ANTON PAVLOVI EHOV: Biljeka o piscu: Anton Pavlovi ehov (1860. 1904.), ruski novelist i dramatiar, po zanimanju lijenik. Zapoeo je knjieni rad kritikama humoreskama, nastavlja novelama u kojima obrauje izgubljene i otuene likove. ehov ne donosi u svojim novelma dogaaje, zbivanja, a niti velike izrazite linosti koje nastupaju u drutvu glasno i buno. Fabule su vrlo jednostavne ili uope nije teite na njima, jer ehov nastoji izazvati dojam, ugoaje, atmosferu; on stvara raspoloenje oko likova, u kojima se oni potpuno oituju. Zbog toga je uvijek saet, na svoj nain lakonian, a obilno se slui pejsaima i lirskim digresijama. Ni u drame ehov ne unosi vee dramske zaplete, nego je sav u stvaranju scenskih raspoloenja i onoga neuhvatljivog ugoaja u kojima se likovi oituju kao ivi i neposredni ljudi. U tome je ehov velik majstor i s potpunim opravdanjem nazvan je osnivaem ruske impresionitike drame; njegove se drame uzimaju kao primjer tzv. lirske drame.besheratNaslov: Re: ANTON PAVLOVI EHOV " UJKA VANJA " 2009, 19:40 Sre Nov 25

Biljeke o djelu: Na kazalinom oglasu naslov drame i posebno dodatak Scene iz ivota na selu upuuje nas na neku idilinu ili realistiku priu iz ivota sela. Pisac nas je zavarao. Radnja se odvija u zabiti ruskih prostranstava u selu na imanju Serebrjakova. Ista drama mogla se odigrati u provinciji bilo kojeg drugog gradia, bilo koje zemlje ili kontinenta. RuskoBroj poruka: 5821 selo samo je Datum upisa: 18.03.2009

okvir zbivanja, istina, jako utjee na protagoniste, ali pisac samo marginalno prikazuje rusko selo. ehov nam je satkao lirsko-psiholoku dramu koja se temelji na oslikavanju morbidne atmosfere jedne porodice. Na unutranjoj dramatinosti antijunaka otkrivamo zamorni i promaeni ivot glavnih likova.

Porodini odnosi na plakatu daju naslutiti zamrenost koja moe dovesti do dramatinosti. Jer tada su zajedno na imanju profesor u penziji Serebrjakov i njegova mlada ena Jelena od 27 godina, te profesorova kerka Sonja iz prvoga braka, pa Marija, Sonjina baka, i onda Vojnicki, Sonjin ujak, pa jo Telegin kao propali spahija te lijenik i osebnjak Astrov, ta zabitost karaktera u uskom prostoru razliitih interesa moe dovesti samo do sukoba. U toj nepovoljnoj rodbinskoj i krvnoj strukturi likova u zabiti imanja sudaraju se antijunaci koji oplakuju svaki na svoj nain svoj propali i izgubljeni ivot. Nai su junaci svijesni da su prokockali smisao svoga ivota i da nemaju izlaza da sa poprave, a kamo li izmjene.

Nai su slabii samo drhtaji, osueni ne umrijeti nego na umiranje, ne ivjeti nego vegetirati. Ne mogu pobjei od sebe ni iz sebe, ne mogu se pomaknuti iz buke gdje su se nasukali i sada trunu kao olupine dok se ne raspadnu. Serebrjakov, Jelena, Vojnicki, Sonja, Astrov, Telegin pripadaju ruskoj inteligenciji koja ivi na zabaenom imanju okruena provincijalizmom, primitivizmom i zaostaloi ruskoga sela i sredine. Sredina ih je skrhala kao individue i preobrazila u prosjenost u kojoj se kreu. Bjeei od malograantine na kraju se utapaju u njoj. U podmaklim godinama, oko pedesetak i vie, kada prave inventuru svoga ivota,

shvaaju da su ga prokockali u zabiti, da ga nisu iivjeli, da su ga utroili uzalud, a najtraginija je spoznaja da e i ostatak ivota provesti besmisleno, besciljno, dosadno, ubitano dosadno ekajui smrt kao jedinu moguu promjenu. Kada se tih est nesretnika nau zajedno svjesni svojih promaenih ivota i kada pokuaju pronai krivca za svoje stanje, ehov nam razotkriva njihove psihloke drhtaje, ugoaj trule atmosfere, a sve to ukomponirano u lirskom ruhu. Pisac ne ocjenjuje postupke likova, pa iz dijaloga ne upoznajemo sve njihove osobine. ehov ulazi u njihovu psihu i neutralno je razotkriva. Upoznajemo nemire i osjeaje junaka, a vanjska kretanja i zbivanja sporadina su. Skuenost i ogranienost vanjskih zbivanja dramski je opravdana zbivanjem u jednom danu i nou, na verandi i u sobi imanja Serebrjakova. Dramsko knjievno djelo Ujak Vanja slojevito je, umjetniki virtuozno i spada u antologijske klasike. Redatelj mora biti samo oprezan da u kazalinoj izvedbi neim ne pokvari vrijednost knjievnog djela.besheratNaslov: Re: ANTON PAVLOVI EHOV " UJKA VANJA " 2009, 19:43 Sre Nov 25

Analiza likova: Vojnicki Drama nosi naslov Ujak Vanja, pa bi glavni lik trebao biti

Vojniciki, Ivan Petrovi. Vojnicki je dekadent koji u 47. godini spoznaje uzaludnost svog ivota. Dvadeset i pet godina radio je na imanju profesora Serebrjakova da bi se ovaj mogao u gradu baviti naunim radom. Vojnicki spoznaje da profesor nije bio nikakav veliki literarni strunjak kojemu se trebalo diviti kao boanstvu i da je on utukao svojBroj poruka: 5821 ivot za jednu obinu niticu. Datum upisa: 18.03.2009

Citati: Vojnicki: Ti si za nas bio vie bie, a tvoje smo lanke znali napamet. Ali sad mi je puklo pred oima! Ja sve vidim! Ti pie o umjetnosti, a nita se ne razumije u umjetnost! Svi tvoji radovi koje sam ja volio ne vrijede ni prebijene pare! Ti si nas obmanjivao! (str. 45.) Vojnicki: Ti si upropastio moj ivot. (str. 45.) Sad je on u penziji i sada se vidi cijela bilanca njegova ivota: poslije njega nee ostati nijedne stranice iz njegovih djela, on je potpuno nepoznat, on je nula! Mjehur od sapunice! (str. 25.)

Vojnicki je nesretan, on se ne moe pomiriti sam sa sobom i svojim stanjem. Vojnicki: Prvo, pomirite me sa samim sobom! (str.23.)

Iako nemoan i izgubljen u svojim mislima Vojnicki jednom progovara muki, odluno. Kada profesor eli prodati imanje a njega i Sonju izbaciti na ulicu kao stari kufer, Vojnicki reagira elementarno ljudski i

pokuava u efektu pitoljem ubiti profesora. Njegov je in zavrio oajno i sramotno, promaio je profesora. Vojnicki je zaljubljen u prelijepu mladu Jelenu ali mu ona ne odvraa ljubav. Tragedija je Vojnickog kao i Sonje kada shvate da e jo ivjeti a da ne znaju zato i za koga i da im je budunost besmislena. Vojnicki: Meni je etardeset i sedam godina; ako budem ivio, recimo do ezdesete, ostaje mi jo trinaest godina. Mnogo! Kako u proivjeti tih trinaest godina? to u da radim, ime u ih ispuniti? (str.51.)

Vojnicki bi elio nemogue, novi ivot. Vojnicki: Poeti nov ivot... Reci mi, kako da ponem... od ega da ponem? (str. 52.)

Astrov odgovor izgorio je Vojnickove elje u hip, bez okolianja. Astrov: Kakav nov ivot! Na je poloaj, i moj i tvoj, bezizlazan. (str.52.)

Sonja Sonja je nesretna ena, zaljubljena u lijenika Astrova koji je ne voli. Sonja sa svojim ujakom Vojnickim vodi imanje. Ona puno radi.

Sonja je realni lik. Predstavlja tip ene koja je bez prava na pobune, primorana da prihvati svoju nesretnu sudbinu. Sonja je neiivljena i nikada nee ni ivjeti. Nikada nee biti voljena. Ona je rtvovana i svoju rtvu prima mirno. Sonja je smirenje, nema krika ni pobune kod nje. Sonja: Nismo mi jeli kruh zabadava! Ja ne govorim to treba rei, ne govorim ono to treba, ali ti nas mora razumjeti tata. Treba biti milostiv! (str. 47.)

Kada spoznaje da joj je sudbina okrutno zapeaena oekujemo njen jauk. Naprotiv, Sonja pronalazi bizarno kransko otkupljenje i spas. Tko je patio na ovome svijetu, a do tog kraja mora se strpljivo raditi. Sonjinim dijalogom tono zavrava drama: Sonja: ... a kad nam doe na sudnji as, pokorno emo umrijeti i tamo, na onom svijetu, rei emo da smo patili, da smo plakali, da nam je bilo teko i bog e se saaliti na nas; onda emo, ujko, mili ujko, vidjeti drugi ivot - svijetli, divan, lijep, radovati emo se i na sve sadanje nae patnje pogledati emo ganuto, s osmjehom - i odmoriti emo se. (str.59.) Astrov Astrov je lijenik u zabiti i primitivnosti ruskih sela. Naporno radi. Odreenu simpatiju ehov stidljivo poklanja Astrovu. Moda je uzrok tome

to je i ehov bio lijenik. Astrov je osebnjak, bez porodice. Za razliku od Vojnickog gotovo ravnoduno i bez borbe pomirio se sa besmislom svoga ivota. Astrov vie ne vjeruje ni u svoje sposobnosti pa za sebe kae: Astrov: Kod Ostrovskog u jednom komadu postoji ovjek s velikim brkovima i malim sposobnostima... To sam ja. (str. 14.)

Tragedija je Astrova to je on gotovo prestao postojati kao ovjek, jer ne vjeruje vie u ljude i nema vie osjeaje, ne moe voljeti. Astrov: Ja za sebe vie nita ne oekujem, ne volim ljude... Odavno ve nikog ne volim. (str. 28.) Jelena Andrijevna Jelena Andrijevna, mlada ena staroga profesora, u abokreinu ljudskih dua unijela je nemir. Probudila je mrtvilo u Astrovu, a naroito u Vojnickom. Jelena postaje ena fatum. Jelena je nesretna ena koju svoju najveu nesreu prima sa manje emocija, donekle racionalno. Jelena Andrejevna: I mrzi me da ivim i dosadno mi je! Svi napadaju mog mua, svi me gledaju sa eljenjem: nesrena ena, ona ima staroga mua! To je sauee pram meni - o, kako ga dobro razumijem (str. 17.)

Jelena mrzi mua, ali zna da mora ivjeti sa njime. Jelena Andrejevna: uti! Ti si me ubio! (str. 20.)

Jeleninoj vjernosti filozofski i lirski razmilja Vojnicki. Vojnicki: Zato to je ta vjernost neprirodna i izvjetaena od poetka do kraja. U njoj je mnogo retorike, ali nema logike. Iznevjereti starog mua kojega ne moe podnijeti - to je nemoralno. (str. 11.) Stari profesor Stari profesor uzrok je unitenja mnogih ivota. Optuuju ga i mrze njegova ena i Vojnicki. Sonja svoga oca voli i rtvovanje za njega prihvaa kao neto prirodno. Profesor je star i bolestan i ljubomoran je na mladost. U biti je umiljena veliina koja u zimi svoga ivota oekuje od svih jo malo panje. Profesor ne govori o svome radu, ali ga Vojnicki bolno secira. Vojnicki: ovjek punih dvadeset i pet godina predaje i pie o umjetnosti, a nimalo ne razumije umjetnost. (str. 10.) Ono to ubija profesora i ini ga nesretnim je starost. itav je ivot bio sebian, a sada ivot ostavlja drugima, mlaima. Serebrjakov: Prokleta, odvratna starost. avo da je nosi! Otkako sam ostario, gadim se samom sebi. A i svima vama, vjerojatno, gadno je da me gledate. (str. 20.) O likovima: Likovi drame su slabii i malenkonini tragiari. Nihilizam se bolesno uvukao u njih i spremni su na tiho

propadanje. Vojnicki koji je na tren reagirao ljudski i pobunio se pretvara se ponovo u bezlinu sjenu spreman da sa Sonjom propati ostatak ivota. Pristati svjesno na predaju, na vegetiranje, pomiriti se sa injenicom da si iv zakopan u zaostalosti ruskog sela i da e tu lagano umirati, ini likove drame drastino traginim. Oni nemaju mo ni umrijeti brzo. U takvoj atmosferi ivota ehov ponire due svojih junaka i prikazuje ih kroz dramski dijalog. On ih slika, prikazuje, ali ih ne objanjava ili optuuje. Kroz dijaloge je oslikana atmosfera i nema poruke pisca. Prikazano je stanje dua u odreenom prostoru i vremenu iz kojega nisu mogli pobjei.BeskrajNaslov: Re: ANTON PAVLOVI EHOV " UJKA VANJA " 2011, 20:28 Ned Mar 27

Veoma vazna pojava u ruskoj literaturi Anton Pavlovic Cehov,zakonit naslednik tzv."velikog realizma" Gogolja,Tolstoja i Dostojevskog.Liniju koju obnavlja,osvezava i povezuje sa novim pokolenjima;sa simbolistima,sa generacijom koja se pojavila u oktobarskoj revoluciji,a zatim sa mladjima.Trajna opsesija ruske i sovjetske literature,pisci se stalno vracaju na Cehova ugledaju na njega,nadahnjuju se njime.Kraj 19Broj poruka: 86384 veka naziva se prelaznom epohom,ili epohom "sitnih Location: Na pola puta stvari".Teska kao sreci Humor: Uvek nasmejana olovo ona je pritiskivala ljude u Rusiji,a inteligenciju dovela Datum upisa: 20.03.2009

do

izgubljenosti. Ono sto Cehov pruza upecatljiva je vizija coveka i sveta.Ona nam ne kazuje kakav treba da bude svet,niti sta bi smo radili u

njemu,vec nam daje jednu svojevrsnu sliku stvari.Slika koja se radja iz suocavanja sa stvarnoscu koje je veoma trezveno,otvoreno,nepostedno.Sta nalazi covek koji je posao u zivot sa izvesnim predrasudama i iluzijama? Zbivanja koja imaju drugaciji izgled od onog koji oni hoce da nam nametnu,stvarnos koja nije nimalo lepa.Pokazujuci nalicja,Cehov ljudima skida maske sa pravom jer ume da vidi i lepa,dobra i postena lica bez maski.Autoriteti koji se smatraju neprikosnovenim,pred Cehovom padaju na najjadniji nacin.Zivot se neverovatno isitni,premrezi gadnom paucinom,koncima i konopcima.To su okolnosti,birokratija,teror,vlast,pravo jaceg i bogatijeg,sila gluposti,neznanja;lazna,nicim stvarnim zasluzena vaznost u drustvu.Covek sam,bez obzira na sposobnosti koje u sebi oseca,uzalud se pracaka,nece uspeti dotle da se pokaze covekom,pasce negde uz put,ugusice se,opustice se,potonuce.Cesto je oklop neprobojan,apsurdni krug gotovo zatvoren.Sve podseca na bolnu smejuriju.Cehov je ne oprasta i ne miri se sa tim.Jer njegovi ljudi ipak se oko necega trude,rade i pate,sa nadom i ubedjenjem da mora doci do promene. "Tri sestre","Visnjik","Ujka Vanja".Drame bez jakih sukoba i radnje,nude atmosferu otuzne praznine,smeha i grcanja,bede i ciste vere,sazdani od najfinijih pokreta ljudske duse.Po stilskim karakteristikama,predstavljaju datum u istoriji dramske knjizevnosti. Cehov ima i duze prozne tekstove ,tako reci romane:"Paviljon 6","Stepa","Dama s

psetancetom","Dusica","Kastanka","Vetropirka".I nedostignuto do sada u literaturi,kratka prica,specijalna cehovljevska novela.Proza po kojoj za vecinu ljudi Cehov i jeste Cehov:skrt a potpun,mek a neumoljiv,dubok a jednostavan.to je najpopularniji vid ove proze,koja obuhvata neke njegove maksimalne i opste poznate domete- od "Ujka Vanje" do "Cinovnikove smrti".Njegova proza,narocito kratka,tako je majstorska i specificna da se u njoj nesme nista pomeriti,gotovo ni rec.Svakodnevica kojom se bavi,gotovo prosecni ljudi i situacije osnovna je razlika izmedju njega i klasicnih rukskih realista,koji se u svojim romanima hvataju u kostac sa gromadama ruskog drustva i sa ljudima velikih strasti.Cehov je u malom stvorio veliko. ____________________________________________ Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno. Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog. 'Moja je krv moj put do tebe'

http://www.youtube.com/watch?v=Tbc_ikzk85IBeskrajNaslov: Re: ANTON PAVLOVI EHOV " UJKA VANJA " 2011, 20:29 Ned Mar 27

U istoriji knjizevnosti Cehov se odrejuje kao realisticki pisac zato sto teme uzima iz svakodnevnice, a i hronoloski pripada toj epohi. Ipak, u njegovim delima nema socijalnog angazovanja, pa nije apsolutni realista. Cehov se vise osvrce na dozivljaj i psiholizaciju junaka nego na sam dogadjaj, a tim osobinama se priblizava ekspresionizmu (blisko Ibzenu i

Broj poruka: 86384 Location: Na pola puta sreci Humor: Uvek nasmejana Datum upisa: 20.03.2009

Strinbergu). U kritikama se cesto svrstava u simboliste, prvenstveno zbog dramskog stvaralastva, aluzija i metafora koje se tamo nalaze (npr. galeb kao simbol unistavanja tudjeg zivota). Obelezeja njegovih novela su kratkoca , sto je odvaja od romana, a zblizava sa bajkom, basnom i anegdotom; jedan dogadjaj koji vodi do preokreta, dominacija radnje nad psiholoskom analizom, dogadjaj koji je neobican i koji treba da iznenadi, da zacudi. Gete odredjuje novelu kao ''dogadjaj koji se dogodio neocekivano''. Medjutim, novela u realizmu se usresredjuje na svakidasnjicu, dok se Cehovljeve price samo isecci iz zivota, gde se dogadjaj psiholoke prirode ne razresava, vec se samo produbljuje. Cehov je cesto optuzivan da je njegova prica odredjenje bez dogadjajnosti i upravo ta bezdogadjajnost je bitna odlika Cehovljeve novele.Ona je uslovila neke nove pojave u knjizevnosti novog doba. Novela je sada sacinjena od vise scena koje imaju simbolicko znacenje i pocivaju na utisku koji su odredjeni dogadjaji proizveli. Vaznost se daje detaljima, pragmentarnosti. U prvi plan se stavlja psiholoska karakterizacija junaka. Kroz nagovestaj i nedorecenost, Cehov cesto govori mnogo vise nego sto bi to ucinio na eksplicitan nacin. Sto se tice drame ''Ujka Vanja'' likovi koji se u njoj nalaze su takodje uzeti iz svakodnevnog zivota. Na struktralnom i sadrzinskom planu, pocetak i kraj

se izmiruju. Kod Cehova, drama se u prvom cinu polako izdvaja iz bezbrojnih sitnica svakodnevnog zivota, prelazi sledeca dva cina u nesto u nesto napetijim zbivanjima i u cetvrtom cinu se ponovo utapa u svakodnevnicu iz koje je potekla. Poslednji cin nije klasican rasplet. Sve bitne stvari u radnji izgovaraju likovi sto je razlicito od tradicionalne drame, gde se javljaju glasnici koji izvestavaju o bitnim dogadjajima. Cehov nam prikazuje sta se u jednoj sredini dogadja, isto kao sto cine Ibzen i Strinberg, ali tim dogadjajima ne dodaje nista kako bi ih na vestacki nacin ucinio dramaticnijim nego sto to jesu i tako ih priblizio modelima klasicne dramaturgije. Cehov se ponasa kao da ga nezanimaju neobicno i dramaticno. Njemu nije potrebna klasicna prica - sa pocetkom, sredinom i krajem, vec samo jedna zivotna okolnost u kojoj ce se sve licnosti drame naci na okupu, da bi se na kraju razisle, vodjene ne toliko zahtevima raspleta, koliko zahtevima te okolnosti koja ih je dovela na jedno mesto. To je jako jednostavan okvir u kome se odvijaju sve Cehovljeve drame. Vreme je jedan od najvaznijih elemenata njegove dramaturgije. Kod Cehova svi govore o vremenu, svi primecuju da je ono proslo, da prolazi, da ce proci. ''Ujka Vanja'' pocinje u jedno letnje popodne, a zavrsava se jednog jesenjeg septembarskog dana. Leto je doslo i proslo, uskovitlane strasti se polako stisavaju, a zivot se nastavlja spremajuci se za spori ritam

zime. Prostor je bitan sam po sebi. Mesto zbivanja se premesta iz dvorista u trpezariju i sobe. Prostor se ovde koristi za karakterizaciju likova, pa se tako i citav zivot Vojnickog krije u opisu njegove sobe u kojoj ce se zateci kavez sa cvorkom, kartu Afrke. Sav svoj zivot Vanja je posvetio brizi oko imanja i zato je najintimniji prostor njegovog zivota istovremeno i prostor iz koga se upravlja imanjem. Zaplet ''Ujka Vanje'' sazdan je na jednostavnom obrascu posete : profesor Serebrajkov i njegova zena Jelena dosli su na imanje profesorove prve zene sa namerom da one koji tu zive nagovore da prodaju imanje i tome rese problem u kome su se nasli, posle Srebrjakovog odlaska u penziju. Tako se zaplet razvija na dva plana : - na prvom koji je vezan za profesorovu nameru prodaje imanja na drugom, u kojem njihov dolazak na selo proizvodi tri intrige : Vojnicki voli Jelenu, ali ne i ona njega; Sonja voli Astrova, ali ne i on nju; Astrov voli Jelenu, koja iako nije ravnodusna, ipak ne moze da mu uzvrati ljubavlju. Sliku postepenog propadanja, na najopstijem planu, Cehov je smestio u 3. cin drame, neposredno pre kulminacije sukoba izmedju profesora i Vanje. U toj sceni Astrov objasnjava Jeleni geografske karte na kojima je prikazano nestajanje

suma. Slika postepenog izumiranja konkretizovana je u slici individualnog propadanja, a to je starenje.