Antene Namena i Podela

8/18/2019 Antene Namena i Podela

1/29

PRIMOPREDAJNI ANTENSKI SISTEMI


2/29

SADRŽAJ

1. UVOD ANTENE – NAMJENA I PODJELA 12. ELEMENTARNI ELEKTRIČNI DIPOL 22.1. RASPODJELA STRUJE U REALNOJ ANTENI 33. PARAMETRI ANTENA 53.1. POLARIZACIJA ANTENE 53.1.1. PRIMJENA LINEARNE I KRUŽNE POLARIZACIJE 53.2. DIJAGRAM ZRAČENJA ANTENE 63.3. USMJERENOST - DOBITAK ANTENE 73.4 POJAČ ANJE ANTENE 83.5.Impedansa Antene 83.6. STEPEN KORISNOG DJELOVANJA 93.7. EFEKTIVNA DUŽINA ANTENE 9

3.8. EFEKTIVNA POVRŠINA ANTENE 104. SIMETRIČNI I NESIMETRIČNI DIPOLI 114.1. SIMETRIČNI DIPOLI 114.2. UNIPOLI 124.3. UNIPOL SA KAPACITIVNIM ZAVRŠETKOM 135. ANTENSKI SISTEMI 145.1. ANTENSKI NIZOVI 145.1.1. PIMJER JEDNOG ANTENSKOG SISTEMA 145.2. SAVIJENI DIPOL 155.3 JAGI (YAGI) ANTENA 165.3.1. Antena reflektor – dipol 16

5.3.2. Antena dipola – reflektor 175.3. LOGARITAMSKO PERIODIČNA ANTENA[1] 185.4. UČ VRŠĆENJE I UZEMLJENJE ANTENE 216. ZAKLJUČ AK 227. DODATAK 237.2. RADIO PRIJEMNE ANTENE 247.1. SOBNE TV PRIJEMNE ANTENE 247.5. ANTENE ZA PRIJEM TV SIGNALA SA SATELITA 257.4. AUTOMOBILSKE RADIO ANTENE 257.5. ANTENE ZA PRIJEM TV SIGNALA SA SATELITA 258. LITERATURA 26


3/29

UVOD

1. UVOD, ANTENE – NAMJENA I PODJELA

Antena predstavlja osnovnu komponentu svakog

primopredajnog sistema, koji koristi slobodni prostorkao radio prenosni medijum između predajnika iprijemnika.

Postoje dvije definicije antena, što zavisi od toga da li jeantena primijenjena kao emisiona – predajna iliprijemna.

Predajna antene VF energiju, dobivenu iz izlaznogstepena predajnika, posredstvom voda ili talasovodapretvori u elektromagnetnu energiju koja se u vidu talasaširi u okolni prostor. Uloga prijemne antene je obrnuta.Ona služi kao pretvarač VF energije elektromagnetnog

polja iz dolazećeg talasa u VF napon na svojimpriključnicama.

Postoji niz različitih podjela antena u zavisnosti odnjihove primjene, konstrukcije ili pojedinih karakteristika.

Po svojoj praktičnoj primjeni antene mogu biti predajne,prijemne i primopredajne – zajednička antene za predajui prijem kod primopredajnih uređaja.

Konstrukcija i parametri neke antene određeni su radnimfrekventnim opsegom, odnosno radnom talasnomdužinom radio uređaja za koji je antene namijenjena. Potome se mogu razlikovati antene za duge, srednje,

kratke i ultrakratke talase te mikrotalasne antene.

Kao što ćemo vidjeti, antene po konstrukciji moraju bitirazličite za različite opsege radnih talasnih dužina, kakobi njihova namjena bila što efikasnija. Drugim riječima, jedna ista antena (npr. emisiona), koja po konstrukcijiodgovara namjeni za jedno talasno područ je, ne može seprimjenit za drugo, jer u tom slučaju ne može efikasnoda zrači elektromagnetne talase1.

Slika 1.1. Izgled dvopojasne Jagi – Uda TV-antene

1 Gdje god bude moguće koristiti će se skraćeni zapis riječielektromagnetni sa emt.

Po konstrukciji se antene mogu podijeliti na linearne i

površinske. Linearne antene su one kod kojih su dvijedimenzije mnogo manje od radne talasne dužine, dok jetreća dimenzija mjerljiva sa λ. Na primjer, antene uobliku pravolinijskog žičanog provodnika spada u grupulinearnih antena. Površinske antene su one čije su dvijedimenzije mjerljive sa λ, a treća je zanemarivo mala uodnosu na λ.

Prema širini talasnog područ ja u kojem se koriste antenese mogu podijeliti na širokopojasne i uskopojasne.

Prema karakteristici zračenja antene se dijele nausmjerene i neusmjerene. Iako se ovakva podjela često

nalazi u literaturi, ona nije sasvim tačna. Kao što štoznamo, svaka antena (bilo kako da konstruirana) u

nekim pravcima zrači više, u nekim manje, dok upojedinim pravcima uopšte ne zrači emt. Drugimriječima, ne postoje neusmjerena antena kojapodjednako zrači u svim pravcima. Prema tome podterminom neusmjerena antena podrazumijevat će seantena koja podjednako zrači samo u nekim pravcima(npr. u jednoj ravni), ali ne i u svim pravcima okolnogprostora.

Na kraju, može se izvršiti još jedna podjela antena i toprema mobilnosti radio uređaja za koje su namijenjene,kao:

- prenose antene, koje se mogu relativno lakomontirati i demontirati po potrebi,

- mobilne u vozilima, i- stacionarne.

Kad govorimo o anteni, onda se obično misli na uređajčija je zadatak da emitira i prima emt. Zbog toga antenamora biti postavljena na što većoj visini, što dalje odzgrada, drveća i svih drugih objekata koji bi mogli na bilokoji način smetati slobodnom širenju talasa.

Predajnik i prijemnik se nalaze obično unutar zgrade, asa antenom ih povezuje antenski vod - fider. Kod

emisione antene antenski vod treba prenositi signale sašto manje gubitaka i predati ih anteni. Kod prijema,antenski vod mora primljene signale dovesti u prijemnik,po mogućnosti ne oslabljene i bez dodatnih šumova.

Kompletan antenski sistem sastoji se, prema tome, izantene, antenskog voda i uzemljenja - zemljovoda.


4/29

ELEMEMTARNI ELEKTRIČNI DIPOL

2. ELEMENTARNI ELEKTRIČNI DIPOL

Da bismo objasnili karakteristike zračenja neke antene,potrebno je poznavati zračenje i osobine pojedinih njenihodsječaka tj. elementarnih dijelova. Npr. ako su poznatiprocesi formiranja promjenljivog polja i zračenja jednogod elementarnih djelova neke linearne žičane antena, na

osnovu toga se može zaključiti na koji način ta antenazrači i kakve su njene karakteristike u tom pogledu.

Dipol koji služi za ova teorijska razmatranja naziva seelementarni električni dipol2. Pod takvim dipolompodrazumijeva se linearni provodnik zanemarive dužine uodnosu na radnu talasnu, koji se napaja u sredini VFsrujom čija je raspodjela o njegovoj dužini konstantna,kako je prikazano na slici 2.1.a.

Slika 2.1. Elementarni električni dipol

Teorijska razmatranja o zračenju ove minijaturne antenadate su Maksvelovim jednačinama koje su, zbogsloženosti nepristupačne na ovom nivou učenja iprevazilaze okvire ovog rada. Zbog toga ćemo pokušatidati samo fizičko objašnjenje.

Pod dejstvom VF napona na priključcima eed svi slobodnielektroni u dipolu počinju sinhrono da osciluju. Pri tome je njihov pravac kretanja paralelan sa osom dipola, a

smjer im se neprestano mijenja u ritmu promjenapoluperioda VF napona. Dakle, može se reći da svakielektron osciluje oko svog zamišljenog ravnotežnogpoložaja, ali tako da se svi zajedno kreću ili u jednomsmjeru duž provodnika, ili u suprotnom, što zavisi odznaka poluperiode VF napona. Tom prilikom elektroni sekreću promjenljivom brzinom jer je i VF naponpromjenljiv, pa se zbog toga oni stalno ubrzavaju iusporavaju.

Pri ubrzavanju, oni uzimaju energiju iz generatora, aprilikom usporavanja odaju energiju okolnom prostoru.To odavanje energije svodi se na promjenljivo talasanje

okolnog prostora koje se javlja uslijed kretanja elektronaoko svoje ose. Prilikom promjene smjera kretanjaelektrona (naprijed – nazad), mijenja se smjer okretanjaelektrona, pa se mijenja i smjer okolnog vrtložnogkretanja, odnosno smjer magnetnog polja oko eed. Pritome zamišljene silnice ovog promjenljivog polja leže uravni koja je normalna na osu dipola. Proces daljegprenošenja talasa već je opisan, ali je očigledno da ćeovo talasanje biti najintenzivnije baš u ravni koja jenormalan na osu dipola i koja prolazi između njegovihpriključaka.Zbog takvog kretanja elektrona (tzv. spinovanja) nećepostojati nikakvo talasanje duž ose dipola pa se možezaključiti da je zračenje elektrona u pravcu odse dipola

jednako nuli. Na osnovu toga intenziteti polja zračenja

2 Elementarni električni dipol - eed

Ezr i Hzr u nekoj posmatranoj tački na rastojanju r oddipola (slika 2.2.) mogu se predstaviti izrazima:

θ π

η sinr4

NeaE 0zr =

θ π

η sincr4

NeaH 0zr =

gdje je:N – broj elektrona u dipolu, c – brzina prostiranja,e – naelektrisanje elektrona, a – ubrzanje elektrona, θ − ugao između ose dipola i pravca posmatranog zračenja,pri čemu pravac posmatranog zračenja i osa dipola ležeu istoj ravni.

Slika 2.2. Električnog i magnetnog polja eedu polarnim koordinatama

Iz zadnje izraza je očigledno da će polje biti različito urazličitim radijalnim pravcima ove ravni, tj. bit ćedirektno srazmjerno sinusu ugla θ. Za θ=0˚ (pravac ose

dipola), oba polja su jednaki nuli, pa je i E=H=0.

Za θ=90˚ (normala na osu dipola), polja su max i jednaka:

π η

r4Nea

EE 0maxzr ==

π η

cr4Nea

HH 0maxzr ==

Na osnovu toga, za bilo koji posmatrani pravac zračenjamože se napisati:

θ sinEE maxzr =

θ sinHH maxzr =

Poznavajući vrijednosti polja u svim posmatranimpravcima ove ravni na podjednakom rastojanju r od eed,može se nacrtati odgovarajući dijagram zračenja dipola utoj ravni. Međutim, da bi se dijagram zračenja različitihantena lakše upoređivali, oni se crtaju tako što se nekoriste apsolutne, već relativne vrijednosti jačine ovihpolja u posmatranim pravcima.

Dakle, pod dijagramom zračenja antene u kojoj ravni

podrazumjeva se zavisnost relativne jačine polja odposmatranog pravca. Relativna jačina polja je jačina


5/29


polja izražena u normalizovanom obliku, tj. čija jemaksimalna vrijednost jednaka jedinici.

U našem slučaju je:

θ sinE

E

max= , odnosno θ sin

HH

max=

Na osnovu posljednjih izraza može se nacrtati dijagramzračenja eed u polarnim koordinatama. Izgled takvogdijagrama prikazan je na slici 2.2.

To je geometrijsko mjesto sinusa ugla, pri čemu je0˚


6/29


na krajevima dipola nalaze se maksimumi, a u sredinidipola je nulti napon.

Pored stojećih talasa napona i struje u dipolu se javljajui prigušeni progresivni talasi koji sve više slabe idući kakrajevima dipola. Prema tome, može se smatrati da jepolutalasni dipol ekvivalentan četvrttalasnom vodu sa

velikim aktivnim gubicima.

Može se zaključiti da će za bilo koju dužinu antene strujana njenim krajevima biti jednaka nuli. U zavisnosti oddužine antene, raspodjeljuje se dio, jedan ili višepolutalasa struje (napona) po njenoj dužini. Poznavanjeraspodjele struje u anteni je neophodno da bi seodredile njene karakteristike u pogledu zračenja emt.


7/29

PARAMETRI ANTENA

3. PARAMETRI ANTENA

Kvalitetna ocjena osobina neke antene može se dobiti naosnovu njenih izmjerenih ili izračunatih električnihparametara. Ovim parametrima određuje se optimalnaprimjena posmatrane antene u nekom radio prenosnomsistemu. Parametri antene ostaju ne promjenjeni bez

obzira da li se ona koristi kao emisiona ili prijemna.

Najvažniji parametri, čijim se poznavanjem možeobjasniti upotreba pojedinih antena za određena talasnapodručija, jesu:

- polarizacija antene- dijagram zračenja- usmjerenost (dobitak)- pojačanje- impedansa- koeficient korisnog dejstva- širina propusnog opsega- efektivna dužina i

- efektivna površina antene.

3.1. POLARIZACIJA ANTENE

Polarizacija emt u različitim smjerovima zračenja odantene može biti različita. Npr, ako je antena u oblikuštapa postavljena vertikalno nad površinom zemlje, tadaće emt biti vertikalno polarisan samo u onim pravcimakoji polaze od antene a paralelni su sa njenompovršinom. U ostalim pravcima biti će u pitanju kosalinijska polarizacija gdje će ravan polarizacije zaklapatineki ugao sa površinom zemlje.

Ili, ako neka antena zrači kružno polarisani talas upravcu maksimuma zračenja, u ostalim pravcimapolarizacija će biti eliptična. Zbog toga se podpolarizacijom neke antene podrazumijeva polarizacijanjenog talasa u smjeru maksimalnog zračenja.

Prenos elektromagnetne energije između predajne iprijemne antene znatno zavisi, pored ostalog, i odnjihovih polarizacija. Kad obje antene imaju istupolarizaciju, u prijemnoj anteni će se indukovatimaksimalni VF napon. Svaki drugi položaj prijemneantene prema predajnoj, odnosno drugi odnos izmeđunjihovih polarizacija, neizbježno dovodi do gubitka uefikasnosti prenosa. U ekstremnom slučaju kada je jedna

od njih polarisana horizontalno a druga vertikalno,teorijski ne bi trebalo da postoji prijem VF energije. Upraksi se, međutim zbog deformacija pri prostiranju i utom slučaju indukuje neka minimalna vrijednost VFnapona u prijemnoj anteni

3.1.1. Primjena linearnei kružne polarizacije

Najčešće korištena polarizacija je linijska. Na nižimučestalostima radio talasnog područ ja (dugi – DT isrednji – ST talasi) koristi se isključivo vertikalna, i navišim se mogu koristiti obje vrste polarizacije i

horizontalna i vertikalna.

Da bismo objasnili zbog čega je horizontalnanepovoljna na dugim i srednjim talasima, moramo imatiu vidu uticaj zemljine površine koja na ovimučestalostima ima provodne osobine.

Određivanje uticaja zemlje na karakteristike zračenjaneke antene može se znatno uprostiti primjenom tzv.Teoreme lika u ogledalu.

Suština ove teoreme može se uočiti posmatranjem jednostavnog slučaja tačkatastog opterećenja +q,postavljenog na visini h iznad savršeno prirodne ravni R,slika 3.1.

Polje u prostoru iznad ravni ne potiče sam odopterećenja +q, već i od indukovanih negativnihopterećenja raspoređenih u ravni R. Zbog toga zadatakodređivanja ukupnog polja na prvi pogled izgleda vrlosložen.

Slika 3.1. Tačkasto opterećenje i njegov lik u ogledalu

Međutim, ako se pored +q zamisli identično opterećenjesuprotnog znaka -q, postavljeno simetrično u odnosu naravan, ono će indukovati pozitivna opterećenja u ravnikoja su identično raspoređena kao i negativna odopterećenja +q. Pozitivna i negativna indukovanaopterećenja u ravni će se poništiti pa se provodna ravanmože ukloniti a da se struktura ukupnog polja (odopterećenja +q i –q ne promjeni.

Dakle, teorema lika u ogledalu glasi: ako se nekoopterećenje +q nalazi iznad savršeno provodne ravni R,tada je ukupno polje, koje stvara ovo opterećenje iindukovana negativna opterećenja u ravni, identičnopolju koje bi stvarala dva opterećenja: +q i njegov lik uogledalu –q, pri čemu je provodna ravan uklonjena.

Na osnovu ove teoreme može se zaključiti: kodvertikalno polarisane antene, slika 3.2. struje u anteni ABi njenog zamišljenog lika A'B' biti će u fazi, a kodhorizontalne polarizacije u protufazi.

Ova teorijska razmatranja imaju svoj fizički smisao:

struja u anteni nastavlja se preko struje dielektričnogpomjeraja u vazduhu i struje u zemlji iz .


8/29

PARAMETRI ANTENA

Zbog toga će pri vertikalnoj polarizaciji struje I i I' bitiistog, a pri horizontalnoj suprotnog smjera.

Slika br. 3.2. Teorema lika u ogledalu

Sada je razumljivo zbog čega se ne koristi horizontalnapolarizacija pri nižim učestalostima.

Zbog suprotnih smjerova struja I i I' , polja koje onestvaraju će se oduzimati, pa će doći do jakog slabljenjaukupnog polja već u bliskoj okolini antene. Ovo je

naročiti izraženo pri radu sa dugim talasima, gdje jeλ>>2h, pa će se polja skoro potpuno poništiti okoantene.

Kod vertikalno polarisane antene, međutim, polja kojastvaraju struje I i I' se sabiraju tako da prisustvoprovodne zemlje pospješuje zračenje antene. Zbog togase kod emisionih antene na DT i ST umjesto vertikalnihsimetričnih dipola koriste tzv. unipoli. Kao što ćemovidjeti, takve antene imaju samo jedan provodni krak,dok je drugi zamijenjen likom u provodnoj zemlji.

Na visokim učestalostima teorema lika u ogledalu ne važi

jer, kao što znamo, zemlja gubi provodne osobine. Zbogtoga se na ovim učestalostima mogu primijeniti ihorizontalna i vertikalna polarizacija. Pri tome treba imatiu vidu uticaj reflektovanih talasa od zemljine površine nakarakteristiku zračenja antene.

Kružna polarizacija se primjenjuje kod ostvarivanja vezadva pokretna objekta, koji mogu imati proizvoljanmeđusobni položaj u prostoru, npr. kod radio vezaizmeđu zemlje i geostacionarnog satelita. Ovapolarizacija ima primjenu i kod radarskih uređaja radipotiskivanja neželjene refleksije kod kiše i oblak. Kišnekapi ili oblaci mogu se smatrati simetričnim reflektorimakod kojih se kružno polarizovani talas reflektuje sa

kružnom polarizacijom.

Drugim riječima, ako vrh vektora E direktnog talasaopisuje krug u smjeru kazaljke na satu, pri reflektovanjuod simetričnog reflektora opisivat će krug u smjerusuprotnom od smjera kazaljke.

Za razliku od kišnih kapi, avion se ponaša kaonesimetričan reflektor, pa će talasi odbijeni od njegaimati istu polarizaciju kao i direktni talasi. Radarskomantenom mogu se primati samo ovi reflektovani talasi,dok će oni sa kružnom polarizacijom biti potisnuti tj.oslabljeni. Time se eliminuišu nepotrebne smetnje priradu uređaja u slučaju vremenskih nepogoda.

3.2. DIJAGRAM ZRAČENJA ANTENE

Za razliku od simetričnog dipola, mnoge antene imajuumjerenije zračenje koje je često i potrebno u radiokomunikacijama. U tom slučaju se simetrični dipol nekoristi, već se upotrebljavaju složenije konstrukcije.Takve antene nazivaju se usmjerenim jer usmjeravaju

najveći dio izračene snage u određenom pravcu ili zoni.Tipičan dijagram jedne usmjerene antene prikazan je naslici 3.3.

Slika br. 3.3. Dijagram zračenja antene

Na dijagramu se razlikuju: glavni list zračenja, kojeobuhvata smjer maksimuma zračenja i sporedni listovi.Postoje takođe pravci u kojima nema zračenja, koji senazivaju nule zračenja.

Kada se usmjerena antena koristi kao predajna ona sepostavlja tako da smjer maksimuma zračenja budeusmjeren ka određenoj zoni prijema. Naravno,usmjerene antene se koriste i kao prijemne. U tomslučaju položaj prijemne antene je takav da je osanjenog glavnog lista usmjerena ka predajnoj anteni.

Karakteristična veličina dijagrama zračenja usmjereneantene su: ugao usmjerenosti, širina snopa i faktorpotiskivanja sporednih listova zračenja.

Ugao usmjerenosti je ugao oko smjera maksimumazračenja u kome izračena snaga ne opada za dva puta uodnosu na maksimalnu snagu. Ovaj ugao se možedefinisati i kao ugao između graničnih pravaca, prikojima snaga zračenja opadne za 3 dB u odnosu na

maksimalnu vrijednost.Naime, ako sa Pmax obilježimo snagu u smjerumaksimalnog zračenja, a sa Pgr snagu zračenja u jednomod graničnih pravaca, tada je njihov odnos N (izražen udB), jednak:

[ ] dB33,0102log10PgrP

log10dBN max =⋅===

Kako se dijagram zračenja uvijek prikazuje unormalizovanom obliku (maksimum zračenja je obilježen jedinicom), to se isti rezultat može dobiti posmatrajući iodnos (X) relativnih vrijednosti polja zračenja :

[ ] .dB32log102log220

2log202

1log20dBX 2 /1 =====


9/29

PARAMETRI ANTENA

Širina snopa je ugao između nula zračenja u kome ležiglavni list.

Faktor potiskivanja (s), odnosi se na sporedne listovezračenja. To je odnos relativne jačine polja u smjerumaksimuma zračenja glavnog lista i relativne jačine polja

u smjeru najvećeg sporednog lista. Npr, ako je s=10,znači da je glavni list zračenja 10 puta veće amplituda od

najvećeg sporednog lista. Zbog toga se, u relativnimiznosima, amplituda najvećeg sporednog lista obilježavasa 1/s. Pri konstrukciji svake usmjerene antene teži se dafaktor potiskivanja bude što veći zbog štetnog dejstvasporednih listova.

Sporedni listovi zračenja su štetni bilo da je usmjerenaantena predajna ili prijemna. Naime, kod predajneantene se tada nepotrebno gubi izračena energija uneželjenom pravcima tj. pravcima oko ovih listova. Uslučaju prijema se, zbog pojave refleksije i ovih listova,mogu javiti poznate smetnje nastale superponiranjem

indukovanih napona uslijed direktnog i reflektovanogtalasa.

3.3. USMJERENOST - DOBITAK ANTENE

Osobina usmjerenosti neke antene može se, poredslikovitog prikaza dijagramom zračenja, iskazati ikvantitativno. Za ovo se koristi parametar, tzv. dobitakantene.

Dobitak usmjerene antene uvijek se definiše u odnosu naneku drugu antenu određenih karakteristika, koja služi zapoređenje, pa se zbog toga naziva referentna antena.Najčešće korištena referentna antena je tzv. izotopniradijator4. Ta je antena tačkastog oblika koja podjednakozrači u svim pravcima u prostoru, tj. njen prostornidijagram zračenja ima oblik lopte. Međutim, kako upravcu provodnika nema nikakvog zračenja, antena satakvim prostornim dijagramom ne može se fizičkirealizovati. izotopni radijator, dakle, predstavlja fiktivnu(zamišljenu) antenu koja je pogodna za poređenje bašzbog svoje usmjerenosti.

Da bi definisali dobitak neke realne usmjerene antene uodnosu na izotopnu, posmatrajmo njen pravacmaksimuma zračenja A–A' (slika 3.4.) i uočimo nekutačku X koja se nalazi na tom pravcu.

Pri tome ćemo pretpostaviti da obje antene zrače saistog mjesta (tačka A). Tada se dobitak definiše kaokoličnik iz snage izotropne antene – P iz i realne antene –Pr, uz uslov da induktivna polja u tački X prouzrokovanaovim antenama budu jednaka:

r

izPP

D =

4 Ima strukturu emp kao tačkasto naelektrisanje

Slika br. 3.4. Definisanje dobitka antene

Dobitak D može se definisati i količnikom:

iz

rDΓ

Γ=

gdje je Γr – površinska gustina snage zračenjaPointigovog vektora realne, a Γiz – površinska gustinasnage zračenja izotropne antene, pod uslovom da objeantene zrače istom snagom.

U praksi se dobitak daje najčešće u dB, a izračunava sakao:

D =10logD dB

Pojasnimo definiciju primjerom:

Neka je dobitak usmjerene antene D=40 dB , a

njena snaga Pr=5W (parabolična antene za radio

relejne veze). Da bi se dobila ista vrijednostprimarnog polja u posmatranoj tački X kao kodusmjerene antene , izotropna antena bi se moralanapajati mnogo većom snagom, tj. njena snagazračenja bi morala biti 10.000 puta veća (50 kW) iliprema drugoj definiciji, ukoliko obje antene zračeistom snagom (5W), tada će vrijednodt Pointigovogvektora usmjerene antene u tački X će biti 10.000puta veća, pri njenom dobitku od 40 dB negokod izotropne. Dakle, očigledno je da se takvomusmjerenom antenom dobija ušteda na snazizračenja u odnosu na usmjerenu , pa se zato ovajparametar naziva dobitak.

Kod pojedinih radio veza, kod kojih se teži da se sa štomanjom uloženom snagom predajnika ostvari što jačeelektromagnetno polje na mjestu prijema, koriste seantene relativno velikog dobitka. Tako npr. u radiorelejnim vezama dobitak paraboličnih antena iznosi oko40 dB. Kod primopredajnih antena na zemaljskoj straniciza satelitske telekomunikacije vrijednost dobitka možeiznositi i preko 60 dB.

Naravno, vrijednost dobitka je važna i kod prijemneantene. Ukoliko je ova vrijednost veća, a prijemnaantena okrenura prema predajnoj, u njoj će seindukovati VF napon veće amplitude.


10/29


11/29

PARAMETRI ANTENA

Slika 3.6. Reaktansa i otpornost antene

Pri daljem povećanju dužine antene, za nepromjenjenuradnu frekvenciju, ciklusi promjena X A i R A se pojavljuju,s tim što njihovi lokalni ekstremi sve više opadaju. Privrlo velikoj dužini dipola sve ekstremne vrijednosti teženuli.

Iz ovog se može zaključiti da geometrijska dužina anteneu odnosu na talasnu dužinu emt određuje karakter njeneimpedanse, a takođe i veći ili manju sposobnostzračenja.

Vrlo često se umjesto dijagrama sa slike 3.6. impedansaantene predstavlja u funkciju odnosa L/λ tzv. električnedužine antene.

Kriva a i b na slici 3.6. snimljene su za dipole većeg imanjeg prečnika, respektivno. Njihovim poređenjem seuočava da dipol većeg prečnika ima veći propusni opseg.Drugim riječima, promjenom, dužine dipola se ne utičena vrijednost impedanse dipola, ukoliko je on većegprečnika. Zbog toga se za širi opseg radnih frekvencija

koristi dipol većeg pre

čnika tzv. širokopojasni dipol.

3.6. STEPEN KORISNOG DJELOVANJA

Ovaj parametar predstavlja količnik korisne snage isnage kojom se napaja antena:

%100PP

A

zr=η

Dakle η pokazuje koji se dio pobudne snage antenepretvara u elektromagnetno zračenje .

Stepen korisnog dejstva može se izračunati i na druginačin. Ako je Ieff – efektivna vrijednost struje u antenionda je:

Pzr=R zr.Ieff 2

P A=R A.Ieff 2

gazr

zr

A

zrR R

R R R

+==η

R ga, - predstavlja otpornost gubitaka u anteni.

Ovako izražen stepen korisnog dejstva ne uključujegubitke nastale uslijed uticaja ostalih faktora.

Npr:- gubici nastali uslijed neprilagođenosti antene nanapojni vod mogu znatno smanjiti sposobnost njenogzračenja.- gubitci se takođe mogu javiti i uslijed male vrijednostielektrične dužene antene,- uticaja električnih parametar zemlje,- nesavršenosti izolatora kojima su provodni dijelovi

antene odvajaju od njenih držača,- u okolnom vazduhu zbog nesavršenosti dielekrika itd.

Parametar kojim su obuhvaćeni navedeni gubitci , nazivase efetivnost zračenja antene – e. On se može prikazatiizrazom:

[ ]%R R R

R e

0ggazr

zr++

= ,

gdje je R go - zbir svih gubitaka ne računajući gubitka usamoj anteni. Efikasnost se kao i η izračunava uprocentima.

Mada je poželjno da efektivnost zračenja antene budešto veće, to u praksi nije uvijek postignuto. Kao što ćemovidjeti vertikalna tzv. štap antene, u mobilnim prenosimaradio uređajne imaju na nekim radnim frekvencijama vrlomalu efikasnost, svega nekoliko procenata.

3.7. EFEKTIVNA DUŽINA ANTENE

Pri definisanju efektivne dužine posmatra se primjenaantena, mada se ovaj parametar može koristiti i kodpredajnih antena. Pri tome se posmatra tzv. linearnaprimjena antena čiji su kraci pravolijiski provodnici maledebljine.

Ovaj parametar se definiše kao odnos efektivnih (ilimaksimalnih) vrijednosti indukovane ems na priključcimaantene i jačine polja na mjestu prijema:

[ ]mE

UI emseff =

Ova definicija važi pod uslovom da je primjena antenaiste polarizacije kao i dolazeći talas, pri čemu jemaksimalna usmjerenost ove antene u smjeru dolazećegtalasa.

Efektivna dužina antene izražava se u metrima, a njena

vrijednost ima slično značenje kao efikasnost kodpredajne antene. Može se pokazati da je vrijednost ovogparametra direktno srazmjerna električnoj dužini antene,

R A

t

t

X A


12/29

PARAMETRI ANTENA

tj. odnosu L/λ, gdje je λ talasna dužina dolazećeg emt.Npr. kod vertikalnih antene, čija je dužina (visina) mala uodnosu na λ, indukovana ems je manja nego kod dužih.

3.8. EFEKTIVNA POVRŠINA ANTENE

Kao i kod predhodnog za definisanje ovog parametara

posmatra se prijemna antena. Mada ovaj parametarkarakteriše svaku antenu, on se najčešće odosi zasloženije antenske sisteme koji rade na UKT imikrotalasnom područ ju.

Efektivna površina predstavlja sposobnost antene damože apsorbovati energiju iz dolazećeg emt. Ona sedefiniše kao odnos iz maksimalne snage – Pmax kojuprimjena antene apsorbuje iz dolazećeg talasa ipovršinske guistine snage - Γ (Poinigovog vektora) namjestu prijema:

[ ]2mPS maxeff

Γ

=

Naravno, ovaj parametar ne zavisi ni od vrijednosti Pmax ni od vrijednosti Γ, jer sa povećenjem intenziteta

prijemnog polja doći će do povećanja apsorbovaneenergije.

Prema tome, Seff predstavlja koeficient srazmjernostiizmeđu Pmax i Γ, a kako ima dimenziju površine, naziva seefektivna površina antene. Ova definicija važi poduslovom da je antena prilagođena na ulazno kolo

prijemnika i da je polarizacija dolazećeg emt ista kaopolarizacija antene.

Može se pokazati da kod svih antena važi relacija:

π

λ

4g

S2

eff = ,

gdje je g – pojačenje antene,λ – talasna dužina dolazećeg emt.

Dakle, postoji linearna veza između Seff i pojačanjaantene. To je razumljivo s obzirom da se usmjerenijomantenom sa malim gubitcima apsorbuje veće snaga izdolazećeg emt.


13/29

SIMETRIČNI I NESIMETRIČNI DIPOL

4. SIMETRIČNI I NESIMETRIČNI DIPOLI

Simetrični i nesimetrični dipoli spadaju i grupu linearnihantena, tj. antena čiji provodnici imaju mnogo manjiprečnik u poređenju sa njihovom dužinom.

Jedna od najprostijih i vrlo često korištenih antena je tzv.

simetrični dipol. To je linearna antena koja se sastoji izdva ravna provodnika jednakih dužina i simetričnonapajanih u centru (slika 4.1.a.).

Slika br. 4.1. Simetrični i nesimetrični dipol

Često se koriste i nesimetrični dipoli tzv. unipoli(slika 4.1.b). To su takođe linearne antene koje sepostavljaju vertikalno nad površinom zemlje. Pri tome se VF izvor za napajanje jednim krajem vezuje za donji krajantene, a drugim za uzemljenje.

4.1. SIMETRIČNI DIPOLI

Simetrični dipoli, koji se koriste u praksi, mogu bitirazličite dužine, a najčešće korišteni su:

- polutalasni dipol, čija je dužina 2l=λ /2 , gdje je λ – radna talasna dužina,i

- cjelotalasni dipol kod kojeg je 2l= λ.

Ukoliko je simetrični dipol male dužine u odosu na radnutalasnu dužinu λ, njegova karakteristika zračenja sve jepribližnija karakteristici elementarnog električnog dipola.Dipol čija je dužina 2l


14/29


Slika br. 4.3. Dijagrami zračenja nekih dipola

U dosadašnje izlaganju o polutalasnom dipolupretpostavljeno je da mu je dužina jednaka polovini

talasa dužine izračenih emt. Međutim, ova pretpostavkanije tačna. Naime talasna dužina emt u provodnicimadipola manja je od talasne dužine u slobodnom prostoru, jer je brzina prostitanja emt energije manja uprovodnicima nego u slobodnom prostoru. Zbog manjebrzine prostiranja manja je i dužina polutalasa uprovodniku antene, a time i dipol mora biti kraći da bi seponašao rezonantno.

Skraćenje dužine dipola zavisi od njegove debljine i rastesa porastom debljine. Kod širokopojasnih dipola ovoskraćenje može iznositi i do 20%. Praktična formula zaproračunavanje potrebne dužine polutalasnog dipola je:

[ ] [ ]mMHzf 5,142

l2 =

4.2. UNIPOLI

Pošto se unipoli postavljaju neposredno iznad zemlje onabitno utiče ne njegove karakteristike ztračenja.

Na osnovu ranijih razmatranja može se zaključiti da jenajefikasnija primjena unipola pri nižim frekvencijama –područ je DT i ST. U tom slučaju važi teorema lika uogledalu, pa je zbog uticaja provodne zemlje unipolekvivalentan simertičnom dipolu. Na taj način serezultati analize dobijenih razmatranjem simetričnogdipola mogu primijeniti na unipol.

Otpornost zračenja unipola dužine l=λ /4 je duplo manjaod ekvivalentnog polutalasnog, jer je njegova dužina dva

puta manja. Sve ostale vrijednosti parametara unipolaove dužine: ugao usmjerenosti, širina listova,usmjerenost, dobitak, dva puta su manje nego kodpolutalasnog dipola.


15/29


Slika 4.4. Dijagram zračenja nekih unipola

Kratak unipol sa slike 4.4.a ima dijagram zračenja uobliku dva polukruga, a osim slabe usmjerenosti dužpovršine zemlje ima slao zračenja, zbog male dužine.

Polutalasni unipol sa slike 4.4.b. ima jako izraženozračenje duž površine zemlje. Zbog toga se unipol ovedužine primjenjuje kao predajna antena za radio difizijuna srednjim talasima.

4.3. UNIPOL SAKAPACITIVNIM ZAVRŠETKOM

Ova antena obično se sastoji od kratkog vertikalnopolarisanog unipola i horizontalnog provodnika –kapacitivnog završetka, koji je povezan sa unipolom kaona slici 4.5.

Slika 4.5. Unipol sa kapacitivnim završetkom

Slika 4.6. Izvedbe kapacitivnih završetaka

Kapacitivnim završetkom povećava se stepen korisnogdejstva i snaga zračenja antene, koji bi inače zbogkratkog unipola bili relativno mali. Naime, zbog maledužine unipola otpornost zračenja je mala, pa jeefektivna vrijednost struje na priključcima unipola:

I=U/X A, jer je R z


16/29

ANTENSKI SISTEMI

5. ANTENSKI SISTEMI

Razmatrajući linearne antene vidjeli smo da svaka odnjih ima osobinu da u određenim pravcima zračiintenzivnije nego u drugim.

U praksi je, međutim, često potrebna mnogo veće

usmjerenost od one koja se postiže samo sa jednimdipolom. Npr. ukoliko je neophodno da se sva izračenaenergija koncentriše u jednom smjeru, prema satelitu iliod jedne do druge radio relejne antene, ili da se najvećidio energije usmjeri ka određenoj zoni prijema. U tim isličnim slučajevima koriste se složeni antenski sistemi.

5.1. ANTENSKI NIZOVI

Oni mogu biti različitih konstukcija, ali najčešće sadrževiše jednostavnih zračećih elemenata. Pogodnim izboromdužina pojedinih elemenata, njihovog broja,međusobnog rastojanja i odgovarajućim izboromnapajanja, mogu se ostvariti dijagrami zračenja raznihoblika. Istovremeno se može postići vrlo velikausmjerenost antenskog sistema.

Zračeći elementi su najčešće dipoli, mada se mogukoristiti i drugi elementarni oblici antena. U praksi sesreću slijedeći oblici antenskih sistema – nizova:

- linijski antenski niz,- ravanski antenski niz, i- prostorni antenski niz.

Koji je niz u pitanju, zavisi od toga da li je geometrijskomjesto tačaka između priključka napajanja dipola, tzv.

fazni centri, obrazuju liniju, ravnu površinu ili nekuprostornu konfiguraciju.

Slika 5.1. Antenski nizovi

Na slici 5.1.a prikazan je podužni linearni niz. Nazivpodiužni potiče od toga što se pravac maksimumazračenja niza poklapa sa pravom na kojoj leže faznicentri, a linearni jer obrazuju pravu liniju.

Na slici 5.1.b je u pitanju poprečni linearni niz, jer jepravac maksimuma zračenja niza normalan na pravukoju obrazujufazni centri.

Na slici 5.0.c je dat prikaz površinskog niza, tj. niza kodkoga fazni centri svih dipola leže u istoj ravni.

U pogledu napajanja dipola antenskog niza razlikuju se:

- aktivni dipoli, oni koji se napajaju VF energijom, i- pasivni, bez napajanja.

Niz može biti sastavljen ili samo od aktivnih dipola, ili ododgovarajuće kombinacije aktivnih i pasivnih.

Što se tiče fazne raznike u napajanju pojedinih dipolarazlikuju se:

- sinfazni sistem, sve struje u svim dipolima u fazi,- protiufazni sistem, gdje je fazna razlika u

napajanju između susjednih dipola jednaka π,- sistem u kvadraturi, sa faznom razlikom u napajanju

između dipola π /2.

Veća usmjerenost antenskog sistema predstavljanajekonomičniji način za efikasno ostvarivanje radio vezana visokim, a pogotovo na vrlo visokim frekvencijama.

Ovo se može dokazati primjerom:Poznato je da se veza između efektuvne površine antenei usmjerenosti može izraziti relacijom:

π

λ

4D

S2

eff =

Za cjelotalasni dipol je D=2,41, pa je: Seff =0,192λ2.

Poveće li se radna frekvencija predajnnika 10 puta:f 2=10f 1, efektivna površina prijemne antene,cjelotalasnog dipola, smanjit će se 100 puta. Kako je Seff = P A /Γ, to drugim riječima znači da će se 100 puta

smanjiti apsorbovana snaga u anteni iz dolazećeg emt.Da bi se postigla ista primjena snaga kao i pri radnojfrekvenciji f 1, jedno od rješenja da se poveće snagazračenja 100 puta. Naravno, ovakvo riješenje jeneekonomično i često tehnički neizvodivo. Zbog toga sepotrebna efektivna površina prijemne antene dobijapovećenjem njene usmjerenosti. Usmjerenost mora bitiutoliko veće, ukoliko je radna frekvencija viša.

5.1.1. Pimjer jednog antenskog sistema

Antenski sistem radio stanice "Stella Maris" na radnoj frekvenciji 97.3 MHz sastoji se od dva vertikalnopolarizovana dipola spojenih preko djelitelja snage 3dBna visini 18 metara iznad tla. Antenski sistem montiran je


17/29

ANTENSKI SISTEMI

na krovu privatnog stambenog objekta u kojem se nalazistudio navedene radio stanice.

Slika 5.2. Izvedba antenskog sistema

Na antenski nosač, antene i priključni kabl, zaštita odudara groma i visokog napona je izvedena spajanjem saglavnom tačkom uzemljenja obijekta. Osim togaposjeduje i elemente za uzemljenje i čelične sajle zadodatno učvršćenje stupnog nosača.

Radna frekvencija 97,3 MHz

Maximalna snaga antenskog sistema 1500 W

Pojačanje 3 dBd

Karakteristika zračenja KRUŽNA

Vertikalni ugao 32°

Vertikalni razmak antena 270 cm

Dužina glavnog kabla 35 m

Tip kabla HELIAX 1"

Visina od tla 18m

Tip korištenih antena ADE 01-02-230

Polarizacija V

Tabela 5.1. Karakteristike antenskog sistema

5.2. SAVIJENI DIPOL

Savijeni dipola predstavlja jedan od najprostranijihantenskih sistema, slika 5.3. To je zatvoreni dipol koji seu pogledu napajanja sastoji iz dva dipola: aktivnog –

donja polovina i pasivnog – gornja polovina.

Aktivni dipol neposredno se napaja iz spoljašnjeg izvora,a pasivni preko aktivnog, sa njegovih krajeva6.

U praksi se koristi samo polutalasni savijeni dopol pa ćese u daljem izlaganju podrazumjevati dipol ove dužine.

Raspodjela struje u savijenom dipolu prikazana je na slici

5.3.b. Kako upravo iz ovakve raspodjele tj. konstrikcije,proizilaze povoljnije karakteristike zračenja nego kodobičnog dipola, potrebno je najprije dati objašnjenje onoj.

Slika br. 5.3. Savijeni dipol

Neka je smjer struje u aktivnom dipolu za vrijeme jednepoluperiode ulaznog signala kao na slici pod b. Kako jedipol pulitalasni, čvorovi stuje nalaze se na krajevimaaktivnog dipola Y-Y', a maksimum struje (stomak)između priključka X-X'.

Raspodjela stuje u odsječcima koji spajaju aktivni ipasivni dipol, Y-Y '', može se zanemariti jer je d


18/29

ANTENSKI SISTEMI

2co

zr EZE

SESEHP ≈== ,

Posljednji izraz važi za svaki zračeći elemenat. Ako sa Eobilježimo efektivnu vrijednost polja zračenja običnogdipola tada je kod savijenog dipola efektivna vrijednost

polja zračenja jednaka 2E pa je: Pzr≈4E2.

Naravno, ovo poređenje važi pod istim uslovimanapajanja običnog savijenog dipola tj. pod uslovom dasu efektivne vrijednosti struja napajanja u njima jednake. U tom slučaju može se reći da je otpornostzračenja savijenog dipola 4 puta veće nego kod običnog.Kako je kod običnog polutalasnog dipola R zr=73,12 Ω, to je kod savijenog oko 300Ω.

Pored prednosti u pogledu zračećih osobina savijeni dipolima još jednu prednost nad običnim. Zbog njegoverelativno velike otpornosti zračenja može se direktno

priključiti na simetri

čni dvoži

čni vod, koji se koristi kodpredajnika, čija je karakteristična impedansa 300Ω .

Osim navedenog, koristi se i tzv. dvostruko savijeni dipol.Primjeri realizacije ovog tipa savijenog dipola prikazanisu na slici 5.4.

Slika 5.4. Dvostruko savijeni dipol

Sličnom analizom kao i u predhodnom slučaju može sedoći do rezultata da je otpornost zračenja (snagazračenja) dvostuko savijenog dipola 9 puta veći u odnosuna običan polutanasni.

Dakle, R zr=9.73,12=658,08 Ω. Promjenom broja dipolakao i rastojanja između pojedinih dipola kao na slici

5.3.c, moguće je mijenjati i impedansu savijenog dipolau širokim granicama.

a) sa spoljnim,b) sa unutrašnjim aktivnim dipolom,c) prizmatični savijeni dipol.

5.3 JAGI (YAGI) ANTENA

Najčešća TV prijemna antena je tzv. jagi antena. To jeusmjerena antena koju čini linijski niz od više paralelnohdipola. Antene, koje osim dipol i reflektora redovito imaju jedan, dva ili više direktora, konstruisao je Japanac Yagi.

Slika 5.5. Jagi antena

Ako se jagi antena uporedi sa nekim drugim antenskimsistemom podjednake veličine, može se vidjeti da onadaje najveće pojačanje signala.

Usmjerene antene ovog tipa, sa 2 ili 3 elementa,upotrebljavaju se i na višim kratkovalnim frekvencijama,

za 14, 21 i 28 MHz, gdje su, u različitim izvedbama,poznate pod imenom "Rotary Beam", tj. kao usmjereneantene koje se mogu okretati. Ipak, takve antene sudaleko više raširene kao UKV antene, za opsege od 144do 432 MHz.

Dipoli su učvšćeni na metalnom nosaču, kao na slici 5.5.Savijeni dipol sa čijih se priključaka odvodi VF energijaka ulazu prijemnika, naziva se aktivni dipol. Ovakav nazivdipol je dobio zato što se jedini napaja VF energijom uslučaju korištenja jagi – antene kao predajne. Aktivnidipol je rezonantni što znači da je njegova dužina l=λ /2.Da posjetimo, prednost savijenog polutalasnog dipola uodnosu na obični je u većoj efikasnosti apsorbovanja VFenergije iz dolazećeg talasa zbog veće otpornotizračenja.

Ostali dipoli se ne napajaju pa se nazivaju pasivni.Međutim, dužina i raspored ovih pasivnih elemenata nanosaču su takvi da doprinose povećenju usmjerenostiantene. Pasivni dipol, čija je dužina veća od aktivnogpolutalasnog, naziva se reflektor. Dužina ostalih dipola jemanja od λ /2, oni se nazivaju direktori.

Dijagram zračenja jagi – antene sličan je dijagramu saslike 3.3. Njen glavni list zračenja usmjeren je u pravcuod reflektora ka direktorima, a pravac maksimuma

zračenja je u smijeru ose nosa

ča. Da bi se stvorionajefikasniji prijem direktnog talasa, osu nosača treba

upraviti prema predajnoj anteni tako da dipoli budu uhorozontalnom položaju.

5.3.1. Antena reflektor - dipol

Da bismo objasnili na koji način je usmjerenost oveantene uslovljena odgovarajućom dužinom i rasporedompojedinih pasivnih dipola, razmotrit ćemo pojedinačnofunkcije reflektora i direktora. U tom cilju posmatrajmokako izgleda dijagram zračenja antene koja jesastavljena od svega dva elementa: reflektora i aktivnog

dipola, slika 5.6.


19/29

ANTENSKI SISTEMI

Dipoli su međusobno paralelni, a rastojanja između njih je λ/4. Radi lakšeg objašnjenja dijagrama smatrat ćemo

da se dipola napaja VF energijom, tj. da ovakav sistemsluži kao predajna antena.

Slika 5.6. Dijagram zračenja antene od dva elementa: reflektora i dipola, fazni i vremenski dijagram

Uslijed VF struje u aktivnom dipolu, u okolnom prostoruće se javiti promjenljivo elektomagnetno polje. Zbog

ovog polja u pasivnom dipolu – reflektoru će seindukovati ems odnosno VF struja. Ova indukovana stujatakođe stvara promjenljivo polje. Kako dipoli nisu lociranina istom mjestu, struje u njima bit će međusobno feznopomjerene. Rezultujuće polje u nekoj tački posmatranogpravca dobit će se superpozicijom ova dva polja u tojtački. Kad se odrede vrijednosti rezultujućeg polja za sveprave i takvi rezultati normalizuju, dobit će se dijagramzračenja kao na slici 5.6.a. Iz dijagrama je očigledno daće maksimum zračenja takvog sistema biti u smjeru odreflektiora ka aktivnom dipolu, dok će u suprotnomsmjeru zračenje biti vrlo slabo. To znači da pasivni dipolima sposobnost reflektovanja energije, zbog čega je i

dobio naziv reflektor.Sposobnost usmjeravanja zračenja energije ovakvimsistemom objasnit ćemo pomoći faznog dijagrama saslike 5.6.b. Neka se fazor struje u aktivnom dipolu Ia nalazi se na faznoj osi. U neposrednoj blizini ovog dipolanjegova polja zračenja (električno i magnetno) su u faziza Ia. Kod reflektora ova polja fazno zaostaju u odnosu Ia za vrijeme koje je potrebno da bi talas stigao od dipolado reflektora. S obzirom na rastojanje između ovihelemenata, to vrijeme znosi T/4, što odgovara faznompomjeranju od π /2.

Zbog promjenljivih polja Hr i Er u reflektoru će seindukovati ems er , koja će fazno zaostajati za ovimpoljima za T/4. Fazno kašnjenje ems može se objasnitipomoću vremeskog dijagrama sa slike 5.6.c. IzFaradejevog zakona elektomagnetne indukcije poznato jeda će indukovana ems biti maksimalan u trenucima kada je brzina promjene fluksa najveće. Iz grafika je očiglednoda će to biti oni treuci u kojima ova polja imaju nultevrijednosti. Pri ekstremnim vrijednostima ovih polja er, ćebiti jednaka nuli, jer su u tim trenutcima jednake nuli ibrzine promjenja ovih polja. Znak ems odgovaraLencovom pravilu. Impednsa reflektora je induktivneprirode jer je njegova dužina veće od λ /2. Zbog toga ćestuja ir koja se u njemu indukuje, fazno zaostajati u

odnosu na er za π /2.

Konačno dobijamo fazni odnos stuja u aktivno i

pasivnom dipolu: fazor Ir kasni u odnosu na I

a za 3

π /2

,ili prednjači za π /2.

Znajući fazni odnos između struja Ia i Ir, možemoobjasniti prokazani oblik dijagrama zračenja. Naime emttalasi koje zrače dipol i reflektor, takođe su faznopomjereni za λ /4 pri čemu talas reflektora prednjačitalasu dipola za taj iznos.

Posmatrajmo tačku A na dijagramu zračenja. Talasreflektora stiže do nje preševši dugi put od talasa dipolaza λ /4. Time se poništva njegovo prednjačenje od T/4 peoba talasa stižu do tačke A sa isom fazom. Rezultujućepolje u tački A jednako je zbiru polja reglektora i dipola.

Prema tome, antena će maksimalno zračiti u smijueruOA.

Talasi reflektora i dipola dolaze do tačke A' u protufazi.Pošto talas dipola zaostaje za talasom reflektora za T/4zbog faznog pomjeraja struja i još ta T/4 zbog toga štoprelazi duži put (za iznos λ /4) do tačke A' onda jerezultujuće polje u ovoj tački jednako razlici polja dipola ireflektora, pa je zračenje u smjeru OA' minimalno. Uidealnom slučaju, kada bi struje u aktivnom dipolu ireflektoru bile jednake što je idealan slučaj, došlo bi dopotpunog poništavanja ovih polja u smjeru OA' , pa utom smjeru ne bi bilo nikakvog zračenja.

5.3.2. Antena dipola - refelktor

Analizirat ćemo sada uticaj direktora na oblik dijagramazračenja jagi antene. U tom smislu posmatrajmo kako seformira dijagram zračenja entene sastavljene od dvaelementa: aktivnog dipola i direktora. Neka je rastojanjeizmeđu njih takođe jednako λ /4. Kako je direktor kraćiod aktivnog elementa tj. od λ /2 , njegova impedansa imakapacitivni karakter. Dijagram zračenja sa slike 5.7objašnjava se na isti način kao kod predhodnog slučajatj. pokazujući faznim odnos između struja u aktivnomdipoli Ia i direktoru Id. Indukovana ems u direktoru kasnitakođe za π u odnosu na I

a zbog istog razmaka među

elementima kao i u predhodnom slučaju. Međutim, strujaId će prednjačiti u odnosu na ovu za π /2 zbog

a) b) c)


20/29

ANTENSKI SISTEMI

kapacitivne impedanse direktora. Zato ova struja kasni uodnosu na Ia za π /2.

Slika 5.7. Dijagram zračenja antene sastavljene od dipola i reflektora

Na osnovu predhodnih razmatranja može se zaključiti da

će maksimum zračenja ovog sistema biti usmjerenprema pasivnom elementu, koji je zbog toga dobio nazivdirektor.

Pošto je objašnjena uloga reflektora i direktora, može seobjasniti kako se dobija maksimum zračenja jagi antene.Pravac ovog maksimuma, kao što je rečeno, u smjeru jeose nosača, a njegov smjer je od reflektora kadirektorima. Maksimalni zračenje antene dobija se uslijedsabiranja talasa koje zrače svi njeni elementi u tomsmjeru. Naime, dva talasa, od reflektora i aktivnog dipolakreću se ka direktoru D1 sa istom fazom, tj. kao sinfaznitalasi7. Ta dva talasa se kod ovog direktora sabiru sa

njegovim talasom obrazujući rezultuju

ći, koji putuje kadirektoru D2. U neposrednoj blizini direktora D2,

pristiglom talasu dodaje se njegov četvrtasti sinfaznitalas tj. dobija se rezultujući talas još veće amplitude itd.

Iz ovog se može zaključiti da će umjerenost(direktivnost) odnosno dobitak antene biti veći ukoliko jeveći broj direktora. Međutim , povećanje ovog brojapreko određene granice, 15 - tak direktora, kao na slici5.8, praktično nema bitnog uticaja na povećanje dobitka.Naime, dodavanjem svakog slijedećeg direktoraindukovana struja u njemu, koja se javlja islijed struje uativnom diplu je sve manja, pa sve sporije rasteusmjerenost.

Slika 5.8. Jagi antena sa većim brojem reflektora i direktora

7 Talasi iste faze

Dobre osobine jagi antene su jednakost koncentracije i

napajanja. Takođe, sa malim brojem direktora postiže sezadovoljavajuća usmjerenost.

Nedostaci su složeni podešavanje antene, tj. izbor dužinei rasporeda njenih elemenata u odnosu na radnu talasnudužinu. Osim toga ova antena pripada grupi tzv.uskopojasnih antena, tj. koristi se za relativno uzakopseg radnih frekvencija. Pri odstupanju radnefrekvencije za 6-7% antena postaje razdešenja ineprilagođena. Proširenje njenog radnog talasnogpodruč ja može se postiće posebnom kontrukcijom njenihelemenata. Još jedan nedostatak ovih antena jepostojanje sporednih listova zračenja.

Optimalno prilagođenje jagi antene u poledu brojaelemenata možemo se izvesti prema tabeli 5.2. Ovdjevidimo, npr. da od antene sa tri elementa možemoočekivati dobitak od 7 dB. To znači da takva antenapojačava snagu signala koliko bi odgovaralo petostrukojsnazi predajnika.

Brojelemenata

Dobitak/dipolPribližno do

Odgovara pojačanjusnage do

2 5 dB 3 puta3 7 dB 5 puta4 8,5 dB 7 puta5 9,5 dB 9 puta6 10,5 dB 11,5 puta8 12 dB 16 puta10 14 dB 25 puta13 16 dB 40 puta

5 iznad 5 12 dB 16 puta6 iznad 6 14 dB 25 puta

10 iznad 10 16,5 dB 45 puta

Tabela 5.2. Odnos broja elemenata i dpobitka jagi antene

Osna faza


21/29

ANTENSKI SISTEMI

5.3. LOGARITAMSKO PERIODIČNA ANTENA8

Logaritamsko periodična antena spada u grupuširokopojasnih antena kod kojih odnos maksimalne iminimalne radne frekvencije može biti 3:1 do 10:1.

U konstruktivnom pogledu razlikuju se dva tipa ovih

antena: - površinska logo antena, i- linearna logo antena.

Prve su složene konstrukcije, pa je proračun pri njihovojizradi vrlo komplikovan. Zbog toga se njenekarakteristike određuju eksperimentom.

Linearna logo antena je jednistavnije konstrukcije, asastoji se od niza aktivnigh dipola, kao na slici 5.9. Ovaantena se može jednostavnije proračunati. Zbog toga senajčešće i primjenjuje: kao emisiona antena za KTpodručije ili kao TV prijemna antena u VF i UHFtalasnom područ ju.

Slika .5.9. Linearna logo antena

Loga antene imaju otvorene ravne dipole različitihdužina, koji su pričvršćeni na dva odvojena šuplja nosačačetvrtastog oblika. Dužine dipola se sužavaju u oblikutrougla gledajući sa zadnje strane. Loga antene seodlikuju širokim pojasom frekvencija, pa se najčešćegrade kao širokopojasne ili pojasne antene. Osnovneprednosti ovih antena je što imaju približno jednakopojačanje signala u cjelom frekventnom pojasu za koji sugrađeni i što im je impedansa 75Ω, pa se koaksijalni kabldirektno priključuje na antenu, tj. nije potreban

asimetričan član.Kod spajanja loga antena sa pojačavačima potrebno jeobratiti pažnju da li je pojačivač prolazan za daljenapajanje istosmjernom strujom. Ako jeste potrebno jeprekinuti napajanje prema loga anteni, zbog pojavekratkog spoja i neminovnog ostećenja ispravljača.

Loga antene su izrađene od aluminijuma i imaju znatnoduži vijek trajanja od jagi antena. Zbog pretežno manjihdimenzija, lakša je montaža na balkone, prozore ilimetalni stub na krovu zgrade, a otpornije su i na uticajvjetra. Koriste se tamo gdje je signal jačeg intenziteta,blizu predajnika ili repetitora, ili gdje se iz istog smjera

primaju dva ili tri prijemna signala.8 Logaritamsko periodična antena ima skraćeni naziv logoantena po ćemo taj izraz koristiti u daljem tekstu.

Zbog velikog prijemnog ugla manje su otporne narefleksiju, duh – sjenku, tzv. fantomsku sliku, kako sezove pojava koja je naročito neprijatna prilikom čitanjatitlova sa filmova.

Najkraći dipol na slici 5.9. predstavlja polutalasni dipol

za maksimalnu, a najduži polutalasni dipol za minimalnuradnu frekvenciju iz propusnog opsega antene.

Dužine ostalih dipola su tako izabrane da uvijek važiodnos:

cons1Ln

LnLL

LL

LL

3

4

2

3

1

2 ==−

⋅⋅⋅⋅=== τ

Isti je odnos međusobnih rastojanja ovih dipola:

const1Rn

RnR R

R R

R R

3

4

2

3

1

2 ==−

⋅⋅⋅⋅=== τ

Konstanta τ je neimenovan broj čija se vrijednost priproračunu antene bira između 0,5-0,96. Ova vrijednostpredstavlja vrlo važen podatak pri definisanjuširokopojasnog svojstva antene. Naime, da bi nekaantena bila širokopojasna, njeni parametri moraju bitipribližno konstantni u cijelom širokopojasnom opsegu.

Međutim, poznato je da su pojedini parametri antene,dijagram zračenja ili impedansa, veoma zavisi od njenedužine i radnog frekventnog područ ja. Da bi se ovi

parametri odražali konstantnim, u istom odnosu semoraju mijenjati dimenzije antene i talasna dužina. Npr.ako se radna učestanost udvostruči, tj. talasna dužinadvostruko umanji, i njena dužina smanji za isti iznos,parametri antene se neće promjeniti. Na ovom principu je konstruisana i logo antena. Svaki naredni dipol idući sdesna a lijevo, sl ika 5.9, kraći je od predhodnog τ putapa se može napisati:

12 LL ⋅= τ

12

3 LL ⋅= τ

13

4 LL ⋅= τ

Znači, parametri antene će biti konstntni na diskretnimučestanostima: f min, f min /τ, f min /τ

2,…,f min /τn, (=f max)

gdje je sa f min obilježena frekvencija koja odgovaradipolu L1. U koliko je faktor τ bliži jedinici, parametriantene neznatno će se promjeniti u intervalu od f min dof min /τ. Takođe, oni će neznatno varirati i u svim ostalimintervalima:f min / τ-f mni /τ

2; f min /τ2-f mni /τ

3 itd. Samim timoni će biti približno konstantni i u cijelom opsegu od f min do f max.

Zbog nepromjenjenih parametara, tj. njihovogperiodičnog ponavljanja sa logaritmom frekvencije, ovaantena je i dobila naziv logo antena. Ona ima relativnomalu usmjerenost približno jednaku usmjerenosti jagiantene od 8-9 elemenata (13dB). Međutim, ima


22/29

ANTENSKI SISTEMI

izvanredno svojstvo jer su joj sporedni listovi zračenjapraktično zamemarivi. Zbog toga se sve više primjenjujei kao TV prijemna antena, naročito u gusto naseljenimmjestima gdje su pojave refleksije izraženije. Smetnja uslici koja se javlja primjenom jagi antene, sa ovo anteomse ne javlja zbog njenih minimalnih sporednih listovazračenja.

Da bismo objasnili uticaj pojedinih dipola na formiranjeukupnog dijagrama zračenja ove antene posmaćemoprimjer:

- Neka je za određenu vrijednost radne frekvencije(328MHz) iz propusnog opsega dipol 4, sa slike 5.9,rezonantni. Drugim riječima, neka je njegova dužinaL4=λ /2. Tada je impedansa ovog dipola čistoaktivan. Svi dipoli antene se paralelno napajaju VFenergijom preko napojnog voda i to od stranenajkraćih dipola, slika 5.9. Impedansa pojedinihdipola koji se nalaze iza rezonantnog, je kapacitivneprirode jer su ovi dipoli kraći od polutalasnog. Ona

će imati veću vrijednost ukoliko je dipol kraći. Svidipoli koji se nalaze ispred rezonantnog suinduktivne prirode jer su duži od rezonantnog.Njihova impedansa je veće ukoliko su oni duži.Zaključujemo da će struja koja iz napojnog vodaodlazi u pojedine dipole, biti najveće u rezonantnomdipolu 4, u dipolima 3 i 5 bit će znatno manja, a uostalim dipolima zanemariva. Dakle, od svih dipola ulogo anteni praktično su samo tri aktivna: rezonantnii dva susjedna – prvi manji i prvi veći. Ova trielementa čine jagi trojku, tj. kraći dipol ima ulogudirektora a duži reflektora. Njihov uticaj naformiranje dijagrama zračenja antene je najveći, štoćemo objasniti pomoću faznih dijagrama sa slike

5.10.

Slika 5.10. Fazni dijagrami struka i napona logo antene

Uticaj kraćeg dipola 5, na formiranje dijagagramazračenja objasnit ćemo pomoću fazoskog dijagrama naslici 5.10.a. Kako je dipol 4 rezonantni, njegova struja inapon su u fazi. Napon na priključcima 5 fazno ćeprdnjačiti u odnosu na U4 za π /2. To je očigledno jer senapajanje vrši od strane kraćih dipola pa talas VF napona

napajanja najprije stiže do dipola 5. Da bi se obezbjedilafazna razlika od π /2, između U5 i U4, rastojanje između

dipola mora biti približno λ/4 , gde je λ − radna talasnadužina.

Struja u dipolu 5 prednjačit će za π /2 u odnosu na U5 jer je ovaj dipol kapacitivnog kraktera. Iz dijagrama se vidida su ove struje u protufazi, pa bi u tom slučaju polja,koje one stvaraju poništavala, što bi smanjilo efikasnost

zračenja antena. Da se to ne bi desilo, izvodi seprotufazno napajanje dipola 4 i 5, kao i svih ostalihsusjednih. Pritiv fazno napajanje se stvaruje ukrštanjemprovodnika napojnog voda, kao na slici 5.11. Time će bitiobrnuta faza napona U5 za π (isprekidano na dijagramu),pa će I5 biti u fazi sa I4 tj. njihova polja će se sabirati. Pritome će zračenje biti usmjereno prema kraćim dipolima.

Slika 5.11. Ukršteno napajanje logo antene

Analogno opisanom može se objasniti i uticaj dužegdipola 3 na formiranje dijagrama zračenja. Ukoliko ne bibilo ukrštanja provodnika između dipola 4 i 3 kasnio biU3 u odnosu na U4 za π /2, jer talas VF napona napajanjanajprije stiže do rezonantnog dipola.

Kako I3 kasni u odnosu na U3 za π /2, jer je dipol 3induktivne prirode, to bi ova struja bila u protufazi sastrujom I4 . Dakle, ukrštanjem provodnoka postiže sesinfaznost ovih stuja. Time će ukupan dijagram zračenjaove jagi trojke biti usmjeren prema kraćim dipolima.

Za bilo koju drugu radnu frekvenciju iz propusnogopsega, neki drugi dipol će biti rezonantni. Tada će svidipola ispred ovog imati uloge direktora, a ostali dipoliuloge reflektora. Time će dijagram zračenja biti približnokonstantnog oblika u cijelom širokopojasnom opsegu.

Logo antena se mogu graditi za vrlo široke opsegefrekvencija. Koliko god bilo široko to područ je, logoantena kod svih obuhvaćenih frekvencija zadržava upodjednakoj mjeri sva svoja svojstva.

Ima više vrsta ovih antena, sa različitim oblicimaelemenata. Svima je zajedničko to da se rasporedelemenata i njihove dimenzije odabiru prema pravilima,koja su određena opisanim logaritamskim redovimamatematičkih veličina. Gradi se od alminijskih cijevi ilištapića, od kojih su načinjeni dipoli raznih veličina. Svakidipol se sastoji iz dvije polovice koje se u njihovoj sredininapajaju uzdužnim dvojnim vodom. Ovi se vodovi, oddipola do dipola, ukrštavaju.

Najveće mehanička poteškoća kod gradnje je u tome dauzdužni dvojni vod za napajanje mora imati impedansu


23/29

ANTENSKI SISTEMI

od 150 Ω, što znači da obje žice moraju biti blizu jednauz drugu i međusobno izolirane.

Također, nije sasvim jednostavno ni učvršćenje dipola.Oni moraju biti izolirani od antenskog nosača. Antena senapajati sprijeda. Priključena vrijednost impedanse iznosioko 92Ω.

U poslednje vrijeme svjedoci smo skoro isključive ponudelogo dipolnih antena u narodu zvane "riblja kost".

U praksi se ne primjenjuje ukršteno napajanje dvožičnimvodom kod ove antene. Name, provodnici voda suzračeći elementi, pa uslijed polja koje se stvara oko njihmože doćo do deformisanja dijagrama zračenja antene.Zbog toga se napajanje vrši koaksijalnim vodom, slika5.11.a, i to na slijedeći način. Koaksijalni vod se uvuče umetalni nosač 1, a priključuje se tako što se centralnibakarni provodnik spoji sa nosačem 2, a spoljašnjabakarna pletenica za nosač 1. Pri tome se kraci susjednihdipola priključuju na nosače naizmjeničnim redoslijedom,

što se vidi na slici 5.11.b.

Posmatrano od strane kraćih dipola, redoslijed jeslijedeći ako je desni krak dipola 1 vezan za gornji nosač 2, lijevi se veže za donji. Kod slijedećeg dipola jeobratno, desni krak se vezuje za donji, a lijevi za gornjinosač. I tako naizmjenično, do najkraćeg dipola.

5.4. UČ VRŠĆENJE I UZEMLJENJE ANTENE

Svaka antena mora biti dobro učvšćena da je ni jakvjetar ne može srušiti ili baciti s krova. Njeno učvšćenjene smije oslabiti krovnu konstrukciju. Osim toga, uzantenski stub za vrijeme kiše ne smije prodirati voda natavan ili u stanove.

Kao antenski stup najbolje će poslužiti željeznapocinčana ili zaštićena bojom premazana cijev. Njenunutrašnji promjer neka bude najmanje 25mm.

Zbog mogućeg udarca munje – groma antenski stubtreba uzemljiti, tj. spojiti sa dobrim uzemljenjem. Nekato bude po mogućnosti drugo uzemljenje, a ne onaj kojisluži za uzemljenje same radio aparature.

Spoj sa vodovodnim cijevima, sa cijevima centralnoggrijanja i slično ne smije se upotrebiti kao zaštitnizemljovod! Za ovu svrhu će najbolje poslužiti spoj sazemljom.

Na dovoljnoj dubini, najmanje 1 m ispod površinezemlje, u vlažni sloj, zabije se ili ukopa metalna šipka ililimena ploča. Ovo treba spojiti sa provodnom pletenicomkoja će biti uzemljenje. Presjek pletenice neka budenajmanje 4 do 6 mm2.


24/29

ZAKLJUČ AK

6. ZAKLJUČ AK

Ovaj rad je napisan kao Marurski rad u Elektrotehničkojškoli.

Osim navedenog, iz rada se mogu izvući slijedećiznačajni zaključci:

1. Antena predstavlja osnovnu komponentu svakogprimopredajnog sistema, koji koristi slobodni prostorkao radio prenosni medijum između predajnika iprijemnika.

2.

Predajne antene VF energiju sa izlaza primopredajnoguređaja pretvaraju u elektromagnetni talas, dok prijemne VF energiju elktromagnetnog polja dolazećegtalasa pretvaraju u VF napon na svojim priključcima.

3. Najvažniji parametri svake antene su: polarizacija

antene, dijagram zračenja, usmjerenost (dobitak),pojačanje, impedansa, koeficijent korisnog dejstva,širina propusnog opsega, efektivna dužina i efektivnapovršina antene.

4. Antene koje najveći dio izračene snage usmjeravaju u jednom pravcu ili zoni nazivaju se usmjerene antene iimaju karakteristični dijagram zračenja.

5. Antena tačkastog oblika, tzv. referentna antena, zračiu svim smjerovima podjednako, a naziva se izotropni

radijator.

6. Cjelotalasni dipol ima usmjerenije zračenje odpolutalasnog dipola.

7.

Kratkim unipolima se dodaje kapacitivni završetak uobliku horizontalnog provodnika, čime mu se povećavastepen korisnog dejstva i snaga zračenja.

8. Minimalni broj elemenata jedne Jagi antene je dva i to:aktivni dipol i reflektor.

9. Odnos minimalne i maksimalne radne frekvencijelogoperiodične antenen je 3:1 do 10:1 zbog čega ona

spada u širokopojasne antene.

10. Ukršteno napajanje logo antene podrazumjevaspajanje bakarnog voda koaksijalnog kabla na jedannosač antene i jednog reda dipola, a bakarnepletenice na drugi nosač i drugi red dipola. Tako nedolazi do deformiranja dijagrama zračenja antene


25/29

DODATAK

7. DODATAK

Na slijedećim slikama su prikazani nekoliko izvedbirazličitih primopredajnih antena koje su danas u širojupotrebi.

Npr. izgled i tehničke podaci za tzv. Jagi-Uda TV antenu

sa donje slike su:

Oznaka narudžbe9 0122483 Vrsta Yagi – UdaProizvođač IskraFrekventni opseg/kanali UHF IVKanali K21 – 27Dobitak dB 13 – 13,5Širina glavnog lista E 36°Ravan/E/H H 40°Odnos napred/nazad dB 25 – 30Broj elemenata 20Dimenzije u mm d=2453, š=310, v=320

Pogledajmo još nekoliko tipova TV antena:

Jagi – Uda, VHF III, kanal 6 – 7

Jagi – Uda dvopojasna, VHF III / UHF IVkanali 5 – 12 / 21 – 37

9 Prema katalogu antenske i audio opremeElektrotehna, Ljubljana 1989.1990

Logoperiodična, VHF III, kanali 5 – 12

Yagi – Uda, UHF IV, kanali 21 – 37

Yagi – Uda tropojasna, VHF III / UHF IV / UHF Vkanali 5 – 12, 21 – 69

Logoperiodična tropojasna, VHF III / UHF IV / UHF Vkanali 5 – 12, 21 – 69

4 dipola ispred sa metalnim ekranom, UHF IV / UHF Vkanali 21 – 69


26/29

DODATAK

4 dipola ispred sa metalnim ekranom, UHF IV / UHF V

kanali 21 – 69

7.1. SOBNE TV PRIJEMNE ANTENE

Yagi – Uda kombinovani dipoli, VHFIII / UHFIV / UHFVkanali 5 – 12, 21 – 69

Yagi – Uda kombinovani dipoli sa pojačavačem, VHFIII / UHFIV / UHFV, kanali 5 – 12, 21 – 69

7.2. RADIO PRIJEMNE ANTENE

Kombinacija monopola i dipola, VHF II (FM), 87,5 – 108 MHz

Yagi – Uda radio antena, VHF II (FM), 87,5 – 108 MHz

Yagi – Uda radio antena, VHF II (FM), 87,5 – 108 MHz


27/29

DODATAK

Sobni radio dipol sa pojačavačem, VHF II (FM), 87,5 – 108 MHz

7.3. RTV ANTENE ZA KAMP PRIKOLICEI PLOVNE OBJEKTE

Yagi – Uda kombinovani dipoli sa pojačavačem, VHFII FM / VHFIII / UHFIV i V kanali 5 – 12, 21 – 69

7.4. AUTOMOBILSKE RADIO ANTENE

Štap automobilska radio prijemna antenasa pregibnim zglobom,

D, S, K i 87,5–108MHz (FM)

7.5. ANTENE ZA PRIJEM TV SIGNALASA SATELITA

Parabolična antena sa konvertorom u fokusu

Ofset antena čiji je fokus sa konvertorm izvan prijemnogsnopa pa ime je ugao nagiba veći

Casegrain antena sa fokusom u sredini hiperbolei konvertorom na zadnjoj strani antene


28/29

LITERATURA

Marurski rad www.elektronika.ba

8. LITERATURA

1. Miodrag Radojlović, Radio predajnici za IV razred elektrotehničke škole, Zavod za udžbenike i nastavnasredstva Beograb, Beograd 1996.

2. Predavanja na predmetu Tehnika telekomunikacija i Radio tehnika, JU Mješovita srednja elektrotehničkaškola Tuzla, školska 2005/06 godina.

3. Ratko Opačić, Elektronika II, za III razred elektrotehničke škole, Zavod za udžbenike i nastavna sredstvaBeograd, Beograd 1996.4. Senad Četović, Božo Ljuboja, Živko Marjanović, Osnovi elektronike, telekomunikacija i automatike, Svjetlost,

Sarajevo,1989.5. Praktična elektronika, Časopisi za elektroniku, ETŠ Nikola Tesla, Beograd, 1998.6. L.W.Turner, Electronic Engineers Reference Book, Newnes-Butterworth, London, 1976.7. Katalog firme Intel, Component Data Catalog, Santa Clara, 1998.8. Katalog firme Motorola, Analog Devices, Data-Acquisitio Databook, Norwood, 1982.9. C. Jung, The New Penguin Dictionary of Electronics, London 1985.10. P. Obradović, Telekomunikacioni vodovi, Beograd, 1990.11. International Telecommunication Union, Radio-relay systems, 1994.12. International Telecommunication Union, Fixed-satelite service, 1994.13. I. Modlic, B. Modlic, Visokofrekvencijska elektronika – modulacija, modulatori, pojačala snage, Školska knjiga

Zagreb, 1982.

14. R. Galić, Telekomunikacije satelitima, Školska knjiga, Zagreb, 1983.15. Z. Smrkić, Mikrovalna elektronika, Školska knjiga, zagreb, 1986.16. www.elektronika.ba17. www.driverguide.com18. www.telekomunikacije.hr


29/29

Mišljenje mentora o radu:

_________________________________________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________________________________________

Predlažem ocjenu: ___________________________________________

Ispitivač: ___________________________________________

Članovi komisije saglasni sa ocjenom:

1. _____________________________________________

2. _____________________________________________

Izdvojeno mišljenje:

_________________________________________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________________________________________

Documents

Antene Namena i Podela