Početak patnjeZaustavljam se na pjeskovitom terenu i šlajfam namjerno ko lud.Kad guma kramponkazagrabi pijesak šiba na sve strane.Nakon samo 20 minuta nije mi baš više do šlajfanja jer jeteren pretežno pjeskovit a uz glavnu stazu su napravljeni obilasci staze po livadi koji su„tvrñi“ pa hvatamo svaku moguću obilaznicu da nam put bude lakši, pri tom moraš pazit da tezaobilaznica vrati opet na pravu stazu da ne zastraniš totalno.Vremenom i zaobilaznice koje sečine lakšom varijantom (na početku i jesu) postaju pjeskovite i motor pleše ko zmija.Prednjikotač se zabija u pijesak i ide desno dok zadnji sebi traži put.Koncentracija mora bitmaksimalna isto kao i uložena snaga za držat motor.Do sada smo vozili prva-druga-eventualno treća sad gotovo u drugu niti ne ubacujem.Vozimose po stepi.

Pješčane staze u stepiDošavši na relativno ravan plato vozimo samo kroz pijesak 10 kmh, pejzaži su pretežno istivisoka trava, rijetko drveće, ili pak spaljena zemlja (u Cambodiji je prisutna deforestacija saciljem prodaje zemlje strancima za nasade ogromnih plantaža kaučukovca) koja čeka dadrveće istrune i da se naprave nasadi.Nailazimo čak i na aktivni požar i Ženji nije svejedno-alitu je Vatrogasac Egon koji gleda smjer kretanja požara, vjetra... i nema straha da nas zahvatiidemo dalje.

Jedan od požara na koji smo naišliVozimo se po pjesku već dobra tri sata i ruke, noge, dupe mi otkidaju.Pokazujemo znakoveumora.Tu dolazi do izražaja moje iskustvo vožnje motora i vodim Ženju 0:3 upadovima.Poderao je hlače, slomio retrovizor,brzina 3 kmh i nakon takvog pada nikomništa.Digneš motor i idemo dalje.Usred ničeg zatičemo dva lokalca i srednjevječnog Koreanca koji za svoju kompaniju ucrtavakartu područja za eventualne plantaže kaučukovca i pitamo ih koliko još ima do Lumphata(prvog mjesta na putu koje je udaljeno 20 km od Bang luma).Kad mi je majstor rekao 3-4sata, a da je put isti ko do sad- nisam ni pozdravio nego odma na motor i idemo.Padove višeniti ne brojimo.Stalno sam na kuplungu.Nekoliko puta jedan drugog izvlačimo izpijeska..Hvala bogu da imam cipele bakanñe pa mogu bolje od Ženje balansiratinogama.Prljav sam ko svinja, više niti ne pazim.Znoj i mokule iz nosa brišem u rukav.Samoda ova patnja završi.Sve češće i češće stajemo. Ne drže nas noge ni ruke.Ma tko me nagovorio na ovo.Kilometarsat pokazuje 100 km više.Odvozili smo u nešto manje od 7 sati 100 km stepe-StrašnoNa izmaku snaga ,nakon skoro 7 sati vožnje po pjeskovitom terenu napokon dolazimo dorijeke,nakon koje bi trebala biti bolja cesta i grad Lumphat.Na rijeci skela (trajekt)dva drvenačamca spojena daskama.Penjemo se na skelu na kojoj smo mi i još jedan lokalac.Majstor namoće naplatit bezobrazno puno ,dok nam lokalac prstima uz tijelo pokazuje kolika je pravacijena.Hvala ti lokalni majstore ali kao što ne mogu promijeniti boju kože, tako ne mogupromijeniti niti cijenu prijevoza.Da nam lokalac nije rekao koliko prijevoz zbilja košta,mislilibi da smo još dobro i prošli-ovako smo platili duplo manje nego je vozač tražio na početku alii duplo više nego u odnosu na stvarnu cijenu koju plaćaju lokalci.Smijemo se ,jer kako jemoguće istovremeno platit i duplo više i duplo manje-In Asia- all posible.

„trajekt“Prolazimo kroz polu napušteno selo sa desetak kuća.Nigdje žive duše ni vodu nismo našli zakupit i shvaćamo na izlasku da je to bio Lumphat kojem smo toliko težili-prestrašno.Još samo20 km i u gradu smo.

Ekipa na putu

Bang lum je naime drugom cestom(smjerom) spojen sa ostatkom Cambodie ali mi smoodabrali naravno najteži put.Uskoro stižemo na glavnu cestu (makadam) prepunu kamikaza ibrzinom fejzera nabrijanih luñaka koji ne da ostavljaju nego kontinuirano stvaraju oblakeprašine.Jednostavno više ne mogu.Oči su mi pune prašine.Da stvar bude bolja počela je ikiša.Ma padaj- ionako sam jadan i barem neće toliko prašit.Oči su mi crvene ko da sam duvobez prestanka danima.Ženja ispire oči mlazevima vode iz boce koju smo konačno kupili.Napokon smo u gradu.Šta tražimo.Naravno hotel sa toplom vodom.,Zaustavljamo se kraj prvog i ženja me pita Whatis solution?(koja je opcija) Pitam :What you mean.(na šta misliš)Misli hoću li opet hrkati noćas.Na hrvatskom mu odgovaram :I hrkat i prdit i pušit u sobi-je...e mi seOn kaže da su to onda dvije jednokrevetne sobe šta je duplo skupljeI za to mi se J..e.Prije ulaska u hotel, preko puta kod majstora vulkanizera idem na odprašivanjekompresorom.Iz odjeće mi izlazi oblak prašine.Majstor se smije.Mislim da izgledam očajno.Anemam niti rezervne hlače da se presvučem.Svatko je u svojoj sobi, tuširanje, pa u čistu novokupljenu majicu.Hlače su iste (odvratne) alibarem sam istuširan.Večera, internet,dvije pive pa spavanac.Sutra pomalo-ovo je stvarno bilo Too much-čak i za mene.Total 220 kmPrvih 100 OKDrugih 100 nikad višeZadnjih 20 jednostavno previše.

Volim kad sam čist

Dan odmora Ban Lung

Evo dan je protekao baš onako kako sam želio.Bez presinga, vojne discipline,nego baš usmirenom i neobaveznom rasporedu.Dogovor je bio dizanje –kad se dignemo,TJ kad se ja