1

ARAPSKI SVIJET I USPON ISLAMA

Predislamska arabija Prije pojave islama Arapi su živjeli u plemenskim organizacijama kao stočari-nomadi. Glavar plemena bio je šeik, koji nije imao izvršnu vlast nego je bio prvi među

jednakima. Plemena su često bila međusobno sukobljena, ponajviše zbog izvora vode. Situacija na Arapskom

poluotoku počinje se mijenjati razvojem trgovine, a ponajviše posredničke trgovine između Bizanta i Indije , jer se glavni trgovački put zbog sukoba Bizanta i Perzije

prebacuje na Arabiju. U toj posredničkoj trgovini obogatilo se pleme Korejšita, koji su kontrolirali veći dio

najrazvijenijeg područja Arabije – pokrajine Hedžas u kojoj se nalazi najjači gradski centar, Meka. Radi sigurnije trgovine Korejšiti su jako zainteresirani za ujedinjenje

arapskih plemena, što bi smanjilo česte sukobe među njima. Sami nisu bili dovoljno moćni da bi ostvarili

svearapsku političku moć, pa su pokušali ostvariti jedinstvo

Arapa na temelju zajedničkog vjerskog kulta, što je očiti utjecaj okolnih monoteističkih religija – kršćanstva i

židova. Središte tog kulta postao je hram u Meki, ili Kaaba (Ćaba), koja je bila plemensko svetište Korejšita. Utjecaj monoteističkih religija posebno je vidljiv kod jedne predislamske

monoteističke sekte među Arapima, tzv. hanife, čiji su pobornici vjerovali u jedno vječno i svemoćno božanstvo – Allah (al-ilah = Bog).

Muhamed i začetak islamske vjere Muhamed je rođen u Meki oko 570.g, a Meka je tada već bila centar arapske trgovine,

ali i hodočasničko središte, jer su mnogi

Arapi dolazili moliti pred Kaabu, koja je, kako sam već naveo, postala glavno svetište

arapskog svijeta. Meka je pružala i određenu sigurnost svim posjetiocima, jer se oružje moralo ostavljati podalje hrama, tako da su se

ljudi mogli mirno posvećivati svojim poslovima.

U svojoj ranoj mladosti Muhamed je radio kao gonič deva među beduinima, a nešto kasnije već je postao uspješan trgovac,

koji je vodio karavane preko pustinje. S oko 25 godina oženio je bogatu udovicu

Hadidžu, koja mu je omogućila puno lagodniji život i više slobodnog vremena, a s

time i više promišljanja o svijetu u kojem živi.

Muhamed postaje Božji prorok Muhamed je bio strašno

Slika 1: Arapski šeik u trenucima

dokolice nakon dobre rasprodaje.

Slika 2: Pećina na gori Hira. Prema muslimanskom vjerovanju

na ovom mjestu se Muhamedu obratio anđeo Gabrijel, a prvi puta

se to dogodilo u mjesecu Ramadanu, zbog čega je Ramadan i danas

vrlo važan u islamskoj kulturi. U gornjem desnom uglu slike napisano je Muhamedovo ime kaligrafijom.

2

razočaran stanjem duha Mekanskog društva, posebno pohlepom, koja je obuzimala mnoge.

Zbog promišljanja o takvim stvarima često je odlazio u pećinu na gori Hira, gdje se

bavio meditacijom. Prema islamskom vjerovanju, u jednoj od čestih meditacija obratio mu se anđeo Gabrijel, koji ga je

pozvao da postane Božji prorok i glasnik. Navodno je Muhamed bio prestrašen i

zbunjen, jer kako će on nepismeni trgovac postati Božji glasnik? Ali Hadidža ga je ohrabrila da pristane, a ona sama postala je

prva vjernica nove vjere islama. Sama riječ islam na arapskom znači pokoravanje

Bogu.

Muhamed se od tog trenutka posvetio širenju

islama. Uvjeravao je Arape da se odreknu poganskih

bogova i idola, te da se podvrgnu volji jednog pravog Boga, odnosno Allaha, što je

arapska riječ za Boga. Istovremeno je zagovarao društvenu jednakost svih muslimana (muslimi = pokorni Bogu),

a time izaziva mržnju bogatijih slojeva u Meki, kojima Muhamed počinje smetati, jer se boje gubitka svog bogatstva, pa počinje pritisak na Muhameda i njegove pristaše.

Hidžra – presudan događaj u islamskoj povijesti Takav pritisak rezultirao je jednim od najvažnijih događaja u povijesti islama. Muhamed i njegovi pristaše morali su napustiti Meku, a taj dan (16. VII 622. g.) naziva se

hidžra ili seoba muslimana u Medinu

("prorokov grad") i taj dan uzima se kao prvi dan u islamskom računanju

vremena. Gotovo sva arapska plemena u okolici Medine pristupila su islamu, pa je tamo nastala prva

muslimanska zajednica ili umma. Mekanski vođe u početku su se

odupirali prihvaćanju islama, pa je neprijateljstvo između Meke i Medine bilo vrlo otvoreno, uključujući i ratne

sukobe, ali do totalnog rata nije došlo

jer su u Meki shvatili da je otpor islamu uzaludan, pa je

sklopljen kompromisni

sporazum: Muhamed je priznao Meki položaj svetog

grada, ali je Kaaba morala postati svetištem jedinog boga

Allaha.

Slika 3: Današnji prikaz Medine odnosno Yathriba, gdje su sigurnost

našli Muhamed i njegovi pristalice nakon bijega iz Meke. U Medini je

Muhamed odmah započeo gradnju bogomolje u kojoj je kibla (koja

označava smjer klanjanja) bila okrenuta prema Jeruzalemu, a razlog

tome bila je Muhamedova želja da za svoje učenje privuče bogate

medinske židove. Kako se židovi nisu uključivali u muslimansku zajednicu, promijenio se i odnos Muhameda prema židovima. Položaj

kible usmjerava se prema Meki, kako je ostalo do danas.

Slika 4: Kaaba (Ćaba) u Meki. Oponašajući obredne radnje koje je

nekada sam Prorok činio, hadžije (hodočasnici) moraju i danas sedam

puta obilaziti oko Kaabe. Za vrijeme ophoda ljube sveti crni kamen,

postavljen u jednom zidu. Poslije ophoda moraju se hodočasnici, trčeći između brežuljaka Safe i Marve, popeti na brdo Arafat. Na povratku

kod el–Mine, ceremonijalno kamenuju vraga, žrtvuju ovce i deve. Tako

Kaaba predstavlja početak i kraj propisanog hodočasničkog obreda.

3

Učenje islama Kao kršćanstvo ili judaizam, i islam je monoteistička religija, temeljena na vjeri u jednoga Boga. Osim što je vjerski sistem, islam je ujedno i način života, koji propisuje etičke norme i utječe na obiteljske odnose. Islam ne zahtjeva svećenstvo koje će posredovati između

ljudi i Boga, ali naglašava da je svaki pojedinac odgovoran za svoje postupke. Naglasak je na jednakosti svih vjernika, bez obzira na rasu, spol, društveni status ili bogatstvo. Islam se

nadovezuje na ostale monoteističke religije, jer muslimani vjeruju da su kršćani i židovi iznevjerili objavu koju im je Bog dao preko proroka Abrahama, Mojsija i Isusa. Zato

je Bog (Allah) poslao zadnjeg i najvećeg proroka, Muhameda, koji je imao zadatak da istinski Božji nauk očisti i objavi svom

narodu na arapskom jeziku, a Arapi na taj način postaju izabrani narod.

Sveta knjiga islama - Kuran Sva vjerska, socijalna i politička

učenja islama sačuvana su u svetoj knjizi islama – Kuranu. Prema tradiciji tekst

Kurana nastao je zapisivanjem Allahovih

riječi, koje je svojim pratiocima diktirao

Muhamed koji je bio u kontaktu s Allahom

preko anđela Gabrijela. Muslimani vjeruju da tekst Kurana čine nepromjenjive riječi Božje. Kako značenje i pjesnička ljepota

teksta Kurana počiva na arapskom jeziku, tako svi muslimani, da bi mogli čitati Kuran u originalu, uče arapski jezik. Ta činjenica bitno pomaže u povezivanju muslimana širom

svijeta.

Vjerske obveze muslimana Stalnu svijest o zajedništvu muslimana treba održavati sustav obreda, za koje cijeli islamski svijet zna da ih u istom trenutku vrše svi vjernici bez obzira gdje se i u kakvim

okolnostima nalazili. Glavne dužnosti muslimana-vjernika mogu se sumirati u tzv. Pet

stupova vjere: 1) uvjerenost u jedinstvo Boga i proroka Muhameda; 2) pet puta dnevno

izvršiti molitvena klanjanja, prethodno opranih ruku, nogu i lica. Čelo se pri klanjanju okreće prema Meki, a u džamijama prema kibli.; 3) obveza davanja milodara za sirotinju; 4) obvezan post u svetom mjesecu ramadanu (tada je Muhamed dobio prvu objavu od Allaha);

5) barem jednom u životu otići na hodočašće (hadž) u Meku. Ponekad se među obveze muslimana uključuje i obveza odlaska u sveti rat (džihad)

protiv nevjernika, ali to ne spada među stupove vjere.

Šerijatsko pravo Tijekom vremena, islamski su učenjaci razvili specifično zakonodavstvo, koje se

bazira na interpretaciji Kurana, na primjerima iz Muhamedova života i na muslimanskoj tradiciji. Slično kao zakoni kod židova, Šerijatsko pravo određuje etičke standarde, oblikuje obiteljski život, poslovne običaje, vlast i sve ostale aspekte života pojedinca i zajednice.

Šerijatsko pravo određuje npr. da muškarac može imati najviše četiri žene; da se zabranjuje kockanje, određuje način oblačenja i obvezan hijab, postavlja pravila po pitanju higijene ...

Slika 4: Prikaz stranica Kurana. Muslimani vjeruju

da se Kuran ne smije prevoditi s originalnog arapskog

jezika, pa će i ta činjenica dovesti do većeg jedinstva u

islamskom svijetu, ali i do stvaranja barijere između

islama i kršćanskog svijeta. Za potrebe pisanja Kurana

usavršena je prekrasna arapska kaligrafija, koja ima i vjersku ulogu, jer islam zabranjuje prikazivanje

svetaca, pa će izvaci iz Kurana pisani arapskom

kaligrafijom ukrašavati vjerske objekte. Široke

margine na stranicama Kurana osiguravaju da prsti

čitatelja ne bi dodirivali sveti tekst.

4

Stvaranje golemog islamskog carstva Prvi problemi u islamskom svijetu nastali su nakon smrti proroka Muhameda, 632.g., jer on nije odredio svog nasljednika koji će predvoditi muslimansku zajednicu. Po tom pitanju dogodila se podjela muslimanskog svijeta koja traje do danas.

Vjerska podjela nakon Muhamedove smrti Šiiti Jedna skupina muslimanskih vjernika bila

je uvjerenja da je Muhamed odredio svog zeta Aliju kao svog nasljednika. Naziv šiiti dolazi od arapskog termina shi'at Ali, što znači

Alijini pratitelji ili Alijina stranka. Šiiti su uvjerenja da pravi nasljednici proroka

Muhameda mogu biti samo potomci Alije i njegove žene i Muhamedove kćeri Fatime. Ti nasljednici poznati pod nazivom imami,

Božjom voljom i providnošću vodili bi muslimansku zajednicu, i kao takvi jedini bi

imali moć na pravilan način interpretirati tekst Kurana i djela Muhamedova. Oko 10% današnjih muslimana pripada šiitskoj grani, a

najbrojniji su u Iranu, Libanonu, Iraku i Jemenu.

Suniti Većina muslimana ili oko 90%

prihvatilo je ideju po kojoj Muhamedov

nasljednik može biti bilo koji pobožni musliman iz Muhamedovog plemena Korejšita.

Izabranik muslimanske zajednice postaje kalif ili vjerski i politički vođa muslimanske zajednice. Za razliku od šiita, suniti ne

vjeruju da kalif ima bilo kakve božanske ili proročke ovlasti, kako o svojim imamima

razmišljaju šiiti. Suniti uz Kuran, kao temelj islamske vjere priznaju i Sune (tradicija), koje su nastale nakon

Muhamedove smrti, a daju objašnjenja nekih nejasnoća u Muhamedovom učenju.

Arapsko ujedinjenje pod islamom Za prvog kalifa u arapskom svijetu nakon Muhamedove smrti izabran je

Abu Bakr, Muhamedov rođak i jedan od prvih preobraćenika na islam. Kao kalif uspio je u svom najvažnijem naumu, a to je povezivanje svih arapskih vođa pod kapom islama, jer je bio

svjestan da su mnogi Arapi bili lojalni direktno Muhamedu, pa su se nakon njegove smrti vratili svojoj uobičajenoj plemenskoj politici. Konačno vjersko ujedinjenje okončalo je stalne međusobne sukobe između arapskih plemena, a od ujedinjenih Arapa s jednim vođom stvorilo

respektabilnu silu.

Slika 5: Šiitsko hodočašće u Karbali. Svake godine

šiiti u Karbali obilježavaju rođendan imama

Huseina, Muhamedovog unuka koji je ubijen 680.

tijekom ustanka protiv Omejada, i time je postao

šiitski mučenik. Š iiti za razliku od sunita vjeruju da je Muhamed odredio svog nasljednika, te da je to bio

njegov zet, Ali ibn Ali Talib (Alija). Naime, kako je

samo Bog mogao odrediti proroka, tako samo Bog

može odrediti i njegovog nasljednika, a kako je

Muhamed (navodno) imenovao Aliju svojim nasljednikom on je, dakle, samo provodio Božju

volju. Š iiti prema tome vjeruju da potomci

Muhamedovi jedini mogu biti istinski lideri islama.

Slika 6: Vrteći derviš. Osim šiita i sunita, islamski svijet podijelio se

na još puno manjih skupina, a jedna skupina je sufizam. Sufiji

predstavljaju mistike koji komuniciraju s Bogom na razne načine,

meditacijom, postom i raznim drugim ritualima. Najpoznatiji i najatraktivniji su po plesu koji izvode kao oblik molitve.

5

Omejadska dinastija i osvajačka politika Period najveće ekspanzije

islama zbio se odmah nakon smrti Muhameda, u vrijeme vladanja prva četiri kalifa. Arapski muslimani išli su

iz pobjede u pobjedu protiv dva velika carstva na svojim granicama – Bizanta

i Perzije. Oba ova Carstva još donedavno su se sukobljavala oko kontrole arapskih zemalja, ali nakon

ujedinjenja Arapa, uloge su izmjenjene. Arapi su u tom periodu osvojili

bizantske prostore Siriju i Palestinu,

uključujući tamošnje važne gradove, Jeruzalem i Damask, a uskoro su pokorili i Egipat.

Perzija je u kratkom roku u potpunosti pregažena.

Tijekom tih velikih osvajanja i uspjeha, moćni mekanski klan uspio je uspostaviti nasljednu kalifsku vlast, pa je time nastala dinastija Omejada sa prijestolnicom u Damasku. Omejadska dinastija nastavlja sa spektakularnim osvajanjima, pa su Arapsko Carstvo proširili

do Španjolske i Maroka na zapadu, te do doline Inda na istoku. Jedini ratni neuspjesi u tom razdoblju tiču se poraza od Franaka, 732. kod Toursa (Poitersa), kada je zaustavljeno širenje

Arapa dublje u Europu, i bezuspješnog opsjedanja Konstantinopolisa, čije su zidine bile nepremostiva prepreka. Omejadska osvajanja omogućila su ubrzano širenje islama i postavila temelje za novu kulturu koja će se razviti na tim prostorima, a često se naziva arabo-

islamska kultura.

Razlozi uspjeha arabo-islamske ekspanzije Nekoliko je faktora utjecalo na vrlo brzo širenje islama u prvom stoljeću njegova

postojanja.

„Pustinjska mornarica“

Osvajanja su olakšana činjenicom da Arapi

ujedinjeni pod islamom predstavljaju snažnu vojnu silu, a osim toga bili su

majstori pustinjskog

ratovanja u kojem se njihovi

protivnici koji se oslanjaju na konje nisu mogli nositi sa devama, koje su nazivali i

„pustinjskim brodovima“. Arapi su koristeći deve mogli

napasti na najsurovijim pustinjskim područjima, te se

povući u okrilje pustinje ako im ratna sreća ne ide na ruku.

Jezične i kulturne sličnosti Prvi arapski susjedi, Bizant i Perzija iscrpili su se

međusobnim sukobima, a upade Arapa na njihova područja olakšavao je i veliki broj

Slika 7: Hram na stijeni u Jeruzalemu. Kažu da je to najstarija sačuvana

islamska građevina. Građenje je počelo ubrzo nakon muslimanskog

osvajanja Jeruzalema, jer je prema muslimanskom vjerovanju, Muhamed

uznesen na nebo sa stijene koja se nalazi unutar hrama.

Slika 8: Tijek Arabo-islamskog osvajanja do VIII stoljeća

6

semitskog stanovništva unutar Bizanta i Perzije, koji su jezično i kulturno bliski s Arapima

pa su lakše prihvaćali poruku islama.

Vjerski faktor Arapi su uspijevali osvojiti i kontrolirati veliki teritorij zahvaljujući

naglašenom vjerskom fanatizmu, jer je islam kao vjera podučavao sljedbenike da pokušaju preobratiti nevjernike ili osvojiti njihov teritorij. Svaki sudionik svetog rata (džihada) protiv

nevjernika mogao je očekivati, u slučaju pogibije veliku nagradu u vječnom životu, što u potpunosti odstranjuje strah od smrti pa islamski borci pokazuju nevjerojatnu hrabrost.

Tolerancija prema „Narodima knjige“ Arapska osvajanja dovela su mnoštvo naroda

pod njihovu upravu. Muslimanski vođe pokazivali su zavidan stupanj tolerancije prema

Kršćanima, Židovima i Zoroastrijancima, kojima je na osvojenom teritoriju bilo dopušteno živjeti pod vlastitim vjerskim i svjetovnim zakonima, ali su bili dužni plaćati posebne poreze

za takvu privilegiju. Članovi Omejadske dinastije nisu pokušavali preobratiti te tzv. „Narode

knjige“, jer njihovo plaćanje poreza ipak je održavalo vojne snage koje Arapi moraju držati na osvojenom području.

Slom Omejadske dinastije Kako se teritorij pod kontrolom islama povećavao bilo je gotovo pitanje trenutka kada će buknuti prve iskre nezadovoljstva među mnoštvom naroda koji se našao unutar arapske

kontrole. Nezadovoljstvo su iskazivali gotovo svi nearapski narodi, jer sva moć u vrijeme Omejadskog kalifata bila je u rukama Arapa, a ostali su imali znatno manja prava, iako su bili

muslimani kao i Arapi. Osim toga, kritike su išle i na račun luksuznog životnog stila

Omejadskih kalifa, koji se udaljio od jednostavnosti prvih kalifa.

Najveće nezadovoljstvo ispoljit će iranski muslimani, pa će s te strane i krenuti pobuna i rušenje

Omejadske dinastije. Damask je razoren, a za novog kalifa izabran

je Abul – Abbas as-Saffah (krvolok), osnivač nove dinastije

Abasida, koji je krvnim

srodstvom povezan s Muhamedovim ujakom.

Nadimak krvolok stekao je poubijavši sve članove Omejadske dinastije koje je

mogao uhvatiti. Damask je razoren, a Abasidi uskoro

premještaju središte svog kalifata u Bagdad, koji će postati centar islamske kulture

i znanosti.

Islamska kultura u Španjolskoj Jedan član dinastije Omejada ipak je uspio izbjeći pokolj i neoštećen umaknuti iz

Damaska. Bio je to Abd al – Rahman, koji je pobjegao najdalje što je mogao - u Španjolsku, i tamo u gradu Cordobi osnovao Cordobski kalifat. Muslimanski vladari u Španjolskoj

Slika 9: Velika džamija u Cordobi. Sagrađena je u Cordobi, 784.,

tijekom vladavine kalifa Abd al – Rahmana, koji je kontrolirao

Cordobski kalifat ili al – Andaluz. Na slici se vide poznati lukovi u džamiji koji su izgrađeni od mramora, onyxa i granita, te predstavljaju

značajan napredak u graditeljstvu. Kao što se obično događa sa

vjerskim građevinama kada se politički autoritet promijeni, tako je i

ova džamija u Cordobi postala kršćanska katedrala u XIII st., ali sa

samo malim strukturalnim promjenama. U XVI st. džamija je predviđena za rušenje, da bi se napravilo mjesta za pravu katedralu, ali

narod Cordobe digao je pravu revoluciju, pa je tadašnji vladar,

španjolski kralj i car SRC, Karlo V, naložio da se džamija sačuva, te da

se uz nju veže jedna gotička kapela.

7

mogli su se pohvaliti sjajnim kulturnim, znanstvenim i tehničkim postignućima. Bili su

tolerantniji prema drugim vjerama nego kršćanski vladari u to vrijeme. Španjolski gradovi postali su obrazovni i znanstveni centri, u koje su dolazili i kršćanski studenti iz ostatka

Europe, pa je preko Španjolske i zapadno kršćanstvo došlo u dodir s islamom i izvuklo od njega mnoge koristi, naročito u znanosti. Židovi su također imali važnu poziciju u društvu islamske Španjolske, što dovoljno govori o tolerantnoj vjerskoj politici. Današnji, vrlo

opipljivi dokaz sjajne srednjovjekovne islamsko-španjolske civilizacije vidljiv je kroz nekoliko sjajnih arhitektonskih dostignuća – džamija u Cordobi (sada katedrala) i palača

Alhambra u Granadi.

Abasidski kalifat ili Bagdadski kalifat Abasidska dinastija pokušala je ostvariti carstvo koje se bazira na prvotnoj ideji

islama, a to je jednakost svih muslimana. Novi vladari zaustavili su daljnja osvajanja i prekinuli dominaciju Arapa u vojnom, političkom i vjerskom životu. Mirniji razvitak omogućio je da razdoblje Abasidskog

kalifata ostane poznato po ogromnom bogatstvu i moći što je dovelo do procvata

islamske civilizacije. Centar Abasidskog kalifata premješta se u Bagdad, koji postaje

primjer luksuza, glamoura i sjaja palača, džamija, kupališta itd., s time što se mora

naglasiti da ništa od opisa Bagdada nije preuveličano. Pjesnici, znanstvenici, filozofi pa i zabavljači sjatili su se sa svih

strana islamskog svijeta u Bagdad, doprinoseći njegovoj veličanstvenosti.

Tijekom IX i X st., u doba najveće moći Abasidskog kalifata, Bagdad je premašio Konstantinopolis u

veličini i bogatstvu. Najpoznatiji Abasidski kalifi iz

tog vremena bili su Harun al-

Rašid i njegov sin al-Mamun, a obojica su bili posvećeni

napretku znanosti, pa je al-Mamun ostao poznat i po

utemeljenju opservatorija za astronome, a osnovao je i "Kuću Mudrosti", prvu islamsku instituciju visokog obrazovanja, gdje su se između ostalih prevodila i djela grčkih filozofa, a postojala je i bogata knjižnica. Oni koji su posjetili Bagdad bez sumnje su podržavali titulu

koju je Bagdad imao u islamskom svijetu – „Grad mira, Božji dar i Ovozemaljski raj“.

ZLATNO DOBA ISLAMSKE CIVILIZACIJE Pod Abasidima, islamska civilizacija žedno je upijala tradicije mnogih kultura. U tom

procesu procvala je nevjerojatno bogata i rascvjetana kultura u gradovima kao što su Bagdad, Cordoba, Kairo (utemeljitelj je neki Hrvat Djawhar)... U usponu islamske civilizacije sudjelovali su svi narodi koji su živjeli pod islamskom vlašću, uključujući židove i kršćane.

Sjajna znanstvena djela muslimanskih znanstvenika i filozofa imala su važan utjecaj i na našu Zapadnu civilizaciju, jer su europski znanstvenici proučavali djela muslimanskih kolega, a

preko njih upoznali i znanja prikupljena od strane starih Grka i Rimljana.

Slika 10: Aristotel podučava muslimanske znanstvenike. Priča kaže da je

jedne noći kalif al-Mamun imao živopisan san u kojem je u njegovu sobu

ušao i sjeo na kauč nepoznati plavooki muškarac. „Tko si ti“? upita kalif. „Aristotel“, kaže stranac. Kalif je bio oduševljen i zasuo filozofa gomilom

pitanja o etici, razumu i religiji. Kada se probudio, san ga je potaknuo na

akciju. Okupio je znanstvenike i naložio im da prikupe najznačajnija djela

antičkog svijeta i prevedu ih na arapski. Do 830. kalif al -Mamun utemeljio

je „Kuću Mudrosti“, biblioteku i sveučilište, što je bilo od ogromnog značaja za razvoj znanosti i tehnološki napredak, kako islamskog svijeta, tako i

Zapada.

8

Izgradnja trgovačke mreže Trgovci su bili posebno cjenjena ekipa u islamskom društvu, djelom i zbog toga što je Muhamed

bio trgovac, a same riječi proroka Muhameda govore o značaju trgovaca:

„Preporučam vam trgovce, jer oni su širitelji horizonata i vjerni Božji sluge na Zemlji“.

Između VIII i XV st. trgovci su stvorili nevjerojatnu trgovačku mrežu

po islamskim zemljama, ali i šire. Karavane deva ili „Pustinjski brodovi“, s lakoćom su prelazili

Saharu. Muslimani, Židovi, Kršćani... svi su sudjelovali u lukrativnoj

trgovini po Putu Svile prema Kini. Monsunski vjetrovi omogućavali su brzu brodsku vezu arapskih moreplovaca od istočne Afrike do Indije. Mnogi trgovci stekli su

ogromna bogatstva. Trgovina je donosila potrebne proizvode, širila tehnologiju, znanje i kulturu.

Muslimanski trgovci upoznali su zapadni svijet s Indijskim brojkama, koje su nama od tada poznate kao Arapske brojke. Iz Indije je dopremljen šećer, koji postaje jako atraktivna roba, a iz Kine tajna proizvodnje papira. Trgovački duh mogao se osjetiti u svakom gradu islamskog

svijeta, a tako je i danas. U svim tim gradovima mogli su se kupiti proizvodi sa raznih strana svijeta i to na njihovim vrlo živahnim

tržnicama ili bazaarima. Sve razvijenija trgovina zahtjevala je prilagođavanje financijskog sustava, pa

se u islamskim zemljama vrlo rano pojavljuju trgovačka društva koja

zajednički financiraju zahtjevnije poslove. Roba se mogla kupovati i prodavati na kredit, a novooformljene banke osmislile

su bankovne čekove, što je olakšavalo plačanje širom svijeta. Takve sisteme će

zapadni trgovci donijeti u Europu, što će biti jedan od faktora europskog

ekonomskog uzleta.

Islamska književnost Davno prije Muhameda, u

arapskom svijetu postojala je bogata tradicija pjesništva. Pjesnici su opjevavali opasnosti putovanja pustinjom, ljepote

ratničkog života ili slavu svoga plemena. Najvažnija tematika – viteštvo i romantika

nomadskog života – neprestano se ponavlja u arapskom pjesništvu kroz stoljeća.

Slika 12: Priče iz Tisuću i jedne noći. Priča kaže da je svaki

dan vladar ženio novu djevicu, a jučerašnju bi dao pogubiti.

To je radio jer je bio razočaran što mu je prva žena bila

nevjerna. Dao je pogubiti tisuću žena do dana kada mu je predstavljena Šeherezada, perzijska princeza koja mu je

trebala biti nova žena i žrtva. Šeherezada je zamolila kalifa da

dopusti da svojoj sestri ispriča priču, koja je kalifa toliko

zainteresirala da je tražio da nastavi, ali Šeherezada je stala

taman kad je bilo najinteresantnije. S lijedeće noći završila je staru priču i započela novu, te se to tako ponavljalo tisuću i

jednu noć. Na kraju je kalifu rekla da nema više priča, ali on

se već toliko zaljubio da ju je poštedio pogubljenja. Zajedno su

imali tri sina i živjeli sretno...

Slika 11: Današnji istanbulski bazaar. U bilo kojem gradu

islamskog svijeta i u današnje vrijeme tržnica predstavlja jednu od

ključnih točaka u gradu. Uvijek su na cijeni bili kvalitetni

obrtnički proizvodi ili roba sa dalekih tržišta. Sablje iz Damasca,

koža iz Cordobe, pamučna tkanina iz Egipta, tepisi iz Perzije i sl.

9

Arapi su bili strašni zaljubljenici u pričanje priča, pa je umjetnost stvaranja i pričanja

priča bilo temelj i islamske književnosti. Osim arapskih priča, one su se skupljale i iz indijskih, perzijskih, grčkih, židovskih, egipatskih i ostalih izvora. Najpoznatija kolekcija

priča su nesumnjivo Priče iz Tisuću i jedne noći, poznate u Europi i kao Arapske noći. Rijetko tko i u današnje vrijeme nije čuo za neke od priča iz Tisuću i jedne noći, kao što su Ali Baba i 40 razbojnika, Sinbad Moreplovac ili Aladinova čarobna svjetiljka.

Islamska znanost Iako Muhamed nikada nije naučio pisati i čitati, njegov respekt prema znanju i učenju poticao je muslimane na proučavanje svega, pa su tako stigli veliki rezultati u filozofiji,

povijesti, matematici, geografiji... I dečki i cure su od rane mladosti

dobivali osnove obrazovanja, jer je svakom muslimanu bilo važno naučiti čitati i pisati da bi mogli

samostalno proučavati Kuran. Glavni obrazovni centri islamskog

svijeta nalazili su se u najvećim gradovima, kao što su Kairo, Cordoba, Timbuktu i

naravno, Bagdad. Islamski znanstvenici

bili su posebno zainteresirani za prirodne znanosti –

astronomija, matematika,

medicina…, a zbog žudnje za znanjem (a što im islam nije

branio, za razliku od crkve na Zapadu)

preveli su na arapski

sve važne grčke

autore – Aristotela, Euklida, Arhimeda, Hipokrata, Galena…, čime su stvorili temelje

islamske znanosti.

Filozofija i povijest Muslimanski znanstvenici kopirali su najznačajnije uratke grčkih filozofa i pod tim

utjecajem stavljali naglasak na pokušaje harmoniziranja grčkih ideja o razumu sa svojim vjerskim uvjerenjima. U Cordobi je djelovao filozof Ibn Rushd, u Europi poznatiji kao

Averroës, koji je pod sumnju stavio kompletno znanje osim Kurana. Njegovi tekstovi o Aristotelu snažno su utjecali na europske skolastičare u razvijenom srednjem vijeku. Standarde za kritičko proučavanje povijesti postavio je Ibn Khaldun. Naglasak je

stavljao na ekonomske i društvene razloge kao uzročnike povijesnih zbivanja. Upozoravao je na zajedničke pogreške mnogih povjesničara, ponajviše po pitanju pretjerivanja, pristranosti i

neprovjeravanju izvora o povijesnim događajima.

Slika 13: Podrijetlo arapskih brojeva. Arapske brojke prvotno su se razvile u Indiji i

s vremenom su se malo izmijenile kako su ih prihvatili Muslimani, a zatim i Zapadni

svijet. Ogroman značaj za naše današnje korištenje ovim načinom označavanja brojeva ima genijalni arapski matematičar al-Khwarizmi (IX st.). On se priključio

znanstvenicima u bagdadskoj „Kući Mudrosti“, gdje se bacio na istraživanje indijskih

rukopisa koji su pristigli u Bagdad tijekom kalifata Haruna al -Rašida. U toj hrpi

rukopisa otkrio je nekoliko papira koji su mu bili izuzetno zanimljivi. Al Khwarizmi je

ugledao sistem simbola kojim Indijci predstavljaju vrijednosti nečega od 1 do 9, a kombinacijom tih simbola mogu predstavljati vrijednosti do beskonačnosti, ali je u

tom tekstu zapazio da se vrijednosti nižu i na negativnu stranu, što je otvorilo sasvim

novi nivo u matematičkoj abstrakciji. Svoje prevoditelje tražio je da mu objasne što

znači mala točka u tom brojevnom znakovlju, a oni su mu odgovorili da taj znak znači

ništa. Mislio je da se zafrkavaju s njim, pa je tražio objašnjenje, a oni su mu opet odgovorili da točka predstavlja vrijednost ili količinu ničega. Shvatio je da taj znak –

nula predstavlja pravu matematičku revoluciju, ali kako vi rasturate matematiku,

onda vam je sve jasno. Al-Khwarizmi zasluženo nosi titulu Oca algebre (al-jabr), a i

moderan pojam algoritma nastao je iskvarenicom njegovog imena (u stvari, etimološki

bi bilo algorizam).

10

Medicina Gradeći na znanjima starih Grka, muslimanski znanstvenici napravili su značajan

napredak na polju medicine i javnog zdravstva. Nije se bili tko mogao baviti liječničkom profesijom, već su liječnici i

ljekarnici morali polagati redovite testove kojima dokazuju svoje znanje i stručnost.

Vlast je u većim gradovima otvarala bolnice gdje su ranjeni i oboljeli mogli dobiti zdravstvenu skrb, nešto slično kao današnje

hitne službe. Liječnici su putovali po ruralnim prostorima da osiguraju zdravstvenu

pomoć onima koji ne mogu putovati u gradove, a čak su redovito posjećivali i zatvore.

Islamska medicina otišla je toliko daleko da su

bili u mogućnosti raditi jednostavnije operacije oka, a islamski farmaceuti bili su prvi

koji su gorke lijekove pretvarali u slatkaste i pitke

sirupe.

Avicenna Najpoznatiji liječnik islamskog svijeta bio je Ibn Sina, ali na Zapadu je poznatiji

kao Avicenna (X st.). Bio je vrhunski liječnik, filozof, astronom i pjesnik. Iza sebe je ostavio fantastično djelo za tako rano razdoblje – Medicinski kanon, enciklopediju

medicinskog znanja, koja se kao temeljni izvor informacija o liječenju koristila i šest stoljeća nakon njega.

Islamska umjetnost Najveći dio islamske umjetnosti ima neke predodređene karakteristike, a

glavni razlog leži u vjerskoj zabrani prikazivanja ljudi i

životinja u vjerskim umjetničkim temama. Kao rezultat, Muslimani su se okrenuli stilu

prepoznatljivom po arabeskama, koje se temelje na cvjetnim i

geometrijskim uzorcima. Mnogi umjetnici okrenuli su se kaligrafiji, ili umjetnosti lijepog

pisanja, pretvarajući običnu pisanu riječ u pravu umjetnost.

Slika 14: Mornarski kompas koji određuje pravac plovidbe. Pokazuje

gdje je jug, a arapski trgovci donijeli su taj kompas iz Kine na Zapad

negdje u XII stoljeću. U islamskom svijetu sve vezano uz astronomiju i

geografiju bilo je od velike važnosti. Astronomija, a s njom u vezi

matematika zbog kompliciranog računanja vremena korištenjem lunarnog kalendara bila je vrlo napredna znanost. Omogućila je

muslimanskim moreplovcima lagano orijentiranje na morima i po

trgovačkim rutama. Geografija od početka islama ima životnu

vrijednost, jer svaki Musliman u svakom trenutku mora znati gdje se

nalazi i na kojoj je strani Meka. Zato su islamski kartografi izrađivali prve prave karte poznatog svijeta.

Slika 15: Arabeska sa cvijetnim uzorcima i primjer kaligrafije.

Arabeska ima vjerske razloge, između ostalog da pokaže svemoć Boga i

jedinstvo islama. Pojavljuje se na tepisima, tkaninama, staklenim

proizvodima ... Kaligrafija, s druge strane osim što je umjetnost sama po sebi, osnažuje svetost riječi koje su napisane na takav način.