Aktualno European green deal - hrsume.hr

BROJ 279 | OŽUJAK 2020. HRVATSKE ŠUME 1

ČASOPIS ZA POPULARIZACIJU ŠUMARSTVA | Broj 279 | Godina XXIII. | Zagreb, ožujak 2020. | ISSN 1330-6480

Aktualno

European green deal

Izdvajamo...

Intervju: Tomislav LipošćakPoučne staze na VelebituEFNS u Poljskoj

Seminar biljne zaštite Toplana u GospićuPosjet austrijskog drvnog sektora

Aktualno

Mjesečnik "Hrvatske šume" | Izdavač: "Hrvatske šume" d.o.o. Zagreb | Predsjednik Uprave: Krunoslav Jakupčić | Glavni urednik: Goran Vincenc | Novinari: Helena Jakobović, Marija Glavaš i Goran Vincenc | Uređivački odbor: predsjednik Branko Meštrić, Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran | Adresa redakcije: Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, tel.: 01/4804 169, faks: 01/4804 101 | e-mail: [email protected], [email protected]štvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.

Naslovna stranica: Goran Dorić - U kapi vode | Zadnja stranica: Goran Dorić - Nabujali potok na Psunju

Grafički urednik: Gordana Hren | Grafičko oblikovanje i tisak: | Lektura: Dijana Držaić | Naklada: 6200 komCJENIK OGLASNOG PROSTORA: Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200 kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

sadržaj3 Hrvatske šume omogućit će zainteresiranim

građanima sudjelovanje u sadnji

4 Europski zeleni sporazum u potpunosti mijenja život građana EU-a

6 Električne škare za orezivanje čuvaju uzgojnog radnika

8 EU sredstvima do poučnih staza na Velebitu

10 15 godina grijanja na sječku

12 Šumarstvo i gospodarenje šumama moramo približiti svima jednostavnim primjerima i izričajima

13 Izazovi u jeku klimatskih promjena

16 Raste zabrinutost zbog hrastove mrežaste stjenice

18 UŠP Delnice četiri desetljeća podupire kiparsku umjetnost

20 Sjećanje na šestoricu šumarskih znanstvenika

21 Održana godišnja Skupština braniteljske udruge Hrvatskih šuma

22 Hrvatska šumarska ekipa donijela srebro s 52. EFNS-a u Poljskoj

24 Mladen Šporer – djelatnik Hrvatskih šuma, uzor i inspiracija

25 Lovačka šumarija u srcu hrastovih šuma

28 Masovna sadnja alohtonih četinjača

30 Omiljena botanička ilustratorica 20. st.

33 Čovjek je sluga prirodi!

34 Nastavak priče u kojoj je sažeta sva realnost male sredine u Hrvatskoj

35 Boja klobuka ovisi o starosti gljive i okolišu

36 Vrlo hranjiva, a niskokalorična

38 Čudo od brezinog šećera

41 Podunavske šume kroz oko objektiva

42 Jasen


Najava

Ponukani velikim uspjehom prošlogodišnjih akcija sadnji, Hrvatske šume omogućit će svim zainteresiranima da sudjeluju u pošumljavanjima. Smatramo da se time potiče ekološko djelovanje i povećava razina svijesti o klimatskim promjenama koje itekako utječu na kvalitetu života svih nas.

Svjesni trenutka u kojem živimo i globalne ekološke krize, sve većeg zagađenja okoliša, kao i ubrzanih kli-matskih promjena koje mogu ugroziti opstanak čo-vječanstva, a potaknuti velikom željom građana da se

osobno, sadnjom drveća, uključe u rješavanje dijela proble-ma s kojima se susreće cijela planeta, Hrvatske šume d.o.o. Zagreb omogućit će zainteresiranim građanima sadnju sad-nica šumskih vrsta drveća na površinama državnih šuma.

Važno je spomenuti da je stanje šumskih površina u Re-publici Hrvatskoj mnogo bolje nego u velikom dijelu svijeta jer je prema Eurostatu, statističkom uredu Europske unije, pošumljenost u Hrvatskoj od 1990. godine porasla za 17 %, a u svijetu je smanjena za 3,1 %.

To je činjenica na koju smo ponosni, ali ne želimo na njoj stati. Tako je prošle godine na inicijativu građana i uz pomoć i podršku Hrvatskih šuma d.o.o. uspješno provedena akcija sadnje: „Posadi drvo ne budi panj“.

Želja nam je da suradnja s građanstvom postane tradicio-nalna pa će zajednička sadnja u 2020. godini biti omoguće-na u dva termina:

1. termin - 20. i 21. 03. 2020. na prvi dan proljeća i Svjetski dan šuma.

2. Jesenska sadnja u mjesecu studenom o kojoj će javnost biti na vrijeme obaviještena.

Prijave se dostavljaju na e-adresu: [email protected].

U prijavi, koja može biti pojedinačna ili grupna, treba nave-sti imena i prezimena sudionika, e-adrese, poželjni datum za sudjelovanje u akciji, naziv lokalne šumarije u sklopu koje se želi provesti akcija, posjedovanje ili ne posjedovanje alata za sadnju.

Sudionici se trebaju obući u odgovarajuću obuću i odjeću. Rukavice nisu nužne, ali se mogu ponijeti.

O detaljima akcije svi će prijavljeni biti povratno obaviješte-ni e-poštom.

Dani sadnje

Hrvatske šume omogućit će zainteresiranim građanima sudjelovanje u sadnji

Tekst: Damir DramalijaFoto: Goran Vincenc

Aktualno

4 HRVATSKE ŠUME BROJ 279 | OŽUJAK 2020.

Aktualno

Vlada Republike Hrvatske na sjednici 27. prosinca 2019. godine prihvatila je Program hrvatskog presjedanja Vijećem Europske unije u kojem je naznačeno kako su šumarstvo i Europski zeleni sporazum važne teme navedenog Programa hrvatskog presjedanja, što je od velike važnosti i za Hrvatske šume d.o.o.

Tekst: Goran VincencFoto: Internet

Hrvatsko predsjedanje Vijećem EU-a

Europski zeleni sporazum u potpunosti mijenja život građana EU-a

Krajem prošle godine, nova predsjednica Europske ko-misije Ursula von der Leyen je na izvanrednoj sjedni-ci Europskog parlamenta u Bruxellesu predstavila tzv. European Green Deal ili Europski zeleni sporazum koji se

smatra strategijom za postizanje održivosti gospodarstva Eu-ropske unije čime je najavila snažnu preobrazbu dosadašnjeg načina života stanovništva u Europskoj uniji.

U Sporazumu je opisano kako ćemo svi mi koji živimo u EU-u preobraziti naš način života i rada te proizvodnje i po-trošnje, a sve kako bi Europa do 2050. godine postala prvi kli-matski neutralan kontinent.

U Sporazumu je opisano kako ćemo u 50 koraka preobraziti naš način života i rada te proizvodnje i potrošnje, a prvi koraci odnose se na temeljitu promjenu EU zakonodavstva. Već tije-kom ožujka 2020., znači za vrijeme predsjedavanja Hrvatske Vijećem EU-a, predviđa se predstavljanje novog europskog Zakona o klimi (European Climate Law). Novi europski Zakon o klimi propisat će daleko ambicioznije ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova, ali i predvidjeti preobrazbu svih instrume-nata politike Europske unije, od fondova do banaka, kako bi sve snage bile usmjerile u tranziciju prema zelenoj ekonomiji.

U popratnom dokumentu navedenog Sporazuma koji se sastoji od 24 stranice, šumarstvo je spomenuto 21 put i pre-

poznato je kao sektor koji može značajno doprinijeti ciljevima EU-a u ublažavanju posljedica klimatskih promjena.

Sporazumom je predviđeno da se do konca 2020. godine donese nova, znatno ambicioznija strategija EU šumarstva koja će se preslikati na nacionalna zakonodavstva, pa tako i na zakonodavstvo RH. Drugim riječima, usvajanjem strategije mi-jenjat ćemo i hrvatski Zakon o šumama, ali i konačno donijeti toliko željenu nacionalnu strategiju šumarstva.

Vlada Republike Hrvatske na sjednici 27. prosinca 2019. godine prihvatila je Program hrvatskog presjedanja Vijećem Europske unije u kojem je naznačeno kako su šumarstvo i Europski zeleni sporazum važne teme navedenog Programa hrvatskog presjedanja, što je od velike važnosti i za Hrvatske šume d.o.o. koje su u oba konteksta među najpozvanijima (u kontekstu šumarstva, možda i najpozvanije) sudjelovati u kre-iranju Strategije s hrvatske strane.

Treba naglasiti kako Vijeću EU-a pomažu visoko specijalizi-rane radne skupine i odbori, poznati kao „pripremna tijela Vije-ća“, među ostalima i Radna skupina za šumarstvo koja se bavi pitanjima povezanima sa šumama uključujući i međunarodne procese u šumarstvu i unutarnje predmete u okviru EU-a. Rad-na skupina za šumarstvo sastavljena je od jednog stručnjaka iz svake zemlje članice EU-a, a Radnom skupinom predsjedava

Ursula von der Leyen

Aktualno


član koji dolazi iz zemlje koja u tom trenutku predsjeda Vije-ćem EU-a. Od 1. siječnja pa do 30. lipnja 2020. za šumarstvo je zadužen Srećko Jurčić, dipl. ing. šum., nekadašnji upravitelj Šumarije Samobor.

Za istaknuti je još kako je šumarstvo u nadležnosti Vijeća za poljoprivredu i ribarstvo (AGRIFISH), dok je Europski zeleni sporazum odgovornost Vijeća za okoliš (ENVI).

Europski zeleni sporazum kojeg je predstavila von der Leyen ističe nekoliko točaka kao ključnih i temelji se na či-njenici kako iz ekosustava dobivamo hranu, pitku vodu i čisti zrak, a podijeljen je u tri segmenta kojima će se davati poseb-na pozornost: biološka raznolikost, šume i oceani. U Sporazu-mu se ističe kako su ti segmenti bitni u ublažavanju prirodnih katastrofa, suzbijanju nametnika i bolesti te pomažu u regu-laciji klime.

Vezano za biološku raznolikost, komisija će do ožujka 2020. predstaviti strategiju za biološku raznolikost. Europska unija predložit će globalni cilj zaštite biološke raznolikosti na konfe-renciji UN-a o biološkoj raznolikosti u listopadu 2020. Komisija se također obvezuje izraditi prijedloge ozelenjavanja europ-skih gradova i povećanja biološke raznolikosti u gradskim po-dručjima. Sve su to područja na kojima Hrvatske šume mogu i moraju dati svoj obol u poboljšanju biološke raznolikosti i općeg klimatskog stanja.

Šume i šumarstvo su segment o kojem Hrvatske šume imaju itekako mnogo toga za reći, a Europski zeleni sporazum temeljit će se na već najavljenoj izradi EU strategije za šume prema kojoj će se saditi nova stabla i obnavljati oštećene i osi-romašene šumske sastojine. EU će nastojati poboljšati kvalite-tu i kvantitetu europskih šuma kako bi se postigla klimatska neutralnost i zdrav okoliš. Osim toga, EU će poticati uvoz koji ne uzrokuje krčenje šuma (ključna riječ je krčenje) u inozem-stvu kako bi se smanjio rizik za šume diljem svijeta.

E sad… kako stvari zapravo funkcioniraju u praksi i je li mo-guće uopće postići sporazum koji će stubokom promijeniti način života svih građana Europske unije, ali i promijeniti na-čin na koji funkcioniraju institucije? Europski pučani smatraju

kako je Sporazum iznimno ambiciozan te su ga usporedili sa slanjem čovjeka na Mjesec.

U tom kontekstu treba istaknuti kako 96 % Europljana sma-tra da je zaštita prirode naša dužnost, dok ih 95 % smatra da je očuvanje prirode ključno za borbu protiv klimatskih promje-na.

- Ljudi su jezgra Europskog zelenog sporazuma, naše vizije u stvaranju klimatski neutralne Europe do 2050. godine. Tran-sformacija koja je pred nama je bez presedana. I funkcioni-rat će samo ako je pravedna - i ako djeluje za sve! Poduprijet ćemo naše ljude i regije koje trebaju uložiti veće napore u ovoj transformaciji kako bismo bili sigurni da nikoga ne ostavljamo iza sebe. Green Deal dolazi s važnim investicijskim potrebama koje ćemo pretvoriti u mogućnosti ulaganja. Plan koji danas predstavljamo, kako bi se prikupilo najmanje milijun eura, po-kazat će smjer i osloboditi zeleni val ulaganja. – istaknula je von der Leyen.

S obzirom na sve navedeno te aktualne izazove s kojima je suočeno šumarstvo u RH, nužno je iskoristiti ovu jedinstve-nu (možda i zadnju) priliku za dugoročno snažno pozicionira-nje Hrvatskih šuma d.o.o. i šumarstva. Poznato je da se hrvat-sko šumarstvo bazira na potrajnosti (izraz koji koriste šumari, a koji u prijevodu znači održivi razvoj) te da se prednost daje prirodnoj obnovi što je čak i za europske prilike rijetkost, no upravo je ovakav način gospodarenja doveo do znatno sta-bilnijih šumskih sastojina iako nam se na prvu, uslijed brojnih klimatskih nepogoda koje su pogodile našu zemlju proteklih

Europa misli zeleno

Hoće li Europljani u potpunosti promijeniti način života?

Aktualno


Aktualno

10-ak godina, ne čini tako. Ipak, uspoređujući brojke u Hrvat-skoj i zemljama u okruženju, pa čak i puno bogatijim zemlja-ma poput Italije, Austrije ili Njemačke, hrvatsko se šumarstvo itekako ima čime podičiti.

U nedavnom razgovoru s njemačkim šumarima došao sam do frapantnog podatka da je zbog potkornjaka u toj zemlji u 2019. godini stradalo gotovo 60 milijuna kubika smrekovine i borovine te da su veliku većinu te sirovine plasirali brodovima u Kinu kako bi održali koliku-toliku cijenu drvnih sortimenata. Na moje pitanje čime planiraju obnoviti tako golemu količinu oštećenih šuma, bez imalo ustručavanja su mi rekli – dugla-zijom.

Nakon prvotnog šoka ovim odgovorom uslijedilo je pita-nje: „Pa kako, to je alohtona vrsta? Što je s Naturom 2000?“

Bez imalo ustručavanja, rekli su: „Da, i? Pa bolje to nego ostaviti nepošumljeno.“

Da, istina, ali kako očekivati poticanje biodiverziteta sad-njom tolike količine alohtone vrste…

Na konferenciji CROJFE-a 2015. godine u Hrvatskoj je bo-ravio američki šumarski znanstvenik Woodam Chung koji je bez ustručavanja ustvrdio kako je hrvatsko šumarstvo možda i najbolje šumarstvo na svijetu. Kada vam to kažu znanstvenici iz zemlje koja najviše na svijetu ulaže u znanost i u kojoj ta ulaganja daleko premašuju godišnji hrvatski proračun, onda ta riječ svakako ima svoju težinu.

Sve u svemu, činjenica da je Hrvatska predsjedavajuća u vrijeme donošenja tako važnog dokumenta je od velike važ-nosti za hrvatsko šumarstvo, stoga je bitno nametnuti se insti-tucijama EU-a kao nezaobilazan segment pri kreiranju europ-ske šumarske politike.

Uzimajući u obzir da je čak i američki predsjednik Donald Trump, žestoki osporavatelj klimatskih promjena, na nedav-nom summitu u Davosu potpisao inicijativu za sadnju 1 mi-lijarde sadnica u narednih 10 godina, možemo sa sigurnošću reći kako se svijet polako, ali sigurno okreće zelenim vrijedno-stima i očuvanju planeta. Hoće li to biti dovoljno, vidjet ćemo uskoro.

Želja je do 2050. godine stvoriti klimatski neutralan kontinent

Hrvatske šume uvijek pokušavaju implementirati nove tehnologije u vrlo zahtjevan šumarski posao. Redovno se testiraju inovacije koje mogu poboljšati učinkovitost rada na terenu koji je zbog svoje kom-

pleksnosti među najopasnijima u Hrvatskoj. Poseban izazov predstavljaju uzgojni radovi koji zbog usmjerenosti prirodnoj obnovi često mogu zakomplicirati posao na terenu.

Kako bi olakšali poslove njege i čišćenja sastojine uzgojnim radnicima, Hrvatske šume, UŠP Vinkovci su još 2017. godine počele s testiranjem različitih tipova električnih škara punje-nih akumulatorom kako bi dobili rezultate njihove primjenji-

Nova oprema

Električne škare za orezivanje čuvaju uzgojnog radnikaKako bi uzgojnim radnicima olakšali težak posao njege mladih sastojina, UŠP Vinkovci su krajem prošle godine nabavili električne škare. Škare imaju veliku prednost jer štite radnike, smanjuju naprezanje za vrijeme obavljanja posla, a šumari su zadovoljni i kvalitetom obavljenog posla.

Tekst/foto: Goran Vincenc

Olakšan rad njege u mladim sastojinama


Aktualno


Električne škare za orezivanje čuvaju uzgojnog radnika vosti u hrastovim sastojinama. Svima nam je dobro poznato

kako je kvalitetno odrađena njega od velike važnosti za budu-ću kvalitetu sastojine, stoga su testovi bili usmjereni dobiva-nju rezultata upotrebe električnih škara u različitim stadijima mlade sastojine. Prema rezultatima testiranja koja su obav-

ljena u sastojinama hrasta lužnjaka, električne škare najbolje su se pokazale tamo gdje je glavna vrsta, hrast, uzrasta preko metra, dok je visina sasijecanja nepoželjnih vrsta od 50 cm naviše, ovisno o visini glavne vrste. U prijevodu, to bi značilo u sastojinama između 7 i 8 godina starosti, iako su općenito upotrebljive od 4. do 12. godine dobi sastojine. Električnim škarama mogu se prerezati nepoželjne vrste debljine do 4 cm, a kod vrsta mekih listača i do 5 cm.

Rezultati su bili zadovoljavajući, stoga je prošle godine stavljeno u plan nabave 10 električnih škara koje su stigle u UŠP Vinkovci i spremne su za rad.

Prilikom rada ne postoji mogućnost oštećenja ili sasije-canja glavne vrste jer radnik dolazi do svake jedinke glavne vrste i sasijeca nepoželjnu pokraj nje čime dobijemo kvali-tetnije obavljene radove njege. Kao rezultat možemo navesti kvalitetnije obavljenu njegu pri čemu se radnik daleko manje umara nego u radu s kosirom. I dok prilikom rada s kosirom postoje ograničenja medicine rada, s ovim škarama poslove mogu obavljati invalidi rada.

Kada govorimo o učinku treba naglasiti kako je on bio manji nego kada se posao obavljao kosirom i iznosio je 670 kvadratnih metara dnevno po radniku, dok s kosirom snimlje-na norma iznosi 900 m², ali kvaliteta obavljenog posla znatno je na strani električnih škara. Čak štoviše, zbog bolje kvalitete izvedenih radova povećava se razdoblje između dvaju zahva-ta što u konačnici donosi smanjenje troškova.

UŠP Vinkovci nabavila je 10 komada škara, a planiraju na-baviti još.

Škare nisu teške, a punjenje baterije izdrži neprekidni rad tijekom cijeloga radnoga vremena s time da svaki radnik u sklopu opreme ima i rezervnu bateriju. Samo održavanje alata nije komplicirano i ne zahtjeva velike troškove.

Najveća im je prednost smanjeno naprezanje radnika pri radu, stoga raduje da će električne škare ući u standardnu opremu radnika na njezi sastojina.

Uzgojni radnik s električnim škarama… …koje se pune akumulatorom Rad je kvalitetniji nego s kosirom

Aktualno


Mjesto Baške Oštarije ima izvanredan turistički potencijal koji ga može spasiti od nestajanja, a prepoznali su to i predstavnici Hrvatskih šuma, UŠP Gospić koji su ga u sklopu Programa ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014. - 2020. godine prijavili na natječaj raspisan za tip operacije 8.5.2. „Uspostava i uređenje poučnih staza, vidikovaca i ostale manje infrastrukture“. Realizacijom projekata poučnih staza na Baškim Oštarijama ostvaren je i cilj poboljšanja protupožarne zaštite područja, a otvorenost sadržajima turističkog karaktera kud i kamo je bolja nego ranije čime su se stvorili preduvjeti za daljnji razvoj turističke infrastrukture.

Baške Oštarije jedan su od najatraktivnijih cestovnih pri-jelaza u vršnom dijelu Velebita. Selo smješteno na 926 metara nadmorske visine, na mjestu koje Velebit dijeli na srednji i južni dio, okruženo je predivnim vrhovima i

dabarskim kukovima.Istočni dio Oštarijskoga polja karakteriziraju vlažne gorske

livade i košanice te niski ili prijelazni cretovi (potok Ljubica). Sa sjeverne strane Oštarijskoga polja uzdiže se Ljubičko brdo koje, zahvaljujući svome položaju (pogled na Liku, more i Da-barske kukove), svakodnevno pohode brojni planinari.

Baške Oštarije mjesto su na kojem se križaju brojne plani-narske staze, a ovdje započinje (ili završava) nadaleko poznata

Nova ulaganja u ruralni razvoj

EU sredstvima do poučnih staza na Velebitu

Premužićeva staza koja vodi kroz najljepše velebitske vrleti sve do Zavižana. Tu je i kultni spomenik „Kubus“ koji datira iz 1846. godine, a do kojega vode 33 stepenice simbolizirajući broj godina od Isusova rođenja do uskrsnuća i s kojeg puca nezaboravan pogled na Pag i arhipelag sjevernog Jadrana.

Povijesni značaj mjesta započinje potkraj 18. i početkom 19. stoljeća izgradnjom Karoline, Terezijane i Knežić-Kekiće-ve ceste, povijesnih puteva prema moru, čime su se otvorile nove mogućnosti naseljavanja, a svoj vrhunac mjesto je do-živjelo krajem 19. stoljeća kada je izgrađena crkva. Međutim, 20. stoljeće nije donijelo ovome selu ništa dobroga i polako, ali sigurno stanovništvo se počelo raseljavati. Ipak, dolaskom


Uređeni prostor za piknik podno Filipovog kuka

Aktualno

Aktualno

BROJ 279 | OŽUJAK 2020. HRVATSKE ŠUME 9BROJ 279 | OŽUJAK 2020. HRVATSKE ŠUME 9

21. stoljeća počeli su puhati neki novi vjetrovi.

Mjesto Baške Oštarije ima izvanredan turistič-ki potencijal koji ga može spasiti od nestajanja, a pre-poznali su to i predstavnici Hrvatskih šuma, UŠP Gos-pić koji su u sklopu Pro-grama ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014. - 2020. godine prijavili na natječaj raspisan za tip operacije 8.5.2. „Uspostava i uređenje poučnih staza, vidikovaca i ostale manje infrastruktu-re“ dva projekta izgradnje poučnih staza na području Uprave šuma Podružnice Gospić. Riječ je o projekti-ma izgradnje poučnih staza „Pod Filipov kuk“ i „Stupačinovo - Veliki Papratnjak“ koje se nalaze u prostoru Parka prirode Velebit, na području općine Karlobag, naselja Baške Oštarije.

Nakon prihvaćanja obaju projekata sklopljeni su ugovori o financiranju s Agencijom za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju u ukupno procijenjenom iznosu potpore od 1.429,621.06 kn te intenzitetu od 100 %.

No, mnogi će se pitati zašto šumari žele oživjeti ovaj predio Velebita.

Upravo je na tome području, zahvaljujući carici Mariji Tereziji, 1765. ustanovljena jedna od prve tri šumarije u Hr-vatskoj te je tu i obilježena 250. obljetnica organiziranog šu-marstva u Hrvatskoj 2015. godine. Tu je šumar Ante Premužić

završio svoje remek djelo. Radi se o području s nizom prirod-nih znamenitosti na kojem se sudaraju submediteranska i pla-ninska klima s čestim i snažnim udarima bure. Okolni vrhovi poznati su po endemu Velebitskoj degeniji, jednim od simbo-la Hrvatske. Sve to igralo je itekakvu ulogu pri odabiru lokacije za izgradnju ovih poučnih staza.

Područje realizacije oba projekta jest državno šumsko ze-mljište u sklopu gospodarske jedinice Crna duliba – Metla.

U jugoistočnom dijelu Ljubičkog brda nalazi se okomita stijena Filipov kuk (1055 m) koja je ujedno i najjužniji stjenovi-ti kuk u nizu Dabarskih kukova te je danas mjesto okupljanja brojnih alpinista i slobodnih penjača. Prema ovoj vertikalnoj vapnenačkoj cjelini poučna staza „Pod Filipov kuk“ dobila je i

Penjački san sada je penjačima dostupan

Uređeni pristupni putevi služe i kao protupožarne ceste

Poučne table služe za edukaciju posjetitelja

Aktualno


Aktualno

ime. Na kraju staze nalazi se izvor Crno vrilo s malim jezerom koje vodom opskrbljuje Karlobag i obližnja mjesta. Na počet-ku staze je cret Ljubica, područje na kojem se uslijed velike vlage akumulira treset na kojem rastu rijetke vrste biljaka.

U sklopu poučne staze (duljine 1.700 metara) postavljene su informativno-edukativne ploče te je uređen prostor za predah i boravak posjetitelja uz istovremeno hortikulturalno upotpunjavanje vizure prostora ukrasnim biljem.

Poučna staza „Stupačinovo – Veliki Papratnjak“ u svom po-četku odvaja se od zaseoka Stupačinovo te na svojoj trasi pre-ma šumskom predjelu Veliki Papratnjak presijeca znamenitu Premužićevu stazu.

U svojoj duljini od 3.500 metara, nova poučna staza upot-punjena je sadržajima informativno-edukativnog karaktera (ploče, smjerokaz, determinacijske table) te vidikovcem.

Realizacijom projekata poučnih staza na Baškim Oštarija-ma, ostvaren je i cilj poboljšanja protupožarne zaštite područ-ja, a otvorenost sadržajima turističkog karaktera kud i kamo je bolja nego ranije čime su se stvorili preduvjeti za daljnji razvoj turističke infrastrukture.

Turizam baziran na prirodnim vrijednostima donosi nam ekološki savjesne turiste koji su spremni izdvojiti više novca kako bi boravili u ambijentu koji im nudi sadržaj kojim se prirodno okruženje čuva i njeguje. Produkt takve svije-sti izražen je i kroz ciljeve Strategije razvoja područja Općine Karlobag, formuliran kroz strateški dokument Europa 2020 te sadržan u Programu ruralnog razvoja 2014. - 2020. Čitavo ovo područje je u prostoru Natura 2000 - ekološke mreže zaštiće-nih područja na području Europske unije, stoga su i predmet-ne novouspostavljene poučne staze ne samo dokaz da šumari danas nisu samo drvosječe, već i odraz nastojanja Hrvatskih šuma d.o.o. promocije održivog gospodarenja šumama. Cilje-vi budućeg gospodarenja šumama i šumskim zemljištem su održivo (potrajno) višenamjensko gospodarenje šumama. U konkretnom slučaju, poučne staze su usmjerene ostvarivanju ciljeva povećanja dostupnosti turističke, rekreacijske i zdrav-stvene funkcije šuma, educiranju i informiranju posjetitelja, a sve na način i u takvoj mjeri da se održi biološka raznolikost, produktivnost, sposobnost obnavljanja, vitalnost i potencijal šuma.

U tom kontekstu nameće se zaključak kako je članstvo RH u Europskoj uniji hrvatskim šumarima donijelo mogućnost da u okviru korištenja EU fondova, uz ostvarivanje šumarskih cilje-va, direktno potiču i regionalni i ruralni razvoj svoje zemlje.

Cret Ljubica

Prije 15 godina Hrvatske šume otvorile su dvije toplane na sječku i to u područjima koja su okružena šumom i gdje sirovina za grijanje raste posvuda. Riječ je o to-planama u Ogulinu i Gospiću gdje sezona grijanja traje

8 mjeseci i gdje troškovi grijanja velikih objekata na fosilna goriva itekako mogu opteretiti rashode podružnice. Tada je u fokusu bila ušteda, ali i činjenica da nema nikakvog smisla gri-janje poduzeća koji proizvodi drvnu sirovinu na bilo koji drugi način, osim na drvo.

Plan je bio svaku podružnicu opremiti jednom toplanom kako bi se iskoristila do tada neiskoristiva biomasa. No tržišni uvjeti, a poslije i financijska kriza usporili su razvoj ove ideje, da bi u međuvremenu i peleti počeli dobivati na cijeni, stoga su Hrvatske šume ostale na toplanama Ogulin i Gospić.

U početku su toplane Ogulin i Gospić grijale samo kancela-rije šumarije i Uprave šuma, no s vremenom je interes za ova-kav oblik grijanja rastao, a kako stvari stoje, raste i dalje.

Hrvatske šume već dugi niz godina ulažu u energiju dobivenu iz obnovljivih izvora. Prve dvije energane otvorene su u Ogulinu i Gospiću prije 15 godina, a kako stvari stoje, pokazalo se to kao vizionarski potez.

Toplana Gospić

15 godina grijanja na sječku


Voditelj UŠP Gospić Mario Stilinović

Aktualno

BROJ 279 | OŽUJAK 2020. HRVATSKE ŠUME 11BROJ 279 | OŽUJAK 2020. HRVATSKE ŠUME 11

Naime, toplana u Gospiću koja je puštena u pogon 2005. godine osim svojih uredskih prostorija, grije i ukupni prostor Osnovne škole Jure Turića, kao i gradsku sportsku dvoranu, objekt sa svlačionicom na gradskom stadionu te zgradu Kul-turno-informativnog centra, a upravo traju pregovori da se na sustav priključi i zgrada gospićke Gimnazije i Strukovne škole. Zainteresiranih ima dosta, čak i u privatnim domaćinstvima. Za sada je samo jedno domaćinstvo priključeno na toplovod, no zainteresirana je i cijela jedna ulica koja se nalazi odmah do zgrade UŠP Gospić.

Kako nam je u razgovoru naveo Ivica Radošević, ravna-telj OŠ Jure Turića, računi su nakon priključivanja na sustav grijanja Hrvatskih šuma pali između 15 i 20 %. O ekološkim aspektima ovakvog grijanja da i ne govorimo:

- U zapadnim zemljama već je postalo uobičajeno da se javni objekti griju na energent iz obnovljivog izvora. Čak se ni plin više ne smatra prihvatljivim. - rekao je Radošević.

Mario Stilinović, voditelj UŠP Gospić, smatra kako prostora za širenje infrastrukture ima, no potrebno je razviti toplovod-nu mrežu.

- Toplana troši mjesečno između 600 i 700 kubika sječke u najhladnijem dijelu godine ili 3,5 tisuća kubika sječke godiš-nje. Ako ćemo gledati prosječnu dnevnu potrošnju, ona iznosi 15 kubika sječke što je otprilike 7,5 kubika ogrjevnog drveta.

Trenutno je u pogonu jedan kotao kapaciteta 1 MW koji proi-zvede 2,3 milijuna kWh godišnje i sa svim spojenim objektima na toplovod donosi nam prihod od milijun kuna. - pojašnjava Stilinović pa dodaje:

- Prostora za širenje, kao i interesenata ima, no za razvoj toplovodne mreže treba uključiti i lokalnu samoupravu i grad, a trebalo bi investirati i u veći kotao. Novi projekt izgradnje to-plovodne mreže koštao bi otprilike 4 milijuna kuna od čega bi na veći kotao trebalo izdvojiti 3,2 milijuna kuna, dok bi ostatak trebalo uložiti u izgradnju toplovoda.

Treba istaknuti višestruku korist ovoga projekta. Kao prvo, građani, ali i lokalna samouprava dobili bi smanjene račune za grijanje. U gradu u kojem sezona grijanja traje 8 mjeseci uštede pojedinim institucijama mogu biti milijunske. Drugo, korištenje obnovljive sirovine je kud i kamo prihvatlji-vije od dotrajalih sustava grijanja na fosilna goriva koje ionako treba modernizirati.

Europski zeleni sporazum koji će Vijeće Europe donijeti za vrijeme predsjedanja Hrvatske ističe upravo ovakve modele kao najpoželjnije, stoga i tu činjenicu treba uzeti u obzir.

Hrvatske šume itekako brinu o energetskoj učinkovitosti i dobivanju energije iz obnovljivih izvora, čak štoviše, vrlo vjerojatno smo vodeće poduzeće u državi po tom pitanju. U proteklih nekoliko godina Hrvatske šume su obnovile susta-ve grijanja u 98 šumarija ugradivši moderne sustave s pećima na pelete s kojima su zamijenile stare i ekološki neučinkovite peći na lož ulje. Plan je u narednom razdoblju izmijeniti su-stave grijanja u svim šumarijama kako bi svi objekti Hrvatskih šuma koristili gorivo iz obnovljivih izvora.

Stvaranjem sustava malih energana otvaraju se brojne mo-gućnosti korištenja sredstava iz EU fondova od kojih bi koristi imale lokalne zajednice, ali i građanstvo te naposljetku i Hr-vatske šume.

Željko Bušljeta vodi brigu o pogonu Godišnje se potroši 3,5 tisuća kubika sječke

OŠ Jure Turića ima znatno manje račune od kada su prešli na sustav grijanja sječkom

Strukovna škola i Gimnazija Gospić također su zainteresirani za grijanje iz sječke

Aktualno


Intervju

Koliko se kao saborski zastupnik koji je ujedno po struci inženjer šumarstva susrećete sa šumarskim te-

mama u Saboru? Koliko često imate priliku zastupati inte-rese struke u Saboru?

Šumarstvo je bilo i ostalo moja „najveća ljubav“ i jedna od najčešćih mojih tema u saborskim raspravama, ali i u svakod-nevnom životu. Uz konstantan rad na usavršavanju zakonskih rješenja i podizanje svijesti o šumarstvu kao djelatnosti i stru-ci – želja mi je približiti šumarstvo i postulate potrajnog gos-podarenja hrvatskoj javnosti. Nažalost, upravo iz neznanja i nepoznavanja osnovnih zakonitosti uzgajanja i gospodarenja šumama i u Hrvatskom se saboru šumarstvo najčešće spomi-nje u negativnom kontekstu. Zadaća je svih nas koji na bilo koji način sudjelujemo u javnom životu da tradiciju i nasljeđe 250-godišnjeg organiziranog šumarstva u Hrvatskoj predsta-vimo i približimo svakom od naših sugrađana. I zato je potreb-no iskoristiti svaku temu - od zaštite okoliša, klimatskih pro-mjena, energetike i osnovnih šumarskih tema – da pojasnimo važnost i ulogu šuma i šumarstva u svakodnevnom životu, ali i prošlosti i budućnosti.

European green deal (Europski zeleni plan) velika je šansa za hrvatsko šumarstvo. Može li politika dati pri-

liku struci da ozbiljnije sudjeluje u kreiranju sporazuma koji će imati utjecaj na sve nas?

Europski zeleni plan trenutno je najambiciozniji paket mje-ra koji bi građanima i poduzećima u Europi trebao omogućiti koristi održive zelene tranzicije. Mjere i popratni okvirni plan ključnih politika kreću se od ambicioznog smanjenja emisija

Dipl. ing. šum. Tomislav Lipošćak, saborski zastupnik

Šumarstvo i gospodarenje šumama moramo približiti svima jednostavnim primjerima i izričajima

U Hrvatskom saboru trenutačnu dužnost saborskih zastupnika obavljaju tri inženjera šumarstva: Milorad Batinić iz HNS-a te Damir Felak i Tomislav Lipošćak iz HDZ-a. Ovaj potonji je u saborske klupe došao direktno s mjesta taksatora u UŠP Ogulin gdje je obavljao poslove uređivanja šuma i jako dobro poznaje problematiku o kojoj često imamo prilike slušati u medijima. Ovih smo dana popričali s njim o temama koje trenutno okupiraju javni prostor, a vezane su za šumarstvo.

do ulaganja u vrhunsko istraživanje i inovacije te očuvanja prirodnog okoliša u Europi. Svakako je ovo velika prilika za hr-vatsko šumarstvo i puno će toga ovisiti o tome koliko ćemo se aktivno uključiti u cijelu priču. Smatram da moramo biti puno agresivniji i glasniji kao struka i iskoristiti sve kanale, od me-dija do politike, kako bi participirali na način koji je potreban.

Nedavno je Jyrkia Katainen, donedavni potpredsjed-nik Europske komisije izjavio „kako se prosječni Eu-

ropljanin razumije u šume i upravljanje šumama koliko se prosječni istočni Finac razumije u uzgoj tune na Malti“. Slično je i u Hrvatskoj. Hoće li to nerazumijevanje javnosti dovesti šumarstvo i drvnu industriju u probleme?

Usudio bih se reći da se već nalazimo u velikim problemi-ma. Uz dužno poštovanje prema ostalim strukama, nedopu-stivo mi je da su primat u temama vezanima uz šumarstvo preuzeli svi osim nas šumara. Tu smo djelomično i sami krivi jer smo vrlo često dosta „zatvoreni“ i naša znanja i dobre prak-se premalo prezentiramo. Živimo u digitalnom dobu masov-nih medija i digitalne kulture i tu moramo pronaći načine da svoj rad, praksu i tradiciju prikažemo i pojasnimo širem krugu ljudi – osobito mladima. I sam sam se znao, raspravljajući u Hrvatskom saboru, uhvatiti u zamku stručnih izraza i termina koji su teško razumljivi široj javnosti. Kao struka, šumarstvo i gospodarenje šumama moramo približiti svima jednostavnim primjerima i izričajima kako bi bili razumljivi i zanimljivi. Kada to postignemo, nitko neće propitivati ispravnost i način gos-podarenja zbog kojeg imamo jedne od najljepših i najkvalitet-nijih šuma u Europi.

Tekst: Goran VincencFoto: Tomislav Lipošćak


Krajem siječnja u Hrvatskoj je boravila delegacija au-strijskih šumara i predstavnika drvne industrije i nji-

hov stav je jasan: prvo šumarstvo, a industrija ga prati u stopu. U Hrvatskoj se često taj redoslijed ne poštuje. Kolika je mogućnost da takav model primijenimo u Hrvatskoj?

Ovakav model uopće ne bi trebao biti upitan. Nažalost, ni-zom anomalija kroz vrijeme smo došli do situacije da se na šumarstvo, odnosno šumarski sektor gleda isključivo kao si-rovinsku bazu, neograničeni resurs na koji svi polažu pravo. „Kubik mentalitet“ doveo nas je do apsurdnih situacija gdje struka vrlo često ne sudjeluje u kreiranju politika i strategija vezanih uz samo šumarstvo. Često o tome govorim i u Hrvat-skom saboru i često zbog toga dobivam i kritike. Međutim, percepciju javnosti, koja na šumare gleda kao „devastatore s pilama“, moramo početi mijenjati. Inače nam se ne piše do-bro. S jedne strane susrećemo se s kritikama onih koji bi željeli naše šume pretvoriti u prašume, koji pod krinkom ekologije i zaštite šuma ne razumiju ili ne žele razumjeti načela prirod-nog gospodarenja šumom. S druge strane, potražnja za siro-vinom višestruko premašuje količine koje se godišnje mogu ponuditi tržištu. Između ovih dvaju, krajnje oprečnih strana i pogleda na šumarstvo, jedina je šansa da struci prepustimo da vodi glavnu riječ. I tada neće biti alternative modelu „prvo šumarstvo, a onda industrija“.

Klimatske promjene ozbiljno ugrožavaju ne samo naše, već i europske ekosustave. Šumarstvo se nudi

kao jedan od odgovora na klimatsku problematiku. Mogu li se interesi struke, politika i interes javnosti uskladiti kako bi činili učinkoviti aparat za borbu protiv klimatskih promjena?

Interesi struke, politika i javnosti moraju se uskladiti. Pita-nje je koliko će vremena za to biti potrebno i hoće li to uskla-đivanje ići onim tempom koji želimo. Šumarstvo nudi rješenja već stotinama godina i upravo su šumari bili ti koji su puno prije ostalih upozoravali na klimatske promjene. Razlog je što šumski ekosustavi vrlo jasno reagiraju na klimatske promjene, ali i nude rješenja problema. Pojmovi poput kaskadne upo-rabe drveta i šuma kao ponora ugljika tek su odnedavno pri-sutni u široj javnosti iako u šumarstvu time baratamo dugi niz godina. Problem je što se rješenja problema traže tek kada ti isti problemi postanu globalni. Rješenja su kompleksna i traže određeno vrijeme, ali i uključivanje drugih sektora. Tu ostaje onaj upitnik, ima li dovoljno volje i vremena za to?

Drvoprerađivači traže smanjenje cijena trupaca za čak 20 % iako je cijena sirovine u Hrvatskoj i dalje

najjeftinija u regiji. Koje je vaše mišljenje o tome? Moje osobno mišljenje je da bismo trebali promijeniti model

na koji potičemo drvoprerađivački sektor. Cijena sirovine treba-la bi se korigirati prema tržištu i tu ima prostora za povećanje ci-jena. Povećanjem cijene porasla bi i dobit Hrvatskih šuma koja bi se raspodjelom dobiti mogla rasporediti u državni proračun. Model poticanja drvoprerađivačkog sektora tada bi mogao biti iz proračuna, kroz sredstva namijenjena regionalnom razvoju i ciljanim mjerama za razvoj i modernizaciju gospodarstvenika, a ne smanjujući ionako niske cijene trupaca.

Trenutna je procjena da je današnji sustav zadovoljavajući, što ne znači da se ne može mijenjati i poboljšavati.

Događaji

Dvodnevna Šumarska sekcija održana je u sklopu 64. Seminara biljne zaštite u Opatiji 5. i 6. veljače 2020. godine. Godinu je UN proglasio „godinom biljnog zdravstva“ čime je dodatno dan snažan naglasak na

ozbiljnost aktualne problematike. Izlaganja su prezentirali

64. Seminar biljne zaštite

Izazovi u jeku klimatskih promjenaU modernoj povijesti, nikada kao do sada, stručnjaci specijalizirani za biljnu zaštitu suočeni su s izazovima s neizvjesnim ishodima. Klimatske promjene donijele su i donosit će jake vremenske nepogode koje onda dovode do jakih napada biljnih bolesti i štetnika. Zbog toga je iznimno važna komunikacija među stručnjacima i, kao nikada do sada, razmjena informacija i ideja, kao i provođenje znanstvenih istraživanja. Za sada se šumarski stručnjaci okupljaju jednom godišnje na Seminarima biljne zaštite u Opatiji.

Tekst: Marija Glavaš Foto: Marija Glavaš, dr. sc. Sanja Novak Agbaba,

dr. sc. Krunoslav Arač (obrada satelitske snimke)

Dr. sc. Nevenka Ćelepirović u molekularno-genetičkom laboratoriju


Događaji

predstavnici najznačajnijih šumarskih institucija: Hrvatskih šuma, Šumarskog fakulteta i Hrvatskog šumarskog instituta (HŠI) te Hrvatskog šumarskog društva (HŠD), a zatim HAPIH-a - Centra za zaštitu bilja, Zagreb. Isto tako, aktivno su sudje-lovali renomirani stručnjaci iz Republike Slovenije i BiH, a što Sekciji godinama daje međunarodni značaj.

Važno je naglasiti kako je zaštita šuma integralni dio jedne šire aktivnosti, zaštite bilja općenito, i zato je važno aktivno sudjelovanje šumara na ovakvom stručnom skupu na kojem se kroz prezentacije, okrugle stolove i rasprave dobivaju nove smjernice iz zakonodavstva na razini Europe i Hrvatske, kao i sve relevantne novosti o istraživanjima unutar ove gospodar-ske djelatnosti.

Darko Pleskalt iz Službe za ekologiju u Direkciji Hrvat-skih šuma, koji je ujedno bio i moderator događanja, održao je prvo izlaganje na temu Invazivne biljne i životinjske vrste koje prijete šumama Hrvatske. Iste se vrste brzo i lako šire i na novo-osvojenom području i u pravilu nemaju prirodne neprijatelje. U šumarstvu je nekoliko aktualnih primjera za koje nema rje-šenja, npr. gljiva Hymenoscyphus fraxineus na jasenu i hrastova mrežasta stjenica (Corythucha arcuata), (HMS). Od drvnih inva-zivnih vrsta naglasak je stavio na pajasen. Za šumarstvo veliku opasnost predstavlja dolazak novog azijskog štetnika jaseno-vog krasnika (Agrilus planipennis) koji čini realnu opasnost za one jasenove sastojine koje prežive napad Hymenosciphusa, zatim borova nematoda (Bursaphelenchus xylophilus), smola-stog raka bora (Giberella circinata), a navedeno je još desetak potencijalno opasnih biljnih bolesti i štetnika koji nam prijete iako još nisu evidentirani na tlu Hrvatske. U EU zakonodavstvu postoji nekoliko direktiva i mjera od kojih je za nas najvažnija Uredba 2.0.16/2031 o zaštitnim mjerama protiv štetnih organi-zama za bilje. Pleskalt je obavijestio da je izašao novi Zakon o biljnom zdravstvu kojim su definirana nadležna tijela u RH, od kojih je za struku od iznimnog značaja HŠI. Od organizacija na europskoj razini za struku je najznačajnija EPO.

Iduće izlaganje održala je Mirjana Grahovac – Tremski iz Službe za proizvodnju i razvoj u Direkciji na temu Zaštita

šumskog reprodukcijskog materijala u rasadničarstvu Hrvatskih šuma. Rasadničkom proizvodnjom pokrivena je gotovo čitava Hrvatska, s 21 rasadnikom na oko 300 ha. HŠ godišnje posadi oko 9 milijuna sadnica, a proizvodnja i isporuka su u porastu. Ciljevi uključuju i proizvodnju za zahtjevno europsko tržište, osobito hrasta lužnjaka. Novi trendovi su proizvodnja obič-ne bukve i ekološka proizvodnja crne johe. U svrhu zamjene jasena proizvode se i vrbe i topole. Crnogorica se uglavnom koristi za područja krša i prebora, od čega najviše crni bor i smreka. Najčešće zastupljena bolest u rasadnicima je hrastova pepelnica, a od štetnika hrastovi mineri. S obzirom na vrlo in-tenzivnu proizvodnju primjena sredstava za zaštitu bilja je ne-ophodna. Prednost zaštite bilja u rasadnicima je mogućnost stalnog nadzora. Problem u proizvodnji predstavljaju česte promjene po pitanju dozvoljenih i nedozvoljenih sredstava za zaštitu bilja.

Dr. sc. Nevenka Ćelepirović iz Zavoda za genetiku u HŠI-u izlagala je na temu DNK barkodiranje karantenskih organiza-ma. Analize se vrše prema uputama Europske i mediteranske organizacije za zaštitu bilja. Do sada niti jedan od uzoraka ku-kaca i patogenih gljiva nije bio karantenski organizam.

Prof. dr. sc. Osman Mujezinović sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu govorio je o zdravstvenom stanju šuma u BiH. Poseb-no je istaknuo šumske požare koji su najbrojniji u hercegovač-kim šumama, u najvećoj mjeri četinjača, i ostalim dijelovima BiH gdje su prisutne. Od biotičkih činitelja izdvajaju se gubar glavonja i zlatokraj te jelin moljac igličar.

O istraživanjima mogućnosti novih načina skladištenja i zaštite žira hrasta lužnjaka koju provodi grupa znanstvenika u HŠI-u govorila je dr. sc. Sanja Novak Agbaba iz Zavoda za genetiku. Istražuju se: flotacija, termoterapija, površinsko pro-sušivanje i tretiranje žira ekološki prihvatljivim preparatima. Novouvedenom metodom termoterapije smanjuje se udio patogena prisutnih u žiru, a površinskom zaštitom nakon ter-moterapije pojava i razvoj gljiva tijekom skladištenja.

Dr. sc. Krunoslav Arač iz Odjela za ekologiju u UŠP Kopriv-nica prezentirao je mogućnosti monitoringa HMS-a u ure-

đajnom razredu hrasta lužnjaka pomoću satelitskih snimaka sa sa-telita Terra, Aqua (sustav MODIS) i Sentinel-2 L2A. Razlike između zdravih i zahvaćenih lokacija na snimkama vidljive su zahvaljuju-ći različitim količinama zračenja upijenog (vidljivo crveno) i re-flektiranog (blisko IC) u ovisnosti o fotosintetskoj aktivnosti koju predstavlja indeks NDVI. Arač je prednost dao snimkama sa satelita Sentinela rezolucije 10 m.

Dr. sc. Andreja Kavčič iz Odje-la za zaštitu šuma na Šumarskom institutu Slovenije prezentirala je razlike u ulovima štetnika pomo-ću klopki s obzirom na korištenje feromonskih mamaca različitih proizvođača. Ciljana vrsta bio je

Područje napada hrastove mrežaste stjenice vidlji-vo na obrađenoj satelitskoj snimci

Aktualno


Događaji


osmerozubi smrekov potkornjak. Cilj istraživanja bio je prona-ći najoptimalniji omjer cijene i kvalitete s obzirom na visoke cijene mamaca i trajanje postupka.

Drugo izlaganje dr. sc. Sanje Novak Agbaba odnosilo se na istraživanje HŠI-a u zaštićenom području Parka prirode Papuk. Cilj je bio utvrđivanje i identifikacija gljiva morfološkom me-todom i DNK barkodiranjem na običnoj bukvi koja na tom po-dručju zauzima udio od 47 %.

Mr. sc. Boris Liović iz Zavoda za zaštitu šuma i lovno gos-podarenje u HŠI-u prezentirao je ekološki prihvatljivo sredstvo koje se koristi protiv gljive uzročnice pepelnice na hrastu. Novi preparat sadrži konidije gljive Ampelomyces quisqualis koja parazitira na gljivi Microsphaera alphitoides. Do sada je jedino dokazano djelotvoran biološki preparat u zaštiti od pepelnice.

Grupa slovenskih istraživača iz tri ključne institucije vezane za zaštitu šuma pripremila je izlaganje na temu nalaza gljive, rijetke u Europi, vrste Lecanosticta acicola koja je utvrđena na borovima na više lokacija. Smatraju da je gljiva izrazito pato-gena i ima potencijal ugroziti prirodne sastojine crnog bora. Naglašeno je kako novi zakonodavni okvir EU-a čini smetnju učinkovitom provođenju mjera suzbijanja.

Grupa istraživača sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu pripre-mila je izlaganje na temu monitoringa glodavaca u državnim šumama u razdoblju od 2017. do 2019. godine. Provođenje je preduvjet za učinkovitu zaštitu šumskog sjemena. Premda su i 2017. i 2018. bile ekstremno tople godine, 2018. godine za-bilježen je silazni trend, dok je lani ulovljeno više jedinki nego 2018. godine.

Nikola Zorić sa Zavoda za zaštitu šuma i lovno gospodare-nje u HŠI-u iznio je izlaganje o posebnom nadzoru karanten-skih štetnika u hrvatskim šumama. Provodi se od 2000. godi-ne usklađivanjem s EU zakonodavstvom, a od 2015. godine

financiran je sa 75 % sredstava EU-a. U šumama Hrvatske od 2005. godine provodi se nadzor 15 štetnika opasnih za šum-ske ekosustave.

Andrija Vukadin iz Hrvatske agencije za poljoprivredu i hra-nu izvijestio je o prvom nalazu azijske strizibube na novom domaćinu, američkoj borovnici. Riječ je o stakleničkoj proi-zvodnji poluotvorenog u Jankolovici (Biograd na Moru). U tije-ku je određivanje novog demarkiranog područja i provođenje mjera s ciljem iskorjenjivanja i zaustavljanja daljnjeg širenja ovoga opasnog štetnog organizma.

Mandica Dasović, rukovoditeljica Odjela za ekologiju u UŠP Gospić, podnijela je izvještaj o zdravstvenom stanju u park-šumi Jasikovac pokraj Gospića. Riječ je o nasadu alohtonih stabala gdje je nakon jake tuče u lipnju 2019. godine zabilje-žena promjena boje iglica na velikom broju stabala bijelog bora. Utvrđena su oštećenja na granama i izbojcima, a od mje-sta udaraca do vrha grana utvrđena su sušenja. To je izazvalo bojazan od u Lici već utvrđenog borovog potkornjaka te su u obzir uzete mjere monitoringa te sanitarne doznake i sječe.

Bitno je naglasiti kako su šumari sudjelovali ne samo u radu Šumarske sekcije, već su slušali predavanja te se uključivali u rasprave i unutar Agronomske sekcije seminara. To je naročito bilo bitno rasadničarima iz HŠ-a te djelatnicima Službe za cer-tifikaciju proizvoda. Sudjelovali smo i u raspravama oko do-nošenja novog Zakona o održivoj uporabi pesticida. Kao pred-stavnik HŠ-a d.o.o. na okrugli stol pod nazivom Kako zaštititi kulture u zaštićenim područjima prirode pozvan je Darko Ple-skalt koji je ovom prigodom imao priliku upoznati širu zašti-tarsku javnost iz Hrvatske i zemalja u okruženju o problemima zaštite šumskih sastojina unutar raznih kategorija zaštićenih objekata u Republici Hrvatskoj (Nacionalni parkovi, Parkovi prirode i dr.).

Rasprava

Aktualno


Visoka delegacija austrijskih šumara i predstavnika drvne industrije posjetila je krajem siječnja Hrvatske šume kako bi dobili što je više moguće informacija o hrastovoj mrežastoj stjenici, štetniku koji je po prvi

puta uočen u austrijskim hrastovim sastojinama u 2019. go-dini. Austrijsku su delegaciju između ostalih predstavljali dr. Johannes Schima, ravnatelj Uprave za šumarstvo i održivost, zatim dr. Gernot Hoch, ravnatelj Instituta za zaštitu šuma, Rai-ner Handl, predstavnik Udruženja drvoprerađivačke industrije pri Austrijskoj gospodarskoj komori te dr. Christian Brawenz, ataše za poljoprivredu, šumarstvo i okoliš pri austrijskom ve-leposlanstvu.

Hrvatsku stranu predstavljali su predstavnici Hrvatskog šumarskog instituta, Šumarskog fakulteta u Zagrebu, Mini-starstva poljoprivrede te predstavnici Hrvatskih šuma d.o.o. Uvodnim riječima goste su pozdravili Krešimir Žagar, direk-tor Sektora za šumarstvo Hrvatskih šuma, i Igor Fazekaš, član Uprave društva, poželjevši im ugodan boravak te izražavaju-ći želju da im informacije koje će dobiti na ovome sastanku budu od koristi.

Prezentaciju problematike hrastove mrežaste stjenice održali su Vesna Ančić-Tunuković, rukovoditeljica Odjela za ekologiju UŠP Vinkovci, i Darko Posarić, stručni suradnik za

Posjet austrijskog drvnog sektora

Raste zabrinutost zbog hrastove mrežaste stjeniceU posjet Hrvatskim šumama krajem siječnja stigla je delegacija austrijskih šumarskih stručnjaka i predstavnika Austrijske gospodarske komore zaduženih za šumarstvo i pilanarstvo. Tema je bila samo jedna: hrastova mrežasta stjenica koja je po prvi puta detektirana u austrijskim hrasticima 2019. godine.

uzgajanje šuma UŠP Vinkovci. Kako je na početku naglaše-no, cijela prezentacija temeljena je na iskustvu UŠP Vinkovci od pojave 2013. godine do 2016. godine te na mjerama koje su pokrenute u razdoblju od 2017. do 2019. godine. Kako je istaknuto, hrastova mrežasta stjenica otporna je na sve klimatske prilike i napada sve dobne razrede, razvija tri ge-neracije za vrijeme vegetacije. Biologiju je jako teško istražiti jer je svaka godina od pojave bila drugačija, a samim time je ponašanje hrastove mrežaste stjenice različito od godine do godine zbog čega je jako teško dobiti referentne točke za istraživanje.

Godine 2017. pokreće se znanstvenoistraživački projekt iz-među Šumarskog fakulteta i Hrvatskih šuma koji će trajati do 2022. godine te se nadamo da ćemo tada imati više podataka.

Nakon prezentacije razvila se rasprava na temu. Au-strijski stručnjaci dobro su primijetili probleme koji se vežu na primjenu potencijalnih kemijskih aktivnih tvari, a koje su zabranjene FSC certifikatom, no prof. dr. sc. Boris Hrašovec sa Šumarskog fakulteta pojasnio je kako čak i da ne postoje re-strikcije vezane za korištenje kemijski aktivnih tvari, kemijom bi se bilo itekako teško boriti protiv ovog nametnika jer u la-boratoriju pokazuje jedno lice, dok se u prirodi ponaša sasvim drugačije.


Rasprava o hrastovoj mrežastoj stjenici

Aktualno


Hrašovec je pohvalio reakciju austrij-skih šumarskih institucija kao vrlo od-govornu jer se poneke zemlje zapadne Europe s ozbiljnim hrastovim sastoji-nama ponašaju kao da problem ne po-stoji. Takvo će negiranje cijeli kontinent dovesti u tešku situaciju. Ipak, postoji i udruženje EUPHRESCO koje se bavi razmjenom informacija u istraživačkim projektima, a između ostalog bavi se i hrastovom mrežastom stjenicom.

Austrijski šumari pitali su i o stanju prirodnih neprijatelja, no doc. dr. sc. Mi-livoj Franjević im je pojasnio kako oni postoje, no do sada nisu imali nekog velikog utjecaja na brojnost populacije. Predstavnici HŠI-a dr. sc. Boris Liović i mag. ing. silv. Marta Matek rade trenutno na ispitivanju endopatogene gljivice Borelie koja parazitira na hrastovoj mrežastoj stjenici, no za nastavak istraživanja tre-bat će uložiti još sredstava. Također, postoji jedan parazitoid u Americi koji se hrani jajašcima hrastove mrežaste stjenice. No, isto tako treba uzeti u obzir kako je registracija parazitoida i dobivanje dozvole za njegovo ispuštanje dugotrajan i riskan-tan proces.

Zabrinutost je iskazala i Austrijska gospodarska komo-ra koju brinu zabrane izvoza sirovine, ali mogli smo čuti i to da je komora u određenoj mjeri spremna financirati istraživanja dok god postoji koordinacija između istraživačkih institucija.

Kako je pojasnio Handl, austrijsku industriju zanima sirovi-na iz obnovljivih izvora te potražnja na tržištu. Čak 90 posto Austrijanaca žele zdravu šumu i obnovljivo šumarstvo.

Smatra kako šumarstvo mora biti prvo, a industrija ga mora slijediti, sve ostalo vodi u propast. Stoga treba uložiti i u komunikaciju s javnošću jer je puno loših stvari napravlje-no zanemarivanjem javnosti i banaliziranjem komunikacija s javnošću.

Kao zaključci sastanka predstavnika šumarskih institucija dviju zemalja ističe se kako kemijska sredstva ne mogu biti rješenje te da financije ne bi trebale biti problem u rješavanju slučaja hrastove mrežaste stjenice, kao i ostalih potencijalnih problema koji predstavljaju prijetnju za obje zemlje.

Predstavnici austrijskih i hrvatskih šumarskih institucija


Događaji

Nije slučajno da se kipari svake godine sastaju u Gor-skom kotaru. Prijateljski raspoloženi ljudi i prekrasna priroda koju krase svježe planinske šume svakako su zalog dobrog raspoloženja i inspiracije. Idejni za-

četnik tamošnjih kiparskih susreta, odnosno saziva Goranske kiparske radionice (GKR) je pedagog pok. Nikola Lepinski. Za-hvaljujući njemu i suorganizatorici, kiparici pok. Mileni Lah radionica je zaživjela 1979. godine. Lepinski je kao aktivni su-dionik bio dugogodišnji voditelj radionice i iza sebe ostavio skulpturu Dva monolita koja je krasila dvorište Vatrogasnog doma u Lokvama. Naš kolega Milivoj Diklić, zaposlenik UŠP Delnice, bio je predsjednik GKR-a u razdoblju od 1998. do 2003. godine, a danas obnaša dužnost tajnika.

Drvni materijal za sve skulpture poklanja UŠP Delnice pa su kipari neke od skulptura odlučiti darovati šumarima. Tako je ispred zgrade UŠP Delnice bila postavljena skulptura Preslica kipara Žarka Tomazetića, ali je uklonjena 2007. godine zbog dotrajalosti. Danas prostor krasi skulptura Hrvatski slog kipara Kuzme Kovačića, a prošle je godine ispred zgrade postavljena skulptura Is-pad kipara Miroslava Sabolića, dok se značajnim brojem skulptura može pohvaliti i Šumarija Lokve na čijem su se prostoru u šumskom predjelu Golubinjak ove skulptu-re sjajno uklopile u prirodu. U Lividragi na području Šumarije Gerovo postavljena je skulptura Rast, a na Milanovom Vrhu, području Šumarije Prezid, postavljena je skulptura Kiša u Ča-bru. Ako se tijekom neke od radionica ne iskoristi sav drvni materijal, on se koristi iduće godine, tijekom idućeg saziva.

Promocija monografije izdane povodom 40. obljet-nice kojoj su prisustvovali goranski šumari, održana je u zgradi općine Lokve, u Društveno-kulturnom centru Žaba. Autori monografije su povjesničari umjetnosti i likovni kri-tičari prof. Branka Arh i prof. dr. sc. Berislav Valušek. Urednik

Monografija 40 godina s potpisom Goranske kiparske radionice

UŠP Delnice četiri desetljeća podupire kiparsku umjetnostČetiri desetljeća riječi su koje govore o tradiciji i uspješnosti. Četiri desetljeća okupljaju domaće, ali i strane akademske kipare u Gorskom kotaru pa je ovaj kraj svake godine bogatiji za nekoliko drvenih skulptura. Drvo, točnije hrastovinu i u manjoj mjeri brjestovinu uvijek im osigura i dopremi UŠP Delnice te je to način na koji Hrvatske šume podupiru domaću umjetnost. Zato je Goranska kiparska radionica ujedno priča o četiri desetljeća prijateljstva.

je dugogodišnji predsjednik Goranske kiparske radionice Milutin Burić.

Monografija broji više od 300 stranica. Vrlo je bogata foto-grafijama. Fotografije skulptura osigurali su umjetnički fotograf Goran Vranić i Damir Fabijanić koji se intenzivno bave fotografi-jom niz godina te Milutin Burić. Dokumentarne fotografije koje prikazuju umjetnike za vrijeme rada ili odmora i portretne foto-grafije dane uz svaku biografiju slikali su Goran Vranić, Milutin Burić, riječki umjetnički fotografi Istog Žorž, Marko Gracin i Ivica Nikolac, a dio je preuzet iz fototeke GRK-a Lokve.

Ono što se posebno ističe na monografiji je fotografija na naslovnici jer prikazuje osobito domišljatu skulpturu čuvenog kipara Miroslava Šuteja Olovka. Ista je fotografija iskorištena za označivač monografije. Predimenzionirana olovka nosi me-talni šiljak koji odaje dojam da je načinjen od grafita. Metalna žica koja se pruža iz šiljka put neba vjerno dočarava ispisanu crtu pa je skulptura poslužila za naslov monografije. Olovka je smještena na najlogičnijoj mogućoj lokaciji – ispred Osnovne škole Frana Krste Frankopana u Brodu na Kupi. Kao i sve ostale skulpture, smještajno je prikazana na jednoj od karata kojima je monografija opremljena. Na poleđini je popis svih autora koji su sudjelovali na GKR-u.

Tijekom svečanog predstavljanja prisutnima se prvo obratio Toni Štimac, načelnik općine Lokve, poželjevši svima dobrodošlicu i čestitavši svim sudionicima koji su oplemenili

Tekst: Marija Glavaš Foto: Marija Glavaš, Milivoj Diklić i Goran Vincent

Naslovnica

Aktualno


GKR. Kazao je kako je impresioniran monografijom te istaknuo odličnu suradnju s kiparima koje je opisao kao osobe pune ide-ja. Istaknuo je kako je GKR, osim što doprinosi turizmu kraja, proširen i na Noć skulptura i Noć muzeja te im zahvalio na tome.

Predstavljajući monografiju Milutin Burić upoznao je pri-sutne s činjenicama, prvo da je sav materijal sakupljen još 2015. godine, da su načinjena idejna grafička rješenja i odre-đeni sadržaji.

- U monografiji – kazao je – sažeto je 40 godina rada GKR-a, silan entuzijazam, puno ljubavi i puno volonterskog rada. Na-glasio je kako se saziv GKR-a nije preskočen ni jedne godine i to je ono čime se mogu pohvaliti. Tijekom 40 godina na radio-nicama je ukupno sudjelovalo 100 sudionika, od kojih 82 auto-ra – kipara, od kojih su neki od njih sudjelovali i na dva saziva. Stvoreno je 107 skulptura koje su postavljene diljem Gorskog kotara u svim većim goranskim mjestima. Sazivi su prikazani kronološki. Tekstove su pisali povjesničari umjetnosti, za prvo razdoblje pok. Vanda Ekl, zatim Berislav Valušek i potom Branka Arh. Pojasnio je kako objava monografije za cilj ima stvaranje čvrstog uporišta za sve one koji dolaze poslije, a vjeruje da će željeti nadograđivati, nadopunjavati i proučavati dalje.

Branka Arh kazala je kako je u Gorskom kotaru nastao najveći broj skulptura jer je tu GKR imala i još uvijek ima najve-ću podršku. Istaknula je kako je to jedina takva manifestacija u Gorskom kotaru i jedina u Hrvatskoj koja u kontinuitetu od 1979. godine djeluje na određenoj razini i s određenim vrijed-nostima. Posebno je istaknula predani rad Milutina Burića.

Dr. sc. Berislav Valušek ukazao je kako je GKR muzej na otvorenom poput Parka skulptura Dubrova nedaleko od La-bina u Istri. Kazao je kako monografija daje prikaz svega što se događalo u kiparstvu u posljednjih 40 godina u hrvatskoj, europskoj i svjetskoj umjetnosti. Iznio je čvrst stav o potrebi profesionaliziranja GKR-a.

Dr. sc. Nataša Lah, profesorica povijesti umjetnosti, nado-vezala se na predstavljanje monografije kroz razdoblja. Opisa-la ju je kao jednu priču, diskretnu poput Gorana, ali značajnu zato što je to sudar stvarnih, realnih, istinitih i lijepih svjetova.

Završnu riječ imao je Milutin Burić koji je poželio da Gorski kotar dobije kulturnu instituciju jer bi ista zasigurno doprini-jela lakšem i boljem radu.

Recitacija pjesme posvećene GKR-u

Skulptura Hrvatski slog ispred UŠP Delnice

Milivoj Diklić drži govor na jednoj od radionica


Događaji

Dostojanstveno i uz minutu šutnje zaposlenici Hrvat-skog šumarskog instituta u ponedjeljak 10. veljače 2020. održali su komemoraciju za tragično poginule šumarske znanstvenike, svoje kolege i prijatelje. Prije

dvadeset i dvije godine, 10. veljače 1998., na cesti kod Malova-na nedaleko od Gračaca u prometnoj nesreći život je izgubilo šest šumarskih znanstvenika: dr. sc. Nikola Komlenović, dr. sc. Branimir Mayer, dr. sc. Petar Rastovski, prof. dr. sc. Ante Krsti-nić, mr. sc. Zlatko Perić i mr. sc. Goran Bušić.

Taj tužni događaj u njihovim je obiteljima ostavio nenadokna-divu prazninu, a hrvatsku šumarsku znanost snažno potresao. Iako su prošla dva desetljeća od tog nemilog događaja, uspome-na i sjećanje na ove šumarske stručnjake još su itekako žive.

Komemoraciju je vodila dr. sc. Marija Grdečki–Poštenjak koja se zajedno sa svojim suradnicima prisjetila svakog znan-stvenika kroz njihove biografije te mnoge zajedničke lijepe trenutke koji će zauvijek ostati zabilježeni u srcima. I ne samo u srcima i mislima, već i kroz znanstvenu ostavštinu koja je udarila temelj i postala nasljeđe današnjim istraživanjima i projektima, osobito na područjima istraživanja kojima su se bavili - šumarska genetika, ishrana bilja, oplemenjivanje šum-skog drveća, pedologija i dr.

In memoriam

Sjećanje na šestoricu šumarskih znanstvenikaProšle su dvadeset i dvije godine od kada je hrvatsko šumarstvo ostalo bez šestorice šumarskih znanstvenika zaposlenih na Hrvatskom šumarskom institutu i Šumarskom fakultetu, a koji su tragično stradali 10. veljače 1998. godine kod Gračaca. Uspomena i sjećanje na ove šumarske stručnjake još itekako žive kroz njihove radove i znanstvena istraživanja koja su udarila temelj mnogim današnjim dostignućima u šumarstvu.

Pokojni su kolege kao sveučilišni profesori i predavači na Šumarskom fakultetu te znanstvenici s Hrvatskog šumarskog instituta bili poznati čitavoj hrvatskoj šumarskoj struci.

Nije bilo Uprave Hrvatskih šuma u koju nisu dolazili ve-zano za svoja istraživanja. Prof. dr. sc. Ante Krstinić bavio se oplemenjivanjem i selekcijom klonova stablastih vrba, a nje-gov rad rezultirao je selekcijom 6 priznatih klonova stablastih vrba koje se još i danas reproduciraju u šumskim rasadnicima, dok je dr. sc. Branimir Mayer osnivač hidropedološkog susta-va Hrvatskih šuma. Mr. sc. Zlatko Perić i dr. sc. Petar Rastovski posmrtno su, na prijedlog Državnog povjerenstva za odliko-vanja i priznanja, odlikovani Redom hrvatskog pletera za oso-bit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske kroz svoja znanstvena istraživanja i radove te dobrobiti njezinih građa-na. Dr. sc. Nikola Komlenović bio je član IUFRO-a, radne grupe koja se bavi utjecajem onečišćenja na propadanje šuma, te predstavnik šumara u radnoj grupi Alpe–Adria za zaštitu tla. Od posebnog je značaja angažman mr. sc. Gorana Bušića, kao najmlađeg među šestoricom tragično stradalih, na uspostavi hidropedološkog monitoringa podzemnih i površinskih voda u nizinskim šumama koji spada u jedinstveni sustav takve vrste u šumarstvu u Europi. Neki novi mladi šu-marski stručnjaci, asistenti i znanstvenici prisustvujući komemoraciji izrazili su za-hvalnost i poštovanje zbog bogatog opusa koji su nasli-jedili i koji im danas itekako pomaže u njihovom radu.

Za sve stradale u predvor-ju je ispod njihovih bista za-paljena svijeća. Neka im gori vječni plamen.

Tekst/foto: Helena Jakobović

Dr. sc. Marija Grdečki–Poštenjak

Zaposlenici Hrvatskog šumarskog instituta odali su počast kolegama

Svijeća u spomen i dugo sjećanje



Događaji

Uprava šuma Podružnice Zagreb bila je domaćin člano-vima Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Hrvatskih šuma koji su u lugarnici Krušak 14. ve-ljače održali svoju redovitu godišnju Skupštinu. Uvod

u dnevni red svečano je započeo himnom te jednominutnom šutnjom članova kao znakom odavanja počasti svim onim su-borcima, braniteljima i kolegama koji više nisu ovdje. Uz čel-nike Udruge UDVDRHŠ-a Skupštini je prisustvovao i predsjed-nik Uprave Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupčić izrazivši veliku zahvalnost na pozivu.

– Šume su najvažniji prirodni resurs na Zemlji. Unatoč kli-matskim promjenama i njihovim katastrofalnim posljedicama jedino su Hrvatske šume u stanju nositi se s golemim izazovima koji su pred nas stavljeni. Unatoč nerazumijevanju i neznanju tek manjeg broja ljudi i ponekih neprofitnih udruga, šumarska struka dobro balansira između gospodarski važnih zahtjeva te ekonomskih i ekoloških kriterija koji se moraju ispuniti u gos-podarenju ovim važnim resursom. - rekao je Jakupčić. Pred-sjednik Uprave Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupčić u nastavku je iznio podatke o godišnjim planovima poduzeća, planovima ulaganja u nove moderne tehnologije i informatički sustav ERP koji će uvelike olakšati buduće poslovanje. Rekao je i kako se investirati mora, ali i ponašati produktivno i racionalno. Vezano za suradnju s Udrugom dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Hrvatskih šuma Jakupčić je rekao kako podržava čelništvo Udruge istaknuvši jako dobru međusobnu suradnju uz pošti-vanje kolektivnog ugovora i Sporazuma potpisanog između Udruge i Uprave Hrvatskih šuma. Na kraju je svima zaželio do-bro zdravlje kao ono najbitnije u životu.

Zatim se prisutnima obratio predsjednik UDVDRHŠ-a Vlado Jumić rekavši kako je vrlo zadovoljan radom i rezultati-

UDVDRHŠ

Održana godišnja Skupština braniteljske udruge Hrvatskih šumaRedovita godišnja Skupština Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Hrvatskih šuma održana je 14. veljače u lugarnici Krušak. Zadovoljstvo radom Udruge nije krio njen predsjednik Vlado Jumić najavivši još više planova, aktivnosti i ideja u novoj 2020. godini.

ma Udruge u 2019. godini te predstavio čitav niz ideja, plano-va i aktivnosti za 2020. godinu.

- Unatoč turbulentnom razdoblju svi članovi radili su tim-ski, imamo kontinuitet, ali još mnogo toga možemo i moramo napraviti. Odluke su se donosile na temelju razmjene mišlje-nja, a vrhunac rada Udruge očituje se kroz međusobnu finan-cijsku i drugu pomoć kod osobnih nevolja što je pokazatelj ljudskosti i prijateljstva, osobina kojih u ovoj Udruzi ne ne-dostaje. - naglasio je Jumić. Također, Vlado Jumić zahvalio je Krunoslavu Jakupčiću na pomoći i razumijevanju Uprave Hr-vatskih šuma te najavio kako je za Udrugu ovo izborna godina te kako se nakon izborne Skupštine moraju započeti pregovo-ri s Upravom s ciljem potpisivanja novog Sporazuma, ovoga puta, nada se, na duži period od godine dana.

Tajnik Udruge Vladimir Uzelac podnio je zatim izvješće o radu UDVDRHŠ-a u 2019. godini. Aktivnosti je bilo mnogo, a neke od najznačajnijih su: potpisivanje Sporazuma s Hrvatskim šumama u veljači, donošenje Odluke o jednokratnoj pomoći članovima Udruge koji su na dugotrajnom bolovanju u visini od 1000 kuna po članu, obilježavanje dana Oluje u Gospiću, odlazak dopredsjednika Udruge Maria Kolarića u Knin gdje se potpisala Povelja o međusobnoj suradnji između Saveza udruga branitelja radnika Republike Hrvatske, Udruga gardij-skih brigada i Udruga branitelja specijalne policije, otvorenje Doma hrvatskih branitelja UŠP Vinkovci u Prkovcima, odlazak na medicinsku rehabilitaciju u Tučepe te odlazak predstavnika


Predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupčić prisustvovao je Skupštini UDVDRHŠ-a

Članovi UDVDRHŠ d ispred lugarnice Krušak

Udruge na obilježavanje pada Vukovara i Škabrnje.

Aktivnosti je bilo još mnogo, godina izrazito uspješna i produktivna, a ono što predstoji su pripreme za izbornu Skupšti-nu te dobre pripreme za nove pregovore oko potpisivanja Sporazuma kako bi ga što bolje prezentirali Upravi društva, a čiji temelj moraju biti partnerski odnosi.

Aktualno


Događaji

Hrvatska šumarska ekipa vratila se s 52. Europskog šumarskog natjecanja u nordijskom skija-nju (EFNS) okićena srebrnom

medaljom koju je osvojio izvrsni Mla-den Šporer trčeći slobodnim stilom u kategoriji muškaraca od 51 do 60 godi-na. Ovo je prva medalja osvojena nakon 2015. godine u Švicarskoj. Također izvr-sni, Alen Abramović osvojio je dva peta mjesta, u slobodnom i klasičnom stilu, u svojoj starosnoj kategoriji od 41 do 50 godina.

Ovogodišnji EFNS održan je u Polj-skoj od 19. do 25. siječnja 2020. u mje-stu Duszniki-Zdrój. To je Poljskoj bilo prvo domaćinstvo ovog natjecanja, a organizirale su ga Državne šume (Lasy Państwowe) koje gospodare poljskim državnim šumama te Društvo inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije

EFNS

Hrvatska šumarska ekipa donijela srebro s 52. EFNS-a u Poljskoj

Europsko prvenstvo u nordijskom skijanju za šumare, poznatije pod kraticom EFNS, mnogo je više od internacionalnog sportskog događaja. Susret je to koji spaja ljude sportskog duha, vedrog raspoloženja i pozitivnog karaktera. Domaćin 52. po redu EFNS natjecanja bila je Poljska iz koje se naša šumarska ekipa vratila s velikim uspjehom. Izvrsni Mladen Šporer osvojio je srebro trčeći slobodnim stilom u kategoriji muškaraca od 51 do 60 godina.

Poljske. Sudjelovalo je blizu 800 natje-catelja iz 19 država. Odlazak hrvatske ekipe s 20 sudionika na natjecanje bio je u organizaciji središnjice i delničkog ogranka Hrvatskog šumarskog društva te uz tradicionalnu pomoć Hrvatskih šuma u korištenju vozila.

Sama manifestacija, kao i prethod-nih godina, bila je podijeljena na dva dana posvećena stručnim i turističkim ekskurzijama te na tri dana natjecanja. Jedan dan natjecanja predviđen je za trke slobodnim stilom, jedan za trke klasičnim stilom, a završni dan za trke štafeta s Festivalom nacija na kojem sve ekipe ponude nacionalne gurmanske specijalitete.

Svi naši članovi ekipe zajedno su dali veliki doprinos natjecanju predstavivši Hrvatsku na najbolji mogući način, kao tim izvrsnih šumara i sportaša. Možemo

istaknuti disciplinu štafeta u kojoj je ženska ekipa u sastavu: Andreja Ribić, Silvana Skender i Marija Gubić osvojila 20. mjesto, muška ekipa I. u sastavu: Fra-njo Jakovac, Alen Abramović, David Cr-nić i Mladen Šporer 9. mjesto te muška ekipa II. u sastavu: Denis Štimac, Andrija Crnković, Neven Vukonić i Goran Prelac 23. mjesto.

Festival nacija uvijek prođe u posje-ćivanju štandova s degustacijom i me-đusobnom komunikacijom sudionika. Tada i zemlja budući domaćin natje-canja iskoristi prigodu za promidžbu i upoznavanje s vlastitom zemljom i mje-stom održavanja natjecanja, kao i čitave manifestacije.

Poljski šumari prezentirali su svoje šumarstvo. Šume u Poljskoj danas za-uzimaju 30 % površine, 1946. godine bile su na samo 21 % površine, a po-

Tekst: Oliver Vlainić, Helena JakobovićFoto: Oliver Vlainić, Silvana Skendar

Alen Abramović, osvajač dva peta mjesta

Aktualno


stavljen je cilj do 2050. godine poveća-ti šumovitost na 33 %. Sve šume prosti-ru se na 9,3 milijuna ha, a od toga 7,2 milijuna ha su državne šume (77 % svih šuma). Preostalo vlasništvo nad šuma-ma dijeli se na 18 % privatnih šuma, 2 % šuma nacionalnih parkova, po 1 % šuma drugih državnih, općinskih i osta-lih korisnika.

Godišnji prirast svih šuma je 35 mili-juna m3. Među vrstama drveća prevla-dava bor s 58 %, a zatim slijede hrastovi s 8 %, breza sa 7 %, smreka sa 6 %, bukva sa 6 %, joha s 5 %, jela i ostala crnogo-rica s 4 % te topole i ostala bjelogorica s 4 %. U poljskim šumama prevladavaju sastojine starosti od 40 do 80 godina, ali sve je više sastojina starijih od 80 godi-na. Državno šumsko gospodarstvo za gospodarenje državnim šumama Lasy Państwowe (Državne šume) osnovano je 1924. godine. Certifikatom PEFC po-kriveno je 98 % državnih šuma, a certi-fikatom FSC 94 %. Svake godine posadi se oko 500 milijuna sadnica na 59 tisuća ha. Na uzgojne radove godišnje se od-voji 180 milijuna eura. Zaštita prirode zauzima značajno mjesto. Područje Na-ture 2000 prostire se na 38 % površine državnih šuma. Posljednje četiri godine uloženo je 11 milijuna eura u projekt za-štite europskog bizona, a Državne šume pomogle su nacionalnim parkovima s 35 milijuna eura u zadnje tri godine. U cilju zaštite šuma od štetnika i požara godišnje se investira više od 87 milijuna eura.

Od 2016. do 2022. godine radi se na projektu prilagodbe šume klimatskim promjenama izgradnjom malih reten-cija radi povratka prirodnih vlažnih po-dručja koje čine ekosustavi močvara, potoka i rijeka što će koštati oko 103 milijuna eura vlastitih i europskih sred-stava. Time se povećava biološka razno-likost, ali i smanjuju negativni učinci kli-matskih promjena.

Klimatske promjene i njihov utjecaj na šume danas su u fokusu aktivnosti poljskih šumara. Svoj doprinos sma-njenju emisije ugljičnog dioksida daju energetskom obnovom preko 110 zgra-da, izgradnjom 140 sistema s obnovlji-vim izvorima energije te kupnjom elek-tričnih vozila. Moto tvrtke je „Za šume, za ljude“. Državne šume imaju Državni informativni centar za šume koji objav-

ljuje časopise i literaturu za studente, nastavnike i profesionalce, vodi inter-netsku stranicu, nadgleda filmsku pro-dukciju, bavi se promocijom i organiza-cijom događanja.

Za vrijeme čitavog natjecanja pre-hrana na borilištu bila je u organiza-ciji Državnih šuma. Tvrtka je pokre-nula projekt „Zdrava hrana iz poljskih šuma“. Jedan od ciljeva projekta je omogućiti konzumaciju potpuno or-ganske, prirodne i zdrave hrane po konkurentnim cijenama na tržištu. Provedba ovog zadatka moguća je samo zahvaljujući uravnoteženom i višenamjenskom upravljanju šumama koje provode poljski šumari. Koristi se sirovina iz šume, a da se pritom ne nanosi šteta i narušava prirodni sklad. U sklopu projekta osmišljena je robna marka „Dobro iz šume“ kao zaštitni znak Državnih šuma. U Varšavi je 2017.

godine otvorena i trgovina za proda-ju proizvoda, a odnedavno postoji i internetska prodaja. Ponuda trgovine sastoji se od gotovo 400 proizvoda šumskog podrijetla, svježeg i suhog voća, ljekovitog bilja i čajeva, sokova i sirupa, meda i gljiva, kao i mesa je-lena, srne i divlje svinje. Zanimljivi su slogani kojima se reklamiraju proizvo-di: „Šume su najčišća regija Poljske, a šumski darovi najzdraviji su proizvodi dostupni na tržištu.“, „Divljač u šumi hrani se prirodno, a njena hrana ne sa-drži hranu koja uključuje antibiotike i druge kemijske dodatke.“ i „Meso div-ljači sadrži najmanje kolesterola i naj-više hranjivih sastojaka.“ Sljedeće 53. šumarsko skijaško natjecanje održat će se u Bosni i Hercegovini u Sarajevu od 7. do 13. veljače 2021. Naša susjed-na država već je jednom bila domaćin EFNS-a 2006. godine.

Hrvatska ekipa na otvorenju


Događaji

Da Hrvatske šume osim šumarskih stručnjaka kriju i brojne talente iz područja umjetnosti, glazbe, spor-ta i drugih segmenata nije više

čudno jer, iako je šumarima radno mjesto šuma, ona u svakome budi pozitivne osje-ćaje i inspiracija je za mnoga životna po-stignuća. Tako se jedan od naših talenata „krije“ i već 33 godine vrijedno radi na po-dručju Uprave šuma Podružnice Delnice, u Šumariji Mrkopalj, a poznat je i izvan gra-nica Hrvatske. „Zdrav duh u zdravom tijelu“, krilatica je koja zasigurno vrijedi za Mlade-na Šporera, dugogodišnjeg zaposlenika Hr-vatskih šuma, rekreativnog sportaša, hrvat-skog branitelja i obiteljskog čovjeka.

Mladen Šporer rođen je 1967. godine u Rijeci. Osnovnu školu završava 1982. godi-ne u Mrkoplju, zatim se školuje za šofera, a već 1987. pa sve do 1990. godine zapošljava se i radi kao šumski radnik u ta-dašnjem Goransko-primorskom šumskom gospodarstvu. Od siječnja 1991. do rujna 1997. godine radio je na mjestu šum-skog radnika u Šumariji Mrkopalj, kratko prelazi za šumskog radnika u Mehanizaciju, graditeljstvo i prijevoz Delnice d.o.o., a od 1999. ponovno se vraća kao šumski radnik traktorist–kopčaš u Šumariju Mrkopalj gdje ga i danas možete pronaći ako se usudite ući u duboka šumska prostranstva ovog dijela delničke podružnice.

Svoj posao jednostavno obožava. Mladen Šporer za sebe kaže: „Kada bi se ponovno rodio, opet bi odabrao isto!“ Otac mu je bio šumski radnik sjekač te u njega usadio ljubav prema šumi i ovom zahtjevnom poslu, toliko važnom kotaču u cjelo-kupnom procesu gospodarenja šumama. Duge i hladne zime s obiljem snijega, koje su u vrijeme Mladenovog odrastanja bile posve uobičajene u Gorskom kotaru, mnogu su djecu po-stavile upravo „prije na skije, nego na noge“.

Od najranijeg djetinjstva se i Mladen bavio isprva alpskim skijanjem, a u 12. godini zaljubljuje se u skijaško trčanje i po-staje član kluba Bjelolasica. Disciplina i talent dovode ga u reprezentaciju B kategorije tadašnje države, a od osnutka Re-publike Hrvatske postaje hrvatski reprezentativac u biatlonu. U 22-oj godini prekida s aktivnim bavljenjem ovim sportom, ali ne prestaje raditi na sebi, kako onda, tako i danas. Ljeti vozi bicikl, trči, a i aktivni je član NK Mrkopalj do svoje 37 godine. U svom domu ima i improviziranu malu teretanu, ali najviše voli vježbati na otvorenom, vani u prirodi. Kaže da se nakon posla malo odmori, a zatim odlazi na trening koji uključuje najčešće vježbe za jačanje donjeg dijela tijela. To ga ispunjava i čini sretnim.

S hrvatskom šumarskom ekipom prisustvovao je goto-vo svim EFNS-ovim natjecanjima, tek dva puta izostao je zbog

Mladen Šporer – djelatnik Hrvatskih šuma, uzor i inspiracija

obiteljskih razloga. Postigao je mnoge izvrsne i zapamćene rezultate, ali bez obzira na rezultate, predstavljati svoju zemlju i šumarstvo u svijetu za njega je posebna čast i osobni uspjeh. U pojedinačnoj kategoriji slobodnim stilom osvajao je 4., 5., 8. i druga mjesta, a u muškoj štafeti jedne godine i izvrsno 3. mjesto. Srebrna medalja u Poljskoj ove godine kruna je njego-va truda, upornog treniranja i pripremanja za ovo popularno i zahtjevno natjecanje.

Bavljenje sportom od najranijeg djetinjstva oblikovalo je cjelokupni Mladenov karakter za daljnji život. Um i tijelo spor-taša, disciplina, upornost i nadilaženje svojih granica presli-kavaju se i u njegovom radu na poslu traktorista. Upravitelj Šumarije Mrkopalj Igor Vidmar ne krije zadovoljstvo što ima jednog ovakvog radnika u svojoj šumariji. Sa svojom posa-dom Mladen Šporer uvijek je među tri najbolje ocijenjena tima, u samom vrhu Hrvatskih šuma, a izvršenja nerijetko pre-laze propisane norme. Kolege za njega imaju samo riječi hva-le. Odgovoran i savjestan, spretan i marljiv, vedra duha, uvijek spreman svima uskočiti u pomoć i uvijek prisutan, uzor mno-go mlađima. Prema strojevima se odnosi s velikom pažnjom, uredan je i pedantan.

Najveća podrška u svemu što radi njegova su mu obitelj, supruga te dvije kćeri na koje je prenio ljubav prema spor-tu, skijaškom trčanju i zdravom načinu života općenito. Mla-đa kćer u hrvatskoj je biatlon reprezentaciji, a nećakinja u reprezentaciji alpskog skijanja. Njegov životni elan je zara-zan i utječe pozitivno na sve s kojima se druži. Pitajući ga za planove za budućnost, samo je rekao kako je on sretan u svim segmentima svog života te da i dalje želi biti aktivan, a najbitnije je imati drage ljude oko sebe i biti zdrav. A na pitanje postoji li kakav trik koji mu pomaže ostati ovako vita-lan, kaže: „Ono najbolje iz delničkog kraja, domaća prehrana, slanina i luk.“

Mladen Šporer na postolju za 2. mjesto u Poljskoj

Tekst: Helena JakobovićFoto: Hrvatsko šumarsko društvo


Šumska razglednica

Šumarija Vinkovci, UŠP Vinkovci

Iako nam je svima na pameti pri spominjanju Vinkovaca i šumarstva hrast, najzanimljiviji dio Šumarije Vinkovci svakako je lovstvo i to uzgajanje lopatara i muflona, dvije vrste koje je teško zamisliti u Panonskoj nizini. Uz terene za natjecanje u streljaštvu i kunjevačko uzgajalište, lovni turizam je ono što predstavlja fokus ove šumarije.

Kada govorimo o šumarijama iz sa-stava UŠP Vinkovci, prvo što nam pada na pamet su nepregledna prostranstva lužnjakovih šuma,

zelenog zlata i ponosa istoka Hrvatske. Hrastovi su tu, no u Šumariji Vinkovci druge stvari privlače pozornost, a tu pr-venstveno mislimo na lovstvo. No, kre-nimo redom.

Šumarija Vinkovci zauzima središnji dio područja UŠP Vinkovci. Cijelu sje-veroistočnu granicu šumarije zauzima Šumarija Vukovar, dok je na sjevero-istoku Šumarija Mikanovci. Zapadnu granicu drži Šumarija Cerna, dok je na jugu Šumarija Otok. Vrlo malu granicu

šumarija ima na krajnjem jugoistoku sa Šumarijom Lipovljani. Iako se glavnina spačvanskog bazena nalazi nešto juž-nije, hrastove šume iz sjemena, kako je za pretpostaviti, dominiraju cijelim po-dručjem od 6.023 ha, kolika je površina šumarije.

Šumarija se sastoji od tri gospodar-ske jedinice: GJ Kunjevci (3.079 ha), GJ Vrapčina (1.250 ha) i GJ Dionica (1693 ha) koje su podijeljene na 5 revira. Drv-na zaliha iznosi 1.540.425 m³, od čega na lužnjak otpada 71 %, poljski jasen 5 %, dok grab uzima 22 %. Godišnji etat izno-si 33.121 kubik od čega glavnog prihoda ima 14.574 m³.


Lovačka šumarija u srcu hrastovih šuma

Radovi njege sastojine godišnje se odvijaju na 200 ha, dok čišćene obavlja-ju na površini od 50 ha godišnje. Tu su i stalni poslovi zaštite šuma koji se očitu-ju u suzbijanju štetnika i biljnih bolesti.

Kada govorimo o poslovima isko-rištavanja šuma, sječa i izrada obavlja se vlastitom radnom snagom, dok se poslovi privlačenja u proredama rade ekipažama iz susjednih šumarija, a pri-vlačenje glavnog prihoda forvarderima RJ Šumatrans.

Šumarija zapošljava ukupno 59 dje-latnika na čelu s upraviteljem Brankom Trifunovićem koji nam također ističe fo-kus šumarije, lovstvo.

- Na području šumarije nalazi se dr-žavno uzgajalište divljači XVI/8 – KU-NJEVCI površine 1.304. ha koje je osno-vano prije više od 70 godina, a namjena mu je prvenstveno uzgajanje jelena lo-patara i muflona visoke trofejne vrijed-nosti. - ističe Trifunović.

Otkuda lopatari u ravnici? Ili još bo-lje… otkuda muflon u ravnici?

Priča je doista zanimljiva, pogotovo što je trofejna vrijednost te divljači izu-zetno velika, a uzgaja se u uvjetima koji su daleko od njihovih pravih uvjeta.

Priča počinje u vrijeme kada je šu-mama Šumarije Vinkovci gospodarilo gospodarstvo poljoprivrede i šumar-

Upravitelj šumarije Branko Trifunović

Zgrada Šumarije Vinkovci


Šumska razglednica

stva ŠPIK Vinkovci. Uzgajalište je tada bilo namijenjeno uzgoju jelena lopata-ra, srne obične i divlje svinje, koje i dan danas nalazimo u uzgajalištu.

Negdje krajem 70-ih godina razmi-šljalo se o uvozu drugih vrsta ako bi uz-gajalište dobilo na vrijednosti. Godine 1980. s Brijuna su uvezena dva mužjaka i 4 ženke muflona koji su malo po malo razvili respektabilnu populaciju. Da bi im stvorili što bolje uvijete, iz Bosne se dovozio kamen kako bi mufloni mogli trošiti papke, a zbog čega je stvoreno prvo malo brdašce visine 5 - 6 metara usred uzgajališta. No, kako stvari stoje brzo su se navikli na slavonsku ravnicu i navikli su se trošiti papke po blatu i li-šću. Posljednjih godina odstrijeljeni su primjerci s više od 220 CIC točaka.

Ipak, lopatari su se u kunjevačkoj šumi snašli još bolje. U zadnjih 8 godina odstrijeljeno je 6 jelena lopatara ocije-njenih s preko 200 CIC točaka, a kako zlatnu medalju nose ocjene iznad 180 CIC točaka, lopatare ocijenjene s više od 200 CIC točaka možemo smatrati vrhun-skim trofejima. U jesen 2017. godine odstrijeljeni lopatar ocijenjen je od stra-ne međunarodnog CIC povjerenstva s 212,10 točaka što ga svrstava na drugo mjesto u Hrvatskoj sa samo 0,24 točke manje od državnog prvaka.

Kako stvari stoje, ova lovna sezona pamtit će se kao jedna od najuspješni-jih jer je do sada odstrijeljeno 8 zrelih lopatara od čega je 5 trofeja ocijenje-no zlatnom medaljom, 2 srebrnom, a 1 brončanom.

Unutar uzgajališta nalazi se strelište za leteće mete u disciplinama Parkur i Trap s 12 strojeva za izbacivanje gline-

nih golubova, a tu je i strelište s pokret-nom metom. Zainteresirane stranke dolaze ovdje vježbati gađanje, a tu se znaju organizirati i razna natjecanja, od regionalnih do državnih.

Unutar uzgajališta Kunjevci nalazi se i poznati lovački dom Kunjevci poznat po svojim gastronomskim delicijama, a koji se nalazi pod posebnom radnom je-dinicom, no šumarija gospodari manjim domom poznatijim kao Stari Kunjev-ci, a koji se nalazi preko puta lovačkog doma. Stari Kunjevci raspolažu sa 6 kre-veta te gospodarskim zgradama, a tu je i veliko nogometno igralište tako da se prostor često koristi za piknike.

Veliki interes građana postoji za ra-zgledavanjem uzgajališta što im djelat-nici šumarije omogućuju elektrovozili-ma uz stručno vodstvo lovočuvara.

Kada govorimo o problemati-ci, dobro je poznata situacija koja muči gotovo sve sastojine hrastova u Hrvatskoj, a riječ je o hrastovoj mre-žastoj stjenici. Nametnik koji je prvi puta uočen u spačvanskom bazenu 2013. godine i dalje brine naše šuma-re i tom problemu se ne nazire kraj. Vrlo slična situacija je s chalarom koja je napala jasen, no na području Šu-marije Vinkovci ima jako malo jaseno-vih sastojina, stoga je problem manje uočljiv.

Kao i sve lovce s istoka Hrvatske, veliki američki metilj stvara brigu i na području vinkovačke šumarije, stoga se značajna sredstva izdvajaju za liječenje tog nametnika. Dva puta godišnje lovci u hranilišta unose lijek, svaki puta do-voljno prije lovne sezone kako bi istekla

Vinkovačko područje poznato je po lužnjaku „Kameno brdo“ za muflone Panonske nizine

Elektrovozilo namijenjeno turistima


Šumska razglednica

karenca i meso bilo sigurno za konzu-maciju.

Obnova sastojina provodi se oplod-nim sječama tako da nema pošumljava-nja. Dobro je poznat potencijal obnove hrastovih sastojina na vinkovačkom području, stoga i ne čudi kako dobro obavljena oplodna sječa znači više od bilo kojeg unosa sadnica. Ako se iz odre-đenih razloga javi potreba za popunja-vanjem na mikrolokacijama, šumarija to obavi vlastitim snagama. No, uzgojnih je radnika malo i to zna biti problem, pogotovo u ljetnim mjesecima. Stanov-ništvo Slavonije rapidno se iseljava, a se-zonski poslovi na moru otmu i ono malo naroda što je ostalo. Tada se šumari sna-laze kako znaju i umiju, no nikada do sada nije se dogodilo da je posao ostao nenapravljen.

Prijašnjih godina problem su pred-stavljale i mine jer su dvije od tri gos-podarske jedinice (GJ Vrapčana i GJ Dionice) bile minski sumnjive. Kada se nakon gotovo 30 godina i tri gospodar-ske osnove koje su istekle bez da se u sastojinu ušlo konačno otvorile, primije-ćeno je kako stvarna drvna zaliha znat-no odstupa od računske što je direktna posljedica nemogućnosti provođenja šumarskih radova.

Da bi dobili stvarno stanje, šumari su morali računati nove tarife prema kojima se obračunavala drvna zaliha. Najbolji je to primjer kako drvna zaliha znatno opada ako nema šumarske ruke da gospodari njome.

Prvi propisi o čuvanju šuma vin-kovačkog područja potječu iz doba Vojne krajine koja je u našim krajevima

osnovana poslije sklapanja mira u Srem-skim Karlovcima 1699. godine. U Vojnoj krajini šume su bile carsko vlasništvo, a koristila ih je vojna uprava za podizanje utvrda, mostova, ograda i dr. Nastojeći spriječiti pustošenje šuma, carica Ma-rija Terezija izdaje 1755. poseban Red i instrukciju, a 1769. i novi Šumski red o čuvanju, zaštiti i uzgajanju šuma na hr-vatskom jeziku.

Razvojačenjem Vojne krajine 1871. šume su podijeljene na dva dijela od kojih je jedan pripao državi, a drugi kra-jiškim imovnim općinama koje su osno-vane 1873. Jedna od deset imovnih op-ćina bila je i Brodska imovna općina sa sjedištem u Vinkovcima koja je u počet-ku bila podijeljena na tri šumska kotara (šumarije): Trnjani, Babina Greda i Vin-kovci. Godine 1885. pristupa se novom uređivanju šuma i izradi nove osnove na razdoblje od 10 godina, a taj se sustav ponavlja do 1923. godine kada započi-nje novo uređivanje šuma koje traje do 1936. godine. Od 1936. do 1945. gos-podarilo se po redovnim osnovama, a od 1946. i 1947. radi se na novoj in-ventarizaciji. Odredbom NDH iz 1941. godine ukidaju se imovne općine, a završetkom rada šumama upravljaju različiti Okružni kotarski odbori. Godi-ne 1954. šumarije postaju ustanove sa samostalnim financiranjem, no slijedi razdoblje u kojem su bile česte pro-mjene organizacijskih oblika. Tek 1990. i temeljem Zakona o šumama provede-na je nova reorganizacija šumarstva u cijelosti kojom je osnovano jedinstveno šumskogospodarsko područje na teri-toriju cijele države koje funkcionira još i danas.

Lovište Kunjevci Strelište s letećim metama

LD Stari Kunjevci


Europsko šumarstvo

Island - gotovo bez šuma

Masovna sadnja alohtonih četinjačaIsland ima otprilike 2 % šumskog pokrova, a za to nije moguće uprijeti prstom ni u jednog živućeg krivca. Krivci su na Island došli u 9. st. iz pravca današnje Norveške. Prije nego što su ovaj otok naselili vikinzi, šume su prekrivale od 25 do 40 %, a najviše ih je bilo uz obale. Šume su krčili radi pridobivanja građevnog materijala, poljoprivrednih zemljišta i pašnjaka. Smatra se da su otok opustošili u svega tri stoljeća. Od vrsta najzastupljenija je bila cretna breza.

Island ima svega tri nacionalna parka: Þingvellir, Vatnajökull i Snæfellsjökull, no ni jedan nije proglašen parkom zbog pri-sutnosti šumskog pokrova. Za Þingvellir je značajno da je naj-veće prirodno jezero, Vatnajökull najveći ledenjak na Islandu i

u Europi, a Snæfellsjökull je stratovulkan (visok i stožast) starosti 700.000 godina i ujedno najviša planina na otoku.

Najbrojnija autohtona vrsta drveća na Islandu je cretna breza (Betula pubescens Ehrh.). Ostale vrste su jarebika (Sorbus aucu-paria L.) koja je rijetka, trepetljika (Populus tremula L.) koja se jav-lja na svega šest lokacija i vrba (Salix phylicifolia L.) koja je broj-nija, no često dolazi u formi grmlja i samo ponekad dosegne visinu stabla. Nažalost, autohtone vrste drveća ne prelaze broj prstiju jedne ruke. Zato jer je drveće mlado, Islanđani se šale na svoj račun i kažu: „izgubite li se u šumi – samo se uspravite“.

Ozbiljne mjere u svrhu mijenjanja situacije Vlada je počela poduzimati nakon snažne pješčane oluje 1882. godine. Puha-lo je više od dva tjedna, a olujni vjetar uništio je svu vegetaciju, uginulo je na stotine ovaca, kao i jezerskih riba koje su se našle

na suhom pijesku. Odlučeno je da će se započeti s pošumlja-vanjem i time stabilizacijom tla.

Na obešumljenom Islandu tlo je vrlo podložno eroziji. Ve-ćina je tala vulkanskog porijekla što znači da su nestabilna, odnosno podložna vanjskim utjecajima. Raznose ih vjetrovi, voda i vulkanske erupcije. Premještanje vulkanskih dina od crnog pijeska za posljedicu ima napuštanje ili premještanje farmi. Negativno utječe i pretjerana ispaša ovaca, ali i konja koje su sa sobom donijeli vikinzi. Zbog toga se pojavila ideja ograđivanja stada ovaca i napuštanja tradicionalnog tjeranja stada u više predjele. Uslijed erozija događa se proces dezer-tifikacije, pojave sve većih površina bez vegetacije kakve je Gudmundur Halldorsson, koordinator istraživanja iz Službe za konzervaciju tala Islanda, nazvao „mokrim pustinjama“ jer na Islandu ima dosta padalina. Na pustinje danas otpada 40 % teritorije zemlje.

Pošumljavanje autohtonim i alohtonim vrstama počelo se provoditi 50-ih godina prošlog stoljeća. Naveliko se sadio sibirski ili ruski ariš (Larix sibirica Ledeb) otporan na mraz koji je kao takav dobro uspijevao nekoliko desetljeća. Danas se uve-like suši uslijed globalnog zatopljenja koje je Islandu donijelo nešto toplije zime i veće temperature tijekom ljeta. Klimatske promjene razlog su zbog kojeg su autohtone vrste postale ne-povoljne za sadnju pa su stručnjaci Islandske šumarske službe (Skógræktin) nekoliko godina istraživali i tragali za najprilago-đenijim vrstama. Današnji programi sadnji uključuju sitkansku smreku (Picea sitchensis Bong.), usukani bor (Pinus contorta Douglas), sibirski ariš od kojega očito još nisu odustali, obič-nu smreku (Picea abies (L.) H. Karst.), bodljikavu smreku (Picea pungens Engelm.), topolu (Populus trichocarpa Torr. et Gray) i domaću cretnu brezu.

Osim zbog klimatskih promjena, skloniji su alohtonim ame-ričkim vrstama više nego brezi i zbog toga što, kako tvrdi za-mjenik direktora šumarske službe Adalsteinn Sigurgeirsson, nije produktivna vrsta. Prisutan je i problem velike sklonosti koju ovce pokazuju prema topolama pa su Islanđani jedno-stavno prisiljeni pouzdati se u četinjače. U najvećoj mjeri nabrojene vrste genetskog su porijekla s Aljaske. Budući da Island ne smije uvoziti sadnice, uvoze sjeme. Šumari sa žalje-njem tvrde kako uslijed niskih razina dušika u tlu drveće spo-

Tekst: Marija GlavašFoto: internet

Cretne breze u šumi Hallormsstaðaskógur


Europsko šumarstvo

od vjetra, no trebat će još vremena kako bi generacije koje su odrasle bez šume shvatile njihovu punu vrijednost i važnost. Druga po veličini šuma o kojoj također brine Islandska šumar-ska služba je Vaglaskógur na sjeveru. Rasprostire se na oko 300 ha i slovi kao stara šuma breze i smreke. Koristi se za odmor i rekreaciju, točnije kampiranje, pješačenje i bicikliranje.

Ipak, najviše sadnica proizvedu privatnici, vlasnici ze-mljišta koji za to dobiju potpore za pošumljavanje. Tijekom 2013. godine u projektu je sudjelovalo 25 % ili četvrtina islan-dskih farmi što znači oko 700 domaćinstava. Prema tvrdnji Islandske šumarske službe, farmeri koji su pošumili veće po-vršine poticajem su zaradili svoje dvije ili tri mjesečne plaće.

Pad proizvodnje sadnica osjetio se za vrijeme svjetske fi-nancijske krize 2008. godine kada je ulaganje u šumarstvo prepolovljeno. Neki od rasadnika su se zatvorili, a određen broj šumara otišao je van zemlje u potrazi za poslom. Zbog kolapsa islandske krune, drvo koje su Islanđani prisiljeni uvo-ziti postalo je preskupo, a Islandska šumarska služba povećala je prodaju domaćeg drva. Inače, Islanđani troše drva koliko i drugi Europljani.

Uviđaju i kako neće uspjeti postići zadani cilj i za pedeset godina doći na 5 % pošumljenosti, a zbog zatopljenja izraža-vaju bojazan od pojave bolesti i štetnika. Otežavajuće okol-nosti kod sadnje na Islandu čine oštra klima i aktivni vulkani koji s vremena na vrijeme prekriju tlo lavom i pepelom. Ipak, uglavnom su optimistični.

Nedostatak drveta i oštra klima utjecali su i na arhitekturu pa stare kuće koje su danas turistička atrakcija podsjećaju na kuće fiktivnog sela Hobbitona iz trilogije Johna Ronalda Re-uela Tolkiena jer se na prvi pogled čini da su ukopane u ze-mlju. Zapravo su zidovi i krovišta načinjeni od treseta prekri-venog travom pa se stapaju s okolišem. Treset je nanesen na drvenu konstrukciju, temelji su kameni, a drvena su još samo pročelja.

ro raste i sazrijeva. Primjer je smreka posađena na krajnjem sjeverozapadu 40-ih godina 20. st. koja je dostigla visinu od svega nešto preko 15 m. Pretpostavljaju da su smreke iste sta-rosti na Aljasci tri puta više. S druge strane, paradoksalno je da globalno zatopljenje pomaže rastu njihovih sadnica, koje su nekoć usporavale velike hladnoće, i uz to povoljno utječe na upijanje ugljika.

Islandska Vlada postavila je pošumljavanje kao jedan od prioriteta u svojem klimatskom akcijskom planu objavljenom 2018. godine. Bogata zemlja kao što je Island proizvodi sadnice kontejnerski u potpuno opremljenim velikim staklenicima. Go-dišnje posade oko tri milijuna sadnica pomoću mehaničkih na-prava i ručnih sadilica koje najvećim dijelom čine cijevi u čiji se otvor na vrhu ubacuju sadnice. Originalni naziv izuma je potti-putki, namijenjen je upravo kontejnerski uzgojenim sadnicama, a osmislio ga je Finac Tapio Saarenketo 70-ih godina 20. st.

Islandska šumarska služba zadužena je za državne šume na koje otpada svega 5 % od ukupnih šuma i šumaraka raštrkanih po otoku, ukupne površine 7.000 ha. Služba radi na izvršavanju projekata pošumljavanja i uzgajanju gospodar-skih šuma po čitavoj zemlji. Premda su sumnjičavi po pita-nju uspjeha, više od stoljeća rade na zaštiti i širenju domaće cretne breze. U državnim šumama cretne su breze najzastu-pljenije, a ostalo su miješane umjetno podignute šume, po-kusne šume i arboretumi. Kao najveći uspjeh smatraju šumu Hallormsstaðaskógur koja je po površini najveća u državi. Pro-teže se na sjeveroistoku na 740 ha. Od toga oko 350 ha otpada na šumu cretnih breza, a nedavno su šumi pripojena veća po-dručja sa sjevera i juga. U šumi raste ukupno 85 vrsta drveća iz 600 mjesta diljem svijeta. Sadnja je započela još 1903. godine da bi dvije godine poslije šuma bila stavljena pod zaštitu. Oz-biljna sadnja započela je 50-ih godina 20. st. Stanovništvo je odlično prihvatilo Hallormsstaðaskógur kao mjesto za odmor, štoviše, šuma je postala mjesto za organiziranu zabavu. U lip-nju se održava Dan šume pa među brezama odjekuju zvuci harmonike, jede se janjetina koju peku farmeri i održavaju na-tjecanja u piljenju drva. Od drugih kulturno-sportskih doga-đanja održavaju se umjetničke izložbe i mini maratoni.

Osim što su šumu počeli doživljavati kao mjesto za opu-štanje, Islanđani su počeli shvaćati da im drveće pruža zaštitu

Jedan od staklenika

Potiputtkuji su spremni – ljudi isto


Feljton

Istina je da botanika pa i dendrologija mogu djelovati ne-zanimljivo jer biljke često doživljavamo kao vrlo pasivne. Osim toga, mnogi se neće upustiti u bolje upoznavanje ovog carstva jer je riječ o velikoj brojnosti vrsta. U samoj

Hrvatskoj ih ima oko 5.500. Srećom, poznato je da se najbolje pamti ono što u nama izaziva pozitivne osjećaje, a umjetnost ne samo da ima tu moć, nego može djelovati trenutno i stvo-riti pozitivnu ovisnost. Upravo su takve ilustracije engleske autorice Cicely Mary Barker s motivima raznih vrsta biljaka i vila – jednostavno neodoljive.

Cicely Mary Barker i njezina ostavština

Omiljena botanička ilustratorica 20. st.Cicely Mary Barker rođena je 1895. godine u londonskom predgrađu Croydon. Njezin put do jedne od najomiljenijih botaničkih umjetnika 20. st. kao da je od početka vodila sudbina. Više od inspiracije, talent, naslijedila je od svojeg oca Waltera Barkera koji se pokazao vještim u rezbarenju drveta. Njezini radovi su prije svega korisni malim Europljanima, ali i djeci po čitavom svijetu koju upoznaju s europskim biljnim vrstama. Ne treba ni isticati, osvojila je i srca odraslih, a njezine se vile i danas prodaju u vidu knjiga, igraćih karata, figurica i dr. po cijelom svijetu.

Primjeri ilustracija Cicely Mary Barker su malena vila koja jednom nožicom stoji na kamenu, a drugu je umočila u vodu čvrsto se ručicama držeći za vrbovo lišće i maleni vilenjak koji sjedi na hrastovoj grančici i održava ravnotežu držeći se jed-nom rukom za žir, drugom za izbojak s pogledom uprtim u dubinu. Odlična prilika da dijete upamti kako izgleda vrbovo lišće, vrste drveća koja pridolazi uz vodu, te hrastovo lišće i sjeme, ali i da hrast puno naraste u visinu. Uz to, botanički pre-cizne ilustracije popraćene su njezinim stihovima. Oni sadrže točne opise biljaka, vremena pojave cvatova i plodova i u nji-ma se spominju životinje koje se na njima zadržavaju, a koje tamo susreću njezine vile i vilenjaci. Primjer je kitica posveće-na boru koja kaže:

„Na visokom, visokom stablu bora su češeri; s njegovim iglicama oštrim i zelenim; malene sjemenke sakrivene su u češerima i tamo zriju oku

nevidljive.“Tako je slikama i opisima Barker u potpunosti zaokružila

estetsku i edukativnu ulogu svojeg stvaralašta. Cicely Mary Barker rođena je 1895. godine u london-

skom predgrađu Croydon. Njezin put do jedne od najomilje-nijih botaničkih umjetnica 20. st. kao da je otpočetka vodila sudbina. Bila je krhkog zdravlja i često se razbolijevala. Patila je od epileptičkih napadaja i to ju je sprječavalo pohađati ško-lu, no otac joj bio dobrostojeći partner u tvrtki koja je poslova-la sjemenom pa su joj roditelji mogli priuštiti dadilju i guver-nantu. Kako je često provodila vrijeme u krevetu, ispunjavala ga je čitanjem ilustriranih knjiga od kojih su joj um osobito zaokupile one autorice Kate Greenaway. Neke od Greenaway ilustracija predstavljale su sićušnu djecu na cvijeću i vjerojat-no su inspirirale Barker za njezinu tematiku – malene vile i vi-lenjacu na raznom bilju.

Više od inspiracije, talent, naslijedila je od svojeg oca Wal-tera Barkera koji se pokazao vještim u rezbarenju drveta.

Cicely Mary crtala je i slikala kad god bi se osjećala bolje, a uvjerljivo je crtala divlje cvijeće u obiteljskom vrtu i za obi-teljskih izleta u gradove Swanage na jugu Engleske i Whitby

Tekst: Marija GlavašFoto: internet

Žirov vilenjak


na sjeveroistoku. Njezin se otac pobrinuo da njezina vještina bude usavršena formalnom naobrazbom pa ju je, kada joj je bilo 13 godina, upisao u večernju umjetničku školu – Croydon School of Art i dopisni slikarski tečaj.

U školi je munjevito napredovala. Već sa 16 godina osvo-jila je drugo mjesto na natjecanju u posterima i nedugo na-kon toga izabrana za doživotnu i ujedno najmlađu članicu u Croydonskom umjetničkom društvu. Godinu dana ranije pu-blicist Raphael Tuck objavio je nekoliko njezinih radova u vidu razglednica, a donio mu ih je njezin otac.

Školu je neprekidno pohađala do 1940-ih godina, tj. sve dok nije zaslužila poziciju predavačice. Nije točno poznato do kada je pohađala dopisni tečaj, poznato je da je barem do 1919. godine, no zna se da je predstavljao važnu dionicu nje-zinog likovnog obrazovanja. Naime, na tečaju se upoznala s potrebnim detaljima i dobivala konstruktivne kritike koje su joj svakako koristile u praksi.

Godine 1912. umire joj otac. Njezina dvije godine starija sestra Dorothy Oswald Barker prvo se zaposlila u jednom pa u drugom dječjem vrtiću da bi kasnije otvorila vrtić za siro-mašnu djecu u vlastitoj kući. Cicely Mary obratila se svom po-znaniku Raphaelu Tucku i časopisima poput Child’s Own i po-kušavala prodati svoju poeziju i ilustracije. Sestrino vođenje dječjeg vrtića u dijelu obiteljske kuće za Cicely Mary Barker značilo je da je dobila svoje žive malene modele. Vrtićka djeca pozirala su joj kao vile i vilenjaci. Sama je šivala kostime za njih osmišljene tako da odgovaraju biljnim vrstama, tj. oblicima i bojama. Tako vila od bukvice ima haljinicu čiji nabori odgo-varaju naborima suhog bukovog lišća u narančasto-bakrenoj jesenjoj boji i s kapicom od bodljikave kupule kakva obavija plodove, a borov vilenjak odjeven je u smeđe i zeleno i nosi na glavi kapicu načinjenu od češerovih ljuski. Po dovršetku slike kostime bi ili uništila ili dijelove koristila za buduće. Kasnije je baka, koja je nekoć bila model vile šumske jagode, svjedo-čila kako Barker nikada od djece nije tražila da dugo pozira-ju. Kada je vidjela da se dijete počelo vrpoljiti, nježno bi ga upitala je li se umorilo pa nastavila idući dan, a što svjedoči o njezinoj obzirnosti prema djeci i njezinom karakteru.

Njezini stihovi, osim što sadrže točne opise biljaka, sa-drže i povijesne crtice iz narodnih mudrosti što je još jedan dokaz o autoričinoj temeljitosti. Biljke koje je crtala nalazila je u vrtu koji se nalazio uz kuću. Najsklonija je bila olovci, tinti i vodenim bojama što znači da je koristila kombiniranu tehniku crtanja i slikanja. Jednako se dobro služila i uljnim i pastelnim bojama. Kako joj je bilo vrlo stalo da su prikazi biljaka bota-nički točni, tražila je pomoć osoblja čuvenog Kew gardena kojima je slala uzorke. Osoblje joj je tako često pomagalo u determinaciji biljaka, a ponekad bi od njih i posudila biljke. Svoj je temeljiti način rada opisala u svojoj knjizi Cvjetne vile pokraj puta u predgovoru:

„Tako, dajte mi da kažem očito, da sam nacrtala sve biljke i cvjetove vrlo pažljivo, od stvarnih i sve što sam rekla o njima je istina koliko god može biti, ali nikada nisam vidjela vilu, vile i sve u vezi njih je samo pretvaranje.“

Nimalo ne čudi što je odabrala vile kao motiv. Ta je mitska stvorenja uvelike popularizirao tvorac najpoznatijeg fiktivnog detektiva na svijetu Sherlocka Holmesa, sir Arthur

Vrbova vila

Figurica borovog vilenjaka

Aktualno


Conan Doyle. Kao već proslavljeni pisac napisao je knjigu Do-lazak vila 1921. godine. Na to je potaknut fotografijama vila koje su navodno fotografirale dvije djevojčice. Sir Doyle bio je uvjeren da je to dokaz postojanja vila. Popularizirao ih je i škotski pisac, tvorac dječje knjige Petar Pan, James Matthew Barrie sa svojom vilom Zvončicom. Vile na razglednicama po-pularizirala je australska kolegica Cicely Mary Barker, a što joj je pomoglo za vlastitu promociju. Naime, nekoliko razgledni-ca s ilustracijama vila Ide Rentoul Outhwaite kupila je kraljica Mary (supruga kralja Georga V., unuka kraljice Viktorije). Kra-ljica ih je poslala svojim prijateljima pa su ubrzo postale hit.

Barker je svoju seriju razglednica dovršila 1918. godine i njih više od 40 izložila na izložbi u Londonskom gradskom muzeju. Pet godina kasnije prodala ih je zajedno sa stihovima izdavaču „Blackie i sin“ koji ih je objedinio u djelo Cvjetne vile proljeća. Dvije godine kasnije, po prvi puta u životu, sklopila je ugovor za knjigu Cvjetne vile ljeta koju je slijedilo još nekoliko knjiga. Nacrtala je ukupno 170 ilustracija s vilama, vilenjaci-ma i drvećem, grmljem ili zeljastim vrstama. Njezini su radovi prije svega korisni malim Europljanima, ali i djeci po čitavom svijetu koju upoznaju s europskim biljnim vrstama. Ne treba ni isticati, osvojila je i srca odraslih, a njezine se vile i danas prodaju u vidu knjiga, igraćih karata, figurica i dr. po cijelom svijetu.

Cicely Mary Barker slikala je sve dok ju je vid dovoljno slu-žio. Umrla je u 78-oj godini života 16. veljače 1973. godine u bolnici na jugu Engleske. Njezina djela i njezin nježni duh žive i dalje i razveseljavaju djecu i odrasle po cijelom svijetu.

Inspiracija joj je bila ilustratorica Kate Greenaway

U modernom Izraelu pored religijskog značaja Tu B’shvat ima snažno ekološko značenje i proslavlja se kao dan ekološke osviještenosti. Osviještenost ne ostaje samo na riječima jer se na Tu B’shvat po cijeloj

državi sadi drveće. Praznik u sebi nosi tradiciju, povijest, du-hovnost, socijalizaciju, tjelesnu aktivnost i dobar osjećaj zbog doprinosa okolišu. Ekološke organizacije u zemlji i inozem-stvu koriste događaj za naglašavanje ekološke svijesti raznim programima. Računa se kao razdoblje nakon kojega su kiše natopile zemlju čime je stvoren jedan od uvjeta za plodono-šenje. Doslovan prijevod Tu B’shvat znači petnaesti dan mje-seca Shvat, a riječ je o jednoj od četiri židovske nove godine.

S idejom sadnje započeo je rabin Ze’ev Yavetz 1890. go-dine. On je na sadnju poveo svoje učenike u poljoprivrednu koloniju Zichron Yaakov. Sadnja je prerasla u običaj kada ga je 1908. godine preuzela organizacija čiji su članovi bili učite-lji. Kasnije je običaj u ozbiljnu organiziranu sadnju pretvorio Židovski nacionalni fond (Keren HaKayemet L’Israel). Fond je osnovan 1901. s ciljem nadziranja obnove i pošumljavanja Izraela. Fond je u to vrijeme dan posvetio sadnji eukaliptusa čiji je odabir imao praktičnu svrhu zaustavljanja zaraze mala-rijom u dolini Hula. Danas Fond ima status najstarije i najveće ekološke organizacije u Izraelu. Zahvaljujući fondu, od osniva-nja do danas posađeno je više od 240 milijuna sadnica.

Glavne zadaće Fonda su sadnja novih šuma, očuvanje i održavanje 4.000 hektara postojeći prirodnih šuma i očuva-nje voćkarica. Ukupno u Izraelu danas raste više od 200 mi-lijuna stabala. Tipične šume su borove šume, šume tamarike (metljike), rogača i eukaliptusa, a na krajnjem sjeveru države u Galileji rastu prirodne šume palestinskog hrasta (Quercus calliprinos Webb.).

Za Tu B’shvat Židovski nacionalni fond radi rasporede naj-masovnijih sadnji u najvećim šumama i organizira šetnje po prirodi i radionice. U posljednjih nekoliko godina naglasak se

Praznično jelo Tu B’shvat seder

Ekologija


Ekologija

sudjelovala u pošumljavanju šume Lahav u izvorno pustinj-skom području na sjeveru Negeva, a događaj je sponzorirala njemačka podružnica.

Drugi običaj ima izrazito socijalni karakter. Jede se suho voće, a ideja potječe od židovske dijaspore jer se na taj način praktički bilo gdje u svijetu može uživati u plodovima kakvi uspijevaju u toploj izraelskoj klimi. To su smokve, nar, datulje, masline i grožđe, ali i žitarice, pšenica i ječam, odnosno „se-dam plodova Izraela“. U trgovinama i na tržnicama po čitavom Izraelu tada se u velikom broju mogu naći posebno ukrašene košare. Novi običaj koji se počeo širiti je jedenje jela Tu B’shvat seder gdje se razno voće podijeli prema karakteristikama na tri dijela i zatim se svaki treba pojesti određenim redoslije-dom.

Koliko je za Židove važna Nova godina drveća i obnova pri-rode dokazuje činjenica da su tri institucije osnovane na Tu B’shvat: Židovski univerzitet u Jeruzalemu 1918. godine, Teh-nički fakultet u gradu Haifi na sjeveru države 1925. godine i Knesset 1949. godine.

Jedna od prekrasnih poruka o Tu B’shvatu glasi: „Ljepota stabla može se mjeriti po plodovima koje ono

nosi, a ljudi se mogu mjeriti po dobrim djelima koja čine. Zato se za vrijeme Tu B’shvata ljudi pitaju pitanja poput – ako sta-blo masline stvara masline, što onda ja mogu donijeti na svi-jet, a da donosi radost drugima.“ Druga poruka vezana uz ovaj praznik podsjeća da je čovjek sluga prirodi.

Tu B’shvat (טבשב ו”ט) je židovski praznik koji pada na 15. dan mjeseca Shvat. Datum je povezan s računanjem starosti stabala koja nose jestive plodove i zauzima značajno mjesto u zakonima vezanima uz poljoprivredu. Svake godine pada na drugi datum. Ove godine je to 9. veljače 5780. godine. U Izraelu je poznat i kao „Nova godina drveća“ i „rođendan drveća“.

Tu B’shvat ili Nova godina drveća

Čovjek je sluga prirodi!

Tekst: Marija Glavaš Foto: internet

daje njegovanju i zaštiti drveća. Za ovaj Tu B’shvat posebno su organizirali obnavljanje borove šume Ben Shemen u središ-njem Izraelu koja je velikim dijelom uništena u prošlogodiš-njem požaru.

U najnovije vrijeme u običaju masovno sudjeluju vrtićka i školska djeca, a osim što aktivno sudjeluju u sadnji, sudje-luju i u posebnim ceremonijama. Ove godine u sadnji je su-djelovalo stotinu djece i stotinu volontera iz organizacije Kav LaChayim koja skrbi o djeci s posebnim potrebama. Djeca su

Ozelenjavanje pustinje Negev

Sedam plodova Izraela


Publicistika

Naime, autor djela Dragutin Palatinuš dugi niz godina radio je u trgovini sportske i lovačke opreme gdje se naslušao svakakvih „lovačkih“ i „ribičkih“ priča koje je vrijedno zapisivao odlučivši ih jednoga dana pretočiti

u književno djelo. A da su se one zaista dogodile može potvr-diti i autor ove recenzije koji osobno poznaje glavnog prota-gonista epizode sa sirovom sarmom, eno ga živ je i zdrav, živi u Šibeniku i tek s vremena na vrijeme prisjeti se kako je mami pijan pojeo sirovu sarmu iz hladnjaka kako bi joj dokazao da nije pijan.

Sve u svemu, riječ je o djelu koje je kao i prvi nastavak zbir-ka urbanih priča prepričanih kroz lik lovnika Petra, antijunaka u kojemu možemo prepoznati stereotip ljudi iz malih sredina, tvrdoglavih, naglih, teških osoba na koje se možemo osloniti i u najtežim trenutcima, ali zauzvrat moramo očekivati nekakvu spačku.

Ništa se što se tiče Petra nije promijenilo. I dalje je švaler, arogantan, prepotentan, bezobrazan prema bližnjima, lik koji u svemu voli imati svoje prste, ali i lik koji ne trpi nepravdu društva prema pojedincima i nema problem to pokazati. Una-toč svim manama koje ga stavljaju u brojne neugodne situaci-je, Petar se uvijek uspije nekako izvući uz manju ili veću žrtvu.

U drugom dijelu humor je izraženiji nego u prvom iako se na-spram prvog dijela nije ništa značajno dogodilo u fabuli.

Ipak, drugi dio vizualno je puno bolje riješen. Naslovnicu krasi slika Ivana Generalića Dva lovca se odmaraju koja izvrsno ilustrira događaje u knjizi, dok se unutar knjige nalazi nekoliko zanimljivih ilustracija koje opisuju epizode iz knjige, a koje su rad Davida Cvikića.

Osim toga, autor je u knjigu ugradio i nekoliko pjesama iz neobjavljene zbirke svoga pokojnog strica Dragutina Palati-nuša iz Daruvara koji je radio kao nastavnik fizike u osnovnoj školi u Daruvaru, a pisanjem pjesama počeo se baviti u poznoj životnoj dobi od 80 godina. Njegove pjesme u knjizi interpre-tirane su kroz lik djeda Karla, seoskog udovca koji je jedan od rijetkih poštenjaka u selu.

Mislim da bi knjiga mogla dobro proći u lovačkim krugovi-ma, kao i kod starije generacije, dok smatram da bi mogla biti jako dobra predloška za nekakvu hrvatsku sapunicu kakvih imamo prilike gledati na našim komercijalnim televizijama, što i ne čudi jer Palatinuš na tom polju ima podosta iskustva. Autor je scenarija za dvije kazališne predstave, filmski scenarij tri cjelovečernja filma, kao i dvije TV serije.

Lovnik Petar, drugi dio

Nastavak priče u kojoj je sažeta sva realnost male sredine u Hrvatskoj

Drugi dio romana Lovnik Petar ugledao je svjetlo dana pred kraj prošle godine. Nastavak priče u kojoj je sažeta sva realnost malih sredina u Hrvatskoj ispričana je kroz cijeli niz manje-više svima poznatih urbanih legendi (ili u ovom slučaju ruralnih legendi) pretočenih kroz glavne likove koje smo upoznali u prvom nastavku.


Gljive naših krajeva

Proljetna gljiva češka smrčkovica

Boja klobuka ovisi o starosti gljive i okolišu

Češka smrčkovica (lat. Verpa bohemica Krombh.) J. Schröt. iz porodice Morchellaceae krupna je i mesnata gljiva vezana uz vrste drveća koje pridolaze na mjestima na kojima je prisutna voda. Kod nas je zaštićena i zato se ne smije brati. Uvjetno je jestiva pa ju je bilo nužno kuhati u vodi ili sušiti, a prema svjedočanstvu jednoga od autora, obrada samo prženjem nije dovoljna.

Vrstu je prvi opisao češki liječnik i mikolog Julius Vincenz von Krombholz 1828. godine i na-zvao je znanstvenim nazivom

Morchella bohemica. Njemački prirod-njak Joseph Schröter premjestio ju je u rod Verpa 1893. godine. Znanstveni, odnosno latinski naziv vrste bohemica koji je zadržan odnosi se na Bohemiju, povijesnu pokrajinu u zapadnom dije-lu Češke. Naziv roda dolazi od latinskog vulgarizma koji se odnosi na muško spolovilo.

Rasprostranjenje i stanište: vrsta je rasprostranjena u umjerenoj zoni sjeverne hemisfere. Ne podnosi nisku razinu vlage i zato preferira močvarna, ilovasta i pjeskovita tla u nizinskim šu-mama listača ili miješanim šumama, uz obale rijeka i uz topole koje preferira, vrbe, johe, breze i lipe. Ako su uvjeti za rast i razvoj povoljni, može se pojaviti u velikim grupama od više desetaka pri-mjeraka.

Opis: klobuk je oblika zvonca, visine od 1,5 do 5 cm i debljine od 2 do 4 cm. Od drugih smrčkovica razlikuje se po

Tekst: Marija Glavaš Foto: internet

Bijele tvorevine na stručku

Izraženo naboran klobuk


tome što je klobuk srastao samo s vrhom stručka. Boja klobu-ka može varirati što ovisi o sastavu tla, količini prisutne vlage i svjetlosti te starosti gljive. Varira od smeđe do tamnosmeđe i oker-žute do žute, a u načelu blijedi kako gljiva zrije. S vanjske je strane klobuk vidljivo naboran, a ti uzdužni nabori podsje-ćaju na tanke brazde ili vijuge i ponekad se granaju. Odozdo je gladak, svjetlije boje. Stručak je dosta dugačak, cilindričan i gladak, kod mladih primjeraka bijelo-bež, a kod zrelih krem ili oker-žute boje, prekriven bijelim brašnjavim tvorevinama koje su prisutne u vidu horizontalnih isprekidanih i neravnih linija. U pravilu je povijen, dužine od 6 do 11 cm, ponekad do-segne i 15 cm, i širine od 1,5 do 2 cm, ponekad 3 cm, dok je na bazi nešto širi. Kod mladih je primjeraka ispunjen vunastom tvorevinom, no ubrzo postaje šupalj. Meso je svijetlo, nešto tamnije unutar klobuka, vrlo nježno, tanko, vrlo krto i poput voska. Spore su izdužene, eliptične, krupne, glatke, a otisak spora žute boje.

Vrijeme nalaženja: ožujak, travanj.Miris i okus: mlade gljive imaju ugodan miris, pomalo na

lješnjake, a koji se s vremenom mijenja i poprima miris vlage. Okus nije izražen. Za sušnih godina kvaliteta mesa opada.

Kemijski sastav: sadrži nekoliko termolabilnih toksina, od kojih je jedan giromitrin koji dolazi u maloj količini, a po kojem je poznat rani hrčak jer sadrži veću količinu. Navodno sadrži i koprin koji na organizam djeluje poput antabusa i po-stoje tvrdnje da je bilo slučajeva kod kojih je nekim osobama koje su ove gljive konzumirale uz alkohol pozlilo.

Sadrži i vitamine B1, В2, D, РР, А i С te minerale fosfor, kalcij i kalij. Zato povoljno djeluje na otpornost organizma, ali i vid, no u manjoj mjeri nego pravi i stožasti smrčak.

Jestivost: premda se smatra uvjetno jestivom, ne smije se brati jer se u Hrvatskoj vodi kao ugrožena vrsta. Nekoć dok se upotrebljavala bilo ju je nužno kuhati u vodi barem deset minuta u velikoj količini vode ili osušiti i poslije toga ne upo-

trebljavati najmanje mjesec dana. U SAD-u se smatra neje-stivom vrstom koja uzrokuje blago trovanje ili može izazvati alergijske reakcije.

Sličnost s drugim gljivama: u načelu se pojavljuje prije drugih gljiva koje su joj slične. Od smrčaka roda Morchella ra-zlikuje se po slobodnom klobuku, a kod zrelijih primjeraka i po šupljem stručku kakav kasnije poprimi. Od otrovnih gljiva iz Gyromitra, kao što je rani hrčak, najlakše se razlikuje po klo-buku koji podsjeća na mozak zbog izraženih vijugastih nabo-ra i sa stručkom koji je manje ili više žljebovit. Slična je prstasta smrčkovica (Verpa digitaliformis Pers.) koja se može naći u isto vrijeme, a koja je također uvjetno jestiva (O.F. Müll.) Sw. i koja je vidljivo manje izboranog klobuka.

Gljive naših krajeva

Uzdužni presjek

Divlja trešnja majka je svih pitomih trešanja

Vrlo hranjiva, a niskokalorična

Divlja trešnja (lat. Prunus avium L.) pripada porodici ružovki (lat. Rosaceae), listopadno je, medonosno, brzorastuće stablo srednje visine i kraćeg životnog vijeka, od 100 do 150 godina. Cvjetove oprašuju kukci, pogotovo pčele, a sjeme raznose ptice i sisavci: lisice, jazavci, divlje svinje i dr. U Hrvatskoj je slabo zastupljena te je na području Kutine u sklopu Hrvatskih šuma osnovana klonska sjemenska plantaža.

Plodovi divlje trešnje predstavljali su ljudima jedan od izvora hrane nekoliko tisuća godina. U današnje se vri-jeme uzgaja po cijelome svijetu, odlična je zaštita pro-tiv erozije. Od nje potječu sve pitome trešnje. Iznimno

je cijenjeno njezino crvenkasto-smeđe drvo ne samo za na-mještaj, nego i izradu glazbala.

Rasprostiranje i stanište: javlja se u umjerenim listopad-nim i mješovitim šumama kao primiješana vrsta najviše u Eu-ropi, zatim azijskom dijelu Turske, Gruziji, Armeniji, Azerbajd-žanu i zemljama na krajnjem sjeverozapadu Afrike (Magreb). Najčešće je u polusjeni, pridolazi po rubovima šuma i na či-stinama.

Opis: divlja trešnja je listopadno stablo visine od 90 do 120 m. Deblo se obično ne račva, kora je glatka, u mladosti crveno-smeđa s izraženim horizontalnim sivo-smeđim len-ticelama, kasnije je smeđe-siva, a lenticele znatno potamne. Krošnja je u početku uspravna i piramidalna, a kasnije se širi i zaokružuje. Listovi su svijetlo zelene boje u proljeće, a tamnije zeleni ljeti. Naizmjenični su, eliptično-ovalnog ili obrnuto jajo-likog oblika, a rubovi su blago napiljeni. Dužine su od 5 do 15 cm i širine od 3 do 8 cm. Na peteljci se nalaze dvije nasuprotne tamnocrvene žlijezde. Cvjetovi su hemafroditi u grozdastim cvatovima s od dva do pet cvjetova bijelih latica. U načelu ih oprašuju pčele i bumbari. Cvat se javlja istodobno s listovima u travnju ili svibnju. Plodovi su malobrojniji i manji nego oni kod pitomih sorti. Tamnocrvene su boje, gotovo kuglasti do ovalni, širine od 1 do 2 cm, kiselo-slatkog okusa po kojem se razlikuje od kultivara. Sazrijevaju od svibnja i u ljetnim mjese-cima, ovisno o mjestu rasta.

Tekst: Marija Glavaš Foto: Marija Glavaš, internet



Ljekovito bilje

Kemijski sastav: usplođe, odno-sno mesnati dio ploda sadrži oko 78 % vode i 8,5 do 14 % šećera. Glavni še-ćeri u usplođu su glukoza i fruktoza, a od organskih kiselina najzastupljenije su jabučna i limunska, slijede jantarna, folna i salicilna kiselina u formi salicil aldehida. Od pigmenata najzastuplje-niji su antocijanini (pigmenti zaslužni za crveno obojenje), a prisutan je i karotin (narančasto). Sadrži celulozu, pektine, enzime i dušične tvari. Od vitamina C i B, a od minerala u bogatoj mjeri kalij, za-tim kalcij, natrij, magnezij, željezo, bakar i mangan. Sjemenke sadrže amigdalin i encim emulzin, a kora tanine. Listovi vi-

tamin C i znatne količine karotina. U pe-teljkama ima tanina i tvari diuretičnog djelovanja, flavonoida i kalijevih soli.

Ljekovita svojstva: peteljke ploda imaju svojstva astringenta (sredstvo za zatvaranje), diuretika i tonika. Od njih se spravlja uvarak za tretman cistitisa, edema, problema s bronhima, anemije i proljeva, a od čaja moćan diuretik. Siro-vi plodovi pomažu otkloniti umor i time popraviti raspoloženje. Smolu je mo-guće koristiti kao inhalacijsko sredstvo u slučaju kašlja koji ne prolazi. Kašalj se može ublažiti i uvarkom od kore, a koji koristi i u smirivanju upala, osobito usne šupljine.

Otrovnost: svi predstavnici roda sadrže amigdalin i prunazin iz kojih se rastvaranjem u vodi stvara cijanovodik. Taj je otrovni spoj u najvećoj mjeri za-stupljen u sjemenkama i lišću. Najčešće je količina premala da bi izazvala ikakve posljedice, no u slučaju da je plod izra-zito gorak treba ga ispljunuti. U maloj količini cijanovodik stimulira disanje, pospješuje probavu i popravlja raspolo-ženje. U velikoj uzrokuje prestanak disa-nja i smrt.

Pridolazi primiješana i na rubovima šuma

Listovi i plodovi

Bijeli cvjetovi


Zanimljivosti

Nema tog sivog dana koji ne može, barem na trenutak, uljepšati kockica čokolade. I ne bi bilo problema kada bi sve

ostalo samo na toj jednoj maloj kockici. Šteta što šećer iz te slasne delicije ima toliko negativnih strana zbog kojih ga liječnici i znanstvenici smatraju tihim neprijateljem 21. stoljeća. Pretjerani unos šećera mijenja cijeli metabolizam te je jedan od glavnih uzročnika mnogih zdravstvenih problema poput pojave dijabetesa, povišenog krvnog tlaka, po-većane tjelesne mase, astme, promjene raspoloženja, ubrzavanja starenja kože, pojave akni i karijesa te pojave tumor-skih stanica. Stanje zbog pretjerane kon-zumacije šećera danas jest alarmantno, ali rješenja ima. Statistika pokazuje da se od 60-ih godina prošlog stoljeća do da-nas potrošnja šećera na globalnoj razini konstantno povećava, a sinkronizirano s time rastu i incidenti pobolijevanja od prethodno navedenih bolesti. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozo-rava da dnevni unos šećera za žene ne bi trebao prijeći 25 grama, dok je za muš-karce ta brojka 35 grama. Jedna čajna žličica ekvivalent je za 5 grama šećera. No, šećer nisu samo bijeli kristalići koje

dodajemo u svoju jutarnju kavu ili kola-če, on je esencijalni dodatak u skoro 99 posto rafiniranih proizvoda koje može-mo naći na policama supermarketa. Pri-mjerice, u soku od jabuke količine 250 ml (mala staklena bočica) nalazi se oko 26 grama šećera.

Vidimo, prijeći preporučenu dnevnu brojku i više je nego lako.

Općenito, pod pojmom šećer po-drazumijevamo saharozu, molekulu koja se sastoji od dva dijela – glukoze i fruktoze. Glukoza putuje k superiornom mozgu hraneći ga, a fruktoza odlazi u jetru pohranjujući se u obliku masti. Saharoza se dobiva ekstrakcijom iz še-ćerne trske i šećerne repe. Dakle, čista saharoza nije ništa drugo nego komad tvrdog štapa s kojim bismo se itekako namučili i nimalo zasladili kada bismo ga takvoga htjeli konzumirati. Rafini-ranjem se odstranjuju biljna vlakna i dobivaju kristali bez biljnih pigmenata i minerala. Taj „savršeni“ proizvod kon-tinuiranim unosom polako izaziva ovi-snost u nekom obliku, uz niz akutnih i kroničnih stanja. Šećerna trska prvi je puta korištena u Polineziji odakle se proširila u Indiju. U egipatskoj, grčkoj i rimskoj civilizaciji šećer se koristio u

toliko malim količinama da Grci, koji su imali riječ za skoro sve, nisu imali riječ za šećer.

Prerada šećerne trske čuvala se kao stroga tajna u drevnoj Perziji zbog veli-kog profita, sve dok ju nisu osvojili Arapi. Križarski su ratovi osvajanjem arapskih područja šećer donijeli i u Europu. Da-nas je rafinirani šećer najčešći zaslađivač hrane.

Problem je u tome što se, osim što je kaloričan i nutritivno prazan, za njegovu probavu troše iz tijela zalihe vitamina B, kalcija, aminokiselina i minerala, naroči-to kroma. Može se reći da je šećer „krad-ljivac“ u organizmu. Isto tako, stanice u ljudskom tijelu velikog broja populacije danas su postale otporne na inzulin - hormon koji regulira razinu glukoze u krvi, a upravo zbog prevelikog unosa šećera i rafiniranih ugljikohidrata. Po-sljedično tome, visoka razina glukoze u krvi rezultira daljnjim povišenjem razine inzulina u krvi stvarajući tako začarani krug iz kojeg se teško izvući, ali ne i ne-moguće. Želju za slatkim možemo zado-voljiti na brojne druge načine od kojih jedan nudi sama priroda. Ovoga puta možemo reći da je rješenje na samom stablu!

Ksilitol

Čudo od brezinog šećera

Tisućama godina med i svježe ili sušeno voće, bogati mineralima i vitaminima, zadovoljavali su čovjekovu želju za slatkim. Danas je to mjesto zauzeo rafinirani šećer čija je prekomjerna konzumacija uzrok mnogim zdravstvenim problemima. No, želju za slatkim možemo utažiti i na druge načine. Ovog puta možemo reći da je rješenje na samom stablu! Riječ je o prirodnom šećeru ksilitolu, odnosno brezinom šećeru koji se dobiva iz lista ili kore breze i koji sve češće nalazi mjesto u smočnicama brojnih domaćinstava.


Prva proizvodnja brezinog ili drvenog šećera počela je u Finskoj


Zanimljivosti

Naime, riječ je o prirodnom šećeru ksilitolu, odnosno brezinom šećeru koji se dobiva iz lista ili kore breze. Ksilitol je slatkast poput običnog šećera, ali sadrži 40 % manje kalorija, a glikemijski indeks mu je tek 7, za razliku od običnog šećera čiji je glikemijski indeks vrlo visok i izno-si 70.

Glikemijski indeks (GI) je mjerna jedi-nica za brzinu kojom se u krvi podigne razina šećera. Namirnice koje imaju ni-zak glikemijski indeks otpuštaju energi-ju postepeno i umjereno omogućavaju-ći nam dovoljno energije nekoliko sati nakon jela ili tijekom dana.

Proizvodnja šećera i praha ksilitola složen je postupak koji je u laboratori-ju prvi otkrio i izveo njemački biokemi-čar Hermann Emil Fischer 1891. godine koji je nagrađen Nobelovom nagradom 1902. godine za doprinose u kemiji.

Prvo se sirovina - brezina kora potapa u vodi te procesom hidrogeniranja na-staje smjesa ksilitol. Dobivena se smjesa zagrijava pri čemu voda isparava. Zatim nastane koncentrat koji se kristalizira pomoću centrifuge gubeći preostalu vodu, a nakon sušenja i prosijanja dovr-šen je postupak stvaranja ksilitola koji je dostupan u dvije različite veličine zrna. Kristali se drobe kako bi se brezinom šećeru dao oblik na koji su potrošači naviknuli pa posve nalikuje običnom bijelom šećeru ili je puno finiji u prahu.

Prva proizvodnja brezinog ili drve-nog šećera, kako ga još nazivaju, poče-la je u Finskoj gdje na krajnjem sjeveru

risti u liječenju poremećaja srednjeg uha kod djece. Nazalni pripravci koji sadrže ksilitol štite od stafilokoknih bakterija i učinkoviti su u liječenju astme. Ksilitol je učinkovit u liječenju i prevenciji osteopo-roze.

Rezultati nekih istraživača poka-zali su da je ta tvar sposobna zadebljati koštano tkivo i vratiti mineralnu ravno-težu. Kemičari se oslanjaju na uporabu ksilitola za stvaranje smola, estera i ne-kih drugih tvari. U farmakologiji ova se supstanca nalazi u sirupima i kapsulama protiv kašlja, vitaminima za žvakanje, oralnim tekućinama i pastama za zube. Dok slatkiši sa šećerom doprinose rastu gljivice Candide koja se nastanjuje u na-šem probavnom sustavu, ksilitol može potpuno spriječiti ili zaustaviti ovaj proces. A istraživanja na poljima pro-izvodnje kozmetike pokazala su kako korištenje brezinog šećera pospješuje proizvodnju kolagena u organizmu i čini kožu hidratiziranijom, zaglađeni-jom i sjajnijom, što svatko od nas želi za sebe. I više je nego dovoljno razloga da smanjimo količinu šećera u svojoj pre-hrani ili ga malo po malo zamijenimo onim što nam priroda daje gotovo ser-viranog na tanjuru, brezinim ili drvenim šećerom. U 21. stoljeću hrana bi trebala biti lijek i naš saveznik, a nikako tiha pri-jetnja.

uspješno rastu stabla breze čije je drvo rezervoar ksilitola. Već je duže vrijeme moguće proizvesti brezin šećer i iz ku-kuruza. U tome prednjači Kina kao najveći izvoznik ksilitola, međutim ti su proizvodi često označeni kao GMO i nemaju isti okus i učinak kao izvorni prirodni brezin šećer dobiven iz finskih i austrijskih stabala breze. Ovaj prirodni zaslađivač ima mnoge pozitivne učinke na zdravlje. Često je korišten u zubnoj i oralnoj njezi. Za ra-zliku od uobičajenog šećera, brezin šećer ne samo da ne oštećuje zube, već također sprječava propadanje zuba i bori se protiv parodontitisa. Krajem prošlog stoljeća finski znanstvenici uspoređivali su učinke ksilitola i saharoze na zube i usnu šupljinu. Pokazalo se da ksilitol, za razliku od ostalih šećera, ne izaziva fermentacijsku reakciju u kon-taktu sa slinom te ne potiče rast bakte-rija u usnoj šupljini. Osim toga, ksilitol je učinkovit u popravljanju pukotina uzro-kovanih karijesom, čisti zube od plaka i poboljšava zaštitu cakline. Studije su pokazale da pozitivan rezultat ksilitola za zube traje dugi niz godina. Prema istraži-vačima, dovoljno je konzumirati 6 grama brezinog šećera dnevno kako bi se spri-ječilo propadanje zuba. Uz to, ksilitol ima antiinfektivna svojstva i zbog toga se ko-

Kristali brezinog šećera drobe se i nalikuju prirodnom bijelom šećeru

Kora stabla breze prirodni je rezervoar ksilitola


Fotovijest

Zanimljive fotografije poslao nam je naš čitatelj Danijel Vuković iz Zmajevca u Baranji koji se ama-terski bavi fotografijom već 15

godina. Ritske šume koje se nalaze u blizini tog pitomog baranjskog mjesta prava su meka za fotografe jer obiluju prizorima netaknute prirode, a gospo-din Vuković česte boravke u prirodi zači-nio je fotografiranjem navedenih šuma, vodotoka u šumama, životinja i opće-nito sveukupne prirode šuma u svim

Podunavske šume kroz oko objektiva

Danijel Vuković


Fotovijest

godišnjim dobima. Tijekom vremena nastala je jedna bogata arhiva pomno odabranih i čuvanih fotografija koje će tako postati svjedokom vremena.

Poslane fotografije nastale su u raz-doblju od 2015. do 2019. godine u gos-podarskoj jedinici Zmajevačke podu-navske šume. Niti jedna nije obrađena u alatima za obradu fotografija, već su uhvaćeni kadrovi snimljeni u svoj svojoj prirodnoj ljepoti. Smatramo da zaslužu-ju objavu u našemu listu.

Podunavske šume kroz oko objektiva

Tekst: Goran VincencFoto: Danijel Vuković

Aktualno


Zanimljivosti

42 HRVATSKE ŠUME BROJ 273 | RUJAN 2019.

JasenJasen je rod drveća iz porodice Oleaceae. Rod obuhvaća 63 vrste u Europi, Aziji, Sjevernoj Americi i sjevernoj Africi. U Hrvatskoj su autohtoni poljski jasen u poplavnim nizinskim šumama, gorski jasen u gorju te crni jasen u submediteranu. Listovi su neparno sastavljeni. Drvo je tvrdo i koristi se u izradi namještaja, brodova, glazbenih instrumenata, za ogrjev itd. Cvjetovi su dvospolni ili jednospolni i jednodomni, skupljeni u sastavljene paštitce. Ocvijeće je najčešće sastavljeno od 4 la-tice, kod nekih vrsta 2 ili ih nema. Plod je okriljeni oraščić - perutka. Oprašivanje je pomoću kukaca (npr. crni jasen) ili vjetra (npr. poljski jasen, gorski jasen itd.).

Priredila: Ljilja Ivković

DV “DUGA RESA”Ime i prezime djeteta: Marta Klokočki, 6,2 godineOdgojiteljica: Marija MeandžijaKomentar djeteta: „Meni je djed rekao da je to drvo od kojeg on radi stolove jer je stolar.”

DV “GUSTAV KRKLEC”, KrapinaIme i prezime djeteta: Mark Malarić, 6,3 godineOdgajateljice: Davorka Klasić i Zdravka GalovićKomentar djeteta: „Drvo ima puno grana, zelenih listova. Od jasena možemo napraviti namještaj.“

DV “BOTINEC”, ZagrebIme i prezime djeteta: Irina Mlinar, 5,5 godinaOdgojiteljice: Kristina Radelja i Katari-na SešinaKomentar djeteta: „Kad puše vjetar, možeš pričati s njim, baš šušti.”

DV “POTOČNICA”Ime i prezime djeteta: Lucija Šic, 5,10 godinaOdgojiteljice: Marica Kocijan, Mirka Bastijanić i Vesna LampićKomentar djeteta: Roko Grgić (5,10 godina): „Drvo jasen služi za grijanje kada je vani zima.“


Aktualno


DV “BUKOVAC”, ZAGREBIme i prezime djeteta: Vida MagdićOdgojiteljice: Marina Mikulin i Lidija PintarićKomentar djeteta: „Jasen je cvijet i list na grani u našem vrtu i ima lišće, zeleno, smeđe i mekano. “

DV “PČELICA”, Vrgorac Ime i prezime djece: Rita Dropulić, Dean Tolić, Laura Vuković, Ante MarkotićOdgojiteljice: Doris Nizić i Maja DodigKomentar djeteta: Ante Markotić (6,3 godine): „Stablo jasena je veliko i ima malo lišća. U jesen mu listovi padaju na pod. Zimi je ledeno pa na njemu ostanu samo grančice. “

DV “PLOČE”Ime i prezime djeteta: Tomislav Dabić, 6 godinaOdgojiteljice: Snježana Merdžan i Zagorka Radonić BurićKomentar djeteta: „Jasen može narasti do 40 m.“

DV “ZAPRUĐE”Ime i prezime djeteta: Ivan Pavao Milutin, 6 godinaOdgojiteljice: Aleksandra Majstorović, Danijela Brumec i Dijana CulovićKomentar djeteta: Nikol Jurišić (6 godina): „Jasen je duguljast i visok. Ima puno uskih listića, male žute listiće, smeđe deblo i raširene grane kao žirafin vrat.”

DV “VEDRI DANI”, ZAGREBIme i prezime djeteta: Mia Marinović, 6,1 godinaOdgajatelji: Dalibor Reš i Vera SiročićKomentar djeteta: „Od jasena se rade instrumenti, papir, namještaj, tvrdo je i elastično pa se od njega rade čamci. Harry Potter bi od njega napravio čaroban štapić.“

DV “ZVONČIĆ”, OzaljIme i prezime djeteta: Ema ŠkrakOdgojiteljice: Melita Golub i Martina VratarićKomentar djeteta: „Jasen me podsjeća na jesen!“


Aktualno


Documents

Aktualno European green deal - hrsume.hr