AID SMAJIĆ VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE fileSarajevo, 1437. po H. / 2016. godine AID SMAJIĆ VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE MUSLIMANSKE OMLADINE U BIH 02 Vesatijja

AID SMAJIĆ

VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNEORIJENTACIJE MUSLIMANSKE OMLADINE U BOSNI I HERCEGOVINI

AID SMAJIĆ

VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE MUSLIMANSKE OMLADINE U BIH

02 Vesatijja knjige 2016 prve strane copy.indd 1 08.04.16. 15:08

Izdavač: Centar za dijalog - Vesatijja www.cdv.ba

Za izdavača: Senad Ćeman

Recenzenti: Ismet Dizdarević Jadranka Kolenović-Đapo

Lektor: Emina KamenarevićKorektor: Mohamed-Suleyman TadefiTehnički urednik: Aida Mujezin-ČoloDizajn korice: Tarik Jesenković

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 316.752-053.6:28(497.6) SMAJIĆ, Aid Vrijednosti i vrijednosne orijentacije muslimanske omladine u BiH : istraživački projekt /Aid Smajić. - Sarajevo : Centar za dijalog - Vesatijja, 2016. - str. 116 : graf. prikazi ; 20 cm Bibliografija: str. 95-100. ISBN 978-9958-065-11-8 COBISS.BH-ID 22889478


Sarajevo, 1437. po H. / 2016. godine

AID SMAJIĆ

VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNEORIJENTACIJE MUSLIMANSKE OMLADINE U BIH


Knjiga je autorov znanstveno-istraživački rad realiziran u periodu od 20. novembra 2014. do 31. maja 2015. godine, uz finansijsku podršku Centra za dijalog - Vesatijja.Mišljenja iznesena u tekstu odražavaju stavove autora i nisu nužno stavovi izdavača.

Vrijednosne orijentacije final.indd 4 8.4.2016 12:58:17

5

Sadržaj

Uvod .............................................................................. 7vrijednosti i vrijednosne orijentacije ........................ 10osnovne psiho-socijalne značajke mladalačke dobi ........................................................... 15društveni kontekst mladih u BiH ............................. 23

Metodologija istraživanja ......................... 31Predmet, ciljevi i hipoteze istraživanja ..................... 31ispitanici ....................................................................... 32instrumentarij .............................................................. 36Prikupljanje i obrada podataka .................................. 36

rezUltati i analiza ............................................ 39vrijednosne hijerahije i strukture .............................. 39religija i moral ............................................................. 45Brak i porodica ............................................................. 58slobodno vrijeme i rad ................................................ 66društvo i politika ......................................................... 74

zakljUčna razMatranja ................................ 87literatUra ............................................................. 95Prilog – UPitnik s PostociMa ..................... 101



7

Uvod

U posljednjih nekoliko decenija svjedoci smo sve izra-ženijeg društvenog i naučnog interesiranja za vrijed-nosti i vrijednosne orijentacije mladih, što je trend povezan s nekoliko komplementarnih razloga. vri-jednosti, prije svega, imaju svoje etičko, identitetsko i eksplanatorno značenje i značaj za čovjekovu egzi-stenciju i ponašanje. kao ciljne odnosno “treba da” či-njenice, vrijednosti su najviši, neoborivi ideali morala kojima i pojedinac i kolektiv mogu težiti, dok kao em-pirijsko-faktičke ili “jeste” činjenice one predstavljaju aktuelna individualna i kolektivna uvjerenja o poželj-nom, odnosno relativno stabilne i multifunkcionalne društveno-psihološke datosti iznimno važne za razu-mijevanje kako ličnosti pojedinca tako i stanja i stre-mljenja u široj društvenoj zajednici. na diskrepancu između etičkih ideala i društvene stvarnosti obično se gleda(lo) s osudom, smatrajući to urušavanjem tra-dicionalnih normi, prijetnjom za temeljne društvene vrijednosti i (pred)znacima mogućeg etičkog sunova-rata s obzirom na, između ostalog, svojevrsni “preo-bražajni” potencijal u društvu raširenih vrijednosnih “jeste” činjenica i njihovu sposobnost da se u konač-nici nametnu kao normativne, krajnje, “treba da” vri-jednosti.


VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE8

zbog svojih psiho-socijalnih i socioloških spe-cifičnosti, doba mladosti se smatra životnom fazom izrazito važnom za pravilan razvoj zrele ličnosti. Uz karakteristične i nenadomjestive društvene, psiho-socijalne i biološke resurse mladih, konstantna ten-dencija vremenskog produživanja mladalačke dobi do mjere da je ono danas gotovo dvostruko duže od djetinjstva, usložnjavanje razvojnih zadataka koji se vezuju za ovu životnu fazu, te sve složenijih i ubrza-nijih društveno-kulturnih promjena na globalnom i lokalnom nivou, primorale su teoretičare i istraživače društva da posebnu pažnju posvete adolescentima. U kontekstu ovog i sličnih istraživanja, posebno je važ-na činjenici da su, za razliku od odraslih, mladi, iako na “pragu zrelosti”, i dalje značajno prijemčivi za so-cijalizacijski utjecaj, zbog čega predstavljaju izrazito senzibiliran segment društva pomoću kojeg se može ostvariti vjerodostojan uvid u aktuelne procese i sta-nja u datom društvenom okruženju, ali i u trendove koji anticipiraju vjerovatna buduća kretanja.

Upravo u spomenutim višestrukim značenjima vrijednosnih stavova i mladalačke dobi skriveni su razlozi istovremene i zabrinutosti i nade današnjeg čovjeka, onog muslimanskog u Bosni i Hercegovini (BiH) napose, u pogledu sadašnjosti i budućnosti mla-dih naraštaja, imajući u vidu izazove s kojima se suo-čavaju i očekivanja koja pred njih postavlja društveno okruženje. a ona se, istini za volju, nekad mogu činiti kontradiktornim. s jedne strane, od mladih se očekuje da usvoje tradicionalne društvene norme i tako saču-vaju u društvu ukorijenjene etičke vrijednosti i nasta-ve zacrtani društveni razvoj, ali i da, s druge strane, prihvate promjene neophodne za prilagođavanje sve


Uvod 9

dinamičnijem svijetu, onom tranzicijskom posebno. U odgovornim društvima, koliko se uspješno mladi nose s proturječnostima svojih razvojnih zadataka predmet je kontinuiranih i pomnih analiza. na tom tragu su u svijetu (ester i sar., ur., 1994), regionu (Ba-loban, ur., 2005) i kod nas (UndP, 2009; žiga i sar., 2015) nasta(ja)le mnogobrojne studije o vrijednosnim stavovima mladih. i predmetno istraživanje o vrijed-nostima i vrijednosnim orijentacijama muslimanske omladine u BiH provedeno je u uvjerenju da je “omla-dinska zadaća stvarati povijest, sadašnjost i buduć-nost” (Younnis i sar., 2001, prema ilišin, 2006, str. 15), a da je odgovornost društva pružiti im, prije svega, “saosjećajno razumijevanje” (engl. symphatetic under-standing ‒ elkind, 1994) njihovih potencijala, potreba, aspiracija i izazova s kojima se suočavaju u okolno-stima ubrzanih dobnih i društveno-idejnih tranzici-ja na svom putu odrastanja, a onda, u skladu s tim, osigurati im dovoljne resurse i odgovarajuće temelje neophodne za izvršenje te zadaće.

sukladno tome, osnovni cilj našeg istraživanja bio je utvrditi i analizirati vrijednosne stavove musliman-ske omladine u BiH u četiri temeljna područja živo-ta – religija i moral, brak i porodica, slobodno vrije-me i rad, društvo i politika – pri čemu smo se zbog ograničenosti raspoloživih tehničkih resursa morali ograničiti na najvažnije indikatore i parametre ovdje razmatranih vrijednosnih tendencija. također napo-minjemo da iako pojedini autori izraz “mladost” kori-ste za kasnu adolescenciju, odnosno ranu odraslu dob (lacković-grgin, 2006), mi ćemo pojmove mladost, omladina, mladi, mladenaštvo, mladalačka dob i ado-lescencija ovdje koristiti kao sinonime koji označavaju



razvojno razdoblje od 11. do 20. godine (Berk, 2006), naglašavajući pritom da je svaka podjela ipak arbitrar-na i da naš uzorak u ovom istraživanju čine ispitanici starosne dobi od 17 do 20 godina. Uvažavajući spo-menuta ograničenja ove studije, te komplementarno s relevantnim spoznajama ranije provedenih sličnih istraživanja, dobijene rezultate i provedene analize bi trebalo uvažiti kod planiranja odgojnog i socijalizacij-skog djelovanja među mladim naraštajima. s tim ci-ljem, saznanja do kojih smo došli u provedenom istra-živanju činimo dostupnim naučnoj i široj društvenoj javnosti.

na kraju, želimo izrazitu našu svesrdnu zahval-nost centru za dijalog - vesatijja u sarajevu što je obe-zbjedio finansijska sredstva neophodna za realizaciju ovog istraživačkog projekta.

Vrijednosti i vrijednosne orijentacije

svako društvo temelji se na određenim shvatanjima i nepisanim pravilima “poželjnog”, kao što i svaki po-jedinac u jezgri svoje ličnosti ima društveno i isku-stveno posredovan odgovarajući sistem vjerovanja o poželjnim ciljevima i vodećim načelima u životu (Mladenović i knebl, 2000) koji energiziraju i usmje-ravaju njegovo ponašanje, a njegovoj egzistenciji daju smisao. zbog toga će danas mnogi kazati da je čovje-kovu društvenost u totalitetu njenih manifestacija, društvenu određenost i individualnost nemoguće ra-zumjeti i njegovo ponašanje objasniti bez uvida u nje-gove referentne vrijednosti i vrijednosni sistem (vuj-čić, 1987). Uz savremene promjene izazvane različitim


Uvod 11

vrstama inovacija, pojavom pluralizma, individualiz-ma, relativizma, gubitkom smisla života te jačanjem fundamentalizma, to je ujedno i osnovni razlog zbog kojeg posljednjih decenija bilježimo ogroman porast u istraživanjima vrijednosnih pojava do te mjere da pojedini autori početak trećeg milenija nazivaju “sto-ljećem otkrića vrednota” (Hoblaj i črpčić, 2000:360).

vrijednosti su pojam koji u svakodnevnom go-voru nosi različita značenja te društveno-psihološka činjenica oko čijeg se određenja istraživači različitih naučnih usmjerenja u principu razilaze i raspravljaju, što je obično izraz različitosti njihovih polaznih aksi-oma i fokusa teorijskog interesiranja ali i važnosti ove pojave za adekvatno funkcioniranje kako pojedinca tako i kolektiviteta. s obzirom na njeno interesiranje za vrijednosti kao normativne, ciljne, “treba da” činje-nice, za teologiju, naprimjer, one su “neoborive, po-sljednje, najveće veličine ciljeva i odnosa ćudorednog-moralnog djelovanja” (Baloban, 2005:11). društvene i humanističke nauke su, pak, za vrijednosne pojave za-interesirane prije svega kao faktičke, operativne, “jest” činjenice (vujčić, 1987) odnosno opažene empirijske konstrukte koji izražavaju temeljna i relativno čvrsta ljudska uvjerenja o tome šta je poželjno ili nepoželjno, dobro ili loše, važno ili nevažno (ilišin i radin, 2002) te ih takva usmjeravaju prema višim ili nižim, važni-jim ili manje važnim, poželjnim ili nepoželjnim cilje-vima u životu. U tom smislu sociolozi ih prvenstveno smatraju društvenim propisima, idealima i moralnim normama koje su karakteristične za određene druš-tvene grupe i sisteme (čekrlija, turjačanin i Puhalo, 2004). za psihologe one predstavljaju temeljna, re-lativno stabilna vjerovanja čovjeka o preferabilnom,



nastala “kao rezultat socijalizacije”, pod utjecajem in-dividualnog iskustva te društvenih i kulturnih faktora, koja, na individualnoj razini, značajno utječu na stavo-ve i ponašanja” (Franc, Šakić i ivičić, 2002:216) u razli-čitim segmentima života. vrijednosni stavovi su, pre-ma tome, kolektivne i individualne datosti u kojima se najjasnije i najintimnije prepliću socijalno i psihološko, s obzirom na to da su značajno povezane i s ličnim i s društvenim funkcijama, iskustvom i identitetom.

Bez obzira na to radi li se o pojedincu, nekoj druš-tvenoj grupi ili cijeloj zajednici, vrijednosne kategorije u stvarnom životu nikad ne dolaze samostalno, nego u vrijednosnim sistemima kao “određenom skupu vri-jednosti ljudi koje su organizirane na višedimenzio-nalnom kontinuumu od relativne važnosti i koje me-đusobno tvore određen tip iskustvenih, logičkih i emo-cionalnih veza i odnosa” (vujčić, 1987:45). vrijednosti su odatle organizirane na način vrijednosnih dimen-zija uređenih nadalje po principu relativnih prioriteta koji su, sukladno specifičnim povijesnim, društvenim i aktuelnim okolnostima i personološkim dispozicija-ma pojedinca inkorporirani u totalitet vrijednosnih si-stema. U dodiru s egzistencijalnim, faktičnim, “onim što jeste” i “što je očito”, jednom riječju, stvarnim živo-tom, vrijednosne dimenzije kao normativni elementi i propozicije unutar nečijeg sistema vrijednosti popri-maju formu vrijednosnih orijentacija kao cjelovite slike iskustva, ukupnog pogleda i generalizirane koncepcije ljudi o poželjnim oblicima odnosa prema sebi, svijetu i svojim stavovima u različitim segmentima života, koje, u skladu s tim, nazivamo, primjerice, konzervatizam, patrijarhalizam, autoritarizam, etnocentrizam ili eko-nomski liberalizam (labus, 2005).


Uvod 13

značaj vrijednosnih stavova za društvo i poje-dinca te važnost njihovog sistematskog izučavanja proizlazi iz naravi i društveno-psiholoških funkcija vrijednosnih kategorija. U tom su smislu vrijednosti dugotrajni i stabilni ali i promjenjivi društveni feno-meni i individualne dispozicije koje društvu i ljudskoj ličnosti daju kontinuitet. vrijednosne kategorije, me-đutim, također pružaju mogućnost lične i kolektivne promjene i napretka s obzirom na to da su podložne varijacijama tokom vremena bilo kao posljedica in-trapsihičke rekonstrukcije pojedinca ili povijesnih događaja u širem okruženju. vrijednosti nadalje uka-zuju na poželjan način ponašanja i ciljno stanje egzi-stencije, zbog čega u principu posjeduju motivacijski potencijal i izraženu sposobnost da aktiviraju djelo-vanje pojedinca i kolektiva u skladu s vrijednosnim sadržajima (čekrlija, turjačanin i Puhalo, 2004; la-bus, 2005) i posluže kao kriterij i orijentir u kontekstu donošenja odluka i snalaženja u okruženju (vujčić, 1987). na kraju, na nivou zajednice one imaju integra-tivnu funkciju (labus, 2005) jer uspostavljaju društve-no poželjne i zajedničke ciljeve za svoje članove, a na nivou pojedinca one mu daju priliku da njihovim pre-uzimanjem izgradi ne samo vlastiti socijalni identitet i osjećaj pripadnosti širem okruženju nego i da izrazi svoj odnos spram egzistencije u njenim različitim as-pektima a njegovom životu daju značenje i smisao.

Usvajanje vrijednosti i izgradnja stabilnog i ko-herentnog vrijednosnog sistema osnovni su razvojni zadaci mladalačke dobi na čijim će se temeljima u ko-načnici formirati i svojevrsna životna filozofija mlade jedinke (Berk, 2006; lacković-grgin, 2006). istovre-meno nošen težnjom da samostalno donosi odluke,



uključujući i one u vezi s vizijom svog života, i novo-stečenim sposobnostima apstraktnog i hipotetičkog razmišljanja o životnim i pitanjima morala, adolescent je spreman da se aktivno uključi u razvoj lične ideolo-gije, što ne bi trebalo da bude jednosmjeran proces u kojem osoba pasivno preuzima vrijednosne preferen-cije socijalnog okruženja (čekrlija, turjačanin i Puha-lo, 2004). Štaviše, traganje za smislenim idejama i ide-alima “vrijednih života” osnovna je pokretačka snaga mladalačkog vezivanja za profesiju, vjeru, zajednicu, političke i druge ideale, koja će heteronomnu, socija-liziranu izvana ponuđenu moralnost transformirati u autonomni, poosobljeni, lično odabrani vrijednosnu i moralnu orijentaciju. Upravo u skladu s tim mjerilom mladi će pojedinac detektirati i procjenjivati sve druš-tvene sadržaje, uključujući i one religijske prirode, tako da će mu oni u principu biti zanimljivi i privlačni onoliko koliko mu mogu pomoći da odgovori na pita-nje egzistencijalnog smisla (Mandarić, 2000).

koliko će se uspješno, međutim, ovaj proces inter-nalizacije životnih vrijednosti okruženja odvijati, na koje prepreke njeni akteri i nosioci ideološke socijali-zacije mlade osobe mogu naići, šta su to okolnosti koje mogu olakšati ili otežati slijeđenje pozitivnih društve-nih ideala, pitanja su snažno povezana s razvojnim specifičnostima mladalačke dobi i psiho-fizičkim pro-mjenama karakterističnim za ovaj period života.


Uvod 15

Osnovne psiho-socijalne značajke mladalačke dobi

Po mnogima, formiranje identiteta i integracija u društvo te s njima povezane promjene u fizičkim, ko-gnitivnim i socio-emocionalnim funkcijama mlade jedinke predstavljaju osnovne psiho-socijalne značaj-ke mladalačke dobi. kad se radi o tjelesnim i psiho-loškim promjenama koje se dešavaju u adolescenciji, istraživači i autori, u tom smislu, obično počinju s onim najočitijim, a to su novonastale varijacije u bio-loškim funkcijama i fizičkom izgledu, koje imaju ite-kako važne intelektualne, psihološke i društvene po-sljedice za mladu osobu čije razmatranje obično traži viši nivo socio-psihološke imaginacije i sistematsku analizu. drugim riječima, tjelesni rast adolescenta ne odvija se u društveno-psihološkom vakuumu nego – naprotiv – suptilno, ali značajno, povezan je s njego-vim intrapsihičkim svijetom i dešavanjima na druš-tveno-kulturnom planu s obzirom na to da su razli-čiti aspekti ličnosti po definiciji međusobno povezani (Hwang i nilsson, 2000) i da ih teoretičari konceptu-alno diferenciraju da bi pojednostavili sagledavanje i analizu ovog fenomena.

tako je zamah u tjelesnom rastu, primjerice, je-dan od prvih znakova ulaska u pubertet ili ranu ado-lesenciju, pri čemu se tijelo pubescenta obično počinje razvijati u skladu sa, za tu dob karakterističnim, ka-udalno-cefalnim i distalno-proksimalnim obrascem rasta na način da njegovi ekstremiteti brže rastu u od-nosu na ostale dijelove tijela, usljed čega mladi popri-maju nesrazmjeran, neproporcionalan, a neki će kaza-ti čak i nezgrapan izgled (Berk, 2008). važnije od toga



je svakako to što su ovih anatomskih promjena svjesni kako oni u njihovom okruženju tako i oni sami, što može imati ozbiljne implikacije za njihove društvene odnose, samopoimanje i emocionalno stanje.

za mnoge odrasle u njihovom okruženju to je znak da donedavni dječak ili djevojčica postaje odrasla oso-ba, zbog čega se tako prema njima treba i odnositi (Mandarić 2000), tj. sputavati djetinjasto ponašanje i tražiti da se počnu prilagođavati svojim novim obave-zma i ulogama odrasle osobe. Psiholozi posebno ističu društveno-psihološki značaj “uvremenjosti” anatom-sko-fiziološkog sazrijevanja i tjelesnog rasta (vranje-šević i sar., 2003; lacković-grgin, 2006).

za emocionalni i socijalno-moralni rast mladog pojedinca i njegove kasnije ponašajne tendencije, vri-jeme i način ovog ubrzanog fizičkog odrastanja mogu biti od presudne važnosti. s tim u vezi, kao primjer, stručnjaci napominju da rano sazrele djevojčice zbog svog “drukčijeg” izgleda veoma često bivaju stigma-tizirane i odbačene od svojih vršnjakinja, tako da su primorane prijateljstva uspostavljati s odraslijim gru-pama koje ih dovode u situacije s kojima se intelektu-alno i psihički ne mogu nositi jer su jednostavno još mlade te takve nedorasle za “prijevremena iskušenja”. drugim riječima, biološka dob odnosno nivo tjelesne i spolne zrelosti pojedinca u ovakvim slučajevima ne mora se neminovno podudarati s nivoom njegovog intelektualnog funkcioniranja (kognitivna dob), koli-činom životnog iskustva (hronološka dob) i stepenom školovanja, tj. onoga što je adolescent uspio tokom školovanja naučiti (lacković-grgin, 2006) zbog čega se mlada osoba može naći u ozbiljnim problemima,


Uvod 17

uključujući različite oblike rizičnog ponašanja (Berk, 2008). U sličnim iskušenjima mogu se naći i rano sa-zreli dječaci usljed asinhronog razvoja u spomenutim dobnim kategorijama, ali i njihovi kasno sazreli vrš-njaci s obzirom na to da i oni svojim izgledom ne za-dovoljavaju vršnjačke standarde.

osim toga, tjelesni razvoj je usko povezan i sa specifičnim emocionalnim stanjem adolescenata. U tom smislu, današnji mladi odrastaju pod utjecajem globalne kulture koja veliku pažnju pridaje vanjskom, fizičkom izgledu osobe i u tom pogledu predstavlja im konvencionalne ideale i kriterije ljepote u svjetlu u ko-jem bi mlađi naraštaji trebali sagledavati i vrednovati svoje tjelesno “ja”. U takvom jednom kulturološkom okruženju, i u momentu očitih anatomskih promjena, kod mladih se također događa značajan i po svom obli-ku za tu dob karakterističan napredak u sposobnosti metakognicije i samopoimanja na način da – između ostalog – snažno vjeruju da se nalaze u fokusu pažnje i interesiranja svih ostalih u njihovoj blizini – fenomen u referentnoj naučnoj literaturi poznat kao “izmišljena publika” (Berk, 2008; vranješević i sar., 2003). krajnji ishod ovakvog fizičko-kognitivnog razvoja adolescen-ta u okolnostima u kojima njegovo okruženje snažno naglašava vanjsku ljepotu – očekivano, logično i ti-pično – jeste mlada osoba koja je anksiozno i pomalo depresivno zaokupljena svojim tjelesnim izgledom do mjere da, kako će mnogi roditelji današnjih adolesce-nata posvjedočiti, sate provodi pred ogledalom kako bi procijenila koliko njeno “realno” ili, bolje rečeno, “percipirano tjelesno ja” odgovara konvencionalnim idealima skladnog i lijepo razvijenog tijela.



Uz navedene, na polju kognitivnog razvoja u pe-riodu adolescencije također se dešavaju i druge zna-čajne kvalitativne promjene koje imaju važne impli-kacije za intrapersonalni, interpersonalni i moralni rast mlade osobe. Mišljenje mlade jedinke postaje apstraktnije, fleksibilnije, sistematičnije, refleksivni-je i djelotvornije, te uključuje dimenzije budućnosti i mogućeg, tako da mladi mogu “razmišljati o alter-nativama i pojavama koje nisu prisutne” i koje nisu iskustveno doživjeli, “postaviti hipoteze i sistematski ih provjeravati, razmišljati o vlastitom razmišljanju i izlaziti izvan važećih i konvencionalnih okvira i gra-nica” (Hwang i nilsson, 2000). već smo vidjeli kakve posljedice razvoj u samopoimanju, naprimjer, može imati za emocionalno stanje adolescenta u kontekstu fizičkih promjena. iz spomenutog se također može nedvojbeno naslutiti u kakvoj situaciji se mogu naći unutarobiteljski odnosi kad adolescent nošen svojim mladalačkim idealizmom, sposobnošću da zamisli drukčije i bolje stanje stvari te željom za promjenom s mnogo više logičnosti, sistematičnosti i kritičnosti, ali još nedovoljne realističnosti, počne propitivati ži-votne vrijednosti, uvjerenja, stavove i svakodnevna ponašanja svojih roditelja. U svakom slučaju, hoće li ovu sklonost mladih da nespretno, kako će neki au-tori kazati (Berk, 2008), koriste svoje novostečene in-telektualne kapacitete starije generacije shvatiti kao bunt društveno nepodobnog i nepoželjnog antagoniz-ma koji treba ugušiti (vranješević i sar., 2003) ili kao izvor dinamizma, kreativne snage i poleta koji treba strpljivo i mudro usmjeravati i za opće dobro iskori-stiti (Mandarić, 2000; shaffer i kipp, 2007) pitanje je o čijem odgovoru ovisi (ne)uspjeh današnjeg globalnog


Uvod 19

ali i bosanskohercegovačkog društva da riješi problem takozvanog “međugeneracijskog jaza” i nesporazu-ma koji sputava sveukupni razvoj socijalnog kapitala u kontekstu transgeneracijske razmjene vrijednosti, znanja, iskustava i potencijala.

s obzirom na njihovu međusobnu povezanost i uvjetovanost, referentna naučna literatura o socio-emocionalnim promjenama u mladalačkoj dobi obič-no govori kao o dva aspekta istovjetnog procesa. U tom pogledu, iako se težnja za ostvarenjem istovreme-no takozvane “psihološke” samostalnosti i bliskosti u odnosu na svoje bliže ili šire okruženje provlači kroz sve razvojne faze, ovaj motiv u doba adolescencije po-staje posebno važan te poprima specifičan oblik i ma-nifestacije. Mladi, dakle, svjesni svoje anatomsko-fizi-ološke zrelosti, intelektualnih sposobnosti ali i ogra-ničenja u znanju i slabosti svojih roditelja koje više ne smatraju sveznajućim i savršenim modelima, u svemu vide priliku, od večernjih izlazaka do načina odije-vanja, da realiziraju svoju autonomiju u svim njenim segmentima u odnosu prvenstveno na svoje najbliže. ono što, međutim, može izmaći njihovoj društveno-psihološkoj imaginaciji, barem privremeno i na mo-mente, jeste činjenica da su jednu ovisnost zamijenili drugom, onom o vršnjacima i agensima sekundarne socijalizacije koji suptilno i za njih nekad neprimjetno oblikuju njihovo mišljenje i ponašanje, odnosno dik-tiraju njihovo raspoloženje (Hwang i nilsson, 2000) te da im blizina i pomoć roditelja u procesu adapta-bilnog i racionalnog osvajanja društveno-psihološke samostalnosti i zrelosti može biti itekako potrebna i dragocjena. za adolescenciju je nadalje karakteristič-no stanje svojevrsne tenzije nastalo na tragu svijesti



o tjelesnim promjenama na jednoj, i kulturološkim idealima ljepote na drugoj strani, odnosno težnje za ostvarenjem autonomije i želje roditelja, a nekad i ši-reg okruženja, za njenim odgađanjem, ili na osnovu etičkih ideala i realnog stanja u društvu, te vlastitih želja i nesigurne budućnosti. zbog toga emocional-no iskustvo rane, pubertetske mladalačke dobi može imati elemente razdražljivosti, zabrinutosti, nezado-voljstva, općeg negativizma i nesigurnosti, odnosno općenito emocionalne labilnosti i slabe emocionalne samokontrole, pogotovo u okolnostima nepovoljnih životnih događaja i u strukturiranim situacijama u kojima mladi ne mogu biti akteri psihološke samo-stalnosti (Berk, 2008; Furlan, 1988). nakon ovog po-četnog perioda “bure i stresa” kod adolescenta obič-no dolazi do primjetnog zatišja u pogledu osjećanja usljed upotpunjavanja fizičkog rasta, ostvarenja rela-tivne autonomije u ambijentu toplih i podržavajućih porodičnih ali i konstruktivnih vršnjačkih odnosa, te formiranja jasne i stabilne slike o sebi.

iako na prvi pogled sve ove promjene predstavljaju samo izvor napetosti i problema za mlade i njihovo okruženje, one su u suštini neophodne za savlada-vanje razvojnih zadataka mladalačke dobi, odnosno internaliziranje “vještina, znanja, funkcija i stavova koje osoba mora usvojiti da bi mogla efikasno funkci-onirati na način koji se smatra zrelim” (lackin-grgin, 2006) u određenoj kulturi za ovaj period života. kad se radi o mladima, relevantna i referentna naučna li-teratura (Mandarić, 2000; shaffer i kipp, 2007) govori o izgradnji identiteta i integraciji u društvo kao op-ćenito temeljnim, ali i uzajamno snažno povezanim zadacima adolescencije.


Uvod 21

tipično, svaka zdrava jedinka još u ranom djetinj-stvu postaje svjesna sebe, a u odrasloj dobi može pro-mijeniti svoje, naprimjer, vrijednosne preferencije, što formiranje identiteta čini cjeloživotnim procesom. Pa ipak, upravo u mladalačkoj dobi pojedinac obično po-staje zaokupljen ovom temom. U razvojno-psihološ-koj literaturi pod “formiranjem identiteta” primarno se misli na individualni proces izgradnje jasne, stabil-ne i koherentne slike ili “eksplicitne teorije” o sebi na način samosvjesne i dinamične unutarnje jezgre i or-ganizacije sveukupnih vlastitih spoznaja, sposobnosti, potreba, društvenih uloga, uvjerenja, vrijednosti, ci-ljeva, profesionalnih izbora, poimanja sebe u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti (Berk, 2008). ovo refleksivno “sebstvo” sažeto je obično u odgovoru na pitanje “ko sam ja”, “ko i šta želim biti”, i takvo predstavlja fizič-ke, psihološke i socio-demografske karakteristike koje imaju ne samo lično nego, veoma često, i važno druš-tveno značenje i značaj (vignoles, schwartz i luyckx, 2011) te izražava životni san i viziju svakog pojedinca. U tom smislu, u ovoj oblasti meritorni autori formi-ranje identiteta vide kao cjeloživotni, a u mladosti po-sebno izražen, proces usvajanja i usaglašavanja njego-vih osnovnih elemenata. Potpomognuta ostvarenim rastom na čisto mentalnom planu, na putu traganja za sobom mlada je osoba nošena potrebom za izgrad-njom sveukupne egzistencijalne vizije koja njenom životu daje vrijednost i smisao na način da se s posto-jećim i ponuđenim mogućnostima, idejama, ulogama i vrijednostima može poistovjetiti, prihvatiti ih kao vlastite izbore i podrediti im ostatak života. koliko je neka osoba aktivno uključena u sagledavanje i istraži-vanje mogućih i ponuđenih identitetskih alternativa,



te mjera u kojoj se s njima poistovjetila i na njih obave-zala odredit će status njenog identiteta (lacković-gr-gin, 2006). Pritom se u naučnoj literaturi “postignuti identitet” obično smatra optimalnim statusnim rješe-njem (Berk, 2008) u smislu da su proistekla pozitivna i stabilna poistovjećenja adolescenta rezultat njegove kritičke analize identitetskih sadržaja do kojih je do-šao uz kooperativnu i toplu podršku porodice i pod, po mogućnosti, sinhroniziranim mentorstvom svih agen-sa socijalizacije. Psihosocijalna važnost pravilnog obli-kovanje ove intrapsihičke strukture za život osobe ne može se prenaglasiti. njena signifikantnost ogleda se, uz ostalo, u njenim organizacijskim, emocionalnim i izvršnim funkcijama (aronson, Wilson i akert, 2005) jer upravo iz jasne, stabilne i koherentne slike o sebi mi kao pojedinci crpimo doživljaj kontinuiteta, cjelovi-tosti, sigurnosti, zadovoljstva, samopoštovanja i jasne životne orijentiranosti u kontekstu svakodnevnih situ-acija i iskušenja ali i sveukupnog života i egzistencije.

Formiranje jasne predstave o sebi i svojim život-nim ciljevima važan je ali obično tek početni korak u pravilnom razvoju mlade individue, koji treba kulmi-nirati ostvarenjem krajnjeg razvojnog zadatka mlada-lačke dobi, odnosno potpunom integracijom u društvo na način preuzimanja društvenih uloga jedne odrasle osobe, za šta se pojedinac obično priprema u procesu socijalizacije. U tom je smislu formacija ili izgradnja identiteta samo jedan znak da je individua uspješno prešla “prag zrelosti”, a zauzimanje mjesta u društve-noj raspodjeli rada, napuštanje roditeljske kuće, osni-vanje porodice i preuzimanje roditeljske odgovornosti konačna potvrda da je i “socijalno zrela” (vranješe-vić i sar., 2003) i da je za nju razdoblje samotraženja i


Uvod 23

“urastanja u društvo” odnosno mladalaštva, uslovno kazano, završeno. za optimalno ispunjenje razvojnih zadataka koje pred mlade obično postavlja njihovo okruženje potrebno je, međutim, osim određenog mi-nimuma personoloških dispozicija imati i adekvatnu socijalizacijsku podršku užeg i šireg društveno-kul-turnog okruženja. Može li se za sredinu u kojoj živi današnja omladina općenito, a naša u Bosni i Herce-govini posebno, (us)tvrditi da nudi optimalne uvjete za svestrani razvoj mlade ličnosti i njenu društvenu (samo)realizaciju, pitanje je na koje je teško dati po-tvrdan odgovor. izvjesno je, međutim, da u okolno-stima konstantnog preobražaja idejnog i privrednog okruženja i iz toga proisteklih novih zahtjeva za sa-modefiniranjem, prilagođavanjem i produženim ško-lovanjem, u uvjetima nesigurne poslovne budućnosti i zakašnjelog zasnivanja radnog odnosa, te sve češćeg odgađanja obiteljskog osamostaljenja i roditeljstva, mladalačka dob za mnoge može postati “prazni pro-stor” između stečenih psiho-fizičkih i socijalnih spo-sobnosti i njihove društvene i institucionalne realiza-cije (Mandarić, 2000).

Društveni kontekst mladih u BiH

U relevantnoj naučnoj literaturi spominju se najma-nje tri razloga zbog kojih mladalačko doba predstavlja ne samo anatomsko-fiziološki i psihološki već i druš-tveno-povijesni i kulturološki fenomen. kao prvo, o mladosti kao životnom razdoblju svakog pojedinca raspravljalo se još od antičkih vremena, ali su kao zasebna, dobno određena društvena grupa koja dijeli



specifične socijalne značajke, odgovarajuće društvene uloge i obrasce ponašanja mladi direktan rezultat mo-dernizacije, s obzirom na to da se konstituiraju tek u industrijskom dobu (ilišin i radin, 2002). U tradicio-nalnom društvu mladi kao takvi nisu bili prepoznati i priznati jer je uključivanje u svijet rada, a time i prela-zak u svijet odraslih, počinjalo još u ranom djetinjstvu (županov, 2002) kad se od djece očekivalo da obavljaju poslove odraslih, a prava odraslih bila su istovremeno i prava djece (Hwang i nilsson, 2000). s industrijaliza-cijom ovaj princip naglog preobražaja ovisnog djeteta u radno sposobnu odraslu osobu prestaje važiti jer je tad ostvareni tehnološki napredak nametnuo drukčije i zahtjevnije uvjete za ulazak mladih naraštaja u svijet rada i odraslih, čije ispunjenje nameće potrebu za nji-hovim dodatnim i sve dužim školovanjem i usavrša-vanjem. na taj način doći će do odvajanja mladalačke dobi od razvojnog perioda djetinjstva ali i svijeta rada i odraslih, što će mlade u značajnoj mjeri izdvojiti u zasebnu subkulturnu grupu.

osim toga, s obzirom na uobičajena očekivanja da mladi putem usvajanja dominantnih vrijednosti i obrazaca ponašanja u datom društvu budu garant nje-gove stabilnosti, a putem korištenja svojih inovativnih i kreativnih potencijala nositelji nužnih društvenih promjena (ilišin i sar., 2013), nemoguće je zamisliti prosperitet, napredak i razvoj šire zajednice bez no-vih naraštaja. drugim riječima, mladi predstavljaju dragocjen društveni, politički i ekonomski kapital čije ignoriranje, zanemarivanje i (ne)aktiviranje ima di-rektne i nesagledive posljedice za sadašnjost i buduć-nost društvene zajednice.


Uvod 25

na kraju, razvoj mladih pojedinaca u svim nje-govim segmentima – fizičkom, intelektualnom, emo-cionalnom i socijalnom – neminovno se odvija pod utjecajem njihovog društvenog okruženja putem me-hanizama socijalizacije. Upravo je društvo to koje posreduje i potvrđuje njihove individualne sposob-nosti, životne izbore, uvjerenja, vrijednosti, jednom riječju identitet kao njihovu refleksivnu svijest o sebi, podržavajaći ih na taj način u ostvarenju i konačnog razvojnog zadatka adolescencije, tj. preuzimanju od-govarajućih društvenih uloga i uspješnoj integraciji u šire društvene tokove. odatle je ostvarenje ova dva temeljna razvojna zadatka adolescencije ne samo psi-hološki već i relacijski, odnosno sociološki proces (vi-gnoles, schwartz i luyckx, 2011).

iznimno je važno istaći da socijalizacija predstavlja sveukupnu interakciju između individue i ambijenta u njegovoj, za svakog pojedinca osebujnoj, raznolikosti, višedimenzionalnosti i višeslojnosti, a s ciljem pri-mopredaje ostvarenih spoznaja društva i općeprihva-ćenih vrijednosti, normi, stavova i ponašanja. zbog toga je ona jedinstveno i neponovljivo individualno i kolektivno iskustvo proisteklo iz jedinstvenosti uku-pnog društveno-kulturnog ambijenta u datom histo-rijskom momentu. odatle se s pravom može govoriti i o “različitim iskustvima” mladalačke dobi, “pluraliz-mu adolescencija” unutar različitih socio-ekonomskih uvjeta ili adolescenciji kao jednom velikom “arhipe-lagu” (Mandarić, 2000) i postavljati pitanje o speci-fičnim društveno-kulturnim faktorima koji značajno i na jedinstven način oblikuju iskustvo mladalaštva, odrastanja i usvajanja vrijednosti kod muslimanske omladine u Bosni i Hercegovini.



Muslimanska mladež u BiH danas uveliko odra-sta u kulturnom ambijentu nastalom pod višedecenij-skim utjecajem (post)modernih procesa i uvjeta živ-ljenja (žiga i osmić, 2015), ali i tranzicije te svojevrsne retradicionalizacije (ilišin, 2006), koji prate postkon-fliktna društva u jugoistočnoj i istočnoj evropi. U skladu sa modernizacijskim trendovima sekularizaci-ja je u savremenom društvu uspjela uspostaviti primat razuma i čovjeka nad drugim, prije svega vjerskim i tradicionalnim, autoritetima u sferi nauke, politike te etike i morala (neimarlija, 2005), “oslobađajući” tako mišljenje, vjerovanje i ćudoređe umnog bića od stega naslijeđenih kulturoloških obrazaca. ako tome do-damo proces indivudalizacije koji se odvija(o) u svim segmentima modernog društva (aračić i nikodem, 2000), subjektivizam autonomnog i samodostatnog mladog pojedinca nameće se kao jedna od temeljnih značajki današnjeg društveno-kulturnog ambijenta, na čijem tragu adolescent sebi uzima za pravo da u skladu s vlastitim željama i potrebama vrednuje poru-ke i vrednote koje mu se nude i odabire svoju životnu filozofiju.

doživljaj odrastanja i preuzimanja vrednota od okruženja nadalje je kod naših mladih danas značaj-no određen činjenicom da je savremeno društvo, pa i ono bosanskohercegovačko, prije svega “komplek-sna” i fragmentirana cjelina na način njegove izdi-ferenciranosti i raslojenosti po različitim osnovama, uključujući ideološki i vrijednosni kriterij. za razliku od tradicionalnog, strukturalnim elementima i agen-sima socijalizacije mlade jedinke unutar savremenog društva obično nedostaje ujedinjujući idejni imenitelj i vrijednosna osnova na kojoj će mladi razvijati svoju


Uvod 27

životnu ideologiju. Metafora “sela” u kojem postoji za-jednički sistem vrijednosti, običaja i normi s kojim se sve generacije mogu poistovjetiti ne važi za savremeno društvo, koje bolje opisuje metafora “grada” s njego-vim podsistemima vrijednosti i raznolikošću društve-ne poruke nastalih na tragu višestoljetnih moderni-zacijskih trendova. ovakvo stanje dovodi do multipli-ciranja vrijednosnih i identitetskih alternativa za mla-de, što proces formiranja identiteta čini zahtjevnijim a mladost kao razvojni period turbulentnijom (Hwang i nilsson, 2000).

osim toga, pod utjecajem globalizacije koja, izme-đu ostalog, podrazumijeva i ubrzan razvoj informacij-sko-komunikacijske tehnologije, savremeno kulturno okruženje u njegovoj višeslojnosti u stalnom je pro-cesu ubrzane transformacije i mijene. ako tome do-damo iskustvo življenja u tranzicijskom društvu koje prelazi iz jednog društvenog poretka u drugi i činje-nicu da je adolescencija po definiciji prijelazno razdo-blje iz djetinjstva u svijet odraslih (vranješević i sar., 2003), onda stoji teza da se omladina u BiH suočava ne samo sa “dvostrukom tranzicijom”, kako pojedini au-tori žele ustvrditi (ilišin, 2006; ilišin i sar., 2013), nego i s “mnogostrukom prijelaznošću” sa svim njenim pratećim izazovima i rizicima. socijalizacija takvih mladih odvija se pod povećanim pritiskom za moder-nizacijom, umnožavanjem faktora rizika, u nestabil-nim uvjetima odsustva, slabljenja ili ambivalentnosti društvenih institucija, normi i procesa odgovornih za uspješan prelazak mladih naraštaja u svijet odraslih, kreirajući u društvu i među mladima ambijent svo-jevrsne “vrijednosne konfuzije” (ilišin i radin, 2002). isto važi i za religijsku socijalizaciju mladih gdje je na



globalnom i lokalnom nivou primjetna intenzivna diverzifikacija u tumačenju i izražavanju religije op-ćenito, a islama napose (alibašić, 2005), ali i djelova-nje misionarskih udruženja i organizacija (gobeljić, 2015).

takvo jedno pluriformno i dinamično idejno i kulturno okruženje mladoj, u “prošlom vremenu” ne-dovoljno ukorijenjenoj mladoj osobi ne nudi idealno polazište i optimalnu osnovu za izgradnju koheren-tnog i stabilnog identiteta i integraciju u društvo. Šta-više, mnoštvo i raznolikost konstantno transformi-rajućih identitetskih alternativa čini njegovo traganje za samim sobom i adekvatno “urastanje” u sredinu dodatno turbulentnijim i psihološki zahtjevnijim po-duhvatom, zbog čega je Mandarić upravu kad sukusi-rajući trenutno stanje u tom pogledu tvrdi da:

...moderno društvo ne osigurava dovoljne uvjete i temelje za izgradnju stabilnog identiteta. zato sve češće susrećemo mlade čiji se identitet te-melji na individualizmu, identitet koji je u sebi fragmentaran, identitet u trajnom razvoju, am-bivalentan i kontradiktoran, nikad dovršen i ap-sorbiran u jednoj čvrstoj pripadnosti. današnje društvo kontinuirano promovira nove potrebe i rađa nove želje koje mladi nisu u stanju zadovo-ljiti. zato raste dezorijentacija i razni oblici fru-stracije (2000:94).

Upravo na tragu spomenutih (post)modernizacij-skih i tranzicijskih procesa u društvu na planetarnom i lokalnom nivou nazire se značajno drukčija socijali-zacija mladih u kojoj su uloge svih njenih agensa – po-rodica, škola, vršnjaci, mediji, religijske organizacije


Uvod 29

– redefinirane, što sve skupa može ugroziti načine međugeneracijske transmisije vrijednosti i ponašajnih obrazaca uvriježene u patrijarhalnim zajednicama te mladima otežati traganje za identitetom i strategijama uspješne društvene integracije.

dezintegrativno i negativno djelovanje spomenu-tih faktora na društveno okruženje bosanskohecego-vačke mladeži općenito a muslimanske posebno do-datno je intenzivirano ali i zakomplicirano posljednjim ratnim dešavanjima i agresijom na Bosnu i Hercego-vinu, čije su direktne posljedice etnička podijeljenost bh. društva, njegova ubrzana deagrarizacija odnosno urbanizacija, razorena ekonomija i, po mnogima, ne-uspjela privredna reforma, te urušavanje društvenih institucija odgovornih za socijalizaciju mladih. U ko-načnici, simultani i kumulativni utjecaj svih naprijed spomenutih (post)modernizacijskih i tranzicijskih, a u bosanskohecegovačkom postkonfliktnom društvu na jedinstven način uprisutnjenih procesa uveliko je doprinio kreiranju specifičnog društveno-kulturnog ambijenta u kojem se odvija sveukupni psihosocijalni rast i odrastanje mlade osobe. novonastalo društve-no-idejno okruženje, prema mnogima (žiga i osmić, 2015), nažalost pogoduje razvoju retrogradnih men-taliteta, neprihvatljivih sistema vrijednosti i neadap-tabilnih obrazaca ponašanja među omladinom, od-nosno dovodi u pitanje uspješno ostvarenje temeljnih razvojnih zadataka mladalačke dobi.



31

Metodologija iStraživanja

Predmet, ciljevi i hipoteze istraživanja

Predmet provedenog istraživanja jesu vrijednosti i vrijednosne orijentacije te neki oblici ponašanja mla-dih islamske vjere u Bosni i Hercegovini u kontekstu društvenih promjena koje prate tranzicijske procese u ovoj zemlji. U skladu sa izloženim u teorijskom dijelu ove studije, vrijednosti se posmatraju kao uvjerenja o tome što je važno, “poželjno ili nepoželjno” odnosno kao “relevantni elementi naše realnosti koji diktiraju ponašanje” (ilišin i radin, 2002:19).

sukladno tome, postavljena su dva specifična cilja istraživanja:

1. utvrditi, opisati i interpretirati vrijednosti i vrijednosne orijentacije muslimanske omladi-ne u BiH u četiri segmenta života – religija i moral, brak i porodica, slobodno vrijeme i rad, društvo i politika;

2. provjeriti povezanost vrijednosti i vrijedno-snih orijentacija muslimanske omladine u po-gledu religije i morala, braka i porodice, slo-bodnog vremena i rada, društva i politike sa socio-demografskim obilježjima.



U skladu s predmetom i osnovnim ciljevima istra-živanja, a na osnovu saznanja ranije provedenih istra-živanja o mladima u BiH (duilović i sar., 2008; Đipa i Fazlić, 2012; Halimić i sar., 2013; UndP, 2009) i regi-onu (ilišin i radin, ur., 2002) postavljene su dvije opće hipoteze:

1. nedavne i još aktuelne promjene u bh. društvu djeluju na promjene u vrijednostima, vrijedno-snim orijentacijama i ponašanju muslimanske omladine, pri čemu izraženost promjena nije ista za sve ispitivane vrijednosne dimenzije i oblike ponašanja;

2. različita socio-demografska obilježja značajno su povezana su ispitivanim vrijednostima i ob-licima ponašanja, odnosno na različite načine diferenciraju mlade u pogledu njihovih vrijed-nosnih stavova i ponašanja.

Ispitanici

kako bismo što lakše pratili dobijene rezultate i nji-hovu interpretaciju u poglavljima koja slijede, struk-tura uzorka praćena i analizirana u ovom istraživanju zahtijeva nekoliko napomena. kao prvo, ispitanike u našem istraživanju čini uzorak 1.151 učenika srednjih škola i studenata univerziteta na području pet kantona (sarajevski, tuzlanski, zeničko-dobojski, Unsko-san-ski i Hercegovačko-neretvanski), koji su se u pogledu vjerske pripadnosti izjasnili kao muslimani.


Metodologija istraživanja 33

Tabela 1. Struktura uzorka mladih u istraživanju (%)

Sociodemografska obilježja %

Spol

Muški 42.0

Ženski 58.0

Dob

17–18 godina 48.7

19–20 godina 51.3

Vjerska pripadnost roditelja

Iste vjere 97.1

Različite vjere 2.9

Regija

Sarajevska 21.5

Tuzlanska 21.8

Mostarska 19.6

Bihaćka 18.2

Zenička 18.9

Obrazovni status

Učenik 48.7

Student 51.3

Mjesto odrastanja (stanovanja)

Selo 34.0

Manji grad 21.1

Srednji grad 19.6

Veći grad 25.3

Stepen obrazovanja oca

Nema završenu osnovnu školu 2.0

Osnovna škola 19.5



Srednja škola 62.3

Fakultet 12.4

Magisterij ili doktorat 3.7

Mjesečna primanja domaćinstva

Do 800 KM 33.5

Do 1500 KM 31.7

Do 2000 KM 17.8

Do 3000 KM 9.5

Preko 3000 KM 7.5

Religijska samoidentifikacija

Religiozni 77.0

Neodlučni 12.7

Nereligiozni 6.5

s obzirom na to da je cilj istraživanja bio utvrdi-ti vrijednosti i vrijednosne orijentacije muslimanske omladine u BiH, ispitanici koji su se drukčije izjasnili oko pitanja njihove vjere ili koji su iz nekog razloga propustili odgovoriti na ovu tvrdnju nisu uključeni u daljnja razmatranja i analizu, tako da se svi podaci na-vedeni u poglavljima koja slijede i u prilogu na kraju studije odnose na ispitanike islamske vjere. U tabeli 1. dati su podaci o njihovim ostalim socio-demograf-skim karakterstikama u skladu s kojima smo analizi-rali prikupljene podatke.

osim toga, u prilogu na kraju studije prikazana je, između ostalog, struktura uzorka prema svim socio-demografskim karakteristikama korištenim u istraži-vanju. Međutim, s ciljem preglednosti i izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, neki standardni sociodemo-grafski pokazatelji izostavljeni su u analizama s obzi-



rom na to da su rezultati ranijih a i ovog istraživanja potvrdili njihovu pozitivnu povezanost s drugim so-cio-demografskim obilježjima ovdje korištenim kod obrade prikupljenih podataka. obrazovanost majke ispitanika, naprimjer, u velikoj mjeri odgovara ste-penu školske spreme oca i djeluje u istom smjeru (rs= .48, p=.000) pa je izostavljena iz analize kao nezavisna varijabla. između dobne kohorte i obrazovnog statusa ispitanika također postoji gotovo stopostotna podu-darnost pa smo ovo drugo socio-demografsko obiljež-je kao nezavisnu varijablu izostavili u analizi vrijedno-sti i vrijednosnih orijentacija mladih u našem uzorku. također, među pojedincima čiji očevi nemaju završe-nu osnovnu školu je samo 12 naših ispitanika (2%), što je broj nedovoljan za valjanu statističku obradu pri-kupljenih podataka i izvođenje validnih zaključaka o ovom poduzorku, zbog čega kod provjere međusobnih razlika s obzirom na ovo socio-demografsko obilježje ovi ispitanici nisu bili uključeni u analizu.

na kraju, zbog ekonomičnosti pristupili smo sa-žimanju pojedinih socio-demografskih varijabli pa je dob ispitanika sažeta u dvije dobne podskupine, 17-18 i 19-20 godina, što korespondira s obrazovnim statu-som učenika odnosno studenta. Religijsku samoidenti-fikaciju kao doživljaj sveukupnog odnosa prema vjeri, sa početne četiri, sveli smo na tri kategorije (religiozni, neodlučni i nereligiozni) tako što su pojedinci koji se deklariraju uvjerenim ateistima svrstani pod nereligio-zne. Podatke o vjerskoj pripadnosti oca i majke reduci-rali smo u jednu varijablu vjerske pripadnosti roditelja kako bismo utvrdili da li iskustvo odrastanja u religij-ski homogenom, odnosno mješovitom braku značajno utječe na vrijednosni sistem muslimanske omladine.



Instrumentarij

instrument, odnosno upitnik zatvorenog tipa korišten u ovom istraživanju, ciljano je konstruiran za potrebe ove studije, pri čemu smo značajan dio njegovih pi-tanja preuzeli iz ranijih istraživanja vrijednosnih sta-vova u svijetu, regionu i kod nas (Baloban, ur., 2005; ilišin i radin, ur., 2002; ilišin i sar., 2013; žiga i sar., 2015). Upitnik, koji u cijelosti navodimo u prilogu na kraju studije, sadrži nekoliko grupa varijabli koje su mogu razvrstati u tri osnovne kategorije:

1. socio-demografske varijable (spol, dob, konfe-sionalna pripadnost roditelja, regionalna pri-padnost, mjesto odrastanja, stepen obrazova-nja oca, visina mjesečnih primanja domaćin-stva i religijska samoidentifikacija);

2. varijable za ispitivanje vrijednosti (indvidu-alne, religijske, moralne, porodične, radne, društvene, političke);

3. varijable za ispitivanje nekih oblika ponašanja (religijska praksa, aktivnosti u slobodnom vre-menu, politička participacija).

Prikupljanje i obrada podataka

istraživanje je obavljeno u dvije faze. U okviru prve provedeno je pilot-istraživanje s ciljem provjere valja-nosti i razumljivosti instrumentarija, a ciljno istraži-vanje provedeno je u maju 2015. godine u svrhu priku-pljanja podataka koje donosimo i analiziramo u ovoj studiji. Primjena upitnika, odnosno prikupljanje po-dataka obavljeno je grupnom metodom i u prisustvu



naših saradnika u istraživanju u određenom regionu. ispitanicima je u prosjeku trebalo 30 minuta za ispu-njavanje upitnika.

statistička obrada podataka izvršena je uz pomoć statističkog programa sPss for Windows 7, a obrađe-ni su podaci za n=1151 ispitanika. nakon unosa pri-kupljenih podataka, izvršene su sljedeće deskriptivne i inferencijske analize i postupci:

• univarijatna analiza (određivanje frekvencija i postotaka);

• bivarijatne analize (izračunavanje značajnosti razlika upotrebom chi-kvadrata, t-testa, anali-ze varijanse, Man-Whitney i kruskall-Walliss testova);

• multivarijatni postupci (hijerarhijske faktorske analize pod komponentnim modelom, u skladu s parametrima kaisser-gutmanovog kriterija i scree testa, varimax rotacija).

U skladu s uobičajenom praksom istraživača (ra-din, 2002), analizirali smo i komentirali samo razlike uočene na nivou značajnosti p=.010 i manje, dok smo kod varimax-rotacije, u skladu s preporukama stati-stičara (stern, 2010), u izdvojene faktore uvrštavali pojedinačne vrijednosti čija je zasićenost faktora od-nosno ajtem-faktor korelacija viša od r=.40. s obzirom na to da smo interpretirali isključivo razlike uočene na nivou značajnosti p=.010, zbog ekonomičnosti kod statističkih postupaka bivarijatne analize, u tekstu na-vodimo samo statistički značajne vrijednosti provede-nih testova.



39

rezUltati i analiza

Vrijednosne hijerahije i strukture

vrijednosni sistem podrazumijeva hijerarhijsku orga-nizaciju vrijednosti nastalu na tragu ličnog iskustva pojedinca u kontekstu specifičnih društveno-kultur-nih uvjeta, čija je dinamika nadalje značajno povezana s različitim promjenama kroz koje intenzivno prolaze savremena društva općenito, a tranzicijska posebno. odatle smo, u skladu s postavljenim ciljevima, poku-šali utvrditi hijerarhiju ispitivanih vrijednosti u na-šem uzorku, njihovu strukturu i međusobne razlike u odnosu na istraživane sociodemografske varijable.

U tu svrhu od ispitanika se očekivalo da odgovore na tvrdnje o važnosti koju pridaju ponuđenim vrijed-nostima, pri čemu se raspon mogućih odgovora kre-tao od 1) posve nevažno do 7) veoma važno. na osnovu frekvencijske analize odgovora došli smo do ljestvice vrijednosti (grafikon 1) s tim da smo za njihovo rangi-ranje koristili najpozitivnije odgovore (veoma važno) sukladno mišljenju pojedinih autora (radin, 2002) da oni najbolje odražavaju definiciju vrijednosti s obzi-rom na to da pod njima mislimo na nešto to čega nam je “jako stalo” (str. 51).



U samom vrhu vrijednosnih prioriteta kod velike većine u našem istraživanju nalazi se zdravlje (84.9%) i porodica (84.6%), a zatim slijedi grupa ciljeva koju većina naših ispitanika smatra veoma važnim, uklju-čujući posao (64.8%), znanje (61.2%), a onda vrijedno-sti veoma važne za svakog drugog ispitanika, kakve su moral (55.9%), vjera (52.2%) i prijateljstvo (47.4%). U donjem dijelu ljestvice nalazi se slobodno vrijeme, što je jedna trećina (31.6%) u našem uzorku procije-nila veoma važnim, te sport (21.1%), društveni sta-tus (17.8%), bogatstvo (15.4%) i društveni angažman (13%), koje izrazito značajnim smatraju ispitanici u rasponu od jedne petine do jedne desetine. Uvjerljivo poslednje rangirani cilj je bavljenje politikom (5.5%), što je životni cilj koji, prema prosječnoj vrijednosti rezultata (M=3.37), većina naših ispitanika smatra nevažnim. ovi rezultati nas navode na zaključak da su za mlade uglavnom najvažniji ciljevi koji konstitu-iraju privatnu sferu života (zdravlje, porodica, posao, obrazovanje), a da najmanje interesiranje pokazuju spram vrijednosti koje se vezuju za primarno javnu sferu (društveni i politički angažman). ovakva sazna-nja ukazuju na tendenciju povlačenja omladine u od-nosu na širu društvenu zajednicu, trend prisutan i u zemljama regiona i evrope (radin, 2002), ali, prema nekima, i na rašireno prisustvo osjećaja bespomoćno-sti, pasivizma (čekrlija, turjačanin i Puhalo, 2004) i pomanjkanja inicijative među omladinom. U sladu s relevantnim teorijama motivacije (Miljković i rijavec, 2008), uočena sklonost preusmjerevanja adolescenata na ostvarive ciljeve lahko je razumljiva s obzirom na to da je u okolnostima društveno-ekonomske nesigur-nosti i krize karakteristične za tranzicijska društva


rezUltati i analiza 41

pojedinac sklon pažnju usmjeravati i podršku svake vrste tražiti u društvenim strukturama i vrijedno-stima koje nude čvršća uporišta i do kojih je relativ-no lakše doći (Franc, Šakić i ivičić, 2002). Međutim, bez obzira na dobijenu hijerarhiju vrednovanja ovdje definiranih ciljeva, vrijednosti aritmetičkih sredina (vidi prilog) potvrđuju da sve ponuđene stavke, izu-zev politike, mladi u našem istraživanju u prosjeku smatraju veoma važnim (M≥6.51, zdravlje, porodica i posao), važnim (M=5.51-6.49, znanje, moral, prija-teljstvo, vjera i slobodno vrijeme) ili uglavnom važnim (M=4.5-5.49, sport, društveni status, bogatsvo i druš-tveni angažman), što sve skupa upućuje na pozitivan odnos mladih spram spomenutih životnih ciljeva, kao mogućem ishodištu pozitivnih aspiracija.

Grafikon 1. Rang-ljestvica vrijednosti – stepen veoma važno (%) Grafikon 1. Rang-ljestvica vrijednosti – stepen veoma važno (%)

5,5

13

15,4

17,8

21,1

31,6

47,4

52

55,9

61,2

64,8

84,6

84,8

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90

Politika

Društveni angažman

Bogatstvo

Društveni status

Sport

Slobodno vrijeme

Prijateljstvo

Vjera

Moral

Znanje

Posao

Porodica

Zdravlje

1

Zdravlje

Porodica

Posao

Znanje

Moral

Vjera

Prijateljstvo

Slobodno vrijeme

Sport

Društveni status

Bogatstvo

Društveni angažman

Politika

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90

84,8

84,6

64,8

61,2

55,9

52

47,4

31,6

21,1

17,8

15,4

13

5,5



eksplorativna faktorska analiza, provedena u svr-hu utvrđivanja strukture istraživanih vrijednosnih ci-ljeva i njihovih latentnih odnosa, otkrila je dva faktora prvog reda koji pokrivaju 39% ukupne varijanse rezul-tata (tabela 2). Prvi faktor i latentnu vrijednosnu di-menziju čine ciljevi kakvi su porodica, zdravlje, moral, znanje, prijateljstvo, vjera i posao, odnosno konven-cionalne vrijednosti karakteristične za tradicionalna društva pa ovu vrijednosnu orijentaciju možemo zvati tradicionalizam. drugi faktor značajno je zasićen vri-jednostima kakve su bogatstvo, društveni status, po-litika, sport, društveni angažman i slobodno vrijeme, odnosno ciljevima koji imaju elemente materijalistič-kih ciljeva i hedonizma s primjesom društvene anga-žiranosti i liberalizma, pa smo ga nazvali faktorom individualizma. indikativno je da se u okviru prvog faktora konvencionalne vrijednosti pojavljuju u vezi s porodicom, zbog čega se ona može smatrati socijali-zacijskim ishodištem konvencionalnih vrijednosnih ciljeva, ali i društvenim lokusom poslovne, moralne i emocionalne podrške. no, interesantno je da se vri-jednosti bogatstva i društvenog statusa vezuju za po-litiku i društveni angažman, što ukazuje na to da naši mladi put do bogaćenja vide u politici, a ne, napri-mjer, u posjedovanju znanja i moralnih kvaliteta. sve u svemu, imajući u vidu važnost koju naši ispitanici pridaju ciljevima koji čine tradicionalističku odnosnu individualističku vrijednosnu orijentaciju, možemo zaključiti da iako su adolescentima u našem uzorku najvažniji tradicionalni ili konvencionalni životni ci-ljevi, među njima su zastupljeni i tradicionalizam i in-dividualizam. U tom se smislu naši mladi nalaze na pola puta između patrijarhalizma i liberalizma, što je



jedna od osnovnih značajki (post)modernog shvata-nja života (aračić i nikodem, 2000).

Tabela 2. Faktorska struktura vrijednosti

Faktori

1 2

Porodica .712

Zdravlje .677

Moral .668

Znanje .605

Prijateljstvo .604

Vjera/religija .540

Posao .529

Bogatstvo .723

Društveni status .721

Politika .551

Sport .495

Društveni angažman .485

Slobodno vrijeme .443

Zajednički korijen 3.30 1.81

% varijanse 25.38 13.92

svi do sada analizirani rezultati odnosili su se na istraživani uzorak omladine u cjelini. Mladi u našem istraživanju, međutim, razlikuju se na osnovu ana-liziranih socio-demografskih obilježja, zbog čega se nameće pitanje njihove međusobne diferenciranosti u ekstrahiranim vrijednosnim orijentacijama s obzi-rom na njihov socio-demografski profil. U tu svrhu



naknadno provedeni statistički postupci pokazuju da je zastupljenost tradicionalne vrijednosne orijentacije statistički značajno diferencirana u odnosu na spol (t=7.76, p=.000), starosnu dob (t=2.70, p=.007), isto-vjetnost vjerske pripadnosti roditelja (t=3.82, p=.000), mjesto odrastanja (F=3.73, p=.010), stepen obrazo-vanja oca (F=9.40, p=.000) i religijsku identifikaciju (F=48.04, p=.000) ispitanika u našem uzorku. U tom smislu, porodica, zdravlje, moral, znanje, prijateljstvo, vjera i posao predstavljaju vrijednosne ciljeve koji su posebno važni ženskim ispitanicima, starijim u na-šem uzorku, pojedincima koji dolaze iz manje urbanih naselja, pojedincima čiji očevi imaju manju školsku spremu i čija oba roditelja su muslimani, te pojedin-cima koji sebe doživljavaju religioznim, što je prilično ustaljen obrazac utjecaja socio-demografskih obilježja na rasprostranjenost tradicionalističkih preferencija. individualističke vrijednosne preferencije, pak, pri-mjetno su manje izdiferencirane s obzirom na to da su značajno uvjetovane samo spolom (t=4.93, p=.000), regionalnom pripadnosti (F=6.14, p=.000) i veličinom mjesta odrastanja (F=3.91, p=.009) ispitanika na na-čin da su za ovu orijentaciju vezani vrijednosni ciljevi značajno važniji muškim ispitanicima, pojedincima iz tuzlanske regije i većih gradskih sredina.



Religija i moral

revitalizacija religije i religioznosti samo je jedno od obilježja tranzicijske stvarnosti, pa i one bosansko-hercegovačke, pri čemu pažnju istraživača obično po-sebno privlači stanje religijske svijesti na određenom području i njen utjecaj na društvo i pojedinca u ra-zličitim segmentima života. U tom smo smislu odnos ispitanika prema religijskim vrijednostima ili onome što se u islamu u njegovom užem značenju kao religi-ji smatra temeljima vjere i njenim osnovnim obredi-ma ispitivali putem varijabli konfesionalne i religijske identifikacije, identificiranja s vjerskom zajednicom, vjerovanja i religijske prakse.

stavove mladih spram moralnih vrijednosti ana-lizirali smo na osnovu njihovih odgovora u pogledu (ne)prihvatljivosti određenih oblika ponašanja u tzv. sekularnim područjima života na koje se u islamu kao svjetonazoru i kulturi življenja uglavnom gleda s osudom a prihvatljiva su u modernim društvima, zbog čega pomoću njih možemo (u)pratiti posljedič-nu dimenziju religije i koliko religiozni ispitanici uva-žavaju upute svoje religije u životnoj svakodnevnici. Pritom još jednom napominjemo da smo, s obzirom na cilj istraživanja, ovdje analizirali odgovore samo onih ispitanika (n=1151) koji su se na pitanje o vjer-skoj pripadnosti ili konfesionalnoj identifikaciji kao temeljnom indikatoru tradicionalne religioznosti izja-snili kao pripadnici islama, zbog čega ćemo podatak o konfesionalnoj pripadnosti ovdje izostaviti.

kad se radi o religijskoj samoidentifikaciji ispita-nika u našem uzorku kao sljedećem pokazatelju nji-hove religioznosti na identifikacijskom nivou (tabela



3), 77% njih sebe smatraju religioznim, 5.6% nereligi-oznim, 0.9% uvjerenim ateistima, a 12.7% neodluč-no je u pogledu svog ukupnog odnosa spram religi-je. očekivano velika većina (97.2%) u našem uzorku poistovjećuje se s islamskom zajednicom u BiH, 1.1% ni s jednom, a njih 0.3% s nekom drugom vjerskom zajednicom. na pitanje o religijskoj samoidentifikaciji nije odgovorilo 3.9%, a na drugo o poistovjećivanju s nekom vjerskom zajednicom 1.4% ispitanika.

ovi rezultati upućuju na očiglednu rasprostranje-nost i revitalizaciju religioznosti na identifikacijskom nivou ali, s obzirom na to da naš uzorak čine pojedin-ci koji su se izjasnili kao muslimani, i na primjetnu diskrepanciju između izraženosti konfesionalne i reli-gijske identifikacije među našom omladinom, iz toga se može naslutiti prihvatanje islama kao obilježja šire kulturne i etničke, a ne uže religijske tradicije.

Tabela 3. Religijska identifikacija i vjerska zajednica (%)

Religijska identifikacija

Religiozna osoba

Nereligiozna osoba

Uvjereni ateist Ne znam

77.0 5.6 0.9 12.7

Identifikacija sa vjerskom zajednicom

Islamska zajednica Neka druga Niti jednoj Bez

odgovora

97.2 0.3 1.1 1.4

sa izuzetkom postojanja duše (grafikon 2) kao ne-materijalne i nadnaravne sastavnice čovjekovog bića (37.0%), velika većina naših ispitanika prihvata temelj-ne istine vjere islama na način da se uglavnom ili pot-puno slaže s ponuđenim tvrdnjama o postojanju Boga



(92.6%), činu Božijeg stvaranja svijeta (90.2%), posto-janju dženneta i džehennema (84.7%), sveprisustvu Boga u životu pojedinca (83.1%), postojanju duhov-nih bića (77.2%) i proživljenju poslije smrti (73.4%). Pritom je primjetna hijerhija slaganja s ponuđenim tvrdnjama na način da je na njenom vrhu tvrdnja o postojanju Boga, a na začelju tvrdnja o duhovnoj su-štini čovjekovog bića, te činjenica da procent onih koji prihvataju četiri najviše pozicionirane tvrdnje značajno prelazi procent mladih u uzorku (77%) koji se izjašnjavaju religioznim, iz čega se vidi da i među neodlučnim i nereligioznim u pogledu religijske sa-moprocjene vjerovatno ima pojedinaca koji prihvataju temeljna islamska vjerovanja.

Grafikon 2. Prihvatanje temelja islamske vjere (%)Grafikon 2. Prihvatanje temelja islamske vjere (%)

37

73,4

77,2

83,1

84,7

90,2

92,6

0 50 100

Ljudi imaju Bogom datu besmrtnu dušu

Svi će ljudi biti proživljeni poslije smrti

Duhovna bića poput meleka postoje

Bog prati postupke svakog čovjeka

Džennet i džehennem postoje

Ovaj svijet je stvorio Bog

Bog ima i postoji

2

0 50 100

92,6

90,2

84,7

83,1

77,2

73,4

37

Bog ima i postoji.

Ovaj svijet je stvorio Bog.

Bog prati postupke svakog čovjeka.

Duhovna bića poput meleka postoje.

Svi će ljudi biti proživljeni poslije smrti.

Ljudi imaju Bogom datu besmrtnu dušu.

Džennet i džehennem postoje.

zbir odgovora nekad, često i uvijek na pitanjima religijske prakse (grafikon 3) pokazuje da velika veći-na u našem uzorku prakticira islamske obrede indivi-dualnog namaza u kući (83.6%), zajedničkog namaza



u džamiji (88.4%) i posta (89.3%), s tim da je među njima – s izuzetkom posta – najviše prigodnih i po-vremenih praktikanata, tj. onih koji ove obrede obav-ljaju nekad odnosno često. redovnih praktikanata je najviše među postačima (39.3%), dok svaki šesti ispi-tanik (16.5%) redovno klanja kod kuće, a nešto manje od jedne desetine (7.8%) ide u džamiju. oko jedne de-setine naših ispitanika uopće ne prakticira islamske vjerske obrede, odnosno ne klanja (14.2%), ne ide u džamiju (10.3%) i ne posti (9.4%), što približno odgo-vara ukupnom procentu u našem uzorku (10.4%) koji se izjasnio nereligioznim (5.6%), uvjerenim ateistima (0.9%) ili nije odgovorio (3.9%) na pitanje religijske identifikacije, što upućuje na sklonost ponašajno za-snovane religijske samoprocjene među mladima, od-nosno mogućnost da mladi svoju religioznost uglav-nom procjenjuju na osnovu prakticiranja religijskih obreda a ne vjerovanja. osim toga, očigledna je dis-krepancija između procenta religioznih (77%) i onih koji redovno prakticiraju vjerske obrede, ali ovaj put na način da je redovnih praktikanata u sve tri obredne obaveze značajno manje.

tvrdnje u ispitivanim aspektima religioznosti smo organizirali u kompozitne skale religijskog vjerovanja (α= .68) i religijske prakse (α= .83) pri čemu njihovi alpha koeficijenti unutarnje konzistencije posjeduju zadovoljavajuću vrijednost.

s ciljem provjere homogenosti rezultata dobijenih na ovim religijskim varijablama, provedeni su t-testo-vi i analize varijansi, koji potvrđuju da je vjerovanje u osnovne temelje islamske vjere značajno izraženije kod ženskih ispitanika (t= -5.04, p=.000), djece iz religijski



Grafikon 3. Prakticiranje religijskih obreda (%)

14,2

10,3

9,4

39,8

52,9

26,5

27,3

27,7

23,5

16,5

7,8

39,3

0 10 20 30 40 50 60

Idem u džamiju

Uvijek

Često

Nekad

Nikad

3

Klanjam kod kuće

14,2

Postim propisani post

Nikad

Nekad

ČestoIdem u džamiju

Uvijek

16,527,3

39,8

10,3

52,927,7

7,8

9,426,5

23,539,3

homogenih brakova (t=3.50, p=.000), ispitanika iz ze-ničke, sarajevske i bihaćke regije (F=12.55, p=.000), te seoskih i manjih gradskih naselja (F=8.38, p=.000), djece očeva s manjim stepenom obrazovanja (F=3.86) i ispitanika koji sebe smatraju religioznim pojedinci-ma (F=77.03, p=.000), što je prilično postojan obrazac utjecaja socio-demografskog profila na izraženost reli-gijskog vjerovanja. Pritom, primjetan je značajniji utje-caj socijalizacijskih faktora u odnosu na ambijentalne okolnosti odrastanja.

identičan obrazac uvjetovanosti nalazimo i u po-gledu religijske prakse, s tim da ženski ispitanici zna-čajno više poste (t=2.83, p=.005) i obavljaju namaz u kući (t=2.74, p=.006) ali očekivano manje posjećuju džamiju (t=-3.66, p=.000), te je prakticiranje vjerskih dužnosti značajno izraženije kod ispitanika iz do-maćinstava s nižim mjesečnim primanjima (F=9.38, p=.000). ranije smo ustvrdili da 77% naših ispitanika sebe smatraju religioznim pojedincima, 7% nereligio-znim, dok njih 12.7% je neodlučno u pogledu procjene



vlastite religioznosti (vidi tabelu 1). iako s religijskom identifikacijom linearno raste i stepen vjerovanja i prakse, indikativno je, međutim, da ukrštanje rezul-tata na religijskom vjerovanju i praksi s religijskom identifikacijom (tabele 4 i 5 kao ilustracija) pokazu-je da među spomenutih 77% religioznih ima pojedi-naca koji ne vjeruju u temelje islamske vjere i nikad ne prakticiraju obrede, isto kao što među utvrđenih 12.7% nereligioznih ima onih koji vjeruju te prigodno i povremeno prakticiraju kolektivni i individualni na-maz odnosno post.

Tabela 4. Religijska samoidentifikacija i slaganje s temeljnim islamskim vjerovanjima (%)

VjerovanjaReligijska samoidentifikacija

UkupnoReligiozan Neodlučan Nereligiozan

Duhovna bića poput meleka postoje.

S 83.2 60.4 48.7 77.9

NE 7.7 29.2 36.5 12.5

NS 9.1 10.4 15.9 9.6

Džennet i džehennem postoje.

S 91.3 71.5 52.7 86.1

NE 4.3 20.1 36.5 8.5

NS 4.4 8.4 10.9 5.4

Bog ima i postoji.

S 95.9 86.8 71.2 93.1

NE 1.7 9.7 23.3 4.2

NS 2.4 3.5 5.4 2.7

s=slažem se, ne=nesiguran, ns=ne slažem se

do sličnih saznanja dovodila su i ranija istraživa-nja religioznosti (jerolimov, 2002) koja ovakve ten-dencije objašnjavaju disolucijom dogmatskog sistema i



privatizacijom religije kad se radi o selektivnom vjero-vanju i obredoslovlju religioznih, odnosno potrebom za višom silom i prakticiranjem vjere kao obilježja obiteljske i šire kulturne tradicije u slučaju vjerovanja i prakticiranja obreda kod nereligioznih pojedinaca. Među istraživačima je također prisutna nedoumica o tome koliko mladi uopće poznaju učenje svoje vjere, a spram koje se deklariraju kao (ne)religiozni pojedinci (Marinović-Bobinac, 2000, prema jerolimov, 2002).

Modaliteti religijskog prisustva u državi, društvu i životu pojedinca predmet su različitih analiza, a veo-ma često i žučnih rasprava. kad se radi o odnosu naših ispitanika spram prisustva vjere u privatnom i druš-tvenom životu (grafikon 4), velika većina među njima prihvata značajnu ulogu vjere kao utjehe u privatnom životu (78.8%), ali manje od pola njih podržava mo-gućnost da medicinski radnik iz vjerskih razloga odbije

Tabela 5. Religijska samoidentifikacija i prakticiranje islamskih obreda (%)

ObrediReligijska samoidentifikacija

UkupnoReligiozan Neodlučan Nereligiozan

Klanjam kod kuće.

U 19.1 5.7 2.7 16.3

Č 33.1 7.1 4.1 27.8

NE 39.0 54.3 32.4 40.5

NI 7.6 29.3 59.5 13.9

Postim propisani post.

U 46.1 18.9 5.4 39.8

Č 24.1 27.3 9.5 23.5

NE 24.2 32.9 39.2 26.3

NI 4.8 18.2 45.9 9.3

U=uvijek, č=često, ne=nekada, ni=nikada



asistirati u izvršenju zakonom dozvoljenog abortusa (44.1%), tvrdnju da je boljitak za bosanskohercego-vačku administraciju u angažmanu političara čvrsto uvjerenih vjernika (39.6%) i da pojedinci koji ne vje-ruju u Boga nisu prikladni za javnu službu (42.5%). Mladi u našem istraživanju najmanje podržavaju di-rektno miješanje vjerskih velikodostojnika u politiku (15.0%) i izborni proces (10.2%). iz ovih rezultata ra-zumljivo je da naši mladi na društvenu ulogu religije i referentne religijske zajednice ne gledaju jednostra-no nego ovisno o kojem se segmentu života radi, pri čemu značajno otvorenije govore o prisustvu religije i njenoj kompenzacijskoj funkciji u njihovim privatnim životima, s izraženom zadrškom u pogledu miješanja religije u javni sektor, pogotovo na način eksplicitne “religizacije politike” putem direktnog miješanja vjer-skih velikodostojnika u politička dešavanja.

Grafikon 4. Društveno prisustvo religije (%)Grafikon 4. Društveno prisustvo religije (%)

10,2

15

39,6

42,5

44,1

78,8

69,4

53,8

24,7

18,8

22,5

7,6

Vjerske vođe bi trebale utjecati na to kako će ljudi glasati na izborima

Vjerske vođe bi trebale utjecati na odluke vlasti

Političari koji ne vjeruju u Boga su neprikladni za javne službe

Pojedinci s čvrstim vjerskim uvjerenjima trebaju obavljati javne poslove

Iz religijskih razloga smije se odbiti asistiranje u izvršenju abortusa

U vjeri nalazim utjehu i ohrabrenje

Ne slaže se Slaže se

4

7,6

78,8

44,1

22,5

42,5

18,8

24,7

39,6

53,8

15

69,4

10,2

Ne slaže se Slaže se

U vjeri nalazim utjehu i ohrabrenje.

Iz religijskih razloga smije se odbiti asistiranje u izvršenju abortusa.

Političari koji ne vjeruju u Boga neprikladni su za javne službe.

Vjerske vođe bi trebale utjecati na odluke vlasti.

Vjerske vođe bi trebale utjecati na to kako će ljudi glasati na izborima.

Pojedinci s čvrstim vjerskim uvjerenjima trebaju obavljati javne poslove.



Faktorska analiza stavova naših ispitanika gle-de društvene uloge religije dala je dva latentna fak-tora prvog reda, koji objašnjavaju 68.38% varijanse ukupnih rezultata (tabela 6), a koja smo, sukladno-njihovim pripadajućim varijablama, nazvali dimen-zijama društvene uloge vjere odnosno političke uloge vjerskih velikodostojnika. ovi rezultati potvrđuju da naši ispitanici prave jasnu distinkciju između prisu-stva religije u javnoj sferi na način implicitne religi-oznosti vjernika, s jedne strane, i uplitanja vjerskih velikodostojnika u politička dešavanja, s druge, pri čemu prvu mogućnost značajno odobravaju, a dru-gu dvotrećinskom odnosno natpolovičnom većinom odbacuju.

Tabela 6. Faktorska analiza društvene uloge religije

Faktori

1 2

Za BiH bi bilo bolje da pojedinci s čvrstim vjerskim uvjerenjima obavljaju javne poslove.

.814

Političari koji ne vjeruju u Boga neprikladni su za javne službe.

.761

Medicinska sestra smije iz religijskih razloga odbiti asistiranje u izvršenju zakonski dopuštenog pobačaja.

.602

U vjeri nalazim utjehu i ohrabrenje. .585

Vjerske vođe bi trebale utjecati na to kako će ljudi glasati na izborima.

.851

Vjerske vođe bi trebale utjecati na odluke vlasti. .876


% varijanse 34.16 24.22



naknadne statističke analize dobijenih rezultata na ekstrahiranim faktorima pokazuju da u odnosu na druge regije značajnije manji društveni angažman religije priželjkuju ispitanici iz tuzlanskog područ-ja (F=3.76, p=.005), manjih i većih gradskih naselja (F=4.54, p=.004), djeca roditelja koji imaju viši ste-pen stručne spreme (F=3.71, p=.010) te pojedinci koji se izjašnjavaju kao nereligiozne osobe (F=35.07, p=.000).

U pogledu mjesta vjerskih velikodostojnika u politici naši su ispitanici značajno homogeniji pa uplitanje vjerskih velikodostojnika u politiku gotovo jednako osuđuju svi bez obzira na njihov sociode-mografski profil, s tim da su prema toj mogućnosti značajno više kritični stariji (t=2.88, p=.004) te ispita-nici iz sarajevske, zeničke i mostarske regije (F=4.64, p=.001).

na skali od 1 (potpuno neprihvatljivo) do 5 (pot-puno prihvatljivo) ispitanici u našem istraživanju su se izjašnjavali o prihvatljivosti različitih oblika (ne)mo-ralnog ponašanja.

velika većina mladih u našem uzorku (grafikon 5) neprihvatljivim smatraju prostituciju (82.2%), stu-panje u intimni odnos s sobom koja je već u braku (73.3%), abortus (72.6%), homoseksualnu orijentaciju (70.9%), rađanje djece izvan braka (69.6%), smješta-nje roditelja u starački dom (68.7%), a za dvije trećine njih neprihvatljivo je živjeti u izvanbračnoj zajednici (60.3%). nešto manje od polovine mladih u uzorku to misli za predbračne seksualne odnose (43.2%), a njih 29.6% za razvod braka.



Grafikon 5. Prihvatljivost različitih oblika (ne)moralnog ponašanja (%)

statistički postupak faktorske analize različitih oblika (ne)moralnog ponašanja (tabela 7) dao je dva latentna faktora koji zajedno objašnjavaju 57.72% va-rijanse, a koja smo, sukladno njihovim faktorskim za-sićenjima, nazvali bračno-porodičnom moralnom ori-jentacijom odnosno seksualnom moralnom orijentaci-jom. Provedeni t-testovi i analize varijanse potvrđuju identičan obrazac uvjetovanosti obje latentne dimen-zije s obzirom na religijsku pripadnost roditelja naših ispitanika (t=2.65, p=.000; t=4.06, p=.000), njihovo religijsko samoodređenje (F=17.00, p=.000; F=43.44, p=.000), stepen obrazovanja njihovih očeva (F=12.49, p=.000; F=16.32; p=.000) i visinu primanja njihovog domaćinstva (F=7.55, p=.000; F=15.73, p=.000), odno-

Grafikon 5. Prihvatljivost različitih oblika (ne)moralnog ponašanja (%)

Grafikon 6. Rang-ljestvica najvažnijih preduvjeta uspješnog braka – stepen “veoma važno” (%)

49,2

41,9

21,3

14

16

15,4

12,7

16,3Ljubavni odnos s osobom koja je već u braku

9,8

29,6

43,2

60,3

68,7

69,6

70,9

72,6

73,3

82,2

0 20 40 60 80 100

Razvod

Seksualni odnosi prije braka

Život u izvanbračnoj zajednici

Smještaj roditelja u starački dom

Rađanje djece izvan braka

Homoseksualna orijentacija

Abortus

Prostitucija

Neprihvatljivo Prihvatljivo

5

82,29,8

73,316,3

72,612,7

70,915,4

69,616

68,714

60,3

21,3

43,241,9

29,649,2

Neprihvatljivo Prihvatljivo

Prostitucija

Ljubavni odnos sa osobom koja je već u braku

Homoseksualna orijentacija


Smještaj roditelja u starački dom

Abortus



Razvod

0 20 40 60 80 100



sno, spram ponuđenih ponašajnih obrazaca posebno su kritični pojedinci koji sebe smatraju religioznim osobama, djeca manje obrazovanih očeva čija oba ro-ditelji su muslimani te ispitanici iz slabije situiranih porodica. za ženske (t=10.09, p=.000) i starije ispita-nike (t=3.00, p=.003), nadalje, posebno su neprihvat-ljiva ispitivana ponašanja u pogledu seksualnosti, dok ispitanici iz tuzlanske regije (F=4.76, p=.001; F=4.85, p=.001) i većih gradskih naselja (F=12.87, p=.000; F=13.41, p=.000) sa značajno manje izraženim neo-dobravanjem gledaju na ovdje istraživana ponašanja u pogledu seksualnosti te bračnih i porodičnih odnosa.

Tabela 7. Faktorska analiza prihvatljivosti različitih oblika ponašanja

Faktori

1 2

Ljubavni odnos s osobom koja je već u braku .865

Prostitucija .783

Seksualni odnosi prije braka .630

Život u izvanbračnoj zajednici .733

Razvod .697

Rađanje djece izvan braka .674

Homoseksualna orijentacija .673

Smještaj roditelja u starački dom .654

Pobačaj .644


% varijanse 44.67 13.05



Uočeni obrazac utjecaja socio-demografskih obi-lježja na rasprostranjenost ispitivanih moralnih vri-jednosti je uglavnom očekivan i upućuje na značajnu diferenciranost naših ispitanika u tom pogledu i to prema onim socio-kulturalnim karakteristikama za koje se tradicionalno vezuje društveno raslojavanje u kontekstu odnosa spram konzervativnih odnosno li-beralnih vrijednosnih stavova.

odnos religioznih pojedinaca u tom pogledu iden-tičan je onom spram vjerovanja i religijske prakse: iako

Tabela 8. Religijska samoidentifikacija i prihvatljivost (ne)moralnih ponašajnih obrazaca (%)

Ponuđeno (ne)moralno ponašanje

Religijska samoidentifikacijaUkupno

Religiozan Neodlučan Nereligiozan


P 18.2 24.2 47.3 20.9

NS 17.4 24.1 16.2 18.2

NP 64.3 51.7 46.5 60.8


P 13.7 18.7 33.8 15.6

NS 12.4 26.7 12.2 14.3

NP 73.9 54.8 54.1 70.0

Ljubavni odnos s osobom koja je već u braku

P 14.5 17.3 29.7 15.9

NS 8.9 17.9 12.2 10.3

NP 76.6 64.8 58.1 73.8


P 36.7 54.8 79.7 42.0

NS 14.5 18.5 6.8 14.5

NP 48.8 26.8 13.5 43.5

P=prihvatljivo, ns=nisam siguran, nP=neprihvatljivo



s religijskom identifikacijom linearno raste i stepen odbijanja ponuđenih ponašanja, ukrštanje varijabli ek-strahiranih faktora s religijskom identifikacijom (tabe-la 8 kao ilustracija) pokazuje da je među religioznima značajan procent onih koji prihvataju ponuđene pona-šajne obrasce, jednako kao što je među nereligioznima značajan broj onih koji ih smatraju neprihvatljivim.

ova saznanja upućuju na zaključak da usljed utjecaja sekularnih ideja i postojeće društvene prakse deklarirani vjernici značajno u svojim stavovima od-stupaju od islamske koncepcije seksualnog, bračnog i porodičnog morala, ali i da nereligiozni pojedinci raz-matrane ponašajne obrasce odbacuju ne iz vjerskog uvjerenja koliko u ime, vjerovatno, patrijarhalnih vri-jednosti koje su još prisutne u bh. društvu.

Brak i porodica

tradicionalno shvatanje braka i porodice kao osnovne ćelije društva danas je suočeno s izazovima (post)mo-derne dinamike i kulture življenja do te mjere da se sve češće govori o krizi porodice (aračić i nikodem, 2000) ali i braka kao intimnog i ekonomskog zajedništva muškarca i žene, što direktno ugrožava njihovu repro-duktivnu, socijalizacijsku, ekonomsku, političku i dru-ge funkcije u društvu. Propitivanje njihove patrijarhal-ne koncepcije karakteristične za Bosnu i Hercegovinu nije zaobišlo ni mlade u ovoj zemlji, čije smo bračne i porodične vrijednosne stavove ispitivali pomoću pi-tanja o njihovom odnosu naspram braka, percepcji budućeg bračnog statusa, predstavama o najboljim go-dinama za ulazak u brak muškarca i žene te željenom



broju djece u slučaju braka. također nas je zanimalo njihovo mišljenje o preduvjetima uspješnog braka.

U dijelu o hijerarhiji vrijednosti kod mladih u na-šem uzorku (vidi str. 21-22 ove studije) vidjeli smo da je za 98.6% naših ispitanika porodica važan životni cilj i da je takva visoko pozicionirana u njihovom vrijedno-snom sistemu s obzirom na to da toliku važnost jedino još pridaju zdravlju. U skladu s tim (vidi prilog), velika većina naših ispitanika slaže se s tvrdnjama da brak još nije zastarjela institucija (79.8%) i da djeca trebaju oba roditelja da bi sretno odrastali (84%). sukladno tome, 86% mladih u našem istraživanju svoju budućnost za-mišljaju u braku i s vlastitom porodicom, što sve sku-pa potvrđuje da naša omladina i dalje visoko vrednuje ove temeljne društvene institucije, kako su to pokazala i neka ranija istraživanja na više “ograničenim” loka-litetima (žiga, 2015). Međutim, značajno se razilaze u pogledu najboljih godina za ulazak u brak muškarca odnosno žene i koliko djece planirati. najveći dio na-ših ispitanika (vidi prilog), njih dvije trećine vjeruje da je najbolje vrijeme za ulazak u brak za muškarca između 26. i 29. godine (58.8%), odnosno između 21. i 25. godine za ženu (56%). i dok tek svaki deseti ispi-tanik (10.9%) smatra da muškarac treba brak sklopiti poslije 29. godine, svaki treći (37.9%) vjeruje da to žena treba uraditi poslije 25. godine, iz čega se može ipak razumjeti da je među mladima poželjno da žene rani-je ulaze u brak u odnosu na muškarce. nešto više od polovine u našem uzorku (55.2%), nadalje, želi imati dvoje djece, gotovo svaki deseti (8.9%) ispitanik samo jedno, a svaki četvrti (27.1%) troje odnosno četvero, tako da u prosjeku mladi u našem uzorku žele imati 2.25 djece. s obzirom na spomenute stavove mladih,



očekivati je da će se u budućnosti mladi sve kasnije od-lučivati za zasnivanje bračne zajednice među kojima će uglavnom dominarati one sa dvoje djece, odnosno če-tveročlane porodice, što su tendencije “dekonstrukci-je” patrijarhalnog tipa porodice i porodičnih promjena tipičnih za savremena društva (žiga, 2015), a koje se obično povezuju sa željama mladih naraštaja za višim stepenom obrazovanja i uspješnijom karijerom (ilišin i sar., 2013).

rezultati naknadnih statističkih provjera s ob-zirom na socio-demografski profil naših ispitanika pokazuju da su mladi u našem uzorku prilično jedin-stveni glede svog budućeg bračnog statusa, s obzirom na to da se u tom pogledu razlikuju samo prema uzra-stu (χ2=13.21, p=.004) i religijskoj samodentifikaciji (χ2=45.57, p=.000) tako da studenti i oni među njima koji se smatraju religioznima u većoj mjeri svoju bu-dućnost vide u bračnoj zajednici u poređenju s učeni-cima, odnosno nereligioznim i neodlučnim u pogledu religijske samoprocjene. više diferenciranosti nalazi-mo u prihvatanju tvrdnje da “brak nije zastarjela in-stitucija”, koju značajno manje podržavaju muški ispi-tanici (z= -2.56, p=.010), oni među njima koji dolaze iz tuzlanske regije (χ2=13.85, p=.008) i manje religiozni (χ2=12.07, p=.002). stav da “dijete treba i oca i majku da bi sretno odrastalo” značajno više podrške nalazi među mlađim ispitanicima (z= -3.17, p=.002), onima koji dolaze iz manjih sredina (χ2=17.15, p=.001) i djeci očeva s relativno niskim odnosno izuzetno visokim stepenom obrazovanja (χ2=11.47, p=.009).

glede najprikladnijih godina za ulazak u brak jed-nog muškarca odnosno žene, naši ispitanici se konzi-



stentno razlikuju s obzirom na uzrast (z= 5.95, p=.000 za muškarca, z=3.91, p=.000 za ženu), mjesto odrasta-nja (χ2=23.01, p=.000 za muškarca, χ2=22.92, p=.22.92 za ženu), stepen obrazovanja oca (χ2=15.68, p=.001 za muškarca, χ2=22.46, p=.000 za ženu), mjesečna primanja domaćinstva (χ2=22.52, p=.000 za muškar-ca, χ2=21.68, p=.000 za ženu) i religijsku identifikaci-ju (χ2=12.07, p=.002 za muškarca; χ2=8.79, p=.010 za ženu). da u značajno kasnijim godinama i muškarac i žena trebaju zasnivati bračnu zajednicu smatraju stu-denti, pojedinci iz većih mjesta, djeca više obrazovanih roditelja, pojedinci iz prosječno situiranih porodica te mladi u našem uzorku koji se smatraju nereligioznim, što je obrazac utjecaja socio-demografskih obilježja uočen i u drugim istraživanjima (ilišin i sar., 2013).

Mladi u našem uzorku u pogledu broja željene djeca razlikuju se samo prema regionalnoj pripadno-sti (χ2=15.94, p=.003) i religijskoj samoidentifikaciji (χ2=17.08, p=.000), na način da religiozni među njima žele imati značajno veći broj djece, kao i ispitanici iz zeničke i mostarske regije, što ukazuje na homogenost stava u pogledu ranije spomenutog podatka da naši is-pitanici u prosjeku žele 2.25 djece.

s obzirom na to da velika većina u našem uzorku svoju budućnost vidi u nekoj vrsti bračne zajednice, zanimljivo je vidjeti kako će se za taj životni korak pri-premiti, odnosno šta smatraju važnim za uspjeh braka i porodice. U grafikonu 6. prikazana je hijerarhija pre-duvjeta uspješnog braka prema mišljenju naše omla-dine, pri čijoj smo konstrukciji, tragom preporuke radina (2002), koristili samo najpozitivnije odgovore (veoma važno).



na vrhu ljestvice najvažnijih uvjeta uspješne brač-ne zajednice kod njih nalaze se međusobna vjernost supružnika (84.9%), djeca (66.5%) i spremnost na raz-govor o nastalim problemima (64.4%) zbog čega je moguće očekivati da ove vrijednosti ipak dominiraju njihovim vrijednosnim sistemom u pogledu uspješno-sti braka. slaganje u političkim stavovima (7.4%) i isto-vjetnost socijalnog porijekla (9%) najmanje su birane kategorije i najmanje važni preduvjeti za harmoničan brak, prema mišljenju naših mladih. naši ispitanici u prosjeku, izuzev istog socijalnog porijekla (M=2.82) i slaganja u političkim stavovima (M=2.04), sve ponu-đene stavke smatraju važnim za uspjeh braka, iz čega je razumljivo da imaju prilično realna saznanja o tome koje su to važne odrednice braka i bračne vrijednosti s obzirom na to da njihovi vrijednosni stavovi u tom pogledu značajno koincidiraju s nalazima recentnih istraživanja o najčešćim uzrocima razvoda (Šoštarić, Šutić i vrdoljak, 2015).

istovremeno zabrinjava činjenica da mladi u našem uzorku relativno manji značaj pridaju bračnim okol-nostima, koje istraživači smatraju ozbiljnim izvorom frustracija i nesporazuma između supružnika. takav obrazac odgovora upućuje na prisustvo nerealnih oče-kivanja spram braka kod naših ispitanika i njihovu ne-dovoljnu pripremljenost za brak. Prosječna vrijednost (M=3.81) za stavku “isto vjersko uvjerenje”, naprimjer, pozicionira je tek na deveto mjesto po važnosti za našu omladinu iako neke statistike tvrde da do razvoda mješovitih brakova u slučaju Bošnjaka dolazi goto-vo dvostruko češće nego do razvoda etnički odnosno religijski homogenih bračnih parova (Begović, 2008).




7,4

9

22,7

26,4

27,9

29

40,7

42,1

56,1Dobar seksualni odnos

64,4

66,5

84,9

0 20 40 60 80 100

Slaganje u politici

Biti istog socijalnog porijekla

Život odvojen od roditelja

Dovoljna novčana primanja/prihodi

Dobri stambeni uvjeti

Uzajamno obavljanje poslova u domaćinstvu

Dijeliti isto vjersko uvjerenje

Imati vrijeme za vlastite prijatelje i lične aktivnosti

Spremnost na raspravljanje o problemima koji se pojave između supružnika

Djeca

Vjernost

6

84,9

Djeca

Spremnost na raspravljanje o problemima koji se pojave između supružnika

Imati vrijeme za vlastite prijatelje i lične aktivnosti

Dijeliti isto vjersko uvjerenje

Uzajamno obavljanje poslova u domaćinstvu

Dobar seksualni odnos

Dobri stambeni uvjeti

Dovoljna novčana primanja/prihodi

Život odvojen od roditelja

Vjernost

Biti istog socijalnog porijekla

Slaganje u politici

0 20 40 60 80 100

66,5

64,4

56,1

42,1

40,7

29

27,9

26,4

22,7

9

7,4

slično zapažanje prisutno je i kod kategorije “djeca” s obzirom na to da ih naši ispitanici doživljavaju kao faktor stabilnosti braka, iako stručnjaci upozoravaju da dolazak prinove u porodicu zahtijeva značajno pri-lagođavanje roditelja, zbog čega se često povezuje sa smanjenim bračnim zadovoljstvom i turbulencijama (Baloban i črpić, 2005).

Faktorska analiza percipiranih uvjeta uspješnog braka (tabela 9) dala je tri zasebna faktora prvog reda koji objašnjavaju 44.28% ukupne varijanse rezultata, a koja smo sukladno strukturi njihovih zasićenja nazvali dimenzijama samodovoljnosti, orijentacije na zajedniš-tvo i sociokulturalne homogenosti. s obzirom na ranije utvrđenu hijerarhiju vrijednosti važnih za uspješan brak, čini se da u vrhu prioriteta naše omladine kad se




radi o uspjehu bračne zajednice dominiraju vrijedno-sti emocionalnog zajedništva, a da je donji dio ljestvi-ce pripao vrijednostima okupljenim oko dimenzija samodovoljnosti i socio-kulturne homogenosti. takav obrazac odgovora još jednom ukazuje na tendenciju svojevrsnog romantičarskog razumijevanja braka kod naše omladine, što je očekivano s obzirom na njihovu starosnu dob.

rezultati provedenih t-testova i anova-e poka-zuju da izraženost dimenzije orijentacije na zajedniš-tvo značajno ovisi o spolu naših ispitanika (t=-7.19, p=.000), njihovoj regionalnoj pripadnosti (F=4.35, p=.002) i religijskoj samoidentifikaciji (F=8.37, p=.000). U tom smislu su vjernost, podjela poslova u domaćinstvu, djeca i razgovor o eventualnim bračnim nesuglasicama posebno važne za ženske ispitanike, pojedince među njima iz sarajevske i tuzlanske regije, te za religiozne pojedince. važnost samodovoljnosti i njoj pripadajućih varijabli značajno je diferencirana s obzirom na geografska područja mladih u istraživanju (F=3.38, p=.009), veličinu naselja u kojem su odrasli (F=12.33, p=.000) i stepen obrazovanja oca (F=4.59, p=.003). dovoljna novčana primanja, kvalitet stambe-nih uvjeta, život odvojen od roditelja i vrijeme za sebe iznimno važnim smatraju ispitanici iz tuzlanske i sa-rajevske regije, pojedinci iz gradskih sredina bez ob-zira na njihovu veličinu, te djeca roditelja sa srednjim ili višim stepenom obrazovanja. konačno, važnost ka-rakteristika vezanih za socio-kulturalnu homogenost ovisi o istovjetnosti vjeroispovijesti roditelja (t=3.05, p=.002) naših ispitanika i njihovoj samoprocjeni reli-gioznosti (F=34.58, p=.000). slaganje u socijalnom po-rijeklu, vjerskom uvjerenju i politici posebno važnim



za uspjeh braka smatraju djeca čija su oba roditelja muslimani i pojedinci koji sebe smatraju religioznim.

sveukupno, mladi u našem uzorku relativno su umjereno diferencirani u pogledu izraženosti ovdje ekstrahiranih bračnih orijentacija. Uočeni obrazac utjecaja socio-demografskih obilježja na percepciju važnosti ponuđenih stavki za uspjeh braka je uglav-nom očekivan i razumljiv, ali i iznimno važan jer pred-stavlja svojevrsni kriterij u skladu s kojim je moguće

Tabela 9. Faktorska analiza uvjeta uspješnog braka

Faktori

1 2 3

Dovoljna novčana primanja/prihodi .689

Dobri stambeni uvjeti .643

Život odvojen od roditelja .549

Dobar seksualni odnos .540

Imati vrijeme za vlastite prijatelje, lične aktivnosti i hobije

.396

Spremnost na raspravljanje o problemima koji se pojave između muža i žene

.755

Vjernost .626

Djeca .620

Uzajamno obavljanje poslova u domaćinstvu .424

Biti istog socijalnog porijekla .771

Dijeliti isto vjersko uvjerenje .687

Slaganje u politici .565

Zajednički korijen 2.41 1.65 1.25

% varijanse 20.10 13.74 10.44



procjenjivati u kojoj mjeri mladi supružnici određenog socio-demografskog profila dijele zajednička očekiva-nja u pogledu bračnih i porodičnih odnosa, što je, po mnogima, kamen temeljac uspješnog braka (Šoštarić, Šutić i vrdoljak, 2015).

Slobodno vrijeme i rad

slobodno vrijeme kao zanimanje kojem se pojedinac može posvetiti po vlastitom opredjeljenju izvan pro-fesionalnih, društvenih, porodičnih i drugih obaveza s ciljem odmora, zabave i kultiviranja vlastite ličnosti “masovna” je pojava i zasebna sfera životne svakod-nevnice današnje omladine u kojoj se možda najbo-lje “zrcale bezbrojne mogućnosti čovjekova napretka i nazatka, samootuđenja i razotuđenja u beskonačnoj igri njegovih antropoloških karakteristika” (žugić, 2000, prema ilišin, 2002b:271). odatle je od izuzet-ne važnosti pratiti i analizirati načine na koji mladi u Bosni i Hercegovini ispunjavaju svoju dokolicu. rad, kako smo vidjeli, visoko je pozicioniran životni cilj u vrijednosnom sistemu mladih u našem uzorku. s obzirom na visok stepen nezaposlenost mladih u bh. društvu, koji prema nekim statistikama dostiže goto-vo 58% (žiga i osmić, 2015) i poteškoća na koje mladi čovjek nailazi u procesu profesionalnog samoostvare-nja, važno je pitanje kako ove objektivne datosti bh. poslovne stvarnosti utječu na radne vrijednosti mla-dih u BiH i njihovu strukturu.

Podatke o načinu provođenja slobodnog vreme-na i radnim vrijednostima mladih u našem uzorku prikupili smo pomoću pitanja o količini vremena



provedenog u različitim društveno-kulturnim, rekre-ativnim i zabavnim aktivnostima, na internetu i tv-u, njihovim stavovima prema poslu i percepcijama o najvažnijim faktorima prilikom pronalaženja posla u Bosni i Hercegovini.

na pitanje “koliko često provode slobodno vrije-me” u navedenim aktivnostima dobili smo odgovore (grafikon 7) iz koji se razaznaje hijerarahija provođenja slobodnog vremena, prema kojoj naši ispitanici svoju dokolicu najčešće provode u izlascima sa prijateljima (67.1%) i djevojkama odnosno mladićima (49.3%), onda u sportskim (40.6%) i vjerskim (40.0%) aktivnostima te čitanju (37.8%), a najmanje posjetama izložbi (5.1%) i pozorišnim predstavama (7.4%). Primjetno je pritom da većina ispitanika svoju dokolicu povremeno ili pone-kad troši na sve navedene aktivnosti s izuzetkom (vidi

Grafikon 7. Količina vremena provedena u određenim aktivnostima (%)

5,1

7,4

16,3

24,3

29,5

37,8

40

40,6

49,3

67,1

58,8

46,4

30,3

12,3

10

14,3Čitanje knjiga/novina

12,5

13

14,3

1,3

0 10 20 30 40 50 60 70 80

Odlazak na izložbe

Odlazak u pozorište

Organizirane vannastavne aktivnosti

Učešće u dobrovoljnim aktivnostima

Odlazci na zabave

Vjerske aktivnosti

Bavljenje sportom

Izlazak s djevojkom/dečkom

Izlasci s prijateljima

Nikad Često

7

Izlasci s prijateljima

Izlazak s djevojkom/dječkom

Vjerske aktivnosti

Čitanje knjiga/novina

Odlasci na zabave

Bavljenje sportom

0 10 20 30 40 50 60 70 80

Učešće u dobrovoljnim aktivnostima

Organizirane vannastavne aktivnosti

Odlazak u pozorište

Odlazak na izložbe

1,367,1

14,3

13

12,5

14,3

10

12,3

16,3

7,4

5,1

49,3

40,6

40

37,8

29,5

24,3

30,3

46,4

58,8

Nikad Često

Grafikon 7. Količina vremena provedena u određenim aktivnostima (%)



prilog), kao što smo vidjeli, druženja s prijateljima i djevojkama, odnosno odlazaka na izložbe i pozorišne predstave. i dok dvije trećine njih slobodno vrijeme često koristi za druženje s prijateljima, odnosno svaki drugi za izlazak s djevojkom, dotle gotovo dvije tre-ćine (58.8%), odnosno jedna polovina (46.4%), nikad ne koristi dokolicu za prisustvo kulturnim manife-stacijama i događajima kakvi su izložbe ili posjete pozorištu.

Faktorska analiza odgovora mladih u našem istra-živanju u pogledu načina upražnjavanja slobodnog vremena otkrila je dva latentna faktora (tabela 10) koji objašnjavaju 43.28% ukupne varijanse rezultata, a koja

Tabela 10. Faktorska analiza aktivnosti u slobodnom vremenu

Faktori

1 2

Odlasci na zabave .809

Izlazci s prijateljima .671

Izlazak s djevojkom/dečkom .639

Odlazak u pozorište .743

Odlazak na izložbe .717

Organizirane vannastavne aktivnosti .636

Čitanje knjiga/novina .565

Učešće u dobrovoljnim aktivnostima .564

Vjerske aktivnosti .483


% varijanse 25.72 17.56



smo, sukladno njihovim zasićenjama, nazvali zaoku-pljenost kulturno-društvenim aktivnostima i zaoku-pljenost zabavom. s obzirom na to da nijedan faktor nije bio dovoljno zasićen varijablom “bavljenje spor-tom”, ona je izostavljena u naknadnim analizama.

ako uz nalaze faktorske analize imamo u vidu i navedene rezultate o zastupljenosti određenih aktiv-nosti u slobodnom vremenu naših mladih, primijetit ćemo da ispitanici u našem uzorku u vremenu doko-lice najviše upražnjavaju aktivnosti koje su u funkciji zabave i razonode. na drugoj strani nalaze se uglav-nom recepcijske aktivnosti koji drugi organiziraju za mlade a koje konstituiraju tzv. elitni kulturni obrazac (ilišin, 2002b) koji pretpostavlja intelektualni anga-žman korisnika, zbog čega se, uz izuzetak “vjerskih aktivnosti” i “sporta”, malo može govoriti o zastuplje-nosti razvojne funkcije slobodnog vremena među na-šom omladinom. čini se da je dokolica za našu omla-dinu u značajnoj mjeri postala prostor za opuštanje, razonodu i rekreaciju karakterističnu za tzv. urbani kulturni obrazac (ilišin, 2002b) provođenja slobodnog vremena. to potvrđuju i rezultati t-testova i analize varijansi s obzirom na to da pokazuju relativno sla-bu diferenciranost naših ispitanika u pogledu i jedne i druge vrijednosne orijentacije. aktivnosti okupljene oko urbanog kulturnog obrasca provođenja dokolice, vjerovatno zbog manje ponude i finansijskih moguć-nosti, manje su karakteristične za pojedince iz seoskih sredina (F=10.10, p=.000) i domaćinstava s nižim mje-sečnim primanjima (F=4.35, p=.002), dok su u svoje slobodno vrijeme društveno-kulturnim aktivnostima značajno više zaokupljeni ženski ispitanici (t=4.80,



p=.000), mladi iz sarajevske, zeničke i tuzlanske regije (F=6.65, p=.000) i, očekivano, među njima više reli-giozni pojedinci (F=23.94, p=.000). i dok se izraženi-je prisustvo elitnog kulturnog obrasca među ženskim ispitanicima može tumačiti kao dokaz patrijarhalne matrice socijalizacije, njegova veća izraženost kod mladih iz određenih regija nagovještava mogućnost više ponude ovih recepcijskih aktivnosti u određenim sredinama.

dobijeni rezultati pokazuju da naši ispitanici, na-dalje, u prosjeku dnevno provode 2.78 sati na inter-netu i kompjuteru, odnosno 1.67 sati gledajući tv, značajno manje u poređenju sa saznanjima nekih sličnih istraživanja u zemlji (turčilo, 2015) i regionu (ilišin i sar., 2013) koja ovu vrijednost zaokružuju čak na 3.8 sati za internet, odnosno 2.3 sata za tv, što je vjerovatno pouzdaniji podatak s obzirom na to da su ‒ za razliku od našeg ‒ ova istraživanja koristila veći raspon mogućih odgovora (od 1-2 sata do više od 6 sati) i samim tim mogućnost odabira viših vrijednosti i postizanja viših aritmetičkih sredina u tom pogle-du. zbog toga naše rezultate da približno svaki tre-ći ispitanik u istraživanju na internetu i kompjuteru provede do dva (28.9%), tri (27.8%) ili četiri sata i više (31.5%), odnosno do jednog sata (34.1%) pred tv-om, treba razumijevati u svjetlu rezultata spomenutih studija o mladima. indikativno je da ista istraživanja također pokazuju da mladi svoje slobodno vrijeme češće ispunjavaju korištenjem ovih informacijsko-ko-munikacijskih tehnologija negoli drugim zabavno-rekreativnim i socijalno-interakcijskim aktivnostima (turčilo, 2015). zbog toga se stječe dojam da mlade ovaj medij odvlači od drugih medija ali i od druženja



sa stvarnim prijateljima (ilišin i sar., 2013) te drugih aktivnosti koje bi trebalo da budu u funkciji svestra-nog razvoja ličnosti adolescenta. na kraju, zvuči para-doksalno da mladi i kad provode slobodno vrijeme na internetu, ovaj medij koriste prije svega kao “tehnološ-ku podlogu za korištenje društvenih mreža” (turčilo, 2015:104), odnosno kao prostor za druženje i razono-du. ova spoznaja potvrđuje najprije tezu da današnja omladina stvarno prijateljstvo pokušava nadomjestiti virtuelnim, a zatim i da su zabava i razonoda kod njih, uzevši u obzir zastupljenost varijabli koje čine naš ek-strahirani faktor zaokupljenost zabavom vjerovatno preovladavajući modalitet ispunjavanja dokolice. a da su naši ispitanici prilično homogeni u korištenju ovih medija potvrđuje i njihova relativno slaba dife-renciranost u tom pogledu s obzirom na socio-de-mografska obilježja. tek djeca očeva sa završenom osnovnom školom značajno manje vremena (F=4.78, p=.003) provode na internetu u odnosu na ispitani-ke više obrazovanih roditelja, dok osim uz televizijski ekran slobodno vrijeme značajno više (t=3.62, p=.000) provode mlađi ispitanici i pojedinci u našem uzorku iz tuzlanske i mostarske regije (F=6.37, p=.000).

rad kao multidimenzionalna i multifunkcio-nalna društvena pojava zadovoljava različite potre-be mladih u kojoj oni, sukladno tome, mogu vidjeti priliku za ostvarenje različitih vrijednosnih ciljeva. naše saznanje da mladi visoko vrednuju mogućnost ostvarenja različitih ciljeva putem rada (vidi prilog), uključujući socijalno-interakcijski (87.6% ‒ rad je ak-tivnost putem koje čovjek upoznaje druge ljude), kon-formistički (82% ‒ rad je dužnost, doprinos društvu), samoaktuelizacijski (80.1% ‒ rad je aktivnost pomoću



koje se čovjek samodokazuje), egzistencijalni (77.8% ‒ rad je način da se osigura egzistencija), statusni (68.6% ‒ rad je način da se osigura određeno mjesto u društvu), psihoterapijski (64.8% ‒ rad je dobar način da se po-bjegne od raznih životnih problema), dokaz je koegzi-stencije ili paralelne interiorizacije radnih vrijednosti kod naših ispitanika i multifunkcionalnosti rada. to potvrđuje i visok stepen neslaganja (85%) s vrijedno-sno neutralnim konceptom rada (rad je nužno zlo i u njemu nema nikakvog zadovoljstva) u skladu s kojim je on aktivnost lišena bilo kakve privlačnosti. Pritom možemo vidjeti (grafikon 8) da prema izraženosti najpozitivnijeg odgovora (potpuno se slažem) najveći procent njih (40.5%) ističe njegovu socijalno-interak-cijsku vrijednost. ovakav trend moguće je objašnja-vati u skladu s kompenzancijskim načelom, odnosno konceptom socijalne isključenosti i izoliranosti mla-dih u BiH (radin, 2002b) s obzirom na to da virtuel-nim druženjem, čini se, ne uspijevaju zadovoljiti po-trebu za stvarnim prijateljstvom. svaki treći ispitanik, nadalje, najvažnijim smatra njegovu konformističku (34.4%), samoaktuelizacijsku (32.7%) i materijalnu (32.4%) funkciju, što sve skupa ukazuje na dominaciju ekstrinzičnih radnih vrijednosti među našom omla-dinom. U najmanjoj mjeri naši ispitanici (2.4%) po-državaju vrijednosno neutralni koncept rada, prema kojem radni angažman ne može biti izvor nikakvog zadovoljstva.

Prezentirani podaci odatle potvrđuju izrazito vi-soka očekivanja i pozitivne aspiracije mladih u našem uzorku u pogledu radnog angažmana, koja – intere-santno je – dijele ispitanici svih socio-demografskih profila s obzirom na to da naknadni statistički postupci



Grafikon 8. Rang-ljestvica radnih vrijednosti – stepen “potpuno se slažem” (%)

2,4

24,2

25,3

25,9

2Rad je dobar način da se pobjegne od problema 8,6

32,4

32,7

34,4

40,5

0 10 20 30 40 50

Rad je nužno zlo

Rad je način da se osigura mjesto u društvu

Rad je navika

Rad je izvor zadovoljstva

Rad je način da se osigura egzistencija

Rad je aktivnost putem koje se čovjek samodokazuje

Rad je dužnost, doprinos društvu

Rad je aktivnost putem koje čovjek upoznaje ljude

8

Rad je dužnost, doprinos društvu.

Rad je aktivnost putem koje se čovjek samodokazuje.

Rad je dobar način da se pobjegne od problema.

Rad je izvor zadovoljstva.

Rad je navika.

Rad je način da se osigura egzistencija.

Rad je način da se osigura mjesto u društvu.

Rad je nužno zlo.

Rad je aktivnost putem koje čovjek upoznaje ljude.

0 10 20 30 40 50

40,5

34,4

32,7

32,4

28,6

25,9

25,3

24,2

2,4

nisu utvrdili njihovu značajnu diferenciranost u izra-ženosti četiri najprisutnije vrijednosne orijentacije u našem uzorku (socijalno-interakcijskoj, konformistič-koj, samoaktuaelizacijskoj i materijalnoj) prema ispi-tivanim sociodemografskim obilježjima.

Grafikon 8. Rang-ljestvica radnih vrijednosti – stepen “potpuno se slažem” (%)

odgovor na pitanje jesu li mladi svjesni izazova i prepreka na koje mogu naići u ostvarivanju svojih poslovnih očekivanja na bosanskohercegovačkom tržištu rada, pokušali smo pronaći pomoću analize njihove percepcije najvažnijih faktora za dobijanje bu-dućeg zaposlenja (grafikon 9). kao najvažniji faktor “prilikom pronalaženja posla u BiH” najveći procent u uzorku (42.8%) navodi političke veze, gotovo jedna trećina (28.3%) nivo obrazovanja, a onda prema zastu-pljenosti odgovora slijedi stručnost (10.7%), poznant-svo i prijatelji (8.6%) i sreća (6.6%).

Mladi u našem uzorku uglavnom se slažu u per-cepciji najvažnijeg faktora “prilikom pronalaženja po-sla u BiH” s obzirom na to da tek ispitanici iz bihaćke



regije (χ2=22.05, p=.000) i djeca više obrazovanih oče-va (χ2=12.85, p=.005) značajnije ističu važnost faktora koji su povezani s vanjskim lokusom kontrole kakvi su sreća, poznanstvo i prijatelji te političke veze. odatle postaje jasno da su mladi u našem istraživanju značaj-no složni u pogledu stava da su za ispunjenje njihovih poslovnih aspiracija i očekivanja najvažniji vanjski faktori, među kojima po svojoj važnosti prednjači po-litička uvezanost. drugim riječima, u pogledu ostva-renja prava na zaposlenje za našu omladinu tipičan je vanjski lokus kontrole.

Društvo i politika

svaka ozbiljnija analiza vrijednosnog sistema mladih neminovno iziskuje razmatranje njihovih društve-no-političkih stavova, vrijednosti i ponašanja, s ob-zirom na to da demokratsko društvo zahtijeva jedan stepen političke uključenosti svih njenih punoljetnih

Grafikon 9. Percepcija najvažnijih faktora za pronalazak posla (%)

3,1

6,6

8,6Poznanstvo/prijatelji

10,7

28,3

42,8

0 5 10 15 20 25 30 35 40 45

Ostalo

Sreća

Stručnost

Nivo obrazovanja

Političke veze

9

Nivo obrazovanja

Stručnost

Sreća

Ostalo

Poznanstvo/prijatelji

Političke veze

0 5 10 15 20 25 30 35 40 45

42,8

28,3

10,7

8,6

6,6

3,1

Grafikon 9. Percepcija najvažnijih faktora za pronalazak posla (%)



građana i da upravo mladi kao sudionici aktuelnih i budućih političkih procesa i dešavanja nose ogroman politički potencijal (ilišin, 2002a). U kontekstu našeg istraživanja detaljnije razmatranje ove teme dodatno dobija na značaju imajući u vidu naprijed prezentira-ne podatke o niskom vrednovanju društvenog i poli-tičkog angažmana, s jedne strane, i izraženosti svijesti među mladima u ovoj studiji o uvjetovanosti njihove poslovne afirmacije socijalnim vezama i političkim faktorom, s druge strane. Podatke o društvenim i po-litičkim vrijednostima mladih prikupljali smo pomo-ću pitanja u vezi s percepcijom lične i budućnosti bh. društva, osjećajem nacionalnog ponosa, učešćem u volonterskim aktivnostima, individualnim interesira-njem za politiku, političkom participacijom, izlaskom na izbore i povjerenjem u društvene institucije. tim redoslijedom prezentirat ćemo dobijene rezultate.

kada se radi o procjeni vlastite budućnosti (grafi-kon 10), više od polovine ispitanika u našem istraži-vanju (54.2%) smatra da će “budućnost biti bolja od sadašnjosti”, a svaki peti ispitanik (22.1%) da će “bu-dućnost biti gora od sadašnjosti”. U pogledu percep-cije budućnosti bh. društva dobijeni su dijametralno suprotni rezultati – više od polovine (54.8%) ispitani-ka je na strani uvjerenja da će “budućnost biti gora od sadašnjosti”, a tek svaki šesti (16.1%) ispitanik vjeruje da će “budućnost biti bolja od sadašnjosti”. Među na-šim ispitanicima nešto je više onih (29.2%) koji u bu-dućem stanju bh. društva ne očekuju značajnije pro-mjene nego je to slučaj kad se radi o vlastitoj buduć-nosti (23.7%). iz navedenog jasno se nazire i u mno-gim drugim istraživanjima (ilišin i radin, 2002; ilišin i sar., 2013) uočena nerealna diskrepancija između



Grafikon 10. Percepcija vlastite i budućnosti bh. društva (%)Grafikon 10. Percepcija vlastite i budućnosti bh. društva (%)

54,2

16,1

23,7

29,2

22,1

54,8

0 10 20 30 40 50 60

Vlastita budućnost

Budućnost bh. društva

Gora od sadašnjosti

Ista kao i sadašnjost

Bolja od sadašnjosti

10

Vlastita budućnost

0 10 20 30 40 50 60

29,2Budućnost bh. društva

16,1

22,1

23,7

54,2

54,8

Gora od sadašnjosti

Ista kao i sadašnjost

Bolja od sadašnjosti

viđenja vlastite i kolektivne budućnosti kod omladine, odnosno tendencija da mogućnosti uspjeha pojedinca posmatraju odvojeno od društveno-ekonomskih kre-tanja u okruženju, što nedvojbeno ukazuje na njiho-vo nedovoljno poznavanje kompleksne i neraskidive dinamike između individue i društva, ali i na čvrsto uvjerenje da imaju vremena napretek da ostvare svoje životne ciljeve, što je vrsta nada koju čovjek suočen sa izvješnošću biološkog kraja obično gubi tek u periodu starosti. naknadne statističke provjere difirencirano-sti navedenih rezultata upućuju na izraženu homoge-nost naših ispitanika s obzirom na to da tek ispitanici iz sarajevske regije (χ2=31.36, p=.000), te među njima oni iz domaćinstava s većim mjesečnim primanjima (χ2=16.13, p=.003) pokazuju značajno veći stepen op-timizma u pogledu vlastite budućnosti, dok su muški ispitanici značajno veći optimisti (z=2.66, p=.008) kad se radi o budućnosti bh. društva.



koliko je rezistentna ali u odnosu na društveno-politički ambijent i ambivalentna naprijed istaknuta nada mladih u našem istraživanju u bolje sutra i nji-hov ponos, ukazuje i saznanje da iako velik dio njih ne vjeruje u svjetliju budućnost bh. društva, ipak dvije trećine ih (65%) se potpuno ili uglavnom slaže s tvrd-njom da su “ponosni što su građani Bosne i Hercego-vine” (grafikon 11), dok je svaki šesti ispitanik (15.8%) negativno odgovorio na to pitanje, a jedna petina njih (19.2%) je bez stava. nacionalni ponos značaj-no je izraženiji kod kod muških ispitanika (z=-3.46, p=.001), pojedinaca iz mostarske regije (χ2=28.58, p=.000) i onih među njima koji se deklariraju kao reli-giozne osobe (χ2=10.41, p=.005) u našem istraživanju.

Grafikon 11. Ponosan sam što sam građanin Bosne i Hercegovine (%)Grafikon 11. Ponosan sam što sam građanin Bosne i Hercegovine (%)

44,4

20,6

19,2

4,8

11

0 10 20 30 40 50

Uopće se ne slažem

Uglavnom se ne slažem

Nisam siguran/na

Uglavnom se slažem

Potpuno se slažem

11


Uglavnom se ne slažem

Nisam siguran/na

Uglavnom se slažem

Potpuno se slažem

11

4,8

19,2

20,6

44,4

0 10 20 30 40 50

odgovor na pitanje “jesu li u posljednjih 12 mjese-ci dobrovoljno i bez naknade učestvovali u navedenim volonterskim aktivnostima” indikator je spremno-



Grafikon 12. Rang-ljestvica učešća mladih u volonterskim aktivnostima u poslednjih 12 mjeseci (%)

19,7

26,6

27,3Organizacija kulturnih događaja

31,3

34

50,7

79

0 20 40 60 80 100

Aktivnosti NVO

Javni radovi u lokalnoj zajednici

Organizacija sportskih događaja

Organizacija vjerskih aktivnosti

Pomaganje osobama s posebnim potrebama/starijim osobama

Pomaganje kolegi u savladavanju gradiva

12


Organizacija vjerskih aktivnosti

Organizacija kulturnih događaja

Javni radovi u lokalnoj zajednici

Organizacija sportskih događaja

Pomaganje kolegi u savladavanju gradiva

Aktivnosti NVO

79

50,7

34

31,3

27,3

26,6

19,7

0 20 40 60 80 100

sti mladih da se putem civilnog angažmana aktivno uključe u razvoj socijalnog povjerenja, faktora koji se niz godina povezuje s ekonomskim i demokratskim napretkom i stabilnošću društva (Putnam, 2003, pre-ma ilišin i sar., 2013). dobijeni rezultati (grafikon 12) pokazuju da je najveći procent mladih u našem uzorku (79%) odgovorio potvrdno u slučaju pomaganja kole-gi/ci u savladavanju nastavnog gradiva, da je polovina njih (50.7%) pomagala starijim i/ili osobama s poseb-nim potrebama, a svaki treći učestvovao je u organiza-ciji vjerskih (34%) i sportskih (31.3%) događaja. U or-ganizaciji kulturnih događaja i javnim radovima u lo-kalnoj zajednici učešće je uzelo 27.3% odnosno 26.6% mladih obuhvaćenih ovim istraživanjem, a svaki peti (19.7%) učestvovao je u aktivnostima nvo-sektora.

Grafikon 12. Rang-ljestvica učešća mladih u volonterskim aktivnostima u poslednjih 12 mjeseci (%)

U odnosu na ranija istraživanja (UndP, 2009; žiga i sar., 2015), naša saznanja ukazuju na značajno



veći stepen volontiranja mladih. s obzirom na to da spomenute studije (UndP, 2009) pokazuju da broj osoba koje volontiraju opada srazmjerno starosti is-pitanika, a da naš uzorak čini učenički i studentski dio populacije te pojedinci mlađe starosne dobi, naše rezultate treba uzeti kao pokazatelj izraženosti volon-tiranja prvenstveno među učenicima i studenti(ca)ma starosne dobi od 17 do 20 godina. sve u svemu, volontiranje nije posebno rašireno u istraživanom dijelu populacije, a među pojedincima s takvim isku-stvom preovladava neformalni tip dobrovoljnog rada karakterističan za istraživani dio populacije tipa pomaganje kolegi/ci u savladavanju gradiva, s jed-ne strane, i volonterske aktivnosti usmjerene prema osobama kojima je potrebna neka vrsta pomoći, s druge strane.

Provedena faktorska analiza dala je dva latentna faktora prvog reda (tabela 11) koji objašnjavaju 43.79% ukupne varijanse rezultata, a koje smo, sukladno nji-hovoj konfiguraciji čestica, nazvali formalne odnosno neformalne volonterske aktivnosti. rezultati faktor-ske analize potvrđuju da ispitanici u našem uzorku sukladno samosvijesti svojstvenoj njihovom uzrastu prave jasnu distinkciju između volonterskog djelova-nja u strukturiranim uvjetima i volonterskim okolno-stima u kojima im se pruža mogućnost samoincijativ-nog i samostalnog djelovanja.

naknadni t-testovi utvrdili su značajno izraženije učešće muških ispitanika u formalnim oblicima volonte-rizma (t=4.77, p=.000), a ženskih u neformalnim (t=3.32, p=.001), što se može objasniti društvenim ulogama koje okruženje dodjeljuje različitim spolovima, odnosno pa-



trijarhalnom matricom socijalizacije u pogledu dobro-voljnog rada i općenito društvenog angažmana.

imajući u vidu tradicionalno “ustrajnu” tendenci-ju nezainteresiranosti mladih za politiku i distancira-nosti od političkih dešavanja, ovdje dobijeni rezultati u pogledu političkih stavova naših ispitanika bili su uglavnom očekivani. s obzirom, međutim, na utvrđe-nu raširenost percepcije da njihov visoko vrednovani poslovni angažman najprije ovisi o političkom fak-toru, interesantno je bilo vidjeti kako će mladi u na-šem uzorku odgovoriti na pitanja o zainteresiranosti za politiku i mogućnost političke participacije putem njenih direktnih i indirektnih mehanizama.

kad se radi o interesiranju za politiku (grafikon 13), tek svaki peti ispitanik (19%) za sebe izjavljuje da

Tabela 11. Faktorska analiza volonterskih aktivnosti

Faktori

1 2

Učešće u javnim radovima u lokalnoj zajednici .648

U aktivnostima nevladine organizacije .632

U organizaciji kulturnih događaja (festivali, koncerti i sl.) .622

U organizaciji sportskih događaja .589

U organizaciji vjerske aktivnosti .482

Pomaganje kolegi u savladavanju gradiva .823


.728


% varijanse 1.08 15.39



je uglavnom ili veoma zainteresovan za politička de-šavanja, tako da velika većina (81%) iskazuje indife-rentnost u tom pogledu. sukladno tome, prema priku-pljenim podacima o učešću mladih u našem uzorku u različitim javnim aktivnostima (grafikon 14), nešto manje od četvrtine (24.2%) je prisustvovalo javnim skupovima gdje se raspravljalo o političkim i društve-nim pitanjima, svaki šesti ispitanik je potpisao petici-ju (17.6%) i učestvovao u javnim protestima (16.2%), a svaki deseti (12.2%) napisao relevantan članak u ne-kom od javnih glasila, dok je najmanji procent među njima (7.1%) direktno kontaktirao političare.

na kraju, na pitanje da li bi izašli na izbore u sluča-ju njihovog održavanja i pod pretpostavkom da imaju pravo glasati, 62.3% mladih u uzorku odgovorilo je potvrdno, što je broj koji približno odgovara i procen-tu od 54% mladih koji su na općim izborima 2012. godine iskoristili svoje pravo da glasaju (Halimić, koštrebić i neimarlija, 2013), odnosno saznanjima sličnih istraživanja u zemlji (kapidžić, 2015).

Grafikon 13. Procjena vlastitog interesiranja za politiku? (%) Grafikon 13. Procjena vlastitog interesiranja za politiku? (%)

5,4

13,6

34,9

46,1

0 10 20 30 40 50

Uglavnom nezainteresiran/a

Niti zainteresiran/a, niti nezainteresiran/a

Uglavnom zainteresiran/a

Veoma zainteresiran/a

13


Niti zainteresiran/a, niti nezainteresiran/a



0 10 20 30 40 50

46,1

34,9

13,6

5,4



Grafikon 14. Stepen korištenja mehanizama direktne političke participacije (%)Grafikon 14. Stepen korištenja mehanizama direktne političke participacije (%)

7,1

12,2

16,2

17,6

24,2

0 5 10 15 20 25 30

Kontaktirali političare

Napisali članak u školskim/studentskim novinama, internetu

Učestvovali u javnim protestima

Potpisali peticiju

Prisustvovali javnom skupu gdje se raspravljalo o političkim i društvenim pitanjima

14

0 5 10 15 20 25 30

Potpisali peticiju.

Učestvovali u javnim protestima.

Kontaktirali političare

Napisali članak u školskim/ studentskim novinama, internetu.

Prisustvovali javnom skupu gdje se raspravljalo o političkim i društvenim pitanjima.

17,6

16,2

12,2

7,1

24,2

iako je to značajno više u poređenju s uočenim ste-penom korištenja mehanizama direktne političke par-ticipacije, ovi podaci općenito razmatrani ukazuju na nezainteresiranost i svojevrsnu “kritičku” suzdržanost mladih od politike i političkih dešavanja. istraživači i teoretičari društva takve tendencije obično objašnjava-ju godinama akumuliranim negativnim iskustvom s političkim establišmentom u Bosni i Hercegovini i iz toga proisteklim osjećajem bespomoćnosti i bespred-metnosti intenzivnijeg proaktivnog političkog anga-žmana (ilišin, 2002) te naglašenim preusmjeravanjem svoga interesiranja na privatnu sferu života. dodatne analize razlika u pogledu istraživanih političkih stavo-va i vrijednosti utvrdile su da značajno manje intere-siranje za politiku pokazuju ženski ispitanici (t=3.94, p=.000), mlađi (t=2.92, p=.004) i u religioznom smi-slu neodlučni pojedinci (F=5.03, p=.007), dok je pak izraženija diferenciranost uočena u ekstrahiranom faktoru političke participacije (tabela 12) u vezi s čim



značajno viši stepen korištenja mehanizama direk-tne političke participacije pokazuju muški ispitanici (t=3.94, p=.000), stariji pojedinci (t=2.92, p=.004), is-pitanici iz zeničke i sarajevske regije (F=4.53, p=.001) i iz više naseljenih mjesta (F=5.65, p=.001), djeca očeva sa završenom srednjom školom i fakultetom (F=4.17, p=.006) te pojedinci koji sebe smatraju nereligioznim osobama (F=6.34, p=.002).

Tabela 12. Faktorska analiza mehanizama direktne političke participacije

Faktori

1

Potpisali peticiju .646

Kontaktirali političare .620

Prisustvovali javnom skupu gdje se raspravljalo o političkim i društvenim pitanjima

.618

Učestvovali u javnim protestima .543

Napisali članak u školskim/studentskim novinama, internetu i sl.

.518

Zajednički korijen 1.75

% varijanse 34.95

ko bi mogli biti nosioci pozitivnih promjena u društvenoj i političkoj kulturi mladih pitanje je koje godinama zaokuplja teoretičare i istraživače društva. sigurno je, međutim, da to mogu biti samo one instan-ce u zajednici koje uživaju oboje, i društvenu moć i društveno povjerenje (Šalaj, 2009), zbog čega je od izu-zetne važnosti to koliko mladi vjeruju najznačajnijim



društvenim institucijama. dobijeni rezultati (grafikon 15) pokazuju da mladi, mjereno stepenom “jako”, re-lativno malo vjeruju navedenim ustanova društva. njih 27.5% “jako” povjerenje ima u islamsku zajedni-cu, svaki četvrti (24.2%) u vojsku, svaki peti (18.3%) u obrazovni sistem, a 15.4% među njima u zdravstvo. na dnu ljestvice institucija u koje snažno povjerenje ima najmanji dio našeg uzorka uvjerljivo, već tradicional-no, nalaze se političke stranke (2.5%), mediji (2.9%) i međunarodne organizacije (3.2%), dok središnja po-zicija u tom smislu pripada policiji (10.5%), sudstvu (6.7%) i nvo-sektoru (6.3%).

Ukoliko, međutim, kod procjene društvenog po-vjerenja mladih koristimo kumulativni rezultat od-govora “jako” i “donekle”, što je način vrednovanja prisutan u određenim istraživanjima (kapidžić, 2015), utoliko uočavamo da mladi u našem uzorku značajno više vjeruju istraživanim društvenim institucijama negoli je to utvrđeno u spomenutim istraživanjima (islamska zajednica – 62.6%, obrazovanje – 59.6%, vojska – 58.7%, zdravstvo – 53.1%, policija – 45.3%, nevladine organizacije – 36.6%, međunarodne orga-nizacije – 35%, sudstvo – 31.2%, mediji – 22.9%, poli-tičke stranke – 11.5%), odnosno da određene ustanove društva uživaju većinsko (islamska zajednica) a neke natpolovično (vojska, obrazovanje i zdravstvo) po-vjerenje u ovoj studiji istraživanog segmenta mlađeg dijela populacije, a što se može tumačiti kao rezultat nedovoljne društvene integriranosti mladih u našem uzorku u aktuelne društvene tokove s obzirom na to da se radi o ispitanicima mlađe starosne dobi od 17 do 20 godina u odnosu na referentna istraživanja, s jed-



15

rafikon 15. Rang-ljestvica povjerenja mladih u društvene institucije – stepen “ jako” (%)

G

2,5

2,9

3,2

6,3

Međunarodne

NVO

6,7

10,5

15,4

18,3

24,2

27,5

0 5 10 15 20 25 30

Političke stranke

Mediji

organizacije

Sudstvo

Policija

Zdravstvo

Obrazovanje

Vojska

Islamska zajednica

Vojska

Obrazovanje

Policija

Sudstvo

Zdravstvo

Islamska zajednica

NVO

Međunarodne organizacije

Mediji

Političke stranke

27,5

24,2

18,3

15,4

10,5

6,7

6,3

3,2

2,9

2,5

0 5 10 15 20 25 30

ne strane, ali i očekivanja koja oni imaju spram ovih ustanova u kontekstu doprinosa u rješavanju percipi-ranih problema bh. društva, s druge strane. indikativ-no je međutim da su kod oba načina procjene stepena društvenog povjerenja na vrhu ljestvice izbile vjerske, sigurnosne i obrazovno-zdravstvene ustanove, a na njenom začelju su ostale političke stranke i mediji, što ustvari dobrim dijelom reflektira ne samo nivo zainteresiranosti mladih u ovom uzorku za politiku i društvena dešavanja nego i njihovu hijerarhiju život-nih ciljeva uočenu još u prvom poglavlju rezultata do kojih je došla ova studija.

Provjeru povezanosti uočenog nivoa društvenog povjerenja naših ispitanika s njihovim socio-demo-grafskim obilježjima ograničili smo na najbolje ran-giranu ustanovu ‒ “vlastitu vjersku zajednicu”, odno-sno islamsku zajednicu, s obzirom na to da su uzorak činili pojedinci koji se izjašnjavaju kao muslimani.

Grafikon 15. Rang-ljestvica povjerenja mladih u društvene institucije – stepen “ jako” (%)



imajući u vidu da naknadni statistički postupci po-kazuju da islamskoj zajednici značajno više vjeruju pojedinci koji sebe smatraju religioznim (χ2=59.13, p=.000), može se zaključiti da je uočeni stepen povje-renja u islamsku zajednicu raširen među svim našim ispitanicima.


87

zakljUčna razMatranja

imajući u vidu općenito prirodu samosvijesti mladih u razvojnoj fazi kasne adolescencije te društveno sta-nje tranzicijskog i postkonfliktnog bh. okruženja u kojem mladi u našem uzorku sazrijevaju i rastu, re-zultati provedenog istraživanja pružaju valjanu empi-rijsku podlogu na temelju koje je moguće skicirati vri-jednosni sistem i orijentacije muslimanske omladine u Bosni i Hercegovini starosne dobi od 17 do 20 godina. dobijena slika pritom je istovremeno zabrinjavajuća i obećavajuća, s obzirom na to da se radi o periodu razvoja kad je teško govoriti o čvrsto internaliziranom i u strukturi ličnosti utemeljenom vrijednosnom si-stemu koliko o vrijednosnom usmjerenju podložnom transformaciji. zbog toga, ovdje uočene pozitivne” i “negativne” trendove treba shvatiti, prije svega, kao polaznu osnovu za plansko i zajedničko djelovanje ustanova društva odgovornih za odgoj i rad s mladim dijelom populacije.

iako općenito izražavaju pozitivne stavove prema svim životnim ciljevima tretiranim u istraživanju, izuzimajući politiku, najviše su, što je s jedne strane i razumljivo, zaokupljeni više dostupnim konvencional-nim vrijednostima iz kojih u nesigurnoj i turbulentnoj



bh. tranzicijskoj stvarnosti mogu crpiti sigurniju i čvršću podršku a koje uglavnom konstituiraju privat-nu sferu života u čijem se središtu nalazi porodica kao socijalizacijsko ishodište konvencionalnih vrijedno-snih ciljeva, ali i kao društveni lokus poslovne, moral-ne i emocionalne podrške. imajući u vidu, međutim, upozorenja relevantnih istraživanja (žiga, 2015) da je usljed djelovanja nepovoljnih globalnih i lokalnih trendova u Bosni i Hercegovini na sceni erozija socija-lizirajuće-odgojnih, ekonomsko-zaštitnih i emotivno-identifikacijskih funkcija, odnosno “ključno važnih uloga” (str. 76) bh. porodice, veliko je pitanje hoće li bošnjačka porodica u datim okolnostima uz podršku relevantnih društvenih institucija moći ispuniti oče-kivanja njenih najmlađih ili će se oni naći u svojevr-snom “odgojnom vakumu” koji će preuzeti u svakom smislu nepodobni “odgajatelji”. U drugom su planu za muslimansku omladinu vrijednosni ciljevi povezani s (post)modernim trendovima individualizma, druš-tveno-političkog i sportskog angažmana u javnom, inherentno sekularnom i pluralnom okruženju, čijim sistemom dominira želja za materijalnim bogaćenjem i, na taj način, postizanjem društvenog statusa. spo-menuti obrazac povezanosti ovih životnih vrijednosti kod naše omladine upućuje na raširenost uvjerenja da se do novca i ugleda u društvu dolazi putem društve-no-političkog angažmana i sporta, odnosno na prisu-stvo ranije uočene tzv. alkaponeovske matrice uspješ-nosti (žiga i osmić, 2015) sukladno kojoj se do “lahke pare” dolazi zahvaljujući snalažljivosti, prosječnosti te beskarakternoj i konformističkoj lojalnosti, a ne poštenim i ustrajnim zalaganjem u školi – trend koji zaslužuje pažnju svih odgojnih faktora. sve u svemu,


zakljUčna razMatranja 89

za vrijednosni sistem naše omladine karakteristično je 1) prisustvo i tradicionalnih i (post)modernih vri-jednosnih ciljeva uz dominaciju tradicionalističke ori-jentacije, 2) distinkcija između privatne i javne sfere života s izraženom tendencijom povlačenja u odnosu na širu društvenu zajednicu te 3) proturječna, ambiva-lentna i nerealna očekivanja spram ostvarenja željenih životnih ciljeva, radilo se o onim zacrtanim u kontek-stu privatne ili javne sfere života. čini se da upravo ove tri tendencije prate vrijednosne stavove naših mladih u sva četiri životna područja analizirana u ovom istra-živanju.

U tom je smislu, da koristimo riječi dr. shaikha alija, “Bog statistički živ i dobro” (2010:2), ali ostaje upitno koliko je među muslimanskim adolescenti-ma prisutno ispravno razumijevanje i prakticiranje temeljnih načela islama kao religije i svjetonazora. Uočena diskrepancija između stepena konfesional-ne i religijske identifikacije dokaz je da je među jed-nom petinom naše omladine islam prisutan tek kao obilježje porodične te šire kulturne i etničke, a ne uže religijske tradicije. osim toga, spremnost, po ličnoj samoprocjeni religioznih pojedinaca, da izraze nesla-ganje s temeljnim istinama islamske vjere i nikad ne prakticiraju islamske obrede ukazuje na svojevrsnu disoluciju dogmatskog sistema i privatizaciju religije. Usto, postojanje nereligioznih pojedinaca koji uvaža-vaju osnovne postulate islamskog vjerovanja te povre-meno, u određenim prilikama, prakticiraju islamske obrede upućuje ne samo na običajno upražnjavanje vjere nego i na univerzalno stanje potrebitosti čovjeka za višom silom, zbog čega je za veliku većinu mladih (78.8%) vjera važna jer im nudi utjehu u privatnom



životu i teškim momentima. U kontekstu razumije-vanja i jednog i drugog trenda ostaje nedoumica ko-liko mladi uopće poznaju učenje svoje vjere u vezi s kojom se deklariraju kao (ne)religiozni pojedinci. U skladu s njihovom tendencijom diferenciranja između privatne i javne sfere života, pitanje u kojem kapaci-tetu i svojstvu će vjera, međutim, biti prisutna u dr-žavi i širem društvu primjetno je osjetljivija tema za naše mlade, zbog čega sa značajno višom zadrškom gledaju na prisustvo religije u javnom sektoru, pogo-tovo na način eksplicitne “religizacije politike” putem direktnog miješanja vjerskih velikodostojnika u poli-tička dešavanja, prema čemu naši ispitanici izražava-ju otvorenu odbojnost. na kraju, iako svakodnevno izloženi utjecajima (post)modernog shvatanja života, naši mladi su ‒ što zbog vjerskih uvjerenja, što u ime patrijarhalnih vrijednosti još prisutnih u bh. društvu ‒ uglavnom zadržali izraženo konzervativne stavove u pogledu seksualne i bračne moralnosti, s tim da je utjecaj relevantnih sekularnih ideja i postojeće druš-tvene prakse itekako intenzivan i primjetan, što se može zaključiti i iz činjenice da i deklarirani vjernici značajno u svojim stavovima odstupaju od islamske koncepcije seksualnog, bračnog i porodičnog morala.

U skladu sa svim kazanim, za veliku većinu mla-dih brak ostaje neprevaziđen oblik intimnog zajedniš-tva u okviru kojeg oni vide svoju budućnost. Među-tim, na tragu savremenih tendencija “dekonstrukcije” patrijarhalnog tipa porodice, te usljed nepovoljne eko-nomske situacije u BiH, zahtijeva okruženja za sve du-gotrajnijim školovanjem i vlastite potrebe za uspješ-nijom afirmacijom na profesionalnom planu, naša će



se omladina na zasnivanje bračne zajednice i preuzi-manje iz tog čina proisteklih nekih trajnih društvenih uloga vjerovatno odlučivati sve kasnije, odnosno oko tridesete godine muškarci, a polovinom dvadesetih žene. osim toga, pri stupanju u brak prilično odluč-no će planirati da imaju u prosjeku dvoje djece, što je nedovoljno za demografsku obnovu populacije koja u posljednjih nekoliko godina konstantno bilježi nega-tivan ili nizak prirodni priraštaj, a početkom devede-setih prošloga stoljeća bila je objekt genocida, etnič-kog čišćenja i masovnog raseljavanja. vođeni, nadalje, romantičarskim shvatanjem braka karakterističnim za adolescentsku populaciju, mladi će supružnici kod izbora bračnog partnera prije svega biti vođeni fakto-rima emocionalne pa tek onda sociokulturne bliskosti odnosno materijalne situiranosti, što je hijerarhija pri-oriteta koja, u najmanju ruku, baca sumnju na njihovu pripremljenost za stvarni brak i njegove ovovremene izazove usljed kojih u posljednje vrijeme sve više dola-zi do razvrgavanja bračnih zajednica na prostoru BiH.

izraženo socijabilno interesiranje svojstveno je adolescentima, koji tokom procesa psihičkog osamo-stavljivanja općenito preferiraju neformalne aktivno-sti u okviru kojih mogu samostalno i bez nadzora sta-rijih provjeravati svoje društvene kompetencije, zbog čega je donekle razumljivo što mladi u istraživanoj populaciji vrijeme dokolice najčešće provode s prijate-ljima. zabrinjavajuće je, međutim, što je tako provede-no vrijeme prije svega u funkciji zabave i razonode, a ne konstruktivnih aktivnosti koje doprinose svestra-nom razvoju ličnosti mladog pojedinca. ovaj trend vjerovatno je prisutan među mladima i kod korištenja



informacijsko-komunikacijskih tehnologija, koje, ako je suditi po našim i saznanjima ranijih istraživanja, uzimaju najviši procent njihovog slobodnog vremena odnosno odvlače ih od drugih svrsishodnijih sadrža-ja i druženja sa stvarnim prijateljima. to potvrđuje i podatak ove studije da gotovo dvije trećine odnosno polovina naših mladih nikad ne posjećuje kulturne manifestacije, da tek 24% odnosno 30% učestvuje u dobrovoljnim i vannastavnim aktivnostima. iako oči-gledno ne ulažu dovoljno u svestrani razvoj ličnosti i socio-kulturnih kompetencija potrebnih za konku-rentnost na tržištu rada, mladi u našem istraživanju imaju pozitivne poslovne aspiracije s obzirom na to da visoko vrednuju posao koji na svojoj listi prioriteta stavljaju na treće mjesto po važnosti koji mu pripisu-ju, odmah nakon zdravlja i porodice. U radu, nadalje, u skladu sa svojim socijabilnim, a putem virtualnih prijateljstava čini se nezadovoljenim, potrebama i in-teresiranjima prije svega vide priliku da se druže, a onda i daju svoj doprinos u izgradnji društva, samo-dokazuju, osiguraju egzistenciju i društveni status, ali i pobjegnu od izazova svakodnevnice. svjesni koliko je put do prvog zaposlenja u njihovoj domovini trno-vit, pronalaženju posla ipak ne žele pristupiti potpuno nespremni, s tim da će se 39% njih za ovaj “svečani” momenat pripremati ulaganjem u svoje obrazovanje i stručnost, a blizu 60% će “igrati na kartu” vanjskog faktora, prije svega političkih veza (42.8%), raznovr-snih poznanstava (8.6%) i sreće (6.6%), iz čega se jasno naziru obrisi alkaponeovskog mentaliteta.

kako naša omladina ovdje istraživane starosne dobi obično rješava svoju intrapsihičku ali i širu društvenu



dilemu proisteklu iz činjenice da odbacuju mogućnost društvenog i političkog angažmana, s jedne strane, i svjesnog uvjerenja da, primjerice, na tržištu rada mogu uspjeti samo uz društveno-političko uveziva-nje, s druge strane, moglo se naslutiti već iz njihovih odgovora na prva pitanja u okviru poglavlja društvo i politika, a što bi se moglo sažeti u svojevrsno per-petuiranje proturječnih i nerealnih životnih stavova i očekivanja nastalo na tragu ranije spomenute njihove distinkcije između privatne i javne sfere života, raši-renog negativnog imidža koji prati politički establiš-ment u bh. društvu te nedovoljne integriranosti u šire društvene tokove. U tom smislu, natpolovična većina (54.2%) vjeruje da će njihova budućnost biti bolja od njihove sadašnjosti, ali isto toliki procent (54.8%) je na strani uvjerenja da će budućnost bh. društva biti gora od njenog trenutnog stanja; dvotrećinska većina (65%) tvrdi da je ponosna što su građani Bosne i Hercegovi-ne, ali procent i viši od toga izjavljuje da u proteklih godinu nisu uzeli učešće ni u jednoj od navedenih volonterskih aktivnosti, s izuzetkom volonterizma neformalnog tipa gdje je ipak evidentno značajnije prisustvo omladine. svoj politički angažman, nadalje, dvotrećinska većina mladih (62.3%) zasad želi svesti na učešće u izborima, dok se u pogledu ostalih mo-gućnosti političke participacije u prosjeku dosljedno drže ranije iskazane hijerahije svojih životnih ciljeva, prema kojoj je politika važna tek za njih 25.8%, pa je i procent onih koji su zainteresirani za politiku (19%), odnosno onih koji su u protekloj godini (is)koristili neki od mehanizama direktne političke participacije (20%) prilično poražavajući.



Unatoč na momente obeshrabrujućim podacima o vrijednosnim stavovima mladih u ovdje razmatranim područjima života, nameće se pitanje ko može i tre-ba njihove, ipak općenito pozitivne aspiracije i odnos spram različitih životnih ciljeva, uključujući vjeru i moral, brak i porodicu, posao i rad, pa donekle i druš-tveni angažman, te izraženi individualni optimizam, nacionalni ponos, distanciranu i nekada proturječnu ali u principu dobronamjernu kritičnost spram druš-tva i spremnost na minimum političke participaci-je, preuzeti kao njihov početni zalog za bolje sutra i pretvoriti ga u sveopći pokret za pozitivne društvene promjene? istraživači i teoretičari društva u tom su pi-tanju konzistentni (Šalaj, 2009): to mogu biti instance u okruženju kojima mladi vjeruju, a, po iskazu musli-manske omladine u BiH, to su, osim porodice čija se bezuvjetna podrška podrazumijeva, prije svega, vjer-ski i prosvjetni radnici. za očekivati je da će upravo oni u međusobnoj i saradnji s drugim ustanovama društva znati i smoći snage da prihvate ovu iskreno pruženu ruku mladih.


95

literatUra

alibašić, a. (2005). globalisation and its impact on Bosnian Muslims’ practices. Preuzeto 20. oktobra 2015. sa: http://www.bosanskialim.com/rubrike/tekstovi/000355r021.PdF.

aračić, P. i nikodem, k. (2000). važnost braka i obi-telji u hrvatskom društvu. Bogoslovna smotra, 70, 291-311.

aronson, e., Wilson, t. d. i akert, r. M. (2005). So-cijalna psihologija. 4. izdanje. Prijevod Franc, r., kamenov, ž. i Šakić, M. zagreb: Mate.

Baloban, j. (2005). Uvod. U j. Baloban (Ur.), U potrazi za identitetom (str. 11-16). zagreb: golden marke-ting.

Baloban, j. (Ur.) (2005). U potrazi za identitetom: Komparativna studija vrijednosti – Hrvastka i Eu-ropa. zagreb: golden marketing.

Baloban, j. and črpić, g. (2005). Marriage: the insti-tution that is expected from and which is not inve-sted in! U j. Baloban (ed.), In Search of Identity: A Comparative Study of Values – Croatia and Europe (pp. 115-144).

Begović, n. (2008). tendencije razvoda braka u Fe-deraciji BiH od 1996. do 2007. godine. Preuze-



to 27. oktobra 2015. sa: http://fin.unsa.ba/index.php/component/phocadownload/category/1-tekstovi?download=37:tendencije-razvoda-braka-u-fbih-nedim-

Berk, l. e. (2006). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Prijevod 3. izdanja keresteš, g., kuterovac-jago-dić, g. i čorkalo-Biruški, d. jastrebarsko: naklada slap.

čekrlija, Đ., turjačanin, v. i Puhalo, s. (2004). Druš-tvene orijentacije mladih. Banja luka: nacionalni institut za borbu protiv narkomanije.

duilović, d., sinanović, n., Đipa, d., Basarić, H., dervišević, e., kulenović, j. z., kuruzović, n. i rotim, M. (2008). Mladi trebaju omladinsku poli-tiku: Analiza položaja mladih i omladinskog sekto-ra u Bosni i Hercegovini. sarajevo: vijeće minista-ra BiH i gtz.

Đipa, d. i Fazlić, s. (2012). Glasovi mladih: Istraži-vanje o mladima u BiH – Rezultati kvantitativnog istraživanja. sarajevo: MdgF.

elkind, d. (1978). Understanding the young adoles-cent. Adolescence, 13, 127-134.

ester, P., Halman, l. and de Moor. (Ur.) (1994). The In-dividualizing Society: Value Change in Europe and North America. tilburg: tilburg University Press.

Franc, r., Šakić, v. i ivičić, i. (2002). vrednote i vri-jednosne orijentacije adolescenata: hijerarhija i po-vezanost sa stavovima i ponašanjima. Društvena istraživanja, 58-59, 215-238.

Furlan, i. (1998). Čovjekov psihički razvoj: uvod u ra-zvojnu psihologiju. zagreb: Školska knjiga.


literatUra 97

gobeljić, s. (2015). Mapiranje društvenog angažmana kršćanskih međureligijskih i mirotvornih organi-zacija u postratnoj Bosni i Hercegovini (neobjavlje-na magistarska teza). sarajevo: Fakultet islamskih nauka.

Halimić, Š., koštrebić, k. i neimarlija, n. (2013). Na putu ka politici prema mladima FBiH. saraje-vo: institut za razvoj mladih kUlt. Preuzeto 26. oktobra 2015. sa: http://www.mladi.org/index.php?option=com_phocadownload&view=cate-gory&download=382%3aanalizafbih2013&id=30%3aanalize-poloaja-mladih-u-bih-svi-nivoi&itemid=87&lang=ba.

Hoblaj, a. i črpčić, g. (2000). Bitne vrednote u odgo-ju mladih naraštaja s posebnim osvrtom na školski vjeronauk. Bogoslovna smotra, 79, 359-393.

Hwang. P. i nilsson, B. (2000). Razvojna psihologija: od fetusa do odraslog. Prijevod kaleb, s. zenica: dom štampe.

lacković-grgin, k. (2006). Psihologija adolescencije. jastrebarsko: naklada slap.

ilišin, v. (2002a). Mladi i politika. U v. ilišin i F. ra-din (Ur.), Mladi uoči trećeg milenija, str. 155-202. zagreb: institut za društvena istraživanja.

_______. (2002b). interesi i slobodno vrijeme mla-dih. U v. ilišin i F. radin (Ur.), Mladi uoči trećeg milenija (str. 269-302). zagreb: institut za društve-na istraživanja.

_______. (2006). konceptualni okvir istraživanja. U v. ilišin (Ur.), Mladi između želja i mogućnosti (str. 11-26). zagreb: institut za društvena istraživanja.



ilišin, v. i radin, F. (2002). društveni kontekst i me-todologija istraživanja. U v. ilišin i F. radin (Ur.), Mladi uoči trećeg milenija (str. 13-26). zagreb: in-stitut za društvena istraživanja.

ilišin, v. i radin, F. (Ur.). (2002). Mladi uoči trećeg mi-lenija. zagreb: institut za društvena istraživanja.

ilišin, v., Bouillet, d., gvozdanović, a. i Potočnik, d. (2013). Mladi u vremenu krize. zagreb: Fes.

jerolimov, d.M. (2002). religioznost, nereligioznost i neke vrijednosti mladih. U v. ilišin i F. radin (Ur.), Mladi uoči trećeg milenija (str. 79-124). zagreb: in-stitut za društvena istraživanja.

kapidžić, d. (2015). Politika, razvoj i demokracija. U j. žiga, l. turčilo, a. osmić, s. Bašić, n. džana-nović-Miraščija, d. kapidžić, j. Brkić-Šmigoc (str. 114-125). Studija o mladima u Bosni i Hercegovini. sarajevo: Fes.

labus, M. (2005). vrijednosne orijentacije i religio-znost. Sociologija sela, 43, 383-408.

Mandarić, v. B. (2000). Religiozni identitet zagrebač-kih adolescenata. zagreb: institut društvenih zna-nosti.

Miljković, d. i rijavec, M. (2008). Organizacijska psi-hologija: odabrana poglavlja. zagbreb: ieP.

Mladenović, U. i knebl, j. (2000). vrednosne orijen-tacije i preferencije životnih stilova adolescenata. Psihologija, 3-4, 435-454.

neimarlija, H. (2005). Uvod: nastanak sociologije. U H. neimarlija, Sociološke teme i perspektive: hre-stomatija (str. 11-24). sarajevo: Fakultet islamskih nauka.


literatUra 99

radin, F. (2002). vrijednosne hijerarhije i strukture. U v. ilišin i F. radin (Ur.), Mladi uoči trećeg milenija (str. 47-78). zagreb: institut za društvena istraživa-nja.

shaffer, d.r. and kipp, k. (2007). Developmental Psychology: Childhood and Adolesence. 7th ed. Bel-mont, ca: Thomson Wadsworth.

shaikh ali, anas. (2010). is religion making itself irre-levant? Presentation given at The Future of Faith in the Age of Globalisation Conference. Bosnia and Herzegovina: sarajevo, 19-20 september 2010.

stern, l.d. (2010). A Visual Approach to SPSS for Win-dows: A Guide to SPSS 17.0. 2nd edition. new York: allyn and Bacon.

Šalaj, B. (2009). Socijalno povjerenje u Bosni i Hercego-vini. sarajevo: Fes.

Šoštarić, M., Šutić, l. i vrdoljak, a. (2015). subjek-tivna percepcija razvoda roditelja kao odrednica privrženosti roditeljima i stavova prema razvo-du. zagreb: Filozofski fakultet. Preuzeto 25. ok-tobra 2015. sa: http://www.unizg.hr/rektorova/upload/%c5%a0o%c5%a1tari%c4%87,%20%c5%a0uti%c4%87,%20vrdoljak.pdf.

Štimac-radin, H. (2002). radne vrijednosti mladih. U v. ilišin i F. radin (Ur.), Mladi uoči trećeg milenija (str.219-230). zagreb: institut za društvena istraži-vanja.

UndP. (2009). Veze među nama: društveni kapital u Bosni i Hercegovini. sarajevo. Preuzeto 27. oktobra 2015. sa http://hdr.undp.org/sites/default/files/bo-snia_nhdr_2009_bih.pdf.



turčilo, l. (2015). slobodno vrijeme, način života i ri-zična ponašanja. U j. žiga, l. turčilo, a. osmić, s. Bašić, n. džananović-Miraščija, d. kapidžić, j. Brkić-Šmigoc (str. 101-113). Studija o mladima u Bosni i Hercegovini. sarajevo: Fes.

vignoles, v.l., schwartz, s.j. i luyckx, k. (2011). in-troduction: toward an integrative view of identity. U s.j. schwartz, k. luyckx i v.l. vignoles (eds.), Handbook of Identity Theory and Research (pp. 1-27). new York: springer.

vranješević, j., trikić, z., koruga, d., vidović, s. i de-janović, v. (2003). Vršnjačka medijacija: priručnik za voditelje radionica iz oblasti obrazovanja za ve-štine medijacije. Beograd: kinderberg i gtz.

vujčić, v. (1987). Sistem vrijednosti i odgoja: idejni i vrijednosni aspekta razvoja i odgoja mladih. za-greb: Školske novine.

žiga, j. (2015). Porodica i socijalne mreže. U j. žiga, l. turčilo, a. osmić, s. Bašić, n. džananović-Mira-ščija, d. kapidžić, j. Brkić-Šmigoc (str. 71-84). Stu-dija o mladima u Bosni i Hercegovini. sarajevo: Fes.

žiga, j. i osmić, a. (2015). Uvod. U j. žiga, l. tur-čilo, a. osmić, s. Bašić, n. džananović-Miraščija, d. kapidžić, j. Brkić-Šmigoc (str. 11-29). Studija o mladima u Bosni i Hercegovini. sarajevo: Fes.

žiga, j., turčilo, l., osmić, a., Bašić, s., džanano-vić-Miraščija, n., kapidžić, d. i Brkić-Šmigoc, j. (2015). Studija o mladima u Bosni i Hercegovini. sarajevo: Fes.

županov, j. (2002). Predgovor. U v. ilišin i F. radin (Ur.), Mladi uoči trećeg milenija (str. 9-12). zagreb: institut za društvena istraživanja.


101

Prilog – UPitnik S PoStociMa

Opće upute

Poštovani/a,u saradnji sa centrom za dijalog iz sarajeva provodi-mo istraživanje o vrijednosnim stavovima mladih u Bosni i Hercegovini. vaše mišljenje nam je izuzetno važno, pa vas molimo da što iskrenije odgovorite na postavljena pitanja. ovdje nema tačnih i netačnih od-govora, a najbolji odgovor je onaj koji izražava vaše mišljenje i stav.

ovaj upitnik sastoji se iz nekoliko kraćih upitnika, pa vas molimo da prije popunjavanja pažljivo pročita-te svako uputstvo, a ako vam nešto nije jasno, dignite ruku i mi ćemo doći do vas.

Učešće u istraživanju je potpuno anonimno, a vaši odgovori ostaju tajni i zaštićeni, što znači da nigdje u upitniku nećete pisati vaše ime te da niko neće imati uvid u vaš odgovor, a dobijeni podaci će biti korišteni isključivo u naučnoistraživačke svrhe.

imate li pitanja? Možemo početi? Hvala!



A.1. Socio-demografska obilježja (%)

Spol

Muški 42

Ženski 58

Dob u godinama

17 35.6

18 13.1

19 30.7

20 20.6

Obrazovni status

Učenik 48.7

Student 51.3

Vaša vjeroispovijest

Islamska 100

Vjeroispovijest Vašeg oca

Islamska 97.5

Pravoslavna 1.3

Katolička 0.3

Nijedna 0.8

Neka druga 0.1

Vjeroispovijest Vaše majke

Islamska 97.6

Pravoslavna 0.4

Katolička 0.8

Nijedna 0.6

Neka druga 0.1

Vaša etnička pripadnost

Bošnjak/inja 98.2

Srbin/Srpkinja 0.1


Prilog – UPitnik s PostociMa 103

Hrvat/ica 0.2

Jevrej/ka 0.2

Ne znam 0.2

Drugo 1.2

Vaša vjerska zajednica

Islamska zajednica 97.2

Neka druga 0.3

Nijedna 1.1

Bez odgovora 1.4

Za sebe biste kazali da ste

Religiozna osoba 80.1

Nereligiozna osoba 5.8

Uvjereni ateist 0.9

Ne znam 13.2

Stepen obrazovanja Vašeg oca


Završena osnovna škola 19.5

Srednja škola 62.3

Fakultet 12.4


Stepen obrazovanja Vaše majke


Završena osnovna škola 19.5

Srednja škola 62.3

Fakultet 12.4


Mjesečna primanja u Vašem domaćinstvu

Do 800 KM 33.5

Do 1.500 KM 31.7

Do 2.000 KM 17.8



Do 3.000 KM 9.5

Više od 3.000 KM 7.5

Veličina mjesta u kojem ste odrasli

Selo 34.0

Manji grad (između 5.000 i 10.000 stanovnika) 21.1

Srednji grad (između 10.000 i 50.000 stanovnika) 19.6

Veći grad (više od 50.000 stanovnika) 25.3

Regija

Sarajevska 21.5

Tuzlanska 21.8

Mostarska 19.6

Bihaćka 18.2

Zenička 18.9



A.2. Hijerarhija vrijednosti

Za svaku od sljedećih stavki navedite koliko Vam je važna u životu tako što ćete zaokružiti JEDAN od ponuđenih brojeva čija su značenja pojašnjena u zatamnjenim poljima na vrhu tabele. (%)

Posve nevažno

Nevažno

Uglavnom

nevažno

Nisam

siguran/a

Uglavnom

važno

Važno

Veoma

važno

M

1 2 3 4 5 6 7

1 Posao 0.3 0.3 0.4 .07 7.9 25.5 64.8 6.51

2 Znanje 0.3 0.2 0.4 1.3 9.5 27.1 61.2 6.45

3 Porodica 0.3 0.3 0.2 0.6 2.6 11.4 84.6 6.77

4 Prijateljstvo 0.3 0.2 0.7 3.1 14.8 33.5 47.4 6.22

5 Slobodno vrijeme 0.4 0.6 1.8 3.2 26.5 35.9 31.6 5.89

6 Politika 20.2 13.4 19.6 21.0 13.4 6.9 5.5 3.37

7 Društveni angažman 2.6 2.8 5.4 22.0 31.2 23.0 13.0 4.98

8 Vjera/religija 2.2 2.3 2.5 4.5 13.8 22.7 52.0 6.02

9 Moral 1.0 0.2 0.9 3.0 11.1 28.1 55.9 6.31

10 Zdravlje 0.4 0.1 0.4 0.4 3.0 10.6 84.9 6.77

11 Sport 3.3 4.0 7.6 12.7 27.6 23.6 21.1 5.13

12 Bogatstvo 2.7 4.7 11.8 17.4 28.3 19.6 15.4 4.84

13 Društveni status 2.5 3.2 7.9 13.2 24.7 30.6 17.8 5.17



A.3. Religija i moral

Koliko se slažete ili ne slažete sa sljedećim tvrdnjama? (%)

Tvrdnje


Uglavnom

se ne slažem

Nisam

siguran/a

Uglavnom

se slažem

Potpuno se slažem

M

1 2 3 4 5

Vjerovanje

1 Duhovna bića poput anđela/meleka postoje. 5.0 4.9 13.0 9.4 67.8 4.30

2 Raj/džennet i pakao/ džehennem postoje. 2.6 3.4 9.3 8.9 75.8 4.52

3 Svi će ljudi biti proživljeni poslije smrti. 6.0 1.9 18.7 16.7 56.7 4.16

4 Bog ima i postoji. 2.0 0.7 4.6 9.9 82.7 4.71

5 Ovaj svijet je stvorio Bog. 1.8 1.9 6.1 7.6 82.6 4.67

6 Ljudi imaju Bogom datu besmrtnu dušu. 28.9 8.5 25.6 5.1 31.9 3.03

7 Bog prati i brine za postupke svakog čovjeka. 2.7 2.2 12.0 14.0 69.1 4.45

Društvena uloga religije

1 U vjeri nalazim utjehu i ohrabrenje. 2.9 4.7 13.7 31.2 47.6 4.16

2

Medicinska sestra smije iz religioznih razloga odbiti asistiranje u izvršenju zakonski dopuštenog pobačaja.

16.1 6.4 33.4 17.2 26.9 3.32

3Političari koji ne vjeruju u Boga su neprikladni za javne službe.

15.2 9.5 35.7 13.0 26.6 3.26

4Za BiH bi bilo bolje da pojedinci čvrstih vjerskih uvjerenja obavljaju javne poslove.

11.0 7.8 38.8 18.7 23.8 3.37



5 Vjerske vođe bi trebale utjecati na odluke vlasti. 31.6 22.2 31.2 7.9 7.1 2.37

6Vjerske vođe bi trebale utjecati na to kako će ljudi glasati na izborima.

48.2 21.2 20.4 5.2 5.0 1.98

Koliko često prakticirate sljedeće vjerske obrede i aktivnosti? (%)

Religijska praksa

Ne znam

Nikad

Nekad

Često

Uvijek

M

0 1 2 3 4

1 Klanjam kod kuće. 2.3 14.2 39.8 27.3 16.5 2.42

2 Idem u džamiju. 1.3 10.3 52.9 27.7 7.8 2.30

3 Postim propisani post. 1.2 9.4 26.5 23.5 39.3 2.90

Označite koliko su, po Vama, navedena ponašanja prihvat-ljiva ili neprihvatljiva. Za svako zaokružite JEDAN izbor! (%)

Ne/moralna ponašanja

Potpuno neprihvatljivo

Uglavnom

neprihvatljivo

Nisam

siguran/a

Prihvatljivo

Potpuno prihvatljivo M

1 2 3 4 5

1 Seksualni odnosi prije braka 30.2 13.0 14.9 20.8 21.1 2.90

2 Homoseksualna orijentacija 60.4 10.5 13.7 10.2 5.2 1.89

3 Ljubavni odnos s osobom koja je već u braku 59.3 14.0 10.4 7.8 8.5 1.92

4 Razvod 17.7 11.9 21.2 33.2 16.0 3.18

5 Prostitucija 72.8 9.4 8.0 5.1 4.7 1.59



6 Smještaj roditelja u starački dom 48.8 19.9 17.3 9.7 4.4 2.01

7 Rađanje djece izvan braka 48.5 21.1 14.4 11.4 4.6 2.03

8 Život u izvanbračnoj zajednici 42.8 17.5 18.3 14.7 6.6 2.25

9 Pobačaj 57.5 15.1 14.7 8.1 4.6 1.87



A.4. Brak i porodica

Navedite koliko se slažete ili ne slažete s ovdje ponuđenim tvrdnjama! (%)

Tvrdnje

Uopšte se ne slažem

Uglavnom

se ne slažem

Nisam

siguran/a

Uglavnom

se slažem

Potpuno se slažem

M

1 2 3 4 5

1 Brak nije zastarjela insti-tucija. 2.5 4.8 12.9 18.2 61.6 4.31

2 Brak je nužan za sreću. 11.0 14.3 23.9 21.6 29.2 3.44

3 Dijete treba i oca i majku da bi odrastalo sretno. 3.7 4.4 8.0 20.6 63.4 4.36

Kako zamišljate svoju budućnost? (%)

1 Oženjen/udata s vlastitom porodicom 86.02 U izvanbračnoj zajednici s partnerom/icom 2.33 Bez partnera/ice i bez porodičnih obaveza 3.14 Ne znam 8.6

Vrijednosti izražene u godinama (%)

17-20 21-25 26-29 30 Iznad 30

Ne znam

1Koje su, prema Vašem mišljenju, za muškarca najbolje godine za ulazak u brak?

1.4 26.4 58.8 8.5 2.4 2.4

2Koje su, prema Vašem mišljenju, za ženu najbolje godine za ulazak u brak?

3.3 56.0 32.8 3.7 1.4 2.8



Ako se oženite/udate, koliko biste djece željeli imati? (%)

Nijedno Jedno Dvoje Troje Četvero i više Ne znam M

1.7 8.9 55.2 18.8 8.3 7.0 2.25

Koliko smatrate da je sljedeće važno za uspješan brak? Za svaku stavku zaokružite po jednu brojku. (%)

Posve nevažno

Uglavnom

nevažno

Nisam

siguran/a

Važno

Veoma

važno

M

1 2 3 4 5

1 Vjernost 0.0 0.4 1.3 13.3 84.9 4.83

2 Dovoljna novčana primanja/prihodi 0.7 3.4 8.1 61.4 26.4 4.09

3 Biti istog socijalnog porijekla 18.5 21.6 28.6 22.3 9.0 2.82

4 Dijeliti isto vjersko uvjerenje 9.1 10.1 12.2 28.0 40.7 3.81

5 Dobri stambeni uvjeti 1.7 2.4 8.5 59.6 27.9 4.10

6 Slaganje u politici 46.9 24.0 14.5 7.2 7.4 2.04

7 Život odvojen od roditelja 9.7 13.0 25.5 29.1 22.7 3.42

8 Dobar seksualni odnos 1.6 1.8 8.9 31.7 56.1 4.39

9 Uzajamno obavljanje poslova u domaćinstvu 2.8 5.5 12.2 50.5 29.0 3.97

10 Djeca 1.3 1.8 5.6 24.8 66.5 4.53

11Spremnost na raspravljanje o problemima koji se pojave između muža i žene

0.6 0.8 5.1 29.1 64.4 4.56

12Imati vrijeme za vlastite prijatelje, lične aktivnosti i hobije

0.7 1.0 7.9 48.3 42.1 4.30



A.5. Slobodno vrijeme i rad

Koliko često provodite slobodno vrijeme u svakoj od sljede-ćih aktivnosti? (%)

Nikada Ponekad Često Ne znam

1 Odlasci na zabave 10.0 58.4 29.5 2.0

2 Izlasci s prijateljima 1.3 30.9 67.1 0.7

3 Izlazak s djevojkom/dečkom 14.3 29.3 49.3 7.1

4 Učešće u dobrovoljnim aktivnostima 12.3 58.5 24.3 4.8

5 Organizirane vannastavne aktivnosti 30.2 46.9 16.3 6.6

6 Odlazak u pozorište 46.4 42.6 7.4 3.6

7 Odlazak na izložbe 58.8 32.5 5.1 3.6

8 Čitanje knjiga/novina 14.3 46.3 37.8 1.6

9 Bavljenje sportom 13.0 45.0 40.6 1.4

10 Vjerske aktivnosti 12.5 44.3 40.0 3.3

Koliko vremena dnevno u prosjeku provodite: (%)

Nikako Do 1 sat Do 2 sata 3 sata 4 sata i više

1 Na internetu/kompjuteru 1.0 10.8 28.9 27.8 31.5

2 Gledajući TV 16.1 34.1 26.6 13.1 10.1



Navedite koliko se slažete ili ne slažete s ovdje ponuđenim tvrdnjama! (%)

TVRDNJE

Uopšte se ne slažem

Uglavnom se

ne slažem

Nisam

siguran/a

Uglavnom se

slažem

Potpuno se slažem

M

1 2 3 4 5

1 Rad je nužno zlo i u njemu nema nikakvog zadovoljstva 66.3 18.7 9.3 3.4 2.4 1.57

2

Rad je način da se osigura egzistencija. Što više radiš, više ćeš zaraditi i tako zadovoljiti svoje materijalne potrebe.

2.7 6.8 12.7 45.4 32.4 3.98

3

Rad je način da se osigura određeno mjesto u društvu. Njime se postiže ugled, prestiž i društveni položaj.

4.3 7.6 19.5 44.4 24.2 3.77

4Rad je izvor zadovoljstva. Ja volim raditi i sretan/a sam kad to činim.

3.1 6.2 23.1 41.7 25.9 3.81

5Rad je aktivnost pomoću koje se čovjek samodokazuje i samopotvrđuje.

1.7 3.8 14.3 47.4 32.7 4.05

6

Rad je dužnost, doprinos društvu. Putem rada čovjek čini ono što je korisno i za druge ljude i za društvo u cjelini.

1.1 3.3 13.5 47.6 34.4 4.11

7Rad je aktivnost putem koje čovjek upoznaje druge ljude, druži se s njima i ostvaruje prijateljstva.

1.1 2.1 9.1 47.1 40.5 4.24

8Rad je navika. Svi rade i čovjek bi bio različit od drugih kad ne bi radio.

5.7 9.6 21.9 37.5 25.3 3.67

9Rad je dobar način da se pobjegne od raznih životnih problema i svakodnevnih briga.

5.1 6.6 23.5 36.2 28.6 3.77



Prema Vama, šta je najvažnije prilikom pronalaženja posla u BiH? (%)

Poznanstvo/prijatelji Stručnost Nivo

obrazovanjaPolitičke

veze Sreća Drugo

8.6 10.7 28.3 42.8 6.6 7.0



A.6. Društvo i politika

Kako gledate na bližu budućnost i to svoju i našeg bh. druš-tva? Za oboje zaokružite odgovarajući broj! (%)

Vaša Bh. društva

1 Budućnost će biti gora od sadašnjosti 22.1 54.81

2 Budućnost će biti ista kao sadašnjost 23.7 29.2

3 Budućnost će biti bolja od sadašnjosti 54.2 16.1

Koliko se slažete s ovdje navedenim tvrdnjama? (%)

Tvrdnje


Uglavnom se

ne slažem

Nisam

siguran/a

Uglavnom se

slažem

Potpuno se slažem

M

1 2 3 4 5

Ponosan sam što sam građanin Bosne i Hercegovine

11.0 4.8 19.2 20.6 44.4 3.83

Jeste li u posljednjih 12 mjeseci dobrovoljno i bez naknade radili na ovdje navedenim poslovima? (%)

Da Ne Ne znam

1 Učešće u javnim radovima u lokalnoj zajednici 26.6 68.1 5.3

2 Pomaganje osobama s posebnim potrebama / starijim osobama 50.7 44.1 5.1

3 U organizaciji sportskih događaja 31.3 64.5 4.2

4 U organizaciji kulturnih događaja (festivali, koncerti i sl.) 27.3 69.0 3.7



5 Pomaganje kolegi u savladavanju gradiva 79.0 17.2 5.5

6 U organizaciji vjerske aktivnosti 34.0 60.5 5.5

7 U aktivnostima nevladine organizacije 19.7 73.8 6.5

Kako procjenjujete svoje interesiranje za politiku? (%)


Ni zainteresiran, ni nezainteresiran



46.1 34.9 13.6 5.4

Jeste li u proteklih 12 mjeseci učestvovali u navedenim jav-nim aktivnostima? (%)

Da Ne Ne znam

1 Kontaktirali političare 7.1 90.7 2.7

2Prisustvovali javnom skupu na kojem se raspravljalo o političkim i društvenim pitanjima

24.2 73.1 2.7

3 Potpisali peticiju 17.6 79.1 3.3

4 Učestvovali u javnim protestima 16.2 82.0 1.8

5 Napisali članak u školskim/studentskim novinama, internetu i sl. 12.2 85.3 2.5

Pod pretpostavkom da imate pravo glasati, da se danas odr-žavaju opći izbori u BiH, biste li izašli na glasanje? (%)

Ne Da Ne znam

22.4 62.3 14.4



Koliko imate povjerenja u sljedeće institucije? Jako, donekle, malo ili im uopće ne vjerujete? (%)

Institucija

Uopće im

ne vjerujem

Malo

Donekle

Jako

Ne znam

1 Međunarodne organizacije 19.3 34.8 31.8 3.2 10.8

2 Nevladine organizacije 20.3 32.0 30.3 6.3 11.2

3 Mediji 34.6 35.1 20.0 2.9 7.3

4 Političke stranke 60.3 21.3 9.0 2.5 6.9

5 Sudstvo 24.0 35.8 24.5 6.7 9.0

6 Policija 20.0 29.0 34.8 10.5 5.6

7 Vojska 11.3 22.3 34.5 24.2 7.7

8Vaša vjerska zajednica (Islamska zajednica / Katolička crkva / Pravoslavna crkva)

9.8 19.8 35.1 27.5 7.8

9 Obrazovni sistem 10.3 24.6 41.3 18.3 5.5

10 Zdravstveni sistem 13.8 28.2 37.7 15.4 4.9

Hvala na saradnji!


Documents

AID SMAJIĆ VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE fileSarajevo, 1437. po H. / 2016. godine AID SMAJIĆ VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE MUSLIMANSKE OMLADINE U BIH 02 Vesatijja