Univerzitet u SarajevuPedagoški fakultetOdsjek: Predškolski odgojStudent: Amina Salkanović-Delismajlović

Album čula(Perceptivno-motorne aktivnosti)

Profesor: doc. dr. Zora Marendić

Januar, 2013.god.

Vid, ukus, miris, sluh, dodir omogućavaju nam da spoznamo svet oko sebe, ali i upozoravaju na opasnost.

Čovjek posjeduje pet osnovnih čula smještenih u raznim organima. U ušima se nalazi čulo sluha, u očima vida, u nosu mirisa, u koži dodira, dok je jezik zajedno sa sluzokožom usne duplje odgovoran za čulo okusa. U njima su smješteni specifični receptori za odgovarajući osjećaj. Oni predstavljaju nervne završetke, preko kojih organizam ostvaruje kontakt s nekim hemijskim supstancama ili fizičkim tijelima. Zatim se ta informacija o kontaktu preko nervnih vlakana prenosi do centralnog nervnog sistema. Tu se formira svijest o tome, što se potom pretvara u osjećaj. Bitno je, takodjer, dodati da osjećaji kod čovjeka mogu izazvati prijatnost ili neprijatnost.

U odnosu na to, formiramo stav o tome šta volimo, a šta ne. Sva čula služe da bi organizam mogao pravilno da funkcioniše u vremenu i prostoru, ali i prema drugim bićima. Čula su međusobno isprepletena i služe za održavanje neophodnih funkcija organizma. Pored onih osjećanja kojih je čovjek svjestan, preko informacija koje čula prenose do mozga organizam je osposobljen za koordinaciju pokreta. Zbog toga može izvoditi nesvjesne radnje kao što su hod, govor, plivanje, žvakanje, ali i razviti posebne vještine, nalik pjevanju, igranju, crtanju...

Čulo sluha

Čulo sluha ne igra samo ulogu u komunikaciji već služi i kao sistem za upozorenje i orijentaciju. Uši registruju zvučne (mehaničke) talase i pretvaraju ih u električne signale, koji se šalju u centralne strukture gdje se ti signali „dešifruju“ i nastaje osećaj sluha.

Na glas, na glas

Dječija auditivna igra u kojoj se vježbaju distinktivne funkcije glasa. Djeca se takmiče u tome ko će nabrojati što više riječi koje počinju ili se završavaju sa odredjenim glasom. Pri tome, izbor riječi se može ograničiti samo na jednu životnu oblast (npr. Samo nazivi životinja).

Eho

Ova vrsta igrice izoštrava dječiji sluh ali i skreće pažnju odgajatelju na eventualne šlušne nedostatke kod djece.

Način igre je takav da se grupa djece postavi u jedan kraj prostorije. Iz te grupe izdvaja se jedno dijete koje ide na drugi kraj prostorije okrenuto ledjima grupi. Tada neko dijete iz grupe laganim glasom izgovara odredjenu riječ a izdvojeno dijete treba da je glasno ponovi. Ukoliko je to tačno uradilo, dijete se vraća u grupu a mijenja ga neko drugo dijete.

Telefon

Ovom igrom, osim slušne komunikacije, potiče se i mašta te pojačava pažnja djece. Djeca sjednu u krug, jedno do drugog. Jedno dijete u krugu (u dogovoru sa odgajateljom) izabere neku riječ te je došapne susjednom djetetu. Ovo je šapćući prosljedjuje dalja sve dok se krug ne zatvori. Zadnje dijete na glas izgovara došapnutu riječ a onda se provjerava da li je ta riječ tačna, tj. da li je jednaka onoj prvoj prenešenoj.

Medo, medo

Jedno dijete, sa medom u rukama, sjedi u jednom kraju prostorije a ostatk grupe u drugom. Odredjeno dijete iz grupe tihim glasom doziva „medo, medo“, prilikom čega ovo dijete treba, po glasu, pogoditi ko ga doziva. Ako pogodi, uloge se mijenjaju.

Pogodi koji je predmet pao

Djeca se izvode na hol i smještaju ledjima okrenuta centru hola. Odgajatelj na pod hola baca odredjeni predmet a djeca trebaju pogoditi po zvuku o čemu je riječ. Naravno, prethodno im je odgajatelj pokazao raspoložive stvari koje će biti bačene. To može biti lopta, ključ, koma drveta i sl.