Andrej Pegan VANJSKI DUG REPUBLIKE HRVATSKEoliver.efri.hr/zavrsni/675.B.pdf · Dr žavni dug neke zemlje, za koji je dr žava u širem smislu odgovorna, označava državni vanjski

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Andrej Pegan

VANJSKI DUG REPUBLIKE HRVATSKE

DIPLOMSKI RAD

Rijeka 2014

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

VANJSKI DUG REPUBLIKE HRVATSKE

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Međunarodne Financije

Mentor: Prof. dr.sc. Dragoljub Stojanov

Student: Andrej Pegan

Studijski smjer: Međunarodno poslovanje

JMBAG: 0081102752

Rijeka, rujan, 2014

SADRŽAJ:

1. UVOD ...................................................................................................................... 1

1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA .................................................................. 2

1.2. RADNA HIPOTEZA .............................................................................................. 2

1.3. CILJEVI ISTRAŽIVANJA ....................................................................................... 3

1.4. METODE ISTRAŽIVANJA ..................................................................................... 4

1.5. STRUKTURA RADA ............................................................................................. 4

2. OSNOVNI POJMOVI VEZANI UZ VANJSKI DUG ........................................ 6

2.1. DEFINICIJA VANJSKOG DUGA ............................................................................. 6

2.2. ENDOGENI I EGZOGENI RAZLOZI ZADUŽIVANJA ................................................. 7

2.3. POVEZANOST CIKLUSA INOZEMNOG ZADUŽIVANJA I TEKUĆEG RAČUNA PLATNE

BILANCE ........................................................................................................................ 8

2.4. POKAZATELJI ZADUŽENOSTI ............................................................................ 11

2.4.1. Pokazatelji stanja ....................................................................................... 12

2.4.2. Pokazatelji tijeka ........................................................................................ 14

3. STVARANJE VANJSKOG DUGA RH ............................................................. 16

3.1. ODREDBE DOGOVORA S VLADAMA ČLANICAMA PARIŠKOG KLUBA ................. 16

3.2. SPORAZUM S LONDONSKIM KLUBOM ............................................................... 18

3.3. ORIGINALNI VANJSKI DUG REPUBLIKE HRVATSKE .......................................... 19

3.3.1. Sindicirani zajam ........................................................................................ 19

3.3.2. Eurokunske obveznice................................................................................. 20

3.3.3. Eurodolarske obveznice .............................................................................. 20

3.3.4. Euroobveznice u austrijskim šilinzima ....................................................... 22

3.3.5. Euroobveznice u njemačkim markama ....................................................... 22

3.3.6. Obveznice u španjolskim pesetama ............................................................ 22

3.4. VANJSKI DUG RH OD 1998-2000 ..................................................................... 22

4. ANALIZA VANJSKE ZADUŽENOSTI REPUBLIKE HRVATSKE U

PERIODU OD 1999-2009 ............................................................................................ 25

4.1. ANALIZA VANJSKOG DUGA REPUBLIKE HRVATSKE PREMA DOMAĆIM

SEKTORIMA .................................................................................................................. 26

4.2. POKAZATELJI VANJSKE ZADUŽENOSTI REPUBLIKE HRVATSKE ........................ 36

4.3. UPRAVLJANJE VANJSKIM DUGOM REPUBLIKE HRVATSKE ............................... 40

4.4. ODRŽIVOST VANJSKOG DUGA REPUBLIKE HRVATSKE ..................................... 43

4.5. UTJECAJ VANJSKOG DUGA NA GOSPODARSKI RAST .......................................... 47

5. USPOREDBA VANJSKE ZADUŽENOSTI RH I TRANZICIJSKIH

ZEMALJA ..................................................................................................................... 50

5.1. POKAZATELJI VANJSKE ZADUŽENOSTI SLOVENIJE ........................................... 50

5.2. POKAZATELJI VANJSKE ZADUŽENOSTI MAĐARSKE .......................................... 52

5.3. POKAZATELJI VANJSKE ZADUŽENOSTI ČEŠKE .................................................. 53

5.4. POKAZATELJI VANJSKE ZADUŽENOSTI POLJSKE ............................................... 55

5.5. POKAZATELJI VANJSKE ZADUŽENOSTI BOSNE I HERCEGOVINE ........................ 56

5.6. POKAZATELJI VANJSKE ZADUŽENOSTI MAKEDONIJE ....................................... 57

5.7. VANJSKA ZADUŽENOST ODABRANIH TRANZICIJSKIH ZEMALJA ........................ 59

6. VANJSKI DUG RH KRAJEM 2013 GODINE I PROJEKCIJE ZA

BUDUĆNOST ............................................................................................................... 60

6.1. VANJSKI DUG RH U RAZDOBLJU OD 2010-2013............................................... 60

6.2. PROJEKCIJE ZA BUDUĆNOST ............................................................................. 63

7. ZAKLJUČAK ....................................................................................................... 65

LITERATURA ............................................................................................................. 66

POPIS TABLICA I GRAFIKONA ............................................................................. 68

1

1. UVOD

Živimo u svijetu i vremenu kada je osnovno mjerilo egzistencijalne moći u društvu

novac, odnosno ekonomska snaga. Od stotina država koje formalno postoje, svakoj je

glavni cilj ojačati svoju ekonomsku moć i raspolagati što većom količinom kapitala. No,

naravno da je to nemoguće. Svijet je jedno veliko tržište na kojem, kao i na svakom

drugom, mora uvijek postojati nekakva ravnoteža u kojoj se pojavljuju oni koji su jači i

oni koji su slabiji. Na kraju se sve svodi na podvrgavanje slabijih jačima, a u modernom

se to svijetu najviše očituje u vidu gospodarske moći određene države. Gospodarski

moćna država koja raspolaže ogromnim količinama kapitala, bitna je karika cjelokupne

svjetske ekonomije i o njoj su ovisne mnoge slabije države.

Republika Hrvatska mala je i ne baš pretjerano ekonomski moćna država. Tijekom

svojeg nimalo lakog povijesnog razvoja i puta do osamostaljenja prolazila je kroz teške

financijske probleme i s istima se još uvijek suočava. Počevši od Domovinskog rata koji

je gospodarstvo naše zemlje uvelike unazadio, pa sve do današnjih dana, država je za

svoju egzistenciju trebala bezuvjetnu inozemnu pomoć, čime je započeo proces

inozemnog zaduživanja, a time i ovisnost o spomenutim gospodarski moćnim

državama. Na prvi pogled bezazlen i u sigurnim granicama, vanjski dug se s godinama

pretvorio u teret nad kojim gubimo kontrolu.

Dosadašnja ekonomska politika Republike Hrvatske svojim se djelovanjem i mjerama

nije pretjerano iskazala u nadzoru i ispravnom usmjeravanju inozemnog zaduživanja.

Obično su se sredstva koristila za kratkoročne mjere, pri čemu se nije vodilo računa o

budućim generacijama i još većoj zaduženosti koja se takvim postupcima prenosi na

njih. Dakako, u pozadini tog glavnog problema djeluje i niz simultanih procesa, također

ekonomske prirode, koji dodatno pojačavaju negativan prizvuk središnjeg problema.

Tako inozemno zaduženje povlači za sobom još veće nazadovanje nacionalne

ekonomije, ugroženi priljev kapitala, povećanje stope nezaposlenosti, i konačno, pad

hrvatskog životnog standarda u globalu.

2

1.1. Problem i predmet istraživanja

Poznato je da ukoliko dođe do porasta vanjskog duga koji nije popraćen odgovarajućim

rastom BDP-a i prihoda od izvoza takva situacija može sve više opterećivati

gospodarstvo, jer raste udio duga u bruto domaćem proizvodu i udio duga u izvozu, pa

će u slijedećim godinama sve viši iznosi dolaziti na naplatu državi dužniku. Poželjne

alternative sadašnjoj tendenciji porasta vanjskog zaduživanja bilo bi smanjenje

poreznog tereta i povećanje unutarnjeg javnog duga. Ako se pak ide u daljnje povećanje

vanjskog javnog duga, dobivena sredstva bi se morala koristiti na način da daju brz

učinak na rast bruto domaćeg proizvoda i izvoza. U suprotnom pojavit će se teškoće u

otplati duga i usporavanje gospodarske aktivnosti. Prethodno navedeno predstavlja

problem istraživanja u daljnjem radu.

Kao predmet istraživanja ovog rada nameće se teorijska i empirijska razrada vanjske

zaduženosti Republike Hrvatske te održivost vanjske zaduženosti. Također će se

razmatrati vanjska zaduženost pojedinih tranzicijskih zemalja kako bi se napravila

usporedba s Hrvatskom te donio zaključak o održivosti vanjskog duga Republike

Hrvatske. Odabrane tranzicijske zemlje su članice Europske Unije: Slovenija,

Mađarska, Češka, Poljska, dok Bosna i Hercegovina i Makedonija još nisu članice

Europske Unije. Vanjska zaduženost Republike Hrvatske analizirati će se osnovnim

pokazateljima stanja i tijeka zaduženosti koji na adekvatan način pokazuju realnu razinu

vanjske zaduženosti zemlje.

1.2. Radna hipoteza

Na temelju opisanog problema i predmeta istraživanja mogu se postaviti slijedeće

hipoteze:

H1: U navedenim uvjetima,vanjski dug Republike Hrvatske nije održiv.

H2: Pojedine tranzicijske zemlje koje su ušle u Europsku Uniju također karakterizira

velika vanjska zaduženost.

3

H3: Sredstva dobivena vanjskim zaduživanjem nisu ispravno usmjeravana tijekom

godina.

U svrhu prihvaćanja ili odbacivanja hipoteza potrebno je analizirati vanjsku zaduženost

Republike Hrvatske tijekom prošlih godina. Da bi se što je moguće bolje prikazalo

kretanje vanjske zaduženosti Republike Hrvatske kroz godine u je radu obrađen presjek

vanjske zaduženosti Republike Hrvatske od osamostaljenja do projekcija za budućnost,

a za relevantno razdoblje uzet je period od 1999-2009.godine. U istom tom razdoblju

rađena je i usporedba vanjskog duga ostalih tranzicijskih zemalja.

Realan način prikaza vanjske zaduženosti Republike Hrvatske u navedenom razdoblju

zahtjeva analizu osnovnih pokazatelja stanja i tijeka zaduženosti. Potrebno je također

sagledati vanjsku zaduženost drugih tranzicijskih zemalja. Ta analiza pomoći će nam

odrediti u kojoj mjeri visina vanjske zaduženosti utječe na daljnji razvoj Republike

Hrvatske.

1.3. Ciljevi istraživanja

Nakon što su sagledani problem i predmet istraživanja te postavljene hipoteze potrebno

je pristupiti prikupljanju teoretskih i praktičnih saznanja o vanjskoj zaduženosti

Republike Hrvatske u navedenom razdoblju.

Cilj istraživanja je dokazati ili opovrgnuti hipotezu da vanjski dug u Republici

Hrvatskoj u trenutnim uvjetima nije održiv. To je moguće istražiti analiziranjem

ključnih gospodarskih veličina u promatranom razdoblju.

Svrha rada također je analizirati vanjsku zaduženost određenih tranzicijskih zemalja na

temelju podataka središnjih banaka tih zemalja kako bi se na temelju njihovih

pokazatelja zaduženosti utvrdilo u kakvom je stanju Republika Hrvatska.

4

1.4. Metode istraživanja

Prilikom izrade ovoga rada korištene su sljedeće metode: povijesna metoda,

komparativna metoda, metoda deskripcije, induktivna i deduktivna metoda, statistička

metoda, metoda analize i sinteze.

1.5. Struktura rada

Rad se sastoji od sedam logično povezanih cjelina.

Prvi dio je uvodni i odnosi se na problem i predmet istraživanja te u kojem se nalaze

postavljene hipoteze koje će se radom pokušati dokazati ili opovrgnuti. Uvodni dio rada

također sadrži cilj i svrhu istraživanja, a navest će se znanstveno-istraživačke metode

koje će se koristiti u radu te prikazati struktura diplomskog rada.

U drugom dijelu rada definirati će se pojam vanjskog duga. Promatrat će se detaljnije

razlozi zaduživanja te povezanost ciklusa inozemnog zaduživanja i tekućeg računa

platne bilance. Naposljetku će biti prikazani pokazatelji vanjske zaduženosti.

U trećem dijelu rada proučiti će se stvaranje vanjskog duga Republike Hrvatske

neposredno nakon osamostaljenja i razni sporazumi koji su u to vrijeme nastali. Biti će

analiziran i originalni vanjski dug obzirom na razne zajmove. Nakon toga biti će

prikazan vanjski dug Republike Hrvatske u razdoblju od 1998-2000.godine.

Četvrti dio rada analizirati će vanjsku zaduženost Republike Hrvatske po pokazateljima

vanjske zaduženosti i upravljanje vanjskim dugom. Nakon toga analizirat će se utjecaj

vanjskog duga na gospodarski razvoj države te održivost vanjskog duga Republike

Hrvatske.

Peti dio rada odnosi se na usporedbu vanjske zaduženosti Republike Hrvatske i

odabranih tranzicijskih zemalja. Promatrat će se vanjska zaduženost Slovenije, Češke,

Poljske, Mađarske, Bosne i Hercegovine i Makedonije.

5

U šestom dijelu biti će prikazane smjernice upravljanja vanjskim dugom kroz strategiju

upravljanja ukupnim javnim dugom u razdoblju od 2011-2013. godine kao i stanje

vanjskog duga. Za kraj biti će analizirane projekcije vanjskog duga do 2020 godine.

Na kraju slijedi zaključak u kojem će se izložiti spoznaje i stavovi koji će proizaći iz

provedenog istraživanja te postavljenih hipoteza.

6

2. OSNOVNI POJMOVI VEZANI UZ VANJSKI DUG

Već sam spomen riječi „dug“ ili „državni dug“ u svakome čovjeku izaziva negativne

konotacije, a naročito je to izraženo u današnje vrijeme opće ekonomske krize i recesije,

o kojima se konstantno priča. Ipak, nije svima potpuno jasno o čemu se zapravo radi.

Državni dug neke zemlje, za koji je država u širem smislu odgovorna, označava državni

vanjski dug i državni unutarnji dug. (Domazet, 2008:314)

I unutarnji i vanjski dug vrlo su usko povezani te će se kroz rad ispreplitati, pogotovo u

planovima države da isti smanji, no tema ovog rada odnosi se na vanjski dug pa će u

najvećem dijelu rada o tome i biti riječi.

2.1. Definicija vanjskog duga

Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond (MMF) uveli su početkom 2004. godine

novi standard izvješćivanja o inozemnoj zaduženosti pojedinih zemalja kako bi se

osigurala međunarodna usporedivost podataka o inozemnom dugu. Novi standard

zasniva se na načelu bruto inozemnog duga.

Inozemni dug se može definirati prema bruto načelu kao stanje tekućih i bezuvjetnih

obveza koje zahtijevaju plaćanje glavnice ili kamata koje dužnik rezident duguje

nerezidentu u određenom trenutku. „Inozemnu zaduženost neke zemlje čini zaduženost

svih sektora gospodarstva prema inozemstvu (kućanstava, poduzeća, banaka…)

uključujući vanjski dio javnog duga odnosno države.“ (Jošić, 2008:180).

Temeljni razlog zbog kojega dolazi do zaduživanja institucionalnih sektora

gospodarstva odnosno monetarne vlasti, države, banaka i ostalih sektora u principu je

neravnoteža između domaće štednje i investicija u gospodarstvu. Unutarnja neravnoteža

između investicija i štednje dovodi do vanjske neravnoteže, odnosno deficita platne

bilance. Zaduživanje korišteno za uvoz robe i usluga iz inozemstva korištenih zbog

porasta osobne i državne potrošnje povećava teret otplate vanjskog duga. Opet, s druge

strane, zaduživanje u inozemstvu bi se trebalo ostvariti u svrhu financiranja

7

investicijskih projekata značajnih za povećanje bruto domaćeg proizvoda,

konkurentnosti domaćeg proizvoda, izvoza, zaposlenosti i plaća. (Jošić, 2008)

Prema priručniku o vanjskom dugu kojega je 2003. godine objavio međunarodni

monetarni fond i prihvatile su ga druge međunarodne institucije kao što su: Banka za

međunarodna poravnanja, Sekretarijat Commonwealth-a, Eurostat, Organizacija za

ekonomsku suradnju i razvoj, Sekretarijat Paris kluba, Konferencija Ujedinjenih naroda

za trgovinu i razvoj i Svjetska banka; inozemni dug u bruto iznosu definira se kao

„Bruto vanjski dug, u bilo koje vrijeme, je neotplaćen iznos tekućih, ne potencijalnih

obveza kojima se zahtijeva plaćanje kamate ili glavnice od strane dužnika u nekom

momentu u budućnosti koje rezidenti duguju ne rezidentima jedne ekonomije…“ (Jošić,

2008: 181).

2.2. Endogeni i egzogeni razlozi zaduživanja

Do zaduživanja institucionalnih domaćih sektora gospodarstva u inozemstvu može doći

zbog nedostatka domaćih sredstava potrebnih za poslovanje.

Ukoliko je rezultat zaduživanja u inozemstvu vidljiv kroz doprinos porastu bruto

domaćeg proizvoda, izvoza, konkurentnosti, zaposlenosti, plaća i slično, možemo reći

da je zaduživanje u inozemstvu bilo opravdanije sa stajališta domaćeg gospodarstva

nego zaduživanje sa svrhom financiranja osobne i državne potrošnje, poglavito ako se

ona realizira kroz uvoz roba i usluga iz inozemstva.

Ako je inozemno zaduživanje rezultat krive ocjene rentabilnosti investicijskog projekta

(uložena sredstva se ne vraćaju ili se vraćaju po manjoj stopi povrata od očekivane),

financiranja masovnog uvoza potrošačkih dobara ili je nastalo u svrhu pokrivanja

proračunskog deficita, financijski tokovi potrebni za redovitu otplatu duga postaju sve

oskudniji i održivost takvog dužničkog odnosa postaje problematična (ako takva pojava

postaje uobičajena na razini cijele ekonomije, zemlja neminovno ulazi u dužničku

krizu). Da bi se to izbjeglo, stopa povrata na investicije financirane inozemnim

zaduživanjem moraju biti veće ili jednake u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu na

inozemni dug.

8

Općenito, do promjena razine zaduženosti može doći uslijed djelovanja endogenih

(internih) ili egzogenih (eksternih) uzroka.

Endogeni uzroci zaduženosti nastaju kao rezultat pogrešnog vođenja makroekonomske

politike zemlje. Najčešći endogeni uzroci zaduženosti u praksi su slijedeći:

prekomjerna razina potrošnje izazvana visokim stupnjem administrativnog

određivanja cijena, politikom negativnih realnih kamatnih stopa, rastom

proračunske potrošnje, prevelikim inflacijskim očekivanjima, prekomjernim

uvozom roba i usluga i slično;

nerealna razvojna politika koja se temelji na visokoj razini investicija u odnosu

na štednju, što dovodi do potrebe za financiranjem investicija putem zaduživanja

u inozemstvu;

pogoršanje ekonomske i političke situacije u zemlji koja izaziva bijeg kapitala u

inozemstvo.

S druge strane, egzogeni uzroci zaduženosti vezani su uz promjene uvjeta zaduživanja

na svjetskim financijskim tržištima. Najčešći egzogeni uzroci zaduženosti su:

promjene referentnih kamatnih stopa na svjetskim tržištima kapitala;

promjene ocjene kreditnog rejtinga zemlje (koje utječu na visinu margine koja se

dodaje na referentnu kamatnu stopu);

promjene tečaja valute u kojoj je dug zaključen u odnosu na tečaj domaće valute

ili valute u kojoj zemlja ostvaruje većinu prihoda od izvoza roba i usluga;

promjene inozemne potražnje za robama i uslugama i slično.

2.3. Povezanost ciklusa inozemnog zaduživanja i tekućeg računa

platne bilance

Međunarodni tokovi kapitala kreću se od bogatih industrijski razvijenih zemalja prema

zemljama u razvoju, budući da su one oskudne tim proizvodnim faktorom. Zbog toga je

cijena kapitala relativno viša u zemljama u razvoju, a sam tok kapitala nastaje zbog

razlika u cijeni kapitala. Svaka zemlja u svojim početnim razvojnim stadijima ne

9

raspolaže dovoljnim kapitalom potrebnim za osiguranje adekvatnog gospodarskog rasta

te se u većini slučajeva zadužuje u inozemstvu. Povećanje razine gospodarskog rasta

potpomognuto inozemnim zaduživanjem dovodi do povećanja bruto domaćeg

proizvoda, štednje, investicija i smanjenja granične produktivnosti kapitala. Nakon

nekog vremena i dostignućem određene razine gospodarskog razvoja, zemlja može

postati i neto izvoznik kapitala što ukazuje na povezanost ciklusa inozemnog

zaduživanja i tekućeg računa platne bilance (odnosno, njegovih podračuna). U svome

gospodarskom razvoju svaka zemlja može proći kroz pet stadija, a svaki stadij ima

slijedeće karakteristike:

Tablica 1. Ciklusi inozemnog zaduživanja i kretanja na tekućem računu platne bilance

Naziv stadija Saldo

vanjskotrgovinske

bilance

Saldo bilance

dohotka

Saldo

tekućeg

računa

(štednja-

investicije)

Saldo kapitalno-

financijskog

računa

(inozemno

zaduživanje)

I. Mladi dužnik - - - +

I-00 - =0 - +

I-01 - + - +

I-1 =0 - - +

II. Zreli dužnik + - - +

II-1 + + - +

III. Smanjivač duga + - + -

III-1 + =0 + -

III-2 + + + -

IV. Mladi vjerovnik - + + -

V.(Pre)zreli vjerovnik - - - +

Izvor: Ministarstvo financija

10

Stadij mladog dužnika je relativno dugotrajan, zemlja nastoji ostvariti zadovoljavajuće

stope gospodarskog rasta i pokušava utvrditi područja u kojima je međunarodno

konkurentna, a u početnoj fazi inozemnim zaduživanjem pokriva se negativni saldo na

tekućem računu platne bilance, kao i na podračunima vanjske trgovine i dohotka.

Smanjivanjem tereta kamata po inozemnom dugu saldo bilance dohotka postaje

uravnotežen i vremenom prelazi u suficit, međutim glavni generator deficita tekućeg

računa i dalje ostaje deficit bilance vanjske trgovine (faze I-00 i I-01). Pred sam kraj

prve faze saldo vanjskotrgovinske bilance se uravnotežuje, uz negativna salda bilanci

dohotka i tekućeg računa platne bilance (faza I-1). Tijekom drugog stadija, tj. pojavom

suficita vanjskotrgovinske bilance, zemlja postaje zreli dužnik, saldo tekućeg računa

platne bilance i dalje je negativan, dok saldo dohotka prelazi iz deficita u suficit (faza II-

1). Daljnje povećanje suficita vanjskotrgovinske bilance vremenom dovodi i do pojave

suficita na tekućem računu platne bilance, što je glavna karakteristika trećeg stadija

(smanjivač duga). Pri tome bilanca dohotka prelazi iz područja deficita u suficit, a

uslijed velikog smanjenja inozemnog zaduživanja saldo kapitalno-financijskog računa

prelazi u deficit, što znači da je došlo do početka procesa neto izvoza kapitala. Zemlja

mladi vjerovnik (faza IV) ima pozitivan i rastući saldo tekućeg računa te plasira viškove

kapitala u inozemstvo i ostvaruje porast salda u bilanci dohotka uslijed rastućih prihoda

od kamata na kapital plasiran u inozemstvo i time dolazi do sazrijevanja u statusu

vjerovnika. Istovremeno, dolazi do pojave deficita u bilanci vanjskotrgovinske

razmjene. Daljnje produbljenje deficita vanjskotrgovinske bilance generira vremenom

prijelaz salda računa dohotka i cjelokupnog tekućeg računa platne bilance iz suficita u

deficit. Kapitalno-financijski račun također prelazi iz deficita u suficit i zemlja ponovno

počinje poprimati karakteristike neto dužnika. Taj stadij naziva se i stadij "(pre)zrelog

vjerovnika", za koji je karakteristično da su sva promatrana obilježja identična

obilježjima stadija I (mladi dužnik).

11

2.4. Pokazatelji zaduženosti

Pokazatelji zaduženosti dijele se na pokazatelje stanja duga i pokazatelje tijeka duga.

Kod pokazatelja stanja duga razlikujemo pet kategorija, a to su:

1. odnos ukupnog inozemnog duga i bruto domaćeg proizvoda (TED/Y),

2. odnos ukupnog inozemnog duga i izvoza robe i usluga (TED/E), odnosno odnos

ukupnog duga i izvoza robe i usluga uvećanog za saldo tekućih transfera (TED/E2) (kod

zemalja kod kojih su tekući transferi značajna stavka u platnoj bilanci),

3. odnos međunarodnih pričuva i ukupnog inozemnog duga (IR/TED),

4. odnos kratkoročnog i ukupnog inozemnog duga (stD/TED),

5. odnos multilateralnog prema ukupnom inozemnom dugu (mD/TED).

Pokazatelji tijeka duga, jednako kao i pokazatelji stanja duga, imaju svoje potkategorije

po kojima se rade detaljnije analize. Razlikujemo:

1. odnos otplate duga prema izvozu robe i usluga (TDS/E) , odnosno odnos otplate duga

prema izvozu robe i usluga uvećanom za saldo tekućih transfera (TDS/E2) (kod zemalja

kod kojih su tekući transferi značajna stavka u platnoj bilanci),

2. odnos godišnje obveze po kamatama i izvoza robe i usluga (uvećanog za saldo

tekućih transfera kod nekih zemalja), (INT/E ili INT/E2),

3. odnos otplate glavnice prema korištenju novih zajmova (PR/DOD),

4. odnos međunarodnih pričuva i otplate duga (RTDSR),

5. odnos neto transfera financijskih sredstava i uvoza roba i usluga (NFT/U),

6. odnos neto transfera financijskih sredstava (kapitala) iz inozemstva i bruto domaćeg

proizvoda (NFT/Y ),

7. odnos iskorištenih zajmova prema uvozu robe i usluga (DISB/U), te

8. odnos godišnje obveze po kamatama i bruto domaćeg proizvoda (INT/Y).

12

2.4.1. Pokazatelji stanja

Odnos ukupnog inozemnog duga i bruto domaćeg proizvoda, TED/Y pokazuje koliko

opterećenje predstavlja inozemni dug za ekonomsku aktivnost u tekućoj godini koja se

obično mjeri bruto domaćim proizvodom. Prema kriterijima Svjetske banke, ovisno o

vrijednosti omjera TED/Y, zemlje se klasificiraju na slijedeći način:

TED/Y ≤ 48% manje zadužena zemlja

48% < TED/Y ≤ 80% srednje zadužena zemlja

TED/Y > 80% visoko zadužena zemlja

Porast vrijednosti ovog pokazatelja ukazuje na moguće probleme sa solventnošću

zemlje i rizik pojave teškoća u otplati dužničkih obveza. Ako umjesto varijabli stanja u

izraz uvrstimo stope promjena inozemnog duga i BDP-a u određenom razdoblju, može

se utvrditi da li zaduženost raste ili se smanjuje. Ako je stopa rasta BDP-a viša u odnosu

na stopu rasta inozemnog duga, sposobnost otplate duga se poboljšava i obrnuto.

Odnos ukupnog duga i izvoza robe i usluga, TED/E pokazuje koliko opterećenje

predstavlja dug za ekonomske tijekove s inozemstvom u tekućoj godini mjerene

izvozom roba i usluga E, koji predstavlja glavni izvor generiranja prihoda potrebnih za

otplatu duga. Ako je izvoz roba i usluga u tekućem razdoblju veći od uvoza roba i

usluga u tekućem razdoblju, pozitivan saldo vanjskotrgovinske bilance olakšava otplatu

dijela duga u tom razdoblju. Kod zemalja kod kojih tekući transferi iz inozemstva

predstavljaju značajnu stavku tekućeg računa platne bilance uzima se omjer ukupnog

duga i izvoza roba i usluga uvećanog za tekuće transfere E2, TED/E2. Prema kriterijima

Svjetske banke, ovisno o vrijednosti omjera TED/E, zemlje se klasificiraju na slijedeći

način:

TED/E ≤ 132% manje zadužena zemlja

132% < TED/E ≤ 220% srednje zadužena zemlja

TED/E > 220% visoko zadužena zemlja

Isto tako, ovaj omjer može se računati i u obliku omjera stopa rasta duga i stopa rasta

izvoza (uključujući i tekuće transfere) u određenom vremenskom razdoblju. Ukoliko je

13

stopa rasta izvoza viša od stope rasta inozemnog duga, sposobnost otplate duga se

poboljšava i obrnuto.

Odnos međunarodnih pričuva rezervi i ukupnog inozemnog duga, IR/TED ima dvojako

značenje jer nam prikazuje pokrivenost stanja inozemnog duga međunarodnim

pričuvama te razinu neto zaduženosti neke zemlje.

Pokrivenost inozemnog duga međunarodnim pričuvama važna je zbog ocjene

solventnosti i boniteta zemlje prema inozemstvu. Na primjer, u slučaju nemogućnosti

podmirenja dužničkih obveza prema inozemnim kreditorima od strane domaćeg dužnika

(uz garanciju države), dospjele dužničke obveze se preusmjeravaju na državu, tj. u

konačnici se podmiruju iz sredstava međunarodnih pričuva. Osnovni razlog tome je

očuvanje solventnosti i boniteta zemlje prema inozemstvu, jer u slučaju pogoršanja

dolazi i do drugih negativne implikacija poput isključivanja zemlje s međunarodnih

tržišta kapitala. Neto zaduženost zemlje izračunava se tako da se ukupni dug zemlje

(TED) umanji za iznos međunarodnih pričuva.

Odnos kratkoročnog i ukupnog inozemnog duga, stD/TED pokazuje koliki je udio

kratkoročnog duga u ukupnom. Ovaj omjer je važan pokazatelj jer pokazuje

kratkoročnu poziciju zemlje prema inozemstvu u odnosu na ukupnu poziciju. Osim

toga, kratkoročni zajmovi su najčešće korišteni od strane privatnog sektora, vrlo su

promjenjivog smjera u uvjetima poremećaja u političkoj i gospodarskoj situaciji zemlje

(tzv. bijeg kapitala) i na njihove promjene smjera toka ne može se efikasno utjecati

mjerama ekonomske politike. Zbog toga je kreatorima ekonomske politike zemlje važna

informacija o udjelu takvog potencijalno nesigurnog kratkoročnog kapitala u ukupnoj

inozemnoj poziciji zemlje.

Odnos multilateralnog i ukupnog inozemnog duga, mD/TED pokazuje udio zaduženja

zemlje kod multilateralnih vjerovnika u odnosu na ukupno zaduženje. Iako se smatra da

ovaj pokazatelj ukazuje na bonitet koji zemlja ima kod multilateralnih kreditora, to nije

uvijek slučaj pošto je moguće da u praksi dužniku nisu dostupni komercijalni izvori

kreditiranja i da nema potpun pristup međunarodnim financijskim tržištima.

14

2.4.2. Pokazatelji tijeka

Odnos otplate inozemnog duga prema izvozu roba i usluga, TDS/E ili debt service ratio,

pokazuje teret godišnje otplate duga u odnosu na izvoz roba i usluga, koji je glavni

izvor prihoda u stranoj valuti potrebnih za otplatu inozemnog duga. Do porasta

vrijednosti ovog pokazatelja dolazi ukoliko je stopa rasta tekućih obveza po osnovi

otplate duga veća od stope rasta izvoza roba i usluga (uvećanog za saldo tekućih

transfera kod nekih zemalja) i obrnuto. Kod ovog pokazatelja u brojniku se nalazi

vrijednost stvarno plaćenih obveza po osnovi otplate inozemnog duga, a ne vrijednost

ukupno dospjelih obveza. Razliku između stvarno plaćenih i dospjelih obveza čine

dospjele neizmirene obveze, čijim uključivanjem u brojnik bi došlo do nerealnog

porasta vrijednosti pokazatelja. Općenito se smatra, na temelju iskustva s

najzaduženijim zemljama i zemljama koje su imale problema s otplatom dugova, da je

prihvatljiv odnos otplate duga i tekućih prihoda od izvoza robe i usluga manji od 10%.

Ukoliko je ovaj omjer veći od 20%, javljaju se realne opasnosti od problema s

inozemnom likvidnošću zemlje.

Odnos godišnje obveze po kamatama na inozemni dug i izvoza robe i usluga, INT/E

(uvećanog za saldo tekućih transfera kod nekih zemalja, INT/E2) pokazuje koliki dio

prihoda od izvoza robe i usluga (uvećanog za transfere, ako su uključeni) treba odvojiti

za plaćanje kamata na inozemni dug. Ovaj pokazatelj je zapravo mjera troška

zaduživanja u inozemstvu i često se promatra kod skupine jako zaduženih zemalja koje

reprogramiraju svoje dugove, budući da se kamate obično ne reprogramiraju nego samo

glavnica duga. Stoga je promjena obveza po osnovi plaćanja kamata posljedica

promjene visine glavnice pri reprogramiranju duga ili promjene referentnih kamatnih

stopa. Vrijednost ovog pokazatelja smanjuje se u uvjetima kada je stopa rasta izvoza

roba i usluga veća od prosječne kamatne stope na inozemno zaduživanje i obrnuto.

Odnos otplate glavnice i korištenja novih zajmova PR/DOD pokazuje koliki je odnos

otplate glavnice ukupnog duga prema korištenjima novih zajmova u jednoj godini. Ovaj

omjer pokazuje mjeru obnavljanja inozemnog duga, tj. koliko se zemlja ponovno

zadužuje u odnosu na otplaćene obveze u promatranom razdoblju.

15

Pokazatelj odnosa međunarodnih pričuva i otplate duga računa se kao odnos ukupnih

međunarodnih pričuva neke zemlje i jedne dvanaestine iznosa obveza po osnovi

inozemnog duga (glavnica i kamate) koje dospijevaju u promatranom razdoblju:

Dobivena vrijednost pokazuje nam koliko mjeseci bi se mogao otplaćivati dug

korištenjem trenutno raspoložive razine međunarodnih pričuva. Odnos neto transfera

financijskih sredstava i uvoza, NFT/U pokazuje udio neto primljenih financijskih

sredstava (korištena - otplaćena glavnica) u financiranju uvoza, odnosno raspoloživost

neto posuđenih sredstava iz inozemstva za financiranje uvoza. Korištenjem ovog

pokazatelja možemo vidjeti koliki se dio neto posuđenih sredstava koristi za

financiranje uvoza, a koliki za financiranje domaćih investicija i potrošnje. Odnos neto

transfera financijskih sredstava i domaćeg proizvoda, NFT/Y pokazuje udio neto

primljenih financijskih sredstava iz inozemstva u ukupnoj aktivnosti domaće

ekonomije.

Razlika između novouzetih zajmova i otplate postojećih zajmova (korištenja i otplate

glavnice i kamate, NFT) i bruto domaćeg proizvoda pokazuje doprinos novostvorenog

inozemnog duga gospodarskom rastu zemlje dužnika. Ovaj pokazatelj se često

uspoređuje s udjelima domaće štednje i domaćih investicija u bruto domaćem

proizvodu.

Odnos korištenja zajmova u tekućoj godini prema uvozu robe i usluga, DISB/U

pokazuje koliki dio uvoza se financira inozemnim zajmovima, odnosno, ovaj pokazatelj

pokazuje ovisnost zemlje o inozemnim zajmovima pri financiranju uvoza. Odnos

godišnje obveze po kamatama na inozemni dug i bruto domaćeg proizvoda, INT/Y

predstavlja odnos odljeva po osnovi kamata i tijeka ukupne ekonomske aktivnosti u

privredi zemlje dužnika, odnosno koliki postotak od ekonomske aktivnosti treba

odvajati za otplatu kamata. Ako se povećavaju izdaci za kamate u odnosu na bruto

domaći proizvod, to znači da otplata obveza po kamatama iz redovne gospodarske

privredne aktivnosti postaje sve veći teret za domaću ekonomiju.

TDS

IR

TDS

IR

RTDSR12*

12

1 IR

TD

16

3. STVARANJE VANJSKOG DUGA RH

U nastavku se opisuje postupak reguliranja odnosa s vjerovnicima tzv. Pariškog i

Londonskog kluba, te učinci samostalnog nastupa Republike Hrvatske na

međunarodnom tržištu kapitala, odnosno do sada ostvarenih izdanja međunarodnih

obveznica.

Tijekom 1995. i 1996. godine Hrvatska je uspješno završila proces pregovora s vladama

članicama Pariškog kluba, kao i poslovnim bankama tzv. Londonskog kluba, čime su i

formalno-pravno prestale vrijediti odredbe o zajedničkoj solidarnoj odgovornosti svih

republika bivše SFRJ za sveukupne dugove bivše države.

3.1. Odredbe dogovora s vladama članicama Pariškog kluba

Nakon sastanka koji su 26. siječnja, te 20. i 21. ožujka 1995. godine održani u Parizu,

između predstavnika Vlade Republike Hrvatske i najvećeg dijela zemalja vjerovnica,

potpisan je 21. ožujka Usklađeni zapisnik o konsolidaciji duga Republike Hrvatske. U

spomenutim pregovorima s predstavnicima Vlade Republike Hrvatske sudjelovali su

predstavnici vlada Austrije, Belgije, Danske, Francuske, Njemačke, Italije, Japana,

Kuvajta, Nizozemske, Norveške, Španjolske, Švicarske, Švedske, Velike Britanije i

Sjedinjenih Američkih Država.

Na pregovorima su također bili nazočni promatrači vlada Kanade i Finske, predstavnici

Međunarodnog monetarnog fonda, Međunarodne banke za obnovu i razvoj,

Organizacije za ekonomsku suradnju, te Europske komisije.

Na osnovi Usklađenog zapisnika o konsolidaciji duga Republike Hrvatske, Vlada je

preuzela dugove bivše SFRJ koje su ugovorile ili za koje su jamčile pravne osobe sa

sjedištem u Republici Hrvatskoj. Ovaj dio preuzetog duga naziva se još i „raspoređeni

dug“. 28,49% dugova koje je ugovorila ili za koje je jamčila bivša SFRJ, a koji se nisu

mogli izravno pripisati niti jednoj državi slijednici bivše SFRJ naziva se još i

„neraspoređeni dug“.

17

Raspoređeni i neraspoređeni dugovi koje je Republika Hrvatska preuzela na osnovi

Usklađenog zapisnika obuhvaćaju:

Komercijalne kredite za koje su jamčile strane vlade, a o kojima su dogovori

sklopljeni prije 2.prosinca 1982. godine,

Zajmove stranih vlada ili njihovih institucija o kojima su dogovori zaključeni

prije 2. prosinca 1982. godine,

Otplate glavnica i kamata koje su posljedica konsolidacijskih sporazuma što ih

je bivša SFRJ sklopila s članicama Pariškog kluba u razdoblju od 22. svibnja

1984. do 13. srpnja 1988.,

Ukupan dug preuzet Usklađenim zapisnikom od 21. ožujka 1995. godine prema

15 država vjerovnica Pariškog kluba iznosio je 1 086 900 000 USD.

Prema odredbama sklopljenog sporazuma, preuzeti dug po nepodmirenim glavnicama i

kamatama (isključujući zatezne kamate) reprogramiran je na razdoblje od 14 godina s

počekom do 31. siječnja 1998. godine. Dakle, prvi anuitet obveza prema Pariškom

klubu dospio je u iznosu od 1,29% ukupno preuzetog duga na dan 31.siječnja 1998.

godine. Nakon ovog datuma otplaćivat će se preuzeti dug na datume 31. srpnja i 31.

siječnja svake godine. Posljednji anuitet dospijeva 31. srpnja 2009. godine u iznosu od

8,23% ukupno preuzetog duga.

Zatezne kamate po preuzetom raspoređenom i neraspoređenom dugu dospjele do

31.prosinca 1994. godine,bit će plaćene u 10 jednakih polugodišnjih obroka, pri čemu je

prvi obrok dospio na plaćanje 31.srpnja 1996. Posljednji obrok po zateznim kamatama

dospjelim do 31.prosinca 1994. godine dospijeva 31.siječnja 2001. godine.

Dogovori o reprogramiranju i refinanciranju dugova preuzetih Usklađenim zapisnikom

o konsolidaciji duga Republike Hrvatske, postignuti su dvostranim sporazumima sa

svakom zemljom vjerovnicom. Do veljače 1998. godine su sklopljeni dvostrani ugovori

s 13 od ukupno 15 vjerovnica Pariškog kluba: s Kuvajtom 3. siječnja i 22. listopada

1996., sa Španjolskom 7. siječnja 1996., sa Švicarskom 9. siječnja 1996., sa SAD-om

1.veljače 1996., s Francuskom 20.veljače 1996., s Nizozemskom i Belgijom 29. veljače

1996., s Ujedinjenim Kraljevstvom 4. travnja 1996., s Austrijom 9. travnja 1996., s

18

Njemačkom 20. lipnja 1996., s Japanom 4. ožujka 1997. i s Danskom 27. siječnja 1998.

godine. Ugovor s Danskom je tada bio u postupku potvrđivanja, sa Švedskom je ugovor

parafiran i očekivalo se njegovo potpisivanje do kraja veljače 1998. , dok je s Italijom

usklađivanje podataka bilo u tijeku. Važno je napomenuti da su zaostaci i tekuće isplate,

uključujući i nekonsolidirani dug koji je dospio u 1995., 1996., i 1997. godini, plaćeni u

skladu s Usklađenim zapisnikom čak i onim zemljama s kojima dvostrani ugovori nisu

još bili dovršeni ili potpisani.

Istodobno, sa sklapanjem pojedinačnih dvostranih sporazuma sa zemljama

vjerovnicama odvijao se proces utvrđivanja i usklađivanja obveza između Republike

Hrvatske, banaka dužnika i krajnjih korisnika zajmova koji su bili predmetom

sporazuma s Pariškim klubom. Cilj je ovog postupka da se stvarni teret otplate preuzetih

(raspoređenih) dugova, gdje je krajnji korisnik poznat, snose oni korisnici koji su se

svojedobno i koristili tim sredstvima.

3.2. Sporazum s Londonskim klubom

Sporazum s Londonskim klubom označava sporazum predstavnika hrvatske Vlade o

preuzimanju dijela duga koji za Republiku Hrvatsku proizlazi iz Novog financijskog

sporazuma i Sporazuma o trgovinskoj i depozitnoj olakšici iz 1988. godine.

Novi financijski sporazum je sporazum koji je 20. rujna 1988. godine sklopila bivša

Narodna banka Jugoslavije, određene banke s područja bivše SFRJ i Chemical

Investment Bank Limited kao banka agent. Sporazum o trgovinskoj i depozitnoj

olakšici je sporazum od 20. ožujka 1988. godine sklopljen između bivše Narodne banke

Jugoslavije, određenih banaka te banke Chemical Investment Limited kao banke agenta.

Osnovnim sporazumom s predsjedavajućim Londonskog kluba od 26. travnja 1996.

godine, utvrđeno je preuzimanje i zamjena duga na način i prema uvjetima koji su

sadržani u Informativnom memorandumu od 9. svibnja 1996. i Obavijesti o ponudi od

14. lipnja 1996. godine. Republika Hrvatska preuzela je 29,5% nedospjele glavnice po

Novom financijskom sporazumu i zamijenila ga za državne obveznice Republike

Hrvatske (serija A) izdane 31. srpnja 1996. godine u iznosu od 857 796 000 USD.

Republika Hrvatska je također preuzela 29,5% vrijednosti već dospjelih glavnica i

19

kamata po Novom financijskom sporazumu isto kao i 19,7% po Sporazumu o

trgovinskoj i depozitnoj olakšici. Ovaj dio preuzetog duga zamijenjen je za obveznice

Republike Hrvatske (serija B) izdane 31. srpnja 1996. godine u iznosu od 604 426 000

USD.

Ukupan dug koji je Republika Hrvatska preuzela prema komercijalnim bankama

članicama Londonskog kluba iznosi 1 462 222 000 USD. Obveznice serije A imaju rok

otplate duga od 14 godina s počekom od 3,5 godine. Kamatna stopa iznosi

šestomjesečni LIBOR na američki dolar uvećan za 0,81%. Otplata obveznica serije B

obavit će se u dvadeset polugodišnjih obroka tijekom 10 godina bez počeka. Obveznice

serije A i serije B kotiraju na Luksemburškoj burzi.

Potpisivanje i praktično implementiranje sporazuma s Londonskim i Pariškim klubom

označilo je Hrvatsku kao kredibilnog dužnika i otvorilo joj mogućnost samostalnog

nastupa na svjetskom tržištu kapitala.

3.3. Originalni vanjski dug Republike Hrvatske

Postizanjem sporazuma sa zemljama članicama Pariškog kluba i bankama članicama

Londonskog kluba stvorene su pretpostavke za prvi nastup Hrvatske na međunarodnom

tržištu kapitala. U nastavku slijedi prikaz novo ostvarenog duga hrvatske države nakon

osamostaljenja.

3.3.1. Sindicirani zajam

Nakon pregovara s brojnim međunarodnim bankama prihvaćena je ponuda Dresden

Bank Luxembourg koja je potom imenovana voditeljem međunarodnog sindikata

banaka. Navedenom sindikatu pridružilo se 28 banaka iz 12 zemalja svijeta. Zajam je s

planiranih 150 milijuna njemačkih maraka zbog velikog interesa na tržištu povećan na

200 milijuna njemačkih maraka. Ugovor o sindiciranom kreditu između Republike

Hrvatske i 28 banaka sudionika potpisan je u Zagrebu 17. listopada 1996. godine.

Ugovorom je utvrđen rok otplate od dvije godine, uz kamatnu stopu šestomjesečnog

LIBOR-a za DEM uvećanog za 1,75%.

20

3.3.2. Eurokunske obveznice

Dana 8. siječnja 1997. godine, Hrvatska je domaćim i inozemnim investitorima izdala

300 milijuna kuna obveznica uz fiksnu kamatnu stopu od 12,5% s rokom dospijeća u

prosincu 1998. godine. Isplata kamata na eurokunske obveznice provodi se dva puta na

godinu, a prva je isplata dospjela na naplatu u lipnju 1997. godine.

Od ukupne vrijednosti izdanja eurokunskih obveznica, 150 milijuna kuna izdano je na

domaćem tržištu, 150 milijuna na međunarodnom tržištu. Glavni menadžer izdanja na

inozemno tržište bio je Merrill Lynch International, dok su komenadžeri bili

Creditanstalt Investment Bank AG i Union Bank of Switzerland. Na domaćem je tržištu

glavni menadžer izdanja bila Zagrebačka banka, dok su komenadžeri bili Trgovačka,

Dalmatinska i Varaždinska banka. Važnost izdavanja ovih obveznica bila je u jačanju

povjerenja u ekonomsku politiku i hrvatsko gospodarstvo, te poticanju razvoja domaćeg

tržišta kapitala.

Naime, plasman eurokunskih obveznica na međunarodnom tržištu kapitala nominiranih

u nacionalnoj valuti uz nepromijenjenu kamatnu stopu moguć je samo u slučaju

izrazitog povjerenja investitora u zemlju izdavatelja. To sugerira uvjerenost

međunarodnih investitora u dugoročnu makroekonomsku stabilnost Republike

Hrvatske. Prihvaćanjem kune u Euroclear – međunarodni sustav plaćanja i poravnanja –

ona je postala jedna od 36 valuta s kojima radi ta institucija. Uvjeti prihvaćanja u

Euroclear vrlo su strogi i podrazumijevaju konvertibilnost, vrlo nisku inflaciju, nizak

stupanj zaduženosti, opću ekonomsku stabilnost, političku stabilnost i investicijsku

kreditnu ocjenu.

3.3.3. Eurodolarske obveznice

U veljači 1997. godine Republika Hrvatska izdala je inauguracijskih 300 milijuna USD

euroobveznica uz kamatnu stopu od 7% i dospijećem 2002. godine. Kao referentna

kamatna stopa za utvrđivanje cijene uzeta je kamatna stopa američkih obveznica

(treasury bonds) s dospijećem od pet godina. Kamata na petogodišnje američke

obveznice, na dan izdavanja hrvatskih eurodolar obveznica, iznosila je 6,22%. Na ovu

21

stopu je dodana određena premija koja odražava percepciju investitora od dodatnom

riziku zemlje izdavatelja u odnosu na američko Ministarstvo financija. U slučaju ovog

izdanja ta je premija utvrđena u visini 0,80%, a tržište ju je verificiralo nekoliko puta

većom potražnjom od planiranog iznosa izdanja.

Cjelokupnu transakciju izdanja eurodolarskih obveznica aranžirali su Merill Lynch

International i Union Bank of Switzerland praćeni sindikatom od 17 banaka.

Tablica 2. Pregled osobina obveznica Republike Hrvatske

Londonski Klub Serija A

USD 857 796 000

- 3 godine poček, 11 godina otplata - US$ 6 mjeseci LIBOR +81bp

Potpisano: Srpanj 1996. godine

Kotacija: Luxemburg

Londonski Klub Serija B

USD 604 426 000

- 10 godina otplata - - US$ 6 mjeseci Libor + 81bp

Potpisano: Srpanj 1996.godine

Kotacija: Luxemburg

Eurokunske obveznice

HRK 300 milijuna

- 2 godine, bullet - 12,5% kupon

Aranžman: Merrill Lynch i Zagrebačka banka

Potpisano: Prosinac 1669.godine

Kotacija: Luxemburg, Zagreb

Eurodolarske obveznice

USD 300 milijuna

- 5 godina, bullet - -7% kupon

(80 bp iznad petogodišnjih trezorskih obveznica)

Aranžman: Merrill Lynch i UBS

Potpisano: Veljača 1997.godine

Kotacija: Luxemburg

Sindicirani zajam

DEM 200 milijuna

- 2 godine, bullet - 175 bp iznad LIBOR-a

Aranžman: Dresdner banka

Potpisano: Listopad 1996.godine

Euro-DM obveznice

DEM 300 milijuna

- 7 godina, bullet - 6,125% kupon

(95 bp iznad sedmogodišnjih njemačkih državnih

obveznica)

Aranžman: Credit Suisse i Deutche Morgan

Grenfell

Potpisano: Lipanj 1997.godine

Kotacija: Frankfurt

ATS obveznice (izdavatelj HBOR uz jamstvo RH)

ATS 700 milijuna

- 5 godina, bullet - 5,625% kupon

Potpisano: Svibanj 1997.godine

Kotacija: Beč

Matador

ESP 15 milijardi

- 3 godine, bullet - 6,5% kupon

Aranžman: Santander Investment

Potpisano: Ožujak 1998.godine

Kotacija: Madrid


22

3.3.4. Euroobveznice u austrijskim šilinzima

Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR) je uz jamstvo Republike Hrvatske,

također, izdala euroobveznice na međunarodnom tržištu kapitala 1997. godine.

Vrijednost ukupnog izdanja iznosi 700 milijuna ATS uz kamatnu stopu 5,625%.

Dospijeće je bilo 2002. godine.

3.3.5. Euroobveznice u njemačkim markama

Republika Hrvatska je u srpnju 1997. godine izdala euroobveznice denominirane u

njemačkim markama u iznosu od 300 milijuna njemačkih maraka s kamatnom stopom

od 6,125%, s rokom dospijeća do 2004. godine. Obveznice su izdane s premijom od

0,95% iznad sličnih njemačkih državnih obveznica.

Glavni menadžeri izdanja bili su Credit Suisse First Boston i Deutsche Morgan

Grenfell, a izdanje je pratio sindikat sačinjen od 16 banaka. Obveznice su plasirane

institucionalnim i privatnim investitorima u Europi. Većina obveznica prodana je u

Švicarskoj i Njemačkoj, te Velikoj Britaniji, Italiji, Austriji i zemljama Beneluxa.

3.3.6. Obveznice u španjolskim pesetama

Početkom 1998. godine Republika Hrvatska je izdala obveznice denominirane u

španjolskim pesetama ili tzv. Matador obveznice u vrijednosti od 15 milijardi ESP ili

oko 97 443 665 USD. Kamatna stopa uz koju su izdane obveznice je 6,5%, a rok

dospijeća je 2001. godina. Menadžer izdanja bio je Santander Investment, a u sindikatu

je sudjelovalo 13 banaka. Ove obveznice kotiraju na Madridskoj burzi.

3.4. Vanjski dug RH od 1998-2000

Prema podatcima Hrvatske narodne banke, stanje vanjskog duga iznosilo je na dan 31.

prosinca 1998. godine 3 225,8 milijuna USD. Dugovi bivše SFRJ, koje je sporazumima

s Londonskim i Pariškim klubom preuzela Hrvatska, iznosili su krajem 1998. godine 1

836 milijuna HRK i činili 57% ukupnog vanjskog javnog duga

23

Ukupan vanjski javni dug na kraju 1999. godine iznosio je 3 925,30 milijuna USD,

odnosno 592,5 milijuna USD više nego krajem 1998. godine. Naslijeđeni dug prema

Londonskom klubu iznosio je 1 380,9 milijuna USD, prema Pariškom 770,7 milijuna

USD, što ukupno čini 54,9% ukupnog vanjskog javnog duga. Nakon dobivanja

investicijske ocjene kreditne sposobnosti Republika Hrvatska je 1997. godine započela

sa izdavanjem obveznica na međunarodnom financijskom tržištu. Ukupan dug prema

obveznicama krajem 1999. godine iznosio je 1 173 milijuna USD.

Tablica 3.Vanjski dug Republike Hrvatske, stanje na dan 31.12. 1999. Godine

( u milijunima USD) Iznos

Dug po obveznicama 1173,10

Londonski klub* 1380,90

Pariški klub* 770,80

Međunarodne financijske organizacije 585,22

IBRD 395,47

EBRD 80,55

CEB 15,36

EIB 93,83

Ostalo 15,28

Ukupno 3925,30

*ukupni dug (alocirani i nelocirani dug)

Izvor: HNB, Ministarstvo financija

Ukupan vanjski dug Republike Hrvatske krajem 2000. godine iznosio je 4 749,10

milijuna USD odnosno oko 776 milijuna USD više nego krajem 1999. godine.

Promatrano po strukturi 40,8% ukupnog vanjskog duga čini dug prema Londonskom i

Pariškom klubu, 39,7% dug po izdanim obveznicama dok ostatak čine dugovi prema

međunarodnim institucijama (IBRD,EBRD,CEB,EIB) i ostalim kreditorima.

24

Tablica 4. Vanjski dug Republike Hrvatske, stanje krajem 2000 godine

( u milijunima USD) 31. 12. 1999. 31. 12. 2000.

Dug po obveznicama 1 173,10 1 885,80

Londonski klub* 1 380,90 1 255,40

Pariški klub* 770,80 686,40

Međunarodne financijske organizacije 584,74 566,78

IBRD 395,00 407,70

EBRD 80,55 69,51

CEB 15,36 23,98

EIB 93,83 65,60

Ostalo 63,46 354,72

Ukupno 3 973,00 4 749,10

*ukupni dug (alocirani i nelocirani dug)

Izvor: HNB, Ministarstvo financija

25

4. ANALIZA VANJSKE ZADUŽENOSTI REPUBLIKE

HRVATSKE U PERIODU OD 1999-2009

Prema novoj metodologiji plaćanja inozemnog duga, koje se primjenjuje od 2005.

godine, inozemni dug RH obuhvaća obveze rezidenta prema nerezidentnima na temelju:

dužničkih vrijednosnih papira izdanih na inozemnim tržištima (prema nominalnoj

vrijednosti), kredita (uključujući repo poslove) neovisno o ugovorenom dospijeću,

primljenih depozita, trgovinskih kredita s ugovorenim dospijećem duljim od 180 dana te

stanje nepodmirenih dospjelih i nedospjelih obračunatih kamata. (Galinec, 2007:110)

Struktura inozemnog duga prikazuje se po domaćim sektorima identično kao na

financijskom računu platne bilance. Pozicija „Izravna ulaganja“ prikazuje dužničke

transakcije između kreditora i dužnika, koji su međusobno vlasnički povezani (udio

kreditora u vlasničkoj strukturi dužnika > 10 %). Sektor država prikazuje inozemne

dugove široko definirane države, koja uključuje središnju državu, republičke fondove

(uključujuću HBOR) i lokalne organe uprave i fondove. Sektor središnja banka

prikazuje zaduženost HNB-a, a sektor banaka zaduženost banaka i štedionica. Ostali

domaći sektori obuhvaćaju zaduženost nefinancijskih poduzeća, ostalih financijskih

institucija i stanovništva. Unutar svakog sektora podaci se razvrstavaju na portfeljna i

ostala ulaganja. Portfeljna ulaganja odnose se na dugoročne i kratkoročne dužničke

vrijednosne papire. Ostala ulaganja uključuju valutu i depozite, te kredite. Krediti se

dijele na trgovačke kredite (tj. na komercijalne kredite koje kreditor odobrava za kupnju

njegove robe) i sve ostale kredite. Stanja duga iskazuju se u izvještajnim valutama

(EUR i USD), pretvaranjem odnosa u originalnoj valuti u izvještajnu temeljem srednjeg

deviznog tečaja HNB-a na kraju razdoblja. Struktura inozemnog duga prikazuje se i

prema sektorima inozemnih vjerovnika, a vrednovanje pozicija provedeno je na isti

način kao kod prikaza inozemnog duga prema domaćim sektorima.

26

4.1. Analiza vanjskog duga Republike Hrvatske prema domaćim

sektorima

Stanja i struktura vanjske zaduženosti prema domaćim sektorima (država, HNB, banke,

ostali sektori i izravna ulaganja) krajem pojedinog razdoblja od 1999. do 2009. godine

prikazani su u sljedećim tablicama (tablice 5 i 6).

Tablica 5. Stanje i struktura bruto inozemnog duga Republike Hrvatske prema

domaćim sektorima 2000.-2008.

u

milijunima

EUR 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008.

1. Država 5.328,5 5.981,8 5.884,9 6.570,7 7.257,3 7.047,3 6.667,7 6.663,0 4.167,3

2. Središnja banka (HNB)

216,4 215,9 23,2 365,9 2,4 2,6 2,6 2,3 2,3

3. Banke 2.216,5 2.565,5 3.798,7 6.140,1 7.731,7 8.978,7 10.222,6 8.879,1 10.063,9

4. Ostali sektori

3.781,1 3.754,3 4.030,9 4.945,7 5.895,6 7.264,0 9.502,5 13.451,9 20.133,0

5. Izravna ulaganja

721,1 1.091,7 1.405,4 1.861,4 2.046,1 2.455,0 2.878,4 3.932,8 5.949,8

Ukupno 12.263,6 13.609,2 15.143,1 19.883,8 22.933,1 25.747,6 29.273,8 32.929,1 40.316,3

od toga:

Kratkoročni 976,9 593,1 578,1 1.607,8 2.633,6 3.402,1 4.301,3 4.387,4 6.129,7

Dugoročni 11.286,7 13.016,1 14.565,0 18.276,0 20.299,4 22.345,6 24.972,5 28.541,8 34.186,6

u % od ukupnog

1. Država 43,4% 44,0% 38,9% 33,0% 31,6% 27,4% 22,8% 20,2% 10,3%


1,8% 1,6% 0,2% 1,8% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

3. Banke 18,1% 18,9% 25,1% 30,9% 33,7% 34,9% 34,9% 27,0% 25,0%

4. Ostali sektori

30,8% 27,6% 26,6% 24,9% 25,7% 28,2% 32,5% 40,9% 49,9%

5. Izravna ulaganja

5,9% 8,0% 9,3% 9,4% 8,9% 9,5% 9,8% 11,9% 14,8%

Ukupno 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%

od toga:

Kratkoročni 8,0% 4,4% 3,8% 8,1% 11,5% 13,2% 14,7% 13,3% 15,2%

Dugoročni 92,0% 95,6% 96,2% 91,9% 88,5% 86,8% 85,3% 86,7% 84,8%

Izvor: www.hnb.hr

27

Tablica 6. Stanje i struktura bruto inozemnog duga Republike Hrvatske prema

domaćim sektorima 1999. i 2009.

u milijunima EUR 1999. 2009.

1. Država 4.059,8 5.190,9


219,1 1,1

3. Banke 2.142,5 10.680,3

4. Ostali sektori 3.393,5 21.393,4

5. Izravna ulaganja 359,7 7.324,8

Ukupno 10.174,6 44.590,5

od toga:

Kratkoročni 649,2 4.830,60

Dugoročni 9.525,4 39.759,9

u % od ukupnog

1. Država 39,9% 11,6%


2,2% 0,0%

3. Banke 21,1% 24,0%

4. Ostali sektori 33,4% 48,0%

5. Izravna ulaganja 3,5% 16,4%

Ukupno 100,0% 100,0%

od toga:

Kratkoročni 6,4% 10,8%

Dugoročni 93,6% 89,2%

Izvor: www.hnb.hr

Krajem 1999. godine ukupni inozemni dug Republike Hrvatske prema domaćim

sektorima iznosio je 10.174,6 mil. eura, od čega je najveći dio otpadao na sektor države

(39,9% ukupnog duga). Deset godina kasnije, 2009. godine, dug se povećao više od

četiri puta te iznosio 44.590,5 mil. eura (što je vidljivo iz tablice 6). Struktura ukupnog

inozemnog duga RH također se promijenila u promatranom desetljeću tako da 2009.

godine najveći dio inozemnog duga otpada ostale sektore (48% ukupnog duga). U

promatranom razdoblju najviše je porastao dug ostalih sektora (nefinancijska poduzeća,

ostale financijske institucije i stanovništvo) i to za čak 6,3 puta što je najviše pridonijelo

rastu ukupnog inozemnog duga. S druge strane dug središnje banke naglo se smanjio

tijekom promatranog razdoblja. Zaduživanje središnje banke (Hrvatska narodna banka)

tijekom promatranog razdoblja bilo je vezano isključivo uz stvarno korištenje i otplatu

sredstava po osnovi sklopljenih stand-by aranžmana koje je Republika Hrvatska

zaključila s Međunarodnim monetarnim fondom. (Galinec, 2007: 113)

28

U nastavku će biti prikazan detaljni pregled inozemnog duga prema domaćim

dužničkim sektorima (osim sektora središnje banke zbog zanemarivog udjela u

ukupnom inozemnom dugu). Kao i u prethodne dvije tablice biti će prikazano stanje od

1999. do 2009. godine. Sljedeća tablica (tablica 7) prikazuje stanje i strukturu

inozemnog duga sektora države.

Tablica 7. Stanje i struktura inozemnog sektora države (1999. – 2009.)

mil.EUR 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Država 4.059,9 5.328,5 5.981,8 5.884,9 6.570,7 7.257,3 7.047,3 6.667,8 6.663,0 4.167,3 5.739,4

Kratkoročni 78,6 390,2 0,6 1,3 1,3 2,7 2,0 1,3 5,3 32,1 170,4

Instrumenti tržišta novca

0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 170,3

Krediti 75,4 388,5 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 31,7 0,0

Trgovinski krediti

2,5 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Ostale obveze

0,7 1,6 0,6 1,3 1,3 2,7 2,0 1,3 5,3 0,4 0,1

Kašnjenja otplate glavnice

0,4 0,6 0,3 0,9 0,9 2,4 1,8 0,0 1,1 0,0 0,1

Kašnjenja otplate kamata

0,2 1,0 0,3 0,4 0,4 0,3 0,2 1,2 4,2 0,4 0,0

Dugoročni 3.981,3 4.938,3 5.981,2 5.883,6 6.569,4 7.254,6 7.045,3 6.666,5 6.657,7 4.135,2 5.569,0

Obveznice 2.587,6 3.485,1 4.303,1 3.950,4 4.306,6 4.662,4 4.052,1 3.640,5 3.563,6 2.502,4 3.976,4

Krediti 1.393,1 1.453,2 1.676,7 1.932,1 2.260,5 2.590,2 2.990,6 3.024,1 3.093,0 1.572,0 1.592,6

Trgovinski krediti

0,6 0,1 1,3 1,1 2,3 2,1 2,6 1,9 1,2 0,7 0,0

Ostale obveze

0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

u % od ukupnog

Država 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%

Kratkoročni 1,9% 7,3% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,1% 0,8% 3,0%


0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 3,0%

Krediti 1,9% 7,3% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,8% 0,0%

Trgovinski krediti

0,1% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Ostale obveze

0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,1% 0,0% 0,0%


0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%


0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,1% 0,0% 0,0%

Ostalo 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Dugoročni 98,1% 92,7% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 99,9% 99,2% 97,0%

Obveznice 63,7% 65,4% 71,9% 67,1% 65,5% 64,2% 57,5% 54,6% 53,5% 60,0% 69,3%

Krediti 34,3% 27,3% 28,0% 32,8% 34,4% 35,7% 42,4% 45,4% 46,4% 37,7% 27,7%

Trgovinski krediti

0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Ostale obveze

0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Izvor: www.hnb.hr

29

Dug države je u promatranom razdoblju rastao po veoma niskoj stopi za razliku od rasta

ukupnog inozemnog duga za koji smo već rekli da je u navedenom razdoblju (od 1999.

do 2009. godine) porastao za čak četiri puta. 2008. godine došlo je do smanjenja

zaduženosti države u inozemstvu za 37,5% u odnosu na prethodnu godinu. Razlog tome

je gospodarska kriza koja se pojavila 2007. godine i uzrokovala pogoršano gospodarsko

okruženje. Što se tiče ročne strukture zaduživanja možemo reći da u vanjskoj

zaduženosti države prevladava dugoročni dug s najmanjim udjelom 2000. godine

(92,7%), kada je udio kratkoročnog duga bio maksimalan i iznosio 7,3%. Ostalih godina

promatranog razdoblja dugoročni dug je iznosio gotovo 100% udjela u ukupnom dugu

države.

Veliki dio dugoročnog inozemnog duga države nastao je kao rezultat emisije dužničkih

vrijednosnih papira (obveznica) na međunarodnim financijskim tržištima. (Galinec,

2007: 113)

U razdoblju od 1999. do 2007. godine inozemni se dug po osnovi emitiranih obveznica

povećao za 27,39%. Međutim, zbog smanjenja nominalnog iznosa emitiranih obveznica

u 2008. godini na 2.502,4 mil. eura te njegovog ponovnog rasta 2009. godine na razinu

od 3.976,4 mil. eura, možemo reći da je u razdoblju od 1999. do 2009. godine zapravo

došlo do rasta od 34,93%.

Što se tiče dugoročnog inozemnog duga države u obliku kredita on se također

povećavao do 2007. godine, dok u 2008. godini dolazi do naglog pada na čak 1.572 mil.

eura te nakon toga njegov iznos u 2009. godini ponovno bilježi niski rast na 1.592,6 mil.

eura. Relativni udio kredita u odnosu na relativni udio obveznica u strukturi dugoročnog

inozemnog zaduženja države je niži.

Povećanjem vlasničkih udjela inozemnih banaka u vlasničkoj strukturi domaćih banaka

u drugoj polovini 90-ih godina prošlog stoljeća došlo je do zaoštravanja konkurencije u

bankarskom sektoru i do trenda pada kamatnih stopa na odobrene kredite, što je

izazvalo povećanu dostupnost kredita, prije svega stanovništvu. Domaće kreditne

plasmane banke financiraju iz dva izvora: zadržane dobiti i povlačenjem kredita iz

30

inozemstva (uglavnom od matičnih banaka). (Galinec, 2007: 114) To je vidljivo u

sljedećoj tablici (tablica 8).

Tablica 8. Stanje i struktura inozemnog duga sektora banaka (1999. – 2009.)

u

milijunima

EUR

1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Banke

ukupno 2.142,5 2.216,5 2.565,5 3.798,7 6.140,2 7.731,7 8.978,8 10.222,6 8.879,1 10.063,9 10.688,7

Kratkoročni 14,6 10,6 4,3 1,2 605,5 1.969,2 2.505,2 3.362,7 2.361,2 3.793,1 3.091,8


0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Krediti 13,9 7,8 2,6 0,3 604,6 519,9 1.064,8 1.150,4 710,8 1.121,1 806,8

Gotovina i depoziti

0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 1.448,4 1.438,6 2.211,1 1.648,8 2.670,3 2.283,9

Ostale obveze

0,7 2,8 1,7 0,8 0,9 0,9 1,7 1,2 1,7 1,7 1,2


0,6 1,3 0,9 0,5 0,2 0,0 0,0 0,0 0,1 0,0 0,0


0,1 1,5 0,7 0,4 0,7 0,9 1,7 1,2 1,5 1,7 1,2

Dugoročni 2.127,9 2.205,9 2.561,2 3.797,5 5.534,7 5.762,5 6.473,6 6.859,9 6.517,9 6.270,8 7.596,9

Obveznice 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 453,2 456,6 457,9 459,0 440,8 9,0

Krediti 1.592,4 1.741,4 1.843,0 1.900,6 2.798,5 3.517,4 3.822,7 4.217,3 3.565,1 3.375,0 3.545,3

Gotovina i depoziti

535,5 464,5 718,3 1.896,9 2.736,2 1.791,9 2.194,3 2.184,7 2.493,9 2.455,0 4.042,7

Ostale obveze

0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

u % od ukupnog

Banke

ukupno 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%

Kratkoročni 0,7% 0,5% 0,2% 0,0% 9,9% 25,5% 27,9% 32,9% 26,6% 37,7% 28,9%


0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Krediti 0,6% 0,4% 0,1% 0,0% 9,8% 6,7% 11,9% 11,3% 8,0% 11,1% 7,5%

Gotovina i depoziti

0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 18,7% 16,0% 21,6% 18,6% 26,5% 21,4%

Ostale obveze

0,0% 0,1% 0,1% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%


0,0% 0,1% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%


0,0% 0,1% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Ostalo 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Dugoročni 99,3% 99,5% 99,8% 100,0% 90,1% 74,5% 72,1% 67,1% 73,4% 62,3% 71,1%

Obveznice 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 5,9% 5,1% 4,5% 5,2% 4,4% 0,1%

Krediti 74,3% 78,6% 71,8% 50,0% 45,6% 45,5% 42,6% 41,3% 40,2% 33,5% 33,2%

Gotovina i depoziti

25,0% 21,0% 28,0% 49,9% 44,6% 23,2% 24,4% 21,4% 28,1% 24,4% 37,8%

Ostale obveze

0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Izvor: www.hnb.hr

31

U razdoblju od 1999. do 2009. godine vanjski dug sektora banaka se povećao čak pet

puta i to sa 2.142,5 mil. eura krajem 1999. godine na 10.688,7 mil. eura krajem 2009.

godine. Tijekom promatranog razdoblja rastao je udio kratkoročnog duga, a smanjivao

se udio dugoročnog duga u ukupnom dugu sektora banaka.

U strukturi kratkoročnog duga vidljivo je da dominiraju kratkoročni krediti te gotovina i

depoziti. Pojava pozicije "gotovina i depoziti" u kratkoročnoj strukturi inozemnog duga

sektora banaka započela je 2004. godine, što se podudara su vođenjem mjera Hrvatske

narodne banke za smanjivanjem inozemnog zaduženja banaka. (Galinec, 2007: 114)

Udio te pozicije u ukupnoj strukturi sektora banaka krajem 2009. godine iznosi 21,4%.

U strukturi dugoročnog duga najveći dio u razdoblju od 1999. do 2009. godine

zauzimali su krediti, a zatim gotovina i depoziti, dok se 2009. godine situacija

promijenila te 37,8% spada među gotovinu i depozite, a nešto manje 33,2% među

kredite. Drugim riječima, udio dugoročnih kredita u vanjskom dugu banaka kroz

promatrano razdoblje je padao dok je udio gotovine i depozita u tom istom razdoblju

rastao. Kako bi banke došle do kapitala potrebnog za financiranje kreditne emisije u

Hrvatskoj u uvjetima djelovanja mjera HNB usmjerenih na smanjenje zaduženja sektora

banaka u inozemstvu, tijekom 2004. godine hrvatske banke počele su izdavati

dugoročne obveznice na međunarodnim financijskim tržištima. (Galinec, 2007: 115)

Relativni je udio tih obveznica krajem 2004. godine iznosio 5,9% te se postupno

smanjivao do razine od 0,1% ukupnog duga sektora banaka krajem 2009. godine.

Dužnički odnosi između vlasnički povezanih poduzeća (gdje inozemni vjerovnik

posjeduje više od 10% udjela u vlasničkoj strukturi domaćeg vjerovnika) iskazuje se

kao poseban sektoru statistici inozemnog duga. Što je veća razina inozemnih izravnih

ulaganja u neku ekonomiju, raste i inozemni dug po osnovi izravno-ulagačkih odnosa.

Relativni je udio tih obveznica krajem 2004. godine iznosio 5,9% te se postupno

smanjivao do razine od 0,1% ukupnog duga sektora banaka krajem 2009. godine. U

sljedećoj tablici (tablica 9) prikazan je vanjski dug ostalih domaćih sektora u razdoblju

od 1999. do 2009. godine.

32

Tablica 9. Stanje i struktura inozemnog duga ostalih domaćih sektora (1999. – 2009.)

mil. EUR 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Ostali

domaći sektori

3.393,4 3.781,1 3.754,4 4.030,8 4.945,7 5.895,6 7.263,9 9.502,5 13.451,9 20.133,0 21.374,8

Kratkoročni

513,7 445,2 454,6 472,6 512,9 535,2 707,7 700,9 1.478,2 984,0 1.346,7


17,6 10,3 32,4 0,0 33,7 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Krediti 130,0 46,5 54,0 25,4 68,1 98,5 140,2 155,0 681,0 724,3 677,7

Gotovina i depoziti

0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Trgovinski krediti

65,9 45,1 40,9 47,5 22,2 23,2 27,8 35,9 31,1 37,0 28,2

Ostale obveze

300,2 343,4 327,4 399,7 389,0 413,5 539,8 510,0 766,0 222,7 640,9


275,4 309,8 298,2 366,5 356,3 377,1 496,3 460,6 683,4 172,5 523,6


24,8 33,5 29,1 33,2 32,7 36,3 43,5 49,4 82,6 50,2 117,2

Dugoročni 2.879,7 3.335,9 3.299,8 3.558,2 4.432,8 5.360,4 6.556,2 8.801,6 11.973,7 19.149,0 20.028,1

Obveznice 31,2 31,2 31,2 171,9 344,8 377,9 375,3 306,4 401,6 1.195,1 1.665,8

Krediti 2.578,2 3.055,1 3.040,6 3.174,9 3.933,0 4.852,7 6.017,1 8.349,8 11.282,3 17.603,9 18.069,6

Gotovina i depoziti

0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 10,6 0,0

Trgovinski krediti

270,4 249,5 227,9 211,5 155,0 129,8 163,8 145,4 289,8 339,4 292,6

u % od ukupnog

Ostali

domaći sektori

100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%

Kratkoročni

15,1% 11,8% 12,1% 11,7% 10,4% 9,1% 9,7% 7,4% 11,0% 4,9% 6,3%


0,5% 0,3% 0,9% 0,0% 0,7% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Krediti 3,8% 1,2% 1,4% 0,6% 1,4% 1,7% 1,9% 1,6% 5,1% 3,6% 3,2%

Gotovina i depoziti

0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Trgovinski krediti

1,9% 1,2% 1,1% 1,2% 0,4% 0,4% 0,4% 0,4% 0,2% 0,2% 0,1%

Ostale obveze

8,8% 9,1% 8,7% 9,9% 7,9% 7,0% 7,4% 5,4% 5,7% 1,1% 3,0%


8,1% 8,2% 7,9% 9,1% 7,2% 6,4% 6,8% 4,8% 5,1% 0,9% 2,4%


0,7% 0,9% 0,8% 0,8% 0,7% 0,6% 0,6% 0,5% 0,6% 0,2% 0,5%

Dugoročni 84,9% 88,2% 87,9% 88,3% 89,6% 90,9% 90,3% 92,6% 89,0% 95,1% 93,7%

Obveznice 0,9% 0,8% 0,8% 4,3% 7,0% 6,4% 5,2% 3,2% 3,0% 5,9% 7,8%

Krediti 76,0% 80,8% 81,0% 78,8% 79,5% 82,3% 82,8% 87,9% 83,9% 87,4% 84,5%

Gotovina i depoziti

0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,1% 0,0%

Trgovinski krediti

8,0% 6,6% 6,1% 5,2% 3,1% 2,2% 2,3% 1,5% 2,2% 1,7% 1,4%

Izvor: www.hnb.hr

33

U objašnjenju tablice 6. već je bilo spomenuto da je došlo do povećanja vanjskog duga

ostalih domaćih sektora u promatranom razdoblju od 6,3 puta. U promatranom

razdoblju došlo je do smanjenja relativnog udjela kratkoročnog duga i povećanja

relativnog udjela dugoročnog duga Najveći dio kratkoročnog duga odnosi se na

kašnjenja otplate glavnice i kamata, čiji je relativni udio porastao na 9,9% u 2002.

godini da bi se kasnije opet smanjio na 3,0% u 2009. godini.

Najveći udio dugoročnog duga odnosi se na kredite sa 76,0% udjela na početku

promatranog razdoblja te 84,5% udjela na kraju promatranog razdoblja, zatim na

trgovačke kredite (čiji udio u ukupnom dugoročnom dugu s godinama opada) te

obveznice (čiji udio u ukupnom dugu s godinama raste).

U sljedećoj tablici (tablica 10) prikazan je inozemni dug po osnovi zaduživanja od

inozemnih subjekata s kojima je domaći dužnik povezan po osnovi inozemnih izravnih

ulaganja u razdoblju od 1999. do 2009. godine.

34

Tablica 10. Stanje i struktura inozemnog duga po osnovi inozemnih izravnih ulaganja

(1999. – 2009.)

u

milijunima

EUR

1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009

Izravna

ulaganja

ukupno

359,7 721,1 1.091,7 1.405,5 1.861,4 2.046,0 2.455,0 2.898,4 3.932,9 5.949,8 7.440,3

Kratkoročni 20,2 86,1 56,7 79,8 122,3 124,1 184,6 233,9 540,4 1.318,2 446,8


0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Krediti 12,2 23,5 4,5 29,9 38,7 33,0 36,5 51,2 216,8 1.227,4 343,2

Trgovinski krediti

1,5 43,9 1,6 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Ostale obveze

6,5 18,7 50,6 49,9 83,6 91,2 148,1 182,7 323,6 90,9 103,6


5,0 14,8 42,7 42,0 73,4 78,1 128,7 158,2 293,9 69,0 73,5


1,5 4,0 7,9 7,9 10,2 13,1 19,4 24,5 29,7 21,9 30,1

Ostalo 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Dugoročni 339,5 635,0 1.035,0 1.325,7 1.739,1 1.921,9 2.270,4 2.664,5 3.392,5 4.631,6 6.993,4

Obveznice 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Krediti 332,1 606,6 1.013,4 1.291,6 1.707,6 1.892,2 2.236,8 2.618,1 3.374,5 4.630,1 6.992,4

Trgovinski krediti

7,4 28,3 21,6 34,1 31,5 29,8 33,6 26,4 18,0 1,5 1,0

Ostale obveze

0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

u % od ukupnog

Izravna

ulaganja

ukupno

100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% 100,0%

Kratkoročni 5,6% 11,9% 5,2% 5,7% 6,6% 6,1% 7,5% 8,1% 13,7% 22,2% 6,0%


0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Krediti 3,4% 3,3% 0,4% 2,1% 2,1% 1,6% 1,5% 1,8% 5,5% 20,6% 4,6%

Trgovinski krediti

0,4% 6,1% 0,1% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Ostale obveze

1,8% 2,6% 4,6% 3,6% 4,5% 4,5% 6,0% 6,3% 8,2% 1,5% 1,4%


1,4% 2,1% 3,9% 3,0% 3,9% 3,8% 5,2% 5,5% 7,5% 1,2% 1,0%


0,4% 0,6% 0,7% 0,6% 0,5% 0,6% 0,8% 0,8% 0,8% 0,4% 0,4%

Ostalo 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Dugoročni 94,4% 88,1% 94,8% 94,3% 93,4% 93,9% 92,5% 91,9% 86,3% 77,8% 94,0%

Obveznice 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Krediti 92,3% 84,1% 92,8% 91,9% 91,7% 92,5% 91,1% 90,3% 85,8% 77,8% 94,0%

Trgovinski krediti

2,1% 3,9% 2,0% 2,4% 1,7% 1,5% 1,4% 0,9% 0,5% 0,0% 0,0%

Ostale obveze

0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0% 0,0%

Izvor: www.hnb.hr

35

Vanjski dug po osnovi inozemnih izravnih ulaganja povećao se 20,7 puta unutar

promatranog razdoblja. Drugim riječima vanjski dug po osnovi inozemnih izravnih

ulaganja povećao je svoj udio u ukupnoj strukturi vanjskog duga RH s 3,5% krajem

1999. godine na 16,4% na kraju 2009. godine. Iz tablice 10 je vidljiv znatno veći udio

dugoročnog duga po osnovi inozemnih izravnih ulaganja u odnosu na kratkoročni dug.

Najveći udio u kratkoročnom dugu zauzimaju krediti čiji se udio kreće od 3,4% na kraju

1999. do 20,6% u 2008. godini te se u 2009. godini ponovno smanjuje na svega 4,6%.

U slučaju neredovitog servisiranja tih obveza prema vjerovniku – inozemnom vlasniku,

domaći subjekt može te obveze u dogovoru s vlasnikom - vjerovnikom pretvoriti u

dugoročne, odnosno inozemni vlasnik – vjerovnik može pretvoriti te obveze u dodatne

vlasničke udjele, tako da nam vrijednost te pozicije u statistici inozemnog duga ukazuje

na potencijalne veličine zamjene duga novim udjelima (debt-equity swap), nakon kojih

se umanjuje vrijednost duga, a povećava vrijednost inozemnih izravnih ulaganja u

zemlju. (Galinec, 2007: 117)

Udio dugoročnog duga u ukupnom dugu po osnovi inozemnih izravnih ulaganja

smanjivao se od 94,4% krajem 1999. godine na 77,8% krajem 2008. godine da bi 2009.

godine ponovno porastao na 94%. Najveći udio u dugoročnom dugu zauzimaju krediti,a

zatim trgovinski krediti čiji se udio smanjuje sa 3,9% 2000. godine na 0,013% krajem

2009. godine. Dugoročni krediti također mogu biti potencijalna podloga za zamjenu

duga novim udjelima u slučaju neredovitog servisiranja duga, no vjerojatnost je mnogo

manja nego kod kratkoročnih kredita.

Iz tablica koje su analizirane u prethodnom dijelu možemo zaključiti da se dug svih

sektora, osim sektora središnje banke, povećavao tijekom promatranog razdoblja.

Također je bitno istaknuti je u svim sektorima u kojima je dolazilo do povećanja duga

znatno veći udio zauzimao dugoročni dug, a najveći udio u dugoročnom dugu imaju

krediti (osim u slučaju sektora države gdje obveznice zauzimaju najveći udio).

36

4.2. Pokazatelji vanjske zaduženosti Republike Hrvatske

Uz teoretsko objašnjenje pokazatelja vanjske zaduženosti važno je prikazati kako su se

kretali pokazatelji vanjske zaduženosti pojedinih zemalja kako bi se mogla ocijeniti

realna visina zaduženosti.

U ovom dijelu rada prikazat će se odabrani pokazatelji stanja i tijeka zaduženosti u

razdoblju od 1999. do 2009. godine pomoću kojih će se dati ocjena zaduženosti

Republike Hrvatske. Odnos ukupnog vanjskog duga i BDP-a jedan je od pokazatelja

stanja zaduženosti. Kretanje tog pokazatelja za Hrvatsku u navedenom razdoblju može

se vidjeti u tablici 11.

Tablica 11. Odnos ukupnog vanjskog duga prema BDP-u (1999.-2009.)

mil. eura 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009.

Vanjski dug 10.175 12.264 13.609 15.144 19.884 22.933 25.761 29.274 32.929 39.125 43.106

BDP 21.638 23.146 25.538 28.112 30.011 32.759 35.725 39.102 42.833 47.370 45.379

Odnos

ukupnog

vanjskog

duga prema

BDP-u (%)

47,02 52,99 53,29 53,87 66,26 70,01 72,11 74,87 76,88 82,60 94,99

Izvor: www.hnb.hr; izračun autora

Odnos vanjskog duga prema BDP-u dvostruko se povećao tijekom promatranog

razdoblja. Udvostručenje pokazatelja objašnjavamo bržim rastom vanjskog duga od

rasta BDP-a u navedenom desetljeću. Uzevši u obzir kriterije Svjetske banke možemo

reći da je Republika Hrvatska 1999. godine spadala u kategoriju manje zadužene

zemlje, dok je u razdoblju od 2000. do 2007. godine porastom zaduženosti bila

klasificirana kao srednje zadužena zemlja (sa udjelom vanjskog duga u BDP-u od 52,99

do 76,88%) da bi 2008. godine prešla prag zaduženosti i postala visoko zadužena

zemlja.

Sljedeća tablica (tablica 12) prikazuje odnos ukupnog vanjskog duga prema izvozu roba

i usluga Republike Hrvatske u razdoblju od 1999. do 2009. godine. Ovaj pokazatelj već

je 1999. godine iznosio 133,04% i prema kriterijima zaduženosti Svjetske banke

37

Hrvatska je već te godine spadala u srednje zadužene zemlje. Slijedeće dvije godine

(2000. i 2001. godine) Republika hrvatska je imala nešto niži udio vanjskog duga u

ukupnom izvozu te je spadala u manje zadužene zemlje, da bi se od 2002. godine taj

pokazatelj opet povećao svrstavši je među srednje zadužene zemlje.

Tablica 12. Odnos ukupnog vanjskog duga prema izvozu roba i usluga (1999.-2009.)

mil. eura 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009.

Vanjski dug 10.175 12.264 13.609 15.144 19.884 22.933 25.761 29.274 32.929 39.125 43.106

Ukupan

izvoz roba i

usluga

7.648 9.419 10.809 11.128 13.141 14.243 15.273 16.990 18.307 19.905 16.157

Odnos

ukupnog

vanjskog

duga prema

izvozu roba

i usluga (%)

133,04 130,20 125,90 136,09 151,31 161,01 168,67 172,30 179,87 196,56 266,79


Pokazatelj udjela vanjskog duga u ukupnom izvozu 2009. godine porastao je na čak

266,79% što je posljedica smanjenja ukupnog izvoza robe i usluga što je Republiku

Hrvatsku prema kriterijima zaduženosti Svjetske banke svrstalo u visoko zadužene

zemlje.

Tablica 13 prikazuje iznos međunarodnih pričuva i vanjskog duga u Republici

Hrvatskoj za razdoblje od 1999. do 2009. godine te su prema tim podacima izračunati

udjeli međunarodnih pričuva u vanjskom dugu.

Tablica 13. Odnos međunarodnih pričuva i vanjskog duga (1999.-2009.)

mil. eura 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009.

Međunarodne pričuve

3.013 3.783 5.334 5.651 6.554 6.436 7.438 8.725 9.307 9.121 10.376

Vanjski dug 10.175 12.264 13.609 15.144 19.884 22.933 25.761 29.274 32.929 39.125 43.106

Odnos

međunarodnih pričuva i vanjskog duga

(%)

29,61 30,85 39,19 37,32 32,96 28,06 28,87 29,80 28,26 23,31 24,07

Izvor. www.hnb.hr; izračun autora

38

Ovaj pokazatelj se tijekom prvih osam godina navedenog razdoblja kretao oko 30% što

znači da je razina međunarodnih pričuva Republike Hrvatske u prosjeku dovoljna za

pokriće 1/3 vanjskog duga. Pokazatelj se 2007. godine počeo smanjivati što možemo

objasniti početkom gospodarske krize. 2008. godine pokazatelj se značajno smanjio što

ukazuje na nemogućnost pokrića vanjskog duga međunarodnim rezervama u

budućnosti. Godine 2009. pokazatelj se neznatno povećao u odnosu na prethodnu

godinu što možemo objasniti većim povećanjem međunarodnih pričuva od povećanja

vanjskog duga.

Nakon analize pokazatelja stanja zaduženosti Republike Hrvatske prelazimo na analizu

odabranih pokazatelja tijeka zaduženosti. Prvi pokazatelj tijeka zaduženosti kojeg ćemo

analizirati je odnos otplate duga prema izvozu roba i usluga koji je prikazan tablicom

14.

Tablica 14. Odnos otplate duga prema izvozu roba i usluga (1999.-2009.)

mil. eura 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009.

Iznos otplate duga 1.885 2.464 3.046 3.317 2.802 3.209 3.814 6.091 6.093 5.622 7.453

Ukupan izvoz roba i

usluga 7.648 9.419 10.809 11.128 13.141 14.243 15.273 16.990 18.307 19.905 16.157

Odnos otplate duga

prema izvozu roba i

usluga (%) 24,65 26,16 28,18 29,81 21,32 22,53 24,97 35,85 33,28 28,24 46,13

Izvor: www.hnb.hr

Pokazatelj odnosa otplate duga prema izvozu roba i usluga tijekom promatranog

razdoblja stalno se mijenjao, ali je u cijelom promatranom razdoblju iznosio više od

20% što ukazuje na probleme nelikvidnosti zemlje. Vrijednost pokazatelja 1999. godine

iznosila je 24,65% što znači da je skoro ¼ sredstava ostvarenih izvozom korišteno za

otplatu vanjskog duga te je rasla sve do 2003. godine kada je vrijednost izvoza porasla,

a smanjen je iznos otplate duga. Nakon toga odnos otplate duga prema izvozu roba i

usluga ponovno raste da bi 2009. godine iznosio čak 46,13% što je gotovo dvostruko od

njegove vrijednosti na početku promatranog razdoblja.

U sljedećoj tablici (tablica 15) prikazan je odnos međunarodnih pričuva i servisiranja

duga izražen u mjesecima. Pokazatelj prikazuje koliko je mjeseci moguće otplaćivati

39

vanjski dug korištenjem međunarodnih pričuva. Ovaj pokazatelj je imao minimalnu

vrijednost 2009. godine (16,71 mjeseci) te maksimalnu vrijednost 2003. godine (28,07

mjeseci). Prosječna vrijednost ovog pokazatelja je 20,57 mjeseci što znači da u

razdoblju od 1999. do 2009. godine u Republici Hrvatskoj prosječan broj mjeseci

kojima je bilo moguće otplaćivati vanjski dug korištenjem postojećih međunarodnih

pričuva iznosi 20,57 mjeseci.

Tablica 15. Odnos međunarodnih pričuva i servisiranja duga (u mjesecima) od 1999. do

2009.godine

mil. eura 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009.

Međunarodne pričuve 3.013 3.783 5.334 5.651 6.554 6.436 7.438 8.725 9.307 9.121 10.376

Iznos otplate duga 1.885 2.464 3.046 3.317 2.802 3.209 3.814 6.091 6.093 5.622 7.453

Odnos međunarodnih pričuva i servisiranja duga (u

mjesecima) 19,18 18,42 21,01 20,44 28,07 24,07 23,40 17,19 18,33 19,47 16,71


Što se tiče ostalih pokazatelja vanjske zaduženosti Republike Hrvatske u sljedećoj

tablici (tablica 16) prikazan je odnos izravnih stranih ulaganja i BDP-a u razdoblju od

1999. do 2009. godine. Vrijednost ovog pokazatelja stalno se mijenjala tijekom

promatranog razdoblja, a najveća je bila 2008. godine i to 8,89%. Veća vrijednost ovog

pokazatelja je bolja jer omogućuje zaduženim zemljama korištenje prihoda od izravnih

ulaganja za otplatu duga, a također donosi dodatni kapital za razvoj i transfer

tehnologije i znanja. Stoga je njegovo smanjenje u 2009. godini (kada je iznosio 4,69%)

za gotovo pola u odnosu na prethodnu godinu vrlo zabrinjavajuće.

Tablica 16. Odnos izravnih stranih ulaganja i BDP-a (1999.-2009.)

mil. eura 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009.

Izravna strana

ulaganja (FDI) 1.363 1.141 1.468 1.138 1.482 949,6 1.468 2.768 3.679 4.209 2.129

BDP 21.638 23.146 25.538 28.112 30.011 32.759 35.725 39.102 42.833 47.370 45.379

Izravna strana

ulaganja kao

postotak BDP-a 6,30 4,93 5,75 4,05 4,94 2,90 4,11 7,08 8,59 8,89 4,69


40

Prema svim navedenim podacima možemo zaključiti da je vanjski dug Republike

Hrvatske u razdoblju od 1999. do 2009. godine konstantno rastao. Analizirajući

pokazatelje vanjske zaduženosti možemo zaključiti da se Republika Hrvatska 2009.

godine mogla svrstati u visoko zaduženu zemlju s problemima pri otplati duga i

smanjenim izravnim stranim ulaganjima.

4.3. Upravljanje vanjskim dugom Republike Hrvatske

U drugom dijelu rada, koji obuhvaća pojam i definiciju vanjskog duga, s teorijskog

aspekta je navedeno koje su mogućnosti te koji problemi upravljanja vanjskim dugom.

U ovom dijelu rada biti će objašnjen sustav upravljanja vanjskim dugom Republike

Hrvatske.

Važnu komponentu javnog duga Republike Hrvatske i zemlje u cjelini čini vanjski dug,

čiji su troškovi servisiranja definitivni odljev dohotka iz zemlje. Unatoč tome, Hrvatska

se kao ni druge zemlje u razvoju i tranziciji ne može odreći toga izvora financiranja,

naravno ako želi hvatati korak s razvijenim svijetom. (Jurković, 2002: 325)

Već niz godina vanjski dug Hrvatske raste brzo i približava se onoj kritičnoj točki kada

bi mogao postati ograničenje ukupnom razvoju zemlje i izvor njezine financijske

nestabilnosti. (Jurković, 2002: 327)

Visina i struktura inozemnog duga važni su činitelji dinamike i strukture gospodarskog

razvoja svake zemlje. Hrvatska – kao zemlja s velikim razvojnim potrebama, a malom

domaćom štednjom – stoji pred strateškim odlukama na području politike zaduživanja u

inozemstvu. Iskustva i dug “naslijeđen” od SFRJ upućuju na potrebu opreza. Ključ

uspjeha sustava upravljanja inozemnim dugom svake zemlje, pa tako i Hrvatske, jest

koordinacija svih elemenata sustava upravljanja inozemnim dugom: (Kačan, 2000:1)

1. Vlade, koja raspolaže ključnim informacijama i koristi se izvorima inozemnog

financiranja te pribavlja sredstva za otplatu javnoga inozemnog duga;

2. Ministarstva financija, kao financijskog agenta države;

3. Hrvatske narodne banke, kao fiskalnog agenta države te institucije zadužene za

praćenje ukupnoga inozemnog duga i održavanje međunarodne likvidnosti zemlje; i

41

4. Institucije zadužene za makroekonomske projekcije gospodarskog razvoja Hrvatske.

Strategiju upravljanja javnim dugom ima i Republika Hrvatska. Njezin je nosilac Sektor

za upravljanje javnim dugom Ministarstva financija na temelju Zakona o državnom

proračunu iz 2003. godine.

Osnovni elementi strategije za 2007. bili su:

• Financiranje duga bilo je usmjereno na domaće tržište, s time da do 2009. udio duga u

stranoj valuti padne na 40%.

• Radi poboljšanja ročne strukture duga, zaduživanje se usmjeravalo ponajprije na

obveznice s rokom od 5 do 10 godina, a cilj je bio smanjiti iznos kratkoročnog duga i

duga s promjenjivom kamatnom stopom na 33%.

• Od 2007. do 2009. prosječne potrebe za zaduživanjem trebale su iznositi 11,8 milijardi

kn ili 4,1% BDP-a uz nešto veća dospijeća duga u 2007. i 2009.

• Potrebe za novim zaduživanjem trebale su se financirati pretežno na domaćem tržištu,

dok je inozemno zaduženje trebalo iznositi od 0,5% BDP-a uz „snažan opadajući trend“.

• Buduća izdanja obveznica ročnosti od 3, 5, 7 i 10 godina plasirana su na način da se

dopune dospijeća potrebna za izgradnju referentne domaće krivulje prinosa. To bi

značilo da će se dospijeća iz 2007. dopuniti dospijećima 2012. i 2017. godine.

• Namjeravalo se u srednjem roku konsolidirati sindiciranje i aukcije kao oblike emisije

domaćih obveznica, pri čemu su se nova izdanja obveznica plasirala putem sindiciranja.

Sve te mjere imaju za cilj dalje usporavanje rasta javnog duga uz smanjenje rizika,

ponajprije tečajnih, kao i povećanje transparentnosti i daljnjeg razvoja domaćeg tržišta

kapitala. Očito je da su ti ciljevi i mjere u skladu sa spomenutim smjernicama MMF-a i

Svjetske banke te da odgovaraju politici prikladnoj zemlji s relativno visokim vanjskim

dugom. No, javni dug inozemstvu tek je dio ukupnoga vanjskog duga; zato je za

upravljanje dugom privatnog sektora prijeko potrebna koordinacija s Narodnom

bankom kao nosiocem monetarne politike.

42

U Republici Hrvatskoj tek u posljednjih nekoliko godina učinjeni su znatni pomaci u toj

koordinaciji, kako u formalnom, tako i u praktičnom smislu. To je osobito važno radi

izbjegavanja sukoba između nosilaca politike upravljanja dugom i monetarne

politike;upravljanje dugom usmjereno je ponajprije na pronalaženje kompromisa

između troškova i rizika, dok je zadatak monetarne politike očuvanje vrijednosti novca.

Zato sukobi mogu nastati: (Dujšin i partneri, 2007: 471-472)

• Zbog visine kamatnih stopa, gdje će monetarna vlast dizati kamate ako ocjeni da

monetarni agregati rastu prebrzo, dok će fiskalna vlast težiti što povoljnijim uvjetima

zaduživanja na domaćem tržištu;

• Zbog monetarnih učinaka zaduživanja države u obliku povećanja depozita države i

državne potrošnje što potiče inflaciju;

• Zbog sličnosti instrumenata monetarne politike i politike zaduženja države.

Instrumenti monetarne politike (blagajnički zapisi) služe upravljanju likvidnošću, a

trezorski zapisi služe za pribavljanje sredstava potrebnih državi. Kako su oba

instrumenta namijenjena istom tržištu, njihova konkurencija može izazvati pometnju na

tržištu.

Čini se da su znatni pomaci na području upravljanja javnim dugom, poboljšanje u

koordinaciji monetarne i fiskalne vlasti te intervencija monetarne vlasti radi

ograničavanja zaduživanja privatnog sektora u inozemstvu doveli, u izvjesnoj mjeri, do

povećanja povjerenja inozemnih vjerovnika u kreditnu sposobnost Republike Hrvatske.

To je važno postignuće, jer katkada je dovoljna samo jedna glasina da izazove

nepovjerenje vjerovnika i bijeg kapitala te zemlju dovede u financijsku krizu. No, ako je

time na kratki rok problem vanjskog duga Republike Hrvatske nešto i umanjen, ni

najveća vještina upravljanja vanjskim dugom ne može na duži rok dovesti zemlju iz

„podnošljivog“ u „povoljno“ stanje u pogledu javnog duga. To ovisi isključivo o načinu

na koji su sredstva tog duga utrošena, tj. hoće li se iz tih investicija iznjedriti izvozni

prihodi kojima će se pozajmljena sredstva vratiti.

43

4.4. Održivost vanjskog duga Republike Hrvatske

Stupanj ekonomskog razvoja zemlje i uspješnost ekonomske politike, osobito u

međunarodnim usporedbama, u svodnom (agregatnom) izrazu u pravilu se mjeri

razinom i strukturom bruto domaćeg proizvoda, njegovom dinamikom kretanja i

stanjem i kretanjem zaposlenosti i nezaposlenosti. (Znanstveni skup, 2002:4)

U Hrvatskoj zadržavanje javnog duga ispod 60% BDP-a može zahtijevati znatne

napore. (Otto, 2002:55) Republika Hrvatska se nalazi među visoko zaduženim

zemljama pa je potrebno detaljnije sagledati ekonomske indikatore prikazane u sljedećoj

tablici (tablici 17) da bi bili u mogućnosti ocijeniti održivost vanjskog duga zemlje.

Tablica 17. Indikatori gospodarskog razvoja Republike Hrvatske (1999. – 2009.)

1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009.

BDP (u mil.

eura) 21.638 23.146 25.538 28.112 30.011 32.759 35.725 39.102 42.833 47.370 45.379

BDP po

stanovniku

(eur)

4.751 5.229 5.752 6.331 6.759 7.380 8.043 8.807 9.656 10.683 10.245

BDP-

godišnja stopa rasta

-1,5 3,0 3,8 5,4 5,0 4,2 4,2 4,7 5,5 2,4 -5,8

Prosječna godišnja stopa

inflacije

4,0 4,6 3,8 1,7 1,8 2,1 3,3 3,2 2,9 6,1 2,4

Tekući račun u % BDP-a

-6,6 -2,5 -3,2 -7,5 -6,3 -4,4 -5,5 -6,9 -7,6 -9,2 -5,4

Izvoz roba i

usluga u %

BDP-a

35,3 40,7 42,3 39,6 43,8 43,5 42,8 43,5 42,7 42,0 35,6

Proračunski deficit u %

BDP-a

-6,2 -6,5 -5,9 -4,3 -5,4 -4,2 -3,5 -2,6 -2,0 -1,8 -4,6

Stopa

nezaposlenos

ti u % (ILO)

13,6 16,1 15,8 14,8 14,3 13,8 12,7 11,2 9,6 8,4 9,1

Stopa

zaposlenosti

u % (ILO)

44,8 42,6 41,8 43,3 43,1 43,5 43,3 43,6 44,2 44,5 43,3

Izvor: www.hnb.hr

44

Promatrajući ekonomske indikatore (1999. – 2009.) uočava se stabilan razvoj

gospodarstva (povećanje BDP-a, smanjenje stope nezaposlenosti, smanjenje inflacije i

sl), međutim bitno je uočiti proračunski deficit i deficit tekućeg računa.

Deficit tekućeg računa trebao bi se pokriti suficitom u kapitalnim priljevima, no njih

nema dovoljno u obliku stranih investicija (direktnih i portfeljnih) pa je jedini način

zaduživanje. Proračunski deficit pokazatelj je velike državne potrošnje i on se može

financirati zaduživanjem na domaćem ili inozemnom tržištu kapitala ili porastom

poreznih stopa (s ciljem porasta proračunskih prihoda, iako često efekt može biti upravo

suprotan zbog porezne evazije). (Kersan-Škabić i Mihovilović,2005:11)

Domaće financijsko tržište nije dovoljno razvijeno pa je inozemno zaduživanje postalo

uobičajen način pribavljanja sredstava. U početku se nije vodilo računa o posljedicama

pretjeranog zaduživanja na inozemnom tržištu, kao što su: aprecijacija kune, inflatorni

pritisci, poticanje uvoza i destimuliranje izvoza. Postojeća razina vanjskog duga

prikazuje da bi svako daljnje zaduživanje u inozemstvu trebalo biti umjereno kako se

pokazatelji zaduženosti ne bi pogoršali, a naročito pokazatelj servisiranja duga.

Iako je Ministarstvo financija donijelo određeni plan kako preusmjeriti zaduživanje

države na domaće tržište, odnosno, o podjednakoj zastupljenosti unutarnjeg i vanjskog

javnog duga, a s druge strane HNB je 2004. godine uvela stopu granične obvezne

pričuve koju je tijekom 2004. i 2005. godine više puta povećavala s ciljem smanjenja

zaduživanja banaka u inozemstvu; dok god Hrvatska bude imala visoke deficite tekućeg

računa i proračuna koji ne budu praćeni višim stopama rasta gospodarstva postojat će

potreba za visokim inozemnim zaduživanjem. (Kersan-Škabić i Mihovilović,2005:11)

Hrvatska tijekom promatranog razdoblja bilježi visok rast uvoza, koji je po apsolutnoj

vrijednosti dvostruko viši od izvoza, a rast inozemnog zaduživanja jača kunu i time

uvozna dobra postaju jeftinija što potiče uvoz, jačanje kune destimulira izvoz pa to

rezultira visokim trgovinskim deficitom i deficitom tekućeg računa. Mjera koja bi

riješila navedeni problem je smanjenje uvoza uz povećanje izvoza.

45

Članstvom u Međunarodnoj trgovinskoj organizaciji (WTO-u) i potpisivanjem

regionalnih i bilateralnih trgovinskih sporazuma RH ne može ograničiti uvoz

autonomnim carinama i kvotama, već joj preostaje davanje većih povlastica

izvoznicima (porezne povlastice, povoljniji krediti i sl). Povlastice izvoznicima

omogućile bi veći rast izvoza u budućnosti. Naravno, proces ostvarenja većeg izvoza ne

može se dogoditi preko noći te zahtijeva duže vremensko razdoblje kako bi se ostvarilo

smanjenje vanjskotrgovinskog deficita.

Grafikon 1. Kretanje rasta BDP-a, uvoza, izvoza i vanjskog duga RH u razdoblju od

1995. do 2003. godine u %

Izvor: www.dzs.hr, Statistički ljetopis Hrvatske, 2005.

Iz grafikona 1 je vidljivo da je vanjski dug od 1995. do 2003. godine rastao po višim

stopama od rasta robnog uvoza (osim 2001. godine). Stopa rasta izvoza kretala se u

nižim razinama od stope rasta vanjskog duga, a stopa rasta BDP-a bila je konstantna i

vrlo niska tijekom promatranog razdoblja. To znači da porast vanjskog zaduživanja nije

rezultirao u porastu investicija koje bi ubrzale gospodarski rast, već je porast

zaduživanja bio u cilju financiranja rastućeg uvoza.

Ukoliko je udio vanjskog duga u BDP-u održiv u domaćoj valuti, to ne mora značiti da

će biti održiv u drugoj novčanoj valuti. To je potencijalna opasnost za sve zemlje koje

napuštaju svoju novčanu valutu i planiraju ulazak u monetarnu uniju. (Aris; 2001: 321)

46

Povećano oslanjanje na zaduživanje države u inozemstvu moglo bi, uz postojeću

situaciju u bilanci plaćanja, imati nepovoljne posljedice na gospodarstvo u cjelini.

Neodrživost bi politike inozemnog zaduživanja mogla imati nepovoljne posljedice i na

politiku zaduživanja države, jer bi mogla pogoršati uvjete zaduživanja države, pa čak i

onemogućiti njezino daljnje zaduživanje u inozemstvu. Stoga se može preporučiti da

država svoje eventualne potrebe za zaduženjem podmiri zaduživanjem u zemlji, što bi,

osim toga, moglo imati i neke dodatne povoljne učinke. S druge strane, današnje

kretanje vanjske zaduženosti ukazuje na nužnost uravnoteženja tekućeg računa bilance

plaćanja i zaustavljanja rasta inozemne zaduženosti. U tom procesu relativno smanjenje

inozemne zaduženosti države može pomoći postizanju toga cilja.

Već je spomenuto da je Maastrichtskim sporazumom utvrđena maksimalno dopuštena

veličina deficita da bi država postala članicom Europske monetarne unije koja iznosi

3% BDP-a, odnosno maksimalno dopuštena veličina javnog duga iznosi 60% BDP-a. Iz

tablice 17 vidljivo je da se RH nalazi ispod te granice od 2006. do 2008. godine, a 2009.

godine udio deficita u BDP-u iznosi 4,6% što znači da je veći od maksimalnog

dopuštenog. Analizom pokazatelja udjela duga u BDP-u (tablica 11) vidjeli smo da je

Hrvatska od 2000. do 2007. godine spadala u kategoriju srednje zaduženih zemalja, a od

2008. godine među visoko zadužene zemlje. Uzimajući u obzir da maksimalno

dopuštena veličina javnog duga iznosi 60% BDP-a možemo reći da je vanjski dug u

Hrvatskoj neodrživ od 2003. godine kada je udio vanjskog duga u BDP-u iznosio

66,26%. S obzirom da je taj pokazatelj rastao tijekom daljnjeg razdoblja možemo reći

da vanjski dug Hrvatske nije održiv.

Da bi vanjski dug bio dugoročno održiv, njegova stopa rasta mora biti niža od stope

rasta bruto domaćeg proizvoda (ukupna proizvodnja u zemlji je osnova za međunarodnu

razmjenu i vraćanje duga). Taj odnos promatran je u sljedećoj tablici (tablica 18).

Vidljivo je da je stopa rasta vanjske zaduženosti u svim promatranim godinama bila viša

od stope rasta BDP-a. Naročito visoko odstupanje uočeno je na kraju promatranog

razdoblja (2009. godine) kada je vanjski dug porastao za 9% a došlo je do smanjenja

BDP-a za čak 5,8%. Iz toga možemo zaključiti da vanjski dug RH nije dugoročno

održiv, odnosno da trenutačna stopa rasta inozemnog duga nije dugoročno održiva te

dinamiku duga treba više uskladiti s dinamikom BDP−a, ali i izvoza robe i usluga.

47

Prihvaćamo postavljenu hipotezu H1: Vanjski dug u Republici Hrvatskoj, u ovakvim

uvjetima financijske krize nije održiv.

Tablica 18. Stopa rasta vanjskog duga i BDP-a za razdoblje od 1999. do 2009. Godine

Godine Rast vanjskog duga (%) Rasta BDP-a (%)

1999 10 -1,5

2000 17 3

2001 10 3,8

2002 10 5,4

2003 24 5

2004 13 4,2

2005 11 4,2

2006 12 4,7

2007 11 5,5

2008 16 2,4

2009 9 -5,8

Izvor: www.hnb.hr, izračun autora

4.5. Utjecaj vanjskog duga na gospodarski rast

Koje su opasnosti, iz makroekonomske perspektive, od prevelikog oslanjanja na

inozemno zaduživanje? Kada su tržišni uvjeti za posuđivanje povoljni (niske kamatne

stope na međunarodnom tržištu kapitala, rast potražnje investitora za državnim

obveznicama) javni sektor se potiče na posuđivanje. No, treba uzeti u obzir činjenicu da

se uvjeti financiranja vrlo brzo mogu promijeniti. Visoka zaduženost povećava

osjetljivost vanjskog sektora. Vlada je pritom prisiljena povećati poreze ili domaće

kamatne stope kako bi se ostvarili dodatni prihodi, a poduzete akcije mogu usporiti

ekonomiju. Slabiji izgledi za rast će zauzvrat povećati rizik od ulaganja u Hrvatsku.

(Otto, 2002:56)

Ukoliko se država zadužuje u inozemstvu, dolazi do poremećaja na deviznom tržištu i

do pritiska na politiku tečaja. Takvi pritisci imaju utjecaj na monetarnu politiku i

nameću joj razna ograničenja. Središnja banka prisiljena je u takvim situacijama

poduzeti određene mjere, kao što su npr. potreba steriliziranja deviznih priljeva te

promjene tečaja. Zaduživanje u inozemstvu može dakle biti i uzrokom povećanja cijena,

a postoji i opasnost od pojave nelikvidnosti prema inozemstvu u slučaju prezaduženosti,

jer u tom slučaju u vrijeme servisiranja duga dolazi do velikog odljeva novčanih

48

sredstava u inozemstvo. Uzima li država kredite kod središnje banke, dolazi do

povećanja primarnog novca, što preko novčanog multiplikatora povećava ukupnu

ponudu novca. Prema monetarističkoj teoriji, ukoliko dođe do povećanja novca u

opticaju, a uz nepromijenjenu potražnju za novcem, to dovodi do povećanja razine

cijena, odnosno do inflacije. Inflacija nadalje povlači smanjenje izvoza koji uzrokuje

porast deficita platne bilance i porast tečajeva. (Smilaj, 2005)

Utjecaj vanjskog duga na gospodarstvo ponajprije ovisi o tome zašto se sredstva

prikupljena vanjskim zaduživanjem koriste. Tako je rast vanjskog duga opravdan

ukoliko se sredstva koriste za investicijske projekte, a nije opravdan ako raste zbog

financiranja uvoza. Povećana javna potrošnja može kratkoročno poticati gospodarski

rast. Vlada Republike Hrvatske u razdoblju 2000. – 2004. odlučila je snažnim javnim

ulaganjima u fizičku infrastrukturu potaknuti gospodarski rast. Glavno ograničenje za

takvu političku odluku bio je relativno nizak porezni kapacitet, pa se vlada počela

zaduživati na domaćem i međunarodnome financijskom tržištu. Tu praksu nastavila je i

vlada u mandatu 2004. – 2008., koja je ipak na kraju svog mandata zaustavila trend

povećavanja vanjske zaduženosti. Ukupna je zaduženost konsolidirane države,

međutim, nastavila s rastom. Unatoč općem uvjerenju da će porez na dodanu vrijednost,

zbog lakšeg ubiranja i smanjene mogućnosti evazije, smanjiti negativne učinke

liberalizacije na porezni kapacitet, empirijska istraživanja pokazuju da se zemlje s

nižom razinom društvenog proizvoda teško oporavljaju od gubitka od oko 50 centi po

jednom dolaru poreznih prihoda. (Novotny, 2008)

Tekući porezni prihodi bili su nedovoljni za financiranje rastuće javne potrošnje i

rashoda, unatoč unapređenju prikupljanja poreza, te je zbog toga zaduživanje države na

inozemnom tržištu postalo izvor konkurentnosti i produbljivanja domaćeg tržišta

kapitala.

Općenito se smatra da je za stabilizaciju i održivo upravljanje javnim dugom koji iznosi

više od 50% BDP-a, na razini od 4% godišnjega gospodarskog rasta, potreban deficit

javnog sektora od 3,5%. Prema kriterijima iz Maastrichta visina javnog duga iznad 60%

BDP-a i deficit javnog sektora iznad 3,5% zahtijeva primjenu posebnih mjera

stabilizacije. (Novotny, 2008)

49

U RH je od 2003. godine udio vanjskog duga u BDP-u viši od 60% (tablica 11), a

proračunski deficit kao postotak BDP-a smanjivao se sa 6,5% u 2000. godini na 1,8%

2008. godine da bi se 2009. godine ponovno povećao na 4,6% (tablica 17).

Ulaganja javnog sektora u infrastrukturu imala su vrlo slab učinak na produktivnost

realnog sektora. U javnim ulaganjima prevladavala su ulaganja u fizičku infrastrukturu

(izgradnja autocesta) koja mogu imati pozitivan učinak na povećavanje konkurentske

sposobnosti turističkog sektora. Rast produktivnosti u turističkom sektoru povećava

izvoz usluga.

Međutim, zbog nedovoljno razvijene prerađivačke industrije, rast turističkog sektora

ima za neposrednu posljedicu rast uvoza te produbljivanje deficita tekućeg računa s

inozemstvom. Za razliku od drugih usporedivih zemalja, ulaganja u fizičku

infrastrukturu (osim u slučaju turističkog sektora) nisu povećala produktivnost i

konkurentnost na međunarodnom tržištu. Zbog visokih ulaganja u infrastrukturu, ali i

zbog nerazumijevanja ograničenja koja prekomjerna javna potrošnja ima na ekonomski

rast, izostala su ulaganja javnog sektora u kapital privatnog sektora, kao što je to bio

slučaj u drugim usporedivim zemljama. Domaći privatni sektor nije imao dovoljno

kapaciteta za ulaganja u tehnološku opremljenost i inovacije, kao preduvjete

povećavanja konkurentske sposobnosti, te je tako profitabilnost realnog sektora

stagnirala. (Novotny, 2008)

Sve veća razina vanjskog duga u odnosu na BDP (koja se od 1999. do 2009. godine

udvostručila) predstavlja veliku opasnost za održivost gospodarskog rasta u budućnosti.

Možemo čak očekivati usporavanje gospodarskog rasta zbog povećanja troškova

servisiranja vanjskog duga što dovodi do smanjenja javne potrošnje. Promatranjem

Hrvatske u globalnim relacijama svrstali bi je u grupu zemalja sa malim i otvorenim

gospodarskim sistemima kod kojih je visok udio vanjske trgovine u društvenom

proizvodu. Postojanje malog unutrašnjeg tržišta gospodarstvo ovakvih zemalja

usmjerava na vanjska tržišta. Robni izvoz Hrvatske skromnih je razmjera i kao takav

nedostatan za daljnji razvoj gospodarstva. (Šerić, 2001:9)

50

5. USPOREDBA VANJSKE ZADUŽENOSTI RH I

TRANZICIJSKIH ZEMALJA

Povećanje zaduženosti tranzicijskih zemalja posljedica je njihovog privrednog razvoja.

Vanjska zaduženost danas predstavlja najveću opasnost cjelokupnom gospodarskom i

financijskom sustavu zemalja u tranziciji.

Zemlje koje su u procesu tranzicije i koje polaze sa niskog stupnja razvoja, moraju se

koristiti inozemnom akumulacijom jer je domaća nedovoljna da bi se slijedile druge

razvijenije zemlje. Iako kriza nije utjecala direktno na povećanje zaduženosti ipak je

naglasila postojanje niza strukturnih slabosti, a među njima i visoku razinu vanjske

zaduženosti. Stoga sve zadužene zemlje imaju za cilj smanjiti razinu vanjskog duga, a u

svrhu poboljšanja općeg gospodarskog stanja zemlje.

5.1. Pokazatelji vanjske zaduženosti Slovenije

Vanjska zaduženost Slovenije u 2009. godini iznosila je 42,072 milijarde eura, što

predstavlja 119% BDP-a i čak 206% izvoza Slovenije i uistinu je zabrinjavajući

podatak. U tablici 19 prikazani su odabrani pokazatelji vanjske zaduženosti Slovenije

kroz razdoblje od 1999. do 2009. godine pomoću kojih će se analizirati realna vanjska

zaduženost ove zemlje.

Tablica 19. Pokazatelji vanjske zaduženosti Slovenije (1999.-2009.)

u % 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009.

Odnos ukupnog vanjskog

duga prema BDP-u 26,08 31,19 45,75 46,99 51,40 56,55 71,27 77,50 100,62 105,18 118,90


duga prema izvozu roba i

usluga

54,72 57,47 82,22 85,23 95,27 97,63 115,06 116,83 145,27 156,38 205,55

Odnos međunarodnih pričuva i vanjskog duga 58,51 51,41 47,98 58,84 52,01 42,63 33,64 22,51 2,09 1,75 1,78

Odnos otplate duga prema

izvozu roba i usluga 8,00 9,50 11,96 15,01 16,65 16,91 17,29 17,93 18,06 18,22 26,11

Odnos međunarodnih pričuva i servisiranja duga (u mjesecima)

48,03 37,34 39,57 40,08 35,71 29,53 26,87 17,61 2,02 1,80 1,68

Izravna strana ulaganja

kao postotak BDP-a 0,48 0,70 1,82 7,02 1,05 2,45 1,64 1,65 3,20 3,56 -1,18

Izvor: www.bsi.si; www.epp.eurostat.ec.europa.eu; izračun autora

51

Analizirajući tablicu možemo reći da Slovenija 2009. godine (ali i nekoliko godina

ranije) spada u srednje do visoko zadužene zemlje. Međutim, bitno je spomenuti 2004.

godinu kada je Slovenija pristupila Europskoj uniji. Te godine (i ranijih godina) prema

pokazateljima vanjske zaduženosti Slovenija je bila svrstavana među manje do srednje

zadužene zemlje.

Odnos međunarodnih pričuva i vanjskog duga prikazuje pokrivenost vanjskog duga

međunarodnim rezervama. U slučaju Slovenije vrijednost ovog pokazatelja bila je

najveća 2002. godine kada je iznosila 58,84 %, međutim 2007. godine dolazi do naglog

pada na 2,09% što objašnjavamo ulaskom Slovenije u Europsku uniju. Nakon ulaska u

Europsku uniju Slovenija je postala članicom Europskog sustava središnjih banaka koja

sa svojim udjelom u nacionalnim međunarodnim rezervama čini dio zajedničkih

monetarnih rezervi Ekonomske i monetarne unije. To je dovelo do smanjenja deviznih

rezervi Slovenije za 86 % u odnosu na prethodne godine.

Odnos otplate duga prema izvozu robe i usluga bio je manji od 10 % u 1999. i 2000.

godini što je prihvatljivo. Međutim, već od 2001. godine taj odnos se povećavao da bi

2009. godine iznosio 26,11 % što dovodi do problema likvidnosti zemlje.

Što se tiče međunarodnih pričuva i otplate vanjskog duga, ovaj pokazatelj je kao što je

naznačeno izražen u mjesecima, odnosno predstavlja broj mjeseci u kojem je zemlja u

mogućnosti otplaćivati vanjski dug korištenjem postojećih međunarodnih pričuva. U

slučaju Slovenije vrijednost ovog pokazatelja bila je najveća 1999. godine kada je

pokazatelj iznosio 48,03 mjeseci nakon čega je pokazatelj padao da bi od 2007. godine

počeo naglo padati zbog već navedenih razloga.

Pokazatelj odnosa izravnih stranih ulaganja i BDP-a rastao je u razdoblju od 1999. do

2008. godine da bi 2009. godine bio negativan zbog negativnih stranih ulaganja u toj

godini. Zaključujemo da su problemi nelikvidnosti, negativnih inozemnih ulaganja te

povećane vanjske zaduženosti Slovenije nastali tijekom članstva, a ne prije pristupanja

EU.

52

5.2. Pokazatelji vanjske zaduženosti Mađarske

Nakon što je prikazana vanjska zaduženost Slovenije i analizirana pokazateljima

vanjske zaduženosti na isti način će biti analizirana vanjska zaduženost Mađarske. U

tablici 20 prikazani su odabrani pokazatelji vanjske zaduženosti Mađarske kroz

razdoblje od 1999. do 2009. godine pomoću kojih će se analizirati realna vanjska

zaduženost ove zemlje.

Prema kriterijima Svjetske banke Mađarska je u godini ulaska u Europsku uniju (2004.

godini) spadala u srednje zadužene zemlje. Zaduženost zemlje je zatim konstantno rasla

sve do 2009. godine kada se iznos zaduženosti prepolovio svrstavajući tako Mađarsku

među manje zadužene zemlje.

Tablica 20. Pokazatelji vanjske zaduženosti Mađarske (1999.-2009.)

u % 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009.


duga prema BDP-u 52,54 48,36 45,26 46,67 64,14 75,05 73,49 94,94 104,87 108,58 56,70


duga prema izvozu roba i

usluga

91,73 71,34 69,78 85,69 115,92 133,11 129,97 144,59 153,11 157,50 73,54




Odnos međunarodnih pričuva i servisiranja duga (u mjesecima)

19,70 21,13 12,03 8,58 8,95 9,08 8,60 21,49 15,30 20,05 29,86

Izravna strana ulaganja

kao postotak BDP-a 6,75 5,84 7,35 4,49 2,54 4,39 6,97 6,25 3,93 4,46 1,10

Izvor: www.mnb.hu; www.epp.eurostat.ec.europa.eu; izračun autora

Odnos otplate duga prema izvozu robe i usluga kretao se u tijekom većine promatranih

godina iznad 20% što može negativno utjecati na likvidnost zemlje. No, 2009. godine

pokazatelj se smanjio na 17,17% i to većinom zbog smanjenja zaduživanja a ne zbog

povećanja izvoza (jer se izvoz smanjivao). Prihvatljiva razina odnosa otplate duga

prema izvozu robe i usluga bila bi 10 % i niže što bi bilo moguće ostvariti jedino

konstantnim povećanjem izvoza.

53

Pokazatelj odnosa međunarodnih pričuva i servisiranja duga bio je najniži 2002. godine

i iznosio 8,58 što znači da je Mađarska 8 mjeseci u mogućnosti otplaćivati vanjski dug

korištenjem postojećih međunarodnih pričuva. Pokazatelj se nakon toga blago

povećavao zbog višeg rasta međunarodnih pričuva od rasta otplate duga te 2009. godine

iznosio 29,86.

Pokazatelj odnosa izravnih stranih ulaganja i BDP-a stalno je varirao tijekom

promatranog razdoblja da bi 2009. godine iznosio samo 1,10 % i to zbog naglog

smanjenja izravnih stranih ulaganja u toj godini. Mađarska je 2004. godine (godine

pristupanja Europskoj uniji) spadala u srednje zadužene zemlje prema kriterijima

Svjetske banke. Zbog naglog pada vanjske zaduženosti 2009. godine Mađarska se

prebacuje u skupinu manje zaduženih zemalja.

5.3. Pokazatelji vanjske zaduženosti Češke

Češka je zemlja koja je ušla u Europsku uniju 1. svibnja 2004. godine kao jedna od

deset novih članica. U EU je ušla kao nisko zadužena zemlja prema pokazateljima

vanjske zaduženosti i kriterijima Svjetske banke, a takva se i zadržala do kraja

promatranog razdoblja.

Tablica 21. Pokazatelji vanjske zaduženosti Češke (1999.-2009.)

u % 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009.

Odnos ukupnog vanjskog duga

prema BDP-u 40,34 37,85 36,70 32,15 34,13 37,59 39,29 38,17 40,53 40,35 45,13

Odnos ukupnog vanjskog duga

prema izvozu roba i usluga 72,72 59,70 56,18 53,43 55,24 53,57 54,40 49,94 50,61 52,36 65,29




Odnos međunarodnih pričuva i servisiranja duga (u

mjesecima)

33,53 30,46 41,12 59,93 72,33 55,37 54,65 51,51 53,61 49,98 61,91

Izravna strana ulaganja kao

postotak BDP-a 3,23 8,78 9,12 11,35 2,32 4,54 9,33 3,83 6,02 4,97 1,43

Izvor: www.cnb.cz; www.epp.eurostat.ec.europa.eu; izračun autora

54

Odnos otplate duga prema izvozu robe i usluga se u promatranom razdoblju smanjivao

te u 2009. godini iznosio 5,90 %. S obzirom da je prihvatljiva razina ovog pokazatelja

ispod 10 % možemo reći da iznos ovog pokazatelja ne može utjecati na likvidnost

zemlje.

Pokazatelj odnosa međunarodnih pričuva i servisiranja duga bio je relativno visok

tijekom cijelog promatranog razdoblja sa minimalnom vrijednošću 2000. godine (30,46

mjeseci) i maksimalnom vrijednošću od čak 72,33 mjeseca u 2003. godini. Ovaj

pokazatelj 2009. godine iznosio je 61,91 što znači da Češka 61,91 mjesec može

servisirati (otplaćivati) vanjski dug korištenjem postojećih međunarodnih rezervi

središnje banke.

Pokazatelj odnosa izravnih stranih ulaganja i BDP-a stalno je varirao tijekom

promatranog razdoblja s maksimalnom vrijednošću od 11,35 % u 2002. godini i

minimalnom vrijednošću 1,43 % u 2009. godini što možemo objasniti kao posljedicu

naglog pada izravnih stranih ulaganja (FDI) te godine. Naime, izravna strana ulaganja u

Češku u 2009. godini smanjena su gotovo 4 puta u odnosu na prethodnu godinu.

U tablici 21 prikazani su odabrani pokazatelji vanjske zaduženosti Češke kroz razdoblje

od 1999. do 2009. godine pomoću kojih je analizirana realna vanjska zaduženost ove

zemlje.

55

5.4. Pokazatelji vanjske zaduženosti Poljske

U tablici 22 prikazani su odabrani pokazatelji vanjske zaduženosti Poljske isto kao i za

prethodne zemlje.

Tablica 22. Pokazatelji vanjske zaduženosti Poljske (1999.-2009.)

u % 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009.

Odnos ukupnog

vanjskog duga

prema BDP-u

39,33 39,14 42,67 41,83 48,37 50,63 43,77 49,72 54,37 44,02 54,00

Odnos ukupnog

vanjskog duga

prema izvozu roba i

usluga

180,57 148,33 141,79 135,34 133,57 124,31 123,88 117,41 125,36 119,11 162,12

Odnos


41,69 39,54 36,91 35,10 31,85 28,30 32,03 28,58 28,09 25,54 23,31

Odnos otplate duga

prema izvozu roba i

usluga

20,82 20,97 28,46 22,76 25,46 35,81 29,20 26,77 27,19 32,92 33,77

Odnos

međunarodnih pričuva i servisiranja duga (u

mjesecima)

43,39 33,56 22,06 25,05 20,05 11,79 16,30 15,04 15,54 11,09 13,43

Izravna strana

ulaganja kao

postotak BDP-a

4,12 5,42 3,34 2,26 2,31 5,44 3,25 6,07 5,89 2,82 2,28

Izvor: www.nbp.pl; izračun autora

Vanjski dug Poljske je u 2009. godini iznosio 195,025 milijarde eura što znači da se

povećao za tri puta u odnosu na 1999. godinu kada je iznosio 65,121 milijardu eura.

Što se tiče pokazatelja odnosa ukupne vrijednosti vanjskog duga prema izvozu robe i

usluga on se do ulaska u Europsku uniju 2004. godine smanjivao i prebacio Poljsku u

kategoriju manje zadužene zemlje prema kriterijima Svjetske banke. Takav trend

zadržao se do 2009. godine. Razlog rasta ovog pokazatelja na kraju promatranog

razdoblja je porast vanjskog duga te ujedno smanjenje izvoza robe i usluga u toj godini.

Kada govorimo o pokazateljima međunarodnih pričuva kao postotka vanjskog duga, on

je relativno konstantan tijekom cijelog promatranog razdoblja te u 2009. godini iznosi

23,31%.

56

Odnos otplate duga prema izvozu robe i usluga iznosio je 1999. godine 20,82% da bi do

2009. godine narastao na 33,77% dovodeći Poljsku u realnu opasnost od problema

nelikvidnosti.

Najveći broj mjeseci u kojem su postojeće međunarodne pričuve mogle pokrivati

vanjski dug je bio 1999. godine (43,39 mjeseca), a najmanji 2008. godine (11,09

mjesec). Taj pokazatelj je 2009. godine iznosio 13,43 što znači da je Poljska 2009.

godine bila u mogućnosti 13,43 mjeseca pokrivati vanjski dug postojećim

međunarodnim pričuvama.

Izravna strana ulaganja kao postotak BDP-a varirala su tijekom promatranog razdoblja,

ali u nijednoj godini nisu prešla preko 6% što je vrlo niska razina. Taj pokazatelj je

2009. godine poprimio najnižu razinu u promatranom razdoblju od 2,28%, a razlog

tome je naglo smanjenje izravnih stranih ulaganja u navedenoj godini.

5.5. Pokazatelji vanjske zaduženosti Bosne i Hercegovine

U tablici 23 prikazani su odabrani pokazatelji vanjske zaduženosti Bosne i Hercegovine

isto kao i za prethodne zemlje. BiH zajedno sa Albanijom, Crnom Gorom i Srbijom

spada u kategoriju potencijalnih kandidata za ulazak u Europsku uniju. Vrijednost

vanjskog duga za Bosnu i Hercegovinu rasla je konstantno iz tijekom promatranog

razdoblja (od 1999. godine do 2009. godine) te na kraju promatranog razdoblja iznosila

6,27 milijardi eura.

Bosna i Hercegovina je tijekom većine promatranog razdoblja spada u kategoriju

srednje zadužene zemlje, a zadnjih nekoliko promatranih godina u kategoriju manje

zadužene zemlje.

57

Tablica 23. Pokazatelji vanjske zaduženosti Bosne i Hercegovine (1999.-2009.)

u % 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009.

Odnos ukupnog

vanjskog duga

prema BDP-u

44,98 42,94 43,01 44,79 49,10 47,49 52,59 48,00 48,50 40,49 51,29

Odnos ukupnog

vanjskog duga

prema izvozu roba i

usluga

177,22 130,17 163,20 182,84 187,87 161,87 159,27 130,04 131,38 111,25 109,77

Odnos


23,13 25,22 49,87 39,81 39,03 46,10 47,45 59,42 63,83 62,96 51,28

Odnos otplate duga

prema izvozu roba i

usluga

7,51 6,36 5,38 6,86 6,70 4,90 4,12 3,82 2,99 2,56 2,60

Odnos

međunarodnih pričuva i servisiranja duga (u

mjesecima)

65,50 61,96 18,17 12,73 13,13 18,26 21,99 24,27 33,64 32,84 25,94

Izravna strana

ulaganja kao

postotak BDP-a

3,90 3,29 2,18 4,24 4,55 4,96 5,69 5,86 13,71 5,75 5,72

Izvor: www.cbbh.ba; www.imf.org; izračun autora

Pokazatelj odnosa otplate duga prema izvozu roba i usluga kretao se tijekom cijelog

promatranog razdoblja unutar prihvatljive razine (ispod 10%) smanjujući se tokom

godina da bi 2009. godine iznosio 2,6%.

Najveći broj mjeseci otplate vanjskog duga međunarodnim rezervama zabilježen je

1999. godine, a najmanji 2002. godine kada iznosi 12,73 mjeseci.

Izravna strana ulaganja kao postotak BDP-a su također niska tijekom cijelog

promatranog razdoblja, osim u 2007. godini kada su iznosila 13,71% dok u 2009. godini

padaju na 5,72% BDP-a.

5.6. Pokazatelji vanjske zaduženosti Makedonije

Vanjski dug Makedonije narastao je 2,5 puta u razdoblju od 1999. godine (1,495

milijardi eura) do 2009. godine (3,755 milijardi eura).

Makedoniju možemo svrstati među niže do srednje zadužene zemlje tijekom

promatranog desetogodišnjeg razdoblja. Što se tiče zadnje promatrane godine (2009.

58

godine) pokazatelji vanjske zaduženosti su porasli pa možemo reći da Makedonija

spada među srednje zadužene zemlje.

Uspoređujući pokazatelje vanjske zaduženosti RH i Makedonije zaključujemo da je

Hrvatska više zadužena sa manjom mogućnosti pokrića vanjskog duga međunarodnim

pričuvama i većom nelikvidnosti. Iako RH tijekom promatranog razdoblja ostvaruje viši

BDP po stanovniku od Makedonije ipak je Hrvatska ta koja je više zadužena. Kao

razlog tome možemo navesti da Hrvatska ima mnogo veći vanjski dug po stanovniku

koji raste tijekom promatranog razdoblja.

Odabrani i analizirani pokazatelji vanjske zaduženosti Makedonije u razdoblju od 1999.

do 2009. godine prikazani su u tablici 24.

Tablica 24. Pokazatelji vanjske zaduženosti Makedonije (1999.-2009.)

u % 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009.

Odnos ukupnog

vanjskog duga

prema BDP-u

42,92 42,22 43,49 39,36 35,71 47,88 53,90 49,09 48,90 51,10 59,35

Odnos ukupnog

vanjskog duga

prema izvozu

roba i usluga

106,24 121,97 154,99 157,72 103,36 98,66 92,52 84,21 64,02 59,95 100,65

Odnos


30,02 37,64 42,29 45,97 48,57 34,43 44,68 58,01 55,06 42,99 45,11

Odnos otplate

duga prema

izvozu roba i

usluga

9,47 8,84 19,23 21,55 12,34 7,70 6,90 13,27 7,83 5,17 9,12

Odnos

međunarodnih pričuva i servisiranja duga

(u mjesecima)

40,42 62,33 40,90 40,38 48,83 52,95 71,92 44,18 54,05 59,83 59,74

Izravna strana

ulaganja kao

postotak BDP-a

6,19 5,89 13,01 2,54 2,43 6,00 1,66 6,93 8,94 6,02 5,15

Izvor: www.nbrm.mk; www.imf.org; izračun autora

59

5.7. Vanjska zaduženost odabranih tranzicijskih zemalja

Prema provedenim istraživanjima i analizi odabranih zemalja može se zaključiti da i

tranzicijske zemlje koje su ušle u Europsku Uniju također karakterizira visoka vanjska

zaduženost, a naročito na kraju promatranog razdoblja (2009. godine).

Ovo se ne odnosi na sve tranzicijske zemlje koje su uzete u razmatranje. Naime, Češka

prema pokazateljima stanja zaduženosti spada u kategoriju manje zaduženih zemalja

tijekom cijelog promatranog razdoblja. Također se pokazatelji vanjske zaduženosti BiH

smanjuju tijekom promatranog razdoblja što državi ide u korist zbog toga što je

potencijalni kandidat za članstvo u EU.

Od zemalja koje su pristupile Europskoj uniji 1. svibnja 2004. godine najviše njih je

spadalo u kategoriju srednje zaduženih zemalja (Slovenija, Mađarska). Poljska je u

vrijeme ulaska u EU spadala među nisko zadužene zemlje iako je u ostatku razdoblja

svrstana u srednje zadužene zemlje. Već smo spomenuli da je Češka tijekom cijelog

promatranog razdoblja bila nisko zadužena zemlja prema kriterijima Svjetske banke, pa

tako i u godini pristupanja EU (2004. godine).

Bitno je spomenuti Makedoniju kao kandidata za punopravno članstvo u Europskoj

uniji. Makedonija je manje zadužena zemlja, a tek 2009. godine je prebačena u

kategoriju srednje zadužene zemlje.

60

6. VANJSKI DUG RH KRAJEM 2013 GODINE I PROJEKCIJE

ZA BUDUĆNOST

Nakon što je u prethodnom poglavlju prikazano stanje vanjskog duga RH u razdoblju od

1999-2009 godine, kao i usporedba sa tranzicijskim zemljama, u ovom poglavlju je

prikazano stanje vanjskog duga RH u razdoblju od 2010-2013.

Vanjska zaduženost RH u navedenom razdoblju je također prikazana kroz ključne

pokazatelje inozemne zaduženosti. Uz navedeno, objašnjene su i smjernice upravljanja

javnim, a time i vanjskim dugom u navedenom razdoblju od strane Ministarstva

financija.

U zadnjem poglavlju prikazana je projekcija otplate bruto inozemnog duga po domaćim

sektorima, kao i pregled dospijeća obveznica Republike Hrvatske u razdoblju 2013. –

2015.

6.1. Vanjski dug RH u razdoblju od 2010-2013

Osnovni cilj zaduživanja i upravljanja javnim tj. vanjskim dugom jest osiguranje

financiranja državnog proračuna, uz postizanje najnižih srednjoročnih i dugoročnih

troškova financiranja te održavanje prihvatljive razine rizika

Upravljanje dugom je proces u kojem su glavni napori usmjereni na procjenu i analizu

strukture duga u cilju smanjivanja generiranih rizika, s obzirom na njihov izravan

utjecaj na državni proračun, financijski sustav i tržište kapitala, a time i na fiskalnu i

makroekonomsku stabilnost zemlje.

Da bi strategija bila dosljedna i predstavljala cjelinu, potrebno je definirati smjernice

koje se međusobno nadopunjuju i pridonose ispunjavanju ciljeva upravljanja javnim

dugom.

61

Tablica 25. Ciljevi upravljanja javnim dugom

Strategija upravljanja javnim dugom 2011. - 2013.

doprinos stabilizaciji udjela javnog duga u BDP-u;

produljenje prosječne ročnosti dospijeća i smanjenje udjela kratkoročnog duga u

ukupnom iznosu duga;

uvođenje mehanizama zaštite od valutnog rizika;

razvoj krivulje prinosa na domaćem i vanjskim tržištima;

kontinuirani razvoj i unapređenje domaćeg tržišta vrijednosnih papira.


U navedenom razdoblju, očekivao se oporavak gospodarske aktivnosti uz realni rast

BDP- od 1,5% u 2011., 2,0% u 2012. te 2,5% u 2013. godini. Projekcija inflacije

mjerene indeksom potrošačkih cijena iznosi 2,1% za 2011. godinu uz lagano ubrzanje

na 2,5% u 2012. i 2013. godini. U okviru proračuna za 2011. godinu te projekcija do

2013. godine, planske i projicirane fiskalne veličine temelje se na prethodno navedenim

makroekonomskim projekcijama, realiziranim kretanjima do trenutka izrade proračuna,

procijenjenim učincima pristupanja i punopravnog članstva Republike Hrvatske

Europskoj uniji, odrednicama Zakona o fiskalnoj odgovornosti te ostalim relevantnim

čimbenicima s utjecajem na pojedine fiskalne veličine u trogodišnjem razdoblju.

Kako bi se smanjio udio kratkoročnog duga i povećala prosječna ročnost dospijeća,

zaduživanje u navedenom srednjoročnom razdoblju planiralo se usmjeriti na

instrumente s duljim rokom dospijeća, prvenstveno na obveznice s rokom od 5, 7 i 10

godina. Dospijeća novih zaduživanja nastojala su se prilagoditi kako bi se ujednačila

dinamika dospijeća obveza i ravnomjerno rasporedio teret refinanciranja.

Strategijom se predviđalo otklanjanje predmetnog valutnog rizika putem uvođenja

instrumenata zaštite („valutni swap“), odnosno zamjenom znatnog dijela dolarski

denominiranih obveza u euro obveze.

62

U tablici 26. prikazano je stanje vanjskog duga RH po ključnim pokazateljima

zaduženosti.

Tablica 26. Pokazatelji inozemne zaduženosti

2010 2011 2012 2013

Inozemni dug/BDP 104,7 103,8 103,1 105,7

Inozemni dug/Izvoz robe i usluga 262,6 244,7 235,4 236,5

Otplaćeni inozemni dug/Izvoz robe i usluga 41,9 35,2 37,5 38,1

Izvoz robe i usluga 17.715 18.762 19.059 19.294

Otplaćeni inozemni dug 7.423,6 6.606,9 7.146,4 7.355,4

BDP (mil. EUR) 44.441 44.220 43.502 43.157


Iz tablice 26 možemo vidjeti kako je stanje vanjskog duga u promatranom periodu

gledajući odnos inozemnog duga i BDP-a stagnira tj. vanjski dug zadržava razinu oko

104% BDP-a. S obzirom da je od 1999-2009. godine udio inozemnog duga u BDP-u

konstantno rastao, u razdoblju od 2010-2013. godine možemo vidjeti pozitivan

napredak, iako ne u smanjenju duga nego u održavanju određene razine zaduženosti. U

promatranom razdoblju vidljiv je i porast izvoza roba i usluga od 9%, a u razmaku od 3

godine. Projekcije kretanja ukupnog manjka proračuna opće države i dospijeća obveza u

razdoblju od 2011-2013 trebali su rezultirati višim razinama potreba za financiranjem u

odnosu na povijesni prosjek, što se trebalo odraziti povećanjem udjela javnog duga u

BDP-u.

63

6.2. Projekcije za budućnost

U Hrvatskoj se očekuje daljnji rast javnog duga. Nužno je kvalitetno upravljanje javnim

dugom i rizicima. Politika financiranja u nadolazećem razdoblju bit će okarakterizirana

smanjenim potrebama za financiranjem prvenstveno kao rezultat smanjivanja fiskalnog

deficita dok će samo financiranje biti raspoređeno na domaće i inozemne izvore

financiranja. U pogledu pozitivnih implikacija na financiranje i dinamiku javnog duga,

treba naglasiti i značaj te potrebu privatizacijskih primitaka u nadolazećem razdoblju.

Neadekvatno upravljanje javnim dugom uzrokuje iznimno visoke troškove zaduživanja

koji poništavaju učinke skromnih fiskalnih reformi na rashodnoj strani proračuna.

Tablica 27. Projekcija otplate bruto inozemnog duga po domaćim sektorima

Sektor/mil. eur 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020.

1. Opća država 337,6 1.291,1 422,4 1.259,3 505,6 1.159,1 956,6

Kratkoročni 71,8 109,4 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Dugoročni 265,8 1.181,8 422,4 1.259,3 505,6 1.159,1 956,6

2. Središnja banka (HNB) 122,4 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Kratkoročni 122,4 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Dugoročni 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

3. Kreditne institucije 3.547,7 1.371,8 764,4 1.002,8 1.074,9 305,0 151,0

Kratkoročni 2.348,2 188,4 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Dugoročni 1.199,5 1.183,4 764,4 1.002,8 1.074,9 305,0 151,0

4. Ostali domaći sektori 3.969,2 2.446,8 1.746,2 2.256,9 1.157,4 1.163,4 1.762,7

Kratkoročni 504,2 130,8 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Dugoročni 3.465,0 2.316,0 1.746,2 2.256,9 1.157,4 1.163,4 1.762,7

5. Izravna ulaganja 2.451,2 1.355,1 869,4 609,7 399,9 289,6 260,6

Kratkoročni 245,1 150,3 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0

Dugoročni 2.206,1 1.204,8 869,4 609,7 399,9 289,6 260,6

Ukupno (1+2+3+4+5) 10.428,1 6.464,9 3.802,5 5.128,7 3.137,7 2.917,2 3.131,0

Dodatak: Procjena plaćanja kamata 604,2 1.129,7 979,5 838,3 691,1 578,3 495,1

Izvor: Ministarstvo financija, prilagodba autora

64

U razdoblju 2013. – 2015. dospijeva šest obveznica, pri čemu su četiri domaće, a dvije

inozemne. Od domaćih obveznica dvije su denominirane u eurima, prva u iznosu od 650

milijuna eura, a druga u iznosu od 350 milijuna eura, dok su preostale dvije

denominirane u kunama u iznosu od 4,0 milijarde, odnosno 5,5 milijardi kuna.

Inozemna dospijeća odnose se na dvije euroobveznice, prve u iznosu od 500 milijuna

eura koja dospijeva u 2014. godini, a druge u iznosu od 750 milijuna eura s dospijećem

u 2015. godini.

Tablica 28. Pregled obveznica Republike Hrvatske u razdoblju 2013. – 2015.

Obveznica Datum

izdavanja

Iznos (milijuni) Kamatna stopa Dospijeće

DOMAĆE OBVEZNICE

Serija 11 D-13 11.7.2006. 4.000 HRK 4,50% 11.7.2013.

Serija 05 D-14 10.2.2004. 650 EUR 5,50% 10.2.2014.

Serija 09 D-15 14.7.2005. 350 EUR 4,25% 14.7.2015.

Serija 10 D-15 5.15.2005. 5.500 HRK 5,25% 15.12.2015.

INOZEMNE OBVEZNICE

Euro - EUR VI 2014 15.4.2004. 500 EUR 5,00% 15.4.2014.

Euro - EUR VII 2015 5.6.2009. 750 EUR 6,50% 5.1.2015.


Dodatno, pogoršanje uvjeta na financijskim tržištima utjecalo bi na rast kamatnih stopa

te bi povećalo troškove servisiranja postojećeg, ali i novog duga, odnosno rashodi za

kamate bilježili bi dodatna povećanja u odnosu na planirana.

65

7. ZAKLJUČAK

Povijest vanjskog duga Republike Hrvatske od trenutka osamostaljenja do danas

obilježena je negativnim trendom. Počevši od naslijeđenog duga bivše SFRJ, tijekom

poslijeratnog razdoblja pa sve do danas, sredstva dobivena inozemnim zaduživanjem

nisu pravilno usmjeravana. Dijelom zbog neprimjerene financijske i gospodarske

politike zemlje, a dijelom i zbog pritiska podmirenja tekućih obveza koje su konstantno

otežavale ulaganja u razvitak.

Jedan od ciljeva ovog rada bilo je analizirati osnovne pokazatelje zaduženosti RH kako

bi se dokazalo ili opovrgnulo hipotezu da vanjski dug Republike Hrvatske nije održiv.

Promatrajući udio duga u BDP-u vidljivo je da je Hrvatska 1999. godine spadala u

kategoriju manje zadužene zemlje, dok je u razdoblju od 2000. do 2007. godine

porastom zaduženosti bila klasificirana kao srednje zadužena zemlja (sa udjelom

vanjskog duga u BDP-u od 52,99 do 76,88%) da bi 2008. godine prešla prag

zaduženosti i postala visoko zadužena zemlja. S obzirom da je taj pokazatelj rastao

tijekom daljnjeg razdoblja možemo reći da vanjski dug Hrvatske nije održiv. Kako bi se

trend okrenuo u korist države potrebno je dinamiku duga više uskladiti s dinamikom

BDP−a, ali i izvoza robe i usluga.

U radu su analizirani pokazatelji vanjske zaduženosti RH i odabranih tranzicijskih

zemalja od kojih su većina članice Europske unije. Zemlje koje su korištene u analizi

postale su punopravne članice EU 2004. godine te su neke od njih i tada bile svrstane

među visoko zadužene zemlje. Time je potvrđena hipoteza o visokoj zaduženosti

tranzicijskih zemalja koje su već ušle u EU.

Nastavno na prve dvije hipoteze dolazimo do zaključka kako sredstva dobivena

inozemnim zaduživanjem nisu ispravno usmjeravana kroz godine. Cilj zaduživanja nije

bio podmirivanje kratkoročnih obveza već su sredstva morala biti bolje iskorištena u

svrhu razvijanja gospodarstva koje bi zatim i budućim generacijama osiguralo sigurnu

okolinu za otplatu dugova. Takvim alociranjem dobivenih sredstava osigurali bi

izvjesniju i sigurniju budućnost Republike Hrvatske.

66

LITERATURA:

Knjige:

1. Artis M., Nixson F., „The Economics of the European Union“, Oxford

University press, New York, 2001.

2. Galinec D., Financiranje i granice održivosti deficita tekućeg računa platne

bilance Republike Hrvatske, doktorska dizertacija, Ekonomski fakultet Zagreb,

Zagreb, 2007.

3. Jurković P., „Javne financije“, Masmedia, Zagreb, 2002.

4. Kačan A., "Analiza inozemnog duga RH", Hrvatska narodna banka, 2000.

5. Ott K., Croatian accession to the European Union – economic and legal

challenges, Institute of Public Finance, Zagreb, 2002.

6. Smilaj, D., „Javni dug i gospodarski razvoj“, 2004.

7. Šerić, N., „Učinci uključivanja zemaljarazličitog stupnja razvijenosti u

ekonomske integracije“, magistarski rad, Ekonomski fakultet Split, Split, 2001.

8. Domazet, T., „(Pre)zaduženost – prepreka održivom razvoju“, 2008.

9. Jošić, H.: „Komparativna analiza vanjske zaduženosti Reublike Hrvatske i

tranzicijskih zemalja“, Zbornik Ekonomskog fakulteta u zagrebu, 2008.

67

Internet izvori:

10. www.hnb.hr

11. www.mfin.hr

12. www.dzs.hr

13. www.bsi.si;

14. www.mnb.hu

15. www.cnb.cz

16. www.nbp.pl

17. www.cbbh.ba

18. www.imf.org

19. www.nbrm.mk

Ostali izvori:

20. Ministarstvo financija RH, „Smjernice ekonomske i fiskalne politike za

razdoblje 2007. – 2009. godine“

21. Ministarstvo financija, „Strategija upravljanja javnim dugom za razdoblje 2011.-

2013.“

22. Vlada Republike Hrvatske, „Program gospodarskog oporavka, travanj 2010.“

23. Znanstveni skup – „Stabilizacija – participacija – razvoj“, zbornik radova,

Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 2002.

24. Ministarstvo financija, „Godišnje izvješće ministarstva financija 1994. – 2000.“

25. Publikacija Hrvatske narodne banke: „Analiza inozemne zaduženosti Republike

Hrvatske“, Zagreb, 2006.

26. Kersan-Škabić, I., Mihovilović, G.: „Komparativna analiza zaduženosti

Hrvatske i zemalja središnje i istočne Europe“, Pregledni rad

27. Novotny, D. : „Javni i vanjski dug RH: utjecaj na ekonomski rast, stvaranje

novih ekonomskih struktura i održivo upravljanje“, Pregledni rad

68

POPIS TABLICA I GRAFIKONA

Popis tablica:

TABLICA 1. CIKLUSI INOZEMNOG ZADUŽIVANJA I KRETANJA NA TEKUĆEM RAČUNU

PLATNE BILANCE........................................................................................................ 9

TABLICA 2. PREGLED OSOBINA OBVEZNICA REPUBLIKE HRVATSKE ................................ 21

TABLICA 3.VANJSKI DUG REPUBLIKE HRVATSKE, STANJE NA DAN 31.12. 1999. GODINE 23

TABLICA 4. VANJSKI DUG REPUBLIKE HRVATSKE, STANJE KRAJEM 2000 GODINE .......... 24

TABLICA 5. STANJE I STRUKTURA BRUTO INOZEMNOG DUGA REPUBLIKE HRVATSKE

PREMA DOMAĆIM SEKTORIMA 2000.-2008. ............................................................. 26

TABLICA 6. STANJE I STRUKTURA BRUTO INOZEMNOG DUGA REPUBLIKE HRVATSKE

PREMA DOMAĆIM SEKTORIMA 1999. I 2009. ............................................................ 27

TABLICA 7. STANJE I STRUKTURA INOZEMNOG SEKTORA DRŽAVE (1999. – 2009.) .......... 28

TABLICA 8. STANJE I STRUKTURA INOZEMNOG DUGA SEKTORA BANAKA (1999. – 2009.) 30

TABLICA 9. STANJE I STRUKTURA INOZEMNOG DUGA OSTALIH DOMAĆIH SEKTORA (1999.

– 2009.) ................................................................................................................... 32

TABLICA 10. STANJE I STRUKTURA INOZEMNOG DUGA PO OSNOVI INOZEMNIH IZRAVNIH

ULAGANJA (1999. – 2009.) ...................................................................................... 34

TABLICA 11. ODNOS UKUPNOG VANJSKOG DUGA PREMA BDP-U (1999.-2009.) ............. 36

TABLICA 12. ODNOS UKUPNOG VANJSKOG DUGA PREMA IZVOZU ROBA I USLUGA (1999.-

2009.) ...................................................................................................................... 37

TABLICA 13. ODNOS MEĐUNARODNIH PRIČUVA I VANJSKOG DUGA (1999.-2009.) .......... 37

TABLICA 14. ODNOS OTPLATE DUGA PREMA IZVOZU ROBA I USLUGA (1999.-2009.) ....... 38

TABLICA 15. ODNOS MEĐUNARODNIH PRIČUVA I SERVISIRANJA DUGA (U MJESECIMA) OD

1999. DO 2009.GODINE ............................................................................................ 39

TABLICA 16. ODNOS IZRAVNIH STRANIH ULAGANJA I BDP-A (1999.-2009.) ................... 39

TABLICA 17. INDIKATORI GOSPODARSKOG RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE (1999. –

2009.) ...................................................................................................................... 43

TABLICA 18. STOPA RASTA VANJSKOG DUGA I BDP-A ZA RAZDOBLJE OD 1999. DO 2009.

GODINE ................................................................................................................... 47

TABLICA 19. POKAZATELJI VANJSKE ZADUŽENOSTI SLOVENIJE (1999.-2009.) ................ 50

69

TABLICA 20. POKAZATELJI VANJSKE ZADUŽENOSTI MAĐARSKE (1999.-2009.) .............. 52

TABLICA 21. POKAZATELJI VANJSKE ZADUŽENOSTI ČEŠKE (1999.-2009.) ...................... 53

TABLICA 22. POKAZATELJI VANJSKE ZADUŽENOSTI POLJSKE (1999.-2009.) ................... 55

TABLICA 23. POKAZATELJI VANJSKE ZADUŽENOSTI BOSNE I HERCEGOVINE (1999.-2009.)

................................................................................................................................ 57

TABLICA 24. POKAZATELJI VANJSKE ZADUŽENOSTI MAKEDONIJE (1999.-2009.) ............ 58

TABLICA 25. CILJEVI UPRAVLJANJA JAVNIM DUGOM ....................................................... 61

TABLICA 26. POKAZATELJI INOZEMNE ZADUŽENOSTI ...................................................... 62

TABLICA 27. PROJEKCIJA OTPLATE BRUTO INOZEMNOG DUGA PO DOMAĆIM SEKTORIMA 63

TABLICA 28. PREGLED OBVEZNICA REPUBLIKE HRVATSKE U RAZDOBLJU 2013. – 2015. 64

Popis grafikona:

GRAFIKON 1. KRETANJE RASTA BDP-A, UVOZA, IZVOZA I VANJSKOG DUGA RH U

RAZDOBLJU OD 1995. DO 2003. GODINE U % ........................................................... 45

70

Documents

Andrej Pegan VANJSKI DUG REPUBLIKE HRVATSKEoliver.efri.hr/zavrsni/675.B.pdf · Dr žavni dug neke zemlje, za koji je dr žava u širem smislu odgovorna, označava državni vanjski