TISKANICAPoštarina plaćena u pošti 10000 Zagreb

www.novi-informator.net ZAGREB, 16. lipnja 2010.

©

instruktivno-informativni list za ekonomska i pravna pitanja

ISSN 0537 6645

BROJ 5872

Nakladnički savjet Novog informatora - predsjednik: Mladen Žuvela, dipl. iur. članovi: prof. dr. sc. Mate Babić • akademik Jakša Barbić • dr. sc. Ivo Grbin • Damir Kontrec, dipl. iur. • mr. sc. Hrvoje Momčinović

Nastavak na 2. stranici

na stranicama2. DEVIZNO TRŽIŠTE

4. SUDSKA PRAKSA

5. FINANCIJE: Potrošačko kreditiranje mr. sc. Miroslav Gregurek, Zagreb

7. RADNO PRAVO: Predstavnik radnika u organu poslodavca Iva Šuler, dipl. iur., Zagreb

8. OBVEZNO PRAVO: Bjanko mjenica i dospjelost mr. sc. Miljenko A. Giunio, Zagreb

11. UPRAVNO PRAVO: Djelokrug javnopravnih i drugih tijela prema Zakonu o javno-privatnom partnerstvu Priredila: Greta Augustinović Pavičić, dipl. iur., Zagreb

13. NOVI PROPISI

14. ZEMLJIŠNOKNJIŽNO PRAVO: Upis plombe prema odredbi članka 57. stavak 7. Zemljišnoknjižnog poslovnika Anamarija Kovačević-Turac, sudska savjetnica na Općinskom sudu u Požegi

15. VI PITATE - MI ODGOVARAMO

informator: Gospodine Starčeviću, ban-ke se, u biti, bave prikupljanjem novca po osnovi štednje građana te uzimanjem i da-vanjem kredita.

Kakvi su odnosi u našim poslovnim bankama kad je riječ o podrijetlu kapitala?

A. STARČEVIĆ: Struktura izvora financiranja hrvatskih banaka je rezultat specifične vlasničke strukture, nedovr-šene tranzicije u tržišno gospodarstvo i nerazvijenog domaćeg tržišta kapitala. U vlasničkoj strukturi banaka dominiraju inozemne financijske grupacije s 90,8% udjela, što je bankama olakšalo pristup inozemnom zaduživanju. Zbog nerazvi-jenog domaćeg tržišta kapitala u izvorima financiranja banaka nedostaje kapital pri-kupljen izdavanjem dužničkih vrijedno-

ukupnih izvora financiranja hrvatskih ba-naka. S jednakim udjelom od 38% u uku-pnim izvorima banaka sudjeluju depoziti građana, a depoziti središnje države par-ticipiraju s 4,5%. Uz 2% udjela kapitala domaćih vlasnika, preostalih 17,5% udje-la su depoziti domaćih pravnih osoba.

ciranja, a uz naslijeđenu naviku devizne štednje stanovništva doveo je do visokog stupnja euroiziranosti domaćeg financij-skog tržišta. Od ukupnih nevlasničkih izvora financiranja banaka čak 68% je u inozemnim valutama, a taj postotak se kontinuirano povećava nakon eskaliranja nesigurnosti izazvane prelijevanjem svjet-ske financijske krize u listopadu 2008.

Struktura izvora financiranja banaka je, uz valutne neravnoteže, obilježena i nedostatkom dugoročnog kapitala. Kun-ski izvori financiranja su izrazito kratko-ročni, a neuobičajeno visoka razina udjela vlasničkog kapitala u izvorima financira-nja banaka posljedica je ispravljanja ročne neravnoteže bilance prouzročene karak-teristikama domaćeg financijskog tržišta. Nedostatak domaćih dugoročnih izvora financiranja tipičan za tranzicijska tržišta je, osim povećanjem kapitala, nadoknađen i dugoročnim inozemnim kreditima. Bu-dući da je kapital banaka većinom stranog podrijetla, možemo reći da je nedostatak

ANTON STARČEVIĆ, glavni ekonomist Raiffeisen banke u Zagrebu.

Stanje u hrvatskom poslovnom bankarstvu, tijekom prva tri ovogodišnja mjeseca, povoljnije je u odnosu na rezultate ostvarene krajem prošle godine.O izvorima sredstava i njihovim plasmanima, o odobrenim, a nenaplativim kreditima, razlozima zaduživanja banaka na međunarodnom tržištu kapitala te procjenama i uvjetima poslovanja, za naše čitatelje govori gospodin ANTON STARČEVIĆ, glavni ekonomist Raiffeisen banke u Zagrebu.

interview

ANTON STARČEVIĆ

Samo monetarnom politikom ne može se osigurati učinkovitost u gospodarstvu

snica, a neuobičajeno visok je iznos vla-sničkog kapitala koji čini 18,5% ukupnih izvora financiranja banaka. Inozemni krediti i depoziti čine daljnjih 21,5%, pa zajedno s vlasničkim kapitalom inoze-mnih vlasnika predstavljaju više od 38%

Tranzicijska tržišta poput hrvatskog obilježava nedostatak domaćeg dugoroč-nog kapitala koji je nadoknađen investi-ranjem inozemnog kapitala. Posljedica uvoza kapitala je rast udjela deviznog sadržaja u bankovnim izvorima finan-

5872-NADA.indd 1 10.6.2010 15:33:07

� 16. 6. 2010.br. 587�

Nastavak sa 1. stranice

dugoročnih domaćih izvora financiranja kompenziran inozemnim investicijama dugoročnog karaktera.

Iz toga proizlazi da je nedostatak do-maćeg kapitala potrebnog za stabilizaciju financijskog sektora rezultirao internacio-nalizacijom vlasničke strukture bankovnog sektora kao dominantnog dijela domaćeg financijskog sustava. Naime, bez oslonca na inozemne izvore kapitala, oskudni do-maći dugoročni izvori financiranja vodili bi u smanjenje investicijskih kredita što bi značajno usporilo gospodarski rast u pro-teklom desetljeću.

Danas smo, međutim, suočeni s nedo-statkom potražnje za kreditima jer se ne nazire brzi oporavak gospodarstva. Ponu-da bankovnih kredita nadilazi potražnju po iznosu, ali i po udjelu dugoročnih izvo-ra utemeljenih na inozemnoj komponenti, pa se može očekivati da će banke postu-pno smanjivati udjel inozemnih izvora financiranja nastojeći prilagoditi ročnu strukturu izvora izmijenjenim karakteri-stikama potražnje za kreditima.

informator: U javnosti se često ističe vi-soka zaduženost Republike Hrvatske. Ko-liko u tome sudjeluju banke?

A. STARČEVIĆ: Banke sudjeluju u ukupnom inozemnom zaduženju Repu-blike Hrvatske s 23%, odnosno obveze banaka prema inozemstvu iznose 10 mi-lijardi eura. Istodobno banke raspolažu s više od 5 milijardi eura plasmana u ino-zemstvu, tako da je neto zaduženost bana-ka upola manja od statističkog iskaza.

Neto položaj banaka prema inozem-stvu plod je restriktivne politike HNB-a koja je u doba kreditne ekspanzije nasto-jala imobilizirati dio priljeva kapitala iz inozemstva u banke i time usporiti kredit-nu ekspanziju. Ujedno je povećana otpor-nost bankovnog sustava na šokove putem propisanog minimalnog pokrića deviznih obveza banaka s kratkoročnim deviznim plasmanima. Dio bankovnih pričuva de-vizne likvidnosti prikupljen u razdoblju kreditnog rasta je iskorišten 2009. za stabilizaciju domaćeg deviznog tržišta u doba najjačih deprecijacijskih pritisaka, ali je veći dio pričuva ostao u aktivi banaka.

Nebankovne financijske institucije,pak, koje nisu regulirane od HNB-a, zaduže-ne su u inozemstvu s više od 5 milijardi eura uz zanemarivu razinu potraživanja od inozemstva. To su leasing, factoring, osiguranje i slična društva. Budući da te institucije većinom čine istu financijsku grupu s lokalnom bankom, na konsolidi-ranoj razini bankovne grupe se ponovno približavaju neto iznosu od 10 milijardi eura inozemnog duga.

informator: Obraćaju li se poslov-ne banke svojim osnivačima - velikim i poznatim europskim bankama, umjesto zaduživanja na inozemnom tržištu kapi-tala? Naime, ta sredstva tada bi pribavile pod povoljnijim uvjetima.

A. STARČEVIĆ: Hrvatski bankovni sustav je pretežito u vlasništvu velikih ino-zemnih financijskih grupacija, a posljedi-ca vlasničke strukture je i relativno visoki udjel inozemne supstancije u financijskim izvorima bankovnog sektora. Uz ostvareni vlasnički udjel inozemnog porijekla u hr-

vatskim bankama od 90,8%, inozemni su vlasnici u hrvatskim bankama plasirali 62 milijarde kuna u osnovni kapital banaka. U dodatni kapital su, putem podređenih i hibridnih dužničkih instrumenata, uložili još 3 milijarde kuna, a putem kredita i de-pozita daljnjih 55 milijardi kuna.

Ukupno u pasivi hrvatskih banaka inozemni vlasnici sudjeluju s visokih 32%. U odnosu na tek 6% udjela vlasnič-ki nepovezanih inozemnih investitora u ukupnim izvorima financiranja banaka možemo zaključiti da su vlasničke veze pridonijele bitno većem korištenju ino-zemnih izvora kapitala u financiranju hrvatskih banaka, nego što bi to bilo mo-guće bez te povezanosti.

Što se tiče cijene kapitala u plasma-nima unutar određene financijske grupe, ona se, zbog transparentnosti poslovanja financijske grupe prema svojim dioniča-rima, formira u skladu s usporednim tr-žištem kapitala te u takozvanim internim transferima izostaju transakcije koje uzro-kuju prelijevanje dobiti. Pogodnosti koje imaju lokalne banke iz članstva u među-narodnim financijskim grupama proizlaze iz veće dostupnosti kapitala, što im omo-gućuje optimalizaciju pričuva likvidnosti, a time i niže oportunitetne troškove fi-nanciranja plasmana.

informator: Kad govorimo o kreditira-nju, odnosno dugoročnom i kratkoročnom kreditiranju, kakav je tu odnos i zbog čega je takav?

A. STARČEVIĆ: Ročna struktura bankovnih kredita ovisi o potražnji klije-nata. Prema izvornom roku dospijeća du-goročni krediti s rokom dospijeća od tri i više godina u hrvatskim bankama čine dvije trećine ukupnih kredita. No, ako promatramo kredite po vrstama, uočava-mo da se kod kreditiranja stanovništva do-minantno koriste dugoročni krediti, a kod kreditiranja poduzeća i države kratkoroč-

ni te srednjoročni krediti. Naime, najveće kredite stanovništvo koristi namjenski za kupnju ili opremanje stambenog prostora te za ostala trajna dobra. Financiranje do-bara s dugoročnim korištenjem iziskuje i dugoročnu otplatu pa je kod stanovništva po izvornom dospijeću čak 85% kredita dugoročno. Kratkoročni su tek krediti po kreditnim karticama i prekoračenja na te-kućim računima, a većina nenamjenskih kredita su srednjoročnog karaktera.

Kod poduzeća je samo polovina izno-sa kredita po izvornom dospijeću investi-cijskog, odnosno dugoročnog karaktera, a druga polovina se koristi za financiranje obrtnih sredstava gdje se uobičajeno kli-jentima odobrava iznos koji mogu kori-stiti unutar jednogodišnjeg ili dvogodiš-njeg razdoblja. Prije isteka ugovorenog roka banka ponovno analizira poslovne rezultate i planove poduzeća te na te-melju toga odobrava nastavak kreditnog odnosa s klijentom.

U razdoblju recesije smanjuje se potra-žnja za investicijskim kreditima kod po-duzeća, ali i za namjenskim kreditima kod stanovništva. Zbog toga se ročna struktu-ra kredita pomiče prema većem korištenju kratkoročnih kredita. U uvjetima produ-ljene recesije i ukupan iznos kredita poči-nje se smanjivati, odnosno počinje proces razduživanja, bilo otplatom kredita ili ot-pisom nenaplativih potraživanja banaka.

U 2010. primjetan je proces smanjiva-nja kreditne zaduženosti kod stanovništva, dok se kod poduzeća, zahvaljujući aktiv-nosti HBOR-a preko modela A, održava dostignuta razina kredita.

informator: Banke u Republici Hr-vatskoj više sredstava, i rekao bih radije, usmjeravaju k stanovništvu, a, uz oprez, kredite odobravaju trgovačkim društvima, posebno onima u industrijskoj proizvodnji.

Znači li to da poslovni ljudi nemaju od-govarajuće projekte ili su jamstva za pod-

Samo monetarnom politikom ne može se osigurati učinkovitost u gospodarstvu

Srednji tečajevi valuta u KUNAMA (kn) prema tečajnim listama Hrvatske narodne bankeHRVATSKO DEVIZNO TRŽIŠTE

INOZEMNA DEVIZNA TRŽIŠTA

*Tečajevi CZK,HUF i SKK od 31. 12. 1996., tečaj PLN od 12. 6. 2000. IZVOR: Tečajne liste HNB-a

Tečaj US dolara prema važnijim valutamaDatum CAD CHF GBP* AUD SEK JPY EUR**

31.12.2009. 1,0491 1,0299 1,6145 1,1116 7,1283 92,38 1,4402

11.06.2010. 1,0365 1,1424 1,4600 1,1862 7,9319 91,26 1,2076

*USD za 1 GBP, **USD za 1 EUR

Kamatne stope na tržištu eurodeviza na dan 11. 6. 2010 (LIBOR)

Rok USD EUR CHF GBP JPY

7 dana 0,30 0,35 0,03 0,52 0,13

1 mj. 0,35 0,40 0,04 0,57 0,16

3 mj. 0,54 0,65 0,09 0,73 0,24

6 mj. 0,75 0,95 0,18 1,01 0,45

12 mj. 1,19 1,25 0,48 1,45 0,67

devizno tržište

Euro je ponovo pod snažnim pritiskom, a tečaj mu je prema američkome dolaru trenutačno na najnižoj točki u posljednje 4 go-dine. Prema raspoloženju na de-viznim tržištima uskoro bi mogao

vrijediti i manje od 1,18 dolara što je posve blizu tečaja zabi-lježenog 2005., kad je vrijedio 1,16 dolara.

Čelnici Europske unije nastoje uvjeriti devizna tržišta

da ni pod koju cijenu ne kane odustati od zajedničke valute, a da bi to i postigli dogovaraju uvođenje strožijih mjera koje bi zemlje članice natjerali na poštovanje kriterija iz Maastri-

chtskoga sporazuma. Ključna je fiskalna disciplina koje u nekim zemljama praktički nije ni bilo, što ih je i dovelo u situaciju da se sa svojim dugovima više ne mogu nositi. Predlaže se uvo-đenje kaznenih mjera prema onim zemljama čiji proračun-ski manjak nadmašuje 3,0% bruto domaćega proizvoda ili ima vanjski dug veći od 60,0%. Drugo je pitanje na koji bi se način to izvelo, tim više što se zna da neke velike zemlje čla-nice ni u trenutku pristupanja eurozoni nisu udovoljavale tim kriterijima. Kad je riječ o sank-

cijama za neposlušne, spominje se plaćanje kazne u visini 0,5% bruto domaćega proizvoda, što za one koji su ionako prezaduže-ni nikako ne bi bilo lako.

Prošloga su tjedna Europska središnja banka (ECB) i Bank of England odlučile da još neko vrijeme neće mijenjati (podiza-ti) kamatnu stopu što njihovim valutama neće ići na ruku. Još ako se obistine predviđanja da je zbog sve očitijega gospodarskog oporavka u Sjedinjenim Ame-ričkim Državama porast kamat-ne stope ondje vrlo blizu što će dolaru biti dodatni poticaj.

Samo je nakratko bio zaustavljen pad tečaja eura prema američkome dolaru da bi u zadnjem izvještajnom razdoblju on bio nastavljen. To se u kod nas odrazilo porastom tečaja eura prema kuni od gotovo 2,0% dok se sâm tečaj eura uopće nije promijenio. Dolar, međutim, nije ojačao prema britanskoj funti, švicarskome franku, a prema kanadskome dolaru istodobno je oslabio. Vidi se da je kod nas porastao i tečaj japanskog jena, no buduči da je to bilo manje od porasta tečaja dolara, jasno je da je na svjetskim tržištima japanski jen, u odnosu na američki dolar, oslabio.

Zemlja Šifravalute

Oznakavalute Jedinica Tečaj

30.5.94.

PRIMJENA NA DANE Prosjekizvj.razd.

Prosj.pred.izvj.razd.

%

Prosj.izv.raz.Teč.30.5.94.

5.06.10.do

7.06.10. 8.06.10. 9.06.10. 10.06.10. 11.06.10.

Australija 036 AUD 1 4,4878 5,037368 4,954966 4,969297 5,006234 5,054812 0,73 10,92

Canada 124 CAD 1 4,4146 5,736692 5,715048 5,763438 5,778604 5,784543 2,23 27,41

Češka Rep. 203 CZK* 1 0,2023 0,280952 0,280951 0,279406 0,279213 0,279395 -1,06 40,02

Danska 208 DKK 1 0,9490 0,975789 0,975817 0,975527 0,974339 0,973279 -0,08 2,84

Mađarska 348 HUF* 100 3,6926 2,584953 2,524186 2,541120 2,561325 2,573947 -2,93 -28,44

Japan 392 JPY 100 5,8443 6,413177 6,612792 6,664372 6,637535 6,569741 1,13 10,52

Norveška 578 NOK 1 0,8583 0,924769 0,913059 0,907327 0,908382 0,918148 0,33 6,53

Švedska 752 SEK 1 0,7918 0,762482 0,752388 0,751693 0,751787 0,755913 0,36 -4,73

Švicarska 756 CHF 1 4,3522 5,162738 5,210755 5,253144 5,267479 5,248269 1,97 17,39

V. Britanija 826 GBP 1 9,2378 8,723246 8,760911 8,775146 8,775146 8,754095 1,89 -7,06

SAD 840 USD 1 6,1192 5,953553 6,060575 6,088922 6,062338 5,995787 1,86 -3,59

EMU 978 EUR 1 7,1561 7,260358 7,257539 7,256168 7,247525 7,240512 -0,09 1,47

Poljska 985 PLN* 1 1,8282 1,771251 1,744056 1,746370 1,757785 1,755701 -1,12 -2,66

Tomislav Crnogorac

5872-NADA.indd 2 10.6.2010 14:56:05

�16. 6. 2010.br. 587�

Opseg: 616 str.Format: 17 x 24cmUvez: mekiŠifra: 04570001Cijena: 400,00 kn

PLANIRANJEKORIŠTENJA ZEMLJIŠTA

Opseg: 712 str.Format: 17 x 24 cmUvez: tvrdiŠifra: 04610001Cijena: 310,00 kn

mirenje kreditnih obveza sporna, odnosno izrazito rizična?

A. STARČEVIĆ: Komercijalna ban-ka je po prirodi vrsta financijske institu-cije koja najopreznije odobrava plasmane jer ih financira iz relativno malog dijela vlastitog kapitala i relativno velikog dijela pozajmljenog kapitala te od mase malih depozita u koje su uložene ušteđevine gra-đana i poduzetnika. Zbog toga se, i nad-zorom poslovanja komercijalnih banaka od HNB-a, nastoji svesti odobravanje ri-zičnih plasmana na minimum.

Financiranje rizičnih poduzetničkih poduhvata često je povezano s nedovolj-nim udjelom vlastitog kapitala podu-zetnika. Znači, rizik je neuspjeha takvog poduhvata na potencijalnom kreditoru, a možebitni uspjeh prisvaja vlasnik. Banke se, u načelu, ne upuštaju u takav rizik jer je u suprotnosti s pravilima za upravljanje rizicima. Financiranje se rizičnih projeka-ta treba usmjeriti na namjenske fondove rizičnog kapitala, koji proporcionalno su-djeluju u dobiti i u gubicima financiranog poduhvata. Budući da je hrvatsko tržište kapitala nedovoljno razvijeno i nedostaju fondovi rizičnog kapitala koji bi podržali rizične projekte, Vlada je pokrenula ini-cijativu za razvoj te vrste financiranja uz participaciju sredstava iz Proračuna do 50% fonda rizičnog kapitala. To je tržišno prihvaćen način poticanja novih projeka-ta, a komercijalne banke se potom mogu uključiti u kreditiranje jednog dijela pro-jekta nakon što se formira dovoljno udjela vlasničkog kapitala.

informator: Oprez je opravdan, no, dio, iako ne velik u odnosu na ukupne plasmane, banke, ipak, ne mogu naplatiti.

Kako postupate u takvim slučajevima prema dužnicima i koliko uspješno?

A. STARČEVIĆ: U razdoblju recesije gospodarstva povećan je broj problema-tičnih plasmana, no, ni u razdoblju pros-periteta se ne ostvaruje potpuna naplata svih plasmana banaka. Zato su u bankama razvijeni procesi za upravljanje naplatom potraživanja koji su specifični za ranu i kasnu fazu razvoja problema klijenta u ot-plati dospjelih obveza prema banci.

U razdoblju prije pojave evidentnih problema u naplati banka koristi sustav za rano uočavanje problema. Na temelju promjena u prodaji poduzeća, odnosno u primanjima kod građana projicira se ot-platna sposobnost klijenata te im se omo-gućuje prilagodba otplate realnim mo-gućnostima. Poznati su specifični oblici moratorija na otplatu glavnice kredita u vrijeme porodnog dopusta ili produlje-nja dospijeća pojedinih rata kredita po-duzećima, sukladno planiranom priljevu novca. Time se klijentima omogućuje da ostanu uredni u razdoblju privremenog umanjenja kreditne sposobnosti.

Nakon što se već pojave problemi u otplati potraživanja banke, koriste se instrumenti rane faze naplate proble-matičnih plasmana. Nakon prethodnog kontaktiranja klijenta koriste se likvidni instrumenti osiguranja plaćanja kojima se s računa klijenta nastoji podmiriti dospjeli dug prema banci (blokade, mjenice). Zbog specifičnog rasta nelikvidnosti u sektoru poduzeća tijekom ove recesije, banke su često koristile mogućnosti za produljenje otplate, odnosno za restrukturiranje pla-smana. Naime, čak i solventna poduzeća s održivim poslovanjem, zbog opće poja-ve produljenja roka naplate potraživanja izvan ugovorenih rokova, imaju probleme s plaćanjem svojih obveza. U takvim slu-čajevima banke nastoje prilagoditi rokove plaćanja izmijenjenim uvjetima financij-skog poslovanja pogođenih klijenata da bi minimalizirale štetu za klijenta, ali u konačnici i za banku.

U kasnoj fazi naplate problematičnih plasmana banke nastoje preuzeti zalo-ženu imovinu klijenata i pretvoriti je u novac putem prodaje na tržištu. U raz-doblju recesije postotak povrata uloženih sredstava smanjuje se zbog pada potra-žnje i snižavanja cijena imovine na trži-štu. Tipičan primjer su cijene nekretnina založenih od klijenata za kredit banke. Budući da je razina cijena na tržištu ne-kretnina u postupnom padu, a ujedno je i potražnja za nekretninama doživjela dra-stičan pad, klijenti ne uspijevaju prodati dovršene nekretnine po planiranim cije-nama. Dakako, nakon preuzimanja zalo-ženih nekretnina ni banke ne će ostvariti očekivani povrat plasmana.

Stoga, tj. zbog rasta broja problematič-nih plasmana, banke jačaju odjele zadu-žene za naplatu potraživanja. Budući da naplata ne predstavlja novi izvor prihoda, jačanje odjela za naplatu donosi povećanje operativnih troškova po jedinici plasma-na te vodi ka smanjivanju profitabilnosti poslovanja banaka. Istodobno se poveća-vaju i troškovi banaka zbog rezerviranja za gubitke na vrijednosti plasmana, i time s istim učinkom na dobit banaka.

informator: Iako naša zemlja sporo izlazi iz recesije, banke su, ipak, u prvom tromjesečju ove godine poslovale bolje nego krajem prošle godine. Kako ocjenjujete ukupne okolnosti u ovoj godini?

A. STARČEVIĆ: Ostvarena dobit banaka prije oporezivanja za prvo tromje-sečje ove godine u iznosu od 1,2 milijar-de kuna nije jedini pokazatelj uspješnosti poslovanja. Naime, tromjesečni ukupni prihodi hrvatskih banaka stagniraju po-čevši od drugog tromjesečja prošle godine, jednako kao i rashodi poslovanja. Iako je udjel rashoda poslovanja snižen od 2009. ispod 50% ukupnih prihoda - što je po-kazatelj rastuće troškovne učinkovitosti

- time se ne povećava dobit banaka zbog sve većih troškova rezerviranja za gubitke. Znači, banke, zbog nemogućnosti poveća-nja prihoda, koriste potencijal za uštede na rashodima poslovanja da bi sačuvale dobit. Zbog produljene recesije, pogoršava se kvaliteta plasmana koja se kroz nenaplati-ve plasmane odražava na smanjenje dobiti banaka. Sniženje rezervacija za gubitke u prvom tromjesečju ove je godine privre-meni odraz viših rezerviranja u prethod-nom tromjesečju, a ne pozitivna promjena trenda pa je za usporedbu rezultata poslo-vanja iz prvog tromjesečja 2010. uputnije koristiti isto razdoblje prošle godine.

Za informator razgovarao: Božidar Majić

U razdoblju od godinu dana nakon stabilizacije tržišta nije, međutim, uslije-dilo značajnije snižavanje kamatnih stopa na kredite banaka. Zbog toga se predugo zadržava niska potražnja za kreditima, koja nepovoljno utječe na perspektivu oporavka gospodarstva. Relativno visoke kamatne stope na kredite smanjuju kon-kurentnost domaćih poduzeća zbog viših troškova financiranja u odnosu na konku-rente s tržišta Eurozone, što otežava rast njihovih poslovnih aktivnosti. Početkom godine problem je prepoznala Vlada te su pokrenute akcije za poticanje rasta kredi-tiranja poduzeća uz pomoć državne parti-

U prošloj godini, naime, uočavamo tromjesečno rastuće troškove rezervaci-ja za gubitke, a izgledno je ponavljanje istog trenda i u ovoj godini. Određeni optimizam nalazimo u mogućem opo-ravku gospodarstva koji očekujemo od trećeg tromjesečja ove godine, uz uvjet ostvarivanja viših prihoda od turizma tijekom ljetne sezone i provođenja najav-ljenih mjera iz Vladinog programa opo-ravka gospodarstva. Povoljnija kretanja u gospodarstvu mogla bi smanjiti rast pro-blematičnih plasmana banaka i djelovati u smjeru povećanja dobiti u odnosu na prethodnu godinu. Suprotnog predzna-ka su prijetnje od novih vanjskih šokova koji bi mogli nastupiti zbog rastuće neiz-vjesnosti o fiskalnoj održivosti u rubnim dijelovima Eurozone, što bi dovelo do ponavljanja recesije u Europi a time i u Republici Hrvatskoj.

informator: RBA uspješno posluje i po snazi je svakako značajna banka u Repu-blici Hrvatskoj. Kako Vi ocjenjujete ovo-godišnje stanje na tržištu i, dakako, okvire koje propisuje HNB?

A. STARČEVIĆ: Hrvatsko financij-sko tržište je nakon šoka izazvanog svjet-skom financijskom krizom stabilizirano još u drugom tromjesečju prošle godine. Tada je izdanje euroobveznica smanji-lo potražnju države na domaćem tržištu kapitala te su, uz istodobno slabljenje de-precijacijskih pritisaka, smanjene kamatne stope na tržištu novca.

cipacije u kreditnom riziku zajmoprimca - putem HBOR-a za obrtna sredstva i uz državna jamstva za investicije.

HNB se uključio u akcije Vlade oslo-bađanjem dijela obvezne pričuve banaka, uz izražavanje spremnosti da sudjeluje u nastavku ovih akcija, ako se ostvari cilja-na namjena za kreditiranje proizvodnje za prodaju na konkurentskom tržištu. Pritom HNB mora usklađivati težnju za održava-njem pričuva likvidnosti banka dostatnih za održavanje otpornosti sustava na poten-cijalne vanjske šokove s težnjom za sniženje financijskog troška poduzeća kao instru-menta za poticanje oporavka gospodarstva. Svakako, s obzirom na rastuće nestabilno-sti na financijskim tržištima u europskom okruženju izazvane eskalacijom fiskalne krize dijela pojedinih članica EU, može-mo pretpostaviti da će se prioritet mone-tarne vlasti zadržati na očuvanju otporno-sti sustava, a rast proizvodnje bi se trebao poticati mjerama izvan područja financija. Rasterećenje rashoda poduzeća morat će se potražiti putem smanjenja izdataka javnog sektora i promjenama u području fiskalne politike. Uloga monetarne politike može podržati reforme predložene u Vladinom programu gospodarskog oporavka, ali ne može imati vodstvo u preobrazbi gospo-darstva u učinkovito i propulzivno.

informator: Gospodine Starčeviću, hvala na razgovoru.

iz naklade novog - informatora

Novi informator d.o.o. Kneza Mislava 7, 10000 Zagreb, Telefon: 01/4555 454 ; Telefaks: 4612 553 , www.novi-informator.net

EKONOMIJAUvod u analizu i politiku

5872-NADA.indd 3 10.6.2010 14:56:07

� 16. 6. 2010.br. 587�

Sudska praksaUredila Iva Šuler, dipl. iur.

Izvanparnični postupak - čuvanje medicinske dokumentacije pacijenta

Iako postoji pravni interes podnositeljice ustavne tužbe da se trajno čuva medicinska dokumen-tacija koja bi se mogla koristiti za možebitno njezino liječenje, odlukom suda, kojom njezin se prijedlog odbija jer nije dokazala da se ona nalazi kod protustranke, nisu povrijeđena njezina ustavna prava

ODLUKA USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. U-III-1597/2009 OD 9. TRAVNJA 2010.

Predmet izvanparničnog postupka, koji je prethodio ustavnosudskom, bio je prijedlog podnositeljice da dr. V. B., odnosno institucija kod koje se nalazi me-

dicinska dokumentacija njezinog pokojnog oca V. M., istu trajno čuvaju, da bi se u slučaju potrebe mogla koristiti za možebitno liječenje podnositeljice.

Prema utvrđenju prvostupanjskog suda, a sukladno me-dicinskoj dokumentaciji, postoji pravni interes podnosite-ljice za podnošenje navedenog prijedloga.

Međutim, dr. V. B. u svojstvu protustranke, osporio je pasivnu legitimaciju te je osporio da se tražena medicin-ska dokumentacija njegovog pacijenta nalazi u njihovom zdravstvenom kartonu. Iz navedenih razloga, a budući da podnositeljica nije predložila dokaz o protivnom (ius proferendi i ius probandi), prvostupanjski sud je odbio prijedlog podnositeljice u odnosu na protustranku kao neosnovan.

Drugostupanjski sud prihvatio je činjenična utvrđenja i pravna stajališta prvostupanjskog suda i odbio žalbu, odgo-vorivši pritom na sve žalbene navode podnositeljice.

Taj je sud također istaknuo da je podnositeljica trebala predložiti dokaz da se tražena medicinska dokumentacija nalazi u kartoteci dr. V. B.

Mjerodavno pravo sadržano je u odredbama članka 24. Zakona o zaštiti prava pacijenata (Nar. nov., br. 169/04) te članka 23. Zakona o liječništvu (Nar. nov., br. 121/03 i 117/08).

Mjerodavna odredba Obiteljskog zakona (Nar. nov., br. 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07) za ocjenu osnovanosti ustavne tužbe podnositeljice je članak 319.

Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka 14. stavak 2. Ustava, Ustavni je sud utvrdio da osporenim rješenjima podnositeljici nije povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom.

Ocjena je Ustavnog suda da se pravna stajališta nave-dena u osporenim rješenjima nadležnih sudova zasnivaju na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mje-rodavnog materijalnog prava. Ustavni sud utvrđuje da su nadležni sudovi, polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom postupku, obrazložili svoja stajališta iznese-na u osporenim rješenjima, za koja je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava.

U ustavnoj tužbi istaknuta je i povreda ustavnog prava zajamčenog člankom 29. stavak 1. Ustava.

Sadržaj ustavnog prava propisanog navedenom ustav-nom odredbom ograničen je na postupovna jamstva pra-vičnog suđenja pa Ustavni sud, ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta tog ustavnog prava, ispituje možebitno postojanje postupovnih povreda u postupcima pred sudo-vima i na temelju toga ocjenjuje je li postupak, sagledava-jući ga kao jedinstvenu cjelinu, bio vođen na način koji je podnositeljici osiguravao pravično suđenje.

Navedene odluke nisu, prema stajalištu Ustavnog suda, povrijedile ustavna prava podnositeljice istaknu-ta u ustavnoj tužbi. Nadležni sudovi donijeli su osporena rješenja u skladu i na temelju mjerodavnih postupovnih i materijalnopravnih zakonskih odredaba, u postupku u kojem je podnositeljica uživala sva dopuštena postupovna prava. Sudovi su predmet rješavali u razdobljima koja su bila određena zakonom, tako da podnositeljica nije, zbog možebitnog propusta sudova i drugih nadležnih tijela da zabilježe i provedu neko njezino priznato pravo, izgubila

pravo korištenja svojih drugih postupovnih instrumenata u izvanparničnom postupku.

Ocjena je Ustavnog suda da je postupak koji je pret-hodio ustavnosudskom postupku, vođen na način koji je podnositeljici omogućio pravično suđenje i nije rezultirao povredom ustavnog prava propisanog člankom 29. stavak 1. Ustava.

Člankom 58. Ustava, na čiju povredu ukazuje podnosi-teljica, propisano je:

Svakom se jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom.

Polazeći od utvrđenja sadržanih u točkama 5. i 6. obra-zloženja te odluke, Ustavni sud ocjenjuje da su osporena rješenja donesena sukladno mjerodavnim propisima te da podnositeljici nije povrijeđeno navedeno ustavno pravo.

Podnositeljica u ustavnoj tužbi ističe povredu ustavnog prava iz članka 62. Ustava.

Ustavni sud utvrđuje da su nadležni sudovi, polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom doka-znom postupku, iz kojega proizlazi da tijekom izvanpar-ničnog postupka podnositeljica nije dokazala gdje se na-lazi tražena medicinska dokumentacija, obrazložili svoja pravna stajališta iznesena u osporenim rješenjima (pod-nositeljica je dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj prijedlog i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice), za koja je nedvojbeno da nisu posljedica pro-izvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodav-nog materijalnog, odnosno postupovnog prava, već su u skladu i s utvrđenim stajalištima sudova. Ustavni sud s ustavnopravnog gledišta ispituje primjerenost obrazlo-ženja odluke, odnosno je li sud iznio razloge na kojima temelji i kojima opravdava svoju odluku o neprihvaćanju prijedloga podnositeljice. O obrazloženju tih razloga, naime, ovisi mogućnost ostvarenja prava podnositeljice na djelotvoran pravni lijek, ali i sama djelotvornost prav-ne zaštite pred nadležnim višim sudovima.

Ustavni sud ocijenio je da su sudovi, neprihvaćanjem prijedloga podnositeljice te obrazlažući razloge za takvo postupanje pravilno primijenili mjerodavne odredbe pro-cesnog prava te da podnositeljici nije povrijeđeno ustavno pravo sadržano u članku 62. Ustava.

Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da su sudovi uravnotežili interes podnositeljice prema pravima i obve-zama liječnika do stupnja koji joj omogućuje zaštitu kako njezinih interesa, tako i liječnikovih prava i obveza, Ustavni sud smatra da podnositeljici nije povrijeđeno pravo zajam-čeno člankom 62. Ustava.

Na temelju navedenih razloga Ustavni sud ne nalazi da je u postupcima pred nadležnim sudovima podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 64. stavak 1. Ustava.

Slijedom iznesenog, na temelju članka 73. i 75. Ustav-nog zakona, odlučeno je kao u izreci odluke.

Napomena: Podnositeljica je 11. studenoga 2009. dostavi-la Ustavnom sudu podnesak kojim dopunjuje ustavnu tužbu. Dopuna je podnesena nakon isteka roka od 30 dana propisanog člankom 64. Ustavnog zakona. Osporenu odluku Županijskog suda u G. podnositeljica je uredno zaprimila 13. ožujka 2009. Rok za podnošenje ustavne tužbe istekao je 12. travnja 2009., pa je dopuna ustavne tužbe nepravodobna.

informator, broj 5971 • 12. 6. 2010.

Rješenja protiv kojih se može izjaviti revizija - rješenje kojim se završava postupak

Rješenjem kojim je dopušten povrat u prijašnje stanje postupak se pravomoćno ne završava

ODLUKA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Rev-x 230/2009-2 OD 27. SVIBNJA 2009.

Protiv drugostupanjskog rješenja Županijskog suda u ... od 2. prosinca 2008., kojim je odbijena žalba dru-gotuženika i potvrđeno rješenje Općinskog suda u ...

od 3. svibnja 2007., kojim je odbačena žalba istog tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Z., broj ... od 19. prosinca

2006., kojim je prihvaćen prijedlog tužiteljice za povrat u prijašnje stanje, tuženik H.-1. d.o.o. Z. podnio je reviziju.

Revizija nije dopuštena.Odredbom članka 400. stavak 1. Zakona o parnič-

nom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08 i 123/08 - u nastavku teksta: ZPP) propi-sano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).

Rješenjem kojim je dopušten povrat u prijašnje stanje postupak se pravomoćno ne završava, što znači da protiv njega revizija nije dopuštena.

informator, broj 5971 • 12. 6. 2010.

Ovršni postupak - prijedlog za ovrhu

Kada je u ovršnom prijedlogu kao ovrhovoditelj naznačena jedna osoba, a u tom prijedlogu se istodobno tvrdi da je tražbina prenesena na drugu osobu, takav nedostatak ovršnog prijed-loga je materijalnopravni, a ne procesnopravni nedostatak pa u tom slučaju ovršni prijedlog treba odbiti, a ne odbaciti

ODLUKA VISOKOG TRGOVAČKOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Pž-1684 OD 26. SVIBNJA 2008.

(TS Pazin Ovr-417/07 od 11. veljače 2008.)

Odredbom članka 29. stavak 1. Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - u nastavku teksta: OZ)

propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom do-kaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlu-kom donesenom u parničnom postupku.

S obzirom na to da je žalitelj, uz prijedlog za ovrhu, do-stavio Ugovor o uređenju potraživanja (o prijenosu tražbi-ne) koji je sklopljen 26. veljače 2007. između ovrhovodite-lja i I. Z. iz R. te se u prijedlogu za ovrhu pozivao na izjavu sadržanu u navedenom ugovoru prema kojoj je ovrhovodi-telj svoju tražbinu ustupio navedenoj osobi radi ispunjenja u smislu članka 88. stavak 2. Zakona o obveznim odnosi-ma (Nar. nov., br., 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05 - u nastavku teksta: ZOO), a prije donoše-nja pobijanog rješenja dostavio je i izjavu od 7. rujna 2007. koju je ovjerio javni bilježnik K. B. te je tvrdio da je njegova tražbina prenesena na I. Z. iz R., u konkretnom je sluča-ju upitno tko je subjekt spornog odnosa na aktivnoj strani. S jedne strane, u prijedlogu za ovrhu je kao ovrhovoditelj označen J. d.d., C., B. J. J. 16, a, s druge strane, iz sadržaja prijedloga za ovrhu proizlazi da je navedeni ovrhovoditelj tvrdio da je predmetnu tražbinu ustupio radi ispunjenja I. Z. Kada je upitno tko je subjekt spornog odnosa bilo na ak-tivnoj ili pasivnoj strani, takav nedostatak predstavlja ma-terijalnopravni, a ne procesnopravni nedostatak, zbog čega prvostupanjski sud nije mogao odbaciti prijedlog za ovrhu. Prvostupanjski sud je pogrešno postupio kada je odbacio prijedlog za ovrhu te je pritom pogrešno primijenio odred-bu članak 109. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08 i 123/08 - u nastavku teksta: ZPP) u vezi s člankom 19. sta-vak 1. OZ-a, pri čemu je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 19. stavak 1. OZ-a, koja je utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud nije mogao odbaciti prijedlog za ovrhu niti primjenom odredbe članka 35. stavak 3. OZ-a, koja se primjenjuje na-kon Novele Ovršnog zakona iz 2005. za slučaj da prijedlog za ovrhu ne sadržava sve podatke iz članak 35. stavak 1. i 2. OZ-a. Ako je prvostupanjski sud mišljenja da na stra-ni ovrhovoditelja ne postoji aktivna legitimacija, onda je u tom slučaju ovlašten meritorno odlučiti.

informator, broj 5971 • 12. 6. 2010.

5872-NADA.indd 4 10.6.2010 14:56:07

�16. 6. 2010.br. �872financijeUredio Dražen Kozulić, dipl. oec.

Nastavak na 6. stranici

1. OpćenitoZOO je u svojim odredbama3 uredio da

se zajmodavac ugovorom o zajmu obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije određenog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, a za-jmoprimac se može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate. Dakle bît, ugovora o zajmu je u tome da predmet pozajmljivanja može biti novac ili neka druga stvar, tj. to može biti roba određene količine i kakvoće.4 S druge strane, zajmoprimac se može obvezati da osim glavnice duguje i kamate, dakle može, ali i ne mora, dugovati kamate, zavisno kako ugovorne strane ugovore.

ZPK je, međutim, u svom članku 2 decidi-rano uredio pod pojmom vjerovnik tko može davati kredit. Naime, vjerovnik je fizička ili pravna osobu koja na području Republike Hrvatske odobrava ili obećava odobriti kredit u okviru poslovne djelatnosti ili slobodnog za-nimanja, a posebno je to:

- pravna osoba koja posluje prema zako-nima koji uređuju poslovanje kreditnih insti-tucija ili kreditnih unija, pravna osoba koja po-sluje prema zakonima koji uređuju poslovanje institucija za elektronički novac, institucija za platni promet koje pružaju usluge platnog prometa u skladu s posebnim zakonom, prav-na osoba koja posluje prema zakonima koji uređuju poslovanje poduzetnika,

- fizička osoba koja posluje prema zako-nima koji uređuju poslovanje obrtnika ili slo-bodnih zanimanja.

Naime, ugovor o kreditu uži je pojam od ugovora o zajmu jer:

- osoba koja daje kredit mora biti pravna osoba čije je djelovanje uređeno prema zako-nima vezanim za kreditiranje, odnosno fizička osoba koja ima registriranu djelatnost, isto tako sukladno zakonima vezanim za kreditiranje.

- predmet ugovora o kreditiranju je isklju-čivo samo novac,

- osim glavnice, dužnik duguje i pripada-juću kamatu.

Ako bi iz ugovora o kreditu izostala makar i jedna od ovih stavaka onda bi to bio ugovor o zajmu, sukladno odredbama ZOO-a.

ZPK je u članku 2. i definirao pojam: potrošača koji je fizička osoba koja u transak-cijama obuhvaćenima ZPK-om djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja.

Ugovor o kreditu, je ugovor u kojem vje-rovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proiz-voda iste vrste kad potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne nji-hove isporuke u obliku obroka.

Dopušteno prekoračenje je iznos sred-stava koji vjerovnik stavlja na raspolaganje potrošaču na temelju ugovora o tekućem računu, sklopljenog u pisanom obliku.

Prešutno prihvaćeno prekoračenje je prekoračenje pri kojemu vjerovnik potrošaču stavlja na raspolaganje sredstva koja nadmašuju trenutačno stanje tekućeg računa potrošača ili dogovoreno prekoračenje.

Kreditni posrednik je fizička ili pravna osoba koja nije vjerovnik i koja u okviru svo-jeg posla ili zanimanja, za naknadu u novcu ili u drugom dogovorenom financijskom obliku: prikaže ili nudi ugovore o kreditu potrošačima, pomaže potrošačima poduzimanjem priprem-nih radnji u vezi s drugim ugovorima o kre-ditu osim onih iz alineje 1. ove točke, ili sk-

lapa ugovore o kreditu s potrošačima u ime vjerovnika.

Kamatna stopa jest kamatna stopa izražena kao fiksni ili varijabilni postotak, a primjenjuje se godišnje na iznos dobivenog kredita.

Fiksna kamatna stopa iskazuje da su vje-rovnik i potrošač u ugovoru o kreditu dogovo-rili jedinstvenu kamatnu stopu za cjelokupno trajanje ugovora o kreditu ili nekoliko ka-matnih stopa za pojedina razdoblja, koristeći se isključivo određenim fiksnim postotkom. Ako u ugovoru o kreditu nisu utvrđene sve kamatne stope, smatra se da je kamatna stopa fiksna samo za djelomična razdoblja za koja se kamatne stope određuju isključivo određenim fiksnim postotkom koji je dogovoren prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

Efektivna kamatna stopa (u nastavku teksta: EKS) iskazuje ukupne troškove kredita za potrošača, izražene kao godišnji postotak ukupnog iznosa kredita, uključujući troškove iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona. Određena je metodologijom definiranom aktom Hrvatske narodne banke kojim se uređuje EKS.

Ukupni troškovi kredita za potrošača uključuju kamate, naknade, poreze i sve druge naknade koje potrošač mora platiti u vezi s ugovorom o kreditu te koji su poznati vjerovniku, osim troškova javnog bilježnika. Troškovi dodatnih usluga koje se odnose na ugovor o kreditu, posebice premije osiguranja, također su uključeni ako je sklapanje ugovora o pružanju drugih usluga obvezatno u svrhu dobivanja kredita ili dobivanja kredita prema uvjetima koji vrijede na tržištu;

Ukupan iznos koji plaća potrošač jest zbroj ukupnog iznosa kredita i ukupnih troškova kredita za potrošača.

Ovo su najvažniji pojmovi kojim je, u stvari, regulirano potrošačko kreditiranje kroz ZPK.

2. IznimkeČlankom 3. ZPK-a propisane su i uređene

iznimne situacije prema kojima se ZPK ne primjenjuje. To se odnosi na:

- ugovore o kreditu koji obuhvaćaju uku-pan iznos kredita manji od 1.500,00 kuna ili veći od 1.000.000,00 kuna;

- ugovore o operativnom leasingu kad u glavnom ili posebnom ugovoru nije propisana obveza kupnje predmeta ugovora. Takva ob-veza postoji samo onda ako to jednostrano odluči vjerovnik;

- ugovore o kreditu u obliku prekoračenja po tekućem računu, kad se kredit mora ot-platiti u roku mjesec dana;

- ugovore o kreditu prema kojima se kredit odobrava bez kamata i bez ikakvih drugih naknada te ugovore o kreditu prema čijim se uvjetima kredit mora otplatiti u roku tri mjeseca, a plaćaju se samo naknade u iznosu od najviše 30 kuna;

- ugovore o kreditu prema kojima poslo-davac, izvan svoje poslovne djelatnosti, odo-brava kredit posloprimcima bez kamata ili prema EKS-u nižem od stopa koje postoje na tržištu i koje se nude javnosti;

- ugovore o kreditu koji se sklapaju s in-vesticijskim društvima, određenima zakonom koji uređuje tržište kapitala ili s kreditnim in-stitucijama određenima zakonom koji uređuje kreditne institucije, a svrha kojih je omogućiti investitoru da provede transakciju koja se odnosi na jedan ili veći broj financijskih in-strumenata, prema zakonu koji uređuje tržište kapitala, ako je investicijsko društvo ili kredit-na institucija koja odobrava kredit jedna od ugovornih strana;

- ugovore o kreditu koji su rezultat nagod-be postignute na sudu ili pred nekim drugim tijelom određenim zakonom;

- ugovore o kreditu koji se odnose na od-godu plaćanja postojećeg duga, bez plaćanja naknada;

- ugovore o kreditu kojima se od potrošača traži da kod vjerovnika založi instrument osig-uranja i onda kad je odgovornost potrošača st-rogo ograničena na taj zalog.

3. Postupci koji prethode ugovaranju potrošačkog kreditiranjaDa bi uopće i došlo do sklapanja ugovo-

ra o potrošačkom kreditiranju, potrebna je obaviještenost potencijalnih potrošača koji bi stupili u ugovorni odnos glede potrošačkog kreditiranja. To je moguće kroz oblike oglašavanja, odnosno informiranja poten-cijalnih klijenata. U tom smislu, ZPK je in-formacije odnosno obavještavanje potencijal-nih klijenata podijelio u dvije skupine. Prva skupina odnosi se na standardne informacije koje se moraju uključiti u oglašavnje vezano na ugovor o kreditu, a druga skupina odnosi se na informacije prije sklapanja ugovora o kreditu. Na taj način trebalo bi se postići i omogućiti da potrošač, prije sklapanja ugovora o kreditu, može usporediti ponudu različitih vjerovnika i da, zapravo, sklopi ugovor s onim vjerovnikom, odnosno ponuditeljem kredita, kojeg smatra da je najpovoljniji ponajprije glede rokova povrata kredita, zatim troškove obrade i povrata kredita, te ono najvažnije, a to je visina obveze koju korisnik kredita može podnijeti s obzirom na njegovu fiancijsku spo-sobnost i mogućnost redovitog podmirivanja obveza glede odobrenog kredita na ugovoreni rok.

3.1. Standardne informacije Standardne informacije su najbitnije, jer

one u sebi zapravo sadržavaju najbitnije el-emente potrošačkog kreditiranja, a to su, između ostalog:

- iznos kredita,- efektivna kamatna stopa (u nastavku tek-

sta: EKS),- trajanje ugovora o kreditu,- kamatna stopa s pojedinostima o svim

naknadama, uključenim u ukupne troškove kredita za potrošača,

- ukupan iznos koji potrošač treba platiti i iznos obroka;

- kad je za dobivanje kredita ili za dobivan-je kredita prema uvjetima na tržištu obvezatno sklapanje ugovora o dodatnim uslugama koje se odnose na ugovor o kreditu, posebice o osiguranju, te kad se troškovi te usluge ne mogu utvrditi unaprijed, obveza sklapanja takvog ugovora također će se navesti na jasan, određen i vidljiv način, zajedno s EKS-om.

- cijena za gotovinu i iznos predujma, kad je posrijedi kredit u obliku odgode plaćanja za određene proizvode ili usluge vjerovnika,

3.2. Informacije prije sklapanja ugovora

ZPK je, dakle, osim standradnih infor-macija u svom članku 5. i taksativno naveo broj informacija koje je vjerovnik, odnosno kreditni posrednik u pisanom obliku, na temelju kreditnih uvjeta, obvezatan ponuditi potrošaču, odnosno potencijalnom korisniku kredita. Važno je, međutim, istaknuti da po-tencijanom potrošaču treba omogućiti da te informacije razmotri prije sklapanja ugovora o kreditu. Dakle, to se odnosi na: vrstu kred-ita, ime i prezime, odnosno naziv i adresu vjerovnika te ime i prezime, odnosno naziv i adresu kreditnog posrednika, ukupan iznos kredita, uključujući valutu u kojoj je nomini-rana glavnica ili uz koju je vezana glavnica i vrsta tečaja na temelju koje se obavlja isplata i naplata kredita, te uvjete kojima je uređeno povlačenje iznosa iskorištenog kredita (tranše), trajanje ugovora o kreditu, predmetnih proiz-

1 Čl.1021.-1027.2 Čl.2.t.15.ZPK-a.3 Čl.499.i500.4 Zajamurobi.

Potrošačko kreditiranjemr. sc. MIROSLAV GREGUREK, Zagreb

Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05 i 41/08 - u nastavku teksta: ZOO) u svojim je odredbama1 definirao odnos kreditne institucije - banke kao davatelja kredita i korisnika kredita koji može biti bilo pravna bilo fizička osoba.Zakon o potrošačkom kreditiranju (Nar. nov., br. 79/09 - u nastavku teksta: ZPK), međutim, definira2 potrošačko kreditiranje kao pravni posao, bilo pravne ili fizičke osobe kao davatelja kredita, s jedne strane, i fizičke osobe kao potrošača, odnosno korisnika kredita, s druge strane.Ovdje se, zapravo, kao korisnik navodi fizička osoba, a davatelj kredita mogu biti svi oni koji su i određeni ZPK-om, dakle situacija je obratna u odnosu na ZOO.ZPK-om je, u stvari, potrošačko kreditiranje usklađeno s Direktivom 2008/48/EZ Europskog parlamenta od 23. travnja 2008., čime je i u tom području izvršeno usklađivanje zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije.O svemu tome opširnije u nastavku teksta.

5872-JAC.indd 5 10.6.2010 14:58:57

� 16. 6. 2010.br. �872

Nastavak sa 5. stranice

financije

voda ili usluga i njihovu cijenu za gotovinu, u slučaju kredita s odgodom njihovog plaćanja i povezanih ugovora o kreditu, kamatnu stopu, uvjete kojima je uređena primjena kamatne stope, s tim da ako se u različitim okolnostima primjenjuju različite kamatne stope, potrebno je navesti informacije za sve stope koje se primjenjuju, pristojbe za kreditne posred-nike, troškove odobrenja bankovnog računa ili ugovora o dodatnim uslugama i sve druge pristrojbe koje potrošač, odnosno potencijalni korisnik kredita mora platiti vezano na ugov-orni odnos.

Zanimljivo je da se u sklopu ovih troškova ne navode troškovi javnog bilježnika koji se odnose na solemnizaciju ugovora o kreditu i svih možebitnih dodatnih dokumenata, važnih za kreditni odnos, kao, primjerice, in-strumenti osiguranja povrata kredita.

Vjerovnici i kreditni posrednici dužni su potrošaču pružiti odgovarajuća objašnjenja da bi ga doveli u položaj koji mu omogućuje procijeniti je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i njego-voj financijskoj situaciji, i kad je primjereno, pojašnjavanjem informacija koje se pružaju u razdoblju prije sklapanja ugovora bitnih značajki predloženih proizvoda i posebnih učinaka koje bi oni mogli imati na potrošača, uključujući i posljedice ako potrošač ne ispuni obvezu plaćanja.

Pri izračunu EKS-a za ugovore o kre-ditu u kojima su predviđeni različiti načini povlačenja sredstava s različitim naknadama ili kamatnim stopama, vjerovnik može koris-titi pretpostavku da se ukupan iznos kredita povlači po najvišoj naknadi i kamatnoj stopi koje se primjenjuju na najčešće mehanizme povlačenja iznosa iskorištenog kredita za ovu vrstu ugovora.

Međutim, ZPK je u članku 7. propisao iznimke kojima se može ograničiti davanje in-formacija o sklapanju određenih vrsta ugovora o kreditu koje bi mogle predstavljati dodatno opterećenje vjerovniku, odnosno kreditnom posredniku, s tim da to ne smije imati za po-slejdicu smanjenje zaštite potrošača, odnosno klijenta, potencijanog korisnika kredita.

4. Kreditna sposobnostZKP je člankom 8. propisao provjeru

kreditne sposobnosti potencijalnog korisnika kredita. Dakle, prije sklapanja ugovora o kre-ditu vjerovnik, tj. davatelj kredita obvezatan je procijeniti kreditnu sposobnost potrošača na temelju primjerenih informacija koje zatraži i dobije od potrošača ili, ako je nužno, uvidom u dostupne kreditne registre. Vjerovnik je u ob-vezi dopuniti dostupne financijske informacije o potrošaču te ponovno procijeniti kreditnu sposobnost potrošača prije znatnijeg povećanja ukupnog iznosa kredita. Ako se zahtjev za kredit odbije na temelju podataka iz dostupnog kreditnog registra, vjerovnik je dužan smjesta i besplatno obavijestiti potrošača o tim infor-macijama i o pojedinostima kreditnog registra iz kojeg je pribavio informacije.

Kreditne institucije, već sad provjeravaju kreditne sposobnosti potencijanih klijenata i to temeljem izjave koju potencijalni klijenti daju kreditnoj instituciji, koje onda mogu pristupiti kreditnim registrima i to u pravilu HROK-u.5

U svrhu sprječavanja narušavanja načela jednakosti u tržišnom natjecanju, propisana je dostupnost podacima kreditnim registrima vjerovnicima i iz drugih zemalja u procjeni kreditne sposobnosti potrošača.6

5. Ugovor o kreditu – oblik i sadržajČlankom 10. ZKP-a, propisano je da se

ugovori o kreditu sklapaju u pisanom obliku

ili uporabom naprednog elektroničkog potpi-sa ako posebnim zakonom ili na temelju zako-na donesenim propisom nije izričito određena uporaba vlastoručnog potpisa u dokumentima na papiru ili ovjera vlastitog potpisa. Primjerak ugovora o kreditu vjerovnik, odnosno kreditni posrednik, dužan je dostaviti potrošaču.

U nastavku teksta tog članka navedeno je koje sve bitne elemente ugovor o kreditu mora sadržavati da bi bio pravovaljana isprava, a to su: vrsta kredita, ime i prezime, odnosno naziv i adresa vjerovnika i potrošača te ime i prezime, odnosno naziv i adresa uključenoga kreditnog posrednika, trajanje ugovora o kre-ditu, ukupan iznos kredita, uključujući valutu u kojoj je nominirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica i vrsta tečaja na temelju koje se obavlja isplata i naplata kredita, te uvjete kojima je uređeno povlačenje iznosa iskorištenog kredita (tranše), naziv proizvoda ili usluge i njihova cijenu za gotovinu u slučaju kredita u obliku odgode plaćanja za specifične proizvode ili usluge ili u slučaju povezanih ugovora o kreditu,) kamatna stopa, uvjeti koji uređuju njezinu primjenu te kad su ti podaci dostupni, indeksna ili referentna stopa koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, kao i razdoblja, uvjeti i postupci promjene te ka-matne stope i, ako se u različitim okolnostima primjenjuju različite kamatne stope, infor-macije iz ove točke u odnosu na sve stope koje se primjenjuju, ukupan iznos koji potrošač plaća, izračunan u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. Potrebno je navesti sve pretpostavke kojima se koristilo u izračunu te stope, iz-nos, broj i učestalost uplata koje je potrošač dužan izvršiti, kada je uključena amortizacija glavnice kredita ugovora o kreditu s fiksnim trajanjem, pravo potrošača na primanje, na zahtjev i besplatno, u bilo kojem trenutku ti-jekom trajanja ugovora o kreditu, izvještaj u obliku otplatnog plana.

Za sve vrijeme trajanja ugovora o kreditu vjerovnik je dužan potrošaču bez naknade staviti na raspolaganje izvještaj o preostalom dugu odobrenog kredita.

6. Otkaz ugovora o kredituPotrošač može otkazati ugovor o kreditu

bez roka dospijeća, bez naknade, u svakom trenutku, osim ako su stranke ugovorile rok otkazivanja ugovora o kreditu. Navedeni rok ne može biti dulji od mjesec dana. Vjerovnik može otkazati ugovor bez roka dospijeća naj-manje dva mjeseca unaprijed i o tome je, u pisanom obliku ili nekom drugom trajnom mediju, dužan obavijestiti potrošača.

Ako je tako dogovoreno u ugovoru o kre-ditu, vjerovnik može iz opravdanih razloga otkazati pravo potrošača na povlačenje iznosa iskorištenog kredita kod ugovora o kreditu bez roka dospijeća. Vjerovnik je dužan o ot-kazivanju i razlozima otkazivanja obavijestiti potrošača u pisanom obliku ili nekom drugom trajnom mediju, kada je to moguće, prije samog otkazivanja, a najkasnije odmah nakon otkazivanja, osim ako je pružanje informacija zabranjeno posebnim propisima.

Opravdani razlozi otkaza ugovora o kre-ditu od strane vjerovnika mogu obuhvaćati opravdanu sumnju o neovlaštenom korištenju kredita, opravdanu sumnju o prijevari ve-zanoj uz kredit, značajno povećanje rizika da potrošač ne će ispuniti svoju obvezu otplate kredita vjerovniku i druge slične situacije.

7. Odustanak od ugovora o kredituČlankom 14. ZPK-a uređeno je pravo

na odustanak od ugovora, gdje potrošač ima pravo odustati od ugovora i to u roku 14 dana odustati od ugovora o kreditu bez navođenja razloga. Rok od 14 dana počinje teći od dana sklapanja ugovora o kreditu ili od dana prim-itka uvjeta od vjerovnika i informacija u skladu s člankom 10. ZPK-a. Prilikom odustanka od ugovora o kreditu potrošač je dužan, u svrhu valjanosti odustanka, obavijestiti o tome vje-rovnika u skladu s informacijama koje mu je pružio vjerovnik, sukladno članku 10. stavak 2. točka p) ZPK-a. Obavijest se mora dostaviti

u pisanom obliku ili nekom drugom trajnom mediju koji je dostupan vjerovniku, platiti vjerovniku glavnicu i kamatu na glavnicu od dana povlačenja novca na osnovi ugovora o kreditu do datuma otplate glavnice bez od-gode i ne kasnije od 30 dana nakon što je vje-rovniku poslao obavijest o odustanku. Kamata se obračunava na temelju dogovorene ka-matne stope. Vjerovnik nema pravo na drugu naknadu od potrošača u slučaju odustanka od ugovora, osim naknade za jednokratne pris-tojbe koje vjerovnik plaća javnom upravnom tijelu.

8. Efektivna kamatna stopaEfektivna kamatna stopa (EKS) je stvar-

na cijena kredita, pa je i posebno definirana člankom 20. ZPK-a.

EKS se - izjednačujući na godišnjoj osno-vi sadašnju vrijednost svih obveza (iskorišteni iznos kredita, otplata i naknada), budućih ili postojećih, dogovorenih između vjerovnika i potrošača - izračunava u skladu s metodologi-jom definiranom aktom Hrvatske narodne banke kojim se uređuje EKS. U svrhu izračuna EKS-a moraju se odrediti ukupni troškovi kredita za potrošača, uz iznimku naknada koje je potrošač dužan platiti za nepoštovanje ob-veza ugovora o kreditu i drugih naknada osim kupovne cijene za kupnju proizvoda ili usluga koju je potrošač obvezatan platiti, neovisno o tome provodi li se transakcija u gotovini ili na kredit.

Troškove upravljanja računom na kojemu su vidljive i transakcije uplata i iskorišteni iznos kredita, troškove uporabe sredstava plaćanja i za transakcije uplata i iskorišteni iznos kredita te sve druge troškove koji se odnose na trans-akcije uplata potrebno je obuhvatiti ukupnim troškovima kredita za potrošača, osim ako je otvaranje računa opciojsko i ako su troškovi računa jasno i zasebno pokazani u ugov-oru o kreditu ili u kojemu drugom ugovoru sklopljenim s potrošačem.

Kod ugovora s promjenljivom kamatnom stopom, pristojbe sadržane u EKS-u, a koje se mogu izmjeriti u trenutku izračuna; takav EKS se izračunava po pretpostavci da kamat-na stopa i ostale naknade će ostati neizmjen-jene u odnosu na početnu kamatnu stopu.

9. Pružanje usluga kreditiranjaČlanak 21. ZPK-a propisuje obvezu

dobivanja odobrenja za pružanje usluga potro-šačkog kreditiranja.

Naime, vjerovnik, odnosno kreditni po-srednik, ne može pružati, odnosno posredova-ti pri potrošačkom kreditiranju bez odobrenja.

Odobrenje nije potrebno vjerovnicima ko-jima odobrenje za odobravanje kredita izdaje Hrvatska narodna banka na temelju posebnih zakona koji uređuju poslovanje tih vjerovnika te kreditnih posrednika nekih od tih vjerovni-ka. Odobrenje nije potrebno ni Hrvatskoj banci za obnovu i razvoj, kao ni vjerovnicima koji odobravaju kredite isključivo svojim za-poslenicima. Odobrenje, također, nije potreb-no vjerovnicima trgovcima prodavateljima koji omogućavaju potrošačima plaćanje robe ili usluga u četiri ili manje obroka, u razdoblju od godinu dana od dana kupnje.

Odobrenje izdaje Ministarstvo finan-cija na rok od tri godine. Ministar financija pravilnikom propisuje obvezu izvješćivanja Ministarstva financija, kadrovske, tehničke i organizacijske uvjete koje mora ispuniti vje-rovnik, odnosno kreditni posrednik, u svrhu dobivanja odobrenja, razloge za odbijanje zahtjeva za izdavanje odobrenja, dokument-aciju koju je potrebno priložiti zahtjevu, nakn-adu za izdavanje odobrenja, rok za podnošenje zahtjeva za dobivanje odobrenja te ostale uv-jete izdavanja odobrenja za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja.

10. Inspekcijski nadzorNadzor7 na provođenjem ZPK-a provodi

Državni inspektorat, a obavljaju inspektori

Dražvnog inspektorata Republike Hrvatske. Iznimno, nadzor nad provođenjem ZPK-a nad vjerovnicima koji posluju na temelju odo-brenja za rad, odnosno odobrenja za pružanje usluga koje izdaje Hrvatska narodna banka prema zakonima koji uređuju poslovanje kreditnih institucija, kreditnih unija i insti-tucija za platni promet, provodi Hrvatska narodna banka na način i u opsegu kako je propisano tim zakonima. Hrvatska narodna banka, također, provodi nadzor nad primjen-om ovoga Zakona i nad drugim vjerovnicima koji, sukladno zakonu koji uređuje poslovanje kreditnih institucija, pružaju uslugu odobra-vanja kredita u Republici Hrvatskoj neposred-no ili preko podružnice.

Nadzorna tijela mogu za potrebe nad-zora donijeti provedbene propise iz svoje nadležnosti.

11. Prekršajne odredbeČlankom 26. propisane su kazne i

prekršajne odredbe za nepoštivanje odredaba ZPK-a. Prekršajni postupak pokreće se izda-vanjem prekršajnog naloga ili podnošenjem optužnog prijedloga nadležnog inspektora, a sadržaj optužnog prijedloga propisan je Prekršajnim zakonom.

Nadležni inspektor je u obvezi u određenom roku, pod uvjetom da nije izdao prekršajni nalog, podnijeti optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka. Ako je u postupku i izrekao upravnu mjeru, među spisima koje dostavlja uz optužni prijedlog, dužan je priložiti i takvo rješenje, sve radi pot-punijeg uvida u stanje spisa.

12. Izvansudsko rješavanje sporova

Izvansudsko rješavanje sporova odnosi se na zaštitu potrošača, u ovom slučaju glede potrošačkog kreditiranja. Sukladno članku 24 ZPK-a, u svim sporovima između potrošača, tj. korisnika kredita i vjerovnika koji nastanu u primjeni odredaba ZKP-a, može se podni-jeti prijedlog Centru za mirenje Hrvatske gos-podarske komore. Mirenje pred Centrom za mirenje provodi se sukladno Pravilniku o mi-renju Hrvatske gospodarske komore. Hrvats-ka gospodarska komora, uz suglasnost minis-tra financija, donijet će odluku o troškovima mirenja u potrošačkim sporovima, kojom će odrediti visinu naknada i nagrada te ostalih troškova mirenja i postupaka. Nagodba koja se sklopi u postupku mirenja pred Centrom za mirenje Hrvatske gospodarske komore ima svojstvo ovršne isprave.

Postupak mirenja potorošača besplatan je. Sredstva za troškove mirenja pred Centrom za mirenje Hrvatske gospodarske komore, osig-uravaju se iz sredstava Državnog proračuna.

13. Prijelazne i završne odredbe

ZPK stupa na snagu 1. siječnja 2011., osim odredaba članka 9. koje stupaju na snagu dan-om pristupanja RH Europskoj uniji. Naime, člnaka 9. odnosi se na pristup kreditnim reg-istrima za potrebe zaštite od kreditinih rizika.

ZPK se ne primjenjuje na ugovore o kre-ditu sklopljene do dana njegovog stupanja na snagu, osim u dijelovima ZPK-a u kojim se propisuje obveza obavještavanja potrošača o izmijenjenim uvjetima za sklapanje ugovora i izmjenjenim uvjetima u već sklopljenim ugov-orima.

Isto tako stupanjem na snagu ZPK-a prestaju važiti odredbe članka 71.-86., članka 143. stavak 3. podstavak 9.-12., članka 143. stavak 3. podstavak 13. u dijelu koji se odnosi na članak 86., članka 144. stavak 1. podstavak 31.-34. te članka 145. stavak 1. podstavak 28.-33. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov., br. 79/07 i 125/07).

Također, danom stupanja na snagu ZPK-a prestaje vrijediti Odluka o jedinstvenoj metodi izračuna efektivne godišnje kamatne stope na potrošačke zajmove (Nar. nov., br. 27/08.).

5 Hrvatskiregistarkorisnikakredita.6 Čl.9.st.1.ZKP-a. 7 Čl.22.ZPK-a.

Potrošačko kreditiranje

5872-JAC.indd 6 10.6.2010 14:58:58

716. 6. 2010.br. �872Uredila Iva Šuler, dipl. iur. radno pravo

Nastavak na 8. stranici

1. UvodDosadašnjom zakonskom regulati-

vom2 bilo je predviđeno da jedan član nadzornog odbora, odnosno drugog od-govarajućeg tijela mora biti predstavnik radnika, no samo u onim trgovačkim društvima u kojima je zaposleno više od 200 radnika, kao i u trgovačkom društvu koje je više od 25% u vlasništvu Republi-ke Hrvatske ili jedinice lokalne i područ-ne (regionalne) samouprave te u javnim ustanovama, neovisno o broju radnika zaposlenih u tom društvu, odnosno usta-novi. Novim ZR-om predviđeno je da u svakom trgovačkom društvu ili zadruzi, u kojima se sukladno posebnom pro-pisu3 utemeljuje organ koji nadzire vo-đenje poslova društva (nadzorni odbor, upravni odbor, odnosno drugo odgova-rajuće tijelo) te u javnoj ustanovi, jedan član tijela društva ili zadruge koji nadzi-re vođenje poslova, odnosno jedan član organa javne ustanove (upravno vijeće, odnosno drugo odgovarajuće tijelo) mora biti predstavnik radnika.4

2. Obveze poslodavcaU praksi se pojavilo pitanje na koji će

način poslodavci inkorporirati odredbu članka 163. ZR-a u svoje akte. Naime, mišljenja smo da poslodavci moraju rad-nicima samo omogućiti da imenuju svog predstavnika u organ koji nadzire vođenje poslova, dok je samo imenovanje prepu-šteno na volju radničkom vijeću, odnosno radnicima. Tako bi poslodavci trebali, prije svega, izmijeniti svoje akte (statut, društveni ugovor, izjavu o osnivanju, i sl.) u dijelu koji se odnosi na izbor članova nadzornog odbora (ili drugog odgovara-jućeg tijela, bilo upravnog odbora, uprav-nog vijeća, i sl.).

Tako, primjerice, poslodavci u statut unose odredbu koja glasi:

»Nadzorni odbor broji pet članova. Četiri člana nadzornog odbora bira glavna skupština. Jedan član nadzor-nog odbora je predstavnik radnika, a bira se na način propisan odredbama Zakona o radu.«

Dakle, unošenjem takve odredbe u statut (ili drugi odgovarajući akt) poslo-davci su radnicima dali mogućnost da imenuju svog predstavnika u organ po-slodavca, dok sama provedba te odredbe ovisi isključivo o radnicima, tj, radnič-kom vijeću. Radnici, u pravilu, ne mo-raju iskoristiti tu mogućnost, dakle, ne moraju izabrati svog predstavnika, ali bitno je da im je poslodavac dao takvu mogućnost i time se treba smatrati da je ispunio svoju obvezu iz članka 163. sta-vak 1. ZR-a.

2.1. Izmjena statutaDa bi poslodavac mogao izmijeniti

statut, mora se pridržavati odredaba Za-kona o trgovačkim društvima (u nastav-ku teksta: ZTD)5 koje govore o načinu izmjene statuta. Naime, prema odredbi članka 275. stavak 1. točka 5., te prema odredbi članka 301. stavak 1. ZTD-a o izmjenama statuta odlučuje glavna skupština, te je, dakle, nužno da se ona sazove na način propisan člancima 277.-284. ZTD-a. Također, prema odredbi članka 280. stavak 2. ZTD-a, ako glavna skupština treba odlučiti o izmjeni statu-ta, mora se, uz poziv za glavnu skupštinu objaviti i prijedlog izmjena statuta.

Prema članku 303. stavak 1. ZTD-a registarskom se sudu mora podnijeti pri-java za upis svake izmjene statuta u sudski registar, s tim da se toj prijavi mora pri-ložiti potpuni tekst statuta, koji ovjerava javni bilježnik.6 Izmjena statuta je valja-na tek od njezina upisa u sudski registar.

2.2. Razrješenje člana nadzornog odbora

Nadalje, glavna skupština, prema odredbama ZTD-a, osim što odlučuje o izmjenama statuta, odlučuje i o izboru, odnosno razrješenju članova nadzornog odbora. U pravilu, istodobno s prijedlo-gom za izmjenu statuta trebalo bi uvrstiti u dnevni red skupštine i prijedlog za razr-ješenje jednog člana nadzornog odbora da bi se upraznilo mjesto za člana predstav-nika radnika.

Sukladno članku 280. stavak 3. ZTD-a, ako je riječ o izboru članova nadzornog odbora, taj odbor mora u objavi dnevnog reda navesti i prijedloge odluka koje treba donijeti.

Ovdje smatramo nužnim skrenuti po-zornost na situaciju kada je kod poslodav-ca već imenovan predstavnik radnika u nadzorni odbor, tada je za donošenje od-luka tog odbora o stavljanju prijedloga za izbor članova nadzornog odbora potrebna većina glasova članova koje su u nadzorni odbor izabrali ili imenovali dioničari.

3. Imenovanje predstavnika radnikaZR propisuje da predstavnika radni-

ka ponajprije imenuje i opoziva radnič-ko vijeće. U ovom slučaju za predstavnika radnika može biti izabrana bilo koja oso-ba, dakle to ne mora nužno biti radnik za-poslen kod poslodavca. Druga je situacija ako kod poslodavca nije utemeljeno rad-ničko vijeće. ZR navodi da u tom slučaju predstavnika radnika biraju i opozivaju radnici na slobodnim i neposrednim iz-borima, tajnim glasovanjem, na način propisan ZR-om za izbor radničkog vijeća koje ima jednog člana, s tim da u tom slučaju oni biraju između radnika zaposlenih kod poslodavca.

Radnici, tj. radničko vijeće nije u ob-vezi imenovati svog predstavnika u organ poslodavca jer je, kao što smo već ista-knuli, riječ o njihovom pravu, ne i obvezi.

3.1. Što ako radnici ne imenuju svog predstavnika, a nadzorni odbor broji tri člana?

Sukladno članku 254. ZTD-a u nad-zornom odboru su najmanje tri člana, s tim da se statutom može odrediti i veći broj članova, a njihov broj uvijek mora biti neparan. ZTD kaže da, ako u statu-tu nema o tome odredaba, nadzorni od-bor može donositi oduke ako najmanje polovina od propisanog broja njegovih članova sudjeluje u odlučivanju, ali ne manje od tri.

Problem bi, dakle, mogao nastati ako radnici ne imenuju svog predstavnika, a primjerice, statutom je (ili drugim odgo-varajućim aktom) predviđeno da nadzor-ni odbor broji tri člana, od kojih dva ime-nuje glavna skupština, a jednog radničko vijeće/radnici, s tim da statutom nije predviđen način rada nadzornog odbora drukčiji od onog predviđenog ZTD-om. Dakle, ne odredi li statut uvjete za podob-nost nadzornog odbora da donosi odluke, najmanje tri člana odbora moraju sudjelo-vati u odlučivanju, što praktički znači da će, kada je riječ o nadzornom odboru sa samo tri člana, sva trojica morati sudjelo-vati u donošenju odluka. Ima li nadzorni odbor, primjerice, pet članova, opet će ih biti potrebno tri, ali tada to već znači zadovoljenje uvjeta od najmanje polovine članova koji sudjeluju u odlučivanju.7

Rješenje ovog slučaja nam daje odred-ba članka 257. ZTD-a u kojoj se navodi da, ako u nadzornom odboru nedostaje broj članova potreban za to da bi se u njemu mogle donositi odluke, članove će, koji za to nedostaju, imenovati sud na zahtjev uprave, nekog člana nadzor-nog odbora ili dioničara. Ističemo da je uprava dužna ovaj zahtjev uputiti sudu bez odgađanja, osim ako se ne očekuje da će se broj članova nadzornog odbora na vrijeme popuniti do sljedeće sjednice toga odbora, s tim da bi u tom slučaju mandat člana nadzornog odbora imenovanog od suda trajao sve dok, i ako, tog člana ne imenuje onaj tko je prema statutu na to ovlašten, a to je ili radničko vijeće ili rad-nici. Ovime bi se, dakle, riješio problem neimenovanja predstavnika od radničkog vijeća/radnika jer bi neimenovanog člana izabrao sud i tada bi se stvorili uvjeti za normalan rad i donošenje odluka od nad-zornog odbora kako to propisuje ZTD (nadzorni odbor može donositi oduke ako najmanje polovina od propisanog broja njegovih članova sudjeluje u odlu-čivanju, ali ne manje od tri).

Problem neimenovanja predstavnika radnika u nadzorni odbor, kada je statu-tom predviđen broj od tri člana, može-mo riješiti i tako da statutom odredimo uvjete za podobnost nadzornog odbo-ra da donosi odluke. Naime, ZTD u odredbi članka 267. stavak 1. omogućuje da statutom predvidimo način donošenja odluka od nadzornog odbora. Tako sta-tutom možemo predvidjeti da nadzorni odbor broji tri člana, s tim da odredimo da odbor može donositi valjane odluke sudjeluju li u odlučivanju najmanje dva njegova člana.

Dakle, takvim određenjem u statu-tu osiguravamo uvjete za rad nadzornog odbora i valjano donošenje njegovih od-

Predstavnik radnika u organu poslodavcaIVA ŠULER, dipl. iur., Zagreb

Stupanjem na snagu novog Zakona o radu (u nastavku teksta: ZR)1 uvedena je jedna značajna novina glede predstavnika radnika u organu poslodavca te je propisano da sada neovisno o broju zaposlenih radnika, u onom društvu ili zadruzi, odnosno javnoj ustanovi, u kojem postoji organ koji nadzire vođenje poslova, jedan član toga organa mora biti predstavnik radnika. U praksi se već pojavilo dosta pitanja oko primjene te zakonske odredbe, pa ćemo u ovom članku nastojati razjasniti neka od njih. Radi lakše obrade ove teme, kao primjer ćemo uzeti dioničko društvo koje se osniva usvajanjem statuta kao temeljnog akta društva. Sve što ćemo obraditi u ovom članku može se odgovarajuće primijeniti i na ostala društva, zadruge, javne ustanove koje imaju organ koji vodi poslove društva.

1 ZakonoraduobjavljenjeuNar.nov.,br.149,od15.prosinca2009.,astupiojenasnagu1.siječnja2010.,osim poglavlja 4., 5., 6. i 7. Glave XVII. te čl. 293. st.1.podst.34.-48.ZR-a,kojistupajunasnagudanompristupanjaRepublikeHrvatskeEuropskojuniji.

2 Vidjetičl.166.prijevažećegZakonaoradu(Nar.nov.,br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98 - v. čl. 192. Zakonao mirovinskom osiguranju, 17/01, 82/01, 114/03,123/03 - v. čl. 58. Zakona o izmjenama i dopuna-maStečajnogzakona,142/03,30/04,137/04-proč.tekst,68/05-OdlukaUSRH,94/09-v.čl.15.Zakonaopotporizaočuvanjeradnihmjesta).

3 Taj poseban propis je, primjerice, Zakon o trgovač-kimdruštvima,Zakonoustanovama.

4 Vidjetičl.163.st.1.ZR-a.

5 Zakonotrgovačkimdruštvima(Nar.nov.,br.111/93,34/99, 121/99 - vjerodostojno tumačenje, 52/00 -OdlukaUSRH,118/03,107/07,146/08i137/09).

6 Javnibilježnikmorapotvrditidaizmijenjeneodred-bestatutaiodlukaoizmjeniteneizmijenjeneodred-be statuta, koji se nalazi kod registarskog suda, upotpunostiodgovarajutekstustatutakojiseprilažeprijavi. Ako je za izmjenu statuta potrebno odobre-njedržavnogtijela,prijavisemorapriložitiitoodo-brenje.

7 J. Barbić, »Pravo društava«, knjiga druga, »Društvakapitala«,Organizator,Zagreb,2005.

5872-JAC.indd 7 10.6.2010 14:58:58

� 16. 6. 2010.br. 5�72upravno pravoUredila Desanka Đikandić, dipl. oec.

1. UvodnoPoslovni svijet koji se pri osigura-

vanju novčanih tražbina služi bjanko mjenicama, osobito banke, u posljednje vrijeme zaokupljen je problemom koji je nastao kao posljedica izmijenjene prak-se Vrhovnoga suda Republike Hrvatske u odnosu prema mogućnostima odre-đivanja dospjelosti mjenične obveze u nedovršenim (bjanko) mjenicama koje je trasant ili izdavatelj vlastite mjeni-ce izdao, a trasat, ako je riječ o vučenoj mjenici, akceptirao – izostavljajući, pri-tom, bitan mjenični element, određenje njezine dospjelosti. Do korjenite pro-mjene stajališta Vrhovnoga suda došlo je u povodu revizije podnesene u nekom parničnom predmetu 2004. Tri godine nakon podnesene revizije predmet je, zbog diskrepancije pripremljene odlu-ke s dotadašnjim odlukama Suda, bio iznesen na sjednicu Građanskoga odjela Suda, i zauzeto je pravno stajalište, da bi godinu dana kasnije, 2008., bila i done-sena odluka u tom predmetu.

Prigovori mjeničnih dužnika čine zahtjevno područje mjeničnoga prava i prakse, a među mjeničnim sporovima posebno mjesto imaju oni nastali zbog i nakon izdavanja nepotpunih, tzv. bjan-ko mjenica.

Nepotpune, bjanko mjenice, još nisu (»prave«) mjenice, a to će postati tek njihovim popunjavanjem, dovršetkom.1 Bjanko mjenica je, dakle, buduća mjeni-ca (mjenica in statu nascendi), jer da bi to postala mora imati zakonski minimum sadržaja. Zbog toga je kod takvih nepot-punih mjenica od posebne važnosti mje-nični sporazum. U praksi ima slučajeva neopreznog davanja bjanko mjenica bez sporazuma (mjenični sporazum, mjenič-no očitovanje), ali i onih kada oprezni izdavatelji ili remitenti inzistiraju na javnobilježničkoj ovjeri.2 Imatelj bjan-ko mjenice dužan je mjenicu popuniti u skladu s tim sporazumom. Stoga bjan-ko mjenicu smatramo vrlo nepogodnim sredstvom za prenošenje prije njezinog popunjenja, iako je i to moguće, pa se u praksi i događa. Međutim, usprkos dužnosti imatelja na korektno popu-njenje, s obzirom na apstraktnost ovoga vrijednosnog papira, kao i s obzirom na pravilo da mjenični dužnik ne može pre-ma imatelju isticati prigovore koji imaju temelj u njegovom osobnom odnosu s trasantom ili s kojim prijašnjim imate-ljem mjenice, nepotpuna mjenica koja je naknadno ispunjena protivno spora-

Bjanko mjenica i dospjelostmr. sc. MILJENKO A. GIUNIO*

Prigovori mjeničnih dužnika čine zahtjevno područje mjeničnoga prava i prakse, a među mjeničnim sporovima posebno mjesto imaju oni nastali zbog i nakon izdavanja nepotpunih, tzv. bjanko mjenica. U članku analiziramo granice slobode popunjavanja naznake dospjelosti mjenične obveze kada je mjenica izdana bez toga vremenskog elementa. Praksa hrvatskih sudova, ponajprije praksa Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, dugo je slijedila stajalište bivšega Saveznog suda od prije 30 godina, ali je početkom 2008. objavljena revizijska odluka i stajalište Građanskog odjela Vrhovnoga suda Republike Hrvatske koje bitno sužavaju, praktički oduzimaju bilo kakvu slobodu mjeničnom vjerovniku pri naknadnom datiranju dospjelosti. Autor analizira razloge promijenjenog stajališta i suprotstavlja im protuargumente. Smatra da su zaključci sjednice Građanskog odjela, i razlozi uz njih navedeni, rezultat pogrešnog pristupa i nepotpunog sagledavanja pravila mjeničnog prava, a posebno: a) nedostatne distinkcije odredaba Zakona o mjenici koje uređuju ne/dopuštenost prigovora mjeničnih dužnika u bitno različitim situacijama, sadržanim u dvama stavcima jednoga zakonskog članka (čl. 16. Zakona o mjenici), b) pogrešnog suprotstavljanja naznake dospjelosti prema odredbi mjeničnog sporazuma zakonskoj odredbi o dospjelosti (čl. 32. Zakona o mjenici), c) pogrešnog gledanja o nužnosti izjednačavanja vremena dospijeća i nastupa zastare kod mjeničnih tražbina (čl. 78. Zakona o mjenici) s onima iz osnovnog posla.

Uredio Jerko Slovinić, dipl. iur.

* Miljenko Giunio, prokurist u Zagrebu.1 U literaturi se razlikuje pojam »nepotpune mjeni-

ce« kao mjenice u kojoj manjka neki bitan sastojak, pa je takva mjenica neispravna, od nepotpune mjenice kao sinonima za bjanko mjenicu (bianco, blanko) koja se naknadno ispunjiva, na koju netko (izdavatelj, akceptant) stavi svoj skripturni akt s namjerom mjeničnog obvezivanja. Bjanko mjenica još nije mjenica, ali je ipak papir sposoban za kola-nje, cirkulaciju, pa se približava papiru na donosi-telja. Bitno je da je mjenica popunjena u trenutku naplate. Stražnicky, str. 74 i 75, Bartoš i dr., str. 30 i 145, Vajner str. 120-122.

2 Na javnobilježničkoj ovjeri izdavateljevog potpisa može inzistirati primatelj bjanko mjenice, njezin bu-dući popunjavatelj i korisnik. No, za izdavatelja, a i objektivno s gledišta mogućih prigovora, važnija je sigurnost (ovjera) primateljevog potpisa. Izdavatelj je taj koji se izlaže riziku mogućega pogrešnog, pa i nesavjesnog ili zlonamjernog dovršetka mjenice.

Nastavak sa 7. stranice

Uredio Jerko Slovinić, dipl. iur.radno pravo

luka i u slučaju kada radnici ne imenuju svog predstavnika u taj odbor, a statutom je predviđen broj od tri člana nadzornog odbora.

Mišljenja smo da poslodavci, dakle, mogu iskoristiti bilo koje od predviđenih rješenja, samo je bitno da se osiguraju uvi-jeti za normalan rad nadzornog odbora te za zakonito i valjano donošenje njegovih odluka.

3.2. Što ako radnici ne imenuju svog predstavnika, a nadzorni odbor broji pet (ili više) članova?

Jednostavnija je situacija kada je statu-tom predviđeno da nadzorni odbor broji pet članova, a radnici ne imenuju svog predstavnika u taj odbor. Naime, nadzor-ni odbor je podoban za donošenje odlu-ka i ako nije izabran puni broj njegovih članova. Izabere li se, odnosno imenuje manji broj članova od onog predviđenog zakonom, tj. statutom, u ovom slučaju, recimo, glavna skupština izabere četiri člana, a radnici ne izaberu petog člana, svog predstavnika, nadzorni odbor, ipak, može valjano odlučivati jer, prema član-ku 267. stavak 1. ZTD-a, taj odbor može donositi odluke ako najmanje polovina od propisanog broja njegovih članova sudjeluje u odlučivanju, ali ne manje od tri. Dakle, ako bi bila izabrana četiri čla-na (od pet predviđenih statutom), bio bi zadovoljen zakonski uvijet za valjano do-nošenje odluka.

4. Kada postoji mogućnost da radnici biraju svog predstavnika u organ poslodavca? U praksi se pojavilo pitanje imaju li

u svakom trgovačkom društvu (zadruzi, javnoj ustanovi), u kojem postoji organ koji nadzire vođenje poslova, radničko vijeće/radnici mogućnost izabrati svog predstavnika u taj organ. Na prvi pogled iz odredbe članka 163. stavak 1. ZR-a proizlazi da tu mogućnost imenovanja predstavnika radnika u organ poslodavca postoji neovisno o broju radnika, samo je bitno da kod poslodavca takav organ postoji. No, postavlja se pitanje što je u onim situacijama kada je kod poslo-davca zaposlena samo jedna osoba, a postoji nadzorni odbor ili je kod poslo-davca zaposleno svega nekoliko radnika. Bi li tada taj radnik ujedno mogao biti i predstavnik radnika (samog sebe?) u or-ganu poslodavca, odnosno bi li radnici, kada ih je svega nekoliko zaposleno kod određenog poslodavca, imali mogućnost imenovati svog predstavnika u organ koji nadzire vođenje poslova?

Jasno je da u ovoj situaciji nema rad-ničkog vijeća jer nisu ispunjeni zakonski uvjeti za to, pa bi u ovoj situaciji jedino dolazilo u obzir da predstavnika biraju sami radnici.

Naime, članak 136. ZR-a propisuje kada radnici imaju pravo izabrati radnič-ko vijeće, odnosno sudjelovati u odlučiva-nju o pitanjima u svezi s njihovim gospo-darskim i socijalnim pravima i interesima. To pravo imaju samo oni radnici koji su zaposleni kod poslodavca koji zapošljava najmanje dvadeset radnika, s tim da se postupak utemeljenja radničkog vijeća pokreće na prijedlog sindikata ili najma-nje deset posto radnika zaposlenih kod određenog poslodavca.

Već smo naveli, da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sukladno članku 163. stavak 3. ZR-a, predstavnika radnika, između članova zaposlenih kod poslodavca, biraju i opozivaju radnici na slobodnim i neposrednim izborima, taj-nim glasovanjem, na način propisan ZR-om za izbor radničkog vijeća u kojem je jedan član.

Ako, dakle, odredbu članka 163. sta-vak 3. dovedemo u vezu s odredbama ZR-a o izborima radničkog vijeća u ko-jem je jedan član, zaključujemo da, kada je kod poslodavca zaposlen samo jedan radnik, tada taj radnik ne bi imao mo-gućnost birati predstavnika radnika jer nema uvjeta za provođenje tog izbora. U pravilu, ZR kao prvi uvjet za provođenje izbora za radničko vijeće traži da je kod poslodavca zaposleno najmanje dvadeset radnika.8 Nadalje, liste kandidata za iz-bor predstavnika radnika mogu predložiti sindikati koji imaju svoje članove zaposle-ne kod određenog poslodavca ili skupina radnika koju podržava najmanje deset posto radnika zaposlenih kod određenog poslodavca, s tim da, ako se bira jedan predstavnik, mora se predložiti i najma-nje jedan zamjenik, sukladno članku 142. ZR-a. Sljedeći uvjet koji ZR traži, jest da se za provođenje izbora utemelji izborni odbor, u kojem su najmanje tri člana i ne-parni broj članova. Posebno ističemo da je ZR u odredbi članka 143. stavak 5. na-veo da član izbornog odbora ne može biti radnik koji je kandidat za člana radničkog vijeća (u našem slučaju kandidat za člana nadzornog odbora u svojstvu predstavni-ka radnika). Također, članak 141. ZR-a propisuje da pravo birati i biti birani ima-ju svi radnici zaposelni kod poslodavca, osim članova upravnih i nadzornih orga-na poslodavca i članovi njihovih obitelji te radnici iz članka 127. stavak 1. ZR-a, dakle oni radnici koje je poslodavac pisa-nom punomoći ovlastio da ga zastupaju u ostavrivanuju prava i obveza iz radnog od-nosa ili u svezi s radnim odnosom. Kada uočimo ove odredbe ZR-a, spoznat ćemo da, kada je kod poslodavca zaposlen samo jedan radnik, ne bi bio ispunjen niti jedan zakonski uvjet za provođenje izbora, pa je, stoga, naše stajalište da u takvom slučaju ne bi bilo mogućnosti da radnici biraju svog predstavnika u organ poslodavca.

A šta je kod onih poslodavaca koji zapošljavaju više od jednog, no svega nekoliko radnika (primjerice dva ili tri radnika)? Znamo da kod njih nema rad-ničkog vijeća (manje od dvadeset radni-ka), pa bi izbor predstavnika u organ po-slodavca bio isključivo na radnicima. Ako pođemo od pretpostavke da zakonski uvjeti za provođenje izbora za radničko vijeće moraju biti kumulativno ispunje-ni, tada dolazimo do zaključka da u sva-kom pojedinom slučaju moramo utvrditi postoje li uvjeti za imenovanje, odnosno odabir predstavnika radnika, pa ako utvr-dimo da se izbori mogu provesti sukladno odredbama ZR-a, tada bi bilo uvjeta za zakonit izbor predstavnika radnika, te bi ga se u tom slučaju moglo izabrati. Ako bi se, pak, utvrdilo da nema uvjeta za pro-vođenje zakonitih izbora, tada kod takvih poslodavca radnici ne bi mogli zakonito izabrati svog predstavnika, sve dok se ne ispune uvjeti za to.9

8 Vidjeti čl. 136. ZR-a.9 Isto pravno shvaćanje izraženo je u mišljenju Mini-

starstva gospodarstva, rada i poduzetništva, KLASA: 110-01/10-01/80, URBROJ: 526-08-01/2-10-2, od 11. ožujka 2010.

Predstavnik radnika u organu poslodavca

5872-NADA.indd 8 10.6.2010 14:56:34

�16. 6. 2010.br. 5872

Nastavak na 10. stranici

zumu, ipak obvezuje mjeničnog dužnika (dužnike), osim ako je vjerovnik mjenicu stekao zlonamjerno ili je pri stjecanju postupio s velikom nepažnjom.

U mjeničnim sporovima najčešće se spominju odredbe Zakona o mjenici (Nar. nov., br. 74/94 - u nastavku teksta: ZM) iz članka 16. stavak 1. i 2. No, ko-liko su god stalno »na dnevnom redu«, stječe se dojam da su dvije odredbe ne-rijetko nepotpuno i/ili pogrešno shva-ćene i da se nedovoljno distingviraju te bitno različite odredbe dvaju stavaka. Obje odredbe temelje se na mjeničnom načelu samostalnosti, apstraktnosti ob-veze, tj. njezine nevezanosti uz posao iz kojega je potekla, kao i na načelu nepo-sredne odgovornosti mjeničnoga duž-nika, ali imaju bitno drukčiji sadržaj i područje primjene.

Prije nego što se pobliže pozabavi-mo člankom 16. ZM-a, korisno je pod-sjetiti na to da su kod mjenice, načelno govoreći, moguće dvije vrste prigovora: objektivni i subjektivni. Objektivni ili apsolutni (exceptiones in rem) imaju te-melj u mjeničnoj ispravi, vrijednosnom papiru, i mogu se isticati prema svakom imatelju mjenice. Subjektivni, relativni ili osobni prigovori (exceptiones in per-sonam) temelje se na osobnom odnosu vjerovnika i dužnika. Polazeći od toga da je nemoguće nabrojiti sve prigovore koji dolaze u obzir za isticanje, Zakon je (temeljen na Haškoj konferenciji iz 1930.) pravila o isticanju prigovora izrazio negativno, s iznimkama.3

Odredba članka 16. stavak 1., ako se analizira, ima sljedeći slojevit sadržaj:

a) mjenični obvezanici (koji su pozva-ni na ispunjenje obveze) mogu imatelju (podnositelju zahtjeva, mandatnom ovr-hovoditelju, tužitelju) isticati prigovore koji imaju temelj u njihovom među-sobnom odnosu s imateljem;

b) mjenični obvezanici (koji su po-zvani na ispunjenje obveze) ne mogu imatelju isticati prigovore koji imaju temelj u njihovim osobnim odnosima s nekim prijašnjim imateljem mjenice (uključivo i trasantom);

c) mjenični obvezanici iz točke b) iznimno mogu isticati i nedopuštene prigovore, ali samo ako je imatelj prili-kom stjecanja svjesno postupio na šte-tu dužnika.

Imajući na umu vrlo često konfundi-ranje odredaba stavka 1. i 2. razmatrano-ga zakonskog članka, treba naglasiti:

- odredba stavka 1. ne odnosi se na prigovore protudogovornog popunjava-nja bjanko mjenice, već na neka protupo-traživanja ili reklamacije koje konkretan mjenični dužnik ima prema onome tko se javlja kao aktivno legitimiran mjenič-ni vjerovnik;

- zahtjevatelj može biti remitent (kao prvi mjenični vjerovnik), ali može biti i posljednji indosatar (da ne ulazi-mo u složenije mjenične odnose), a pri-govarač može biti akceptant ili njegov avalist, ili bilo koji regresni dužnik ili njegov avalist;

- stoga, ovdje se ne radi samo o pri-govorima »između stranaka osnovnog posla«, kako se to najčešće »objašnjava«, već o prigovorima »iz osobnog odno-sa« između konkretnih stranaka, a one u danoj situaciji mogu biti, primjerice, posljednji indosant i njegov indosatar (moguće i bjanko indosatar, tj. na teme-lju bjanko indosamenta koji praktički mjenicu čini papirom na donositelja).

Odredba članka 16. stavak 2., di-jametralno suprotno odredbi stavka 1., odnosi se baš i jedino na prigovore nekorektnog popunjavanja nepotpune mjenice. Koliko god to izgledalo jasno, kad se tako prepričava, svakodnevna praksa pokazuje neosnovano i neisprav-no miješanje ovih dviju odredaba i nji-hovih elemenata. Bjanko mjenica može cirkulirajući kao takva proći više ruku. Stoga u svezi s popunjavanjem mogu na-stati razne situacije s obzirom na mjenič-ne subjekte.4 Odredba članka 16. stavak 2. izražava apstraktnost tražbine koja se temelji na naknadno popunjenoj mjenici, a ne na moguće suprotstavljanje prigo-vorima koji imaju izvor u nekim drugim odnosima (o čemu je riječ u stavku 1.). Stoga ova odredba propisuje jedno pra-vilo i jednu iznimku:

- mjenični dužnik ne može imatelju (s uspjehom) prigovarati nekorektan sastav (ispunjenost protivno sporazu-mu) mjenice;

- iznimno to može, ako je imatelj mjenicu stekao zlonamjerno ili veli-kom nepažnjom (exceptio doli).

Jedino što je zajedničko prigovo-rima iz stavka 1. i 2. članak 16. ZM-a jest - savjesnost. Savjesnost, odnosno nesavjesnost jest graničnik koji postav-lja ili ruši branu dužnikovim prigovo-rima. No, u prvom slučaju, kad se radi o subjektivnim, osobnim, (imovinskim) prigovorima - savjesnost je izražena kao svijest, dakle znanje o nepoštenom postupanju. U drugom slučaju, kad se radi o prigovorima neispravnog po-punjavanja bjanko mjenice, savjesnost je izražena kao - zla namjera ili velika nemarnost (nepažnja) (dolus et culpa lata). U obama slučajevima pogrešno je prigovore vezivati samo uz »osnovni posao« iz kojega je mjenica potekla.5

2. Revizijska praksa prije sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske(1) Tužitelj je ustao zahtjevom za

isplatu na temelju popunjene bjanko mjenice koju je tuženik bio dao radi osiguranja plaćanja kredita. Mjenični dužnik kao tuženik istaknuo je prigovor zastare tužiteljeve tražbine iz osnovnog posla. Stranke nisu načinile mjenično očitovanje, tj. sporazum o uvjetima ispu-

njenja bjanko mjenice. Ukidajući presu-du nižega suda, Vrhovni je sud uputio na to da se, ako nema posebnog sporazuma, bjanko mjenica mora popuniti i glede dospijeća u skladu s uvjetima i rokovima iz osnovnog posla. Stoga je vratio pred-met radi ispitivanja sukladnosti osnov-nog posla i mjenice. (Rješenje, br. Rev 2193/1990-2 od 31. listopada 1991.)

(2) Činjenično stanje u parnici bilo je slično onome iz prethodne odluke (rješenja). Tužitelj i imatelj mjenice bila je, po svemu sudeći, banka (P.b. d.d.), a mjenični dužnik bio je dao remitentu uz bjanko mjenicu i »bjanko mjenično očitovanje« (!).6 Izdavatelj je mjeničnim očitovanjem (kakvo je prezentirano u parnici) ovlastio imatelja mjenice da je popuni kako hoće, te da je prema svom nahođenju i domicilira i učini dospjelom. Sud je zaključio da je u mjeničnom spo-ru mjerodavna oznaka dospjelosti kako je označena na mjenici, da je ona u skla-du s ovlasti iz mjeničnog očitovanja, a da ZM, kao lex specialis, isključuje primjenu ZOO-a. Stoga da je za pitanje zastare mjenične tražbine mjerodavan ZM. Sud je dodatno obrazložio da tuženik, mjenič-ni dužnik, bez obzira na to što je mjenica dana radi osiguranja kredita, kao osoba koja nije bila stranka ugovora o kreditu, nije mogla s uspjehom prigovarati valuti koja je unesena u mjenicu (DEM), kao ni datumu dospijeća. (Presuda, br. Rev 690/2002-2 od 24. studenoga 2004.)7

(3) U predmetu je činjenični supstrat bio jednak onome iz prethodno iznese-nog predmeta i slijedila je jednaka od-luka i obrazloženje. (Presuda, br. Rev 1360/2001-2 od 24. studenoga 2004.)

(4) U parničnom predmetu koji je na Vrhovni sud stigao iste godine kada su donesene dvije posljednje navedene odluke, činjenični supstrat bio jednak ili sličan onome iz prethodna dva sluča-ja. Međutim, vijeće je smatralo da treba drukčije presuditi, pa je slučaj dospio pred Građanski odjel radi usklađivanja stajališta i donošenja zaključaka (prav-nih shvaćanja). Zaključke i argumenta-ciju stajališta Odjela, kao i način kako su prezentirani na internetskim stranicama i u Izboru odluka, smatramo vrlo zani-mljivim, poučnim i indikativnim za razu-mijevanje mjeničnih prigovora, pa ćemo tome posvetiti i poseban odjeljak u ovo-me radu. (Predmet, br. Rev 760/2004)

3. Zaključci Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. travnja 2007. i Presuda, br. Rev 760/2004-2 od 16. siječnja 2008.U svjetlu zaključaka Građanskog

odjela i zatim donesene presude, u povo-du revizije, br. Rev 760/2004, razmotrit ćemo granice stranačke slobode u mje-ničnom sporazumu i pitanje različitog zastarijevanja obveze iz osnovnog posla u odnosu na mjeničnu obvezu.

Nakon što je presuda u navedenome predmetu bila pripremljena, ali neotpre-mljena, zbog odstupanja od prijašnjih stajališta u odlukama Vrhovnoga suda, inicirana je sjednica Građanskog odjela, i ona je održana 16. travnja 2007.

U revizijskom predmetu parnični tu-žitelj bila je banka koja je podnijela tuž-bu protiv mjeničnih obvezanika. Mjeni-ce su izvorno bile emitirane kao bjanko mjenice radi osiguranja vraćanja kredita banci tako da su se na bjanko mjenicama potpisali mjenični obvezanici, a banci je bilo dano mjenično očitovanje s ovlasti da mjenice u svako doba ispuni za iznos dospjelog neplaćenog potraživanja, po svojoj ih volji domicilira i učini dospje-lim. Potraživanje iz ugovora o kreditu, u konkretnom slučaju dospjelo je 31. ožuj-ka 1998., a banka je kao remitent odre-dila dospjelost mjenice s 27. rujna 1999., dakle godinu i pol nakon dospjelosti po-traživanja po osnovi kredita.

Utvrđeno je da su sudovi u praksi zauzimali različita stajališta o popunja-vanju bjanko mjenice, glede označavanja dospjelosti. Stajališta su se kretala od prava na punu slobodu u popunjavanju, dakako pod uvjetom da nema drukčijeg izričitog sporazuma, do restriktivnog stajališta, da je imatelj bjanko mjenice dužan ispravu popuniti samo u skladu s uvjetima i rokovima iz osnovnoga prav-nog posla.

Sjednica Odjela rezultirala je dvama zaključcima. Zaključci su objavljeni za-jedno s presudom, a ona je donesena toč-no devet mjeseci nakon sjednice Odjela, 16. siječnja 2008.

Prvi zaključak Odjela jest (preneseno, ponovljeno) pravno stajalište XVII. za-jedničke (proširene) sjednice bivšega Sa-veznog suda, br. 4/81 od 7. svibnja 1981. (objavljeno u Pregledu sudske prakse, br. 19/120).8 U Izboru odluka Vrhovno-ga suda zaključak je, kao sentencija, br. 100, dan uz članak 16. ZM-a (odredbe o mjeničnim prigovorima) i glasi:

»Bianco mjenica izdana radi osi-guranja kredita popunjava se u skladu s međusobnim sporazumom vjerov-nika i dužnika. Ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave, imatelj mjenice ju je dužan popuniti u skladu s uvjetima i roko-vima otplate iz osnovnog posla. Pri-govori na označenu dospjelost mogu se uspješno isticati prema vjerovniku iz osnovnog posla, a prema budućem imatelju samo ako ju je stekao zlona-mjerno ili je pri stjecanju postupao s velikom nepažnjom.«

Takvo stajalište judikature, tijekom godina koje su slijedile (četvrt stoljeća), rezultiralo je time da su mjenični vje-rovnici, najčešće banke, počeli uz osi-guranje kredita bjanko mjenicom prak-ticirati i mjenični sporazum (mjenično očitovanje) s izraženom slobodom ispu-njavanja, pa i glede oznake dospjelosti. Godinama je takvu praksu sankcionirao i hrvatski Vrhovni sud, sve do sjednice

Bjanko mjenica i dospjelostobvezno pravo

3 Stražnicky str. 98-100., Bartoš i dr. str. 139-148., Vajner str. 208-212. Posebno o prigovoru avalista imatelju mjenice - Giunio: Mjenica, u knjizi Bankovni i financijski ugovori, str. 197 i dr.

4 Tako je, primjerice, moguće da bjanko mjenicu po-punjava tek indosatar (ili jedan od indosatara) prije indosiranja. U tom će slučaju dužnik imati veće mo-gućnosti prigovaranja nego ako je indosatar dobio već popunjenu mjenicu.

5 Međutim, prigovori će se često odnositi baš na osnovni posao (ako su oni iz st. 1.) ili na sporazum uz mjenicu načinjen uz osnovni posao (ako su oni iz st. 2.). Otuda, pri raspravljanju o osnovanosti prigo-vora, i najčešće pozivanje na »osnovni posao«, ali to, vidjet ćemo, može zavesti.

6 Iz dostupnog obrazloženja nije sasvim jasno je li se doista radilo o nepopunjenom mjeničnom očitova-nju, ili o očitovanju koje je davalo popunjavatelju neograničenu slobodu popune.

7 Vidjeti i prethodnu odluku (rješenje Rev 2193/1991).

8 Jednako stajalište izraženo je i u objavljenoj odluci Okružnog suda u Zagrebu, br. Gž-8021/87-2 od 2. prosinca 1987.; PSP 38/88-100.

5872-NADA.indd 9 10.6.2010 15:34:00

10 16. 6. 2010.br. 5�72

OdGOVORnOSt dRžAVe ZA štetUdrugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje

obvezno pravo

Nastavak sa 9. stranice

njegova Građanskog odjela 2007. i revi-zijske odluke objavljene 2008.

Drugi, novi, usporedno objavljen zaključak, u Izboru odluka, pod brojem 101 i vezan uz članak 78. ZM-a (o zasta-ri mjeničnih tražbina), glasi:

»Ništava je odredba sporazuma o popunjavanju bianco mjenice po kojoj je imatelj bianco mjenice ovlašten po svojoj volji učiniti bianco mjenicu do-spjelom. U tom slučaju dospjelost mje-nice se određuje u skladu s osnovnim pravnim poslom.«

U spomenutom Izboru odluka Vr-hovnoga suda RH (2008-2) dva su za-ključka navedena kao dvije sentencije, svaka s posebnim obrazloženjem, i to ona prva, s referencom na članak 16. ZM-a9, pod brojem 100, a druga, koja se referira na članak 78. ZM-a, pod brojem 101.

Članak 16. ZM-a uređuje nedopusti-vost, odnosno dopustivost prigovora mje-ničnog dužnika imatelju mjenice, a po-sebno, odredaba stavka 2., prigovore koji se odnose na ispunjavanje bjanko mjenice protivno mjeničnom sporazumu.

Ako se dvije sentencije povežu, čine se proturječne. Naime, ona prva (pod brojem 100) primarno upućuje, parafra-zirajući (a contrario) zakonsku odredbu članka 16. stavak 2., da se bjanko mjeni-ca (izdana radi osiguranja kredita) popu-njava u skladu sa sporazumom između vjerovnika i dužnika. Druga sentenci-ja (ona pod brojem 101) proturječna je prvoj utoliko što, za razliku od prve, ograničava slobodu sudionika mjenič-nog sporazuma, kvalificirajući ništetnom odredbu sporazuma koja bi popunja-vatelju davala potpunu slobodu glede označavanja dospjelosti mjenice. Prva sentencija dopušta drukčije ugovaranje, tj. dopušta sporazumno odstupanje od osnovnog posla pri označavanju dospje-losti mjenice. Druga je stroža, a približava se prvoj u podredno pruženom rješenju, tj. u supsidijarnom određenju dospjelo-sti mjenice prema osnovnom pravnom poslu. Supstitutno rješenje koje u prvom zaključku nadomješta nepostojanje mje-ničnog sporazuma, u drugom zaključku nadomješta proklamirano ništetan spo-razum. Utoliko se može govoriti o logič-noj koegzistenciji dvaju zaključaka, dviju sentencija. No, druga sentencija, tj. drugi zaključak koji se sada nadovezao na onaj Saveznoga suda iz 1981., restriktivan je u odnosu na prvi, jer ograničava volju stranaka glede označavanja mjenične dospjelosti.

Konstataciji o proturječnosti dvaju zaključaka (sentencija) moglo bi se pri-govoriti da proturječnosti ipak nema, već da se u drugom zaključku radi samo o iznimci koja (zbog kvalifikativa ništet-nosti) potvrđuje inače važeće pravilo o slobodi sporazumijevanja. No, iz obra-zloženja drugog zaključka (o tome infra) proizlazilo bi da je svako sporazumije-vanje oko mjenične dospjelosti ništetno, ako nije usklađeno s dospjelošću obveze iz temeljnog posla. 10

Zaključak o ništetnosti ugovorne odredbe (odredbe mjeničnog sporazu-ma) koja bi vjerovniku davala slobodu određivanja dospjelosti, čini nam se vrlo dvojbenim, i to sa stajališta općih pravi-la o ništetnosti, a posebno u kontekstu mjenice kao instrumenta, i u kontekstu pravila koja uređuju taj vrijednosni papir. Da bismo mogli analizirati razloge pro et contra, potrebno je, i korektno je, najpri-je se upoznati s obrazloženjem presude, koje je (u objavi VS RH) podijeljeno i raspoređeno uz dva zaključka.

Obrazloženje uz prvu sentenciju pri-lika je za analizu stajališta o prihvatlji-vosti mjeničnih prigovora, dok je obra-zloženje uz drugu sentenciju podloga za razmatranje zaključka o ništetnosti liberalne odredbe mjeničnog sporazu-ma o dospjelosti.Obrazloženje uz prvi zaključak, broj 100, veza članak 16. ZM-a:

»Potraživanje tužitelja iz ugovora o kreditu je dospjelo 31. ožujka 1998. do kada je trebala biti vraćena posljednja rata kredita koji je dat u dinarskoj protuvrijed-nosti iznosa strane valute 300.000 DEM.

Prema ugovoru o kreditu obveza tuže-nika M. H. kao korisnika kredita je bila vratiti kredit u 10 jednakih polugodišnjih rata od 30.000 DEM u dinarskoj protu-vrijednosti po važećem srednjem tečaju za DEM iz tečajne liste tuženika na dan dos-pijeća rate.

Bianco mjenica izdana radi osigu-ranja kredita popunjava se u skladu s međusobnim sporazumom vjerovnika i dužnika. Ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave ima-telj mjenice je dužan mjenicu popuniti u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla.

Stoga se prigovori da bianco mjenica nije ispunjena u skladu s osnovnim poslom mogu uspješno istaknuti prema vjerovniku iz osnovnog posla, a prema budućem ima-telju mjenice samo ako je mjenicu stekao u zloj namjeri ili ako je pri stjecanju mjenice postupao s velikom nemarnošću (čl. 16. st. 2. Zakona o mjenici - Nar. nov., br. 74/94).

Prema odredbi članka 16. stavak 2. Zakona o mjenici ako je mjenica koja je u vrijeme izdanja bila nepotpuna naknadno ispunjena protivno postojećem sporazumu povreda ovog sporazuma ne može se prigo-varati imatelju mjenice osim ako je mjenicu stekao zlonamjerno ili ako je pri stjecanju mjenice postupao s velikom nepažnjom.

Tu odredbu treba tumačiti tako da se prigovor da nepotpuna mjenica (bianco mjenica) nije ispunjena u skladu s osnov-nim poslom, ne može s uspjehom isticati prema kasnijem stjecatelju, ako je bianco mjenica puštena u opticaj, osim ako je taj stjecatelj mjenicu stekao zlonamjerno ili ako je pri stjecanju mjenice postupao s ve-likom nepažnjom.

Prigovor da bianco mjenica nije ispu-njena u skladu s osnovnim poslom, može se, pak, uspješno isticati prema vjerovniku iz osnovnog posla ako tu mjenicu nije ispunio u skladu s osnovnim poslom.

U mjeničnom pravu važi načelo savje-snosti i poštenja u ostvarivanju mjeničnih potraživanja te da su ugovorne strane dužne ponašati se u skladu s obvezama koje čine bitne elemente ugovora a zbog ostvare-nja potraživanja iz kojeg ugovora je bianco mjenica i data vjerovniku (čl. 16. st. 2. Za-kona o mjenici).

Prema tome, i odredba mjeničnog očito-vanja za bianco akceptirane mjenice koju su potpisali svi tuženici da tužitelj kao vje-rovnik može mjenicu u svako doba ispuniti za iznos svog dospjelog potraživanja, po svojoj volji domicilirati i učiniti dospje-lim, te zahtijevati naplatu potraživanja te da se korisnik kredita odriče bilo kakvog prigovora po osnovi navedene mjenice, ne isključuje primjenu zakonske odredbe iz članka 16. stavak 2. Zakona o mjenici koja daje pravo mjeničnim dužnicima isticati prigovor prema vjerovniku iz osnovnog posla da mjenica nije popunjena u skladu s osnovnim poslom. Ovdje, prema ugovoru o kreditu, kredit je dan u dinarskoj protu-vrijednosti 300.000 DEM, a trebao je biti vraćen u 10 rata od po 30.000 DEM u di-narskoj protuvrijednosti.

Prema mjeničnom očitovanju tužitelj je bio ovlašten bianco mjenicu ispuniti na iznos svojega dospjelog potraživanja, a to bi bio iznos strane valute, jer je kredit dat uz valutnu klauzulu tj. da se dug izražava u stranoj valuti koja se plaća prema sred-njem tečaju te valute u dinarskoj protuvri-jednosti na dan isplate.

Budući da je mjenica ispunjena na stranu valutu 306.216,82 DEM u skladu s osnovnim pravnim poslom - ugovorom o

kreditu, ne stoji navod revizije da mjenica ne bi bila ispunjena u skladu s osnovnim pravnim poslom kad je ispunjena na stra-nu valutu, a ne na domaću valutu. Zato je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je preinačio pr-vostupanjsku presudu i u odnosu na tu-ženika M. H., koji je akceptirao mjenicu, prihvatio tužbeni zahtjev.«11

Obrazloženje uz drugi zaključak, broj 101, veza članak 78. ZM-a:

»Osnovan je prigovor zastare potraži-vanja koje su istaknuli tuženici I. V., A. V. i I. L. jer mjenično pravni zahtjevi imate-lja mjenice protiv indosanta i trasata (?) zastarijevaju za godinu dana, računajući od dana pravodobno podignutog protesta (čl. 78. st. 2. Zakona o mjenici). Ovdje je pak potraživanje iz osnovnog pravnog po-sla - ugovora o kreditu dospjelo 31. ožujka 1998., a na mjenici je označen kao dan dos-pijeća 27. rujna 1999. i mjenica protestira-na 28. rujna 1999.

Valja također reći, da je odredba mjenič-nog očitovanja po kojoj je tužitelj ovlašten sam ispuniti bianco mjenicu tako da odre-di dan dospjelosti po svojoj volji, ništava. Naime, takva je odredba u suprotnosti s odredbama Zakona o mjenici koji govore o dospjelosti mjenično pravne obveze i zasta-ri mjenično pravnih zahtjeva.

Tako odredba članka 32. Zakona o mjenici određuje da se mjenica može izdati po viđenju, na određeno vrijeme po viđe-nju, na određeno vrijeme od dana izdanja, na određeni dan, te da su mjenice u kojima je dospjelost drukčije naznačena ništave.

Omogućavanjem imatelju mjenice da dan dospjelosti odredi kada hoće izbjegla bi se i primjena odredbe članka 78. Za-kona o mjenici, koja govori o zastarijeva-nju mjenično pravnih zahtjeva računajući od dospjelosti mjenice prema akceptantu u roku od tri godine od dospjelosti a prema indosantima i trasatu (?) (ovdje tuženici-ma pod 2., 3. i 4.) u roku godinu dana od pravodobno podignutog protesta.

Zastarni rok u kojem zastarijevaju mje-nično pravni zahtjevi daje pravnu sigurnost mjenično pravnim dužnicima da se od njih ne će moći naplatiti neki mjenično pravni zahtjevi nakon proteka određenog zastarnog roka od dospjelosti mjenično pravnog zahtje-va odnosno pravodobno podignutog protesta tj. da će se moći uspješno protiviti takvim zahtjevima isticanjem prigovora zastare mjenično pravnog zahtjeva.«12

Bjanko mjenica i dospjelost

9 Načelno stajalište XVII. sjednice Saveznoga suda, još preciznije, referira se na čl. 16. st. 2. ZM-a.

10 Druga je sentencija na svoj način dosljednija od stajališta Saveznog suda, kad se ima na umu i obrazloženje uz načelno stajalište Sjednice Saveznog suda (objavljeno u PSP-u, a reflektira se u obrazloženju revizijske presude iz 2008.). Naime, i Savezni je sud svoje stajalište obrazložio »proble-mom« nepodudaranja nastupa zastare osnovne i mjenične obveze, s obzirom na mjenično označa-vanje dospjelosti. No, druga sentencija Vrhovnoga suda RH unosi element ništetnosti (o tome infra). Savezni sud nije pribjegao tom civilnopravnom institutu, već se temeljio isključivo na mjeničnoj odredbi čl. 16. st. 2. ZM-a.

11 Dijelove teksta naglasio podebljanjem m. g.12 Dijelove teksta naglasio podebljanjem i dodao dva

upitnika m. g. Upitnici se odnose na kvalifikaciju jednoga od tuženih regresnih mjeničnih dužnika kao - trasata. Trasat sam po sebi uopće nije mjenični dužnik, pa ni regresni. Akceptom trasat postaje glav-ni dužnik. Prema kontekstu presude, ovdje se radilo o trasantu, dakle osobi koja je na mjenici bila navede-na kao izdavatelj trasirane mjenice. Stoga ovu riječ u tekstu, iako se ponavlja dva puta (i još dva puta u presudi) treba razumjeti kao lapsus calami.

Opseg: 642 str.Format: 17 x 24cmUvez: tvrdiŠifra: 04530001Cijena: 530,00 kn

Opseg: 216 str.Format: 17 x 24 cmUvez: tvrdiŠifra: 04680001Cijena: 290,00 kn

iz naklade novog - informatora

Novi informator d.o.o. Kneza Mislava 7, 10000 Zagreb, Telefon: 01/4555 454 ; Telefaks: 4612 553 , www.novi-informator.net

ObVeZnO PRAVOOpći dio

5872-NADA.indd 10 10.6.2010 14:56:35

1116. 6. 2010.br. 5872Uređuje Davorka Foretić, dipl. iur. upravno pravo

Nastavak na 12. stranici

1. UvodZakon o javno-privatnom partnerstvu

Hrvatski je sabor donio na sjednici 24. lis-topada 2008., objavljen je u Narodnim no-vinama, br. 129/08., a stupio je na snagu 15. studenoga 2008. Zakon pripada novoj gener-aciji zakona, zajedno sa Zakonom o koncesi-jama i Zakonom o javnoj nabavi s kojima je usko povezan, a donesen je u svrhu cjelovitog uređenja primjene i provođenja modela javno-privatnog partnerstva (u nastavku teksta: JPP) radi provedbe infrastrukturnih projekata i pružanja javnih usluga na svim razinama vlasti u Republici Hrvatskoj.

Uvjeti u kojima danas živimo bitno se razli-kuju od onih u prijašnjim vremenima. Zahtjevi za boljom kvalitetom življenja sve su izraženiji i u gradu i na selu, javne se potrebe građana i gospodarstva multipliciraju, a očekivanja rastu. S druge su strane ograničena proračunska sred-stva na svim razinama javne vlasti, kao i težnja k daljnjem rasterećenju poreznih obveznika, zbog čega javne vlasti javne potrebe više ne mogu osiguravati same, financiranjem iz pro-računa, kao što su to donedavno radile.

U takvim okolnostima, u nemogućnosti da primjereno odgovore na potrebe, nužno su suočene s pronalaženjem drugih rješenja. U svijetu se, u posljednjih dvadesetak godina, razvijao model javno-privatnog partnerstva koji u realizaciju infrastrukturnih projekata i pružanja javnih usluga uključuje privatno po-duzetništvo.

Kroz JPP razvija se suradnja javne vlasti i poslovne zajednice, što je s jedne strane ruko-vođeno ciljem kvalitetnog, bržeg i djelotvor-nijeg zadovoljavanja potreba građana i svih drugih subjekata, a s druge strane poticanjem poduzetničke djelatnosti. Javno i privatno više nisu na suprotnim stranama već surađuju, i to u sklopu definiranih odnosa i međusobnih prava i obveza, a na položajima partnera.

Prema uzoru na svjetska iskustva, Repu-blika Hrvatska, sredinom 90-ih godina, zapo-činje s primjenom koncesijskog modela JPP-a za izgradnju cestovne i komunalne infrastruk-ture, a tek se od 2000. značajnije analiziraju i drugi modeli primjenjivani u svijetu.

U nedostatku odgovarajuće regulative do donošenja ovoga Zakona, na JPP su se pri-mjenjivali određeni posebni zakoni, kao što je Zakon o koncesijama (Nar. nov., br. 125/08), Zakon o prostornom uređenju i gradnji (Nar. nov., br. 76/07 i 38/09), Zakon o komu-nalnom gospodarstvu i dr., te Smjernice za primjenu ugovornih oblika javno-privatnog partnerstva (Nar. nov., br. 98/06) koje su je-dine cjelovito usmjeravale javnog i privatnog partnera na način postupanja u primjeni ovog modela. Stoga se pojavila potreba za cjelovi-tim uređenjem ovog modela i osiguranjem za-konodavnoga okvira za njegovo provođenje.

Hrvatski sabor donosi ovaj Zakon te se osniva Agencija za javno-privatno partnerstvo, kao središnje tijelo zaduženo za provedbu Za-kona te Vlada Republike Hrvatske, 7. svibnja 2009., izvan roka propisanog Zakonom od 90 dana od dana stupanja na snagu Zakona, donosi dvije uredbe - Uredbu o sadržaju ugo-vora o javno-privatnom partnerstvu i Uredbu o kriterijima ocjene i odobravanja projekata javno-privatnog partnerstva koje su objavljene u Narodnim novinama, br. 56/09., a koje su stupile su na snagu 15. svibnja 2009.

Naime, može se reći da je JPP prema zako-nu puno dulji put do bržeg rješenja. Kad ima-mo investiciju, a nemamo sredstava, brže je

možemo realizirati pronalaskom partnera koji ih ima, ali je postupak pripreme i ugovaranja projekta puno dulji i složeniji. Javne vlasti koje nemaju sredstava - javni partner i privat-ni poduzetnik s kapitalom - privatni partner, naći će se u vrlo složenoj proceduri, s brojnim subjektima - nositeljima ovlasti, s brojnim obvezama, ali i pravima, ukratko, brojnim administrativnim zahtjevima (preprekama). Pokušat ćemo na jednostavan, pregledan na-čin obraditi zakon, utvrditi sve institucije i nji-hove nadležnosti, od tijela Europske unije do tijela Republike Hrvatske, jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave, te prava i obveze javnih partnera, ponuditelja, privatnih partnera i dr., u vrlo složenom i dugotrajnom postupku koji je prethodno potrebno provesti.

Jednako tako, jedna od zadaća Republike Hrvatske je pojednostavniti administriranje, u svim područjima, a posebno u područjima koja su relevantna za ulagače na svim razina-ma vlasti i da njezina tijela provode analize propisa, unaprijede ih te analiziraju učinke tih promjena. U procesu zakonodavne regu-lative modela javno-privatnog partnerstva uređen ovim Zakonom i uredbama suviše je centralistički postavljen, prenormiran, procesno dugotrajan s previše administra-tivnog postupanja,prea našem mišljenu, što značajno otežava i produljuje rokove reali-zacije i te kako važnih i potrebnih projekata. U uvjetima recesije i sve težih financijskih mogućnosti, ne samo svih razina vlasti, već i gospodarstva, ovaj će model, ubuduće, još više dobivati na značenju zbog čega je po-trebno olakšati sklapanje javno-privatnih partnerstava u Republici Hrvatskoj.

U nastavku članka prikazujemo djelokrug upravno-teritorijalnih jedinica - države i jedi-nica područne i lokalne samouprave, nadležno-sti njihovih tijela, čelnika tih tijela, nadležnosti pravosudnih tijela, te prava i obveze javnih i privatnih partnera te drugih subjekata, u pri-mjeni Zakona o javno-privatnom partnerstvu.

2. Djelokrug upravno-teritorijalnih jedinica, njihovih tijela i njihovih čelnika, prema odredbama Zakona o javnom partnerstvu

2.1. Republika Hrvatska- osnivač je Agencije za javno-privatno

partnerstvo (čl. 23. st. 2.),- osigurava sredstva za obavljanje poslova

iz djelokruga Agencije, iz sredstava proračuna Republike Hrvatske (čl. 26. st.1.a).

2.2. Vlada Republike HrvatskeVlada Republike Hrvatske nadležna je za:

- donošenje Uredbe o sadržaju ugovora o javno-privatnom partnerstvu - JPP-u, na pri-jedlog Agencije, najkasnije u roku 90 dana od dana stupanja na snagu Zakona (čl. 5. st. 2. i čl. 40. st. 6.), Uredbe o kriterijima ocjene i odo-bravanja projekata JPP-a, kojom se utvrđuju stručni kriteriji ocjene i odobravanja projekata JPP-a, kao i popis dokumentacije koja se dostavlja uz prijedlog projekta, na prijedlog Agencije (čl. 10. st. 2. i čl. 40. st. 6.), Uredbe o nadzoru provedbe projekata JPP-a, na prijed-log Agencije (čl. 19. st. 1. i čl. 40. st. 6.),

- obavljanje osnivačkih prava i dužnosti u ime Republike Hrvatske nad Agencijom (čl. 23. st. 2.),

- davanje suglasnosti na statut Agencije Upravnom vijeću Agencije (čl. 25. st. 2.),

- imenovanje najkasnije u roku 15 dana od dana stupanja na snagu Zakona te razrješava predsjednika i članove Upravnog vijeća Agen-cije (čl. 28. st. 3. i čl. 40. st. 3.),

- imenovanje najkasnije u roku 60 dana od dana stupanja na snagu zakona te razrješava ravnatelja Agencije, na prijedlog Upravnoga vijeća Agencije (čl. 29. st. 5. i čl. 40. st. 5.),

- imenovanje zamjenika ravnatelja Agen-cije na prijedlog Upravnoga vijeća Agencije (čl. 29. st. 7.),

- najmanje jednom godišnje razmatra podneseno pisano izvješće o radu Agencije (čl. 32. st. 2.),

- osiguranje Agenciji i drugih potrebnih uvjeta za rad, koji nisu dostatni nakon prove-denog preuzimanja od Agencije za promicanje izvoza i ulaganja iz članka 42. ovoga Zakona, najkasnije u roku 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona (čl. 43.),

- usklađivanje Uredbe o osnivanju Agen-cije za promicanje izvoza i ulaganja (Nar. nov., br. 102/02, 64/05, 64/06 i 104/06) s odred-bama ovoga Zakona, najkasnije do dana upisa Agencije u sudski registar (čl. 44. st. 1.).

2.3. Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske nadležan za gospodarstvo

- predsjednik je Upravnog vijeća Agencije (čl. 28. st. 2.).

2.4. Ministarstvo financija Republike Hrvatske

- daje Agenciji u roku 30 dana suglasnost o sukladnosti prijedloga projekta s proračunskim projekcijama i planovima te fiskalnim rizicima i ograničenjima, propisanim posebnim propi-sima, kao i o financijskoj i fiskalnoj održivosti prijedloga projekta (čl. 11. st. 3.i 6.),

- daje Agenciji u roku 30 dana suglasnost, kada je zatraži, o usklađenosti dokumentacije za nadmetanje s odobrenim prijedlogom pro-jekta (čl. 13. st. 4.),

- daje nadležnom javnom tijelu suglasnost na konačni nacrt ugovora o JPP -u i na sve izmjene i dopune sklopljenih ugovora o JPP-u (čl. 14. st. 1. i 5.).

2.5. Resorno ministarstvo- daje Agenciji u roku 30 dana mišljenje o

sukladnosti prijedloga projekta sa sektorskim razvojnim planovima i strategijama, odnosno propisima iz područja njegove nadležnosti (čl. 11. st. 4. i 6.),

- daje Agenciji u roku 30 dana mišljenje, kad ga zatraži, o usklađenosti dokumentacije za nadmetanje s odobrenim prijedlogom pro-jekta (čl. 13. st. 4.).

2.6. Ministri nadležni za gospodarstvo, financije, graditeljstvo i pravosuđe

- članovi su Upravnoga vijeća Agencije (čl. 28. st. 2.).

3. Nadležna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave- dužna su Agenciji na njezin zahtjev, u

roku 30 dana, dostaviti mišljenje o sukladnosti prijedloga projekta s planovima razvojne poli-tike tih jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave (čl. 11. st.5 . i st. 6.).

Djelokrug javnopravnih i drugih tijela prema Zakonu o javno-privatnom partnerstvuPriredila: GRETA AUGUSTINOVIĆ PAVIČIĆ, dipl. iur., Zagreb

Zakonom o javno-privatnom partnerstvu, koji je stupio na snagu 15. studenoga 2008. (Nar. nov., br. 129/08), uređen je i djelokrug javnopravnih tijela u donošenju propisa, i uređenja i provođenju instituta javno-privatnog partnerstva kao ugovora sui generis u našem pravnom sustavu. Stoga u članku donosimo pregled djelokruga tih tijela u primjeni odredaba ovog Zakona. Ovim člankom nastojimo svima onima koji primjenjuju Zakon ili su na bilo koji način zainteresirani za njegov sadržaj, olakšati postupanje ili snalaženje u tom vrlo složenom procesu pripreme, ugovaranja i provedbe projekata. Smatramo da će takva obrada propisa biti sve aktualnija i potrebnija, kako zbog velikog broja propisa i vrlo često prevelike normiranosti i suvišnog administriranja, tako i zbog, već prisutne, a ubuduće još izraženije, zainteresiranosti strane javnosti za naše propise.

5872-JAC.indd 11 10.6.2010 15:03:58

12 16. 6. 2010.br. 5872upravno pravo

Nastavak sa 11. stranice

4. Javno tijeloJavno tijelo je svako tijelo koje je naručitelj

,u smislu propisa kojim se uređuje područje javne nabave.

- jedino je ovlašteno predlagati provedbu projekta JPP-a na način opisan odredbama Zakona i podzakonskih akata (čl. 10. st. 1.),

- dužno je Agenciji dostaviti prijedlog projekta i popratnu dokumentaciju propisanu Uredbom o kriterijima ocjene i odobravanja projekata JPP-a, iz članka 10. stavak 2., ako taj prijedlog projekta ima obilježja javno-privatnog partnerstva (čl. 11. st. 1.),

- donosi odluku o provedbi projekta po nekom od modela JPP-a, isključivo na temelju rješenja Agencije o odobrenju provedbe predloženog projekta (čl. 12. st. 3.),

- mora ponovno pokrenuti postupak ako u roku dvije godine, od dana zaprimanja rješenja, o odobrenju provedbe predloženog projekta ne pokrene postupak odabira privatnog part-nera (čl. 12. st. 4.),

- kad je donijelo odluku o provedbi pro-jekta prema nekom modelu JPP-a, prije pokretanja postupka odabira privatnog part-nera, dužno je Agenciji na ocjenu i odobrenje dostaviti preslik dokumentacije za nadmetanje sa svim prilozima (čl. 13. st. 1.),

- može pokrenuti postupak odabira privat-nog partnera samo na temelju rješenja Agencije o sukladnosti dokumentacije za nadmetanje s odobrenim prijedlogom projekta (čl. 13. st. 5.),

- mora dostaviti Agenciji, na ponovnu ocjenu i odobrenje, dokumentaciju za nad-metanje, ako se postupak odabira privatnog partnera, pokrenut na temelju rješenja Agen-cije o sukladnosti dokumentacije s odobrenim prijedlogom projekta, ponavlja (čl. 13. st. 6.),

- dužno je, prije donošenja odluke o odab-iru privatnog partnera, dostaviti Agenciji na odobrenje konačni nacrt ugovora o JPP-u, uključujući priloge koji čine njegov sastavni dio, kao i pribaviti suglasnost ministarstva nadležnog za financije na konačni nacrt ugov-ora o JPP-u (čl. 14. st. 1.),

- može sklopiti ugovor o JPP-u samo na temelju rješenja Agencije i pribavljene suglas-nosti ministarstva nadležnog za financije na konačni nacrt ugovora (čl. 14. st. 4.),

- provodi postupak u svezi s odobravan-jem konačnog nacrta ugovora o JPP-u i za sve izmjene i dopune sklopljenih ugovora o JPP-u kojim se mijenjaju prava i obveze ugovornih strana (čl. 14. st. 5.),

- provodi postupak odabira privatnog partnera, sukladno propisima kojima se uređuje područje javne nabave (čl. 15. st. 1.),

- provodi postupak odabira privatnog partnera, sukladno propisima kojima se uređuje postupak davanja koncesije ako provedba projekta JPP-a podrazumijeva da-vanje koncesije (čl. 15. st. 2.),

- provodi postupak odabira savjetnika, sukladno propisima kojima se uređuje područje javne nabave (čl. 16.),

- kad pokreće postupak javne nabave za odabir privatnog partnera, u dokumentaciji za nadmetanje određuje diskontnu stopu koju su ponuditelji dužni koristiti kod izračuna neto sadašnje vrijednosti (NSV-a) u tom postupku (čl. 17. st. 4.),

- kad projekt JPP-a namjerava provesti kroz model statusnog JPP-a, primjenjuje isti postupak propisan odredbama članka 11., 12., 13. i 14. ovoga Zakona (čl. 21. st. 1.),

- pokreće postupak odabira privatnog partnera kroz model statusnog JPP-a, prema odredbama propisanim člankom 15. ovoga Zakona, primjenjujući kriterije sukladno odredbama članka 17. ovoga Zakona, na temelju pribavljenog pozitivnog mišljenja iz članka 13. stavak 2. Zakona (čl. 21. st. 2.),

- nakon provedenog postupka odabira

privatnog partnera kroz model statusnog JPP-a, s odabranim privatnim partnerom sklapa ugovor o ortaštvu, na sadržaj kojega se primjen-juju odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, a svrha mu je uspostava zajedničkoga trgovačkog društva iz članka 20. ovoga Zakona, radi provedbe projekta JPP-a (čl. 21. st. 3.),

- dužna su, najkasnije u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, a radi upisa u Registar, Agenciji dostaviti sve ugovore sklopljene prije dana stupanja na snagu ovoga Zakona, koja su javna tijela sklopila na rok duljii od pet godina, a predmet kojih su pružanje javne usluge, gradnje i/ili rekonstrukcija javne infrastrukture, kao i sve izmjene i dopune tih ugovora koje su nastale nakon dana stupanja na snagu ovoga Zakona (čl. 41. st. 2.).

5. Agencija za javno-privatno partnerstvo

- odobrava projekt JPP-a koji se provodi prema nekom od modela JPP-a, na temelju postupka opisananog u Poglavlju III. Za-kona (čl. 4. st. 1.b),

- predlaže Vladi Republike Hrvatske Ure-dbu o sadržaju ugovora o JPP-u (čl. 5. st. 2.),

- predlaže Vladi Republike Hrvatske Uredbu o kriterijima ocjene i odobravanja projekata JPP-a, kojom se utvrđuju stručni kriteriji ocjene i odobravanja projekata JPP-a, kao i popis dokumentacije koja se dostav-lja uz prijedlog projekta (čl. 10. st. 2.),

- ocjenjuje sadržaj prijedloga projekta, sukladno kriterijima propisanim Uredbom o kriterijima ocjene i odobravanja projekata JPP-a (čl. 11. st. 2.),

- dužna je od ministarstva nadležnog za financije zatražiti suglasnost o sukladnosti prijedloga projekta s proračunskim projek-cijama i planovima te fiskalnim rizicima i ograničenjima, propisanim posebnim propi-sima, kao i o financijskoj i fiskalnoj održivosti prijedloga projekta (čl. 11. st. 3.),

- dužna je od nadležnog resornog mini-starstva zatražiti mišljenje o sukladnosti pri-jedloga projekta sa sektorskim razvojnim pla-novima i strategijama, odnosno propisima iz područja njegove nadležnosti (čl. 11. st. 4.),

- upućuje nadležnim tijelima jedinica lo-kalne i područne (regionalne) samouprave zahtjev da dostave mišljenje o sukladnosti pri-jedloga projekta s planovima razvojne politike tih jedinica lokalne, odnosno područne (re-gionalne) samouprave (čl. 11. st. 5.),

- donosi rješenje o odobrenju provedbe predloženog projekta prema nekom od mod-ela JPP-a u roku koji ne može biti dulji od 90 dana od dana zaprimanja prijedloga pro-jekta i cjelokupne popratne dokumentacije, na temelju prethodno zatražene suglasnosti, te mišljenja nadležnih tijela i vlastite ocjene o ispunjenosti svih kriterija (čl. 12. st. 1.),

- stavlja izvan snage rješenje o odobrenju provedbe predloženog projekta ako u roku dvije godine od dana zaprimanja rješenja ja-vno tijelo ne pokrene postupak odabira privat-nog partnera (čl. 12. st. 4.),

- objavljuje popis odobrenih projekata JPP-a (čl. 12. st. 5.),

- donosi rješenje o sukladnosti dokument-acije za nadmetanje s odobrenim prijedlogom projekta u roku koji ne može biti dulji od 30 dana, od dana primitka cjelokupne dokumen-tacije (čl. 13. st. 2.),

- može od ministarstva nadležnog za fi-nancije zatražiti suglasnost, a od nadležnog resornog ministarstva mišljenje o usklađenosti dokumentacije za nadmetanje s odobrenim prijedlogom projekta, prilikom ocjene doku-mentacije (čl. 13. st. 3.),

- daje ponovnu ocjenu i odobrenje, ako se postupak odabira privatnog partnera, pokre-nut na temelju rješenja Agencije iz stavka 2. članak 13., ponavlja (čl. 13. st. 6.),

- donosi, u roku 30 dana od dana primitka konačnog nacrta ugovora o JPP-u, rješenje o suglasnosti na tekst nacrta ugovora, a na os-novi ocjene o sukladnosti nacrta ugovora s dokumentacijom za nadmetanje i odredbama Uredbe o sadržaju ugovora o JPP-u (čl. 14. st. 2. i 3.),

- provodi isti postupak, sukladno odred-bama ovoga članka, za sve izmjene i dopune sklopljenih ugovora o JPP-u kojima se mi-jenjaju prava i obveze ugovornih strana (čl. 14. st. 5.),

- upisuje u Registar, koji vodi, sklopljeni ugovor o JPP-u sa svim dodacima koji čine njegov sastavni dio, kao i sve izmjene ugovora i njegovih dodataka (čl. 18. st. 1.),

- određuje Pravilnikom o ustroju i vođenju Registra ovlaštenike pristupa Registru i opseg prava pristupa podacima iz Registra, u skla-du s posebnim propisima koji se odnose na zaštitu podataka i poslovnu tajnu Pravilnikom o ustroju i vođenju registra (čl. 18. st. 4.),

- predlaže Vladi Uredbu o nadzoru provedbe projekata JPP- a (čl. 19. st. 1.),

- ima pravo praćenja, odnosno stručnog uvida u provedbu projekata JPP-a, sukladno odredbama Uredbe o nadzoru provedbe pro-jekata JPP-a (čl. 19. st. 1.),

- na odgovarajući način primjenjuje odred-be članka 11., 12., 13., 14., 18. i 19. Zakona kad se projekt JPP-a namjerava provesti prema modelu statusnog JPP-a (čl. 21. st. 1. i čl. 22.),

- može, prema potrebi, osnivati stručna, savjetodavna te radna tijela čiji se sastav, način osnivanja, djelokrug i nadležnost utvrđuju Statutom Agencije (čl. 23. st. 6.),

- Agencija obavlja sljedeće poslove:a) provodi postupak ocjene i odobravanja

prijedloga projekata JPP-a, dokumentacije za nadmetanje, te konačnih nacrta ugovora, suk-ladno odredbama Zakona,

b) objavljuje popis o odobrenim projek-tima JPP-a,

c) ustrojava i vodi Registar,d) obavlja nadzor nad provedbom pro-

jekata JPP-a, sukladno odredbama Zakona,e) predlaže ovlaštenim predlagateljima

izmjene i dopune zakona i drugih propisa o javno-privatnom partnerstvu, te drugih za-kona i propisa važnih za primjenu najbolje prakse u provedbi projekata JPP-a te sudjeluje u njihovoj izradi,

f) predlaže nacrte podzakonskih propisa i donosi provedbene upute na temelju odredaba Zakona,

g) donosi odluke i rješenja u vezi s obav-ljanjem poslova iz nadležnosti Agencije, pro-pisanih Zakonom i podzakonskim propisima, donesenim na temelju Zakona,

h) daje stručna tumačenja o pojedinim pitanjima iz područja JPP-a, te provedbe ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju Zakona,

i) organizira i provodi izobrazbu i usavrša-vanje sudionika u pripremi i provedbi pro-jekata JPP-a te u suradnji s drugim nadležnim tijelima organizira specijalističke programe izobrazbe za javna tijela, prema programu i kriterijima koje će, Uredbom o izobrazbi su-dionika u postupcima pripreme i provedbe projekata JPP-a, propisati Vlada,

j) obavlja poslove međuresorne koordi-nacije u pripremi i provedbi projekata JPP-a,

k) izučava domaću i inozemnu praksu JPP-a i promovira primjenu najbolje prakse,

l) sudjeluje u aktivnostima vezanim uz su-radnju Republike Hrvatske s Europskom uni-jom, posebice u sklopu područja javne nabave,

m) surađuje s inozemnim nacionalnim tijelima, ovlaštenima za primjenu mod-ela JPP-a i provedbu projekata JPP-a, te s međunarodnim organizacijama i instituci-jama u svrhu unapre-đivanja domaće teorije i primjene modela JPP-a, te u svrhu izvršenja međunarodnih obveza Republike Hrvatske, prenesenih u ovlast Agencije,

n) surađuje s domaćim znanstvenim i istraživačkim institucijama, socijalnim part-nerima, gospodarskim i nevladinim udrugama i drugim zainteresiranim stranama u svrhu unapređivanja domaće teorije i primjene modela JPP-a,

o) unapređuje infrastrukturu i osigurava druge potrebne pretpostavke za unapređenje

sposobnosti kolektivnog učenja, kolektivnog pamćenja i upravljanja kolektivnim znanjem,

p) obavlja druge poslove, sukladno odred-bama ovoga Zakona i Statuta Agencije (čl. 24.),

- vodi poslovne knjige i sastavlja financijske izvještaje prema propisima kojima se uređuje način vođenja računovodstva proračunskih korisnika (čl. 31.),

- za svoj rad odgovara Vladi (čl. 32. st. 1.),- najmanje jednom godišnje podnosi Vladi

pisano izvješće o radu Agencije (čl. 32. st. 2.),- ako utvrdi da je došlo do povrede odred-

aba ovoga Zakona od strane javnog, privatnog partnera ili DPN-a (društva posebne nam-jene), podnosi nadležnom prekršajnom sudu optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka (čl. 37.).

5.1. Upravno vijeće Agencije- Pravilnikom o ustroju i vođenju registra

propisuje pravila kojima se određuje postupak upisa sklopljenih ugovora o JPP-u u Registar ugovora o JPP-u (u nastavku teksta: Regi-star), kao i sadržaj i opseg javnosti dostupnih elemenata sklopljenih ugovora o JPP-u, pridržavajući se, pritom, propisa o zaštiti in-telektualnog vlasništva, osobnih podataka, tajnosti podataka i poslovne tajne, a donijet će ga najkasnije u roku 90 dana od dana stupanja na snagu Zakona (čl. 18. st. 3. i čl. 40. st. 7.),

- donosi Pravilnik o ustroju i vođenju Reg-istra (čl. 18. st. 3.),

- donosi statut Agencije na prijedlog ravnatelja Agencije i uz suglasnost Vlade u roku 60 dana od dana stupanja na snagu Za-kona (čl. 25. st. 2. i čl. 40. st. 4.),

- upravlja Agencijom (čl. 28. st. 1.),- donosi godišnji Program rada Agencije

kojim se iscrpno uređuju aktivnosti i poslovi Agencije za kalendarsku godinu, nadzire izvršenje Programa, odlučuje o financijskom planu, donosi završni račun Agencije te obav-lja i druge poslove u skladu sa Statutom Agen-cije (čl. 28. st. 4.),

- daje ravnatelju Agencije posebne ov-lasti da nastupa kao druga ugovorna strana i s Agencijom sklapa ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime, a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba (čl. 29. st. 3.),

- predlaže Vladi imenovanje i razrješenje ravnatelja (čl. 29. st. 5.),

- predlaže Vladi imenovanje zamjenika ravnatelja Agencije (čl. 29. st. 7.).

5.2. Privremeni ravnatelj Agencije- obavlja poslove u vezi s upisom Agencije

u sudski registar i organizira rad Agencije do imenovanja ravnatelja (čl. 30. st. 1.).

5.3. Ravnatelj Agencije- predlaže statut Agencije Upravnom

vijeću Agencije (čl. 25. st. 2.),- zastupa i predstavlja Agenciju (čl. 29. st.

1.),- organizira i vodi rad i poslovanje Agen-

cije, poduzima sve pravne radnje u ime i za račun Agencije, zastupa Agenciju u svim postupcima pred sudovima, upravnim i dru-gim državnim tijelima te pravnim osobama s javnim ovlastima, a u granicama svojih ovlasti može dati punomoć drugoj osobi za zastu-panje Agencije u pravnom prometu (čl. 29. st. 2.),

- može samo uz posebne ovlasti Upravnog vijeća nastupati kao druga ugovorna strana i s Agencijom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime, a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba (čl. 29. st. 3.).

5.4 Zamjenik ravnatelja Agencije- obavlja poslove određene Statutom Agen-

cije (čl. 29. st. 8.).

6. Drugo nadležno tijelo- ako utvrdi da je došlo do povrede odre-

daba ovoga Zakona od strane javnog, privat-nog partnera ili DPN-a, podnosi nadležnom

Djelokrug javnopravnih i drugih tijela prema Zakonu o javno-privatnom partnerstvu

5872-JAC.indd 12 10.6.2010 15:03:59

1316. 6. 2010.br. 5872

prekršajnom sudu optužni prijedlog za pokre-tanje prekršajnog postupka (čl. 37.).

7. Nadležnost pravosudnih i arbitražnih tijela

7.1. Nadležni sud- upisuje u sudski registar Agenciju (čl. 23.

st. 3.).

7.2. Upravni sud- rješava o upravnim sporovima protiv

akata Agencije koji su konačni (čl. 34. st. 2.).

7.3. Trgovački sud, mjesno nadležan prema sjedištu javnog partnera

- rješava sporove između stranaka koji nastaju na temelju ugovora o JPP-u (čl. 35. st. 1.).

7.4. Prekršajni sud- rješava o optužnim prijedlozima za

pokretanje prekršajnog postupka što ih pod-nose Agencija ili druga nadležna tijela (čl. 37.).

7.5. Arbitraža- rješava o sporovima ako su stranke ugov-

orile arbitražno rješavanje sporova nastalih na temelju ugovora o JPP-u (čl. 35. st. 2.).

8. Prava i obveze partneraU nastavku se iznose prava i obveze koja

se odnose na oba partnera, a poslije toga pojedinačna prava i obveze svakog pojedinog partnera.

8.1. Javni partner, privatni partner ili DPN

- dužni su za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, u svrhu primjene Uredbe o nadzoru provedbe projekata JPP-a, dostaviti Agenciji na njezin zahtjev preslik sljedećih dokumenata:

a) ugovore koji uređuju financijske od-nose,

b) akt o osnivanju DPN-a,c) ugovore o stjecanju i prenošenju prava

vlasništva, prava gradnje i drugih stvarnih prava,

d) ugovore o pružanju usluga (instalacija, implementacija, integracija i održavanje in-formacijsko-komunikacijskih sustava i druge usluge),

e) ugovore o izvođenju radova (gradnja, rekonstrukcija, proširenje i drugi srodni ra-dovi),

f) ugovore o pružanju usluga (savje-tovanje, projektiranje, upravljanje, održavanje i druge usluge),

g) ugovore o osiguranju od rizika (police osiguranja),

h) druge ugovore i pravne akte, prema potrebi (čl. 7.).

8.2. Javni partnerJavni partner jedno je ili više javnih ti-

jela koje s DPN-om ili privatnim partne-rom sklapa ugovor o JPP-u, ili jedno ili više javnih tijela koje je s privatnim partnerom članski povezano u zajedničkom trgovačkom društvu.

- može na privatnog partnera prenijeti određena stvarna prava i/ili privatnom part-neru dodijeliti koncesiju i/ili privatnom part-neru plaćati naknadu u novcu u zamjenu za preuzete obveze projektiranja, gradnje i/ili rekonstrukcije javne infrastrukture, uključujući gradnju i/ili rekonstrukciju javnih informaci-jsko-komunikacijskih sustava, i/ili građevine od javnog interesa, preuzimajući, pritom, i jednu ili više obveza kao što su financiranje, upravljanje i održavanje, a u svrhu pružanja krajnjim korisnicima javne usluge iz okvira nadležnosti javnog partnera, ili u svrhu osigu-ravanja javnom partneru potrebnih preduvjeta za pružanje javnih usluga iz okvira njegovih nadležnosti, ili pružanja krajnjim korisnicima javnih usluga iz okvira nadležnosti javnog part-

nera, uključujući pružanje usluga upravljanja informacijsko-komunikacijskim sustavima od javnog interesa, odnosno pružanja javnih usluga krajnjim korisnicima na izgrađenim informacijsko-komunikacijskim sustavima (čl. 2. st. 1. t. b),

- može sklopiti s DPN-om, kad privatni partner osniva DPN, ugovor o JPP-u (čl. 8. st. 2.),

- obvezatan je dostaviti Agenciji skloplje-ni ugovor o JPP-u sa svim dodacima, kao i izmjene ugovora i svih priloga, u roku koji će Agencija propisati Pravilnikom ustroju i vođenju Registra (čl. 18. st. 1.),

- može sklopiti ugovor o JPP-u s DPN-om kad je privatni partner osnovao DPN (čl. 8. st. 2.),

- na odgovarajući način primjenjuje odred-be članka 18. i 19. Zakona i u svezi s proved-bom projekta JPP-a, prema modelu statusnog JPP-a (čl. 22.).

8.3. Privatni partnerPrivatni partner je gospodarski subjekt koji

je odabran na temelju provedenog postupka javne nabave ili postupka davanja koncesije i koji s javnim partnerom sklapa ugovor o JPP-u ili, u tu svrhu, osniva DPN, ili s javnim par-tnerom zasniva članski odnos u zajedničkom trgovačkom društvu.

- preuzima od javnog partnera:- obvezu projektiranja, gradnje i/ili rekon-

strukcije javne infrastrukture, uključujući gradnju i/ili rekonstrukciju javnih informaci-jsko-komunikacijskih sustava, i/ili građevine od javnog interesa, preuzimajući, pritom, i jednu ili više obveza kao što su financiranje, upravljanje i održavanje, a u svrhu pružanja krajnjim korisnicima javne usluge iz sklopa nadležnosti javnog partnera, ili u svrhu osigu-ravanja javnom partneru potrebnih preduvjeta za pružanje javnih usluga iz sklopa njegovih nadležnosti, ili

- pružanje krajnjim korisnicima javnih usluga iz okvira nadležnosti javnog partnera, uključujući pružanje usluga upravljanja in-formacijsko-komunikacijskim sustavima od javnog interesa, odnosno pružanja javnih usluga krajnjim korisnicima na izgrađenim informacijsko-komunikacijskim sustavima (čl. 2. st. 1. t. a),

- on može uz preuzete obveze po projek-tu JPP-a obavljati i gospodarske aktivnosti u okviru provedbe projekta JPP-a, ali samo ako mu na drugi način nije moguće osigu-rati potrebnu razinu isplativosti sudjelovanja u projektu JPP-a i povrat uloženih sredstava (čl. 2. st. 2.),

- nadalje može osnovati DPN, trgovačko društvo, u svrhu sklapanja ugovora o JPP-u i/ili provedbe projekta JPP-a (čl. 4. st. 1. f),

- nakon provedenog postupka odabira kroz model statusnog JPP-a, s javnim tijelom sk-lapa ugovor o ortaštvu, kojem je cilj uspostava zajedničkoga trgovačkog društva iz članka 20. Zakona, u svrhu provedbe projekta JPP-a (čl. 21. st. 3.).

9. Zajedničko trgovačko društvo- nositelj je provedbe projekta JPP-a,

kroz model statusnog JPP koji se temelji na članskom odnosu javnog i privatnog partnera u zajedničkom trgovačkom društvu pri čemu se taj odnos između javnog i privatnog part-nera u zajedničkom trgovačkom društvu može zasnovati na osnivačkim ulozima u novoos-novanom trgovačkom društvu, ili na otkupu vlasničkog udjela u postojećem trgovačkom društvu (čl. 20.).

10. Društvo posebne namjene DPN je trgovačko društvo koje može

osnovati privatni partner u svrhu sklapanja ugovora o JPP-u i/ili provedbe projekta JPP-a.

- može sudjelovati isključivo u provođenju projekta JPP-a, za čiju je provedbu osnovan (čl. 8. st. 1.).

novi propisi

broj 64od 25. svibnja 2010.

 Pravilnik o aerodromima - stupio na snagu 25. svibnja 2010. Pravilnik o uvjetima kojima mora udovoljavati operator aerodroma za izdavanje te način izdavanja svjedodžbe aerodroma - stupio na snagu 25. svibnja 2010. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu pružanja usluga u zračnoj plovodbi - stupio na snagu 25. svibnja 2010.

broj 65od 26. svibnja 2010.

 Uredba o određivanju tijela za provedbu Uredbe (EZ-a) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 2004. o suradnji nacionalnih tijela odgovornih za nadzor nad provedbom propisa o zaštiti potrošača - stupa na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o statusu i radu stranaca u Republici Hrvatskoj - stupio na snagu 3. lipnja 2010. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o prostornim, tehničkim i sigurnosnim zahtjevima koje moraju zadovoljiti prodavaonice pirotehničkih sredstava - stupio na snagu 3. lipnja 2010. Pravilnik o evidenciji i izvršavanju istražnog zatvora u domu - stupio na snagu 3. lipnja 2010. Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o objavljivanju međunarodnih standarda financijskog izvještavanja - stupila na snagu 26. svibnja 2010. Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o objavljivanju tumačenja Odbora za tumačenje međunarodnog financijskog izvještavanja 15, 16 - stupila na snagu 26. svibnja 2010. Pravilnik o zaštiti i obradi arhivskog i registraturnog gradiva u Hrvatskoj javnobilježničkoj komori - stupio na snagu 26. svibnja 2010. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o obveznom sadržaju, rokovima i obliku obveznih izvješća o radu investicijskih fondova, društava za upravljanje i depozitne banke - stupa na snagu 1. srpnja 2010.  Ispravak Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o primjeni Zakona o trošarinama što se odnosi na plinsko ulje obojano plavom bojom za namjene u poljoprivredi, ribolovu i akvakulturi od 21. travnja 2010. Ispravak Dopune Popisa članova Povjerenstva za organoleptičko ocjenjivanje vina i drugih proizvoda od grožđa i vina od 12. svibnja 2010.

broj 66od 28. svibnja 2010.

 Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu provedbe sigurnosnih mjera kod skladištenja eksplozivnih tvari - stupio na snagu 5. lipnja 2010. Pravilnik o pogodnostima zatvorenika - stupio na snagu 28. svibnja 2010. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o načinu primjene sredstava prisile

- stupio na snagu 5. lipnja 2010. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima - stupio na snagu 1. lipnja 2010. Pravilnik o načinu zatvaranja i označavanja zatvorenog gradilišta - stupio na snagu 5. lipnja 2010. Pravilnik o načinu pečaćenja oruđa, strojeva i drugih sredstava za rad izvođača na gradilištu - stupio na snagu 5. lipnja 2010. Pravilnik o ustrojavanju i vođenju Središnje elektroničke baze razvojnih projekata - stupio na snagu 5. lipnja 2010.

 Pravilnik o izmjeni i dopuni Pravilnika o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja - stupio na snagu 5. lipnja 2010., osim članka 2. ovoga Pravilnika, koji stupa na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji Naredba o zabrani uvoza u Republiku Hrvatsku i provoza preko područja Republike Hrvatske peradi i proizvoda od peradi radi sprječavanja unošenja u Republiku Hrvatsku Newcastleske bolesti - stupila na snagu 28. svibnja 2010. Naredba o zabrani uvoza u Republiku Hrvatsku i provoza preko područja Republike Hrvatske domaćih i divljih preživača i genetskog materijala podrijetlom od preživača radi sprječavanja unošenja u Republiku Hrvatsku bolesti plavog jezika

- stupila na snagu 18. svibnja 2010. Pravilnik o izmjeni Pravilnika o postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu i profesionalne bolesti - stupio na snagu 5. lipnja 2010. Pravilnik o minimalnim uvjetima za obavljanje audio i audiovizualnih medijskih usluga i vođenju očevidnika - stupio na snagu 5. lipnja 2010. Minimalna plaća za razdoblje od 1. lipnja 2010. do 31. svibnja 2011. u Republici Hrvatskoj od 23. svibnja 2010.

broj 67od 31. svibnja 2010.

 Pravilnik o načinu objave pravilnika o radu - stupio na snagu 8. lipnja 2010. Pravilnik o djelatnostima koje se smatraju industrijom - stupio na snagu 8. lipnja 2010. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o stavljanju na tržište materijala za vegetativno umnažanje loze - stupio na snagu 8. lipnja 2010. Pravilnik o lovostaju - stupio na snagu 8. lipnja 2010. Pravilnik o načinu motrenja oštećenosti šumskih ekosustava - stupio na snagu 8. lipnja 2010., osim odredbi članka 2. stavka 4., članka 3. stavaka 8. i 9., članka 12. stavka 5., članka 18. stavaka 2., 3. i 4., članka 20. te članaka 22. do 49. ovoga Pravilnika koje stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji Statut Turističke zajednice Dubrovačko-neretvanske županije - stupio na snagu 8. lipnja 2010. Odluka o porezima Općine Unešić - stupio na snagu 8. lipnja 2010.

broj 68od 2. lipnja 2010.

 Pravilnik o mjerilima za izračun naknade za izvanredni prijevoz - stupio na snagu 10. lipnja 2010. Naredba o izmjenama i dopunama Naredbe o najvećoj dopuštenoj visini naknade za usluge peljarenja u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske - stupila na snagu 10. lipnja 2010. Kategorizacija stvaratelja arhivskog gradiva na području nadležnosti Državnog arhiva u Virovitici od 19. svibnja 2010. Kategorizacija stvaratelja arhivskog gradiva na području nadležnosti Državnog arhiva u Šibeniku od 19. svibnja 2010. Kategorizacija stvaratelja arhivskog gradiva na području nadležnosti Državnog arhiva u Zadru od 19. svibnja 2010. Kategorizacija stvaratelja arhivskog gradiva na području nadležnosti Državnog arhiva u Splitu od 19. svibnja 2010. Kategorizacija stvaratelja arhivskog gradiva na području nadležnosti Državnog arhiva u Vukovaru od 19. svibnja 2010. Kategorizacija stvaratelja arhivskog gradiva na području nadležnosti Državnog arhiva u Gospiću od 19. svibnja 2010. Ispravak Naredbe o zaštiti riba i drugih morskih organizama - stupio na snagu 2. lipnja 2010.

5872-JAC.indd 13 10.6.2010 15:03:59

14 16. 6. 2010.br. 5872Uredio Jerko Slovinić, dipl. iur.Uredio Jerko Slovinićzemljišnoknjižno pravo

UvodPlomba će se upisati i kad drugi sud

ili tijelo, pred kojim je pokrenut postu-pak u kojem bi se moglo odrediti upis u zemljišnu knjigu, dostavi zemljišno-knjižnom sudu podnesak kojim je po-krenut postupak ili ako takav podnesak, s potvrdom da je predan sudu ili tijelu na rješavanje, podnese stranka koja je postupak pokrenula (čl. 57. st. 7. Ze-mljišnoknjižnog poslovnika).

Prema članku 98. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08 - u nastavku teksta: ZZK), te članka 57. stavak 6. Pravil-nika o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljišnoknjižnim odjelima sudova - Zemljišnoknjižni poslovnik (Nar. nov., br. 81/97, 109/02, 123/02, 153/02, 14/05 i 60/10) na mjestu gdje bi u zemljišnoknjižnom ulošku trebalo provesti upis odmah će se učiniti uoč-ljivim (plomba) dan i vrijeme kad je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijed-log za upis, te broj dnevnika zemljiš-noknjižnih podnesaka pod kojim je

zaprimljen (broj dnevnika). Plomba će se po službenoj dužnosti izbrisati kad se provede upis ili unese zabilježba od-bijanja prijedloga za upis.

Postupanje je zemljišnoknjižnog suda, prema navedenoj odredbi, jasno. Kada se prijedlog za upis zaprimi u prijamnoj pisarnici zemljišnoknjižnog odjela, mora se odmah učiniti uočljivim dan i vrijeme kad je prijedlog stigao sudu, te broj dnevnika zemljišnoknjiž-nog podneska pod kojim je zaprimljen. To je svakodnevno postupanje zemljiš-noknjižnog suda.

Upis plombe na temelju podneska kojim je pokrenut postupak pred drugim sudom ili tijelom

Predmet našeg interesa je članak 57. stavak 7. Zemljišnoknjižnog poslovnika. Prema toj odredbi plomba će se upisati i kad drugi sud ili tijelo, pred kojim je pokrenut postupak u kojem bi se moglo odrediti upis u zemljišnu knjigu, dosta-vi zemljišnoknjižnom sudu podnesak kojim je pokrenut postupak, ili, ako takav podnesak podnesen, s potvrdom da je predan sudu ili tijelu na rješava-nje, podnese stranka koja je postupak pokrenula.

Zakon o zemljišnim knjigama nema sličnu odredbu, dakle ona je implemen-tirana samo u odredbe Zemljišnoknjiž-nog poslovnika.

Navedenom odredbom nalaže se zemljišnoknjižnom sudu upis plombe na temelju podneska kojim je pokrenut postupak pred drugim sudom ili tije-lom u kojemu bi se mogao odrediti upis u zemljišnu knjigu. Može ga dostaviti sud ili tijelo pred kojim je postupak pokrenut ili stranka koja je pokrenula takav postupak uz potvrdu da je predan sudu ili tijelu na rješavanje.

Odmah se uočava nedostatak te odredbe. Upis plombe, a ne odgovara-jućeg upisa u smislu uknjižbe, predbi-lježbe ili zabilježbe, ne može biti trajno rješenje. Pretpostavljamo da je namjera zakonodavca da tom odredbom osigu-ra prvenstveni red upisa za možebit-nu kasniju odluku kojom bi se mogao odrediti upis u zemljišnoj knjizi. Dakle, plombom će se učiniti uočljivim da je u vezi s nekom nekretninom kod dru-gog suda ili tijela pokrenut postupak čiji bi ishod mogao utjecati na upise u zemljišnoj knjizi.

Zakonodavac, međutim, nije u do-voljnoj mjeri razradio tu odredbu, tako da ona, osim što osigurava prvenstveni red, može prouzročiti štetu koju je za-konodavac očigledno smetnuo s uma. Plomba ostaje upisana u zemljišnoj knjizi sve dok drugi sud ili tijelo, koje je pokrenulo postupak, ne donese me-ritornu odluku, i tu odluku ne dostavi zemljišnoknjižnom sudu. To znači da će plomba ostati upisana toliko dugo koliko traje postupak. Na istu nekretni-

nu mogu stizati i drugi podnesci, dakle prijedlozi o kojima treba odlučiti, što ne će biti moguće zbog reda prvenstva. Tako bi plomba iz članka 57. stavak 7. Zemljišnoknjižnog poslovnika mogla onemogućiti svaki daljnji promet na nekretnini, ovisno o dužini trajanja po-stupka pred drugim sudom ili tijelom.

Budući da su u Poslovniku izosta-le daljnje odredbe u vezi s navedenom plombom, zemljišnoknjižni sud je pri-siljen stvarati sam sudsku praksu. Prije svega, da bi drugi sud ili tijelo uopće znali da je u zemljišnoj knjizi upisa-na plomba čija sudbina ovisi o njiho-voj meritornoj odluci, treba ih o tome obavijestiti. Tako će nakon obavijesti zemljišnoknjižnog suda nadležni sud ili tijelo, pred kojim se postupak vodi, zna-ti da svoju odluku trebaju proslijediti u zemljišnoknjižni odjel, i to bez obzira na ishod postupka.

Naime, ako odluka bude takvog sa-držaja da se njome ne određuje upis u zemljišnu knjigu, nadležni sud ili tije-lo nemaju razloga dostaviti je zemljiš-noknjižnom sudu, što znači da postoji mogućnost da plomba ostane upisana i nakon pravomoćnog okončanja po-stupka. Strankama ne mora biti nužno u interesu brisati tu plombu, pogotovo ako su sljedeći predmeti opterećenja nekretnine.

Time dolazimo i do problema ažur-nosti zemljišnoknjižnog suda. Takva plomba vodi se kao neriješen i nepro-veden predmet sve do njezina brisanja. Sa svakim novim predmetom na takvoj nekretnini zaostaci se gomilaju, sve do okončanja postupka pred drugim su-dom ili tijelom na čiju duljinu trajanja zemljišnoknjižni sud ne može utjecati.

Stoga je u interesu i suda i stranaka da se odredba članka 57. stavak 7. Zemljiš-noknjižnog poslovnika razradi, prema potrebi i izmijeni. Naime, odredba ne bi trebala glasiti na upis plombe, već na od-govarajuću vrstu upisa, čime bi se izbje-gle i riješile sve zamke takve formulacije. Najprikladniji bi bio upis zabilježbe. S obzirom na to da se u zemljišnu knjigu mogu upisati samo zabilježbe predvi-đene ZZK-om ili drugim zakonom (čl. 70. ZZK-a), postupak bi se mogao pod-vesti pod neku od zabilježbi propisanu pozitivnim propisima (npr. zabilježbom spora ili zabilježbom pobijanja radnji dužnika na štetu vjerovnika, zabilježbom prvenstvenog reda, itd.).

Sudska praksaPrimjer iz prakse, sukladno članku 57.

stavak 7. Zemljišnoknjižnog poslovnika. Predlagatelj B. K d.d. zastupan po

punomoćnicima, predložio je da se na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. 921 k. o. K, kč. br. 2969 kuća, dvorište i oranica površine 19a 13 m2, vlasništvo protu-stranke Š. M. , izvrši upis plombe, su-kladno članku 57. stavak 5. Pravilnika o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova u ze-

mljišnoknjižnim odjelima sudova - Ze-mljišnoknjižni poslovnik (Nar. nov., br. 81/97, 109/02, 123/02 i 14/05).

Prijedlogu za upis plombe, zapri-mljenom 23. studenoga 2009., priložen je kao prilog prijedlog za osiguranje predbilježbom založnog prava na ne-kretninama u potonjem vlasništvu pro-tustranke Š. M., od 19. studenoga 2009., s potvrdom o predaji pošiljke na poštu 19. studenoga 2009. U prijedlogu se na-vodi da je kod toga suda podnesen pu-tem pošte prijedlog za osiguranje pred-bilježbom založnog prava na nekretni-nama protustranke (o čemu je priložen dokaz) čime predlagatelj navodi da su ispunjene pretpostavke za upis plombe iz članka 57. stavak 7. Zemljišnoknjiž-nog poslovnika.

Zemljišnoknjižni sud ispitao je pret-postavke za upis plombe iz članka 57. stavak 7. Zemljišnoknjižnog poslovnika te utvrdio da su navodi predlagatelja toč-ni i da su pretpostavke za upis ispunjene te je upisao plombu pod br. Z 5815/09.

O navedenom upisu zemljišnoknjiž-ni sud obavijestio je nadležni ovršni sud. koji odlučuje o prijedlogu za osiguranje da bi mu ovaj sud nakon okončanja po-stupka dostavio odluku.

Ovršni sud dostavio je 21. travnja 2010. ovosudskom zemljišnoknjižnom odjelu rješenje, br. Ovr. 1897/09, od 29. siječnja 2010., kojim je prijedlog pred-lagatelja osiguranja B. K. d.d. Varaždin za prisilno zasnivanje založnog prava predbilježbom založnog prava u korist predlagatelja odbijen kao neosnovan te rješenje Županijskog suda u Pože-gi, br. Gž 73/10, od 16. travnja 2010., kojim se potvrđuje rješenje suda prvog stupnja.

Zemljišnoknjižnom sudu nije preo-stalo drugo nego brisati plombu, br. Z 5815/09, jer pravomoćno okončan po-stupak, na temelju kojeg je plomba upi-sana, nije doveo do određivanja upisa u zemljišnu knjigu.

Iz primjera je uočljivo da je od za-primanja prijedloga za upis plombe, do njezina brisanja, prošlo šest mjeseci. U međuvremenu su na istu nekretninu za-primljena još dva prijedloga za upis, pa je prava sreća što je postupak pred ovršnim sudom relativno brzo dovršen, uzimajući u obzir da se vodio i žalbeni postupak.

ZaključakDa se u budućem postupanju ne bi-

smo rukovodili srećom, smatramo po-trebnim razraditi, odnosno izmijeniti odredbu članka 57. stavak 7. Poslovnika, na zajedničko zadovoljstvo stranka i zemljišnoknjižnog suda. Odgovaraju-ćim upisom otvorila bi se mogućnost daljnjeg prometovanja nekretninom (time i ažurnost suda), a istodobno bi se učinio uočljivim postupak pred stranim sudom ili tijelom i sačuvao prvenstveni red upisa.

Upis plombe prema odredbi članka 57. stavak 7. Zemljišnoknjižnog poslovnikaANAMARIJA KOVAČEVIĆ-TURAC, sudska savjetnica na Općinskom sudu u Požegi

U članku razmatramo upis plombe na temelju podneska kojim je pokrenut postupak pred drugim sudom ili tijelom u kojem bi se mogao odrediti upis u zemljišnu knjigu, odnosno posljedice upisa takve plombe. Autorica se zalaže za izmjenu članka 57. stavak 7. Pravilnika o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljišnim odjelima sudova

– Zemljišnoknjižni poslovnik (Nar. nov., br. 81/97, 109/02, 123/02, 153/02, 14/05 i 60/10) da bi se otklonili problemi koji se javljaju u praktičnoj primjeni te odredbe, a o čemu pišemo u članku.

5872-NADA.indd 14 10.6.2010 15:14:20

1516. 6. 2010.br. 5872Uredio Jerko Slovinić Telefonski savjeti radnim danom od 9 do 15 satiTelefonski savjeti radnim danom od 9 do 15 sati

besplatni odgovori na pitanja pretplatnika

vi-mi@novi-informator.net

pitateodgovaramo

vi miPravo na sudsku zaštitu kandidata koji nije izabran na natječajuKandidat koji nije izabran na natječaju, odnosno kojeg poslodavac nije primio u radni odnos, nema pravo suds-kim putem ostvariti zaštitu

vi Ravnatelj jedne ustanove raspisao je natječaj za prijam u radni odnos. Da li kandidat koji nije izabran na natječaju ima pravo na sudsku zaštitu?

Pita: P. Č., Rijeka

mi Zakon o radu (Nar. nov., br. 149/09 - u nastav-ku teksta: ZR) ne predviđa mogućnost sudske

zaštite kandidata kojeg poslodavac nije primio u radni odnos. Naime, u smislu članka 40. Zakona o ustano-vama (Nar. nov., br. 76/93, 29/97 - ispr., 47/99 - ispr. i 35/08), ravnatelj ustanove imenuje se na temelju javnog natječaja, a člankom 45. tog Zakona propisano je da protiv odluke o razrješenju ravnatelj ima pravo tužbom tražiti sudsku zaštitu prava pred nadležnim sudom. U odnosu na zaposlenike ustanove nije propisana obveza objavljivanja javnog natječaja.

U smislu članka 129. ZR-a, radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može, u roku petnaest dana od dostave od-luke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslo-davca ostvarenje tog prava. Ako poslodavac u roku petnaest dana od dostave zahtjeva radnika ne udo-volji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Dakle, iz takvog zakonskog određenja jasno proizlazi da se mora raditi o radnom odnosu, da bi postojale pretpostavke za ostvarivanje prava na sudsku zaštitu.

Budući da u slučaju neodabira kandidata na natje-čaju, nije došlo ni do sklapanja ugovora o radu, a niti se radi o prestanku ugovora o radu u kojim bi slučajevima bilo moguće ostvarivati zaštitu pred sudom, mišljenja smo da kandidat ne bi bio u mogućnosti tražiti sudsku zaštitu zbog neodabira na natječaju.

Isto pravno shvaćanje izraženo je u Odluci Župa-nijskog suda u Varaždinu, Gž-327/09-2, od 16. ožujka 2009. (10-0/0, I. Š., 2. 6. 2010.)

informator, broj 5872 • 16. 6. 2010.

Dodatak ugovoru za obavljanje mjenjačkih poslova za prigodno blagajničko mjestoZa otvaranje prigodnog blagajničkog mjesta u obavl-janju mjenjačkih poslova nije dovoljan postojeći ugovor već ovlašteni mjenjač mora, najkasnije osam dana prije otvaranja prigodnog blagajničkog mjesta, sklopiti s ugovornom bankom dodatak postojećem ugovoru za obavljanje mjenjačkih poslova za to mjesto

vi Ovlašteni mjenjač ima namjeru otvoriti prigodno blagajničko mjesto u sklopu međunarodnog sajma nautike. Je li za otvaranje tog prigodnog

blagajničkog mjesta dovoljan postojeći ugovor o obavljanju mjenjačkih poslova s ugovornom bankom?

Pita: L. D., Split

mi Odlukom o uvjetima i načinu na koji ovlašte-ni mjenjači obavljaju mjenjačke poslove (Nar.

nov., br. 21/07 - u nastavku teksta: Odluka) uređuju se podrobniji uvjeti za obavljanje mjenjačkih poslova i to, između ostalog, i način obavljanja mjenjačkih poslova.

Člankom 2. Odluke definirano je, između ostalog, da je prigodno blagajničko mjesto, mjesto gdje ovlašteni mjenjač - u vrijeme održavanja priredaba, sajmova ili sličnih događanja - obavlja mjenjačke poslove, a ugovor o obavljanju mjenjačkih poslova jest ugovor sklopljen između ugovorne banke i podnositelja zahtjeva, odno-sno ovlaštenog mjenjača, koji sadržava sve bitne ele-mente propisane Odlukom, a može biti sklopljen i pod uvjetom da stupi na snagu nakon dobivanja odobrenja za obavljanje mjenjačkih poslova.

Sukladno odredbama članka 7. Odluke, ovlašteni mjenjač može otvoriti prigodno blagajničko mjesto na koje se, na odgovarajući način, primjenjuju odredbe Odluke.

Međutim kad je u pitanju postojeći ugovor o obav-ljanju mjenjačkih poslova, a ovlašteni mjenjač ima na-mjeru otvoriti prigodno blagajničko mjesto, tada, pre-ma stavku 10. članak 7. Odluke, ovlašteni mjenjač mora najkasnije osam dana prije otvaranja prigodnoga bla-gajničkog mjesta sklopiti dodatak ugovoru o obavljanju mjenjačkih poslova za to blagajničko mjesto. Preslik takvog ugovora o obavljanju mjenjačkih poslova ugo-vorna banka dužna je dostaviti Ministarstvu financija

– Deviznom inspektoratu, u roku tri radna dana od dana njegovog potpisivanja.

Sukladno navedenom, postojeći ugovor o obavljanju mjenjačkih poslova nije dovoljan kad ovlašteni mjenjač ima namjeru otvoriti prigodno blagajničko mjesto već mora sklopiti dodatak ugovoru o obavljanju mjenjačkih poslova za to blagajničko mjesto i to najkasnije osam dana prije otvaranja tog prigodnog blagajničkog mjesta. (7-7, D. K., 11. 6. 2010.)

informator, broj 5872 • 16. 6. 2010.

Prenošenje godišnjeg odmora u sljedeću kalendarsku godinuRadnik koji radi bolovanja nije iskoristio dio ili cijeli godišnji odmor za 2009., ima pravo taj godišnji odmor prenijeti u 2010. i iskoristiti ga do 30. lipnja te godine, neovisno o trajanju neprekidnog rada u 2009.

viIma li radnik koji je u 2009. radio samo mjesec dana, a ostatak je godine bio na bolovanju, pravo godišnji odmor iz 2009. prenijeti i

iskoristiti u 2010.?

Pita: Z. L., Krapina

mi Sukladno članku 62. stavak 1. Zakona o radu (Nar. nov., br. 149/09 - u nastavku teksta: ZR),

radnik ima pravo koristiti godišnji odmor u dva dijela, osim ako se s poslodavcem drukčije ne dogovori. Pre-ma stavku 2. istog članka, ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, mora tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor, iskoristi-ti najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju, pod uvjetom da je ostvario pravo na godišnji odmor u tra-janju duljem od dva tjedna.

Neiskorišteni dio godišnjeg odmora u trajanju du-ljem od dijela godišnjeg odmora, iz članka 62. stavak 2. ZR-a, radnik može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja iduće godine, s tim da radnik ne može prenijeti u sljedeću kalendarsku godinu dio godišnjeg odmora iz članka 62. stavak 2. ZR-a, ako mu je bilo omogućeno korištenje toga odmora.

Od tog općeg pravila, ZR u članku 63. stavak 3. pro-pisuje iznimku, pa tako godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti

ili korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvo-jiteljski dopust, radnik ima pravo iskoristiti do 30. lipnja iduće godine. Prema prije važećem Zakonu o radu (Nar. nov., br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98 - v. čl. 192. Zakona o mirovinskom osiguranju, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03 - v. čl. 58. Zakona o izmjenama i dopu-nama Stečajnog zakona, 142/03, 30/04, 137/04 - proč. tekst, 68/05 - Odluka USRH, 94/09 - v. čl. 15. Zakona o potpori za očuvanje radnih mjesta) godišnji odmor, odnosno prvi dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u godini u kojoj je stečen, zbog bolesti ili rodiljnog dopusta, radnik je imao pravo iskoristiti do 30. lipnja iduće godine, pod uvjetom da je radio najma-nje šest mjeseci u godini koja prethodi godini u kojoj se vratio na rad. Novi ZR više ne propisuje taj uvjet rada od najmanje šest mjeseci u godini koja prethodi godini u kojoj se radnik vratio na rad, kao uvjet za prenošenje godišnjeg odmora.

Dakle, kad govorimo o mogućnosti prenošenja go-dišnjeg odmora iz 2009. u 2010. radnika koji ga nije iskoristio u toj godini zbog bolesti, moramo prvo utvrdi-ti trenutak kada radnik stječe pravo prenijeti taj godišnji odmor u iduću, 2010. Naime, tek je 1. siječnja 2010. na-stupila mogućnost prenošenja godišnjeg odmora, jer pri-je 1. siječnja radnik ga nije niti mogao prenijeti. Slijedom navedenog, a polazeći od činjenice da je novi ZR stupio na snagu 1. siječnja 2010., mišljenja smo da onaj radnik koji u 2009. zbog bolesti nije iskoristio godišnji odmor za tu godinu, ima pravo prenijeti taj godišnji u 2010., jer novi ZR to pravo više ne uvjetuje radom od šest mjeseci u 2009., odnosno godini koja je prethodila godini u kojoj se radnik vratio na rad. (10-0/2, I. Š., 2. 6. 2010.)

informator, broj 5872 • 16. 6. 2010.

Zakon o općem upravnom postupku – dostavaPostupci započeti do stupanja na snagu novog Zakona o općem upravnom postupku nastavit će se i dovršiti pre-ma odredbama prijašnjeg Zakona o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 53/91 i 103/96 – Odluka USRH)

vi Koji se ZUP primjenjuje na dostavu rješenja, donesenog u upravnom postupku, koja se obavlja u ovoj godini?

Pita: K. F., Zagreb

mi Novi Zakon o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 47/09) stupio je na snagu 1. siječnja

2010. Člankom 168. toga Zakona izričito je propisano da se postupci započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona nastavljaju i dovršavaju prema odredbama prijašnjeg Zakona o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 53/91 i 103/96 – Odluka USRH). Kako je dostava jedna od radnji u tijeku upravnog postupka, to znači da se upravni postupak započet za vrijeme važe-nja prijašnjeg Zakona, nastavlja dostavom rješenja, a ta dostava obavlja se po propisu koji je važio u vrije-me započinjanja postupka, pa se i dovršenje postupka provodi prema tom propisu, a to je prijašnji Zakon o općem upravnom postupku i to prema odredbama članka 81.-98 toga Zakona.

Napominjemo da se u postupcima započetim nakon 1. siječnja 2010. dostava rješenja i drugih pismena (za-ključaka, poziva itd.), koja javnopravna tijela dostavlja-ju u upravnom postupku strankama i drugim osobama, obavlja prema odredbama članka 85.-95 novog Zakona o općem upravnom postupku. (2-6, D. F., 11. 6. 2010.)

informator, broj 5872 • 16. 6. 2010.

5872-NADA.indd 15 10.6.2010 15:14:20

izlazi srijedom i subotom www.novi-informator.net e-mail: info@novi-informator.net GLAVNA UREDNICA: Davorka Foretić UREDNIŠTVO: Biljana Barjaktar, Desanka Đikandić, Davorka Foretić, Dražen Kozulić, Jerko Slovinić i Iva Šuler GRAFIČKI UREDNIK: Nenad Novak GRAFIČKA PRIPREMA: Jadranka Prišlin i Nada Tokić LEKTURA: Vesna Kisin i Meri Odak TISAK: GZH, Zagreb PRAVNI SAVJETI: 01/4612-551, 01/4612-549 EKONOMSKI SAVJETI: 01/4612-537 DOKUMENTACIJA LISTA I PRAVNI SAVJETI: 01/4612-539 NAKLADNIK: Novi informator d.o.o. Zagreb, Kneza Mislava 7/I MB 3718603 telefon: 01/4555-454, telefaks 01/4612-553 DIREKTORICA: Marina Šurbek Žiro račun: 2340009-1100150348 Privredna banka Zagreb d.d. ODJEL PRETPLATE I PRODAJE: telefon 01 4555-454, telefaks 01/4612 553 e-mail: pretplata@novi-informator.net Pretplata za 2010. godinu iznosi 1.800,00 kn

sa PDV-om. CIJENE OGLASA sa PDV-om: 1/1 str. 6.100,00 kn, 1/2 str. 3.550,00 kn, 1/3 str. 2.100,00, 1/4 str. 1.550,00 kn, posljednja stranica +30 %. Za dva uzastopna oglašavanja popust od 10%, a za tri i više 20% popusta. Pretplatnici imaju dodatni popust od 10% . Ako se pretplata na list ne otkaže najkasnije 15 dana prije isteka roka na koji je sklopljena, smatra se produženom na neodređeno vrijeme. Rukopisi se ne vraćaju.

HRVATSKO DRUŠTVO ZA GRAĐANSKOPRAVNE ZNANOSTI I PRAKSU

najavljuje

AKTUALNOSTI HRVATSKOG ZAKONODAVSTVAI PRAVNE PRAKSE

XXV. JUBILARNO SAVJETOVANJE

OPATIJA, GRAND HOTEL ADRIATIC4. i 5. studenoga 2010.

ZBORNIK RADOVASvi radovi bit će objavljeni u Godišnjaku 17 koji će, kao što je uobičajeno, primiti svi sudionici savjetovanja.

D o v i đ e n j a u O p a t i j i !Predsjednik Organizacijskog odbora

Mladen Žuvela, dipl. iur.Urednik savjetovanja

mr. sc. Hrvoje Momčinović, dipl. iur.

TEME I PREDAVAČI

* 30% niže cijene smještaja *

POZIV DA SE DAJU PRIOPĆENJA SUDIONIcImA se već tradicionalno omogućuje da pišu, objave i izlažu priopćenja, sudjeluju u raspravi te postavljaju pitanja i KONZULTIRAjU SE S AUTORImA referata.Molimo zainteresirane za objavu priopćenja da svoj izvorni (neobjavljeni) rad opsega najviše 10 kartica (1 kartica = 1800 znakova s razmacima) u pisanom i elektronskom obliku dostave ORGANIZATORU D.O.O., Ulica kralja Zvonimira 26, 10000 Zagreb, mail: organizator@zg.t-com.hr, s napomenom “za Opatiju 2010.”, najkasnije do 31. kolovoza 2010. Tekst koji prelazi opseg 10 kartica neće se moći prihvatiti za objavu u Godišnjaku 17.Ove je godine cijena smještaja u svim sobama hotela Adriatic snižena 30%, pa molimo zainteresirane da na vrijeme rezerviraju smještaj na tel.: 051/719-010, 051/719-011, faks: 051/719 015 ili mail: info@hotel-adriatic.hr

1. Povreda prava na duševno zdravlje (mobing i šikana) - ivica Crnić, dipl. iur., odvjetnik u Zagrebu

2. Raskid ugovora zbog neispunjenja i raskid ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti - mr. sc. andrija Eraković, dipl. iur., sudac Vrhovnog suda RH

3. Nekretnine u vlasništvu države i drugih pravnih osoba javnog prava - desanka Sarvan, dipl. iur., pročelnica upravnog odjela za lokalnu i područnu samoupravu istarske županije, i Mladen Žuvela, dipl. iur., sudac ustavnog suda RH u mirovini

4. Povezivanje zemljišnih knjiga i KPU i upis vlasništva posebnog dijela nekretnine - nova uloga upravitelja nekretnina - damir kontrec, dipl. iur., sudac Županijskog suda u Varaždinu

5. Bitne povrede odredaba parničnog postupka kao razlog za izjavljivanje pravnih lijekova u parničnom postupku - dr. sc. ivo Grbin, dipl. iur., sudac Vrhovnog suda RH u mirovini

6. Primjena novog Zakona o radu u vezi s parničnim postupkom - darko Milković, dipl. iur., sudac i predsjednik Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu

7. Novela Zakona o trgovačkim društvima i poslovni udio u društvu s ograničenom odgovornošću - akademik jakša Barbić, professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu

8. Vraćanje radnika na rad u ovršnom postupku - Đuro Sessa, dipl. iur., sudac Vrhovnog suda RH

9. Upravni ugovori - dr. sc. dario Đerđa, dipl. iur., docent na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci

5872-NADA.indd 16 10.6.2010 15:14:21