-
8/7/2019 Ah, ta naa djeca...
1/3
Devdet Hadiselimovi Ah, ta naa djeca
Psiholog 3-4, 2001.
U razgovoru o nasilju nad djecom na internetu, koji seodvijao od
rujna do prosinca 2000. godine (sadraj te diskusije objavljen jeu
knjizi Razgovori o nasilju nad djecom, GKC Pula, 2001.) pokuali
smoraspraviti o nekim od brojnih oblika tog nasilja. Stjecajem
okolnosti koje sunametali sudionici, dinamika pa i tehnike
posebnosti te rasprave, mnogotoga je ostalo nedovreno ili ak
netaknuto. Ovdje u doraditi samodva detalja iz razgovora o spolnom
zlostavljanju djece, koji mogu imatineke implikacije za nau
praktinu djelatnost. Prije toga jedno openitozapaanje.
Nastojei djecu zatititi od realnih opasnosti dananjegsvijeta i
pripremiti ih to bolje za ivot, nerijetko im stvaramo vie tekoai
tete nego koristi. I, razumije se, sve s najboljim namjerama.
Nekolikoprimjera: strahujui od provalnika (ili raznoraznih
neprijatelja) donosimooruje u kuu, a ono se radi naeg neopreza nae
i u djejim rukama;upozoravajui djecu na opasnost od nepoznatih
ljudi, inimo to i tako dapobuujemo u njima strah od ljudi openito;
branei ih od negativnostiulice, olako ih preputamo ovisnosti o
videomedijima; nastojei im usaditiodreene moralne vrijednosti,
preputamo taj delikatan posao komotnodrugima, npr. dugotrajnoj
indoktrinaciji putem prilino zastarjelog
vjeronauka itd. itd. Vratimo se sada spolnom zlostavljanju
djece.U spomenutom je razgovoru kolegica Gorana Hitrec u ime
udruge Korak po korak predoila projekt CAP (Child Assault
Prevention)nastao u dravi Ohio, SAD. U njemu se roditelji, kolsko
osoblje i djecapoduavaju prevenciji razliitih oblika zlostavljanja.
Djeca se putem dobroosmiljenih radionica ue oslanjanju na vlastite
snage te mnogim zatitnimznanjima i umijeima. Izmeu ostalog ue
razlikovati dobar i lo dodir, notu poinju i potekoe pa nije teko
zamisliti mnoge situacije zabune inesporazume koji mogu nastati. K
tome, nau smo zapadnu, patrijarhalnu idodirom siromanu kulturu
(zato je ona takva, vidjeti npr. kod Hite,
posebno na str. 139-142) tek donekle omekali i dopustili da
tjelesnidodir meu ljudima nema iskljuivo spolno znaenje (Amerikanci
su, kakobi popravili stvar, pretjerali u forsiranju zagrljaja), da
bismo opet uztjelesni dodir poeli vezivati opasne konotacije. O
znaenju (tjelesne)njenosti roditelja i djece jedva da treba
govoriti (sjetimo se npr. Harlowa injegovih istraivanja). O tome
rjeito govori i ova anegdota Laure Huxley.Jedan je njen prijatelj
putujui Meksikom zamijetio zanimljivo dijete izamolio majku za
doputenje da ga fotografira. Nju je ta molbaobradovala, a kad je on
obavio posao i htio otii, majka djeteta ga jezaustavila i rekla:
Dotakni ga, i dodala, dijete koje nije doticano, bit enesretno.
Nismo, meutim, daleko odmakli u obogaivanju nae kulturedodirom
(sjeam se jedne nedavne radionice, u kojoj je nekim uiteljima
-
8/7/2019 Ah, ta naa djeca...
2/3
bilo prilino neugodno razgovarati vrcima prstiju), a on se
ponovoevocira kao opasnost.
Drugi detalj iz spomenutog razgovora o nasilju nad djecomvezan
je za zadnji prilog kolegice Ive Prvi iz Trauma centra Klinike
za
djeje bolesti u Zagrebu. Jasno nam je da je seksualno
zlostavljanomdjetetu vrlo teko izii na kraj s ucjenama, prijetnjama
ili manipulacijamazlostavljaa, posebice jer se takvo zlostavljanje
dogaa u uvjetima izraziteneravnotee moi izmeu zlostavljaa i rtve.
Naime, kao to je poznato,zlostavlja je najee bliski srodnik rtve.
Emocionalne posljedice takvogzlostavljanja i njihov nepovoljan
uinak na razvoj mlade osobe (razliitimodaliteti krivnje, suicidalno
i autodestruktivno ponaanje, izbjegavanjeseksualnosti u
adolescenciji, disocijacija linosti, seksualizirano ponaanje
ipromiskuitet) trebale bi nas pokrenuti na brzu i uinkovitu pomo
djecirtvama. K tome, trebalo bi brzo i to primjerenije
sankcioniratizlostavljaa, kako bi se barem djelomino preveniralo
nova zlostavljanja.No, sudski procesi znaju trajati godinama i
djetetu su rtvi, barem do sada,najee donosili sekundarnu
traumatizaciju. Dobra je vijest da ubrzanouimo o razliitim oblicima
nasilja nad djecom i napredujemo u zatitidjeteta openito pa i od
traumatizacije u istranim i sudskimprocedurama. Nove mogunosti,
kako kae kolegica Prvi, pruaposredovani multidisciplinarni intervju
te razvoj informatike ivideotehnologije. ini nam se da i neophodni
propisi u ovoj domeni,premda s uobiajenom inercijom, postaju sve
adekvatniji, npr. Obiteljskizakon i Zakon o kaznenom postupku.
Naposljetku, edukacija strunjaka koji se bave zatitom
djecetrebala bi osigurati brzo i na injenicama utemeljeno
postupanje. Kadkaemo brzo postupanje, to nikako ne znai brzopleto
postupanje. Istotako, kad kaemo na injenicama utemeljeno
postupanje, to ne bismjelo biti postupanje koje je u znaajnoj mjeri
pod utjecajem nepovoljnihstavova te krivo usmjerenih i jednostranih
interpretacija. Istiemo to jer se,u nastojanju da se brzo razrijei
konkretni sluaj eventualnog zlostavljanjanekog djeteta, znalo initi
ozbiljne pogreke i nanositi nepravde nedunimljudima, to je opet
nasilje koje ne pogaa samo osumnjiene odrasle ve injihovu djecu.
Takvi su propusti znali biti posljedica i poneke jednostrane
iablonizirane edukacije kao i krivog odabira strunjaka i
institucija koje
su se trebale baviti zatitom djece od (spolnog) zlostavljanja.
Tome jepridonosila i masmedijsku pregrijanost fenomena (spolnog)
zlostavljanjadjece kao i njome proizveden pritisak javnosti da se
djecu uinkovitozatiti. Nadalje, ljudi su sve skloniji, potaknuti i
masmedijskom obradomproblema o kojima govorimo, da u sukobima (npr.
pri razvodu braka)protivniku zadaju i najnie udarce, kako bi ga i
etiketom (spolnog)zlostavljaa djece grubo i brzo kompromitirali.
Situaciju jo vie znajuoteati i druge osobe (npr. djedovi, bake,
tetke i sl.) koje se zbog vrlorazliitih motiva ukljuuju u spor
prikupljanjem svakojakih dokaza isugestibilnim propitivanjem djece.
Jasno je, dakle, da strunjacima ucentrima za socijalnu skrb, na
sudovima i slinim institucijama nije ni lakoni jednostavno raditi u
takvim uvjetima te da su greke, krive procjene iinterpretacije
dogaaja i ponaanja mogue, no trebalo bi uiniti sve
-
8/7/2019 Ah, ta naa djeca...
3/3
(mislimo zapravo na struno, odgovorno i nepristrano postupanje)
da seizbjegnu.
Nije sasvim bezazlen ni banalni sluaj kad nekog djeda, koji
izagrma u parku pomae unuiu da se pomokri, osumnjie da spolno
zlostavlja dijete, no neki sluajevi znaju poprimiti dramatian
obliknepravde, kao to je npr. viegodinje stradavanje obitelji
Mueller prijenekoliko godina u Njemakoj: djeda Johana, njegove keri
Heike (majkenavodno zlostavljane mld. djevojice), sina Holgera i
snahe Nicole (oca imajke dva mld. djeaka). U tom se sluaju zrcale
sve pogreke ijednostranosti u postupanju o kojima smo malo prije
govorili. Institucijakoja je struno obraivala sluaj navodnog
zlostavljanja pripadala jejednoj feministikoj udruzi. Glavni
strunjak u dugotrajnom ispitivanjunavodno zlostavljane djevojice
bila je uiteljica vjeronauka, educiranapovrno na tjednim seminarima
i eljna da potvrdi novosteeno znanje.Koristila je iskljuivo
projektivne tehnike koje trae solidno znanje iiskustvo te
interpretiranje osloboeno stavova i preduvjerenja. Vrlo
bistrazlostavljana djevojica prihvatila je igru u sugestibilnom
ispitivanju idavala odgovore koje je ispitiva oekivao i nagraivao.
Naposljetku, dvijemlade brzoplete tuiteljice prihvatile su
konstrukcije i povrneinterpretacije kao dokaze. Sudski vjetak,
renomirani berlinski psihologMax Stellar, objasnio je da je
ispitivanje opisanim nainom prikupiloprovocirane fantazije
djevojice umjesto eventualnih potisnutih injenica.Prikazujui dramu
obitelji Mueller, i kao svojevrsnu blamau pravosua istrunjaka koji
su trebali raditi promiljenije i odgovornije, JuergenPetschull u
asopisu STERN navodi pounu izjavu jedne od majki iz ove
prie (ona i ostali odrasli lanovi obitelji bili su neduni preko
dvije godineu zatvoru i odvojeni od svoje djece): To to se dogodilo
nama, to se moedogoditi svakom roditelju, svakom uitelju, svakom
odgajatelju, odnosnosvim ljudima koji se na bilo koji nain bave
djecom (Petschull, 1997.).Sudski proces je bio dug i kompliciran i
trajao ak 83 radna dana (bilo jejo osumnjienih, mnogo svjedoka,
vjetaka i sl.), a djed Johan je zaobranu svoje obitelji potroio
200.000 DEM. Isprika suda i financijskanaknada za boravak u zatvoru
nisu ni simbolino nadomjestilimnogostruku tetu koju je pretrpjela
obitelj Mueller. Ostalo im je da i daljeive s proivljenom nepravdom
i naruenim dostojanstvom u nevelikom,pobonom i netolerantnom gradu
Wormsu, a oni e za veinu njegovih
itelja i dalje ostati zlostavljai djece. Djeda Johana koji je
preko 30 godinapjevao u crkvenom zboru nisu vie htjeli natrag, a
nisu ga htjeli ni uvatrogasnom drutvu------------------* Hite, Sh.:
Izvjetaj Hite, Stvarnost, Zagreb, 1980.* Petschull, J.: Die
verlorene Ehre der Familie Mueller, Stern, 33/1997.
