PREDLOG

ZAKON O MEĐUNARODNOM PRIVATNOM

PRAVU

7. jun 2012.

ZAKON O MEĐUNARODNOM PRIVATNOM PRAVU

DIO PRVI

MJERODAVNO PRAVO

Glava I

OSNOVNE ODREDBE

Predmet zakonaČlan 1

Ovim zakonom uređuju se pravila za određivanje mjerodavnog prava uprivatnopravnim odnosima sa međunarodnim elementom (u daljem tekstu: kolizione norme), pravila o nadležnosti sudova i drugih organa za raspravljanje tih odnosa i pravila postupka, kao i pravila za priznavanje i izvršenje stranih sudskih i arbitražnih odluka i odluka drugih organa.

Odnos prema međunarodnim ugovorima i drugim zakonimaČlan 2

Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na odnose iz člana 1 ovog zakona ako su ti odnosi regulisani međunarodnim ugovorom ili drugim zakonom.

Shodna primjena Član 3

Ako za neki odnos iz člana 1 ovog zakona, ovim zakonom nije propisano pravilo za određivanje mjerodavnog prava shodno se primjenjuju odredbe i načela ovog zakona, načela pravnog poretka Crne Gore i načela međunarodnog privatnog prava.

Uzvraćanje i (pre)upućivanjeČlan 4

Ako bi po odredbama ovog zakona trebalo primijeniti pravo strane države, primjenjuju se pravne norme te države, uključujući i kolizione norme, osim ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije propisano.

Uzvraćanje na pravo Crne Gore ili upućivanje na pravo treće države, nije dopušteno ako se radi o:

1) pravnom položaju pravnih lica i oblicima organizovanja koji nemaju svojstvo pravnog lica;

2) formi pravnih poslova;3) izboru mjerodavnog prava;4) izdržavanju;5) ugovornim odnosima;6) vanugovornim odnosima.U slučaju da kolizione norme strane države uzvraćaju na pravo Crne Gore ili

upućuju na pravo treće države, primjenjuje se materijalno pravo Crne Gore, odnosno materijalno pravo treće države.

Nejedinstven pravni poredakČlan 5

Ako je mjerodavno pravo države čiji pravni poredak nije jedinstven, a pravila ovog zakona ne upućuju na određeno pravno područje u toj državi, mjerodavno pravo određuje se po pravilima tog pravnog poretka.

Ako se mjerodavno pravo države čiji pravni poredak nije jedinstven ne može utvrditi na način iz stava 1 ovog člana, mjerodavno je pravo područja u toj državi sa kojim postoji najbliža veza.

Utvrđivanje sadržine stranog mjerodavnog pravaČlan 6

Sud ili drugi organ nadležan za odlučivanje (u daljem tekstu: sud ili drugi nadležni organ) po službenoj dužnosti utvrđuje sadržinu stranog mjerodavnog prava.

Organi iz stava 1 ovog člana utvrđuju sadržinu stranog prava u skladu sa međunarodnim ugovorima, a može zatražiti obavještenje o stranom pravu od ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa, kao i mišljenje stručnjaka i specijalizovanih institucija.

Stranke u postupku mogu podnijeti i ispravu o sadržini stranog prava ili na drugi način pomoći sudu ili drugom nadležnom organu.

Sud ili drugi nadležni organ mogu obavezati stranke da sarađuju u utvrđivanju sadržine stranog prava kada su stranke izabrale koje će se strano pravo primjenjivati.

Tumačenje i primjena stranog pravaČlan 7

Strano pravo tumači se i primjenjuje onako kako se tumači i primjenjuje u državi o čijem se pravu radi.

U slučaju neprimjenjivanja stranog prava, kao i pogrešnog tumačenja i primjene stranog prava, mogu se podnositi pravna sredstva.

Klauzula odstupanjaČlan 8

Izuzetno, pravo određeno na osnovu ovog zakona se neće primijeniti ukoliko je s obzirom na sve okolnosti slučaja očigledno da odnos sa tim pravom ima vrlo slabu vezu, a postoji bitno bliža veza sa nekim drugim pravom.

Ova odredba se neće primjenjivati kad same stranke izaberu pravo mjerodavno za njihov odnos.

Javni poredakČlan 9

Neće se primijeniti odredba stranog prava čije je dejstvo očigledno suprotno javnom poretku Crne Gore.

Norme neposredne primjeneČlan 10

Norme prava Crne Gore čija se primjena smatra posebno važnom za zaštitu javnog interesa, kao što je to politički, društveni ili ekonomski sistem države, primjenjuju se na sve slučajeve na koje se te norme odnose, bez obzira na pravo koje je mjerodavno.

Izuzetno, sud može uzeti u obzir norme neposredne primjene druge države sa kojom je odnos blisko povezan.

Prilikom odlučivanja o uzimanju u obzir normi iz stava 2 ovog člana, sud cijeni njihovu prirodu i svrhu, kao i posljedice njihove primjene ili neprimjene.

Glava II

PRAVNI POLOŽAJ LICA

I. PRAVNI POLOŽAJ FIZIČKOG LICA

Državljanstvo Član 11

Da li lice ima državljanstvo određene države utvrđuje se prema pravu te države.Ako lice koje je crnogorski državljanin ima i državljanstvo neke druge države

smatra se da ima samo crnogorsko državljanstvo.Ako lice koje nije crnogorski državljanin ima dva ili više državljanstva, smatra se

da ima državljanstvo države sa kojom je ovo lice na osnovu svih okolnosti u najbližoj vezi, naročito uzimajući u obzir uobičajeno boravište tog lica.

Ako lice nema državljanstvo ili se njegovo državljanstvo ne može utvrditi, mjerodavno pravo određuje se prema uobičajenom boravištu tog lica.

Ako lice ima status izbjeglice ili azilanta, mjerodavno pravo je pravo države u kojoj se nalazi uobičajeno boravište tog lica.

Ako se ne može utvrditi uobičajeno boravište lica, mjerodavno pravo je pravo države sa kojom je to lice u najbližoj vezi.

Uobičajeno boravište Član 12

Uobičajeno boravište fizičkog lica, u smislu ovog zakona, je mjesto u kojem fizičko lice pretežno boravi, nezavisno od upisa u evidenciju nadležnog organa ili odobrenja boravka ili nastanjenja, i bez obzira na to da li je boravak vremenski

unaprijed ograničen. Prilikom određivanja uobičajenog boravišta treba voditi računa o okolnostima lične ili poslovne prirode koje ukazuju na trajnije veze sa tim mjestom ili na namjeru da se takve veze zasnuju.

Na uobičajeno boravište fizičkog lica koje obavlja poslovnu djelatnost, za odnose iz glave V i VI ovog zakona primjenjuju se odredbe čl. 40 i 51 ovog zakona.

Pravna sposobnostČlan 13

Za pravnu sposobnost fizičkog lica mjerodavno je pravo države čiji je državljanin to lice.

Poslovna sposobnostČlan 14

Za poslovnu sposobnost fizičkog lica mjerodavno je pravo države čiji je državljanin to lice. Ukoliko mjerodavno pravo za određeni pravni odnos predviđa posebne pretpostavke o poslovnoj sposobnosti, primijeniće se to pravo.

Ako je zaključen ugovor između lica koja se nalaze u istoj državi, lice koje je po pravu te države poslovno sposobno ne može se pozivati na svoju poslovnu nesposobnost po pravu neke druge države, osim ako je druga ugovorna strana u vrijeme zaključenja ugovora znala za tu poslovnu nesposobnost ili zbog grube nepažnje za to nije znala.

Odredbe iz stava 2 ovog člana ne važe za pravne poslove iz porodičnih i nasljednih odnosa, kao i za pravne poslove koji se odnose na stvarna prava na nepokretnostima koje se nalaze u drugoj državi, a ne u državi u kojoj je posao zaključen.

Poslovna sposobnost preduzetnikaČlan 15

Za poslovnu sposobnost fizičkog lica da obavlja privrednu djelatnost bez osnivanja pravnog lica mjerodavno je pravo države u kojoj je to lice registrovano kao preduzetnik. Ukoliko registracija nije potrebna, mjerodavno je pravo države u kojoj fizičko lice ima glavno mjesto poslovanja.

StarateljstvoČlan 16

Za stavljanje pod starateljstvo i prestanak starateljstva, kao i za odnose između staraoca i lica pod starateljstvom, mjerodavno je pravo države čiji je državljanin lice pod starateljstvom.

Privremene zaštitne mjere prema stranom državljaninu odnosno licu bez državljanstva koji se nalaze u Crnoj Gori određuju se po pravu Crne Gore i traju dok

država čiji je sud ili drugi organ nadležan za odlučivanje ne donese odluku i ne preduzme potrebne mjere.

Odredba stava 2 primjenjuje se i na zaštitu imovine odsutnog stranog državljanina odnosno lica bez državljanstva koja se nalazi na teritoriji Crne Gore.

Lično imeČlan 17

Za određivanje ili promjenu ličnog imena mjerodavno je pravo države čiji je to lice državljanin.

Dejstvo promjene državljanstva na lično ime određuje se po pravu države čije je državljanstvo lice steklo. Ukoliko je lice bez državljanstva, dejstvo promjene uobičajenog boravišta na lično ime određuje se po pravu države u kojoj lice ima novo uobičajeno boravište.

Za zaštitu ličnog imena mjerodavno je pravo određeno na osnovu pravila iz Glave VI ovog zakona.

Izuzetno od stava 1 ovog člana, za određivanje ili promjenu ličnog imena prilikom ili nakon sklapanja braka u Crnoj Gori, supružnici mogu izabrati lično ime po pravu države čiji je državljanin jedan od supružnika, ili po pravu Crne Gore ako jedan od supružnika ima uobičajeno boravište u Crnoj Gori. Ako je izjava o promjeni ličnog imena data nakon sklapanja braka, ta izjava mora biti u formi javne isprave.

Izuzetno od stava 1 ovog člana, nosioci roditeljskog prava mogu pred matičarem izjaviti da će se na prezime djeteta primjenjivati pravo države čiji je državljanin jedan od roditelja, ili pravo Crne Gore ako jedno od njih ima uobičajeno boravište u Crnoj Gori. Ako je izjava o promjeni prezimena data nakon izdavanja izvoda iz matične knjige rođenih, ta izjava mora biti u formi javne isprave.

Za dejstva izbora ličnog imena, odnosno prezimena izvršena na osnovu st. 4 i 5 ovog člana na dijete, ako se mijenja prezime maloljetnog lica koje je napunilo deset godina, potrebna je njegova saglasnost ukoliko je sposobno da izrazi svoje mišljenje.

Proglašenje nestalog lica umrlimČlan 18

Za proglašenje nestalog lica umrlim mjerodavno je pravo države čiji je državljanin bilo to lice u vrijeme nestanka. Ukoliko je lice bez državljanstva, uslovi i posljedice proglašenja nestalog lica umrlim određuju se po pravu države u kojoj je lice imalo posljednje uobičajeno boravište.

Privremene mjere za očuvanje i zaštitu imovine lica koja se nalazi na teritoriji Crne Gore, određuju se po pravu Crne Gore.

Lice koje ima uobičajeno boravište u Crnoj Gori može se po pravu Crne Gore proglasiti za umrlo ukoliko to zahtijeva lice koje za to ima pravni interes.

II. PRAVNI POLOŽAJ PRAVNOG LICA, OBLIKA ORGANIZOVANJA BEZ SVOJSTVA PRAVNOG LICA I DRŽAVE

Pravno lice

Član 19 Za pravno lice mjerodavno je pravo države po kojem je ono osnovano.Ako pravno lice ima stvarno sjedište u drugoj državi, a ne u državi u kojoj je

osnovano i po pravu te druge države mjerodavno je pravo te druge države, primjenjuje se pravo države u kojoj se nalazi stvarno sjedište.

Organizacioni oblici bez svojstva pravnog lica Član 20

Za organizacione oblike koji nemaju svojstvo pravnog lica mjerodavno je pravo države u kojoj su upisani ili osnovani.

Primjena mjerodavnog pravaČlan 21

Pravo koje je mjerodavno na osnovu čl. 19 i 20 ovog zakona, odnosi se naročito na:

1) osnivanje, pravnu prirodu i pravno organizacioni oblik;2) ime ili naziv;3) pravni subjektivitet i sistem upravljanja;4) osnivanje, nadležnost i funkcionisanje organa pravnog lica odnosno

drugog organizacionog oblika;5) zastupanje;6) sticanje i gubitak članstva, kao i sa tim povezana prava i obaveze;7) odgovornost za obaveze;8) posljedice povrede zakona ili osnivačkog akta;9) reorganizaciju i prestanak pravnog lica odnosno drugog organizacionog

oblika.

Država kao subjekt u privatnopravnim odnosima sa međunarodnim elementom

Član 22Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na privatnopravne odnose sa

međunarodnim elementom u kojima je jedna strana država ukoliko zakonom nije drukčije određeno.

Glava IIIPRAVNI POSLOVI, ZASTUPANJE I ZASTARJELOST

Forma pravnih poslova i pravnih radnjiČlan 23

Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, smatra se da su pravni posao i pravna radnja u pogledu forme punovažni ako su punovažni bilo po pravu mjesta gdje je je pravni posao zaključen, odnosno pravna radnja preduzeta, bilo po pravu koje je mjerodavno za sadržinu pravnog posla, odnosno pravne radnje.

Ugovorno zastupanje

Član 24Za odnose između vlastodavca i trećeg lica, za postojanje i obim ovlašćenja zastupnika

kao i za dejstva nastala korišćenjem ili navodnim korišćenjem tih ovlašćenja, mjerodavno je pravo koje su izabrali vlastodavac i treće lice, pod uslovom da je taj izbor poznat ili je mogao biti poznat zastupniku.

U odsustvu izbora mjerodavnog prava, za pitanja iz stava 1 ovog člana mjerodavno je pravo države u kojoj je djelovao zastupnik. Ako je zastupnik djelovao prilikom obavljanja svoje profesionalne djelatnosti, mjerodavno je pravo mjesta u kojem je zastupnik imao poslovno sjedište, pod uslovom da je to mjesto poznato ili je moglo biti poznato trećem licu.

Izuzetno od st. 1 i 2 ovog člana, ako je predmet zastupanja pravo na nepokretnosti, za pitanja iz stava 1 ovog člana mjerodavno je pravo države u kojoj se nalazi nepokretnost.

Pravo određeno na osnovu st. 1 i 2 ovog člana primenjuje se i na odnose između zastupnika i trećeg lica koji proističu iz činjenice da je zastupnik djelovao u okviru svojih ovlašćenja, da ih je prekoračio ili da je djelovao bez ovlašćenja.

ZastarjelostČlan 25

Za zastarjelost je mjerodavno pravo koje je mjerodavno za sadržinu pravnog posla, odnosno pravne radnje.

Glava IVSTVARNA PRAVA I PRAVA NA PREDMETIMA INTELEKTUALNE SVOJINE

III. STVARNA PRAVA

Stvarna prava na nepokretnim stvarima

Član 26

Za sticanje, prestanak, sadržinu i vršenje stvarnog prava na nepokretnoj stvari mjerodavno je pravo države u kojoj se stvar nalazi.

Stvarna prava na pokretnim stvarima

Član 27

Za sticanje i prestanak stvarnog prava na pokretnoj stvari mjerodavno je pravo države u kojoj se pokretna stvar nalazila u vrijeme preduzimanja radnje ili nastupanja okolnosti na kojoj se zasniva sticanje ili prestanak stvarnog prava.

Ako su pojedine radnje ili okolnosti, koje su neophodne za sticanje ili prestanak stvarnog prava na pokretnoj stvari, nastupile u jednoj državi, smatraće se ostvarenim i u drugoj državi u kojoj je nastupila posljednja radnja ili okolnost kojom se zasniva sticanje ili prestanak stvarnog prava.

Za sadržinu i vršenje stvarnog prava na pokretnoj stvari mjerodavno je pravo države u kojoj se stvar nalazi.

Vrsta stvari

Član 28

Za određivanje da li se stvar smatra pokretnom ili nepokretnom mjerodavno je pravo države u kojoj se stvar nalazi.

Premještanje pokretnih stvari u Crnu Goru (mobilni sukob zakona)

Član 29

Ako se pokretna stvar, na kojoj je punovažno stečeno stvarno pravo u drugoj državi, premjesti u Crnu Goru, stečeno stvarno pravo se priznaje u Crnoj Gori, ukoliko pravo Crne Gore poznaje stvarno pravo koje je po sadržini i dejstvima ekvivalentno stvarnom pravu koje je stečeno u drugoj državi.

Na sadržinu, vršenje i registraciju stvarnog prava na pokretnoj stvari iz stava 1 ovog člana primjenjuje se pravo Crne Gore.

Ako je prema pravu Crne Gore neophodna registracija stvarnog prava iz stava 1 ovog člana i ako se ono registruje u roku od 30 dana od dana kada je stvar dospjela u Crnu Goru, danom registracije smatra se dan kada je stvar dospjela na teritoriju Crne Gore.

Stvari u prevozu

Član 30

Za sticanje i prestanak stvarnih prava na stvarima u prevozu mjerodavno je pravo države u kojoj se nalazi odredište tih stvari.

Za stvarna prava na stvarima za ličnu upotrebu koje putnik nosi sa sobom, mjerodavno je pravo države u kojoj se nalazi njegovo uobičajeno boravište.

Prevozna sredstva

Član 31

Za sticanje, prenos i prestanak stvarnih prava na prevoznim sredstvima mjerodavno je:

1) pravo države pod čijom zastavom brod plovi; 2) pravo države u kojoj je vazduhoplov upisan;3) pravo države u kojoj se nalazi mjesto poslovanja lica koje koristi (eksploatiše)

sredstvo za željeznički, odnosno drumski saobraćaj.

Punovažnost upisa

Član 32

Za punovažnost upisa kojima se stiču, prenose ili gase stvarna prava mjerodavno je pravo države u kojoj se stvar nalazila u trenutku zaključenja pravnog posla.

Kulturna dobra

Član 33

Ako je stvar koja je proglašena kulturnim dobrom određene države protivpravno iznijeta sa njene teritorije, na zahtjev države za povraćaj stvari primjenjuje se pravo te države, osim ako izabere pravo države na čijoj se teritoriji stvar nalazi u trenutku isticanja zahtjeva za povraćaj stvari.

Ako pravo države koja je određenu stvar proglasila svojim kulturnim dobrom ne pruža zaštitu savjesnom držaocu kulturnog dobra, on se može pozvati na zaštitu koju mu pruža pravo države na čijoj se teritoriji stvar nalazi u trenutku isticanja zahtjeva za povraćaj dobra.

Primjena mjerodavnog prava za stvarna prava Član 34

Pravo koje je mjerodavno za stvarna prava odnosi se naročito na:1) postojanje, vrstu, sadržinu i obim prava;2) imaoca prava;

3) prenosivost prava;4) načine sticanja, prenosa i prestanka prava;5) obaveznost upisa i mogućnost suprotstavljanja trećim licima.

IV. PRAVA NA PREDMETIMA INTELEKTUALNE SVOJINE

Opšte odredbe

Član 35

Za postojanje, punovažnost, obim, svojinu, prenosivost, trajanje i povrede autorskih prava, srodnih prava i drugih neregistrovanih prava intelektualne svojine mjerodavno je pravo države za koju je zatražena zaštita.

Za postojanje, punovažnost, obim, svojinu, prenosivost, trajanje i povrede registrovanog prava industrijske svojine mjerodavno je pravo države koja je odobrila ili registrovala ovo pravo.

Prava intelektualne svojine nastala u obavljanju poslova iz radnog odnosa

Član 36

Pravo koje je mjerodavno za ugovor o radu odnosi se i na imaoca prava intelektualne ili industrijske svojine, ako je predmet ovog prava nastao u okviru radnog odnosa.

Ugovori koji se odnose na prava intelektualne svojine

Član 37

Za ugovore koji se odnose na prava intelektualne ili industrijske svojine mjerodavno je pravo određeno na osnovu Glave V i VII.

Glava VUGOVORNI ODNOSI

Izbor mjerodavnog pravaČlan 38

Za ugovor mjerodavno je pravo koje su ugovorne strane izabrale. Izbor prava mora biti izričit ili da jasno proizilazi iz odredaba ugovora ili okolnosti slučaja. Ugovorne strane mogu izabrati mjerodavno pravo za cijeli ugovor ili samo za jedan njegov dio.

Ugovorne strane se mogu u bilo koje vrijeme sporazumjeti da je za njihov ugovor mjerodavno neko drugo pravo. Promjena mjerodavnog prava poslije zaključenja ugovora ne utiče na punovažnost forme u smislu člana 45 ovog zakona i na prava trećih lica.

Ako su svi drugi elementi činjeničnog stanja u vrijeme izbora prava vezani za drugu državu, a ne za državu čije je pravo izabrano, izborom prava se ne može isključiti primjena prinudnih propisa prava te druge države.

Na postojanje i valjanost saglasnosti stranaka o mjerodavnom pravu primjenjuju se odredbe člana 14 stav 2 i čl. 44 i 45 ovog zakona.

Nepostojanje izbora mjerodavnog pravaČlan 39

Ako ugovorne strane nijesu izabrale mjerodavno pravo na osnovu člana 38 ovog zakona, osim za ugovore iz čl. 41, 42 i 43 ovog zakona, kao mjerodavno pravo primjenjuje se:

1) za ugovor o prodaji robe - pravo države uobičajenog boravišta prodavca; 2) za ugovor o pružanju usluga - pravo države uobičajenog boravišta pružaoca

usluge;3) za ugovor o stvarnom pravu na nepokretnosti, kao i zakupu nepokretnosti -

pravo mjesta gdje se nepokretnost nalazi;4) za zakup nepokretnosti najduže šest uzastopnih mjeseci koji je zaključen za

privremenu privatnu upotrebu - pravo države u kojoj vlasnik ima uobičajeno boravište, ako je zakupac fizičko lice i ima uobičajeno boravište u istoj državi;

5) za ugovor o franšizingu - pravo države uobičajenog boravišta primaoca franšizinga;

6) za ugovor o distribuciji - pravo države uobičajenog boravišta distributera;7) za ugovor o prodaji robe na aukciji - pravo države gdje se aukcija održava,

ako se to mjesto može odrediti.

Ako se ne radi o ugovoru iz stava 1 ovog člana ili ako bi se na elemente ugovora trebalo primijeniti više tačaka stava 1 ovog člana, za ugovor je mjerodavno pravo države uobičajenog boravišta ugovorne strane koja je dužna ispuniti činidbu koja je karakteristična za taj ugovor.

Ako je iz svih okolnosti slučaja jasno da je ugovor u očigledno bližoj vezi sa nekom drugom državom nego sa državom iz stava 1 ili stava 2 ovog člana, mjerodavno je pravo te druge države.

Ako se na osnovu stava 1 ili stava 2 ovog člana ne može utvrditi mjerodavno pravo, za ugovor je mjerodavno pravo države sa kojom je u najbližoj vezi.

Uobičajeno boravište

Član 40U smislu ove glave, uobičajeno boravište privrednih društava i drugih subjekata koji

obavljaju privrednu djelatnost, bilo da su pravna lica ili organizacioni oblici bez svojstva pravnog lica, je mjesto njihove glavne uprave.

Uobičajenim boravištem fizičkog lica koje obavlja poslovnu djelatnost smatra se njegovo glavno mjesto poslovanja.

Ako se ugovor zaključuje u okviru poslovanja ogranka, zastupništva ili druge poslovne jedinice, ili ako je prema ugovoru za ispunjenje odgovoran neki ogranak, zastupništvo ili poslovna jedinica, uobičajeno boravište je mjesto gdje se ogranak, zastupništvo ili druga poslovna jedinica nalazi.

Za određivanje uobičajenog boravišta mjerodavno je vrijeme zaključenja ugovora.

Ugovori o prevozuČlan 41

Ako ugovorne strane za ugovor o prevozu robe nijesu izabrale mjerodavno pravo na osnovu člana 38 ovog zakona, mjerodavno je pravo države uobičajenog boravišta prevoznika, ako se u toj državi nalazi i mjesto utovara ili mjesto isporuke robe ili uobičajeno boravište pošiljaoca. Ako te pretpostavke nijesu ispunjene, mjerodavno je pravo mjesta isporuke koje su izabrale ugovorne strane.

Za ugovor o prevozu putnika ugovorne strane mogu izabrati kao mjerodavno samo pravo države, u kojoj:

1) putnik ima uobičajeno boravište;2) prevoznik ima uobičajeno boravište;3) prevoznik ima sjedište glavne uprave;4) se nalazi mjesto polaska; ili5) se nalazi odredište.Ako strane za ugovor o prevozu putnika nijesu izabrale mjerodavno pravo iz

stava 2 ovog člana, mjerodavno je pravo države uobičajenog boravišta putnika, ako se ili mjesto polaska ili odredište nalazi u toj državi. Ako te pretpostavke nijesu ispunjene, mjerodavno je pravo države uobičajenog boravišta prevoznika.

Potrošački ugovoriČlan 42

Za potrošački ugovor, mjerodavno je pravo države uobičajenog boravišta potrošača, ako trgovac:

1) obavlja svoju trgovačku ili profesionalnu djelatnost u državi uobičajenog boravišta potrošača; ili

2) na bilo koji način takvu djelatnost usmjerava prema toj državi ili prema više država, uključujući i tu državu, a ugovor spada u područje te djelatnosti.

Ugovorne strane mogu izabrati neko drugo pravo kao mjerodavno, ali takvim izborom ne može se uskratiti zaštita potrošaču koju ima po prinudnim propisima prava koje bi bilo mjerodavno u skladu sa stavom 1 ovog člana.

Ako pretpostavke iz stava 1 ovog člana nijesu ispunjene, pravo mjerodavno za potrošački ugovor određuje se primjenom odredaba čl. 38 i 39 ovog zakona.

Odredbe st. 1 i 2 ovog člana ne primjenjuju se na:

1) ugovore o pružanju usluga ako se te usluge pružaju potrošaču isključivo u državi koja nije država njegovog uobičajenog boravišta;

2) ugovore o prevozu, osim na ugovore kojima se za jedinstvenu cijenu pruža kombinovana usluga putovanja i smještaja;

3) ugovore čiji je predmet stvarno pravo na nepokretnosti ili zakup nepokretnosti, osim ugovora o pravu na vremenski ograničenu upotrebu nepokretnosti (timesharing).

Individualni ugovori o raduČlan 43

Za ugovor o radu mjerodavno je pravo koje su ugovorne strane izabrale u skladu sa članom 38 ovog zakona. Izborom prava ne može se zaposlenom uskratiti zaštita koju ima po prinudnim propisima prava koje bi bilo mjerodavno u slučaju nepostojanja izbora prava iz st. 2 i 3 ovog člana.

Ako ugovorne strane nijesu izabrale mjerodavno pravo, za ugovor o radu mjerodavno je pravo države u kojoj zaposleni ispunjavajući ugovor o radu uobičajeno obavlja svoj posao ili, ako to nije slučaj, iz koje zaposleni ispunjavajući ugovor o radu uobičajeno obavlja svoj posao. U slučaju kad je zaposleni privremeno angažovan u drugoj državi smatra se da je na radu u državi u kojoj uobičajeno obavlja svoj posao.

Ako se mjerodavno pravo ne može odrediti primjenom stava 2 ovog člana, za ugovor je mjerodavno pravo države u kojoj se nalazi poslovna jedinica preko koje je zaposleni angažovan.

Postojanje i materijalna punovažnost Član 44

Za postojanje i punovažnost ugovora ili pojedinih odredaba ugovora mjerodavno je pravo koje bi bilo mjerodavno za ugovor, da su ugovor ili pojedine odredbe ugovora punovažni.

Ugovorna strana se može pozvati na pravo države svog uobičajenog boravišta radi utvrđivanja činjenice da nije pristala na ugovor ako iz okolnosti slučaja proizilazi da ne bi bilo razumno ocjenjivati njeno ponašanje po pravu koje bi bilo mjerodavno u skladu sa stavom 1 ovog člana.

Forma ugovora

Član 45 Ugovor zaključen između lica koja se nalaze, ili čiji se zastupnici nalaze, u istoj

državi u vrijeme njegovog zaključenja, punovažan je u pogledu forme ako ispunjava pretpostavke koje u pogledu forme propisuje pravo koje je u skladu sa ovim zakonu mjerodavno za taj ugovor u pogledu sadržine ili po pravu države gdje je zaključen.

Ugovor zaključen između lica koja se nalaze, ili čiji se zastupnici nalaze, u različitim državama u vrijeme njegovog zaključenja punovažan je u pogledu forme ako ispunjava pretpostavke koje u pogledu forme propisuje pravo koje je u skladu sa ovim zakonom mjerodavno za taj ugovor u pogledu sadržine ili pravo bilo koje države u kojoj se bilo koja strana ili njen zastupnik nalazio u vrijeme zaključenja ugovora ili pravo države u kojoj je bilo koja strana u to vrijeme imala uobičajeno boravište.

Jednostrana pravna radnja koja se odnosi na ugovor koji je zaključen ili koji treba zaključiti punovažna je u pogledu forme, ako ispunjava uslove koje u pogledu forme propisuje pravo koje je po ovom zakonu mjerodavno ili bi bilo mjerodavno za taj ugovor u pogledu sadržine ili pravo države u kojoj je ta pravna radnja preduzeta ili pravo države u kojoj je lice koje je radnju preduzelo u to vrijeme imalo uobičajeno boravište.

Za formu potrošačkih ugovora mjerodavno je pravo države uobičajenog boravišta potrošača.

Ugovor čiji je predmet stvarno pravo na nepokretnosti ili zakup nepokretnosti punovažan je u pogledu forme ako ispunjava uslove u pogledu forme propisane pravom države u kojoj se nepokretnost nalazi, ako po tom pravu ti uslovi:

1) važe bez obzira na to u kojoj je državi ugovor zaključen i koje je pravo mjerodavno za ugovor; i

2) spadaju u prinudne propise.

Ustupanje potraživanja Član 46

Na odnos između povjerioca (ustupioca) koji je ustupio svoje potraživanje prema drugoj osobi (dužniku) i novog povjerioca (prijemnika) primjenjuje se pravo koje je mjerodavno za ugovor o ustupanju potraživanja.

Pravo koje je mjerodavno za ustupljeno potraživanje uređuje prenosivost potraživanja, odnos između novog povjerioca i dužnika, uslove pod kojima se ustupanje može isticati protiv dužnika i pod kojim uslovima i na koji način se dužnik oslobađa obaveze.

Ustupanje potraživanja u smislu ovog člana uključuje potpuno ustupanje, ustupanje radi obezbjeđenja kao i založna prava ili druga prava obezbjeđenja potraživanja.

Prebijanje Član 47

Ako pravo na prebijanje nije predviđeno ugovorom, za prebijanje je mjerodavno pravo koje je mjerodavno za potraživanje protiv kojeg se prebijanje izjavljuje.

Primjena mjerodavnog pravaČlan 48

Pravo koje je mjerodavno za ugovorne odnose odnosi se naročito na:

1) tumačenje ugovora;

2) ispunjenje obaveza koje nastaju iz ugovora;

3) posljedice potpunog ili djelimičnog neispunjenja, uključujući i visinu naknade štete ako je propisana, a u okviru ovlašćenja koje sud ima prema procesnom pravu države suda;

4) različite načine prestanka obaveza;

5) zastarjelost;

6) gubitak prava zbog proteka roka;

7) posljedice ništavosti ugovora.

U pogledu vrste i načina ispunjenja kao i mjera koje povjerilac treba da preduzme u slučaju ispunjenja sa nedostacima, uzima se u obzir pravo države ispunjenja.

Tumačenje i primjena odredaba ove glaveČlan 49

Odredbe ove glave tumače se i primjenjuju u skladu sa Regulativom EZ/593/2008 Evropskog parlamenta i Savjeta od 17. juna 2008. godine o mjerodavnom pravu za ugovorne obaveze – Rim I.

Glava VI VANUGOVORNI ODNOSI

V. OPŠTE ODREDBE Definicije

Član 50Šteta, u smislu odredaba ove glave, predstavlja bilo koju posljedicu proizašlu iz

štetne radnje, sticanja bez osnova, poslovodstva bez naloga ili predugovorne odgovornosti. Odredbe ove glave primjenjuju se i na vanugovorne obaveze za koje postoji vjerovatnoća da će nastati.

Svako upućivanje u ovoj glavi na događaj koji prouzrokuje štetu, uključuje i događaje za koje postoji vjerovatnoća da će nastupiti.

Svako upućivanje u ovoj glavi na štetu, uključuje i štetu za koju postoji vjerovatnoća da će nastati.

Uobičajeno boravišteČlan 51

U smislu ove glave uobičajeno boravište privrednih društava i drugih subjekata koji obavljaju privrednu djelatnost, bilo da su pravna lica ili organizacioni oblici bez svojstva pravnog lica, je mjesto njihove glavne uprave.

Ako štetni događaj nastupi ili šteta nastane u okviru poslovanja ogranka, zastupništva ili druge poslovne jedinice, uobičajeno boravište je mjesto gdje se ogranak, zastupništvo ili druga poslovna jedinica nalazi.

Uobičajenim boravištem fizičkog lica koje obavlja poslovnu djelatnost smatra se njegovo glavno mjesto poslovanja. VI. VANUGOVORNA ODGOVORNOST PROIZAŠLA IZ ŠTETNE RADNJE

Opšte praviloČlan 52

Mjerodavno pravo za vanugovornu obavezu proizašlu iz štetne radnje je pravo države u kojoj je šteta nastala, bez obzira u kojoj državi je nastupio događaj koji je prouzrokovao nastalu štetu i bez obzira na državu ili države u kojima su nastale indirektne posljedice tog događaja, osim ako je drukčije određeno odredbama ove glave.

U slučaju kad lice za koje se tvrdi da je odgovorno i lice koje trpi štetu imaju svoje uobičajeno boravište u istoj državi u vrijeme nastanka štete, mjerodavno je pravo te države. Kad je iz svih okolnosti slučaja jasno da je štetna radnja u očigledno bližoj vezi sa nekom drugom državom od države iz st. 1 i 2 ovog člana, mjerodavno je pravo te druge države. Očigledno bliža veza sa drugom državom može se zasnivati posebno na prethodnom odnosu između stranaka, kao što je ugovor koji je blisko povezan sa štetnom radnjom.

Povrede i ograničenje konkurencije Član 53

Za vanugovornu obavezu proizašlu iz radnje povrede konkurencije na tržištu (nelojalna konkurencija) mjerodavno je pravo države na čijoj teritoriji radnja ima ili je vjerovatno da će imati dejstvo na konkurenciju na tržištu ili na zajedničke interese potrošača.

Kad radnja povrede konkurencije na tržištu ima dejstvo isključivo na interese određenog konkurenta, primjenjuje se član 52 ovog zakona.

Za vanugovornu obavezu proizašlu iz ograničenja konkurencije na tržištu mjerodavno je pravo države na čijem tržištu ograničenje ima ili je vjerovatno da će imati dejstvo.

Kad ograničenje ima ili je vjerovatno da će imati dejstvo na tržištu više država, a tuženi ima prebivalište u Crnoj Gori, lice koje zahtjeva naknadu štete može zasnovati svoj zahtjev na crnogorskom pravu, ako je tržište Crne Gore jedno od tržišta na kojima ograničenje konkurencije, iz kojeg proizlazi vanugovorna odgovornost za štetu na kojoj se zasniva zahtjev, ima neposredno i bitno dejstvo. Kad tužilac podnosi tužbu protiv više tuženih, može svoj zahtjev zasnovati na crnogorskom pravu ako je ograničenje tržišne konkurencije na kojem zasniva zahtjev protiv svakog od tih tuženika imalo neposredno i bitno dejstvo i na tržištu Crne Gore. Primjena mjerodavnog prava u skladu sa st.1, 2, 3 i 4 ovog člana ne može biti otklonjena sporazumom o izboru mjerodavnog prava iz člana 63 ovog zakona.

Šteta po životnu sredinuČlan 54

Za vanugovornu obavezu proizašlu iz štete po životnu sredinu ili štete koju trpe lica ili imovina, kao posljedicu takve štete, mjerodavno je pravo iz člana 52 stav 1 ovog zakona, osim ako lice koje zahtijeva naknadu štete izabere da zasnuje svoj zahtjev na pravu države u kojoj je nastupio događaj koji je prouzrokovao štetu.

Povreda prava ličnosti

Član 55Za obaveze koje proizilaze iz povrede prava ličnosti putem medija, posebno novina,

radija, televizije ili drugih sredstava informisanja, mjerodavno je po izboru povrijeđenog pravo države:

1) u kojoj se nalazi njegovo uobičajeno boravište;2) na čijoj je teritoriji nastala šteta; ili3) u kojoj se nalazi uobičajeno boravište ili mjesto stanovanja odgovornog lica.U slučajevima iz stava 1 tač.1 i 2 ovog člana, potrebno je da je lice za koje se tvrdi da je

odgovorno razumno moglo da računa sa tim da će šteta nastati u državi uobičajenog boravišta ili na čijoj teritoriji je nastala šteta.

Za pravo na objavljivanje ispravke kod povrede prava ličnosti putem medija mjerodavno je pravo države u kojoj je putem medija izvršena povreda prava ličnosti.

Odredba stava 1 ovog člana primjenjuje se i na obaveze koje nastaju usljed povrede prava povezanih sa zaštitom podataka o ličnosti.

Industrijska akcijaČlan 56

Izuzetno od opšteg pravila iz člana 52 ovog zakona, za vanugovornu obavezu koja se odnosi na odgovornost lica u svojstvu zaposlenog ili poslodavca ili organizacije koja zastupa njihove profesionalne interese za štetu prouzrokovanu štrajkom ili drugim oblikom industrijske akcije, koji je u toku ili koji je sproveden, mjerodavno je pravo države u kojoj štrajk odnosno drugi oblik industrijske akcije treba da bude ili je već sproveden.

Odgovornost za proizvodeČlan 57

Pravo mjerodavno za vanugovornu obavezu koju je prouzrokovao proizvod određuje se primjenom Konvencije o zakonu koji se primjenjuje u slučajevima odgovornosti proizvođača za svoje proizvode iz 1973. godine („Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori“, broj 8/77).

Odgovornost za saobraćjne nezgode Član 58

Pravo mjerodavno za vanugovornu obavezu zbog saobraćajnih nezgoda određuje se primjenom Konvencije o zakonu koji se primjenjuje na saobraćajne nezgode („Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori“, broj 26/76).

Šteta na brodu na otvorenom moru ili u vazduhoplovuČlan 59

Ako je događaj iz kojeg proizilazi obaveza naknade štete nastao na brodu na otvorenom moru ili u vazduhoplovu, kao pravo mjesta gdje su se dogodile činjenice koje

su prouzrokovale obavezu naknade štete smatra se pravo države pod čijom zastavom brod plovi, odnosno pravo države u kojoj je vazduhoplov upisan.

VII. STICANJE BEZ OSNOVA, POSLOVODSTVO BEZ NALOGA I PREDUGOVORNA ODGOVORNOST

Sticanje bez osnovaČlan 60

Ako se vanugovorna obaveza koja proizlazi iz sticanja bez osnova, uključujući plaćanje nedugovanih iznosa, tiče odnosa koji postoji između stranaka, kao što je odnos proizašao iz ugovora ili štetne radnje, koji je usko povezan sa sticanjem, za tu obavezu mjerodavno je pravo koje je mjerodavno za taj odnos.

Kad mjerodavno pravo ne može biti utvrđeno u skladu sa stavom 1 ovog člana, a stranke imaju svoje uobičajeno boravište u istoj državi u vrijeme nastupanja događaja koji je prouzrokovao sticanje bez osnova, mjerodavno je pravo te države.

Kad mjerodavno pravo ne može biti utvrđeno u skladu sa stavom 1 odnosno 2 ovog člana, mjerodavno je pravo države u kojoj se dogodilo sticanje bez osnova.

Poslovodstvo bez nalogaČlan 61

Ako se vanugovorna obaveza proizašla iz radnje preduzete bez potrebnog ovlašćenja u vezi sa poslovima drugog lica tiče odnosa koji postoji između stranaka, kao što je odnos proizašao iz ugovora ili štetne radnje, koji je usko povezan sa tom vanugovornom obavezom, primjenjuje se pravo koje je mjerodavno za taj odnos.

Kad mjerodavno pravo ne može biti utvrđeno u skladu sa stavom 1 ovog člana a stranke imaju svoje uobičajeno boravište u istoj državi u vrijeme nastupanja događaja koji je prouzrokovao nastanak štete, mjerodavno je pravo te države.

Kad mjerodavno pravo ne može biti utvrđeno u skladu sa stavom 1 odnosno stavom 2 ovog člana, mjerodavno je pravo države u kojoj je radnja preduzeta.

Predugovorna odgovornostČlan 62

Za vanugovornu obavezu proizašlu iz postupanja koja su prethodila zaključenju ugovora, bez obzira na to da li je ugovor zaključen ili nije, mjerodavno je pravo koje je mjerodavno za ugovor ili koje bi bilo mjerodavno za ugovor da je on bio zaključen.

Kad se mjerodavno pravo ne može utvrditi u skladu sa stavom 1 ovog člana, mjerodavno je:

1) pravo države u kojoj je nastala šteta, bez obzira u kojoj je državi nastupio događaj koji je prouzrokovao nastalu štetu i bez obzira u kojoj odnosno kojim državama su nastale posredne posljedice tog događaja; ili

2) ako stranke imaju uobičajeno boravište u istoj državi u vrijeme kad je nastupio događaj koji je prouzrokovao štetu, pravo te države.

VIII. OPŠTE ODREDBE ZA VANUGOVORNE OBAVEZE

Izbor mjerodavnog pravaČlan 63

Stranke se mogu sporazumjeti o pravu mjerodavnom za vanugovornu obavezu:1) sporazumom zaključenim poslije nastupanja događaja koji je prouzrokovao

nastalu štetu; ili2) kad sve stranke obavljaju privrednu djelatnost, kao i sporazumom slobodno

ugovorenim prije nastupanja događaja koji je prouzrokovao nastalu štetu.Izbor mjerodavnog prava mora biti izričit ili da jasno proizilazi iz okolnosti slučaja

i bez uticaja je na prava trećih lica.Ako su svi drugi elementi činjeničnog stanja u vrijeme kad je nastupio događaj iz kojeg je

proizašla šteta vezani za drugu državu, a ne za državu čije je pravo izabrano, izborom prava se ne može isključiti primjena prinudnih propisa prava te druge države.

Za vanugovornu obavezu proizišlu iz povrede prava intelektualne svojine isključena je mogućnost izbora mjerodavnog prava.

Primjena mjerodavnog prava

Član 64Pravo mjerodavno za vanugovorne obaveze odnosi se naročito na:

1) osnov i obim odgovornosti, uključujući utvrđivanje lica koja mogu biti odgovorna za radnje koje su preduzela;

2) osnove za oslobođenje od odgovornosti, kao i za ograničenje i podjelu odgovornosti;

3) postojanje, prirodu i odmjeravanje štete ili naknade te štete;

4) mjere koje sud može odrediti radi sprječavanja ili prestanka povrede ili štete ili radi obezbjeđenja isplate naknade, a u okviru ovlašćenja koje sud ima prema prema procesnom pravu države suda;

5) prenosivost zahtjeva za naknadu štete uključujući i prenosivost nasljeđivanjem;

6) lica koja imaju pravo na naknadu štete koju su lično pretrpjela;

7) odgovornost za radnje drugog lica;

8) način na koji obaveza može prestati i pravila o gubitku prava i zastarjelosti, uključujući pravila koja se odnose na početak roka u kojem treba da se podigne tužba ili da se izvrši određena radnja pod prijetnjom gubitka prava i na početak, prekid i zastoj zastarjelosti.

Primjena propisa o bezbjednosti i postupanjuČlan 65

Pri ocjeni postupanja lica za koje se tvrdi da je odgovorno, propisi o bezbjednosti i postupanju koji su na snazi u mjestu i u vrijeme izvršenja štetne radnje uzimaju se u obzir kao činjenica u mjeri u kojoj je to primjereno.

Tužba protiv osiguravača odgovornog licaČlan 66

Lice koje je pretrpjelo štetu može zahtjev podnijeti direktno protiv osiguravača lica odgovornog za isplatu naknade ako to predviđa pravo mjerodavno za vanugovornu obavezu ili pravo mjerodavno za ugovor o osiguranju.

Tumačenje i primjena odredaba ove glaveČlan 67

Odredabe ove glave tumače se i primjenjuju u skladu sa Regulativom EZ/864/2007 Evropskog parlamenta i Savjeta Evrope od 17. jula 2007. godine o mjerodavnom pravu za vanugovorne obaveze – Rim II.

Stav 1 ovog člana ne primjenjuje se na odredbe čl. 57, 58 i 59 ovog zakona.

Glava VIIZAJEDNIČKE ODREDBE

ZA UGOVORNE I VANUGOVORNE ODNOSE

Zakonska subrogacijaČlan 68

Ako povjerilac ima potraživanje prema dužniku, a treće lice je u obavezi da namiri potraživanje povjerioca, ili ga je izmirilo na osnovu te obaveze, pravo mjerodavno za obavezu trećih lica da namire potraživanje povjerioca odnosi se na pitanje da li je i u kojem obimu treće lice ovlašćeno prema dužniku da ostvaruje prava koja je povjerilac imao po pravu mjerodavnom za njihov odnos.

Odgovornost više licaČlan 69

Ako povjerilac ima potraživanje prema više dužnika koji odgovaraju za isti dug, a neki dužnik je, u potpunosti ili djelimično, već izmirio dug, za pravo regresa dužnika prema ostalim dužnicima mjerodavno je pravo koje je mjerodavno za obavezu dužnika prema povjeriocu. Ostali dužnici mogu prema tom dužniku isticati prigovore koje su imali prema povjeriocu u mjeri u kojoj je to dopušteno prema pravu koje je mjerodavno za njihovu obavezu prema povjeriocu.

Teret dokazivanjaČlan 70

Pravo mjerodavno za ugovorne i vanugovorne odnose primjenjuje se ako ono sadrži zakonske pretpostavke za ove odnose ili utvrđuje teret dokazivanja.

Pravno dejstvo ugovora ili pravne radnje može se dokazivati bilo kojim dokazom koji određuje pravo države suda ili bilo koje pravo na koje upućuje član 45 ovog zakona prema kojem je ta radnja punovažna u pogledu forme, pod uslovom da se taj dokaz može izvesti pred sudom koji postupa.

Glava VIIINASLJEĐIVANJE

Opšte praviloČlan 71

Za nasljeđivanje cjelokupne zaostavštine mjerodavno je pravo države u kojoj je ostavilac imao uobičajeno boravište u vrijeme smrti.

Izbor pravaČlan 72

Za nasljeđivanje svoje cjelokupne zaostavštine ostavilac može izabrati pravo države čiji je državljanin ili pravo države u kojoj ima uobičajeno boravište u vrijeme izbora mjerodavnog prava ili u vrijeme smrti.

Za nasljeđivanje nepokretne zaostavštine ostavilac može izabrati pravo države gdje se ona nalazi.

Izbor prava mora biti izričit ili da jasno proizilazi iz okolnosti slučaja i u formi predviđenoj za raspolaganje imovinom za slučaj smrti (testament, zajednički testament ili ugovor o nasljeđivanju).

Postojanje i materijalna punovažnost izbora mjerodavnog prava cijeni se prema izabranom pravu.

Odredbe st. 1 do 3 ovog člana primjenjuju se i na promjenu i opoziv ranijeg izbora mjerodavnog prava.

Punovažnost forme testamenta

Član 73

Testament je punovažan u pogledu forme ako je punovažan po jednom od sljedećih prava:

1) po pravu mjesta gde je testament sastavljen; 2) po pravu države čiji je državljanin bio zavještalac u vrijeme raspolaganja

testamentom ili u vrijeme smrti; 3) po pravu prebivališta zavještaoca u vrijeme raspolaganja testamentom ili u

vrijeme smrti; 4) po pravu uobičajenog boravišta zavještaoca u vrijeme raspolaganja

testamentom ili u vrijeme smrti; 5) po pravu Crne Gore;6) za nepokretnost - i po pravu mjesta gdje se nepokretnost nalazi;7) po pravu koje je mjerodavno ili bi bilo mjerodavno za nasljeđivanje u vrijeme

raspolaganja testamentom. Opozivanje testamenta je punovažno u pogledu forme ako je ta forma

punovažna po bilo kojem pravu prema kojem je, u skladu sa stavom 1 ovog člana, testament mogao biti punovažno sastavljen.

Na punovažnost forme testamenta utiče i:-postojanje ograničenja u pogledu uzrasta, državljanstva ili drugih ličnih svojstava

zavještaoca;-ispunjenje uslova u pogledu svjedoka;-zabrane određenih vrsta raspolaganja za slučaj smrti.

Postojanje, materijalna punovažnost, dejstva i tumačenje raspolaganja imovinom za slučaj smrti

Član 74Za postojanje, materijalnu punovažnost, dejstva i tumačenje raspolaganja

imovinom za slučaj smrti mjerodavno je pravo koje bi bilo mjerodavno za nasljeđivanje ostavioca u vrijeme kad je raspolaganje učinjeno.

Raspolaganje će biti punovažno, i kad je punovažno po pravu mjerodavnom za nasljeđivanje u vrijeme smrti ostavioca. U tom slučaju, isto pravo je mjerodavno za dejstva i tumačenje raspolaganja imovinom za slučaj smrti.

Odredbe st. 1 i 2 ovog člana primjenjuju se i na sposobnost za pravljenje testamenta. Na ovu sposobnost ne utiče kasnija promjena mjerodavnog prava.

Strane iz zajedničkog testamenta ili ugovora o nasljeđivanju mogu da se sporazumiju da je za postojanje, materijalnu punovažnost, dejstva i tumačenje njihovog raspolaganja, mjerodavno pravo koje jedno od njih može odrediti u skladu sa članom 72 st. 1, 2 i 5 ovog zakona.

Zaostavština bez nasljednika

Član 75Za zaostavštinu bez nasljednika mjerodavno je pravo države gdje se ona nalazi.

Primjena

Član 76Mjerodavno pravo za nasljeđivanje odnosi se naročito na:

1) osnove i momenat otvaranja nasljedstva;2) krug nasljednika i legatara, nasljedne djelove, kao i druga prava koja su

posljedica otvaranja nasljeđa;3) sposobnost za nasljeđivanje; 4) posebne osnove nesposobnosti za raspolaganje ili prihvatanje

nasljedstva; 5) isključenje iz nasljeđivanja i nedostojnost za nasljeđivanje;6) prenos imovine koja čini zaostavštinu na nasljednike i legatare, kao i

uslove i dejstva prihvatanja ili odricanja od nasljedstva ili legata;7) ovlašćenja nasljednika, izvršilaca testamenta i drugih lica koja upravljaju

zaostavštinom, a naročito u pogledu prodaje imovine i isplate povjerilaca; 8) odgovornost za dugove ostavioca; 9) raspoloživi dio, nužni dio i druga ograničenja slobode raspolaganja za

slučaj smrti, uključujući djelove prethodno izdvojene iz zaostavštine u korist srodnika ostavioca, a na osnovu odluke suda ili drugog organa;

10) bilo koju obavezu da se izvrši povraćaj ili da se obračuna vrijednost poklona kao i njihovo uračunavanje u nasljedne djelove;

11) podjelu nasljedstva.

Glava IX PORODIČNI ODNOSI

IX. BRAK

Uslovi za zaključenje braka Član 77

U pogledu uslova za zaključenje braka mjerodavno je, za svako lice, pravo države čiji je to lice državljanin u vrijeme stupanja u brak.

Forma brakaČlan 78

Za formu braka mjerodavno je pravo mjesta u kojem se brak zaključuje.

Poništenje brakaČlan 79

Za poništenje braka mjerodavno je pravo države čije je pravo primijenjeno na uslove za zaključenje braka.

Lični odnosi supružnikaČlan 80

Za lične odnose supružnika mjerodavno je pravo države čiji su ta lica državljani. Ako su supružnici državljani različitih država, mjerodavno je pravo države u kojoj

imaju zajedničko uobičajeno boravište. Ako supružnici nemaju zajedničko državljanstvo, ni zajedničko uobičajeno

boravište u istoj državi, mjerodavno je pravo države u kojoj su imali posljednje zajedničko uobičajeno boravište.

Ako se mjerodavno pravo ne može odrediti u skladu sa st. 1, 2 i 3 ovog člana, mjerodavno je pravo Crne Gore.

Zakonski imovinski odnosi supružnikaČlan 81

Za međusobne imovinske odnose supružnika, mjerodavno je pravo države koje je mjerodavno i za njihove lične odnose.

Ukoliko promjena državljanstva ili uobičajenog boravišta jednog ili oba supružnika dovodi do promjene mjerodavnog prava, novo mjerodavno pravo primijenjuje se na imovinu supružnika nezavisno od momenta njenog sticanja.

Ugovorni imovinski odnosi supružnika Član 82

Supružnici mogu da se sporazumiju u pisanoj formi da za njihove ugovorne imovinske odnose bude mjerodavno:

1) pravo države čije državljanstvo ima jedan od supružnika; 2) pravo države čije uobičajeno boravište ima jedan od supružnika;3) pravo države u kojoj namjeravaju da zasnuju zajedničko uobičajeno

boravište;4) za nepokretnosti, pravo mjesta gdje se ta nepokretnost nalazi.

Izbor prava može se izvršiti prije ili poslije zaključenja braka. Supružnici mogu da izmijene ili opozovu svoj izbor prava. Izbor izvršen poslije zaključenja braka počinje da proizvodi dejstvo od momenta zaključenja braka, osim ako su strane ugovorile nešto drugo.

Zaštita trećih licaČlan 83

Izborom stranog prava kao mjerodavnog za regulisanje imovinskih odnosa, supružnici ne mogu ugroziti prava trećih lica, osim ako su ta lica znala ili mogla znati za primjenu tog prava. Ako su u pogledu stvarnih prava na nepokretnosti ispunjeni zahtjevi za upis propisani pravom države u kojoj se nepokretnost nalazi, smatra se da su treća lica znala za primjenu ugovorenog prava. Imovinski odnosi lica u vanbračnoj zajednici Član 84 Za imovinske odnose lica koja žive u vanbračnoj zajednici, mjerodavno je pravo iz čl. 81 do 83 ovog zakona.

Razvod braka

Član 85Za razvod braka, mjerodavno je pravo države čiji su državljani supružnici u

vrijeme podnošenja zahtjeva za razvod braka. Ako su supružnici državljani različitih država, mjerodavno je pravo države u kojoj

imaju zajedničko uobičajeno boravište u vrijeme podnošenja zahtjeva za razvod braka. Ako supružnici nemaju zajedničko državljanstvo ni zajedničko uobičajeno

boravište u istoj državi u vrijeme podnošenja zahtjeva za razvod braka, mjerodavno je pravo države u kojoj su imali posljednje zajedničko uobičajeno boravište.

Ako se mjerodavno pravo ne može odrediti u skladu sa st. 1, 2 i 3 ovog člana, mjerodavno je pravo Crne Gore.

Ako je jedan od supružnika crnogorski državljanin koji nema uobičajeno boravište u Crnoj Gori, a brak se ne bi mogao razvesti po pravu određenom u skladu sa st. 1, 2 i 3 ovog člana, za razvod braka mjerodavno je pravo Crne Gore.

Izbor prava Član 86 Supružnici u svakom slučaju mogu da izaberu mjerodavno pravo za razvod braka, i to pored jednog od prava iz člana 85 ovog zakona i pravo državljanstva jednog od njih u vrijeme podnošenja zahtjeva za razvod braka. Sporazum o izboru mjerodavnog prava mora biti u pisanoj formi i ovjeren u skladu sa zakonom, najkasnije u vrijeme podnošenja zahtjeva za razvod braka.

X.RODITELJSKO PRAVO

Porodični status djetetaČlan 87

Za priznavanje, utvrđivanje ili osporavanje očinstva ili materinstva mjerodavno je pravo države čije je državljanstvo dijete steklo u vrijeme rođenja.

Ako je to povoljnije za dijete, može se primijeniti:1) pravo države čije je dijete državljanin ili u kojoj ima uobičajeno boravište, u

vrijeme utvrđivanja porodičnog statusa;2) pravo koje u vrijeme rođenja važi za lične odnose supružnika.Priznavanje očinstva ili materinstva proizvodi dejstvo ukoliko je izvršeno u

skladu sa pravom države čiji je državljanin lice koje daje priznanje, ili pravom države čiji je državljanin dijete u vrijeme priznanja, ili pravom države u kojoj se u vrijeme priznanja nalazi uobičajeno boravište djeteta.

Za formu priznanja mjerodavno je pravo države u kojoj je izvršeno priznanje ili pravo određeno u skladu sa stavom 2 ovog člana.

Odnosi između roditelja i djece Član 88

Za odnose između roditelja i djece mjerodavno je pravo države u kojoj se nalazi uobičajeno boravište djeteta ili pravo države čije je dijete državljanin ako je to za njega povoljnije.

Usvojenje Član 89Za uslove zasnivanja, dejstva i prestanak usvojenja djeteta, mjerodavno je pravo

države čiji je državljanin usvojilac. Ako supružnici zajednički usvajaju dijete, mjerodavno je pravo iz člana 80 ovog

zakona. Za saglasnost djeteta, pored prava mjerodavnog u skladu sa stavom 1 ovog

člana primjenjuje se i pravo državljanstva djeteta. Za formu usvojenja, mjerodavno je pravo mjesta gdje se usvojenje zasniva.

XI. IZDRŽAVANJEOpšte pravilo

Član 90 Za obaveze izdržavanja mjerodavno je pravo države uobičajenog boravišta povjerioca izdržavanja, osim ako ovim zakonom nije drukčije određeno. U slučaju promjene uobičajenog boravišta povjerioca, od momenta nastanka te promjene, primjenjuje se pravo države novog uobičajenog boravišta.

Posebna pravila u korist određenih povjerilaca Član 91

Posebna pravila za izdržavanje, primjenjuju se na obaveze izdržavanja:

1) roditelja prema njihovoj djeci;

2) drugih lica osim roditelja prema licima koja nijesu navršila 21 godinu starosti, osim obaveza iz člana 92 ovog zakona; i

3) djece prema njihovim roditeljima.

Ukoliko prema pravu, na koje upućuje član 90 ovog zakona povjerilac ne može ostvariti izdržavanje, primjenjuje se pravo države suda pred kojim je postupak pokrenut.

Izuzetno od opšteg pravila iz člana 90 ovog zakona, ukoliko je povjerilac pokrenuo postupak pred nadležnim organom države uobičajenog boravišta dužnika, primjenjuje se pravo te države. Ukoliko prema tom pravu povjerilac ne može ostvariti izdržavanje od dužnika, primjenjuje se pravo uobičajenog boravišta povjerioca.

Ukoliko prema pravu iz člana 90 ovog zakona i st. 2 i 3 ovog člana povjerilac ne može ostvariti izdržavanje od dužnika, primjenjuje se pravo države njihovog zajedničkog državljanstva, ukoliko ono postoji.

Posebno pravilo za supružnike i bivše supružnike

Član 92

U slučaju obaveze izdržavanja između supružnika, bivših supružnika ili strana u braku koji je poništen, član 90 ovog zakona neće se primijeniti, ukoliko se tome protivi jedna od strana, a pravo druge države, naročito pravo države posljednjeg zajedničkog uobičajenog boravišta, je u bližoj vezi sa brakom. U tom slučaju primjenjuje se pravo države sa kojom postoji najbliža veza.

Osporavanje prava na izdržavanje određenih lica

Član 93

U slučaju obaveza izdržavanja drugih lica, osim obaveza izdržavanja roditelja prema djeci, kao i obaveza iz člana 92 ovog zakona, dužnik može osporavati potraživanje povjerioca na osnovu činjenice da ni po pravu uobičajenog boravišta dužnika, ni po pravu zajedničkog državljanstva stranaka, ukoliko zajedničko državljanstvo postoji, nije predviđena takva obaveza izdržavanja.

Izbor mjerodavnog prava za određeni postupak

Član 94

Izuzetno od opštih pravila iz čl. 90 do 93 ovog zakona, samo za potrebe određenog postupka, povjerilac i dužnik izdržavanja mogu izričito izabrati kao mjerodavno pravo za obavezu izdržavanja, pravo države u kojoj se taj postupak vodi.

Sporazum o izboru prava izvršen prije pokretanja određenog postupka mora biti u pisanoj formi i potpisan od obje strane ili zabilježen na bilo koji drugi način, koji omogućava da sadržina bude dostupna za korišćenje i kasnije pozivanje na taj sporazum.

Izbor mjerodavnog prava

Član 95

Izuzetno od opštih pravila iz čl. 90 do 93 ovog zakona, povjerilac i dužnik izdržavanja u bilo koje vrijeme mogu izabrati kao mjerodavno za obavezu izdržavanja, jedno od sljedećih prava:

1) pravo bilo koje države čiji je državljanin jedna od strana u vrijeme izbora;

2) pravo države uobičajenog boravišta bilo koje strane u vrijeme izbora;

3) pravo koje izaberu kao mjerodavno, ili pravo koje se stvarno primjenjuje na njihove imovinske odnose;

4) pravo koje izaberu kao mjerodavno, ili pravo koje se stvarno primjenjuje na njihov razvod ili rastavu.

Sporazum o izboru prava mora biti sačinjen u pisanoj formi i potpisan od obje strane ili zabilježen na bilo koji drugi način, koji omogućava da sadržina bude dostupna za korišćenje i kasnije pozivanje na taj sporazum.

Stav 1 ovog člana ne primjenjuje se na obaveze izdržavanja lica mlađeg od 18 godina ili odraslog lica koje iz razloga lične nesposobnosti ili nemogućnosti, nije u stanju da štiti svoje interese.

Bez obzira na izbor prava u smislu stava 1 ovog člana, na pitanje može li se povjerilac odreći prava na izdržavanje, primjenjuje se pravo države uobičajenog boravišta povjerioca u vrijeme izbora prava.

Pravo koje strane izaberu, neće se primjenjivati ako bi primjena tog prava dovela do očigledno nepravednih ili nerazumnih posljedica po bilo koju stranu, osim ukoliko su u vrijeme izbora prava strane bile potpuno obaviještene i svjesne posljedica svog izbora.

Javna tijela

Član 96

Na pravo državnih organa i drugih subjekata koji vrše javna ovlašćenja (u daljem tekstu: javna tijela) na regresni zahtjev za davanje učinjeno povjeriocu umjesto izdržavanja, mjerodavno je pravo kojem podliježu ta javna tijela.

Primjena mjerodavnog prava za izdržavanje

Član 97

Mjerodavno pravo za obavezu izdržavanja odnosi se naročito na pitanja:

1) može li i u kojoj mjeri i od koga, povjerilac tražiti izdržavanje;

2) u kojoj mjeri povjerilac može retroaktivno tražiti izdržavanje;

3) osnova za određivanje visine iznosa izdržavanja i indeksaciju;

4) ko je ovlašćen da pokrene postupak za izdržavanje, osim na pitanja parnične sposobnosti i zastupanja u postupku;

5) rokova zastarjelosti ili rokove za pokretanje postupka;

6) obima obaveze dužnika izdržavanja kad javno tijelo ističe regresni zahtjev za davanja učinjena povjeriocu umjesto izdržavanja.

Određivanje iznosa izdržavanja

Član 98

Potrebe povjerioca i mogućnosti dužnika kao i svaka naknada koju je primio povjerilac umjesto periodične isplate izdržavanja uzeće se u obzir, i u slučaju kad mjerodavno pravo predviđa drugačije.

DIO DRUGI

NADLEŽNOST I POSTUPAK

Glava X

NADLEŽNOST SUDA I DRUGOG ORGANA CRNE GORE U GRAĐANSKIM STVARIMA SA MEĐUNARODNIM ELEMENTOM

XII. OPŠTE ODREDBE

Opšta nadležnostČlan 99

Nadležnost suda Crne Gore postoji ako tuženi ima prebivalište, odnosno sjedište u Crnoj Gori.

Ako tuženi nema prebivalište u Crnoj Gori niti u drugoj državi, nadležnost suda Crne Gore postoji ako tuženi ima boravište u Crnoj Gori.

Materijalni suparničariČlan 100

Ako u parnici ima više tuženih sa svojstvom materijalnih suparničara, nadležnost suda Crne Gore postoji i kad jedan od tuženih ima prebivalište, odnosno sjedište u Crnoj Gori.

Nadležnost za međusobno povezane zahtjeveČlan 101

Ako je sud Crne Gore nadležan da odlučuje o jednom od više podnijetih zahtjeva, nadležan je da odlučuje i o ostalim zahtjevima ukoliko su oni povezani sa zahtjevom za koji je nadležan.

Zahtjevi su povezani ako između njih postoje tako tijesne veze da je opravdan zajednički postupak i odluka, kako bi se izbjeglo donošenje protivrječnih odluka u odvojenim postupcima.

Nadležnost prema mjestu poslovanjaČlan 102

Nadležnost suda Crne Gore postoji u pogledu spora koji proističe iz poslovanja ogranka, zastupništva ili druge poslovne jedinice koja se nalazi u Crnoj Gori, i kad tuženi nema sjedište u Crnoj Gori.

Sporazum o nadležnosti suda Crne GoreČlan 103

U stvarima u kojima pravo Crne Gore dopušta da slobodno raspolažu svojim pravima, stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti suda ili sudova Crne Gore za rješavanje već nastalog spora ili spora koji će nastati iz određenog pravnog odnosa.

Nadležnost suda Crne Gore iz stava 1 ovog člana je isključiva, osim ako su se stranke drukčije sporazumjele.

Sporazum o nadležnosti stranog sudaČlan 104

U stvarima u kojima mogu slobodno da raspolažu svojim pravima, stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti stranog suda ili stranih sudova za rješavanje već

nastalog spora ili spora koji će nastati iz određenog pravnog odnosa, ukoliko ne postoji isključiva nadležnost suda Crne Gore.

Nadležnost stranog suda iz stava 1 ovog člana je isključiva, osim ako su se stranke drukčije sporazumjele.

Forma sporazuma o nadležnostiČlan 105

Sporazum o nadležnosti zaključuje se: 1) ili potvrđuje u pisanoj formi;2) u formi koja je u skladu sa praksom koju su ugovorne strane međusobno

uspostavile; ili3) u međunarodnoj trgovini i prometu, u formi koja je u skladu sa običajem koji je

ugovornim stranama bio poznat ili je morao da im bude poznat i koji je u toj oblasti trgovine, odnosno prometa široko poznat i redovno ga slijede ugovorne strane u ugovorima istog tipa.

Smatra se da je sporazum o nadležnosti zaključen u pisanoj formi ako je zaključen putem sredstava elektronske komunikacije koja omogućavaju trajan zapis sporazuma.

Prećutni pristanak tuženog na nadležnostČlan 106

U slučajevima u kojima je dopušten sporazum o nadležnosti suda Crne Gore u skladu sa članom 103 ovog zakona, nadležnost suda Crne Gore može se uspostaviti uz pristanak tuženog.

Smatra se da je tuženi dao pristanak da sudi sud Crne Gore ukoliko je dostavio odgovor na tužbu ili prigovor na platni nalog, odnosno ukoliko se na pripremnom ročištu, ili ako tog ročišta nije bilo, na prvom ročištu za glavnu raspravu upustio u raspravljanje, a nije osporio nadležnost ili ako je podnio protivtužbu.

Isključiva nadležnostČlan 107

Isključiva nadležnost suda Crne Gore postoji kad je to ovim ili drugim zakonom izričito propisano.

Nadležnost za protivtužbuČlan 108

Sud Crne Gore je nadležan i za protivtužbu, koja proističe iz istog ugovora ili činjenica na kojima se zasniva i zahtjev iz tužbe.

Nadležnost u vanparničnom postupku Član 109

Kad se o pravnom odnosu odlučuje u vanparničnom postupku u kojem učestvuje više lica, nadležnost suda Crne Gore postoji ako lice prema kome je podnesen zahtjev ima prebivalište, odnosno sjedište u Crnoj Gori, a kad u postupku učestvuje samo jedno lice ako to lice ima prebivalište, odnosno sjedište u Crnoj Gori, osim ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Nadležnost za privremene i prethodne mjereČlan 110

Sud Crne Gore nadležan je za određivanje privremenih i prethodnih mjera u odnosu na lica ili imovine koja se u vrijeme podnošenja tužbe nalaze u Crnoj Gori i u slučaju kad po odredbama ovog zakona nije nadležan da odlučuje o glavnoj stvari.

Nadležnost za upis u javni registar

Član 111Sud Crne Gore isključivo je nadležan za sporove o punovažnosti upisa u javne registre

koji se vode u Crnoj Gori.

Ustaljivanje nadležnostiČlan 112

Nadležnost suda i drugog organa Crne Gore u stvarima sa međunarodnim elementom utvrđuje se po službenoj dužnosti prema činjenicama i okolnostima koje postoje u trenutku pokretanja postupka.

Nadležnost suda ili drugog organa Crne Gore postoji i kad se u toku postupka promijene činjenice na kojima je zasnovana.

Izuzetna nadležnostČlan 113

Ako ovaj zakon ne predviđa nadležnost suda ili drugog organa u Crnoj Gori, a postupak se ne može pokrenuti u drugoj državi ili se ne može razumno zahtijevati da bude pokrenut u drugoj državi, nadležan je sud ili drugi organ Crne Gore u mjestu sa kojim predmet ima dovoljnu vezu.

Međunarodna litispendencija

Član 114 Sud Crne Gore prekinuće postupak na zahtjev stranke ako je u toku spor pred

stranim sudom u istoj pravnoj stvari i između istih stranaka, i to ako: 1) je prvo pred stranim sudom pokrenut postupak po tom sporu;2) je u pitanju spor za čije suđenje ne postoji isključiva nadležnost suda Crne

Gore;3) se može opravdano očekivati da će ta sudska odluka biti podobna za

priznanje i izvršenje u Crnoj Gori.

XIII. POSEBNE ODREDBE

1. Status lica

Nadležnost u stvarima starateljstva Član 115

Organ Crne Gore nadležan je u stvarima starateljstva za lica koju su crnogorski državljani ili imaju uobičajeno boravište u Crnoj Gori. Organ Crne Gore preduzeće neophodne privremene mjere radi zaštite ličnosti, prava i interesa stranog državljanina koji se nalazi ili ima imovinu u Crnoj Gori.

Lično imeČlan 116

Sud i/ili organ Crne Gore nadležan je za promjenu i zaštitu imena za crnogorske državljane ili za lica koja imaju uobičajeno boravište u Crnoj Gori.

Proglašenje nestalog lica umrlim Član 117

Sud Crne Gore nadležan je za proglašenje nestalog lica umrlim, ako je to lice u vrijeme nestanka bilo crnogorski državljanin ili je imalo uobičajeno boravište u Crnoj Gori.

Pravna licaČlan 118

Sud Crne Gore isključivo je nadležan u postupcima u kojima je predmet punovažnost osnivanja, ništavost ili prestanak privrednog društva ili pravnog lica, ili punovažnost odluka njihovih organa, ako imaju sjedište u Crnoj Gori.

2. Nadležnost za stvarna prava i prava na predmetima intelektualne svojine

NepokretnostiČlan 119

Sud Crne Gore isključivo je nadležan u postupcima u kojima je predmet stvarno pravo na nepokretnosti ili zakup nepokretnosti ako se nepokretnost nalazi u Crnoj Gori.

U postupku povodom ugovora o zakupu nepokretnosti koji je zaključen za privremenu privatnu upotrebu najduže na period od šest uzastopnih mjeseci, nadležan je i sud države u kojoj tuženi ima prebivalište, pod uslovom da je zakupac fizičko lice i da i vlasnik i zakupac imaju prebivalište u istoj državi.

Pokretne stvariČlan 120

U sporovima o stvarnim pravima na pokretnim stvarima nadležnost suda Crne Gore postoji ako se stvar nalazi na teritoriji Crne Gore.

Vazduhoplovi i brodoviČlan 121

U sporovima o stvarnim pravima na vazduhoplovima, brodovima, kao i u sporovima u vezi zakupa vazduhoplova i brodova, nadležan je sud Crne Gore i kad se u Crnoj Gori vodi upisnik u koji je vazduhoplov, odnosno brod upisan.

U sporovima zbog smetanja državine na vazduhoplovu i brodu iz stava 1 ovog člana nadležnost suda Crne Gore postoji i kad se na teritoriji Crne Gore vodi upisnik u koji je vazduhoplov, odnosno brod upisan ili kad je na teritoriji Crne Gore nastalo smetanje.

Prava industrijske svojine

Član 122Sud Crne Gore isključivo je nadležan u postupcima koji se odnose na

registraciju ili punovažnosti patenta, robnog ili uslužnog žiga, industrijskih uzoraka i modela, ili drugih sličnih prava koja se moraju deponovati ili registrovati, bez obzira na to da li je pitanje pokrenuto tužbom ili u odgovoru na tužbu, ako je u Crnoj Gori podnijet zahtjev za deponovanje ili registraciju, ili je izvršeno deponovanje ili registracija, ili se na osnovu međunarodnog ugovora smatra da je izvršeno deponovanje ili registracija.

3. Nadležnost za ugovoreOpšte pravilo

Član 123Za sporove iz ugovornih odnosa nadležan je sud Crne Gore i kad je predmet

spora obaveza koja je izvršena, odnosno koja bi trebalo da se izvrši u Crnoj Gori.Ako stranke nijesu ugovorile drukčije, kao mjesto izvršenja obaveze iz stava 1

ovog člana smatra se: - kod prodaje robe, mjesto u kojem je u skladu sa ugovorom roba isporučena ili

treba da bude isporučena;- kod pružanja usluga, mjesto u kojem su u skladu sa ugovorom usluge pružene

ili je trebalo da budu pružene.

Potrošački ugovoriČlan 124

Pored opštih pravila o nadležnosti, nadležnost suda Crne Gore postoji za tužbu koju potrošač podnosi protiv trgovca, ako potrošač ima prebivalište u Crnoj Gori.

Trgovac može pokrenuti postupak protiv potrošača koji ima prebivalište u Crnoj Gori samo pred sudom Crne Gore.

Od odredaba st. 1 i 2 ovog člana može se odstupiti samo na osnovu sporazuma o nadležnosti koji:

1) je zaključen poslije nastanka spora;

2) omogućava potrošaču da pokrene postupak pred drugim sudom koji bi bio nadležan na osnovu kriterijuma koji nijesu bili navedeni u ovom članu; ili

3) je zaključen između potrošača i trgovca ako u trenutku zaključenja ugovora obje strane imaju prebivalište ili uobičajeno boravište u istoj državi, i koji povjerava nadležnost sudovima te države, ako takav sporazum nije suprotan pravu te države.

Odredbe st.1, 2 i 3 ovog člana odnose se samo na sporove nastale iz: 1) ugovora o prodaji robe na otplatu u ratama; 2) ugovora o zajmu koji se vraća u ratama, ili o bilo kojem drugom obliku

kredita odobrenog radi finansiranja prodaje robe; ili3) svakog drugog slučaja u kojem je ugovor zaključen sa licem koje obavlja

trgovačku ili profesionalnu djelatnost u Crnoj Gori ili, koje bilo kakvim sredstvima usmjerava takvu djelatnost ka Crnoj Gori ili ka više država među kojima je i Crna Gora, a ugovor ulazi u okvir takve djelatnosti.

Odredbe st. 1 do 4 ovog člana ne primjenjuju se na ugovore o prevozu, osim na ugovore kojima se za jedinstvenu cijenu pruža kombinovana usluga putovanja i smještaja.

Individualni ugovori o raduČlan 125

Pored opštih pravila o nadležnosti, nadležnost suda Crne Gore postoji za tužbu zaposlenog protiv poslodavca ako:

1) zaposleni redovno obavlja svoj posao u Crnoj Gori ili je posljednje mjesto u kojem je redovno obavljao posao bilo u Crnoj Gori; ili

2) zaposleni redovno ne obavlja ili nije obavljao posao samo u jednoj državi, ako se poslovna jedinica koja je angažovala zaposlenog nalazi ili se nalazila u Crnoj Gori.

Poslodavac može pokrenuti postupak protiv zaposlenog koji ima prebivalište u Crnoj Gori samo pred sudom Crne Gore.

Od odredaba ovog člana može se odstupiti samo u slučaju zaključenja sporazuma o nadležnosti:

1) koji je zaključen poslije nastanka spora; ili2) koji omogućava zaposlenom da pokrene postupak pred drugim sudom koji bi bio

nadležan na osnovu kriterijuma iz st.1 i 2 ovog člana.

4. Nadležnost za vanugovorne odnose

Opšte praviloČlan 126

U sporovima o vanugovornoj odgovornosti za štetu nadležan je sud Crne Gore i kad se štetni događaj desio ili se može desiti na teritoriji Crne Gore.

Odredba stava 1 ovog člana primjenjivaće se i u sporovima protiv osiguravajućeg društva radi naknade štete trećim licima na osnovu propisa o

neposrednoj odgovornosti osiguravajućeg društva, kao i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovu naknade štete protiv regresnih dužnika.

5. Nadležnost za nasljeđivanje

Opšte praviloČlan 127

Sud Crne Gore nadležan je za nasljeđivanje ako ostavilac u vrijeme smrti ima uobičajeno boravište u Crnoj Gori.

Nadležnost prema mjestu nalaženja stvariČlan 128

Kad ostavilac u vrijeme smrti nije imao uobičajeno boravište u Crnoj Gori, sud Crne Gore će biti nadležan na osnovu činjenice da se stvari koje čine zaostavštinu nalaze u Crnoj Gori i da:

1) je pravo Crne Gore izabrano kao mjerodavno u skladu sa članom 72 ovog zakona; ili

2) je ostavilac u vrijeme smrti bio crnogorski državljanin; ili 3) se primjena ovog člana odnosi samo na te stvari.

Izbor nadležnostiČlan 129

Ostavilac može raspolaganjem imovinom za slučaj smrti odrediti da sud ili sudovi države čije pravo može izabrati kao mjerodavno za nasljeđivanje u skladu sa članom 72 ovog zakona budu nadležni i za raspravljanje cjelokupne ili dijela zaostavštine. Ovako izabrana nadležnost suda je isključiva.

6. Nadležnost za porodičnopravne sporove

Bračni i sa njima povezani sporovi

Član 130

Nadležnost suda Crne Gore postoji u postupcima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, razvoda ili poništaja braka, ako je:

1) jedan supružnik crnogorski državljanin ili je bio crnogorski državljanin u vrijeme sklapanja braka;

2) uobičajeno boravište oba supružnika u Crnoj Gori; 3) jedan supružnik lice bez državljanstva koje ima uobičajeno boravište u Crnoj

Gori; ili4) uobičajeno boravište jednog supružnika u Crnoj Gori, osim ako je očigledno da

odluka suda Crne Gore ne bi bila priznata po pravu države čije državljanstvo ima jedan ili drugi supružnik.

Nadležnost suda Crne Gore u skladu sa stavom 1 ovog člana odnosi se i na slučaj kad se u bračnom sporu odlučuje o izdržavanju između supružnika ili bivših supružnika, roditeljskom staranju ili o izdržavanju djece ili bračnim imovinskim odnosima.

Odredbe st. 1 i 2 ovog člana primjenjuju se i na vanbračnu zajednicu.

Porodični status djeteta

Član 131

U sporovima za utvrđivanje ili osporavanje očinstva ili materinstva nadležnost suda Crne Gore postoji ako je dijete, majka, otac ili lice koje tvrdi da je otac ili majka djeteta:

1) crnogrski državljanin; ili2) ima uobičajeno boravište u Crnoj Gori.

Roditeljsko staranje

Član 132

Za odlučivanje o čuvanju, podizanju i vaspitanju djece koja su pod roditeljskim staranjem nadležnost suda ili drugog organa Crne Gore postoji ako je dijete crnogorski državljanin ili ima uobičajeno boravište u Crnoj Gori.

Nadležnost suda ili drugog organa Crne Gore postoji i kad je djetetu potrebna zaštita tog organa.

Usvojenje

Član 133

Za odlučivanje o pitanjima u vezi usvojenja, nadležan je sud ili drugi organ Crne Gore ako je usvojilac, jedan od usvojilaca ili usvojenik:

1) crnogorski državljanin; ili2) ima uobičajeno boravište u Crnoj Gori.

Izdržavanje

Član 134

U sporovima o izdržavanju sud Crne Gore je nadležan ako:

1) tuženi ima uobičajeno boravište u Crnoj Gori; 2) povjerilac obaveze izdržavanja ima uobičajeno boravište u Crnoj Gori; ili 3) se o izdržavanju odlučuje u sporu koji se vodi pred sudom Crne Gore o statusnim

odnosima ili roditeljskom staranju.

Drugi porodičnopravni odnosi Član 135

Za druge porodičnopravne odnose nadležnost suda Crne Gore postoji kad je sud nadležan po pravilima o mjesnoj nadležnosti.

Glava XI

OSTALE ODREDBEStranačka i parnična sposobnost fizičkog lica

Član 136Za stranačku i parničnu sposobnost fizičkog lica mjerodavno je pravo države čiji

je to lice državljanin. Ako strani državljanin nije parnično sposoban u skladu sa stavom 1 ovog člana, a

parnično je sposoban po pravu Crne Gore, može sam preduzimati radnje u postupku. Zakonski zastupnik stranog državljanina iz stava 2 ovog člana može preduzimati

radnje u postupku samo dok taj strani državljanin ne izjavi da sam preuzima vođenje parnice.

Za stranačku sposobnost stranog pravnog lica mjerodavno je pravo iz člana 19 ovog zakona.

Obaveza obezbjeđivanja parničnih troškovaČlan 137

Kad strani državljanin ili lice bez državljanstva koje nema prebivalište u Crnoj Gori pokreće parnicu pred sudom Crne Gore, dužan je da tuženom, na njegov zahtjev, obezbijedi parnične troškove.

Tuženi je dužan da zahtjev iz stava 1 ovog člana podnese najkasnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano, na prvom ročištu za glavnu raspravu prije nego što se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, odnosno čim je saznao da postoje pretpostavke za traženje obezbjeđenja.

Obezbjeđenje parničnih troškova daje se u novcu, ali sud može odobriti da se obezbjeđenje daje i u drugom pogodnom obliku.

Oslobađanje od obaveze obezbjeđivanja parničnih troškova Član 138

Tuženi nema pravo na obezbjeđenje parničnih troškova ako: 1) u državi čiji je državljanin tužilac, crnogorski državljani nijesu dužni da daju

obezbjeđenje;2) tužilac uživa u Crnoj Gori pravo azila; 3) se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje tužioca iz njegovog radnog

odnosa u Crnoj Gori;4) su u pitanju bračni sporovi ili sporovi o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili

materinstva i ako je u pitanju zakonsko izdržavanje; 5) je u pitanju mjenična ili čekovna tužba, protivtužba ili izdavanje platnog

naloga. U slučaju sumnje da li su crnogorski državljani, u smislu stava 1 tačka 1 ovog

člana, dužni da daju obezbjeđenje u državi u kojoj je državljanin tužilac, objašnjenje daje organ državne uprave nadležan za poslove pravosuđa.

Rješenje o obezbjeđenju parničnih troškova Član 139

Sud će u rješenju kojim se usvaja zahtjev za obezbjeđenje parničnih troškova odrediti iznos obezbjeđenja i rok u kojem se obezbjeđenje mora dati, a tužioca će upozoriti na posljedice koje su propisane zakonom ako ne bude dokazano da je obezbjeđenje dato u određenom roku.

Ako tužilac u određenom roku ne dokaže da je dao obezbjeđenje za parnične troškove, smatraće se da je tužba povučena, odnosno da je tužilac odustao od pravnog lijeka ako je zahtjev za obezbjeđenje podnesen tek u postupku povodom pravnog lijeka.

Tuženi koji je blagovremeno podnio zahtjev da mu tužilac obezbijedi parnične troškove nije dužan da nastavi postupak o glavnoj stvari sve dok se pravosnažno ne odluči o njegovom zahtjevu, a ako zahtjev bude usvojen, dok tužilac ne položi obezbjeđenje.

Ako sud odbije zahtjev za obezbjeđenje parničnih troškova, može odlučiti da se postupak nastavi i prije nego što rješenje o odbijanju postane pravosnažno.

Oslobađanje od plaćanja parničnih troškovaČlan 140

Strani državljani imaju pravo na oslobođenje od plaćanja parničnih troškova pod uslovom uzajamnosti.

DIO TREĆI

PRIZNANJE I IZVRŠENJE STRANIH ODLUKA

Glava XII

PRIZNANJE I IZVRŠENJE STRANIH SUDSKIH ODLUKA

Strana sudska odlukaČlan 141

Strana sudska odluka izjednačava se sa odlukom suda Crne Gore i proizvodi pravno dejstvo u Crnoj Gori samo ako je prizna sud u Crnoj Gori.

Stranom sudskom odlukom u smislu stava 1 ovog člana smatra se i poravnanje zaključeno pred sudom (u daljem tekstu: sudsko poravnanje).

Stranom sudskom odlukom smatra se i odluka drugog organa, koja je u državi u kojoj je donesena izjednačena sa sudskom odlukom, odnosno sudskim poravnanjem, ako se tom odlukom regulišu odnosi iz člana 1 ovog zakona.

Potvrda o pravosnažnosti odluke

Član 142 Strana sudska odluka priznaće se ako je podnosilac predloga za priznanje uz tu

odluku ili njen ovjeren prepis podnio i potvrdu nadležnog stranog suda, odnosno drugog organa o pravosnažnosti te odluke po pravu države u kojoj je donesena.

Ukoliko strana sudska odluka ili njen ovjeren prepis nijesu sačinjeni na službenom jeziku ili jeziku u službenoj upotrebi suda, stranka koja traži priznanje mora podnijeti i ovjeren prevod strane sudske odluke.

Nepoštovanje prava na odbranuČlan 143

Sud Crne Gore odbiće priznanje strane sudske odluke ako povodom prigovora lica protiv koga je ta odluka donesena utvrdi da to lice nije moglo učestvovati u postupku zbog nepravilnosti u postupku.

Naročito će se smatrati da lice protiv koga je donesena strana sudska odluka nije moglo učestvovati u postupku zbog toga što mu poziv, tužba ili rješenje kojim je započet postupak nije bilo lično dostavljeno, odnosno što uopšte nije ni pokušano lično dostavljanje, ili što mu nije ostavljeno dovoljno vremena za pripremu, osim ako se to lice na bilo koji način upustilo u raspravljanje o glavnoj stvari u prvostepenom postupku.

Isključiva nadležnost suda Crne GoreČlan 144

Strana sudska odluka neće se priznati ako u predmetnoj stvari postoji isključiva nadležnost suda ili drugog organa Crne Gore.

Prekomjerna nadležnost stranog sudaČlan 145

Strana sudska odluka neće se priznati ako je strani sud svoju međunarodnu nadležnost zasnovao na činjenicama koje pravo Crne Gore ne predviđa za zasnivanje međunarodne nadležnosti suda Crne Gore za rješavanje istog spora.

Postojanje pravosnažne odluke u istoj stvari i među istim strankama

Član 146 Strana sudska odluka neće se priznati ako je u istoj stvari sud ili drugi organ

Crne Gore donio pravosnažnu odluku ili ako je u Crnoj Gori priznata neka druga strana sudska odluka koja je donesena u istoj stvari.

Sud će zastati sa priznanjem strane sudske odluke ako je pred sudom Crne Gore u toku ranije pokrenuta parnica u istoj pravnoj stvari i među istim strankama, i to do pravosnažnog okončanja te parnice.

Povreda javnog poretka Član 147

Strana sudska odluka neće se priznati ako bi dejstvo priznanja te odluke očigledno bilo suprotno javnom poretku Crne Gore.

Strana sudska odluka o ličnom ili porodičnom statusu državljanina Crne Gore Član 148Ako sud Crne Gore smatra da se strana sudska odluka odnosi na lično stanje

crnogorskog državljanina, takva odluka, da bi bila priznata, podliježe preispitivanju u skladu sa čl. 142 do 147 ovog zakona.

Izvršenje strane sudske odluke

Član 149Na izvršenje strane sudske odluke primjenjuju se odredbe čl. 142 do 147 ovog

zakona. Podnosilac zahtjeva za izvršenje strane sudske odluke, pored potvrde iz člana

142 ovog zakona, treba da podnese i potvrdu o izvršnosti te odluke po pravu države u kojoj je donesena.

Glava XIII

PRIZNANJE I IZVRŠENJE STRANIH ARBITRAŽNIH ODLUKA

Strana arbitražna odluka Član 150

Stranom arbitražnom odlukom smatra se arbitražna odluka koja nije donesena u Crnoj Gori.

Strana arbitražna odluka ima pripadnost države u kojoj je donesena.

Priznanje i izvršenjeČlan 151

Na priznanje i izvršenje stranih arbitražnih odluka primjenjuje se Konvencija o priznanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka iz 1958. godine („Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori“, broj 11/81).

Glava XIV

POSTUPAK PRIZNANJA I IZVRŠENJA STRANIH

SUDSKIH I ARBITRAŽNIH ODLUKA

Pokretanje postupkaČlan 152

Postupak priznanja strane sudske ili arbitražne odluke pokreće se podnošenjem predloga.

Priznanje odluke stranog suda u stvarima koje se odnose na lično stanje, ovlašćeno je da traži svako lice koje za to ima pravni interes.

Za priznanje stranih sudskih ili arbitražnih odluka mjesno je nadležan stvarno nadležan sud.

Za izvršenje stranih sudskih ili arbitražnih odluka mjesno je nadležan sud na čijem području treba sprovesti postupak izvršenja.

Tok postupka i pravni ljekoviČlan 153

U postupku priznanja strane sudske ili arbitražne odluke sud će se ograničiti na to da ispita da li postoje uslovi iz čl. 142 do 147 ovog zakona.

Ukoliko sud utvrdi da nema prepreka za priznanje strane sudske ili arbitražne odluke, donijeće rješenje o priznanju strane odluke.

Rješenje o priznanju će se uručiti suprotnoj stranci odnosno drugim učesnicima u postupku donošenja strane sudske odluke, uz pravnu pouku da protiv tog rješenja može podnijeti prigovor u roku od 30 dana od dana uručenja rješenja.

O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje o priznanju, u vijeću od troje sudija. Ukoliko odlučivanje o prigovoru zavisi od spornih činjenica, sud će odlučiti nakon održanog ročišta.

Protiv rješenja kojim sud odbije predlog za priznanje strane sudske ili arbitražne odluke i protiv rješenja kojim sud odlučuje o prigovoru, dozvoljena je posebna žalba drugostepenom sudu u roku od 30 dana od dana uručenja rješenja.

Izuzetno od stava 3 ovog člana, sud neće rješenje o priznanju strane sudske odluke o razvodu braka dostaviti suprotnoj stranci ukoliko je lice koje traži priznanje crnogorski državljanin, a suprotna stranka nema prebivalište ili boravište u Crnoj Gori.

Vanredni pravni ljekoviČlan 154

Protiv rješenja o priznanju ili oglašavanju izvršnom strane sudske odluke koja je ukinuta po vanrednom pravnom lijeku u državi u kojoj je donijeta može se podnijeti predlog za ponavljanje postupka.

Priznanje i oglašenje izvršnom strane sudske odluke kao prethodno pitanje

Član 155Ako se pred sudom Crne Gore priznanje ili oglašenje strane odluke postavi kao

prethodno pitanje, sud Crne Gore nadležan je da odluči o njenom priznanju, odnosno oglašavanju izvršnom u postupku u kome odlučuje o glavnom zahtjevu povodom koga se pitanje postavlja.

IspraveČlan 156

Uz predlog za priznanje ili oglašavanje izvršnom strane sudske odluke prilažu se i:

1) odluka u izvorniku ili ovjerenom prepisu uz ovjereni prevod ovlašćenog sudskog tumača;

2) potvrda da je odluka pravosnažna po pravu države u kojoj je donijeta;3) potvrda da je odluka izvršna po pravu države u kojoj je donijeta ako se

zahtijeva oglašavanje odluke izvršnom.

Troškovi postupkaČlan 157

O troškovima postupka odlučuje sud po pravilima koja bi se primjenjivala u slučaju kad bi o toj stvari odlučivao sud ili drugi organ Crne Gore.

Shodna primjena drugih zakonaČlan 158

Ukoliko u ovom poglavlju nema posebnih odredaba o postupku priznanja stranih sudskih ili arbitražnih odluka, shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje vanparnični postupak.

DIO ČETVRTI

POSEBNE ODREDBE

Diplomatsko - konzularni brakoviČlan 159

Crnogorski državljani mogu u drugoj državi zaključiti brak u diplomatskom ili konzularnom predstavništvu Crne Gore ako se tome ne protivi država u kojoj se to diplomatsko ili konzularno predstavništvo nalazi ili ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom.

Ministarstvo nadležno za konzularne poslove će odrediti u kojim se diplomatskim odnosno konzularnim predstavništvima Crne Gore mogu zaključivati brakovi između crnogorskih državljana.

Poslovi starateljstvaČlan 160

Poslove starateljstva za crnogorske državljane koji se nalaze u drugoj državi vrši diplomatsko ili konzularno predstavništvo Crne Gore, ako se tome ne protivi država u

kojoj se to diplomatsko ili konzularno predstavništvo nalazi, ili ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom.

Sastavljanje testamentaČlan 161

Crnogorskom državljaninu u drugoj državi testament može sastaviti diplomatsko ili konzularno predstavništvo Crne Gore po odredbama koje važe za sastavljanje sudskog testamenta.

Ovjera potpisa, rukopisa i prepisaČlan 162

Diplomatsko ili konzularno predstavništvo Crne Gore može vršiti ovjeru potpisa, rukopisa i prepisa u skladu sa međunarodnim ugovorima i propisima države u kojoj se to diplomatsko ili konzularno predstavništvo nalazi.

Bliži način obavljanja poslova iz stava 1 ovog člana propisuje ministarstvo nadležno za konzularne poslove.

Izdavanje uvjerenja o propisima Crne GoreČlan 163

Uvjerenje o propisima koji važe ili koji su važili u Crnoj Gori, radi njihove upotrebe pred organima druge države, izdaje organ državne uprave nadležan za poslove pravosuđa.

U uvjerenju iz stava 1 ovog člana navodi se naziv propisa, datum kad je donesen, datum početka primjene propisa, odnosno kad je prestao da važi i tekst odgovarajućih odredaba tog propisa.

DIO PETI

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Nadležnost

Član 164

Sud ili drugi organ Crne Gore pred kojim je pokrenut postupak za raspravljanje privatnopravnih odnosa sa međunarodnim elementom prije početka primjene ovog zakona ostaje nadležan i kad njegova nadležnost za raspravljanje tih odnosa nije predviđena odredbama ovog zakona.

Postupci iz stava 1 ovog člana u kojima se sud ili drugi organ Crne Gore oglasio nenadležnim prije početka primjene ovog zakona mogu biti ponovo pokrenuti poslije početka primjene ovog zakona ako je ovim zakonom propisana nadležnost suda, odnosno drugog organa Crne Gore i ako sporni zahtjev još može biti istaknut.

Započeti postupci

Član 165

Ako je do dana početka primjene ovog zakona donesena prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom ili drugim organom završava, postupak će se nastaviti po propisima koji su važili do dana početka primjene ovog zakona.

Ako poslije početka primjene ovog zakona bude ukinuta prvostepena odluka iz stava 1 ovog člana, dalji postupak sprovešće se po odredbama ovog zakona.

Mjerodavno pravoČlan 166

U stvarima sa međunarodnim elementom povodom kojih je na dan početka primjene ovog zakona u toku prvostepeni postupak, mjerodavno je pravo propisano ovim zakonom.

Priznavanje i izvršenjeČlan 167

Ovaj zakon se primjenjuje na uslove za priznavanje i oglašavanje strane odluke izvršnom ako je na dan početka njegove primjene u toku postupak za priznavanje odnosno oglašavanje strane odluke izvršnom.

Prestanak važenja i primjeneČlan 168

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da se primjenjuje Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja („Službeni list SFRJ“, br. 43/82 i 72/82 i „Službeni list SRJ“ broj 46/96) i da važe odredbe člana 15 stav 2 tačka 1 Zakona o zalozi kao sredstvu obezbjeđenja potraživanja („Službeni list RCG“ broj 38/02), člana 10 Zakona o spoljnoj trgovini („Službeni list RCG“ broj 28/04), člana 3 Zakona o zaštiti potrošača („Službeni list CG“ broj 26/07).

Stupanje na snaguČlan 169

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom listu Crne Gore“, a primjenjivaće se nakon šest mjeseci od dana objavljivanja.

O B R A Z L O Ž E NJ E

I USTAVNI OSNOV

Ustavni osnov za donošenje ovog zakona sadržan je u članu 16 tačka 5 Ustava Crne Gore kojim je propisano da se zakonom, u skladu sa Ustavom, uređuju i druga pitanja od interesa za Crnu Goru.

II RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA

U oblasti međunarodnog privatnog prava (kolizionopravnog i procesnog) za sada je u primjeni zakon bivše SFRJ, odnosno SRJ – Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja (»Sl.list SFRJ«, br. 42/82, 72-82 i »Sl.list SRJ«, br. 46/96 - u daljem tekstu: ZRSZ).

U vrijeme svog donošenja ovaj zakon se u međunarodnim razmjerama smatrao izuzetno kvalitetnim tekstom, a u nepromijenjenom obliku važi i danas u Crnoj Gori, iako je još na osnovu Povelje državne zajednice Srbije i Crne Gore nadležnost iz oblasti međunarodnog privatnog prava prenijeta na države članice i od tada se ZRSZ primjenjuje kao propis Crne Gore.

Protek vremena od skoro tri decenije i razvoj međunarodnog privatnog prava uslovio je potrebu da se u određenim odnosima izvrši usaglašavanje sa osloncem na regulativu Evropske unije (u daljem tekstu: EU), međunarodne ugovore, kao i uporednopravna zakonska rješenja koja su se pokazala uspješnim, uključujući i kritičke stavove iskazane u pravnoj nauci, pri čemu je korišćen diferencijalni pristup zavisno od pravne oblasti.

Naime, prvu deceniju XXI vijeka obilježila je intenzivna unifikacija pravila međunarodnog privatnog prava na nivou EU donošenjem više od deset uredbi koje se odnose na ovu oblast. Nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora pravni osnov za nadležnost Evropske unije u ovoj oblasti je sadržan u članu 67 (4) i članu 81 Ugovora o funkcionisanju Evropske unije. Članom 81 je uspostavljen pravni osnov za usvajanje mjera koje imaju za cilj postizanje jedinstvenih pravila država članica u oblasti određivanja mjerodavnog prava i pitanjima međunarodne nadležnosti, postupka i priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka. U navedenom periodu regulisana je međunarodna nadležnost sudova država članica, priznanje i izvršenje odluka u građanskim, trgovinskim, bračnim, stvarima roditeljske odgovornosti i obavezama izdržavanja. Takođe, uspostavljena su jedinstvena pravila o određivanju mjerodavnog prava za vanugovorne, ugovorne i obaveze izdržavanja.

U istom periodu, na nacionalnom planu, u nizu zemalja su donijeti novi zakoni u ovoj materiji (kodifikacije međunarodnog privatnog prava u Belgiji, Bugarskoj, Estoniji, Litvaniji, Makedoniji, Turskoj, Poljskoj, Albaniji i dr.), a u više zemalja u regionu, među kojima su i Srbija i Hrvatska, je u toku rad na novim zakonima u ovoj oblasti.

Nove tendencije na međunarodnom planu odrazile su se i na Crnu Goru, pa novi zakon, u skladu sa članom 80 Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između EU i Crne Gore, koji je stupio na snagu 1. maja 2010. godine, ide ka usklađivanju nacionalnog prava sa pravom EU i u ovoj oblasti.

Polazeći od činjenice da će se kada Crna Gora postane članica EU sve uredbe iz oblasti koje su predmet regulisanja međunarodnog privatnog prava neposredno primjenjivati i kod nas, smatramo da je pri izradi novog zakona o međunarodnom privatnom pravu cjelishodno imati diferenciran pristup prema vrsti materije koja je predmet evropske regulative, u zavisnosti od pretežnih nacionalnih interesa. Tako, u oblasti određivanja mjerodavnog prava za ugovorne i vanugovorne obaveze, recepcija pravila Uredbe o mjerodavnom pravu za ugovorne obaveze (Uredba Rim I) i Uredbe o mjerodavnom pravu za vanugovorne obaveze (Uredba Rim II), uz neophodna prilagođavanja, samo može biti u interesu Crne Gore, tim prije što je ovim uredbama predviđeno da imaju univerzalnu primjenu, pa se kao mjerodavno pravo u zemljama EU primjenjuje i na države koje nijesu članice Unije. Organi primjene prava u Crnoj Gori će imati vremena da se upoznaju sa praksom u primjeni ovih uredbi, a u tekstu Predloga stoji da će se tumačenje i primjena odredbi koje se odnose na ugovore, odnosno vanugovorne obaveze vršiti u skladu sa Uredbama Rim I i Rim II (čl. 49 i 67). U pogledu određivanja mjerodavnog prava za obaveze izdržavanja, što je i sada neadekvatno regulisano i to samo sa dvije odredbe važećeg zakona, preuzete su odredbe Haškog protokola o mjerodavnom pravu za obaveze izdržavanja iz 2007. godine (koji je dio prava EU).

Za razliku od navedenog, u pogledu pravila o određivanju mjerodavnog prava za druge privatnopravne odnose, osim što je vođeno računa o novim tendencijama u pravu EU, kao i na međunarodnom planu, prevashodno je vođeno računa o nacionalnim interesima, našoj pravnoj tradiciji i potrebama pravne sigurnosti.

U pitanju su i drugi razlozi kao izraz novih tendencija u međunarodnom privatnom pravu, na koja će se ukazati prilikom osvrta na konkretna rješenja.

Napominjemo da je u radu na zakonu od velike pomoći bio Projekat reforme međunarodnog privatnog prava u jugoistočnoj Evropi, koji sprovodi GIZ, na osnovu koga je obezbijeđena stručna podrška sa Maks-Plank Instituta za uporedno i međunarodno privatno pravo iz Hamburga – dr Kriste Jesel-Holst i sa Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore – Prof. dr Maje Kostić-Mandić. Takođe, GIZ je omogućio održavanje međunarodnog okruglog stola u Podgorici u novembru 2010. godine, na kojem se stručna javnost upoznala sa novim rješenjima u zakonu, usklađenim sa regulativama EU, a koja su zasluženo našla svoje mjesto u Predlogu zakona.

Nakon usvajanja Nacrta zakona 12.decembra 2012.godine sa planom javne rasprave, Ministarstvo pravde je organizovalo Okrugli sto, 6.marta 2012.godine Podgorici, gdje je stručna javnost prepoznala važnost predloženih izmjena i neminovnost njihovog prihvatanja usled intenzivnijeg

prekograničnog pravnog života i revitalizacije strogih državnih granica i državnog suvereniteta. Sugestije i preporuke na ovom Okruglom stolu doprinijele su izradi konačnog teksta Predloga zakona.

III USAGLAŠENOST SA EVROPSKIM ZAKONODAVSTVOM I POTVRĐENIM MEĐUNARODNIM KONVENCIJAMA

Zahtjevi vezani za buduće članstvo u EU nameću potrebu usaglašavanja pojedinih rješenja sa regulativom EU u mjeri u kojoj se to realno i opravdano očekuje. Prilikom izrade Predloga zakona pošlo se od važnijih propisa EU:

Uredba Savjeta (EZ) br.44/2001 o nadležnosti i o priznanju i izvršenju presuda u građanskim i trgovinskim stvarima (Uredba Brisel I);

Uredba (EZ) Evropskog parlamenta i Savjeta br.864/2007 o mjerodavnom pravu za vanugovorne obaveze (Uredba Rim II);

Uredba (EZ) br. 593/2008 Evropskog parlamenta i Savjeta o mjerodavnom pravu za ugovorne obaveze (Uredba Rim I);

Uredba Savjeta (EZ) br. 4/2009 o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju i izvršenju odluka i o saradnji u stvarima u vezi sa obavezama izdržavanja.U koncipiranju konkretnih zakonskih rješenja imala su se u vidu i rješenja

Haške konvencije o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, izvršenju i saradnji u pogledu roditeljske odgovornosti i mjera za zaštitu djece iz 1996. godine, koja je u decembru ratifikovana, kao i Evropska konvencija o priznaju i izvršenju odluka o staranju o djeci i o ponovnom uspostavljanju odnosa staranja (»Sl.list SRJ«, MU br.1/2001).

Zbog posebnog značaja i činjenice da je ratifikovana od velikog broja zemalja, zbog čega se smatra jednim od najuspješnijih međunarodnih akata, nije ugrađena Haška konvencija o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece (»Sl.list SFRJ«, MU.br. 7/91), jer treba da bude samostalni dio pravnog poretka s obzirom na specifično i zaokruženo područje primjene, hijerarhijski iznad Zakona.

Takođe prilikom izrade teksta zakona, korišćena su uporedno pravna iskustva iz zemalja okruženja, a naročito sugestije njihovih eksperata - profesora međunarodnog privatnog prava.

IV OBJAŠNJENJE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA

Naziv i sistematika zakona

U Predlogu zakona usvojen je naziv koji odgovara predmetu regulisanja i u skladu je sa uporednopravnom praksom. Predmet regulisanja odnosa izložen je na opšti način (Osnovne odredbe, Mjerodavno pravo, Nadležnost i postupak, Priznanje i izvršenje stranih odluka, Posebne odredbe i Prelazne i završne odredbe). Međutim, značajno je uvećan broj članova, članovi su grupisani u logičan niz sa podnaslovima, dati su i naslovi članovima, što će značajno olakšati primjenu zakona. Uložen je i napor da se određene odredbe učine jasnijim i konciznijim, otklonjene su neke pravne praznine tako da sve to doprinosi boljoj preglednosti i svrsishodnosti.

Došlo je do suštinskih izmjena u sadržaju najvećeg broja odredaba kao i do značajno detaljnijeg regulisanja oblasti mjerodavnog prava što je rezultat napretka u ovoj oblasti.

U pravnotehničkom smislu slijedi se praksa iz uredbi EU tako što se za svaku oblast mjerodavnog prava propisuje i polje primjene.

Treba naglasiti da povezanu cjelinu sa predmetnim zakonom predstavljaju kolizione norme u oblasti saobraćajnog prava – pomorskog, vazdušnog i kopnenog, kao i norme nekih drugih zakona kao što su, npr. Zakon o stečaju, Zakon o mjenici, Zakon o čeku i dr. tako da iako zakon ima kodifikatorsku svrhu i značaj, on objektivno ne može obuhvatiti sva pitanja međunarodnog privatnog prava.

Novi instituti

Najznačajniji novi instituti sadržani u Predlogu zakona, su: klauzula odstupanja (član 8) norme neposredne primjene (član 10) i uobičajeno boravište (čl. 12, 40 i 51). Takođe, predviđeno je značajno proširenje polja primjene kolizionopravne autonomije volje, odnosno mogućnosti izbora prava za privatnopravne odnose sa stranim elementom.

Klauzula odstupanja

Švajcarski zakonopisac, a po ugledu na njega i zakonopisci Belgije, Kvebeka i niza drugih država (Slovenije i Makedonije sa prostora bivše SFRJ), u svoje kodifikacije međunarodnog privatnog prava unijeli su opštu odredbu na osnovu koje je sudija ovlašćen da u izuzetnim slučajevima ne primijeni mjerodavno pravo na koje ukazuje tačka vezivanja, ukoliko konkretan činjeničan odnos sa pravom koje bi redovno trebalo biti primijenjeno ima tek slučajne, sporadične veze, a istovremeno pretežne odnose sa pravom druge države. Imaju se u vidu atipične situacije gdje se na sudiju prenosi teret odlučivanja o odstupanju radi postizanja veće pravičnosti u odlučivanju.

Bitni elementi koji uslovljavaju primjenu klauzule odstupanja i to po službenoj dužnosti, su: kumulativno ispunjenje uslova postojanja tješnje veze sa pravom druge države, u odnosu na vrlo slabu vezu sa redovno mjerodavnim pravom i zahtjev da je ovakav činjenični sklop očigledan, kao i dva ograničenja, i to u pogledu restriktivne primjene ovog instituta i njegove neprimjene na one pravne odnose kod kojih stranke slobodno mogu raspolagati svojim pravima pa su u skladu sa tim same ugovorile mjerodavno pravo.

Klauzule odstupanja su predviđene i u nizu uredbi EU posvećnih određivanju mjerodavnog prava za privatnopravne odnose sa stranim elementom.

Norme neposredne primjene

Uvažava se postojanje posebnog interesa države da nezavisno od mjerodavnog prava budu primijenjeni njeni propisi, ukoliko je s aspekta domaćeg prava taj interes legitiman, bez obzira da li su ti propisi javnopravne ili privatnopravne prirode, a njihova se primjena nameće na osnovu pravnog sistema čiji su dio. Takođe, treba imati u vidu i da norme neposredne primjene imaju primat i u odnosu na odredbe međunarodne konvencije.

Koncept normi neposredne primjene u novom međunarodnom privatnom pravu Crne Gore značajno je inspirisan ne samo rješenjima iz određenih nacionalnih zakonodavstava (Švajcarska, Belgija, Bugarska i dr.) već i pravom Evropske unije, a pogotovo rješenjima iz Uredbe Rim I. Ovo se odnosi kako na definiciju koncepta, tako i na činjenicu da se pojam normi neposredne primjene ne ograničava samo na one prinudne propise domaćeg prava od čije primjene se ne može odstupiti, već se predviđa i mogućnost primjene normi neposredne primjene prava koje nije ni domaće, ni mjerodavno, ali sa kojim okolnosti slučaja imaju blisku vezu.

Koje će se norme smatrati normama neposredne primjene je faktičko pitanje, o kome organ primjene prava odlučuje za konkretan slučaj. U svakom slučaju, ove norme mogu da budu i javnopravnog i privatnopravnog karaktera, ukoliko su od suštinskog značaja za zaštitu javnih interesa domaće države ili kada je to eksplicitno propisano, druge države i kada imaju međunarodni značaj.

Uobičajeno boravište

Uobičajeno boravište je na velika vrata ušlo u Predlog zakona u oblast mjerodavnog prava, a javlja se i kod nadležnosti. U Predlogu se daje i definicija ovog koncepta, pa se uobičajenim boravištem smatra mjesto u kome fizičko lice duže vremena boravi, bez obzira na namjeru da se tu nastani i nezavisno od toga da li je to vrijeme unaprijed ograničeno. Takođe, smatra se da lice ima uobičajeno boravište u određenom mjestu nezavisno od upisa u evidenciju nadležnog organa ili dozvole boravka ili nastanjenja. Precizira se i da pri određivanju uobičajenog boravišta treba voditi računa o okolnostima

lične i poslovne prirode koje ukazuju na trajnije veze sa tim mjestom ili postojanje takve namjere. Za pravna lica, mjestom uobičajenog boravišta se obično smatra mjesto u kome je mjesto njihove glavne uprave, dok se uobičajenim boravištem preduzetnika smatra njegovo glavno mjesto poslovanja( čl.40 i 51).

Ova tačka vezivanja (odlučujuća činjenica) je svoj izraz našla prvo u Haškim konvencijama koje sadrže pravila o određivanju mjerodavnog prava u oblasti zaštite djece, zaštite odraslih, obaveze izdržavanja, nasljeđivanja, da bi poslednjih godina postala izuzetno široko prihvaćena u uredbama EU koje sadrže pravila o određivanju mjerodavnog prava, kao i u novijim nacionalnim kodifikacijama međunarodnog privatnog prava.

Uobičajeno boravište je koncept koji ne poznaje ZRSZ a koji koristi koncepte prebivališta i boravišta. Ipak, ovaj institut postoji u pozitivnom međunarodnom privatnom pravu kroz haške konvencije koje obavezuju Crnu Goru: Konvenciju o zakonu koji se primjenjuju na saobraćajne nezgode (1981); Konvenciju o zakonu koji se primjenjuju u slučajevima odgovornosti proizvođača za svoje proizvode (1983); Konvenciju o olakšanju međunarodnog pristupa sudovima (1980); Konvenciju o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece (1980).

Proširenje autonomije volje

U novopredloženom međunarodnom privatnom pravu Crne Gore kolizionopravna autonomija volje stranaka, pored ugovornih odnosa, gdje je i do sada predstavljala osnovni princip, po prvi put se javlja i za druge vrste odnosa.

Za ugovorne odnose (član 38), slijedeći odredbe člana 3 Uredbe Rim I, znatno je detaljnije regulisana nego što je to slučaj u ZRZS. Izbor prava mora biti izvršen eksplicitno ili mora nedvosmisleno proizilaziti iz odredaba ugovora ili okolnosti slučaja (prećutan izbor prava). Postoji i mogućnost tzv. »cijepanja« mjerodavnog prava koja podrazumijeva izbor različitog mjerodavnog prava za pojedine djelove ugovora, kao i mogućnost ugovaranja i promjene mjerodavnog prava u bilo kom trenutku važenja prava, a što ne utiče na punovažnost forme i prava trećih pravnih lica.

Novinu predstavlja i mogućnost predviđena Predlogom da stranke biraju mjerodavno pravo i za ugovore o stvarnom pravu na nepokretnosti, kao i zakupu nepokretnosti.(član 38 stav1 i član 39 stav1 tač.3i4) U situaciji kada se u potpunosti preuzimaju rješenja Uredbe Rim I uvođenje autonomije volje i u ovu oblast ima svoje opravdanje, a zaštita interesa domaće države, kao i slabije strane može efikasno biti ostvarena na osnovu stava o primjeni prinudnih propisa prava druge države, koji se sporazumom ne mogu isključiti, a sa kojima su svi drugi elementi činjeničnog stanja u vrijeme izbora prava povezani (član 38 stav3).

Kolizionopravna autonomija volje, ograničena na izbor mjerodavnog prava u skladu sa mogućnostima koje predviđa Predlog, po prvi put se javlja i u drugim oblastima međunarodnog privatnog prava, gdje ranije nije bila predviđena pozitivnim zakonodavstvom (u određenim statusnim,

porodičnopravnim i nasljednopravnim odnosima, kao i kod vanugovornih odnosa, o čemu će biti više riječi u obrazloženju konkretnih rješenja). Uporednopravna praksa je pokazala da tamo gdje postoji, kolizionopravna autonomija volje doprinosi većoj pravnoj sigurnosti i unapređuje efikasno uređenje odnosa.

Osnovne odredbe (od čl.1-10)

Pored naprijed navedenih najznačajnijih novih pravnih instituta u osnovnim odredbama (klauzula odstupanja - član 8 i norme neposredne primjene - član 10) od ne manjeg značaja je i izmijenjeni koncept instituta uzvraćanja i preupućivanja (renvoi – član 4). U odnosu na ZSRZ, a polazeći od uporednopravnopravnih normativnih rješenja, kao i rješenja EU regulative, znatno je sužena mogućnost primjene kolizionih normi druge države, a to je učinjeno preciziranjem za koje vrste odnosa uzvraćanje i preupućivanje nije dopušteno. Ovakvo rješenje doprinosi predvidivosti i većoj pravnoj sigurnosti.

U postupku utvrđivanja sadržine stranog prava (član 6) zadržan je osnovni princip da sud ili drugi nadležni organ po službenoj dužnosti utvrđuje sadržinu stranog mjerodavnog prava obraćanjem ministarstvu pravde, ali i uz mogućnost pribavljanja mišljenja od stručnjaka i specijalizovanih institucija, ili uz odgovarajuću saradnju stranaka u postupku.

Mjerodavno pravo(od čl.11-98)

Najznačajnija novina u dijelu mjerodavnog prava je, kako je naprijed navedeno, uvođenje koncepta uobičajenog (redovnog) boravišta. Nacrtom se više ne sankcioniše prevarno zaobilaženje zakona, tj. prevarno stvorena tačka vezivanja (promjena državljanstva, boravišta, mjesta stvari i dr.) kako bi se izbjegla primjena prava Crne Gore, jer tom cilju doprinose drugi instituti, posebno uvažavanje normi neposredne primjene i opšti princip zabrane zloupotrebe prava. Predlogom zakona propisuje se mjerodavno pravo za određivanje i promjenu ličnog imena (član 17), što je sve učestalija praksa. Polazi se od državljanstva kao tačke vezivanja, dok je za zaštitu ličnog imena mjerodavno pravo određeno odredbama o vanugovornoj odgovornosti, a precizira se i mogućnost kolizionopravne autonomije volje.

Kada je u pitanju mjerodavno pravo za pravni položaj pravnog lica (član 19) osim što je kao mjerodavno pravo određeno pravo države po kome je ono osnovano, kao mjerodavno pravo primjenjuje se pravo Crne Gore ako pravno lice ima efektivno (faktičko) glavno mjesto poslovanja u Crnoj Gori. Ovim se primarno slijedi tz. teorija inkorporacije, ali se uvažava i situacija kada je pravno lice osnovano po nekom drugom pravu ali je svoje poslovanje izmjestilo u pretežnom dijelu u Crnu Goru.

Posebnim odredbama regulisano je i mjerodavno pravo za organizacione oblike bez svojstva pravnog lica (član 20), kao i mjerodavno pravo za odnose iz ugovornog zastupanja (član 24).

Veoma brižljivo i sveobuhvatno su uz podršku kompetentnih stručnjaka razrađene odredbe o stvarnim pravima na pokretnim i nepokretnim stvarima i predmetima intelektualne svojine (čl. 26–37 Predloga). Ovo za razliku od ZRSZ koji sadrži samo jednu uopštenu odredbu o mjerodavnom pravu za svojinskopravne odnose i druga prava na stvarima, uključujući i odnose vezano za stvari u prevozu i prevozna sredstva, dok odredbe o stvarnim pravima nad predmetima intelektualne svojine uopšte na sadrži.

Za sticanje, prestanak, sadržinu i vršenje stvarnog prava na nepokretnoj stvari ostaje kao osnovni princip da je mjerodavno pravo države gdje se stvar nalazi, dok je za sticanje i prestanak prava na pokretnoj stvari mjerodavno pravo države u kojoj se pokretna stvar nalazila u vrijeme preduzimanja radnje ili nastupanja okolnosti (činjenice) na kojoj se zasniva sticanje ili prestanak stvarnog prava. Za sadržinu i vršenje stvarnog prava na pokretnoj stvari kao mjerodavno propisuje se pravo države gdje se stvar nalazi.

Značajnu novinu predstavljaju odredbe koje se odnose na priznavanje stečenog stvarnog prava za slučaj da se stvar premjesti u Crnu Goru (član 29), kao i o mjerodavnom pravu za slučaj da se stvar koja je proglašena kulturnim nasljeđem određene države, protivpravno iznese sa njene teritorije (član 33). Za zahtjev ove države, za povraćaj stvari mjerodavno je njeno pravo, osim ako bi ona mogla da izabere pravo one države na čijoj se teritoriji stvar nalazila u vrijeme isticanje zahtjeva za povraćaj.

Slijedeći Uredbu Rim I posebna zaštita pruža se potrošačima i zaposlenima kao slabijim ugovornim stranama.

Za potrošački ugovor (član 42) mjerodavno je pravo države uobičajenog boravišta potrošača, ako trgovac obavlja svoju poslovnu djelatnost ili djelatnost nezavisne profesije u državi uobičajenog boravišta potrošača, ili na bilo koji način takvu djelatnost usmjerava prema toj državi ili prema više država, uključujući tu državu, a ugovor spada u područje te djelatnosti. Ugovorne strane mogu izabrati neko drugo pravo kao mjerodavno, ali takvim izborom ne može se uskratiti zaštita potrošaču koju ima po prinudnim propisima prava koje bi bilo mjerodavno za slučaj neizbora.

Za individualni ugovor o radu (član 43) polazi se od principa autonomije volje, s tim što se izborom mjerodavnog prava ne može zaposlenom uskratiti zaštita koju ima po prinudnim propisima prava koje bi bilo mjerodavno u slučaju nepostojanja izbora po st. 2 i 3 istog člana.

Poglavljem o mjerodavnom pravu za vanugovorne odnose (čl. 50–67) nastale osnovom prouzrokovanja štete, sticanja bez osnova, poslovodstva bez naloga i (po prvi put) predugovorne odgovornosti, dosljedno se slijedi sadržaj Uredbe EU Rim II. Od posebnog su značaja odredbe o mjerodavnom pravu za povrede i ograničenja tržišne konkurencije, štetu po životnu sredinu, povrede prava ličnosti, prava intelektualne svojine i štete prouzrokovane štrajkom ili drugim oblikom industrijske akcije, uključujući odredbe o mogućnosti ograničenog izbora mjerodavnog prava.

Generalno se izbor prava za vanugovorne odnose i to po prvi put u regulativi i uporednopravnoj praksi, odobrava tek nakon nastupanja događaja koji je prouzrokovao štetu (član 63).

U pogledu mjerodavnog prava za zakonsko nasljeđivanje (čl. 71–76) gdje je zbog zaštite nacionalnih interesa proces unifikacije kolazionih normi unutar EU još uvijek u toku, iskorak je napravljen time što državljanstvo više nije osnovna i jedina tačka vezivanja za zakonsko nasljeđivanje. Polazi se od uobičajenog boravišta ostavioca u vrijeme smrti uz bitna ograničenja vezana za postojanje značajne veze ostavioca sa pravom države čije pravo se može izabrati. Ostavilac za nasljeđivanje cjelokupne zaostavštine može izabrati pravo države čiji je državljanin ili pravo države u kojoj ima uobičajeno boravište u vrijeme izbora mjerodavnog prava ili u vrijeme smrti. Ovo vremensko lociranje predstavlja fleksibilno rješenje koje je predviđeno i Haškom konvencijom o mjerodavnom pravom za nasljeđivanje imovine umrlih lica iz 1980. godine, koja iako nije stupila na snagu, vrši značajan uticaj na savremena shvatanja u uporednom pravu u ovoj oblasti.

Kao novo rješenje predviđa se mogućnost odstupanja od principa da se na cjelokupnu imovinu primjenjuje jedinstven režim nasljeđivanja (princip jedinstvene zaostavštine) tako što ostavilac za nasljeđivanje nepokretne zaostavštine može izabrati pravo države gdje se nepokretnost nalazi (član 72 stav 2).

Određivanje mjerodavnog prava za oblast porodičnopravnih odnosa (član 77–89) tradicionalno predstavlja domen gdje se primat daje nacionalnim interesima i gdje, osim za određene vrste odnosa i dalje preovladavaju izvori iz nacionalnih pravnih sistema. Na nivou EU jedino postoje uniformna pravila za određivanje mjerodavnog prava za obaveze izdržavanja, dok će se Uredba koja sadrži pravila o određivanju mjerodavnog prava za razvod braka primjenjivati na samo četrnaest zemalja članica EU.

S obzirom na činjenicu da je bračno pravo uopšte, pa i pitanja vezana za određivanje mjerodavnog prava za razvod braka osjetljiva materija na koju se primjenjuju nacionalni propisi, Predlog zakona kao i ZRSZ takođe polazi od zajedničkog državljanstva kao odrednice za mjerodavno pravo kod razvoda braka. Dalje odrednice odnosno tačke vezivanja su flaksibilnije i težište je na uobičajenom boravištu. Predlogom je predviđena mogućnost izbora mjerodavnog prava za razvod braka, ali strane mogu izabrati samo pravo sa kojim postoji određena bliska, personalna veza (pravo zajedničkog državljanstva, odnosno ako su državljani različitih država, pravo zajedničkog uobičajenog boravišta u vrijeme podnošenja zahtjeva za razvod braka, odnosno pravo države u kojoj su imali poslednje zajedničko uobičajeno boravište). Takođe, predviđena je i mogućnost izbora prava državljanstva jednog od njih u vrijeme podnošenja zahtjeva za razvod braka. U svim slučajevima, sporazum o izboru mjerodavnog prava mora da bude sačinjen u pisanoj formi i ovjeren od strane nadležnih organa, najkasnije u vrijeme podnošenja zahtjeva za razvod braka (član 86).

I u domenu ugovornih imovinskih odnosa supružnika, uključujući i imovinske odnose lica u vanbračnoj zajednici (čl. 82–84), još uvijek se ne primjenjuju jedinstvene norme na nivou EU (za sada postoji Predlog uredbe o nadležnosti, mjerodavnom pravu i priznanju i izvršenju odluka u stvarima bračnog imovinskog režima iz 2010.) i postoje različita rješenja u nacionalnim zakonodavstvima. Ipak,

ovdje je mogućnost izbora prava iako ograničena na zakonom propisane mogućnosti, tradicionalno znatno učestalija, nego što je to slučaj sa npr. kolizionopravnom autonomijom volje za razvod braka.

U Predlogu je predviđena mogućnost izbora mjerodavnog prava s tim što je izbor ograničen na: pravo države čije državljanstvo ima jedan od supružnika; pravo države čije je uobičajeno boravište ima jedan od supružnika; pravo države u kojem namjeravaju da zasnuju uobičajeno boravište, a za nepokretnosti pravo mjesta gdje se ta nepokretnost nalazi.

Izbor prava treba da bude izvršen prije ili poslije zaključenja braka i to u pisanoj formi, a supružnici mogu da izmijene ili opozovu svoj izbor prava (član 82 st. 2 i 3).

Takođe postoji i odredba o zaštiti trećih lica, odnosno da izborom stranog prava kao mjerodavnog za regulisanje imovinskih odnosa, supružnici ne mogu ugroziti prava trećih lica, osim ako su ona znala ili mogla znati za primjenu tog prava.

I u materiji koja se odnosi na porodični status djeteta (priznanje, utvrđivanje ili osporavanje očinstva, odnosno materinstva) sadržan je novi pristup po kojem je mjerodavno pravo države čije je državljanstvo dijete steklo u vrijeme rođenja. Prepušteno je sudu da može slijedeći interes djeteta, tj. ako je to za njega povoljnije, primijeniti pravo države čije je dijete državljanin ili u kojoj ima uobičajeno boravište u vrijeme utvrđivanja ili pravo koje u vrijeme rođenja važi za lične odnose supružnika (član 87).

Na elastičniji način propisano je i mjerodavno pravo za odnose roditelja djece. Polazi se od uobičajenog boravišta djeteta ili njegovog državljanstva ako je to za njega povoljnije (član 88).

Kod usvojenja polazi se od prava države čiji je državljanin usvojilac. Interes usvojenika štiti se primjenom propisa koji se odnose na davanje saglasnosti za usvojenje prema njegovom uobičajenom boravištu (član 89), kao i primjenom prinudnih propisa našeg prava, ako odlučuje naš organ, odnosno primjenom naših normi neposredne primjene, ako odlučuje strani organ.

Uredba EU o obavezama izdržavanja u članu 15 propisuje da će mjerodavno pravo u odnosima državama članica biti određeno u skladu sa Haškim protokolom o mjerodavnom pravu o obavezema izdržavanja iz 2007. godine. Predlog zakona u potpunosti preuzima rješenja Haškog protokola posebnim poglavljem (čl. 90–98).

Kao opšte pravilo za obaveze izdražavanja predviđeno je pravo države uobičajenog boravišta povjerioca izdržavanja, osim ako tim zakonom nije drugačije određeno. Ostavljen je širi prostor za kolizionopravnu autonomiju volje (izbor prava) s tim što je u cilju zaštite slabije strane isključena mogućnost izbora u pogledu maloljetnog lica ili odraslog lica koje zbog smanjenih sposobnosti nije u stanju da štiti svoje interese (član 95 stav 3).

Nadležnost i postupak(od čl.99-140)

U oblasti međunarodne nadležnosti došlo je do značajnijih izmjena, u skladu sa rješenjima Konvencije o nadležnosti i priznanju i izvršenju presuda u građanskim i trgovinskim stvarima iz Lugana, koja je revidirana 2007. godine, koju Crna Gora još nije potvrdila, a koja praktično preuzima pravila sadržana u Uredbi Brisel I.

Tradicionalno, opšta nadležnost suda Crne Gore određuje se prema prebivalištu, odnosno sjedištu tuženog u Crnoj Gori. Ako tuženi nema prebivalište u Crnoj Gori niti u drugoj državi, nadležnost suda Crne Gore postoji ako tuženi ima boravište u Crnoj Gori (član 99).

Od načelnog su značaja odredbe kojima se propisuje da u stvarima u kojima im pravo Crne Gore dopušta da slobodno raspolažu svojim pravima, stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti suda ili sudova Crne Gore za rješavanje već nastalog spora ili spora koji će nastati iz određenog pravnog odnosa (dakle ne iz bilo kojeg pravnog odnosa), i obratno, da se u istoj vrsti stvari i pod istim uslovima stranke mogu sporazumjeti o nadležnosti stranog suda ili stranih sudova, ukoliko ne postoji isključiva nadležnost suda Crne Gore (čl. 103 i 104).

Da bi se otklonila bilo kakva neizvjesnost, posebno se propisuje da sporazum mora biti zaključen u pisanoj formi uključujući i formu koju su u skladu sa praksom ugovorne strane međusobno uspostavile, dok posebna forma važi za sporazume o nadležnosti u međunarodnoj trgovini i prometu (član 105).

Takođe je od načelnog značaja zasnivanje, kao izuzetne, nadležnosti suda ili drugog organa u Crnoj Gori sa kojim predmet ima dovoljnu vezu, ako se postupak ne može pokrenuti u inostranstvu ili se ne može razumno zahtijevati da tamo bude pokrenut (član 113).

Eliminisane su neke ranije odredbe iz ZRSZ-a da bi se izbjegla tzv. pretjerana jurisdikcija, a da se na sud Crne Gore kao najprikladiniji prenese međunarodna nadležnost po objektiviziranim kriterijumima.

U okviru posebnih odredaba o nadležnosti po prvi put je regulisana nadležnost za lično ime (član 116), prava intelektualne svojine (član 122), potrošačke ugovore (član 124), individualne ugovore o radu (član 125) i dr.

Gledano u cjelini na potpuno nov način uređena je međunarodna isključiva sudska nadležnost.

Isključiva nadležnost suda Crne Gore regulisana je na opšti način upućivanjem da ono postoji kada je to ovim ili drugim zakonom izričito određeno (član 107). Najznačajnija novina je da se isključiva nadležnost više uopšte ne predviđa za statusne odnose fizičkih lica, porodičnopravne i nasljednopravne odnose, dok se po prvi put predviđa set novih pravila sa osloncem na pomenutu Konvenciju iz Lugana i Uredbu Brisel I. Na osnovu Predloga, isključiva sudska nadležnost uspostavlja se za sporove o punovažnosti upisa u javne registre koji se vode u Crnoj Gori (član 111), sporove odnosno postupke u kojima je predmet punovažnost osnivanja, ništavost ili prestanak privrednog društva ili pravnog lica, ili punovažnost odluka njihovih organa, ako imaju sjedište u Crnoj Gori (član 118), postupke koji se tiču registracije ili punovažnosti patenta, robnog ili uslužnog žiga, industrijskih uzoraka i modela ili drugih sličnih prava koja se moraju deponovati ili registrovati, ako je u Crnoj Gori podnijet zahtjev za

deponovanje ili registraciju ili je ono već izvršeno (član 122). Takođe, zadržava se isključiva nadležnost suda Crne Gore za postupke povodom nepokretnosti koje se nalaze u Crnoj Gori, bez obzira da li se radi o stvarnopravnom odnosu ili zakupu nepokretnosti. Uspostavlja se izuzetak od ovog pravila, pa sud Crne Gore neće biti isključivo nadležan za slučaj da se radi o ugovoru o zakupu nepokretnosti koji je zaključen za privremenu privatnu upotrebu najduže na šest uzastopnih mjeseci, ako je zakupac fizičko lice i ako i zakupac i vlasnik nepokretnosti imaju prebivalište u drugoj državi (član 119).

Na pregledan i koncizan način regulisana je nadležnost za nasljeđivanje (član 127–129). Propisuje se kao opšte pravilo da je sud Crne Gore nadležan za nasljeđivanje ako ostavilac u vrijeme smrti ima uobičajeno boravište u Crnoj Gori (član 127). Propisuje se i nadležnost suda u Crnoj Gori pod određenim uslovima kad ostavilac u vrijeme smrti nije imao u njoj uobičajeno boravište, a na osnovu činjenice da se stvari koje čine zaostavštinu nalaze u Crnoj Gori (član 128).

Izborom mjerodavnog prava za nasljeđivanje dozvoljen je i izbor nadležnog suda za raspravljanje cjelokupne ili dijela zaostavštine (član 129).

Slijedeći savremene tendencije u uporednom pravu nadležnost suda Crne Gore u bračnim i s njima povezanim sporovima regulisana je na način što se ublažava dosadašnje prenaglašavanje državljanstva Crne Gore kao odrednice za nadležnost suda Crne Gore. Podjednako se uvažava uobičajeno boravište u Crnoj Gori uz eliminisanje isključive nadležnosti suda u Crnoj Gori za slučaj da je tuženi državljanin Crne Gore sa prebivalištem u Crnoj Gori, a bez propisivanja isključive nadležnosti u ovoj oblasti (član 130).

Državljanstvo više nije isključiva odrednica za nadležnost i u sporovima koja se odnose na utvrđivanje ili osporavanje očinstva i materinstva (član 131).

I u materiji roditeljskog staranja (čuvanje, podizanje i vaspitanje djece), nadležnost suda ili drugog organa Crne Gore postoji ako je dijete državljanin Crne Gore ili ima uobičajeno boravište u Crnoj Gori. To se odnosi i na zaštitu djeteta kod tih organa (član 132).

Za nadležnost suda ili drugog organa Crne Gore u materiji usvojenja dovoljno je da je bilo koji od subjekata ovih odnosa državljanin Crne Gore ili da ima uobičajeno boravište u Crnoj Gori (član 133).

Nadležnost suda u Crnoj Gori u materiji izdržavanja uspostavlja se pored opšteg pravila koje polazi od uobičajenog boravišta tuženog i prema uobičajenom boravištu povjerioca izdržavanja, s tim što se o izdržavanju odlučuje i u sporu koji se vodi pred sudom Crne Gore o statusnim odnosima ili roditeljskom staranju.

Dio Predloga zakona koji se odnosi na nadležnost i postupak, kao i do sada sadrži odredbe o parničnim troškovima (obezbjeđenju, oslobađanju od obaveza obezbjeđenja, rješenju o obezbjeđenju troškova). Strani državljani imaju pravo na oslobađanje od plaćanja parničnih troškova pod uslovom uzajamnosti.

Priznanje i izvršenje stranih sudskih i arbitražnih odluka(od čl.141-158)

Priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka

Akti koji podliježu priznanju i izvršenju odnose se na sudske odluke i poravnanja, što je bio slučaj i do sada, odnosno odluke drugih organa. Jednako kao i do sada prihvata se sistem ograničene kontrole sudskih odluka i to preispitivanjem strane odluke s aspekta određenih smetnji i procesnih nedostataka, a što prethodi neposrednom uključivanju stranih odluka u domaći pravni sistem.(čl.142-147) Takođe se o priznanju može odlučivati kao glavnom pitanju ili prejudicijalno, tj. sa dejstvom samo za posebni postupak, a to je izvršni postupak.

U pogledu smetnji za priznanje strane sudske odluke, najznačajnija novina koja se uvodi Predlogom je da se više ne traži postojanje uzajamnosti, kao uslov za priznanje i izvršenje strane sudske odluke, jer se kroz institut zaštite javnog poretka ostvaruje i zaštita u slučaju da je dejstvo priznanja strane sudske odluke očigledno u suprotnosti sa javnim poretkom Crne Gore. Trend i u uporednom međunarodnom privatnom pravu, pa i u našem neposrednom okruženju (npr. Makedonija i Albanija), a naročito u pravu EU je da se ne traži postojanje uzajamnosti kao uslova za priznanje i izvršenje strane odluke. U Crnoj Gori do sada se tražilo postojanje faktičkog reciprociteta (a ne ugovornog ili zakonskog), dakle postojala je pretpostavka postojanja uzajamnosti, a strana koja je osporavala postojanje uzajamnosti je bila dužna da to i u konkretnom slučaju dokaže. Takođe, u uslovima pojačane mobilnosti ljudi, roba i usluga ovaj zahtjev predstavlja prepreku međunarodnoj saradnji, tim prije što i za postojanje faktičkog reciprociteta neka država mora prva da ga uspostavi.

Posebno se ukazuje da se napuštanje principa reciprociteta efikasno ublažava pravnim institutom »onemogućavanja prekomjerne nadležnosti stranog suda«(član 145), propisivanjem da se strana sudska odluka neće priznati ako je strani sud svoju međunarodnu nadležnost zasnovao na činjenicama koje pravo Crne Gore ne predviđa za zasnivanje međunarodne nadležnosti suda Crne Gore za rješavanje istog spora.

Predlogom je postupak za priznavanje stranih presuda znatno detaljnije regulisan nego što je u ZRSZ-a (član 152–158). Prema Predlogu, prvo se odlučuje u nekontradiktornom postupku u kome se tuženi ne saslušava. Tek kada se donese odluka o priznanju, tuženi može podnijeti prigovor. Nakon toga slijedi pravo žalbe drugostepenom sudu. Sud po službenoj dužnosti ispituje samo povredu javnog poretka, da li je u pitanju isključiva nadležnost domaćeg suda ili ne, kao i da li je u pitanju prekomjerna nadležnost stranog suda. S obzirom na povrede postupka koje sud ispituje po službenoj dužnosti i prigovoru tuženog, slijedi da je u pitanju vrsta vanparničnog postupka, tako da je izričito otklonjena i dilema koja je u tom smislu postojala(član 158). Time se ne dovodi u pitanje nadležnost za odlučivanje o priznanju i oglašavanju izvršnom strane sudske odluke kao o prethodnom pitanju.(član 155).

Priznanje i izvršenje stranih arbitražnih odluka

Predlogom se ograničava definicija strane arbitražne odluke (član 150) uz izričito upućivanje da se na priznanje i izvršenje stranih arbitražnih odluka primjenjuje Konvencija o priznanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka iz 1958. godine (»Sl.list SFRJ – Međunarodni ugovori«, broj 11/81). Na jedinstven način regulisan je postupak za priznanje i izvršenje kako stranih sudskih tako i stranih arbitražnih odluka. (član 151)

Posebne odredbe(od čl.159-163)

U Posebnim odredbama koje se odnose na diplomatsko-konzularne brakove, poslove starateljstva za državljane Crne Gore u inostranstvu, diplomatsko-konzularne testamente, ovjeru potpisa, rukopisa i prepisa, kao i uvjerenja o propisima koji su važili ili važe u Crnoj Gori, Predlog se kreće u okviru dosadašnjih, inače standardnih uporednopravnih rješenja.

Prelazne i završne odredbe(od čl.164-169)

Prelazne i završne odredbe razrađene su i prilagođene predmetu regulisanja. Tako, sud ili drugi organ Crne Gore pred kojim je pokrenut postupak prije početka primjene ovog zakona, ostaje međunarodno nadležan, iako njegova međunarodna nadležnost nije predviđena odredbama ovog zakona. Zadržano je standardno rješenje da za slučaj da je do početka primjene ovog zakona donesena prvostepena odluka kojom se postupak završava, postupak će se nastaviti po propisima koji su važili do dana početka primjene ovog zakona.

Za slučaj, da poslije početka primjene ovog zakona bude ukinuta prvostepena odluka, dalji postupak će se sprovesti po odredbama ovog zakona.

Kad je u pitanju mjerodavno pravo, propisuje se da se ono određuje ovim zakonom u stvarima sa međunarodnim elementom povodom kojih je na dan početka njegove primjene u toku prvostepeni postupak.

Odredbe ovog zakona primjenjuju se na uslove za priznanje i oglašavanje strane odluke izvršnom u slučaju da je na dan početka njegove primjene u toku postupak za priznanje, odnosno oglašavanje strane odluke izvršnom.

Složenost zakona i upoznavanje sa njegovom sadržinom iziskuju da njegova primjena počne najmanje šest mjeseci od dana objavljivanja.

V PROCJENA FINANSIJSKIH SREDSTAVA ZA SPROVOĐENJE ZAKONA

Rješenja predviđena Predlogom zakona o međunarodnom privatnom pravu ne zahtijevaju obezbjeđenje dodatnih finansijskih sredstava za sprovođenje zakona.

TABELA USKLAĐENOSTI

65

1. Identifikacioni broj (IB) nacrta/predloga propisa 1.1. Identifikacioni broj izjave o usklađenosti i datum utvrđivanja nacrta/predloga propisa na Vladi

MP/TU/PZ/12/01 MP/IU/PZ/12/01

2. Naziv izvora prava Evropske unije i CELEX oznaka

Regulativa (EZ) broj 593/2008 Evropskog parlamenta i Savjeta od 17. juna 2008 godine o mjerodavnom pravu za ugovorne odnose - 32008R0593

Regulativa (EZ) broj 864/2007 Evropskog parlamenta i Savjeta od 11. jula 2007 godine o mjerodavnom pravu za vanugovorne odnose - 32007R0864

Regulativa Savjeta (EZ) broj 4/2009 od 18. decembra 2008. godine o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju i izvršenju odluka i o saradnji u predmetima izdržavanja - 32009R0004

Odluka Savjeta 2009/941/EZ od 30 novembra 2009. o zaključenju Haškog protokola od 23. novembra 2007. o mjerodavnom pravu za obaveze izdržavanja od strane Evropske zajednice – 32009D0941

Regulativa Savjeta (EZ) broj 44/2001 od 22. decembra 2000. godine o sudskoj nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima - 32001R0044

3. Naziv nacrta/predloga propisa Crne Gore

Na crnogorskom jeziku Na engleskom jeziku

Predlog zakona o međunarodnom privatnom pravu Proposal for the Private International Law

4. Usklađenost nacrta/predloga propisa s izvorima prava Evropske unije

66

a) b) c) d) e)

Odredba i tekst odredbe izvora prava Evropske unije (član, stav, tačka)

Odredba i tekst odredbe nacrta/predloga propisa Crne Gore (član, stav, tačka)

Usklađenost odredbe nacrta/ predloga

propisa Crne Gore s odredbom izvora

prava Evropske unije

Razlog za djelimičnu usklađenost ili neusklađenost

Rok za postizanje potpune

usklađenosti

Regulativa (EZ) broj 593/2008

Član 1.

Polje primjene

1. Ova se regulativa primjenjuje na kolizionopravne situacije ugovornih obaveza u građanskim i trgovačkim predmetima.

Ne primjenjuje se naročito na poreske, carinske i upravne predmete.

2.Iz područja Regulative isključena su :

(a) pitanja statusa i pravne sposobnosti fizičkih lica, ne dirajući u član 13 ;

(b) obaveze nastale iz porodičnih odnosa i iz odnosa koji po mjerodavnom pravu za te odnose imaju uporedno dejstvo, uključujući obaveze izdržavanja ;

(c) obaveze iz bračnoimovinskih odnosa ili koje se zasnivaju na imovinskopravnim odnosima koji po mjerodavnom pravu

Nema odgovarajuće odredbe

neprenosivo

67

imaju uporedno dejstvo, kao i na bračne, nasljedne i testamentalne predmete ;

(d) obaveze iz mjenica, čekova, vlastitih mjenica i drugih vrijednosnih papira ako obaveze iz takvih drugih vrijednosnih papira proizlaze iz njihovog svojstva;

(e) ugovori o arbitraži i ugovori o sudskoj nadležnosti ;

(f) pitanja vezana uz pravo trgovačkih društava te drugih tvorevina, bilo da su to pravna lica ili ne, kao osnivanje registracijom ili na drugi način, pitanja pravne i poslovne sposobnosti, unutrašnjeg osnivanja ili prestanka trgovačkih društava, udruženja i pravnih lica, kao i ličnu odgovornost ortaka i organa, za obaveze trgovačkog društva, udruženja ili pravnog lica ;

(g) pitanje je li zastupnik može obavezati nalogodavca ili organ obavezati trgovačko društvo ili drugo tijelo, registrovano ili ne, u odnosu na treće lice;

(h) osnivanje trusta i odnosi između raspolagatelja, staratelja i korisnika obaveze iz predugovornih pravnih odnosa ;

(i) ugovori o osiguranju iz djelovanja drugih organizacija od onih na koje se odnosi član 2. Direktive 2002/83/EZ Evropskog parlamenta i Savjeta o životnom osiguranju čiji je predmet davanje usluga zaposlenim ili samozaposlenim osobama preduzeća ili grupa preduzeća ili

68

pripadnicima zanimanja ili grupe zanimanja, u slučaju smrti ili smanjenja poslovne sposobnosti, ili bolesti povezane s radom ili nesreće na poslu.

3. Ova se regulativa ne primjenjuje na dokazivanje i na postupak, ne dirajući u član 18.

4. U ovoj regulativi izraz 'država članica' znači države članice na koje se Regulativa primjenjuje. Međutim, u članu 3., stavu 4. i člana 7., izraz znači sve države članice.

69

Član 2.

Univerzalna primjena

Svako pravo koje utvrđuje ova regulativa primjenjuje se bez obzira na to je li to pravo države članice.

nema odgovarajuće odredbe neprenosivo

Član 3

Sloboda izbora

1. Na ugovor se primjenjuje pravo koje su stranke

Član 38Ugovorni odnosi

Izbor mjerodavnog pravaZa ugovor mjerodavno je pravo koje su ugovorne strane izabrale. Izbor prava mora

Potpuno usklađeno

70

izabrale. Izbor prava treba da bude izričit ili da jasno proizlazi iz ugovornih odredaba ili iz okolnosti slučaja. Pri izboru prava, stranke mogu utvrditi pravo za cijeli ugovor ili za njegov dio.

2. Stranke mogu u svako doba ugovor podvrgnuti pod drugo pravo, a ne ono koje je utvrđeno kao mjerodavno na osnovu ranijeg izbora prava po ovom članu ili na osnovi drugih odredaba ove regulative. Promjena odredbe o mjerodavnom pravu nakon zaključenja ugovora, ne dira u valjanost ugovornog oblika u smislu člana 11 i prava trećih lica.

3. Ako se svi drugi elementi relevantni za predmet u času izbora prava nalaze u drugoj državi, a ne u državi čije je pravo izabrano, izbor ne dira u primjenu odredaba prava te druge države koja se sporazumom ne mogu isključiti.

5. Na postojanje i valjanost stranačkog sporazuma o mjerodavnom pravu primjenjuju se članovi 10, 11 i 13.

biti izričit ili da jasno proizilazi iz odredaba ugovora ili okolnosti slučaja. Ugovorne strane mogu izabrati mjerodavno pravo za cijeli ugovor ili samo za jedan njegov dio.

Ugovorne strane se mogu u bilo koje vrijeme sporazumjeti da je za njihov ugovor mjerodavno neko drugo pravo. Promjena mjerodavnog prava poslije zaključenja ugovora ne utiče na punovažnost forme u smislu člana 45 i na prava trećih lica.

Ako su svi drugi elementi činjeničnog stanja u vrijeme izbora prava vezani za drugu državu, a ne za državu čije je pravo izabrano, izborom prava se ne može isključiti primjena prinudnih propisa prava te druge države.

Na postojanje i valjanost saglasnosti stranaka o mjerodavnom pravu primjenjuju se odredbe člana 14 stav 2 i čl. 44 i 45 ovog zakona.

Član 4.

Mjerodavno pravo u slučaju neizbora prava

1. Ako stranke nijesu na osnovi člana 3 odredile mjerodavno pravo, određuje se

Član 39

Nepostojanje

izbora mjerodavnog prava

Ako ugovorne strane nisu izabrale mjerodavno pravo na osnovu člana 38,

Potpuno usklađeno

71

za ugovor mjerodavno pravo, ne dirajući čl. 5 do 8 kako slijedi:

a) ugovori o kupoprodaji pokretnih stvari podvrgnuti su pravu države u kojoj prodavac ima uobičajeno boravište;

b) ugovori o uslugama povrgnuti su pravu države u kojoj pružalac usluga ima uobičajeno boravište;

c) ugovori čiji je predmet stvarno pravo na nepokretnosti, najam ili zakup nepokretnosti, podvrgnuti su pravu države u kojoj se nepokretnost nalazi;

d) bez obzira na tačku c) najam i zakup nekretnine do najviše uzastopnih šest mjeseci radi privatnog korištenja, podvrgnuti su pravu države u kojoj najmodavac ili zakupac ima uobičajeno boravište, ako je najmoprimac ili zakupac fizičko lice s uobičajenim boravištem u istoj državi;

e) ugovori o franšizingu podvrgnuti su pravu države u kojoj primalac franšizinga ima uobičajeno boravište ;

osim za ugovore iz čl. 41 - 43, kao mjerodavno pravo primjenjuje se:

1) za ugovor o prodaji robe - pravo države uobičajenog boravišta prodavca;

2) za ugovor o pružanju usluga - pravo države uobičajenog boravišta pružaoca usluge;

3) za ugovor o stvarnom pravu na nepokretnosti, kao i zakupu nepokretnosti - pravo mjesta gdje se nepokretnost nalazi;

4) za zakup nepokretnosti za najduže šest uzastopnih mjeseci koji je zaključen za privremenu privatnu upotrebu - pravo države u kojoj vlasnik ima uobičajeno boravište, ako je zakupac fizičko lice i ima uobičajeno boravište u istoj državi;

5) za ugovor o franšizingu - pravo države uobičajenog boravišta primaoca franšizinga;

72

f) ugovori o distribuciji povrgnuti su pravu države u kojoj distributer ima uobičajeno boravište;

g) ugovori o prodaji robe na aukciji podvrgnuti su pravu države u kojoj se aukcija održava, ako se može odrediti mjesto aukcije;

h) ugovor sklopljen unutar višestranog sistema koji spaja odnosno pojednostavljuje spajanje interesa višestruke kupovine i prodaje trećih strana u pogledu finansijskih instrumenata, kako je definisano ĉlanom 4. stavom 1. taĉkom (17.) Direktive 2004/39/EZ, u skladu s nediskrecijskim pravilima, te koji reguliše samo jedno pravo, podliježe tom pravu.

2. Ako ugovor nije obuhvaćen stavom 1 ili ako su dijelovi ugovora obuhvaćeni s više od jedne tačke a) do h) stava 1, ugovor je povrgnut pravu države u kojoj stranka, koja obavlja za ugovor karakterističnu činidbu, ima uobičajeno boravište.

3. Ako iz svih okolnosti predmeta proizlazi da ugovor očigledno ima užu vezu s državom drugom od one koja je označena u st. 1 i 2, tada se primjenjuje pravo te države.

4. Ako se mjerodavno pravo po st. 1 i 2 ne može utvrditi, ugovor je podvrgnut pravu države s kojom ima najbližu vezu.

6) za ugovor o distribuciji - pravo države uobičajenog boravišta distributera;

7) za ugovor o prodaji robe na aukciji - pravo države gdje se aukcija održava, ako se to mjesto može odrediti.

Ako se ne radi o ugovoru iz stava 1 ovog člana ili ako bi se na elemente ugovora trebalo primijeniti više tačaka istog stava, za ugovor je mjerodavno pravo države uobičajenog boravišta ugovorne strane koja je dužna ispuniti činidbu koja je karakteristična za taj ugovor.

Ako je iz svih okolnosti slučaja jasno da je ugovor u očigledno bližoj vezi sa nekom drugom državom od one navedene u st.1 ili 2 ovog člana, mjerodavno je pravo te druge države.

Ako se na osnovu st. 1 ili 2 ovog člana ne može utvrditi mjerodavno pravo, za ugovor je mjerodavno pravo države sa kojom je u najbližoj vezi.

73

Član 5

Ugovori o prevozu

1. Ako stranke nisu na osnovu člana 3 izabrale mjerodavno pravo za ugovor o prevozu robe, primjenjuje se pravo države u kojoj prevoznik ima uobičajeno boravište, ako se u toj državi nalazi mjesto primanja ili mjesto predaje ili uobičajeno boravište pošiljaoca. Ako nijesu ispunjene navedene pretpostavke, primjenjuje se pravo države mjesta predaje koje su izabrale ugovorne strane.

2. Ako stranke nijesu za ugovor o prevozu putnika utvrdile mjerodavno pravo po podstavu 2, mjerodavno je pravo države u kojoj putnik ima uobičajeno boravište, ako se u toj državi nalazi i mjesto odlaska ili mjesto dolaska. Ako navedene

Član 41 Ugovori o prevozu

Ako ugovorne strane nisu za ugovor o prevozu robe izabrale mjerodavno pravo na osnovu člana 38, mjerodavno je pravo države uobičajenog boravišta prevoznika, ako se u toj državi nalazi i mjesto utovara ili mjesto isporuke robe ili uobičajeno boravište pošiljaoca. Ako te pretpostavke nijesu ispunjene, mjerodavno je pravo mjesta isporuke koje su izabrale ugovorne strane.

Za ugovor o prevozu putnika ugovorne strane mogu izabrati kao mjerodavno samo pravo države, u kojoj:

1) putnik ima uobičajeno boravište, ili2) prevoznik ima uobičajeno boravište, ili3) prevoznik ima sjedište glavne uprave, ili4) se nalazi mjesto polaska, ili5) se nalazi odredište.

Potpuno usklađeno

74

pretpostavke nijesu ispunjene, primjenjuje se pravo države u kojoj prevoznik ima uobičajeno boravište.

Stranke mogu izabrati kao mjerodavno pravo za ugovor o prevozu putnika u skladu sa članom 3 samo pravo države

a) u kojoj putnik ima svoje uobičajeno boravište; ili

b) u kojoj prevoznik ima svoje uobičajeno boravište; ili

c) u kojoj prevoznik ima sjedište glavne uprave; ili

d) u kojoj se nalazi mjesto odlaska; ilie) u kojoj se nalazi odredište.

3. Ako iz svih okolnosti proizlazi da ugovor u slučaju neizbora prava ima očigledno bližu vezu s državom drugom od one naznačene u st. 1 i 2, tada se primjenjuje pravo te druge države.

Ako strane za ugovor o prevozu putnika nisu izabrale mjerodavno pravo iz stava 2 ovog člana, mjerodavno je pravo države uobičajenog boravišta putnika, ako se ili mjesto polaska ili odredište nalazi u toj državi. Ako te pretpostavke nisu ispunjene, mjerodavno je pravo države uobičajenog boravišta prevoznika.

Klauzula odstupanjaČlan 8

Izuzetno, pravo određeno na osnovu ovog zakona se neće primijeniti ukoliko je s obzirom na sve okolnosti slučaja očigledno da odnos sa tim pravom ima vrlo slabu vezu, a postoji bitno bliža veza sa nekim drugim pravom. Ova odredba se neće primjenjivati kad same stranke izaberu pravo mjerodavno za njihov odnos.

Član 6

Potrošački ugovori

Član 42

Potrošački ugovori

Potpuno usklađeno

75

1. Ne dovodeći u pitanje član 5 i 7, ugovor fizičkog lica zaključen u svrhu koja se može smatrati izvan njegove profesionalne ili poslovne djelatnosti s drugim licem koje obavlja svoju profesionalnu ili poslovnu djelatnost (trgovac), podvrgnut je pravu države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, ako trgovac:

a) obavlja svoju profesionalnu ili poslovnu djelatnost u državi u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, ili

b) takvu aktivnost na bilo koji način usmjerava na tu državu ili na više država, uključujući i tu državu, a ugovor ulazi u polje primjene takvih aktivnosti.

2. Bez obzira na stav 1, stranke mogu na ugovor koji ispunjava pretpostavke iz stava 1, izabrati mjerodavno pravo u skladu sa članom 3. Izbor ne smije dovesti do toga da potrošača liši zaštite koju mu daju odredbe koje se ne mogu isključiti ugovorom po pravu koje bi bilo mjerodavno prema stavu 1 u slučaju neizbora prava. 3. Ako pretpostavke stava 1 a) i b) nisu ispunjene, mjerodavno pravo za ugovor između potrošača i trgovca određuje se prema članu 3 i 4. 4. Stav 1 i 2 se ne primjenjuju :a) na ugovor o uslugama ako se usluga treba pružiti potrošaču isključivo u državi u kojoj on nema svoje uobičajeno boravište;b) na ugovor o prevozu osim ugovora o paket putovanju u smislu Direktive Savjeta 90/314/EEZ od 13.6. 1990. o paket putovanjima, organizovanim

Za potrošački ugovor, mjerodavno je pravo države uobičajenog boravišta potrošača, ako trgovac:

1) obavlja svoju trgovačku ili profesionalnu djelatnost u državi uobičajenog boravišta potrošača, ili

2) na bilo koji način takvu djelatnost usmjerava prema toj državi ili prema više država, uključujući tu državu, a ugovor spada u područje te djelatnosti.

Ugovorne strane mogu izabrati neko drugo pravo kao mjerodavno, ali takvim izborom ne može se uskratiti zaštita potrošaču koju ima po prinudnim propisima prava koje bi bilo mjerodavno prema stavu 1 ovog člana.

Ako pretpostavke iz tač.1 ili 2 stava 1 nisu ispunjene, pravo mjerodavno za potrošački ugovor određuje se primjenom odredaba čl. 38 i 39.

St. 1 i 2 ovog člana ne primjenjuje se na:

1) ugovore o pružanju usluga ako se

76

izletima i paket aranžmanima;c) na ugovor o stvarnim pravima na nepokretnostima ili o najmu ili zakupu nepokretnosti, uz izuzetak ugovora o time-sharingu na nepokretnostima u smislu Direktive 94/47/EZ; (d) prava i obaveze koji predstavljaju finansijski instrument, te prava i obaveze koji predstavljaju odredbe i uslove kojima podliježe izdavanje odnosno javna ponuda i javno preuzimanje ponuda prenosivih hartija od vrijednosti, te upis i otkup jedinica u organizacijama za kolektivno ulaganje, u mjeri u kojoj te aktivnosti ne predstavljaju pružanje financijskih usluga; (e) ugovor sklopljen unutar one vrste sistema koji je obuhvaćen članom 4. stavom 1. tačkom (h).

one pružaju potrošaču isključivo u državi koja nije država njegovog uobičajenog boravišta;

2) ugovore o prevozu, osim na one ugovore kojima se za jedinstvenu cijenu pruža kombinovana usluga putovanja i smještaja;

3) ugovore čiji je predmet stvarno pravo na nepokretnosti ili zakup nepokretnosti, osim ugovora o pravu na vremenski ograničenu upotrebu nepokretnosti (timesharing).

Član 7Ugovori o osiguranju

1. Ovaj se član primjenjuje na ugovore iz stava 2., bez obzira na to je li se pokriveni rizici nalaze ili ne nalaze u državi članici, kao i na sve ostale ugovore o osiguranju koji pokrivaju rizike što se nalaze na području države članice. Ne primjenjuje se na ugovore o reosiguranju.

nema odgovarajuće odredbe

neusklađeno

Mjerodavno pravo za ugovore o osiguranju

nije predmet regulisanja ovog

zakona.

Do ulaska CG u EU.

77

2. Ugovori o osiguranju, koji pokrivaju veliki rizik u smislu člana 5.d) Prve direktive 73/239/EEZ Savjeta od 24. 7. 1973. o koordiniranju pravnih i upravnih propisa o preuzimanju i obavljanju poslova djelatnosti direktnog osiguranja (uz izuzimanje životnog osiguranja), podvrgnuti su pravu koje stranke izaberu u skladu sa članom 3. ove regulative.

Ako stranke nisu izabrale pravo, ugovor o osiguranju podvrgnut je pravu države u kojoj osiguravač ima svoje uobičajeno boravište. Ako iz svih okolnosti predmeta proizlazi da ugovor ima očito bližu vezu s jednom drugom državom, primjenjuje se pravo te druge države.

3. Za ugovore o osiguranju koji ne potpadaju pod stav 2., stranke mogu, u skladu sa članom 3., izabrati samo sljedeća prava :

a) pravo države članice u kojoj u času zaključenja ugovora postoji rizik ;

b) pravo države članice u kojoj osiguranik ima svoje redovno boravište ;

c) kod životnog osiguranja, pravo države članice čije državljanstvo ima osiguranik ;

78

d) za ugovore o osiguranju, kojih se pokriveni rizici ograničavaju na štetne događaje što mogu nastati u drugoj državi članici a ne u državi članici u kojoj rizik postoji, pravo takve druge države članice ;

e) kad osiguranik iz ugovora u smislu ovog stava obavlja trgovačku ili industrijsku djelatnost ili je slobodne profesije a ugovor o osiguranju pokriva dva ili više rizika, koji su s takvom djelatnošću u vezi i postoje u različitim državama članicama, pravo jedne od takvih država članica ili pravo države redovnog boravišta osiguranika.

Ako u slučajevima utvrđenim pod a), b) ili e) navedene države članice daju veću slobodu izbora prava za ugovor o osiguranju, stranke mogu iskoristiti takvu slobodu.

Ako stranke nisu izabrale pravo u skladu s ovim stavom, takav ugovor povrgnut je pravu države članice u kojoj postoji rizik u času zaključenja ugovora.

4. Sljedeća dodatna pravila primjenjuju se na ugovore o osiguranju koji pokrivaju rizike za koje države članice propisuje obavezno osiguranje :

a) ugovor o osiguranju ispunjava obavezu obaveznog osiguranja samo ako odgovara posebnim odredbama o tom osiguranju što ih

79

propiše država članica koja nameće takvu obavezu. Ako se pravo države članice gdje se rizik nalazi protivi pravu države članice koja propisuje obavezno osiguranje, to posljednje pravo ima prednost.

b) država članica može propisati, odstupajući od stava 2. i 3., da se na ugovor o osiguranju primjenjuje pravo države članice koja propisuje obavezu osiguranja .

5. Ako ugovor pokriva rizike koji postoji u više od jedne države članice, u smislu stava 3., podstava 3. i stava 4., smatra se da se ugovor sastoji od više ugovora od kojih se svaki odnosi na samo jednu državu članicu.

6. U smislu ovog člana država u kojoj postoji rizik određuje se po članu 2. d) Druge direktive 88/357/EEZ od 22. 6. 1988. o koordiniranju pravnih i upravnih propisa o neposrednom osiguranju (uz iizuzetak životnog osiguranja) i za olakšanje stvarnog obavljanja slobodnog pružanja usluga , a u slučaju životnog osiguranja, država u kojoj postoji rizik je država obaveze u smislu člana 1., stava 1. g) Direktive 2002/83/EZ.

Član 8Pojedinačni ugovori o radu

1.Pojedinačni ugovori o radu podvrgnuti

Član 43

Individualni ugovori o radu

Potpuno usklađen

80

su pravu koje su stranke izabrale u skladu sa članom 3. Izbor prava međutim ne smije dovesti do toga da se zaposlenom oduzme zaštita koju mu daju prinudni propisi po pravu koje bi bilo mjerodavno po st. 2, 3 i 4 ovog člana u slučaju nepostojanja izbora prava.

2.Ako za ugovor o radu stranke nijesu izabrale mjerodavno pravo, ugovor je podvrgnut pravu države u kojoj, ili ako to nije slučaj, iz koje zaposleni uobičajeno obavlja svoj posao, izvršavajući ugovor. Država u kojoj zaposleni uobičajeno obavlja posao ne mijenja se ako je zaposleni privremeno angažovan u drugoj državi.

3.Ako se mjerodavno pravo po stavu 2 ne može odrediti, ugovor je podvrgnut pravu države u kojoj se nalazi poslovna jedinica posredstvom koje je zaposleni angažovan.

4. Kad je jasno iz svih okolnosti sluĉaja da je ugovor bliži državi koja nije država navedena u stavovima 2. i 3., mjerodavno je pravo te druge države.

Za ugovor o radu mjerodavno je pravo koje su ugovorne strane izabrale prema članu 38 ovog zakona. Izborom prava ne može se zaposlenom uskratiti zaštita koju ima po prinudnim propisima prava koje bi bilo mjerodavno u slučaju nepostojanja izbora prava iz st. 2 i 3 ovog člana.

Ako ugovorne strane nisu izabrale mjerodavno pravo, za ugovor o radu mjerodavno je pravo države u kojoj zaposleni ispunjavajući ugovor o radu uobičajeno obavlja svoj posao ili, ako to nije slučaj, iz koje zaposleni ispunjavajući ugovor o radu uobičajeno obavlja svoj posao. U slučaju kada je zaposleni privremeno angažovan u drugoj državi smatra se da je na radu u državi u kojoj uobičajeno obavlja svoj posao.

Ako se mjerodavno pravo ne može odrediti primjenom stava 2 ovog člana, za ugovor je mjerodavno pravo države u kojoj se nalazi poslovna jedinica posredstvom koje je zaposleni angažovan.

81

Član 9Prinudni propisi

1.Prinudni propisi su oni čiju primjenu država smatra odlučujućom za očuvanje svog javnog interesa, posebno svoje političke, socijalne ili privredne organizacije, u takvoj mjeri da se primjenjuju na sve situacije koje ulaze u njihovo polje primjene bez obzira na pravo koje je mjerodavno za ugovor po ovoj Regulativi.2. Ova Regulativa ne ograničava primjenu prinudnih pravila prava države foruma.3.Mogu se uzeti u obzir prinudni propisi države u kojoj se ugovorne obaveze trebaju izvršiti ili su izvršene, ako je po tim prinudnim propisima nezakonito izvršenje ugovora. Pri ocjenjivanju da li uzeti u obzir te prinudne propise, uzima se u obzir svrha tih pravila, kao i posljedice njihove primjene ili neprimjene.

Član 10Norme neposredne primjene

Odredbe ovog zakona ne diraju u primjenu normi prava Crne Gore čija se primjena smatra toliko važnom za zaštitu javnog interesa, kao što je politički, društveni i privredni sistem države, da se primjenjuju na sve slučajeve koji ulaze u njihovo polje primjene, bez obzira na pravo koje je inače mjerodavno.

Sud može uzeti u obzir norme neposredne primjene druge države sa kojom je odnos blisko povezan. Pri odlučivanju o uzimanju tih normi u obzir, sud će cijeniti njihovu prirodu i svrhu, kao i posljedice njihove primjene ili neprimjene.

Potpuno usklađeno

Član 10

Pristanak i materijalna valjanost

1. Postojanje i punovažnost ugovora ili bilo koje njegove odredbe, ocjenjuje se po pravu koje bi se po ovoj regulativi primijenilo da su ugovor ili odredba punovažni.

Član 44 Postojanje i materijalna punovažnost

Za postojanje i punovažnost ugovora ili neke njegove odredbe mjerodavno je pravo koje bi bilo mjerodavno za ugovor, da su ugovor ili neka njegova odredba punovažni.

Ugovorna strana se može pozvati na pravo države svog uobičajenog boravišta radi utvrđivanja činjenice da nije pristala na ugovor ako iz okolnosti slučaja proizilazi da ne bi bilo razumno ocjenjivati njeno

Potpuno usklađeno

82

2. Ako iz okolnosti proizlazi da ne bi bilo opravdano ocjenjivati učinak ponašanja stranke po pravu što ga utvrđuje stav 1, može se ta stranka, što se tiče tvrdnje da nije dala pristanak na ugovor, pozivati na pravo države svog redovnog boravišta.

ponašanje po pravu koje bi bilo mjerodavno po stavu 1 ovog člana.

Član 11

Formalna valjanost

1. Ugovor koji je zaključen između lica, ili njihovih zastupnika, koji se nalaze u času zaključenja ugovora u istoj državi, punovažan je što se tiče forme, ako su ispunjene pretpostavke o formi po pravu koje po ovoj regulativi uređuje mjerodavno materijalno pravo ili pretpostavke o formi po pravu države u kojoj je zaključen.

2. Ugovor koji je zaključen između lica, ili njihovih zastupnika, koje se u času zaključenja ugovora nalaze u različitim državama, punovažan je što se tiče forme, ako su ispunjene pretpostavke o formi po mjerodavnom materijalnom pravu koje određuje ova regulativa, ili pretpostavke o formi po pravu države u kojoj se jedna

Član 45 Forma ugovora

Ugovor zaključen između lica koja se nalaze, ili čiji se zastupnici nalaze, u istoj državi u vrijeme njegovog zaključenja, punovažan je u pogledu forme ako ispunjava pretpostavke koje u pogledu forme propisuje pravo koje je po ovom zakonu mjerodavno za taj ugovor u pogledu sadržine ili po pravu države gdje je zaključen.

Ugovor zaključen između lica koja se nalaze, ili čiji se zastupnici nalaze, u različitim državama u vrijeme njegovog zaključenja punovažan je u pogledu forme ako ispunjava pretpostavke koje u pogledu forme propisuje pravo koje je po ovom zakonu mjerodavno za taj ugovor u pogledu sadržine ili pravo bilo koje države u kojoj se bilo koja strana ili njen zastupnik nalazio u vrijeme zaključenja ugovora ili pravo države

Potpuno usklađeno

83

ugovorna stranka ili njen zastupnik nalazi u času zaključenja ugovora, ili pretpostavke o formi ugovora po pravu države u kojoj jedna od ugovornih strana u tom času ima svoje uobičajeno boravište.

3. Jednostrani pravni posao koji se odnosi na postojeći ugovor ili ugovor koji se namjerava zaključiti, punovažan je što se tiče forme ako ispunjava pretpostavke o formi po materijalnom pravu koje se po ovoj Regulativi primjenjuje na ugovor ili bi se trebalo primijeniti na ugovor, ili pretpostavke o formi po pravu države u kojoj je taj jednostrani pravni posao preduzet, ili u kojoj osoba koja je preduzela pravni posao ima u tom času svoje uobičajeno boravište.

4. St. 1, 2 i 3 ovog člana ne primjenjuju se na ugovore na koje se primjenjuje član 6. Za formu takvih ugovora mjerodavno je pravo države u kojoj potrošač ima svoje uobičajeno boravište.

5. Izuzetak od st. 1 do 4, za ugovore čiji je predmet stvarno pravo na nepokretnosti, najam ili zakup nepokretnosti, podvrgnuti su što se tiče forme, pravu države u kojoj se nalazi nepokretnost,

u kojoj je bilo koja strana u to vrijeme imala uobičajeno boravište.

Jednostrana pravna radnja koja se odnosi na ugovor koji je zaključen ili koji treba zaključiti punovažna je u pogledu forme, ako ispunjava uslove koje u pogledu forme propisuje pravo koje je po ovom zakonu mjerodavno ili bi bilo mjerodavno za taj ugovor u pogledu sadržine ili pravo države u kojem je ta pravna radnja preduzeta ili pravo države u kojoj je lice koje je radnju preduzelo u to vrijeme imalo uobičajeno boravište.

Za formu potrošačkih ugovora mjerodavno je pravo države uobičajenog boravišta potrošača.

Ugovor čiji je predmet stvarno pravo na nepokretnosti ili zakup nepokretnosti punovažan je u pogledu forme ako ispunjava uslove u pogledu forme predviđene pravom države u kojoj se nepokretnost nalazi, ako prema tom pravu:

1) ti uslovi važe bez obzira na to u kojoj je državi ugovor zaključen i koje je pravo mjerodavno za ugovor, i 2) ti uslovi spadaju u prinudne propise.

84

ako po pravu te države :

a) te propise treba primjenjivati nezavisno od države gdje su ugovori zaključeni i nezavisno od prava koje je mjerodavno za ugovor, i

b) te propise ne može isključiti sporazum stranaka.

Član 12Polje primjene mjerodavnog prava

1. Pravo koje se primjenjuje na ugovor, naročito je mjerodavno za :a) njegovo tumačenje ;b)ispunjenje ugovornih obaveza;c)u granicama koje sudu daje njegovo procesno pravo, za posljedice potpunog ili djelimičnog neispunjenja, uključujući i utvrđenje naknade štete ako se to propisuje;d)različite načine prestanka obaveza, kao i zastarjelost i gubitak prava zbog proteka roka;e) posljedice ništavosti ugovora.Što se tiče načina ispunjenja i mjera koje su trebali preduzeti povjerioci u slučaju nepotpunog izvršenja, treba uzeti u obzir pravo države izvršenja.

Član 48 Polje primjene mjerodavnog prava

Pravo koje je mjerodavno za ugovorne odnose uređuje naročito:

1) tumačenje ugovora;

2) ispunjenje obaveza koje nastaju iz ugovora;

3) posljedice potpunog ili djelimičnog neispunjenja, uključujući i visinu naknade štete ako je propisana, a u okviru ovlašćenja koje sud ima prema svom procesnom pravu;

4) različite načine prestanka obaveza;

5) zastarjelost;

6) gubitak prava zbog proteka roka;

7) posljedice ništavosti ugovora.

Potpuno usklađeno

85

U pogledu vrste i načina ispunjenja kao i mjera koje povjerilac treba da preduzme u slučaju ispunjenja sa nedostacima, uzima se u obzir pravo države ispunjenja

Član 13.

Pravna i poslovna nesposobnost

U ugovoru zaključenom između lica koja se nalaze u istoj državi, fizičko lice, koje bi bilo sposobno po pravu te države, ne može se pozivati na svoju nesposobnost po pravu druge države, osim ako je pri zaključenju ugovora druga ugovorna stranka znala za njenu nesposobnost ili ju je previdjela zbog nemarnosti.

Poslovna sposobnost

Član 14

Za poslovnu sposobnost fizičkog lica mjerodavno je pravo države čiji je državljanin to lice. Ukoliko mjerodavno pravo za određeni pravni odnos predviđa posebne pretpostavke o poslovnoj sposobnosti, primijeniće se to pravo.

Ako je zaključen ugovor između lica koja se nalaze u istoj državi, lice koje je po pravu te države poslovno sposobno ne može se pozivati na svoju poslovnu nesposobnost po pravu neke druge države, osim ako je druga ugovorna strana u vrijeme zaključenja ugovora znala za tu poslovnu nesposobnost ili zbog grube nepažnje za to nije znala.

Odredbe iz stava 2 ovog člana ne važe za pravne poslove iz porodičnih i nasljednih odnosa, kao i za pravne poslove koji se odnose na stvarna prava na nepokretnostima koje se nalaze u drugoj

Potpuno usklađeno

86

državi, a ne u državi u kojoj je posao zaključen.

Član 14

Dobrovoljno ustupanje i ugovorna subrogacija

1. Za odnose između cedenta i cesionara iz ustupanja potraživanja koju cedent ima prema drugoj osobi ('dužniku'), mjerodavno je pravo koje je po ovoj regulativi mjerodavno za ugovor između cedenta i cesionara.

2. Pravo koje je mjerodavno za ustupljeno potraživanje uređuje njenu prenosivost, odnos između sticaoca i dužnika, pretpostavke pod kojima se na ustupanje može pozvati protiv dužnika, te oslobađajući učinak dužnikove činidbe.

3. Pojam 'ustupanje' u ovom članu uključuje potpuno ustupanje potraživanja, ustupanje potraživanja radi obezbjeđenja, kao i založna prava ili druga prava obezbjeđenja potraživanja.

Član 46

Ustupanje potraživanja

Na odnos između povjerioca (ustupilac) koji je ustupio svoje potraživanje prema drugoj osobi (dužniku) i novog povjerioca (prijemnika) primjenjuje se pravo koje je mjerodavno za ugovor o ustupanju potraživanja.

Pravo koje je mjerodavno za ustupljeno potraživanje uređuje prenosivost potraživanja, odnos između novog povjerioca i dužnika, uslove pod kojima se ustupanje može isticati protiv dužnika i pod kojim uslovima i na koji način se dužnik oslobađa obaveze.

Ustupanje potraživanja u smislu ovog člana uključuje potpuno ustupanje, ustupanje radi obezbjeđenja kao i založna prava ili druga prava obezbjeđenja potraživanja.

Potpuno usklađeno

87

Član 15

Subrogacija

Ako lice (povjerilac) ima ugovorno potraživanje prema drugom licu (dužnik) i ako je treće lice u obavezi da namiri povjerioca ili ako ga je namirilo na osnovu takve obveze, pravo koje uređuje obaveze trećeg lica da namiri povjerioca utvrđuje je li treće lice ovlašćeno i u kojoj mjeri ostvarivati prava protiv dužnika koja ima povjerilac prema dužniku po pravu koje uređuje njihove odnose.

Član 68

Zakonska subrogacija

Ako povjerilac ima potraživanje prema dužniku, a treće lice je u obavezi da namiri povjerioca, ili ga je izmirilo na osnovu te obaveze, pravo mjerodavno za obavezu trećih lica da namire povjerioca uređuje je li i u kojem obimu treće lice ovlašćeno prema dužniku da ostvaruje prava koja je povjerilac imao po pravu mjerodavnom za njihov odnos

Potpuno usklađeno

Član 16

Višestruka odgovornost

Ako povjerilac ima potraživanje prema više dužnika koji su odgovorni za isti dug, a jedan od dužnika namiri u potpunosti ili djelimično, pravo koje je mjerodavno za obavezu dužnika prema povjeriocu takođe je mjerodavno za pravo dužnika da traži regres od ostalih dužnika. Ostali dužnici mogu se pozivati na prigovore koje imaju protiv povjerioca u mjeri koja je dozvoljena po mjerodavnom pravu za njihove obaveze prema povjeriocu.

Član 69

Odgovornost više lica

Ako povjerilac ima potraživanje prema više dužnika koji odgovaraju za isti dug, a neki dužnik je, u potpunosti ili djelimično, već izmirio dug, za dužnikovo pravo regresa prema ostalim dužnicima mjerodavno je pravo koje je mjerodavno za obavezu dužnika prema povjeriocu. Ostali dužnici mogu prema tom dužniku isticati prigovore koje su imali prema povjeriocu u mjeri u kojoj je to dopušteno prema pravu koje je

Potpuno usklađeno

88

mjerodavno za njihovu obavezu prema povjeriocu.

Član 17

Prebijanje

Ako stranke nijesu ugovorile pravo na prebijanje, za prebijanje je mjerodavno pravo koje se primjenjuje na potraživanje protiv koga se prebijanje izjavljuje.

Član 47 Prebijanje

Ako pravo na prebijanje nije predviđeno ugovorom, za prebijanje je mjerodavno pravo koje je mjerodavno za potraživanje protiv koga se prebijanje izjavljuje.

Potpuno usklađeno

Član 18

Teret dokazivanja

1. Pravo mjerodavno za ugovorne obaveze po ovoj regulativi primjenjuje se u mjeri u kojoj u predmetu ugovornih obaveza sadrži pravila o zakonskoj presumpciji ili utvrđuje teret dokazivanja.

2. Da ugovor ili pravni čin imaju pravno dejstvo, može se dokazivati bilo kojom vrstom dokaza koje utvrđuje pravo države suda ili bilo koje pravo na koje upućuje član 11 po kojem je ugovor ili pravni čin punovažan, ako se dokaz takve vrste može izvesti pred sudom.

Član 70

Teret dokazivanja

Pravo mjerodavno za ugovorne i vanugovorne odnose primjenjuje se ako ono sadrži zakonske pretpostavke za ove odnose ili utvrđuje teret dokazivanja.

Pravno dejstvo ugovora ili pravne radnje može se dokazivati bilo kojim dokazom koji određuje pravo države suda ili bilo koje pravo na koje upućuje član 45 ovog zakona prema kojem je ta radnja punovažna u pogledu forme, pod uslovom da se taj dokaz može izvesti pred sudom koji postupa.

Potpuno usklađeno

89

Član 19

Uobičajeno boravište

1 Za svrhe ove regulative, uobičajeno boravište privrednih društava, organizacionih oblika i pravnih lica je mjesto njihove glavne uprave.

Uobičajeno boravište fizičkog lica u okviru obavljanja poslovne djelatnosti, je njegovo glavno mjesto poslovanja.

2. Ako je ugovor zaključen u okviru djelatnosti predstavništva, zastupništva ili druge poslovne jedinice, ili ako je po ugovoru za ispunjenje odgovorno neko predstavništvo, zastupništvo ili poslovna jedinica, uzima se kao mjesto uobičajenog boravišta mjesto gdje se nalazi predstavništvo, zastupništvo ili poslovna jedinica.

U svrhu određivanja uobičajenog boravišta

Član 40 Uobičajeno boravište

U smislu ove glave, uobičajeno boravište privrednih društava i drugih tijela, bilo da su pravna lica ili organizacioni oblici bez svojstva pravnog lica, je mjesto njihove glavne uprave.

Uobičajenim boravištem fizičkog lica koje obavlja poslovnu djelatnost smatra se njegovo glavno mjesto poslovanja.

Ako se ugovor sklapa u okviru poslovanja ogranka, zastupništva ili druge poslovne jedinice, ili ako je prema ugovoru za ispunjenje odgovoran neki ogranak, zastupništvo ili poslovna jedinica, uobičajeno boravište je mjesto gdje se ogranak, zastupništvo ili druga poslovna jedinica nalazi.

Za određivanje uobičajenog boravišta mjerodavno je vrijeme sklapanja ugovora.

Potpuno usklađeno

90

mjerodavno je vrijeme zaključenja ugovora.

Član 20

.

Isključenje uzvraćanja i upućivanja na treće prava (renvoi )

Primjena prava države koju određuje ova Regulativa znači primjenu pravnih pravila koja su na snazi u toj državi uz isključenje njenih pravila međunarodnog privatnog prava.

Član 4Uzvraćanje i (pre)upućivanje

U smislu ovog zakona, pod pravom određene države smatraju se pravne norme te države, uključujući i kolizione norme, osim ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije propisano.Uzvraćanje na pravo Crne Gore ili upućivanje na pravo treće države, nije dopušteno ako se radi o:

7) pravnom položaju pravnih lica i oblicima organizovanja koji nemaju svojstvo pravnog lica;

8) formi pravnih poslova;9) izboru mjerodavnog prava;10) izdržavanju;11) ugovornim odnosima;12) vanugovornim odnosima.U slučaju upućivanja iz stava 1 ovog

člana ako kolizione norme strane države uzvraćaju na pravo Crne Gore ili upućuju na pravo treće države, primjenjuje se materijalno pravo Crne Gore, odnosno materijalno pravo treće države.

Potpuno usklađeno

Član 21.

Javni poredak države suda

Javni poredakČlan 9

Neće se primijeniti odredba stranog prava čije je dejstvo očigledno suprotno javnom poretku Crne Gore.

Prilikom primjene stava 1 ovog člana, naročito se uzima u obzir intenzitet

Potpuno usklađen

91

Primjena pravnih odredaba određena ovom Regulativom može se odbiti samo ako je takva primjena očigledno nespojiva s javnim poretkom države suda.

povezanosti odnosa sa pravnim poretkom Crne Gore i značaj posljedica do kojih bi dovela primjena odredbe stranog prava.

Ako odredba stranog prava nije primijenjena, umjesto nje se, ukoliko je potrebno, primjenjuje odredba prava Crne Gore.

Član 22.

Države bez jedinstvenog pravnog poretka

1. Ako se država sastoji od više pravnih područja koje imaju vlastite propise za ugovorne obaveze, tada za određivanje mjerodavnog prava po ovoj regulativi svako pravno područje smatra se državom.

2. Država u kojoj postoje različita pravna područja koja imaju vlastite pravne propise za ugovorne obaveze nije dužna primijeniti ovu uredbu na sukobe prava tih pravnih područja.

Nejedinstven pravni poredakČlan 5

Ako je mjerodavno pravo države čiji pravni poredak nije jedinstven, a pravila ovog zakona ne upućuju na određeno pravno područje u toj državi, mjerodavno pravo određuje se po pravilima tog pravnog poretka. Ako se mjerodavno pravo države čiji pravni poredak nije jedinstven ne može utvrditi na način iz stava 1 ovog člana, mjerodavno je pravo područja u toj državi sa kojim postoji najbliža veza.

Potpuno usklađen

Član 23.

Odnos prema drugim propisima prava Zajednice

Uz izuzetak člana 7., ova regulativa ne dira u primjenu propisa prava Zajednice koji u posebnim

Nema odgovarajuće odredbe

neprenosivo

92

predmetima sadrže koliziona pravila o ugovornim obavezama.

Član 24.

Odnos prema Rimskoj konvenciji

1. Ova regulativa u državama članicama zamjenjuje Rimsku konvenciju, osim što se tiče područja države članica koja su unutar teritorijalne primjene te Konvencije i na koje se ova regulativa ne primjenjuje na osnovu člana 299. Ugovora.

2. U mjeri u kojoj ova regulativa zamjenjuje odredbe Rimske konvencije, svako upućivanje na tu konvenciju znači upućivanje na ovu regulativu.

Nema odgovarajuće odredbe neprenosivo

Član 25.

Odnos prema postojećim međunarodnim ugovorima

1. Ova regulativa ne dira u primjenu međunarodnih ugovora kojih su strane jedna ili više država članica u času usvajanja te regulative i koji sadrže koliziona pravila o ugovornim obavezama.

Nema odgovarajuće odredbeneprenosivo

93

2. Međutim, ova regulativa u odnosima između država članica ima prednost u odnosu na međunarodne ugovore zaključenim između dvije ili više država članica ako se takvi međunarodni ugovori odnose na predmete koje uređuje ova regulativa.

Član 26.Popis konvencija

1. Do 17. juna 2009. države članice moraju obavijestiti Komisiju o konvencijama navedenim u ĉlanu 25. stavu 1. Nakon tog datuma države ĉlanice moraju obavijestiti Komisiju o svakom otkazivanju takvih konvencija. 2. Unutar šest mjeseci od primanja obavještenja navedene u stavu 1., Komisija u Službenom listu Evropske unije objavljuje: (a) popis konvencija naveden u stavu 1.; (b) otkazivanja navedena u stavu 1.

Nema odgovarajuće odredbe neprenosivo

Član 27.Klauzula o pregledu

1. Do 17. juna 2013. Komisija Evropskom parlamentu, Savjetu i Evropskom ekonomskom i socijalnom odboru predaje izvještaj o primjeni ove Regulative. Prema potrebi izvještaju se prilažu prijedlozi za izmjene i dopune ove Regulative. Izvještaj uključuje: (a) studiju o mjerodavnom pravu vezano za ugovore o osiguranju te ocjenu uĉinka odredaba koje treba uvesti, ako ih ima; i

Nema odgovarajuće odredbe neprenosivo

94

(b) procjenu primjene ĉlana 6., posebno u pogledu dosljednosti prava Zajednice u podruĉju zaštite potrošaĉa. 2. Do 17. juna 2010. Komisija Evropskom parlamentu, Savjetu i Evropskom ekonomskom i socijalnom odboru predaje izvještaj o pitanju uĉinkovitosti ustupanja odnosno subrogacije potraživanja protiv trećih strana i prioritetu ustupljenog odnosno subrogiranog potraživanja nad pravom druge osobe. Prema potrebi izvještaju se prilažu prijedlozi za izmjene i dopune ove Regulative i ocjena uĉinka odredaba koje treba uvesti.

Član 28.

Vremensko polje primjene

Ova se regulativa primjenjuje na ugovore zaključene poslije 17. decembra 2009.

Nema odgovarajuće odredbe neprenosivo

Član 29.

Stupanje na snagu i primjena

Ova regulativa stupa na snagu dvadeset dana nakon njenog objavljivanja u Službenom listu Evropske unije.

Ona se primjenjuje od 17. decembra 2009., osim člana 26. koji se primjenjuje od 17. jula 2009.

Nema odgovarajuće odredbe neprenosivo

95

Regulativa (EZ) broj 864/2007

Član 1.

Polje primjene

1. Ova Regulativa primjenjuje se, u slučajevima koji uključuju sukob zakona, na vanugovorne obaveze u građanskim i trgovačkim stvarima. Ona se ne primjenjuje, posebno, na poreske, carinske i upravne stvari ni na odgovornost države za činjenje ili propuštanje u obavljanju svoje državne vlasti

2. Iz polja primjene ove Regulative isključeno je sljedeće:

(a) vanugovorne obveze proizašle iz porodičnih odnosa i odnosa koji, prema pravu mjerodavnom za takve odnose, imaju ista dejstva, uključujući obaveze izdržavanja;

(b) vanugovorne obaveze proizašle iz bračnoimovinskih odnosa, imovinskih odnosa koji, prema pravu mjerodavnom za takve odnose, imaju dejstva vezana s brakom, te testament i nasljeđivanja;

Nema odgovarajuće odredbe

neprenosivo

96

(c) vanugovorne obveze proizašle iz mjenica, čekova, obveznica I drugih prenosivih hartija od vrijednosti u mjeri u kojoj obaveze iz tih drugih prenosivih hartija od vrijednosti proizlaze iz njihovih obilježja prenosivosti;

(d) vanugovorne obaveze proizašle iz prava trgovačkih društava ili drugih pravnih lica koje se tiču pitanja kao što su nastanak upisom u upisnik ili na drugi način, pravna i poslovna sposobnost, unutrašnja organizacija ili likvidacija trgovačkih društava i drugih pravnih lica, lična odgovornost lica ovlašćenih za zastupanje i članova kao takvih za obaveze trgovačkog društva ili drugog pravnog lica i lična odgovornost revizora prema trgovačkom društvu ili prema njegovim članovima pri zakonom propisanim revizijama računovodstvenih

dokumenata;

(e) vanugovorne obaveze proizašle iz odnosa između osnivača, staratelja i korisnika trusta stvorenog voljom stranaka;

(f) vanugovorne obaveze proizašle iz nuklearne štete;

(g) vanugovorne obaveze proizašle iz povreda privatnosti i prava osobnosti, uključujući klevetu.

3. Ova Regulativa ne primjenjuje se na dokaze i postupak, bez uticaja na članove 21. i 22.

97

4. U smislu ove Regulative “država članica” znači bilo koja država članica osim Danske.

Član 2

Vanugovorne obaveze

Član 50Definicije

Šteta, po odredbama ove glave, predstavlja bilo koju posljedicu proizašlu iz štetne radnje, sticanja bez osnova, poslovodstva

Potpuno usklađeno

98

1. U smislu ove Regulative, šteta uključuje bilo koju posljedicu proizašlu iz štetne radnje, sticanja bez osnove, negotiorum gestio ili culpa in contrahendo.

2. Ova Regulativa primjenjuje se takođe na vanugovorne obaveze za koje je vjerovatno da će nastati.

3.Bilo koje upućivanje u ovoj Regulativi:

(a) na događaj koji je prouzrokovao štetu, uključuje i događaje koji su prouzrokovali štetu za koju je vjerovatno da će nastati; i

(b) na štetu, uključuje i štetu za koju je vjerovatno da će nastati.

bez naloga ili predugovorne odgovornosti.

Odredbe ove glave primjenjuju se i na vanugovorne obaveze za koje postoji vjerovatnoća da će nastati.

Svako upućivanje u ovoj glavi na događaj koji prouzrokuje štetu, uključuje i događaje za koje postoji vjerovatnoća da će nastupiti.

Svako upućivanje u ovoj glavi na štetu, uključuje i štetu za koju postoji vjerovatnoća da će nastati.

Član 3.

Opšta primjena

Pravo određeno ovom Regulativom primjenjuje se bez obzira je li ili nije pravo države članice.

Nema odgovarajuće odredbeneprenosivo

ŠTETNE RADNJE

Član 4.

Član 52

Vanugovorna odgovornost proizašla iz štetne radnje

Potpuno usklađeno

99

Opšte pravilo

1. Izuzev ako je drugačije određeno ovom regulativom, pravo mjerodavno za vanugovornu obavezu proizašlu iz štetne radnje pravo je države u kojoj je šteta nastala, bez obzira na državu u kojoj je nastupio događaj koji je prouzrokovao nastalu štetu i bez obzira na državu ili države u kojima su nastale indirektne posljedice tog događaja.

2. Međutim, kada i lice za koje se tvrdi da je odgovorno i lice koja trpi štetu, imaju svoje uobičajeno boravište u istoj državi u vrijeme nastanka štete, primjenjuje se pravo te države.

3. Kada je iz svih okolnosti slučaja jasno da je štetna radnja očigledno u užoj vezi s državom različitom od one iz stava 1 i 2, primjenjuje se pravo te druge države. Očigledno uža veza s drugom državom može se posebno zasnivati na prethodnom odnosu između stranaka, kao što je ugovor koji je usko povezan s odnosnom štetnom radnjom.

Opšte pravilo

Mjerodavno pravo za vanugovornu obavezu proizašlu iz štetne radnje je pravo države u kojoj je šteta nastala, bez obzira u kojoj državi je nastupio događaj koji je prouzrokovao nastalu štetu i bez obzira na državu ili države u kojima su nastale indirektne posljedice tog događaja, osim ako je drugačije određeno odredbama ove glave.

Međutim, kada lice za koje se tvrdi da je odgovorno i lice koje trpi štetu imaju svoje uobičajeno boravište u istoj državi u vrijeme nastanka štete, mjerodavno je pravo te države.

Kada je iz svih okolnosti slučaja jasno da je štetna radnja u očigledno bližoj vezi sa nekom drugom državom od one navedene u stavovima 1 i 2 ovog člana, mjerodavno je pravo te druge države. Očigledno bliža veza sa drugom državom može se zasnivati posebno na prethodnom odnosu između stranaka, kao što je ugovor koji je blisko povezan sa štetnom radnjom.

100

Član 5.

Odgovornost za proizvode

1. Bez uticaja na član 4. stav 2., pravo mjerodavno za vanugovornu obavezu proizašlu iz štete koju je prouzrokovao proizvod je:

(a) pravo države u kojoj je osoba koja trpi štetu imala svoje uobičajeno boravište u vrijeme nastanka štete, ako je proizvod bio prisutan na

tržištu te države; ili,

(b) pravo države u kojoj je proizvod pribavljen, ako je proizvod bio prisutan na tržištu te države; ili

(c) pravo države u kojoj je šteta nastala, ako je proizvod bio prisutan na tržištu te države.

Međutim, mjerodavno je pravo države u kojoj lice za koju se tvrdi da je odgovorno ima uobičajeno boravište ako nije moglo razumno predvidjeti

prisutnost na tržištu tog proizvoda ili proizvoda iste vrste u državi čije je pravo mjerodavno prema tačkama (a), (b) ili (c).

2. Kad je iz svih okolnosti slučaja jasno da je štetna radnja očigledno uže povezana s državom različitom od one iz stava 1., primjenjuje se pravo

Nema odgovarajuće odredbe Potpuno usklađeno Konvencija o zakonu koji se primjenjuje u

slučajevima odgovornosti

proizvođača za svoje proizvode iz 1973.

( Sl.list SFRJ Međunarodni ugovori br.8/77 Crna Gora je preuzela po sukcesiji) reguliše odgovornost

za proizvode.

101

te druge države. Očigledno uža veza s drugom državom može se temeljiti posebno na prethodnom odnosu između stranaka, kao što je ugovor koji je usko povezan s odnosnom štetnom radnjom.

Član 6

Povrede i ograničenje konkurencije

1. Pravo mjerodavno za vanugovornu obavezu proizašlu iz radnje povrede konkurencije na tržištu, pravo je države na čijoj teritoriji radnja ima ili je vjerojatno da će imati dejstvo na konkurentske odnose ili zajedničke interese potrošača.

2. Kada radnja povrede konkurencije na tržištu ima dejstvo isključivo na interese određenog konkurenta, primjenjuje se član 4.

3. (a) Pravo mjerodavno za vanugovornu obavezu proizašlu iz ograničenja konkurencije na tržištu, pravo je države na čijem tržištu ograničenje ima ili je vjerovatno da će imati učinak.

(b) Kada ograničenje ima ili je vjerovatno da će imati učinak na tržištu više od jedne države, lice koje zahtijeva naknadu štete i koje podnosi tužbu pred sudom u mjestu gdje tuženi ima prebivalište, može umjesto toga izabrati kao osnov svog zahtjeva pravo države toga suda, pod uslovom da je tržište

Član 53

Povrede i ograničenje konkurencije

Za vanugovornu obavezu proizašlu iz radnje povrede konkurencije na tržištu (nelojalna konkurencija) mjerodavno je pravo države na čijoj teritoriji radnja ima ili je vjerovatno da će imati dejstvo na konkurenciju na tržištu ili na zajedničke interese potrošača.

Kada radnja povrede konkurencije na tržištu ima dejstvo isključivo na interese određenog konkurenta, primjenjuje se član 52 ovog zakona.

Za vanugovornu obavezu proizašlu iz ograničenja konkurencije na tržištu mjerodavno je pravo države na čijem tržištu ograničenje ima ili je vjerovatno da će imati dejstvo.

Kad ograničenje ima ili je vjerovatno da će imati dejstvo na tržištu više država, a tuženi ima prebivalište u Crnoj Gori, lice koje zahtjeva naknadu štete može zasnovati svoj zahtjev na crnogorskom pravu, ako je tržište

Potpuno usklađeno

102

te države članice jedno od onih na kojima ograničenje konkurencije, iz kojeg proizlazi vanugovorna odgovornost za štetu na kojoj je zasnovan

zahtjev, ima direktno i bitno dejstvo; Kada tužilac podnosi tužbu, prema primjenjivim pravilima o nadležnosti, protiv više od jednog tuženog pred tim sudom, može izabrati kao osnov svog zahtjeva pravo države tog suda ako je ograničenje konkurencije na kojem počiva zahtjev protiv svakog od tih tuženih imalo direktno i bitno dejstvo takođe i na tržištu države članice toga suda.

4. Primjena prava mjerodavnog prema ovom članu, ne može biti otklonjena sporazumom prema članu 14.

Crne Gore jedno od onih na kojima ograničenje konkurencije, iz kojeg proizlazi vanugovorna odgovornost za štetu na kojoj se zasniva zahtjev, ima neposredno i bitno dejstvo. Kada tužilac podnosi tužbu protiv više tuženih, može svoj zahtjev zasnovati na crnogorskom pravu ako je ograničenje tržišne konkurencije na kojem zasniva zahtjev protiv svakog od tih tuženika imalo neposredno i bitno dejstvo i na tržištu Crne Gore.

Primjena mjerodavnog prava prema ovom članu ne može biti otklonjena sporazumom o izboru mjerodavnog prava prema članu 63 ovog zakona.

Član 7

Šteta po životnu sredinu

Pravo mjerodavno za vanugovornu obvezu proizašlu iz štete po životnu sredinu, ili štete koju trpe lica ili imovina, kao posljedice takve štete jeste pravo utvrđeno članom 4 stav 1, osim ako lice koje zahtijeva naknadu štete izabere kao osnov svog zahtjeva pravo države u kojoj je nastupio događaj

Član 54

Šteta po životnu sredinu

Za vanugovornu obavezu proizašlu iz štete po životnu sredinu ili štete koju trpe lica ili imovina, kao posljedicu takve štete, mjerodavno je pravo iz člana 52 stav 1 ovog zakona, osim ako lice koje zahtijeva naknadu štete izabere da zasnuje svoj

Potpuno usklađeno

103

koji je prouzrokovao štetu.zahtjev na pravu države u kojoj je nastupio događaj koji je prouzrokovao štetu.

Član 8.

Povreda prava intelektualne svojine

1. Pravo mjerodavno za vanugovornu štetu proizašlu iz povrede prava

intelektualne svojine pravo je države za koju se zahtijeva zaštita.

2. U slučaju kada vanugovorna obaveza proizlazi iz povrede jedinstvenog prava intelektualne svojine Zajednice, pravo mjerodavno za pitanja koja nisu uređena odnosnim propisom Zajednice pravo je države u kojoj je radnja povrede preduzeta.

3. Primjena prava mjerodavnog prema ovom članu ne može biti otklonjena sporazumom u skladu sa članom 14.

Opšte odredbe

Član 35

Za postojanje, punovažnost, obim, svojinu, prenosivost, trajanje i povrede autorskih prava, srodnih prava i drugih neregistrovanih prava intelektualne svojine mjerodavno je pravo države za koju je zatražena zaštita.

Za postojanje, punovažnost, obim, svojinu, prenosivost, trajanje i povrede registrovanog prava industrijske svojine mjerodavno je pravo države koja je odobrila ili registrovala ovo pravo

Potpuno usklađeno

Član 9

Industrijska akcija

Nezavisno od odredbe člana 4 stav 2, pravo mjerodavno za vanugovornu obavezu u pogledu odgovornosti lica u svojstvu radnika ili zaposlenog

Član 56

Industrijska akcija

Nezavisno od odredbe člana 52 ovog zakona, za vanugovornu obavezu koja se odnosi na odgovornost lica u svojstvu

Potpuno usklađeno

104

ili organizacije koja predstavlja njihove profesionalne interese za štetu prouzrokovanu industrijskom akcijom, koja je u toku ili je sprovedena, pravo je države u kojoj

akcija treba biti ili je bila sprovedena.

zaposlenog ili poslodavca ili organizacije koja zastupa njihove profesionalne interese za štetu prouzrokovanu štrajkom ili drugim oblikom industrijske akcije, koji je u toku ili koji je sproveden, mjerodavno je pravo države u kojoj štrajk odnosno drugi oblik industrijske akcije treba da bude ili je već sproveden.

Član 10

Sticanje bez osnova

1. Ako se vanugovorna obaveza proizašla iz sticanja bez osnova, uključujući plaćanje pogrešno primljenih iznosa, odnosi na odnos koji postoji između stranaka, kao što je odnos proizašao iz ugovora ili štetne radnje, koji je usko povezan s tim sticanjem bez osnova, podvrgnuta je pravu koje je mjerodavno za taj odnos.

2. Kada mjerodavno pravo ne može biti utvrđeno na osnovu stava 1 i kada stranke imaju svoje uobičajeno boravište u istoj državi u vrijeme nastupa događaja koji je prouzrokovao sticanje bez osnova, mjerodavno je pravo te države.

3. Kada mjerodavno pravo ne može biti utvrđeno na osnovu stava 1 ili 2, tada je to pravo države u

Član 60

Sticanje bez osnova, poslovodstvo bez naloga i predugovorna odgovornost

Ako se vanugovorna obaveza koja proizlazi iz sticanja bez osnova, uključujući plaćanje nedugovanih iznosa, tiče odnosa koji postoji između stranaka, kao što je odnos proizašao iz ugovora ili štetne radnje, koji je usko povezan sa sticanjem, za tu obavezu mjerodavno je pravo mjerodavno za taj odnos.

Kad mjerodavno pravo ne može biti utvrđeno na osnovu stava 1 ovog člana, a stranke imaju svoje uobičajeno boravište u istoj državi u vrijeme nastupanja događaja koji je prouzrokovao sticanje bez osnova, mjerodavno je pravo te države.

Potpuno usklađeno

105

kojoj se dogodilo sticanje bez osnova.

4. Ako je jasno iz cjeline okolnosti slučaja da vanugovorni odnos iz sticanja bez osnova ima očito užu vezu s drugom državom nego s onom naznačenom u stavovima 1., 2. i 3., primjenjuje se pravo takve druge države.

Kad mjerodavno pravo ne može biti utvrđeno na osnovu stava 1 ili 2 ovog člana, mjerodavno je pravo države u kojoj se dogodilo sticanje bez osnova.

Član 11

Negotiorum gestio

1. Ako se vanugovorna obaveza proizašla iz radnje preduzete bez potrebnog ovlašćenja u vezi s poslovima drugog lica, odnosi na odnos koji postoji između stranaka, kao što je odnos proizašao iz ugovora ili štetne radnje, koji je usko povezan s tom vanugovornom obavezom, podvrgnuta je pravu koje je mjerodavno za taj odnos.

2. Kada mjerodavno pravo ne može biti utvrđeno na osnovu stava 1 i stranke imaju svoje uobičajeno boravište u istoj državi u vrijeme nastupa događaja koji je prouzrokovao nastanak štete, mjerodavno je pravo te države.

3. Kada mjerodavno pravo ne može biti utvrđeno

Član 61

Poslovodstvo bez naloga

Ako se vanugovorna obaveza proizašla iz radnje preduzete bez potrebnog ovlašćenja u vezi s poslovima drugog lica tiče odnosa koji postoji između stranaka, kao što je odnos proizašao iz ugovora ili štetne radnje, koji je usko povezan s tom vanugovornom obavezom, primjenjuje se pravo koje je mjerodavno za taj odnos.

Kad mjerodavno pravo ne može biti utvrđeno na osnovu stava 1 ovog člana a stranke imaju svoje uobičajeno boravište u istoj državi u vrijeme nastupanja događaja koji je prouzrokovao nastanak štete,

Potpuno usklađeno

106

na osnovu st. 1 ili 2, tada je to pravo države u kojoj je radnja preduzeta.

(4) Ako je jasno iz cjeline okolnosti slučaja da vanugovorni odnos iz poslovodstva bez naloga ima očito užu vezu s drugim pravom nego s onim na koje upućuju stavovi 1.,2. i 3., primjenjuje se pravo te druge države.

mjerodavno je pravo te države.

Kad mjerodavno pravo ne može biti utvrđeno na osnovu st. 1 ili 2 ovog člana, mjerodavno je pravo države u kojoj je radnja preduzeta.

Član 12

Culpa in contrahendo

1. Pravo mjerodavno za vanugovornu obavezu proizašlu iz postupanja koja su prethodila zaključenju ugovora, bez obzira na to je li ugovor zaista zaključen ili nije, pravo je koje se primjenjuje na ugovor ili koje bi se primjenjivalo na ugovor da je on bio zaključen.

2. Kada mjerodavno pravo ne može biti utvrđeno na osnovu stava 1, tada je to:

(a) pravo države u kojoj je nastala šteta, bez obzira na državu u kojoj je nastupio događaj koji je prouzrokovao nastalu štetu i bez obzira na državu ili države u kojima su nastale indirektne posljedice toga događaja; ili

Član 62

Predugovorna odgovornost

Za vanugovornu obavezu proizašlu iz postupanja koja su prethodila zaključenju ugovora, bez obzira na to da li je ugovor zaključen ili nije, mjerodavno je pravo koje je mjerodavno za ugovor ili koje bi bilo mjerodavno za ugovor da je on bio zaključen.

Kad se mjerodavno pravo ne može utvrditi na osnovu stava 1 ovog člana, mjerodavno je:

1) pravo države u kojoj je nastala šteta, bez obzira na državu u kojoj je nastupio događaj koji je prouzrokovao nastalu štetu i bez obzira na državu ili

Potpuno usklađeno

107

(b) kada stranke imaju svoje uobičajeno boravište u istoj državi u vrijeme nastupanja događaja koji je prouzrokovao štetu, pravo te države; ili

(c) kada je iz svih okolnosti slučaja jasno da je vanugovorna obveza, proizašla iz postupanja koja su prethodila zaključenju ugovora, očigledno

uže povezana s državom različitom od one iz tačaka (a) i (b), pravo te druge države.

države u kojima su nastale posredne posljedice toga događaja ili

2) ako stranke imaju uobičajeno boravište u istoj državi u vrijeme kada je nastupio događaj koji je prouzrokovao štetu, pravo te države.

Član 13.

Primjena člana 8.

U skladu sa ovim poglavljem član 8. primjenjuje se na vanugovorne obaveze proizašle iz povrede prava intelektualne svojine.

Nema odgovarajuće odredbeneprenosivo

Član 14

Sloboda izbora

1. Stranke se mogu sporazumjeti o podvrgavanju vanugovornih obaveza pravu koje izaberu:

(a) sporazumom zaključenim nakon nastupanja događaja koji je prouzrokovao nastalu štetu; ili

(b) kada sve stranke obavljaju privrednu djelatnost, takođe i sporazumom slobodno pregovaranim prije nastupa događaja koji je prouzrokovao nastalu

Član 63

Opšte odredbe za vanugovorne obaveze

Izbor mjerodavnog prava

Stranke se mogu sporazumjeti o pravu mjerodavnom za vanugovornu obavezu:

1) sporazumom zaključenim poslije nastupanja događaja koji je prouzrokovao nastalu štetu ili

2) kad sve stranke obavljaju privrednu djelatnost, takođe i sporazumom

Potpuno usklađeno

108

štetu. Izbor mjerodavnog prava mora biti izričit ili proizlaziti s razumnom sigurnošću iz okolnosti slučaja i bez uticaja je na prava trećih osoba.

2. Kada su svi odlučujući elementi činjeničnog stanja u vrijeme nastupa događaja iz kojeg je proizašla šteta, prisutni u državi različitoj od one čije je pravo izabrano, stranački izbor ne utiče na primjenu odredbi prava te druge države koje ne mogu biti otklonjene sporazumom.

3. Kada su svi odlučujući elementi činjeničnog stanja u vrijeme nastupa događaja iz kojeg je proizašla šteta prisutni u jednoj ili više država članica, stranački izbor prava koje nije pravo bilo koje države članice ne utiče na primjenu odredbi prava Zajednice, i kada je to primjenjivo, njihova preuzimanja u pravo države članice suda, koje ne mogu biti otklonjene sporazumno.

slobodno ugovorenim prije nastupanja događaja koji je prouzrokovao nastalu štetu.

Izbor mjerodavnog prava mora biti izričit ili da jasno proizilazi iz okolnosti slučaja i bez uticaja je na prava trećih lica.Ako su svi drugi elementi činjeničnog stanja u vrijeme kada je nastupio događaj iz kojeg je proizašla šteta vezani za drugu državu, a ne za državu čije je pravo izabrano, izborom prava se ne može isključiti primjena prinudnih propisa prava te druge države.

Za vanugovornu obavezu proizišlu iz povrede prava intelektualne svojine isključena je mogućnost izbora mjerodavnog prava.

Član 15Polje primjene mjerodavnog prava

Pravu mjerodavnom za vanugovorne obaveze prema ovoj Regulativi podvrgnuti su naročito:

Član 64Polje primjene mjerodavnog prava

Pravo mjerodavno za vanugovorne obaveze uređuje naročito:

1) osnov i obim odgovornosti, uključujući

Potpuno usklađeno

109

(a) osnov i obim odgovornosti, uključujući utvrđenje lica koja mogu biti smatrana odgovornima za radnje koje su same preduzele;

(b) osnov za oslobođenje od odgovornosti, bilo koje ograničenje odgovornosti i bilo koja podjela odgovornosti;

(c) postojanje, priroda i odmjeravanje štete ili zahtijevanog pravnog sredstva;

(d) mjere koje sud može odrediti radi sprječavanja ili prestanka povrede ili štete ili radi obezbjeđenja isplate naknade, a u okviru ovlašćenja koje sud ima prema svom procesnom pravu;

(e) pitanje je li pravo zahtijevati naknadu štete ili pravno sredstvo prenosivo, uključujući nasljeđivanjem;

(f) lica ovlašćena na naknadu štete koju su lično pretrpjele;

(g) odgovornost za radnje drugog lica;

(h) način na koji obaveza može prestati i pravila o prekluziji i zastari, uključujući pravila o početku, zastoju i prekidu toka prekluzije ili zastare.

utvrđivanje koja lica mogu biti odgovorna za radnje koje su preduzela;

2) osnove za oslobođenje od odgovornosti, kao i za ograničenje i podjelu odgovornosti;

3) postojanje, prirodu i odmjeravanje štete ili njene naknade;

4) mjere koje sud može odrediti radi sprječavanja ili prestanka povrede ili štete ili radi obezbjeđenja isplate naknade, a u okviru ovlašćenja koje sud ima prema svom procesnom pravu;

5) prenosivost zahtjeva za naknadu štete uključujući i nasljeđivanjem;

6) lica koja imaju pravo na naknadu štete koju su lično pretpjela;

7) odgovornost za radnje drugog lica;

8) način na koji obaveza može prestati i pravila o prekluziji i zastari, uključujući pravila koja se odnose na početak, zastoj i prekid toka prekluzije ili zastare.

Član 16.

Međunarodna prinudna pravila

Norme neposredne primjeneČlan 10

Norme prava Crne Gore čija se primjena smatra posebno važnom za

Potpuno usklađeno

110

Ništa u ovoj Regulativi ne ograničava primjenu odredbi prava države suda u slučaju kada su one prinudne bez obzira na pravo inače mjerodavno za vanugovornu obavezu.

zaštitu javnog interesa, kao što je to politički, društveni ili ekonomski sistem države, primjenjuju se na sve slučajeve koji ulaze u njihovo polje primjene, bez obzira na pravo koje je inače mjerodavno.

Sud može uzeti u obzir norme neposredne primjene druge države sa kojom je odnos blisko povezan.

Prilikom odlučivanja o uzimanju u obzir normi iz stava 2 ovog člana, sud cijeni njihovu prirodu i svrhu, kao i posljedice njihove primjene ili neprimjene.

Član 17

Pravila sigurnosti i postupanja

Pri procjeni postupanja lica za koju se tvrdi da je odgovorno, uzimaju se u obzir kao činjenica i ukoliko je primjereno, pravila sigurnosti i postupanja koja su bila na snazi u mjestu i u vrijeme događaja koji je prouzrokovao odgovornost.

Član 65

Primjena propisa o bezbjednosti i postupanju

Pri ocjeni postupanja lica za koje se tvrdi da je odgovorno, uzimaju se u obzir kao činjenica i ukoliko je primjereno, propisi o bezbjednosti i postupanju koji su na snazi u mjestu i u vrijeme izvršenja štetne radnje.

Potpuno usklađeno

Član 18

Direktna tužba protiv osiguratelja odgovorne osobe

Lice koje je pretrpjelo štetu može svoj zahtjev podnijeti direktno protiv osiguratelja lica odgovornog za isplatu naknade ako pravo

Član 66

Tužba protiv osiguravača odgovornog lica

Lice koje je pretrpjelo štetu može svoj zahtjev podnijeti direktno protiv osiguravača lica odgovornog za isplatu

Potpuno usklađeno

111

mjerodavno za vanugovornu obavezu ili pravo mjerodavno za ugovor o osiguranju tako predviđa.

naknade ako to predviđa pravo mjerodavno za vanugovornu obavezu ili pravo mjerodavno za ugovor o osiguranju

Član 19

Subrogacija

Kada jedna osoba (“povjerilac”) ima vanugovorni zahtjev prema drugoj osobi (“dužniku”), i treća osoba ima obavezu ispunjenja prema povjeriocu ili je zaista ispunila obavezu prema povjeriocu, pravo mjerodavno za dužnost trećeg lica u pogledu ispunjenja prema povjeriocu mjerodavno je i za pitanje je li i u kojoj mjeri treće lice ovlašćeno koristiti se protiv dužnika pravima koja povjerilac ima protiv dužnika prema pravu koje je mjerodavno za njihov odnos.

Član 68Zakonska subrogacija

Ako povjerilac ima potraživanje prema dužniku, a treće lice je u obavezi da namiri povjerioca, ili ga je izmirilo na osnovu te obaveze, pravo mjerodavno za obavezu trećih lica da namire povjerioca uređuje je li i u kojem obimu treće lice ovlašćeno prema dužniku da ostvaruje prava koja je povjerilac imao po pravu mjerodavnom za njihov odnos. Potpuno usklađeno

Član 20

Odgovornost više lica

Ako povjerilac ima potraživanje prema nekoliko dužnika koji su odgovorni za isto potraživanje, i jedan od dužnika je već ispunio potraživanje u cijelosti ili djelimično, pitanje dužnikovog prava da zahtijeva naknadu od drugih dužnika podvrgnuto je pravu mjerodavnom za vanugovornu obavezu tog

Član 69

Odgovornost više lica

Ako povjerilac ima potraživanje prema više dužnika koji odgovaraju za isti dug, a neki dužnik je, u potpunosti ili djelimično, već izmirio dug, za dužnikovo pravo regresa prema ostalim dužnicima mjerodavno je pravo koje je mjerodavno za

Potpuno usklađeno

112

dužnika prema povjeriocima.

obavezu dužnika prema povjeriocu. Ostali dužnici mogu prema tom dužniku isticati prigovore koje su imali prema povjeriocu u mjeri u kojoj je to dopušteno prema pravu koje je mjerodavno za njihovu obavezu prema povjeriocu.

Član 21.

Valjanost u pogledu oblika

Jednostrana radnja kojom se namjerava proizvesti pravno dejstvo i koja je povezana s vanugovornom obavezom valjana je u pogledu oblika ako udovoljava uslovima u pogledu oblika predviđenima pravom mjerodavnim za odnosnu vanugovornu obavezu ili pravom države u kojoj je radnja preduzeta.

Tumačenje i primjena odredaba ove glaveČlan 67

Odredabe ove glave tumače se i primjenjuju u skladu sa Regulativom EZ/864/2007 Evropskog parlamenta i Savjeta od 17. jula 2007. godine o mjerodavnom pravu za vanugovorne obaveze – Rim II.

Potpuno usklađeno

Član 22

Teret dokazivanja

1. Pravo mjerodavno za vanugovornu obavezu prema ovoj regulativi primjenjuje se u mjeri u kojoj, u stvarima vanugovornih obaveza, sadrži pravila koja uspostavljaju pravne pretpostavke ili određuju teret dokazivanja.

2. Radnje kojima se namjerava proizvesti pravni učinak, mogu se dokazivati bilo kojim dokazom koji

Član 70

Teret dokazivanja

Pravo mjerodavno za ugovorne i vanugovorne odnose primjenjuje se ako ono sadrži zakonske pretpostavke za ove odnose ili utvrđuje teret dokazivanja.

Pravno dejstvo ugovora ili pravne radnje može se dokazivati bilo kojim dokazom koji određuje pravo države suda ili bilo koje

Potpuno usklađeno

113

priznaje pravo države suda ili bilo koje pravo na koje upućuje član 21 prema kojem je ta radnja valjana.

pravo na koje upućuje član 45 ovog zakona prema kojem je ta radnja punovažna u pogledu forme, pod uslovom da se taj dokaz može izvesti pred sudom koji postupa.

Član 23

Uobičajeno boravište

1. Za svrhe ove Regulative uobičajeno boravište privrednih društava i drugih tijela, nastalih upisom u upisnik ili bez upisa, jeste mjesto središnje uprave.

Kada događaj koji je prouzrokovao štetu nastupi ili šteta nastane u okviru poslovanja predstavništva, zastupništva ili bilo koje druge poslovne jedinice, mjesto u kojem je smješteno, predstavništvo zastupništvo ili bilo koja druga poslovna jedinica smatra se mjestom uobičajenog boravišta.

2. Za svrhe ove Regulative uobičajeno boravište fizičkog lica koja djeluje u okviru svoje poslovne djelatnosti je njegovo glavno mjesto poslovanja.

Član 51

Uobičajeno boravište

U smislu ove glave uobičajeno boravište privrednih društava i drugih tijela, bilo da su pravna lica ili organizacioni oblici bez svojstva pravnog lica, je mjesto njihove glavne uprave.

Ako štetni događaj nastupi ili šteta nastane u okviru poslovanja ogranka, zastupništva ili druge poslovne jedinice, uobičajeno boravište je mjesto gdje se ogranak, zastupništvo ili druga poslovna jedinica nalazi.

Uobičajenim boravištem fizičkog lica koje obavlja poslovnu djelatnost smatra se njegovo glavno mjesto poslovanja.

Potpuno usklađeno

Član 24. Uzvraćanje i (pre)upućivanjeČlan 4

Potpuno usklađeno

114

Isključenje uzvraćivanja i upućivanja dalje

Primjena prava bilo koje države predviđenog ovom Regulativom znači primjenu pravila na snazi u toj državi izuzev pravila međunarodnog privatnog prava.

U smislu ovog zakona, pod pravom određene države smatraju se pravne norme te države, uključujući i kolizione norme, osim ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije propisano.Uzvraćanje na pravo Crne Gore ili upućivanje na pravo treće države, nije dopušteno ako se radi o:

13) pravnom položaju pravnih lica i oblicima organizovanja koji nemaju svojstvo pravnog lica;

14) formi pravnih poslova;15) izboru mjerodavnog prava;16) izdržavanju;17) ugovornim odnosima;18) vanugovornim odnosima.

U slučaju upućivanja iz stava 1 ovog člana ako kolizione norme strane države uzvraćaju na pravo Crne Gore ili upućuju na pravo treće države, primjenjuje se materijalno pravo Crne Gore, odnosno materijalno pravo treće države.

Član 25.

Države s nejedinstvenim pravnim sistemom

1. Kad se država sastoji od nekoliko teritorijalnih jedinica, od kojih svaka ima vlastita pravna pravila u pogledu vanugovornih obaveza, svaka teritorijalna jedinica smatra se državom za svrhe utvrđivanja prava mjerodavnog prema ovoj Regulativi.

2. Država članica unutar koje različite teritorijalne jedinice imaju vlastita pravna pravila u pogledu

Nejedinstven pravni poredakČlan 5

Ako je mjerodavno pravo države čiji pravni poredak nije jedinstven, a pravila ovog zakona ne upućuju na određeno pravno područje u toj državi, mjerodavno pravo određuje se po pravilima tog pravnog poretka.

Ako se mjerodavno pravo države čiji pravni poredak nije jedinstven ne može utvrditi na način iz stava 1 ovog člana, mjerodavno je pravo područja u toj državi

Potpuno usklađen

115

vanugovornih obaveza, nije obvezna primjenjivati

ovu Uredbu na sukobe ograničene samo na prava takvih jedinica.

sa kojim postoji najbliža veza

Član 26.

Javni poredak države suda

Primjena odredbe prava bilo koje države predviđenog ovom Regulativom može biti odbijena samo ako je takva primjena očigledno nespojiva s javnim poretkom države suda.

Javni poredakČlan 9

Neće se primijeniti odredba stranog prava čije je dejstvo očigledno suprotno javnom poretku Crne Gore.

Prilikom primjene stava 1 ovog člana, naročito se uzima u obzir intenzitet povezanosti odnosa sa pravnim poretkom Crne Gore i značaj posljedica do kojih bi dovela primjena odredbe stranog prava.

Ako odredba stranog prava nije primijenjena, umjesto nje se, ukoliko je potrebno, primjenjuje odredba prava Crne Gore.

Potpuno usklađen

Član 27.

Odnos s drugim odredbama prava Zajednice

Ova Regulativa ne sprečava primjenu odredbi prava Zajednice u pogledu posebnih stvari koje propisuju koliziona pravila za vanugovorne obaveze.

Nema odgovarajuće odredbe neprenosivo

Član 28. Nema odgovarajuće odredbe neprenosivo

116

Odnos s postojećim međunarodnim konvencijama

1. Ova Regulativa ne sprječava primjenu međunarodnih konvencija kojih je stranka jedna ili više država članica u vrijeme usvajanja ove Regulative i koje propisuju koliziona pravila za vanugovorne obaveze.

2. Međutim, u odnosima između država članica ova Regulativa ima prednost pred konvencijama zaključenim isključivo između dvije ili više od njih u

mjeri u kojoj se te konvencije odnose na stvari uređene ovom Regulativom.

Član 29.

Popis konvencija

1. Do 11. juna 2008., države članice dužne su obavijestiti Komisiju o konvencijama na koje upućuje član 28. stav 1. Nakon tog datuma države članice dužne su obavijestiti Komisiju o svim otkazima takvih konvencija.

2. Komisija je dužna objaviti u Službenom listu Evropske unije u roku od šest mjeseci od prijema:

(i) popis konvencija na koje upućuje stav 1.;

(ii) otkaze na koje upućuje stav 1.

Nema odgovarajuće odredbe neprenosivo

ZAVRŠNE ODREDBE Nema odgovarajuće odredbe neprenosivo

117

Član 30.

Odredba o preispitivanju

1. Najkasnije 20. avgusta 2011., Komisija je dužna podnijeti Evropskom parlamentu, Savjetu i Evropskom socijalnom odboru izvještaj o primjeni

Regulative. Ako je potrebno, izvještaj mora biti popraćen predlozima za prilagođavanje ove Regulative. Izvještaj mora uključivati:

(i) istraživanje o učincima načina na koji se postupa sa stranim pravom u različitim pravnim sistemima i o mjeri u kojoj sudovi država članica primjenjuju strano pravo u praksi na temelju ove Regulative;

(ii) istraživanje o učincima člana 28. ove Regulative u pogledu Haške konvencije od 4. maja 1971. o pravu mjerodavnom za saobraćajne nesreće.

2. Najkasnije 31. decembra 2008., Komisija je dužna podnijeti Evropskom parlamentu, Savjetu i Evropskom socijalnom odboru istraživanje o stanju

na području prava mjerodavnog za vanugovorne obaveze proizašle iz povrede privatnosti i prava ličnosti, uzimajući u obzir pravila u pogledu slobode štampe i slobode izražavanja u medijima, i o kolizionopravnim pitanjima u odnosu Direktive 95/46/EZ Evropskog parlamenta i Savjeta od 24. oktobra 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom

118

ličnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka.

Član 31.

Primjena s obzirom na vrijeme

Ova Regulativa primjenjuje se na događaje koji su prouzrokovali štetu, nastale nakon njenog stupanja na snagu.

Nema odgovarajuće odredbe neprenosivo

Član 32.

Datum primjene

Ova Regulativa primjenjuje se od 11. januara 2009., izuzev člana 29. koji se primjenjuje od 11. juna 2008. Ova Regulativa obavezujuća je u cijelosti i direktno primjenjiva u državama članicama u skladu sa Ugovorom o osnivanju Evropske zajednice.

Nema odgovarajuće odredbe neprenosivo

Regulativa Savjeta (EZ) broj 4/2009

GLAVA 1.

POLJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Član 1.

Polje primjene

Nema odgovarajuće odredbe neprenosivo

119

1. Regulativa će se primjenjivati na obaveze izdržavanja proizašle iz porodičnih odnosa, roditeljstva, braka ili srodstva.

2. U ovoj se Regulativi pojam «država članica» odnosi na države članice u kojima se Regulativa primjenjuje.

Član 2.

Definicije

1. U smislu ove Regulative:

1. Pojam «odluka» podrazumijeva odluku u predmetima izdržavanja koju donese sud države članice, bez obzira na naziv odluke, uključujući rješenje, nalog, presudu ili nalog za izvršenje kao i odluku o troškovima ili izdacima postupka koju donese sudski službenik. U smislu Glave VII. i VIII. pojam «odluka» podrazumijevaće i odluku u predmetu izdržavanja donesenu u trećoj državi.

2. Pojam «sudska nagodba» podrazumijeva nagodbu u predmetima izdržavanja koju je potvrdio sud ili je sklopljena pred sudom u toku postupka.

3. Pojam «javna isprava» podrazumijeva:

a) dokument u predmetu izdržavanja koji je formalno sastavljen ili registrovan kao javna isprava u državi članici porijekla i čija se vjerodostojnost

nema odgovarajuće odredbe

neprenosivo

Definicije navedene u članu 2 Regulative su

regulisane drugim zakonima.

120

odnosi na:

i) sadržaj i potpis na ispravi, i

ii) da je izdana od tijela javne vlasti ili drugog ovlašćenog tijela za tu svrhu

b) sporazum o obavezi izdržavanja sklopljen pred upravnim tijelom ili kojeg je ovjerilo to tijelo;

4. Pojam «država porijekla» podrazumijeva državu članicu u kojoj je, zavisno od slučaja, donesena presuda ili je sklopljena ili potvrđena sudska nagodba te izdata javna isprava.

5. Pojam «država izvršenja» podrazumijeva državu članicu u kojoj se traži izvršenje presude, sudske nagodbe ili javne isprave.

6. Pojam «država članica moliteljica» podrazumijeva državu članicu čiji središnji organ dostavlja molbu u skladu sa poglavljem VII.

7. Pojam «zamoljena država članica» podrazumijeva državu članicu čiji središnji organ prima molbu u skladu sa poglavljem VII.

8. Pojam «Država članica ugovornica Haške konvencije 2007.» podrazumijeva državu koja je potpisnica «Haške konvencije o međunarodnoj naplati pomoći za djecu i drugih oblika porodičnog izdržavanja» od 23. novembra 2007. (u daljem

121

tekstu Haška konvencija 2007.) do mjere u kojoj se navedena Konvencija primjenjuje između Zajednice i te države.

9. Pojam «sud porijekla» podrazumijeva sud koji je donio odluku koju treba izvršiti.

10. Pojam «povjerilac» podrazumjeva pojedinca kome se uzdržavanje duguje ili se njegovo dugovanje pretpostavlja.

11. Pojam «dužnik» podrazumijeva pojedinca koji duguje ili se pretpostavlja da duguje izdržavanje.

2. U smislu ove Regulative pojam «sud» podrazumijeva i upravna tijela države članice nadležna za postupanje u predmetima izdržavanja, a koja mogu dati jemstva da će postupati

nepristrasno i pravično, da će omogućiti strankama da budu saslušane, uz uslov da po pravu države članice u kojoj su osnovane njihove odluke:

i) mogu biti predmet žalbe ili revizije pred sudom, i, ii) imaju istu pravnu snagu i učinak kao sudske odluke donesene u istoj stvari.

Ova upravna tijela biti će navedena u dodatku X. Taj dodatak će biti izrađen i dopunjen u skladu sa postupku rukovođenja navedenom u članu 73. st. 2. na zahtjev države članice u kojoj je odnosno upravno tijelo osnovano.

122

3. U svrhu čl. 3., 4. i 6. pojam «prebivalište» zamjenjuje pojam «državljanstvo» u onim državama članicama koje taj pojam upotrebljavaju kao poveznicu u porodičnim predmetima.

U svrhu čl. 6. stranke koje imaju «prebivalište» u različitim teritorijalnim jedinicama iste države članice smatraće se da imaju zajedničko prebivalište u toj državi članici.

Član 3

NADLEŽNOST

Opšte odredbe

U predmetima izdržavanja u državama članicama nadležan je:a) sud mjesta gdje tuženi ima uobičajeno boravište;b) sud mjesta povjeriočevog uobičajenog boravišta;c) sud koji je, prema svom (nacionalnom) pravu nadležan da postupa u predmetu ličnog statusa kojem je predmet izdržavanja sporedan, osim ako se ta nadležnost temelji samo na državljanstvu jedne od stranaka; ilid) sud koji je, prema svom (nacionalnom) pravu, nadležan da postupa u predmetu roditeljske odgovornosti kojem je predmet izdržavanja sporedan, osim ako se ta nadležnost temelji samo na državljanstvu jedne od stranaka.

Član 134

Izdržavanje

Opšte pravilo

U sporovima o izdržavanju sud Crne Gore je nadležan ako:

1) tuženi ima uobičajeno boravište u Crnoj Gori,

2) povjerilac obaveze izdržavanja ima uobičajeno boravište u Crnoj Gori, ili

3) se o izdržavanju odlučuje u sporu koji se vodi pred sudom Crne Gore o statusnim odnosima ili roditeljskom staranju.

Potpuno usklađeno

Član 4. Sporazum o nadležnosti stranog suda Potpuno usklađeno

123

Izbor suda

1. Stranke se mogu sporazumjeti da će slijedeći sud ili sudovi država članica biti nadležni za rješenje njihova spora u predmetima izdržavanja koji su već nastali ili će nastati:

a) sud ili sudovi država članica uobičajena boravišta jedne od stranaka;

b) sud ili sudovi država članica državljanstva jedne od stranaka;

c) u slučaju obveza izdržavanja između supružnika ili bivših supružnika:

i) sud nadležan za njihov bračno imovinski spor;

ii) sud ili sudovi države članice posljednja zajednička

uobičajena boravišta supružnika u razdoblju od barem jedne godine. Uslovi navedeni u točkama a, b ili c trebaju biti zadovoljeni u vrijeme sklapanja sporazum o izboru suda ili u vrijeme pokretanja postupka pred sudom.

Nadležnost o kojoj su se stranke sporazumjele je isključiva, osim ako se stranke nisu drugačije sporazumjele.

2. Sporazum o sudskoj nadležnosti treba biti zaključen u pisanom obliku. Svako priopćenje elektronskim putem koje omogućuje trajno

Čan 104U stvarima u kojima mogu

slobodno da raspolažu svojim pravima, stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti stranog suda ili stranih sudova za rješavanje već nastalog spora ili spora koji će nastati iz određenog pravnog odnosa, ukoliko ne postoji isključiva nadležnost suda Crne Gore.

Nadležnost stranog suda iz stava 1 ovog člana je isključiva, osim ako su se stranke drukčije sporazumjele.

Forma sporazuma o nadležnostiČlan 105

Sporazum o nadležnosti 4) zaključuje se ili potvrđuje u

pisanoj formi; ili5) zaključuje se u formi koja je u

skladu sa praksom koju su ugovorne strane međusobno uspostavile; ili

6) u međunarodnoj trgovini i prometu, zaključuje se u formi koja je u skladu sa običajem koji je ugovornim stranama bio poznat ili je morao da im bude poznat i koji je u toj oblasti trgovine, odnosno prometa široko poznat i redovno ga slijede ugovorne strane u ugovorima istog tipa.

124

bilježenje sporazuma izjednačuje se s pisanim.

3. Ova se odredba ne primjenjuje na spor o obavezi

izdržavanja djeteta mlađeg od 18 godina.

4. Ukoliko su se stranke sporazumjele o isključivoj nadležnosti suda ili sudova država članica Konvencije o nadležnosti I priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima sklopljene 30. oktobra 2007. u Luganu (dalje: Luganska konvencija), a ta država nije država članica, navedena se Konvencija primjenjuje izuzev sporova o predmetima navedenim u stavu 3.

Smatra se da je sporazum o nadležnosti zaključen u pisanoj formi ako je zaključen putem sredstava elektronske komunikacije, koja omogućavaju trajan zapis sporazuma.

Član 5.

Nadležnost temeljena na upuštanju tuženika u

raspravljanje

Pored nadležnosti na osnovu drugih odredaba ove Regulative, sud države članice pred kojim se tuženik upusti u postupak je nadležan. To pravilo ne važi kada se tuženik upustio u postupak samo radi osporavanja nadležnosti.

nema odgovarajuće odredbe neprenosivoPitanje nadležnosti je regulisano Zakonom o parničom postupku.

Član 6. Pomoćna nadležnost

Kada nijedan sud država članica nije nadležan u skladu sa čl. 3., 4. i 5. i nijedan sud države stranke Luganske konvencije koja nije država članica nije nadležna u skladu sa odredbama te Konvencije,

nema odgovarajuće odredbe

neprenosivo Pitanje nadležnosti je regulisano Zakonom o parničom postupku.

125

nadležan je sud države članice zajedničkog državljanstva stranaka.

Član 7.

Forum necessitatis

Kada nijedan sud države članice nije nadležan u skladu sa čl. 3., 4., 5. i 6., sudovi države članice izuzetno mogu prihvatiti nadležnost za predmet koji opravdano ne može biti iznesen ili proveden ili je nemoguć u trećoj državi s kojom predmet ima

blisku vezu. Spor mora biti u razumnoj vezi s državom članicom suda pred kojom je postupak pokrenut.

nema odgovarajuće odredbe neprenosivoPitanje nadležnosti je regulisano Zakonom o parničom postupku.

Član 8.

Ograničenja na postupanje

1. Kada je odluka donesena u državi članici ili državi potpisnici Haške konvencije 2007. u kojoj povjerilac uobičajeno boravi, dužnik ne može pokrenuti postupak za izmjenu odluke ili donošenje nove odluke ni u jednoj drugoj državi članici sve

dok povjerilac zadržava uobičajeno boravište u državi u kojoj je odluka donesena.

2. Stav 1. se ne primjenjuje:

a) ako su se stranke u skladu sa čl. 4 suglasile o

nema odgovarajuće odredbe neprenosivo

126

izboru suda te druge države ugovornice,

b) kada povjerilac prećutno pristane na nadležnost suda druge države članice u skladu sa čl. 5

c) kada nadležno tijelo države ugovornice Haške

konvencije 2007. koja je država odluke ne može ili ne prihvata nadležnost za izmjenu odluke ili donošenje nove odluke; ili

d) kada odluka države ugovornice Haške konvencije

2007. koja je država odluke ne može biti priznata ili

proglašena izvršnom u državi članici u kojoj je

pokrenut postupak za izmjenu odluke o izdržavanju ili donošenju nove odluke.

Član 9.

Pokretanje postupka pred sudom

U svrhu ove Glave smatra se da je pred sudom pokrenut postupak:

a) u trenutku kada je podnesak kojim se pokreće postupak ili ekvivalentni podnesak podnesen sudu, pod pretpostavkom da tužilac nije kasnije propustio preduzeti što je trebao da se dostava izvrši tuženom,

Nema odgovarajuće odredbe Potpuno usklađeno Pokretanje postupka je regulisanao Zakonom o parničnom postupku.

127

ili b) ako se podnesak treba dostaviti prije podnošenja sudu, u trenutku kada ga je primio organ odgovoran za dostavljanje, pod pretpostavkom da tužilac kasnije nije propustio preduzeti što je trebalo da se podnesak dostavi sudu.

Član 10.

Ispitivanje nadležnosti

Sud države članice proglašava se po službenoj dužnosti nenadležnim ako je pred njim pokrenut postupak radi spora za koji po ovoj Regulativi nije nadležan.

nema odgovarajuće odredbepotpuno usklađeno

Pitanje nadležnosti je regulisano Zakonom o parničom postupku.

Član 11.

Ispitivanje nadležnosti i njene dopuštenosti

1. Ukoliko se tuženik uobičajena boravišta u državi članici drugoj od one u kojoj je postupak pokrenut ne upusti u postupak, sud nadležan za postupanje zastaće s postupkom toliko dugo dok ne ustanovi da je tuženik bio u mogućnosti primiti podnesak kojim se pokreće postupak ili ekvivalentni

podnesak tako pravovremeno da je mogao pripremiti svoju odbranu ili da su u tu svrhu preduzete sve potrebne mjere.

nema odgovarajuće odredbe

potpuno usklađeno Opšta pravila parničnog postupka regulisana

Zakonom o parničnom postupku.

128

2. Čl. 19. Regulative Savjeta br. 1393/2007 primjenjuje se umjesto odredbi tačke 1. ovog člana ukoliko podnesak kojim se pokreće postupak ili ekvivalentni podnesak u skladu sa toj Regulativi treba proslijediti iz jedne države članice u drugu.

3. Ako se ne primjenjuju odredbe Regulative 1393/2007, primjenjuje se čl. 15. Haške konvencije od 15. novembra 1965. o dostavi u inostranstvo sudskih i vansudskih podnesaka u građanskim i trgovačkim predmetima, ako u skladu sa tom

Konvencijom podnesak kojim se pokreće postupak ili ekvivalentni podnesak treba proslijediti u inostranstvo.

Član 12. Litispendencija

1. Ako su pred sudovima različitih država članica podnesene tužbe o istom zahtjevu između istih stranaka, sud kome je kasnije podnesena tužba prekida postupak po službenoj dužnosti sve do trenutka dok se ne utvrdi nadležnost suda pred kojim je prethodno podnesena tužba.

2. Kada se utvrdi nadležnost suda kojem je prethodno podnesena tužba, sud kome je tužba kasnije podnesena proglašava se nenadležnim u korist navedenog suda.

Međunarodna litispendencijaČlan 114

Sud Crne Gore prekinuće postupak na zahtjev stranke ako je u toku spor pred stranim sudom u istoj pravnoj stvari i između istih stranaka, i to ako:

4) je prvo pred stranim sudom pokrenut postupak po tom sporu;

5) je u pitanju spor za čije suđenje ne postoji isključiva nadležnost suda Crne Gore;

6) se može opravdano očekivati da će ta sudska odluka biti podobna za

Potpuno usklađeno

129

priznanje i izvršenje u Crnoj Gori.

Član 13. Povezani postupci

1. Ako su pred sudovima različitih država članica u postupku povezane tužbe, svaki sud osim onog pred kojim je prvo pokrenut postupak može prekinuti postupak.

2. Ako su u toku prvostepeni postupci, svaki sud osim onoga pred kojim je prvo pokrenut postupak može se na zahtjev jedne od stranaka proglasiti nenadležnim, ako je sud pred kojim je prvo pokrenut postupak nadležan za odnosne tužbe te njegovo pravo dozvoljava takvo povezivanje tužbi.

3. U smislu ovoga člana tužbe se smatraju povezanim ako između njih postoje tako bliske veze da je opravdan zajednički postupak i odluka, kako bi se izbjeglo donošenje protivrječnih odluka u odvojenim postupcima.

nema odgovarajuće odredbe

neprenosivo

Član 14.

Privremene, uključujući zaštitne mjere

Od sudova država članica mogu se zahtjevati privremene uključujući zaštitne mjere, koje predviđa pravo te države članice, iako su za odlučivanje o glavnoj stvari po ovoj regulativi

nema odgovarajuće odrede neprenosivo

130

nadležni sudovi druge države članice.

Član 15

Određivanje mjerodavnog prava

Pravo mjerodavno za obaveze izdržavanja određuje se u skladu sa Haškim protokolom o pravu mjerodavnom za obaveze izdržavanja od 23. novembra 2007. godine u državama članicama u kojima je na snazi.

nema odgovarajuće odredbe neprenosivo

Član 16.

Polje primjene ove glave

1. Ova glava reguliše priznanje, izvršnost i izvršenje odluka koje ulaze u polje primjene ove regulative.

2. Poglavlje 1. će se primjenjivati na odluke donesene u državama članicama vezanim Haškim protokolom 2007.

3. Poglavlje 2. će se primjenjivati na odluke donesene u državama članicama koje nisu vezane Haškim protokolom 2007.

4. Poglavlje 3. će se primjenjivati na sve odluke.

nema odgovarajuće odredbeneprenosivo

Član 17. Ukidanje egzekvature neusklađeno U našem pravnom sistemu postoji

postupak priznanja i

Do ulaska CG u EU.

131

1.Odluka donesena u državi članici vezanoj Haškim

protokolom 2007. biti će priznata u drugoj državi članici bez potrebe sprovođenja ikakvog posebnog postupka i bez mogućnosti protivljenja njenom priznanju.

2. Odluka donesena u državi članici vezanoj Haškim

protokolom 2007. koja je izvršna u toj državi članici bit će izvršna i u drugoj državi članici bez potrebe proglašenja izvršnosti.

nema odgovarajuće odredbeizvršenja stranih

sudskih i arbitražnih odluka.

Član 18. Zaštitne mjere

Izvršna odluka po sili će zakona nositi ovlašćenje za sprovođenje bilo koje zaštitne mjere koja postoji po pravu države članice izvršenja.

nema odgovarajuće odredbeneprimjenjivo

Član 19. Pravo na ispitivanje

1. Tuženik koji se nije upustio u postupak u državi članici odluke ima pravo podnijeti zahtjev za ispitivanje odluke pred nadležnim sudom te države članice kada:

a) mu podnesak kojim se započinje postupak ili ekvivalentan podnesak nije dostavljen u razumnom vremenu i na taj je način bio onemogućen prirediti svoju obranu;

b) je bio spriječen osporavati potraživanje izdržavanja zbog više sile ili izvanrednih okolnosti a

nema odgovarajuće odredbe

neprenosivo

132

koje su nasupile bez njegove krivnje; osim ukoliko je propustio osporiti odluku kada je to mogao učiniti.

2. Rok za podnošenje zahtjeva za ispitivanje odluke teče od dana kada je tuženik stvarno upoznat sa sadržajem odluke I mogao je djelovati, a najkasnije od datuma kada je prva izvršna mjera proizvela pravni učinak čineći njegovu imovinu neraspoloživom u cijelosti ili dijelu. Tuženik će djelovati žurno, u svakom slučaju unutar 45 dana. Rokovi se ne mogu produžiti zbog prostorne udaljenosti.

3. Ako sud odbije zahtjev za ispitivanjem naveden u stavku 1. jer se nijedan od razloga za ispitivanje naveden u stavku 1. ne može primijeniti, odluka ostaje na snazi. Ako sud odluči da je zahtjev osnovan iz nekog od razloga navedenih u stavku 1. odluka će biti ništava i nevažeća. Ipak, povjerilac neće izgubiti pogodnosti stvarnog prekida zastarijevanja ili prekluzivnog roka, ili prava na retroaktivno potraživanje izdržavanja stečeno u ranijim postupcima.

Član 20. Dokumenti potrebni za izvršenje

1. U svrhu priznanja odluke u drugoj državi članici, podnositelj zahtjeva će organima nadležnim za izvršenje predočiti:

IspraveČlan 156

Uz predlog za priznanje ili oglašavanje izvršnom strane sudske odluke prilažu se i:

4) odluka u izvorniku ili ovjerenom prepisu uz

Djelimično usklađeno Nepostojanje standardnog obrasca iz

Priloga I.

Do ulaska CG u EU.

133

a) preslik odluke koja ispunjava uslove potrebne za

utvrđivanje njezine autentičnosti;

b) izvadak iz odluke koji je sud odluke izdao koristeći standardni obrazac iz dodatka I.

c) ako je prikladno, pismeno koje pokazuje iznos svih dugovanja te datum na koji je taj iznos izračunat;

d) ako je potrebno, transliteraciju ili prevod sadržaja obrasca navedenog u točki b.) na službeni jezik države članice izvršenja ili, ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, na službeni jezik ili jedan od službenih jezika sudskog postupka

mjesta u kojemu je zahtjev podnesen, u skladu sa pravu te države članice, ili na drugi jezik koji je

država članica naznačila da će prihvatiti. Svaka država članica može naznačiti koji će službeni jezik ili jezike institucija Evropske unije osim svoga prihvatiti za popunavanje obrasca. 2. Nadležno tijelo državi članice izvršenja ne može od podnositelja zahtjeva tražiti da predoči prevod odluke. Ipak,

prevod može tražiti ukoliko se izvršenje odluke osporava.

3. Svaki prevod po ovom članku mora načiniti osoba

ovjereni prevod ovlašćenog sudskog tumača;

5) potvrda da je odluka pravosnažna po pravu države u kojoj je donijeta;

potvrda da je odluka izvršna po pravu države u kojoj je donijeta ako se zahtijeva

oglašavanje odluke izvršnom.

134

koja je za to kvalificirana u jednoj od država članica.

Član 21.

Odbijanje ili obustava izvršenja

1. Razlozi za odbijanje ili obustava izvršenja predviđeni pravom države članice izvršenja primjeniti će se ukoliko nisu nespojivi s primjenom stavova 2 i 3.

2. Nadležno tijelo države članice izvršenja će na zahtjev dužnika u cijelosti ili dijelu odbiti izvršenje odluke suda odluke ukoliko se pravo na izvršenje odluke suda porijekla ugasilo zbog proteka

zastarnog roka ili isteka prekluzivnog roka, bilo po pravu države članice odluke, bilo po pravu države članice izvršenja, zavisno od toga koja predviđa duži zastarni rok. Nadalje, nadležno tijelo države članice izvršenja na zahjtev dužnika može odbiti u cijelosti ili u dijelu izvršenje odluke suda porijekla ukoliko je ona nespojiva s odlukom donesenom u državi članici izvršenja ili s odlukom donesenom u drugoj državi ili trećoj državi, a koja ispunjava pretpostavke nužne za priznanje te odluke u državi članici izvršenja.

Odluka kojom se mijenja ranija odluka o izdržavanju na osnovu izmijenjenih okolnosti neće se smatrati nespojivom odlukom u smislu drugog podstava.

nema odgovarajuće odredbe neprenosivo

135

3. Nadležno tijelo države članice izvršenja može na zahtjev dužnika obustaviti u cijelosti ili dijelu izvršenje odluke suda porijekla ukoliko je u skladu sa čl. 19. pred nadležnim sudom države članice odluke pokrenut postupak po zahtjevu za ispitivanje odluke suda države porijekla. Nadalje, nadležno će tijelo države članice izvršenja na zahtjev dužnika obustaviti izvršenje odluke suda države porijekla kada je izvršnost te odluke obustavljena u državi članici odluke.

Član 22. Bez pravnih učinaka na postojanje roditeljskih odnosa

Priznanje i izvršenje odluke o izdržavanju po ovoj Regulativi ni na koji način ne implicira priznanje porodičnih odnosa, roditeljstva, braka ili srodstva koji su temelj za donošenje odluke o izdržavanju.

nema odgovarajuće odredbeneprenosivo

Član 23. Priznanje

1. Odluka donesena u državi članici nevezanoj Haškim protokolom 2007. priznaće se u drugoj državi članici bez provođenja ikakvog posebnog postupka.

2. Svaka zainteresovana stranka koja zahtijeva priznanje odluke kao glavni predmet spora, u skladu sa postupcima predviđenim ovom glavom može tražiti priznanje te odluke.

nema odgovarajuće odredbe

neprenosivo

136

3. Ako ishod postupka o priznanju pred sudom države članice ovisi o utvrđivanja priznanja prethodnog pitanja, taj će sud biti nadležan za ovo pitanje.

Član 24. Razlozi za odbijanje priznanja

Odluka se neće priznati:

a) Ako bi priznanje bilo očito protivno javnom poretku države u kojoj se priznanje traži. Ispitivanje javnog poretka ne smije se provoditi na pravilima o nadležnosti.

b) Ako tuženiku koji se nije upustio u postupak podnesak kojim započinje postupak ili ekvivalentan podnesak nije dostavljen u razumnom vremenu i na taj je način bio onemogućen prirediti svoju obranu; osim ukoliko je tuženik propustio započeti postupak za podnošenje pravnog lijeka.

c) Ako je odluka nespojiva s odlukom donesenom među istim strankama u državi članici u kojoj se priznanje traži;

d) Ako je odluka nespojiva sa ranijom odlukom donesenom u drugoj državi članici ili u trećoj državi u sporu o istom zahtjevu i između istih stranaka, uz uslov da ta odluka ispunjava pretpostavke nužne za

Prekomjerna nadležnost stranog suda Član 145

Strana sudska odluka neće se priznati ako je strani sud svoju međunarodnu nadležnost zasnovao na činjenicama koje pravo Crne Gore ne predviđa za zasnivanje međunarodne nadležnosti suda Crne Gore za rješavanje istog spora.

Postojanje pravosnažne odluke u istoj stvari i među istim strankama

Član 146 Strana sudska odluka neće se priznati ako je u istoj stvari sud ili drugi organ Crne Gore donio pravosnažnu odluku ili ako je u Crnoj Gori priznata neka druga strana sudska odluka koja je donesena u istoj stvari. Sud će zastati sa priznanjem strane sudske odluke ako je pred sudom Crne Gore u toku ranije pokrenuta parnica u istoj pravnoj stvari i među istim strankama, i to do pravosnažnog okončanja te parnice

Povreda javnog poretka Član 147

Strana sudska odluka neće se

Potpuno usklađeno

137

njezino priznanje u državi u kojoj se priznanje traži.

Odluka kojom se mijenja ranija odluka o uzdržavanju na osnovu izmijenjenih okolnosti neće se smatrati nespojivom odlukom u smislu točki (c) ili (d).

priznati ako bi dejstvo priznanja te odluke očigledno bilo suprotno javnom poretku Crne Gore.

Član 25. Prekid postupka priznanja

Sud države članice u kojoj se traži priznanje odluke države članice ne vezane Haškim protokolom 2007. prekinuće postupak ukoliko je izvršnost odluke u državi članici odluke obustavljena zbog žalbe.

Nema odgovarajuće odredbe

neprenosivo

Član 26. Izvršnost

Odluka donesena u državi članici ne vezanoj Haškim

protokolom 2007. koja je izvršna u toj državi biće izvršna i u drugoj državi članici kada je na zahtjev zainteresovane stranke tamo proglašena izvršnom.

nema odgovarajuće odredbeneprenosivo

Član 27. Mjesna nadležnost sudova

1. Zahtjev za priznanjem izvršenja treba podnijeti sudu ili nadležnom tijelu države članice izvršenja koji je ta država članica naznačila Komisiji u skladu sa čl. 71.

nema odgovarajuće odredbe

neprenosivo

138

2. Mjesna se nadležnost određuje prema uobičajenom boravištu izvršenika, ili prema mjestu sprovođenja izvršenja.

Član 28. Postupak

1. Zahtjevu za izvršenje treba priložiti slijedeće dokumente:

a) odluka u izvorniku koja ispunjava uslove potrebne za utvrđivanje njene autentičnosti;

b) izvod iz odluke koji je sud odluke izdao koristeći standardni obrazac iz dodatka II., ne zadirući u čl. 29.;

c) ako je potrebno, transliteraciju ili prevod sadržaja obrasca navedenog u točki b.) na službeni jezik države članice izvršenja ili, ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, na službeni jezik ili jedan od službenih jezika sudskog postupka mjesta u kojemu je zahtjev podnesen, u skladu sa pravu te države članice, ili na drugi jezik koji je država članica naznačila da će prihvatiti. Svaka država članica može naznačiti koji će službeni jezik ili jezike institucija Evropske unije osim svoga prihvatiti za popunavanje obrasca.

2. Sud ili nadležno tijelo državi članice kojoj je zahtjev podnesen ne može od podnositelja zahtjeva tražiti da predoči prevod odluke. Ipak, prevod može tražiti ukoliko je podnesena žalba suklado čl. 32. ili

IspraveČlan 156

Uz predlog za priznanje ili oglašavanje izvršnom strane sudske odluke prilažu se i:

6) odluka u izvorniku ili ovjerenom prepisu uz ovjereni prevod ovlašćenog sudskog tumača;

7) potvrda da je odluka pravosnažna po pravu države u kojoj je donijeta;

8) potvrda da je odluka izvršna po pravu države u kojoj je donijeta ako se zahtijeva oglašavanje odluke izvršnom.

Djelimično usklađeno Nepostojanje standardnog obrasca iz

Priloga II Regulative.

Do ulaska CG u EU.

139

33.

3. Svaki prevod po ovom članku mora načiniti osoba koja je za to kvalificirana u jednoj od država članica.

Član 29. Neizdavanje izvatka

1. Ukoliko izvadak naveden u čl. 28. st. 1. b) nije izrađen, nadležni sud ili tijelo može odrediti vrijeme za njegovu izradu ili prihvatiti ekvivalentan podnesak ili, ukoliko već posjeduje dovoljno informacija, osloboditi obavezu njegove izrade.

2. Ukoliko u situaciji navedenoj u stavu 1. nadležni sud ili tijelo to zahtijeva izraditi će se prevod dokumenata. Prevod mora načiniti osoba koja je za to kvalifikovana u jednoj od država članica.

nema odgovarajuće odredbe neusklađenoNepostojanje

standardnog obrasca iz Priloga II Regulative.

Do ulaska CG u EU.

Član 30. Proglašenje izvršnosti

Odluka se proglašava izvršnom bez odgađanja odmah po ispunjenju formalnosti iz čl. 53. i to bez ispitivanja predviđenih čl. 24 i to najkasnije unutar 30 dana po završetku tih formalnosti, osim ukoliko to onemoguće izvanredne okolnosti. Izvršenik u ovom stadiju postupka na zahtjev nije ovlašćen podnositi ikakve podneske.

Član 31. Obavještenje o odluci po zahtjevu za proglašenje izvršnosti

Tok postupka i pravni ljekoviČlan 153

U postupku priznanja strane sudske ili arbitražne odluke sud će se ograničiti na to da ispita da li postoje uslovi iz čl. 142 do 147 ovog zakona.Ukoliko sud utvrdi da nema prepreka za priznanje, donijeće rješenje o priznanju strane odluke. Rješenje o priznanju će se uručiti suprotnoj stranci odnosno drugim učesnicima u postupku donošenja strane sudske odluke, uz pravnu pouku da protiv tog rješenja

Potpuno usklađeno

140

1. Odluka o zahtjevu za proglašenje izvršnosti bez odlaganja će se predočiti podnositelju zahtjeva u skladu sa pravom države članice izvršenja.

2. Proglašenje izvršnosti biće dostavljeno izvršeniku zajedno s odlukom, ukoliko ona već nije dostavljena.

Član 32. Žalba protiv odluke po zahtjevu za proglašenje izvršnosti

1. Protiv odluke po zahtjevu za proglašenje izvršnosti žalbu mogu uložiti obje stranke.

2. Žalba se podnosi sudu koji je odnosna država članica u skladu sa čl. 71. naznačila Komisiji.

3. O žalbi se raspravlja u skladu s pravilima kontradiktornog postupka.

4. Ako izvršenik propust pojaviti se pred žalbenim sudom u postupku povodom pravnog lijeka što ga je podnio ovrhovoditelj, primjenjuje se čl. 11 čak i ako ovršenih nema uobičajeno boravište niti u jednoj državi članici.

5. Protiv odluke po zahtjevu za proglašenje izvršnosti žalbu treba podnijeti u roku od 30 dana od dostave te odluke. Ako izvršenik ima uobičajeno boravište u državi članici drugoj od one u kojo je proglašenje izvršnosti doneseno, rok za žalbu je

može podnijeti prigovor u roku od 30 dana od dana uručenja rješenja.

O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje o priznanju, u vijeću od troje sudija. Ukoliko odlučivanje o prigovoru zavisi od spornih činjenica, sud će odlučiti nakon održanog ročišta.

Protiv rješenja kojim sud odbije predlog za priznanje strane sudske ili arbitražne odluke i protiv rješenja kojim sud odlučuje o prigovoru, dozvoljena je posebna žalba drugostepenom sudu u roku od 30 dana od dana uručenja rješenja.

Izuzetno od stava 3 ovog člana, sud neće rješenje o priznanju strane sudske odluke o razvodu braka dostaviti suprotnoj stranci ukoliko je lice koje traži priznanje crnogorski državljanin, a suprotna stranka nema prebivalište ili boravište u Crnoj Gori.

141

45 dana i traje od dana dostave, bilo lične ili obične. Rokovi se ne mogu produžiti zbog prostorne udaljenosti.

Član 33. Postupak osporavanja odluke donesen po žalbi

Odluka povodom žalbe može se napadati jedino po postupku o kojemu je u skladu sa čl. 71. država članica obavijestila Komisiju.

nema odgovarajuće odredbeneprenosivo

Član 34. Odbijanje ili ukidanje odluke o proglašenju

izvršnosti

1. Sud kome je u skladu sa čl. 32 ili 33. podnesena žalba odbiće ili ukinuti odluku o proglašenju izvršnosti samo iz razloga navedenih u čl. 24.

2. Uvažavajući čl. 32. st. 4., sud pred kojim je pokrenut žalbeni postupak donijeće odluku povodom žalbe u roku od 90 dana od dana kada je postupak pokrenut, osim ukoliko to onemoguće vanredne okolnosti.

3. Sud koji u skladu sa čl. 33 odlučuje o žalbi donijeti će odluku bez odlaganja.

nema odgovarajuće odredbedjelimično usklađeno

Rokovi za donošenje odluke po žalbi su

određeni Zakonom o parničnom postupku.

Član 35 do član 41

Odnosi se na prekid postupka zbog žalbe i privremene i zaštitne mjere.

nema odgovarajuće odredbe

djelimično usklađeno Regulisano Zakonom o vanparničnom

postupku.

142

Član 42. Ispitivanje sadržaja

Ni u kojem se slučaju sadržaj odluke donesene u državi članici ne može ispitivati u državi članici u kojoj se traži priznanje, izvršnost ili izvršenje.

član 153

U postupku priznanja strane sudske ili arbitražne odluke sud će se ograničiti na to da ispita da li postoje uslovi iz čl. 142 do 147 ovog zakona.

Potpuno usklađeno

Član 43. Naknada troškova nema prednost

Naplata bilo kog troška proizašlog iz primjene ove Regulative neće imati prednost pred naknadom izdržavanja.

nema odgovarajuće odredbeneprenosivo

GLAVA V.

PRISTUP PRAVDI

Član 44 – član 47

nema odgovarajuće odredbe potpuno usklađenoPristup pravdi je

regulisan posebnim zakonima.

GLAVA VI

SUDSKE NAGODBE I JAVNE ISPRAVE

Član 48. Primjena ove regulative na sudske nagodbe i javne isprave

1. Sudske nagodbe i javne isprave koje su izvršne u državi članici odluke priznaće se u drugoj državi članici te će biti izvršne na isti način kao i odluke, u skladu sa glavom IV.

Nema odgovarajuće odredbe

neusklađeno

Nepostojanje standardnih obrazaca iz

143

2. Odredbe Regulative se prema potrebi primjenjuju na sudske nagodbe i javne isprave.

3. Nadležno tijelo države članice porijekla izatće, na zahtjev bilo koje od stranaka, izvod iz sudske nagodbe ili javne isprave koristeći standardni obrazac naveden u dodacima I. I II. ili u dodacima III. i IV., u zavisnosti o slučaju.

Priloga I, II, II i IV.

GLAVA VII

SARADNJA IZMEĐU SREDIŠNJIH ORGANA

Član 49- član 63

nema odgovarajuće odredbeneprenosivo

GLAVA VIII

JAVNA TIJELA

Član 64. Javna tijela kao podnositelji zahtjeva

1. U svrhu zahtjeva za priznanje i proglašenje izvršnosti odluka ili u svrhu izvršenja odluka, pojam «povjerilac» obuhvata javno tijelo koje djeluje umjesto pojedinca kojem se duguje uzdržavanje ili ono kojemu se duguje regresna naknada za

davanja učinjena umjesto izdržavanja.

2. Pravo javnog tijela djelovati umjesto pojedinca kojemu se duguje izdržavanje ili tražiti regresnu naknadu za davanja učinjena povjerilacu umjesto

nema odgovarajuće odredbe

neprenosivo

144

izdržavanja ocjenjuje se po pravu kojem je tijelo podložno.

3. Javno tijelo može tražiti priznanje ili zahtijevati izvršenje:

a) odluke donesene protiv dužnika na zahtjev javnog tijela koje potražuje isplatu davanja učinjenih umjesto izdržavanja;

b) odluke donesene između povjerilaca i dužnika u omjeru davanja učinjenih povjerilacu umjesto izdržavanja.

4. Javno tijelo koje traži priznanje ili zahtjeva izvršenje i izvršenje odluke odluke na zahtjev će dostaviti bilo koji dokument nužan za utvrđivanje postojanja prava iz st. 2. te da su davanja isplaćena povjeriocu.

GLAVA IX.

OPŠTE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 65- član 76nema odgovarajuće odredbe

neprenosivo

Prilog I, II, II, IV

Standardni opbrascinema odgovarajuće odredbe neusklađeno

Nepostojanje standardnih obrazaca

Do ulaska CG u EU.

Prilog V - IX nema odgovarajuće odredbe neprenosivo

145

Odluka 2009/941/EZ

Član 1- član 5 Nema odgovarajuće odredbe neprenosivo

Prilog

Haški protokol o mjerodavnom pravu za obaveze izdržavanja

Člаn 1

Polje primjene

1. Ovаj Protokol određuje mjerodаvno prаvo zа obаveze izdržаvаnjа koje proističu iz porodičnih odnosа, krvnog srodstvа, brаkа ili tаzbinskog srodstvа, uključujući obаveze izdržаvаnjа detetа, bez obzirа nа brаčni stаtus njegovih roditeljа.

2. Odluke donete primjenom ovog Protokolа ne utiču nа postojаnje bilo kog odnosа iz stаvа 1.

nema odgovarajuće odredbe

neprenosivo

Člаn 2

Univerzаlnа primjenа

Ovаj Protokol se primenjuje čаk i аko je mjerodаvno prаvo držаve neugovornice.

nema odgovarajuće odredbe

neprenosivo

Član 3

Opšte pravilo o mjerodavnom pravu

Član 90

Izdržavanje

Potpuno usklađeno

146

1. Za obaveze izdržavanja mjerodavno je pravo uobičajenog boravišta povjerioca, osim ako ovaj Protokol ne predviđa drugačije.

2. U slučaju promjene uobičajena boravišta povjerioca od trenutka nastupa te promjene primjenjuje se pravo države novog uobičajenog boravišta.

Opšte pravilo

Za obaveze izdržavanja mjerodavno je pravo države uobičajenog boravišta povjerioca izdržavanja, osim ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

U slučaju promjene uobičajenog boravišta povjerioca, od momenta nastanka te promjene, primjenjuje se pravo države novog uobičajenog boravišta.

Član 4

Posebna pravila u korist određenih povjerilaca

1. Sljedeće odredbe primjenjuju se u slučaju obaveza izdržavanja:

a) roditelja prema njihovoj djeci;

b) drugih lica osim roditelja osobama koje nijesu navršile 21 godinu starosti, izuzev obaveza proizašlih iz odnosa navedenih u čl. 5 i

c) djece prema njihovim roditeljima.

2. Ukoliko prema pravu na koje uputi član 3 takav povjerilac ne može naplatiti izdržavanje od dužnika,

Član 91

Posebna pravila u korist određenih povjerilaca

Posebna pravila za izdržavanje, primjenjuju se na obaveze izdržavanja:

1) roditelja prema njihovoj djeci;

2) drugih lica osim roditelja prema licima koja nisu navršila 21 godinu starosti, izuzev obaveza navedenih u članu 92 ovog zakona; i

3) djece prema njihovim roditeljima.

Ukoliko prema pravu, na koje upućuje član 90 ovog zakona povjerilac ne može ostvariti izdržavanje, primjenjuje se pravo suda pred kojim je postupak pokrenut.

Nezavisno od odredbe člana 90 ovog zakona ukoliko je povjerilac pokrenuo

Potpuno usklađeno

147

primjenjuje se pravo suda.

3. Nezavisno od člana 3, ukoliko je povjerilac pokrenuo postupak pred nadležnim tijelom države uobičajenog boravišta dužnika, primjenjuje se pravo tog suda. Ipak, ukoliko prema tom pravu povjerilac ne može da naplati izdržavanje od dužnika, primjenjuje se pravo uobičajenog boravišta povjerioca.

4. Ukoliko prema pravima navedenim u čl. 3 i st. 2 i 3. ovog člana povjerilac ne može naplatiti izdržavanje od dužnika, primjenjuje se pravo države njihovog zajedničkog državljanstva, ukoliko postoji.

postupak pred nadležnim organom države uobičajenog boravišta dužnika, primjenjuje se pravo tog organa. Ukoliko prema tom pravu povjerilac ne može ostvariti izdržavanje od dužnika, primjenjuje se pravo uobičajenog boravišta povjerioca. Ukoliko prema pravima navedenim u članu 90 ovog zakona i st. 2 i 3 ovog člana povjerilac ne može ostvariti izdržavanje od dužnika, primjenjuje se pravo države njihovog zajedničkog državljanstva, ukoliko ono postoji.

Član 5

Posebno pravilo za supružnike i bivše supružnike

U slučaju obaveze izdržavanja između supružnika, bivših supružnika ili strana u braku koji je poništen, član 3 se neće primijeniti ukoliko se tome protivi jedna od strana, a pravo druge države, posebno njihovog posljednjeg zajedničkog prebivališta u bližoj vezi sa brakom.

Član 92

Posebno pravilo za supružnike i bivše supružnike

U slučaju obaveze izdržavanja između supružnika, bivših supružnika ili strana u braku koji je poništen, član 90 ovog zakona neće se primijeniti, ukoliko se tome protivi jedna od strana, a pravo druge države, naročito pravo države posljednjeg zajedničkog uobičajenog boravišta, je u bližoj vezi sa brakom. U tom slučaju

Potpuno usklađeno

148

U takvom se slučaju primjenjuje pravo te druge države.

primjenjuje se pravo države sa kojom postoji najbliža veza.

Član 6

Posebno pravilo odbrane

U slučaju obaveza izdržavanja drugih od onih proizašlih iz odnosa roditelj-dijete prema djetetu, kao i onih navedenih u članu 5, dužnik može osporavati povjeriočevo potraživanje na osnovu činjenice da niti po pravu uobičajenog boravišta dužnika, niti po pravu zajedničkog državljanstva stranaka, ukoliko takvo postoji, nije predviđena takva obaveza izdržavanja.

Član 93

Osporavanje prava na izdržavanje određenih lica

U slučaju obaveza izdržavanja drugih lica, izuzev obaveza izdržavanja roditelja prema djeci, kao i onih navedenih u članu 92 ovog zakona, dužnik može osporavati povjeriočevo potraživanje na osnovu činjenice da ni po pravu uobičajenog boravišta dužnika, ni po pravu zajedničkog državljanstva stranaka, ukoliko ono postoji, nije predviđena takva obaveza izdržavanja.

Potpuno usklađeno

Član 7

Određivanje mjerodavnog prava u svrhu

predmetnog postupka

1. Nezavisno od čl. 3 do 6, samo za potrebe određenog postupka povjerilac i dužnik izdržavanja mogu izričito odrediti mjerodavnim pravom za obaveze izdržavanja pravo države u kojoj se taj postupak vodi. 2. Određivanje učinjeno prije pokretanja toga postupka biće u vidu sporazuma koji su potpisale obje stranke, pisanog ili zabilježenog na bilo kom

Član 94

Izbor mjerodavnog prava za određeni postupak

Nezavisno od čl. 90 do 93 ovog zakona, samo za potrebe određenog postupka, povjerilac i dužnik izdržavanja mogu izričito izabrati kao mjerodavno pravo za obavezu izdržavanja, pravo države u kojoj se taj postupak vodi.

Potpuno usklađeno

149

mediju na kojem je sadržana informacija dostupna za korištenje i kasnije pozivanje na nju.

Sporazum o izboru prava izvršen prije pokretanja određenog postupka mora biti u pisanoj formi i potpisan od obije strane ili zabilježen na bilo koji drugi način, koji omogućava da je sadržina dostupna za korišćenje i kasnije pozivanje na nju.

Član 8

Određivanje mjerodavnog prava

1. Nezavisno od čl. 3 do 6, povjerilac i dužnik izdržavanja u bilo koje vrijeme mogu odrediti jedno od slijedećih prava mjerodavnim za obavezu izdržavanja:

a) pravo bilo koje države čiji je državljanin jedna od stranka u vrijeme određivanja;

b) pravo države uobičajenog boravišta bilo koje stranke u vrijeme određivanja;

c) pravo koje odrede mjerodavnim, ili pravo koje se zapravo primjenjuje na njihove imovinske odnose;

d) pravo koje odrede mjerodavnim, ili pravo koje se zapravo primjenjuje na njihov razvod ili rastavu.

2. Takav sporazum biće u pisanom obliku ili

Član 95

Izbor mjerodavnog prava

Nezavisno od čl. 90 do 93 ovog zakona, povjerilac i dužnik izdržavanja u bilo koje vrijeme mogu izabrati kao mjerodavno za obavezu izdržavanja, jedno od sljedećih prava:

1) pravo bilo koje države čiji je državljanin jedna od strana u vrijeme izbora;

2) pravo države uobičajenog boravišta bilo koje strane u vrijeme izbora;

3) pravo koje izaberu kao mjerodavno, ili pravo koje se stvarno primjenjuje na njihove imovinske odnose;

4) pravo koje izaberu kao mjerodavno, ili pravo koje se stvarno

Potpuno usklađeno

150

zabilježen na bilo kom mediju na kojem je sadržana informacija dostupna za korišćenje i kasnije pozivanje na nju.

3. Stav 1 se ne primjenjuje na obaveze izdržavanja osobe mlađe od 18 godina ili odrasle osobe koje iz razloga lične nesposobnosti ili nemogućnosti nije u položaju štititi svoje interese.

4. Nezavisno od izbora prava u smislu stava 1 ovog člana, na pitanje može li se povjerilac odreći prava na izdržavanje primjenjuje se pravo države uobičajenog boravišta povjerioca u vrijeme određivanja.

5. Osim ukoliko su u vrijeme upućivanja stranke bile potpuno obaviještene i svjesne posljedica njihovog određivanja, pravo koje odrede stranke neće se primjenjivati kada bi primjena toga prava dovela do očigledno nepravednih ili nerazumnih posljedica za bilo koju stranku.

primjenjuje na njihov razvod ili rastavu.

Sporazum o izboru prava mora biti u pisanoj formi i potpisan od obje strane ili zabilježen na bilo koji drugi način, čija je sadržina dostupna za korišćenje i kasnije pozivanje na nju.

Stav 1 se ne primjenjuje na obaveze izdržavanja lica mlađeg od 18 godina ili odraslog lica koje iz razloga lične nesposobnosti ili nemogućnosti, nije u stanju da štiti svoje interese.

Nezavisno od izbora prava u smislu stava 1 ovog člana, na pitanje može li se povjerilac odreći prava na izdržavanje, primjenjuje se pravo države uobičajenog boravišta povjerioca u vrijeme izbora.

Pravo koje strane izaberu, neće se primjenjivati kada bi primjena tog prava dovela do očigledno nepravednih ili nerazumnih posljedica po bilo koju stranu, osim ukolko su u vrijeme izbora prava bile potpuno obaviještene i svjesne posljedica njihovog izbora.

Člаn 9

„Prebivаlište“ umesto „držаvljаnstvа“

Nema odgovarajuće odredbe Neprenosivo

151

Zа potrebe postupаkа pokrenutih pred njenim nаdležnim orgаnimа, držаvа kojа predviđа prebivаlište kаo tаčku vezivаnjа zа porodične odnose može obаvestiti Stаlni Biro Hаške Konferencije zа međunаrodno privаtno prаvo dа reč „držаvljаnstvo“ u člаnovimа 4 i 6 zаmenjuje rečju „prebivаlište“ premа znаčenju koje ono imа u ovoj držаvi.

Član 10

Javna tijela

Na pravo javnog tijela na regresni zahtjev za davanje učinjeno povjeriocu umjesto izdržavanja primjenjuje se pravo kojem je to tijelo podložno.

Član 96

Javna tijela

Na pravo javnog tijela na regresni zahtjev za davanje učinjeno povjeriocu umjesto izdržavanja, mjerodavno je pravo kojem podliježe to tijelo.

Potpuno usklađeno

Član 11

Polje primjene mjerodavnog prava

Pravo mjerodavno za obavezu izdržavanja između ostalog će određivati –

a) može li i u kojoj mjeri i od koga povjerilac tražiti izdržavanje;

b) u kojoj mjeri povjerilac može tražiti retroaktivno izdržavanje

Član 97

Polje primjene mjerodavnog prava za izdržavanje

Mjerodavno pravo za obavezu izdržavanja uređuje naročito:

a) može li i u kojoj mjeri i od koga, povjerilac tražiti izdržavanje;

b) u kojoj mjeri povjerilac može

Potpuno usklađeno

152

c) osnove za određivanje iznosa izdržavanja i indeksaciju;

d) ko je ovlašćen da pokrene postupak izdržavanja, izuzev za pitanja parnične sposobnosti i zastupanja u postupku;

e) zastarne ili prekluzivne rokove;

f) obim obaveze dužnika izdržavanja kada javno tijelo ističe regresni zahtjev za davanja učinjena povjeriocu umjesto izdržavanja.

retroaktivno tražiti izdržavanje;

c) osnove za određivanje visine iznosa izdržavanja i indeksaciju;

d) ko je ovlašćen da pokrene postupak za izdržavanje, izuzev za pitanja parnične sposobnosti i zastupanja u postupku;

e) zastarne ili prekluzivne rokove;

f) obim obaveze dužnika izdržavanja kada javno tijelo ističe regresni zahtjev za davanja učinjena povjeriocu umjesto izdržavanja.

Člаn 12

Isključenje „renvoi“

U smislu Protokolа, reč „prаvo“ oznаčаvа prаvo koje je nа snаzi u držаvi, uz isključenje njegovih kolizionih normi.

Uzvraćanje i (pre)upućivanjeČlan 4

U smislu ovog zakona, pod pravom određene države smatraju se pravne norme te države, uključujući i kolizione norme, osim ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije propisano.

Uzvraćanje na pravo Crne Gore ili upućivanje na pravo treće države, nije dopušteno ako se radi o:

19) pravnom položaju pravnih lica i oblicima organizovanja koji nemaju svojstvo pravnog lica;

20) formi pravnih poslova;21) izboru mjerodavnog prava;22) izdržavanju;23) ugovornim odnosima;

Potpuno usklađeno

153

24) vanugovornim odnosima.U slučaju upućivanja iz stava 1 ovog

člana ako kolizione norme strane države uzvraćaju na pravo Crne Gore ili upućuju na pravo treće države, primjenjuje se materijalno pravo Crne Gore, odnosno materijalno pravo treće države.

Člаn 13

Jаvni poredаk

Primenа prаvа koje je mjerodаvno nа osnovu Protokolа može biti odbijenа sаmo u obimu u kome su njegovа dejstvа očigledno suprotnа jаvnom poretku držаve sudа.

Javni poredakČlan 9

Neće se primijeniti odredba stranog prava čije je dejstvo očigledno suprotno javnom poretku Crne Gore.

Prilikom primjene stava 1 ovog člana, naročito se uzima u obzir intenzitet povezanosti odnosa sa pravnim poretkom Crne Gore i značaj posljedica do kojih bi dovela primjena odredbe stranog prava.

Ako odredba stranog prava nije primijenjena, umjesto nje se, ukoliko je potrebno, primjenjuje odredba prava Crne Gore.

Potpuno usklađeno

Član 14

Određivanje iznosa izdržavanja

Čak i ukoliko mjerodavno pravo predviđa drugačije, potrebe povjerioca i mogućnosti dužnika kao i svaka naknada koju je primio povjerilac umjesto periodičnih plaćanja izdržavanja uzeće se u obzir u

Član 98

Određivanje iznosa izdržavanja

Potrebe povjerioca i mogućnosti dužnika kao i svaka naknada koju je primio povjerilac umjesto periodične isplate izdržavanja uzeće se u obzir, čak iako

Potpuno usklađeno

154

određivanju iznosa izdržavanja.mjerodavno pravo predviđa drugačije.

Člаn 15 - član 30

Odnose se na uopštene odredbe Protokola i odnos prema drugim konvencijama o izdržavanju, prema

drugim instrumentima, tumačenje, rezerve.Nema odgovarajuće odredbe neprenosivo

Regulativa Savjeta (EZ) broj 44/2001

PODRUČJE PRIMJENE

Član 1.

1. Ova se Regulativa primjenjuje na građanske i trgovačke stvari bez obzira na prirodu suda. Ne obuhvaća fiskalna, carinska ili administrativna pitanja.

2. Ova se Regulativane primjenjuje na:

(a) status ili pravnu sposobnost fizičkih lica, vlasnička prava koja proizlaze iz bračnih veza, oporuke i nasljeđivanje;

(b) stečaj, postupke koji se odnose na likvidaciju insolventnih preduzeća ili drugih pravnih lica,

Nema odgovarajuće odredbe neprenosivo

155

postupke prisilnog poravnanja i slične postupke;

(c) socijalnu zaštitu;

(d) arbitražu.

3. U ovoj Regulativi izraz „država članica“ znači države članice osim Danske.

Opšte odredbeČlan 2.

1. Uz poštovanje odredaba ove Regulative, osobama s prebivalištem u nekoj državi članici sudi se pred sudovima te države članice, bez obzira na njihovo državljanstvo.

2. Na osobe koje nisu državljani države članice u kojoj imaju prebivalište primjenjuju se pravila o nadležnosti primjenjiva na državljane te države.

nema odgovarajuće odredbe

neprenosivo

Član 3.

1. Protiv lica s prebivalištem u državi članici može se podnijeti tužba pred sudovima druge države članice samo na temelju pravila iz odjeljaka 2. do 7. ovog poglavlja.

nema odgovarajuće odredbe

neprenosivo

156

2. Protiv tih lica posebno se ne primjenjuju nacionalni propisi o nadležnosti iz Priloga I.

Član 4.

1. Ako tuženik nema prebivalište u državi članici, nadležnost sudova svake države članice, u skladu s člancima 22. i 23., utvrđuje se u skladu s pravom te države članice.

2. Protiv takvog tuženika, svako lice s prebivalištem u državi članici može se, bez obzira na njezino državljanstvo, pozivati na pravila o nadležnosti koja su na snazi u toj državi, a posebno na ona iz Priloga I., na isti način kao i državljani te države.

Nema odgovarajuće odredbe neprenosivo

Član 5 Posebna nadležnost

Osoba sa stalnim prebivalištem u državi članici, može biti tužena u drugoj državi članici:

1. (a) u predmetima u vezi sa ugovorom, pred sudovima u mjestu ispunjavanja obaveza o kojima je riječ;

(b) u svrhe ove odredbe i ukoliko nije drugačije dogovoreno, mjesto ispunjavanja obaveza o kojima je riječ biće:

Član 123

Opšte pravilo

Za sporove iz ugovornih odnosa nadležan je sud Crne Gore i kad je predmet spora obaveza koja je izvršena, odnosno koja bi trebalo da se izvrši u Crnoj Gori.

Ako stranke nisu ugovorile drukčije, mjestom izvršenja obaveze iz stava 1 smatra se:

- kod prodaje robe, mjesto u kojem je u skladu sa ugovorom roba isporučena ili

Potpuno usklađeno

157

— u slučaju prodaje dobara, mjesto u državi članici gdje su, prema ugovoru, dobra isporučena ili su trebala biti isporučena,

— u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici gdje su, prema ugovoru, pružene usluge ili su trebale biti pružene.

c) ukoliko se ne primjenjuje podstav (b) primjenjivaće se podstav (a);

treba da bude isporučena;- kod pružanja usluga, mjesto u

kojem su u skladu sa ugovorom usluge pružene ili je trebalo da budu pružene.

Član 5Posebna nadležnost

2. u stvarima koji se odnose na obavezu izdržavanja, pred sudovima u mjestu u kojemu osoba s pravom na izdržavanje ima prebivalište ili boravište ili, ako je riječ o postupku povezanim s postupkom koji se odnosi na status osobe, pred sudom koji je, prema pravu tog suda, nadležan za takve postupke, osim ako se nadležnost temelji isključivo na državljanstvu neke od stranaka;

3. u stvarima koji se odnose na štetne radnje, delikte ili kvazi-delikte, pred sudovima u mjestu u kojem se dogodila šteta ili bi se ona mogla dogoditi;

4. ako je riječ o privatnoj tužbi zbog odštete ili za povrat u pređašnje stanje koje se temelji na djelu zbog kojega je pokrenut krivični postupak, na sudu

Nadležnost prema mjestu poslovanjaČlan 102

Nadležnost suda Crne Gore postoji u pogledu spora koji proističe iz poslovanja ogranka, zastupništva ili druge poslovne jedinice koja se nalazi u Crnoj Gori, i kad tuženi nema sjedište u Crnoj Gori.

Član 126

Nadležnost za vanugovorne odnoseOpšte pravilo

U sporovima o vanugovornoj odgovornosti za štetu nadležan je sud Crne Gore i kad se štetni događaj desio ili se može desiti na teritoriji Crne Gore. Odredba stava 1 ovog člana primjenjivaće se i u sporovima protiv osiguravajućeg društva radi naknade štete trećim licima na osnovu propisa o neposrednoj

Potpuno usklađeno

158

na kojemu je pokrenut postupak, u onoj mjeri u kojoj taj sud ima nadležnost da vodi građanski postupak u skladu s vlastitim pravom;

5. ako je riječ o sporu nastalom zbog djelovanja podružnice, agencije ili druge poslovne jedinice, pred sudom u mjestu u kojemu se nalazi podružnica, agencija ili druga poslovna jedinica;

6. kao osnivač, upravitelj ili korisnik trusta osnovanog na temelju zakona ili pisanim instrumentom, ili osnovanog usmenim putem i potvrđenog pisanim putem, pred sudovima države članice u kojoj se trust nalazi;

7. ako je riječ o sporu koji se odnosi na plaćanje naknade zatražene zbog spašavanja tovara, pred sudom nadležnim za tovar o kojemu je riječ i koji je:

(a) zadržan radi osiguranja isplate takve naknade, ili

(b) koji je mogao biti zadržan, ali je dana kaucija ili neka druga vrsta jamstva;

pod uslovom da se ova odredba primjenjuje samo

odgovornosti osiguravajućeg društva, kao i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovu naknade štete protiv regresnih dužnika.

159

ako se tvrdi da tuženi ima prava na tovar ili da ih je imao u trenutku njegovog spašavanja.

Član 6.

Lice s prebivalištem u državi članici može biti tuženo i:

1. ako je jedan od više tuženika, i pred sudom u mjestu u kojemu bilo koja od tuženih osoba ima prebivalište, pod uslovom da su tužbe toliko usko povezane da ih je bolje obrađivati zajedno kako bi se izbjegla opasnost donošenja nepomirljivih sudskih odluka u odvojenim postupcima;

2. kao treća strana u tužbi zbog jemstva ili u bilo kojem postupku protiv treće strane, pred sudom pred kojim je pokrenut prvi postupak, osim ako je postupak pokrenut isključivo s ciljem izuzimanja te osobe iz nadležnosti suda koji bi bio nadležan u njenom slučaju;

Nema odgovarajuće odredbe potpuno usklađenoRegulisano Zakonom o parničnom postupku.

Član 6 Lice sa stalnim prebivalištem u državi članici takođe mođe biti tuženo:

3. u protivtužbi koja proističe iz istog ugovora ili činjenica na kojima je zasnovana prvobitna tužba, pred sudom u kojem je u toku prvobitni postupak

Član 108

Nadležnost za protivtužbu

Sud Crne Gore je nadležan i za protivtužbu, koja proističe iz istog ugovora ili činjenica

Potpuno usklađeno

160

na kojima se zasniva i zahtjev iz tužbe.

Član 6 4. u stvarima koji se odnose na ugovor, ako se tužba može povezivati s tužbom protiv istog tuženika u stvarima koji se odnose na stvarna prava na nekretnine, pred sudom države članice u kojoj se nalazi nekretnina.

NepokretnostiČlan 119

Sud Crne Gore isključivo je nadležan u postupcima u kojima je predmet stvarno pravo na nepokretnosti ili zakup nepokretnosti ako se nepokretnost nalazi u Crnoj Gori.

U postupku povodom ugovora o zakupu nepokretnosti koji je zaključen za privremenu privatnu upotrebu najduže na period od šest uzastopnih mjeseci, nadležan je i sud države u kojoj tuženi ima prebivalište, pod uslovom da je zakupac fizičko lice i da i vlasnik i zakupac imaju prebivalište u istoj državi.

potpuno usklađeno

Član 7.

Ako je u skladu s ovom regulativom sud države članice nadležan za tužbe koje se odnose na odgovornost zbog korištenja plovila, taj sud ili bilo koji drugi zamjenski sud, utvrđen unutrašnjim pravom, nadležan je za odlučivanje u sporovima za ograničavanje takve odgovornosti.

Vazduhoplovi i brodoviČlan 121

U sporovima o stvarnim pravima na vazduhoplovima, brodovima, kao i u sporovima u vezi zakupa vazduhoplova i brodova, nadležan je sud Crne Gore i kad se u Crnoj Gori vodi upisnik u koji je vazduhoplov, odnosno brod upisan.

U sporovima zbog smetanja državine na vazduhoplovu i brodu iz stava 1 ovog člana nadležnost suda Crne Gore postoji i kad se na teritoriji Crne Gore vodi upisnik u koji je vazduhoplov, odnosno

potpuno usklađeno

161

brod upisan ili kad je na teritoriji Crne Gore nastalo smetanje.

Član 8.

U stvarima koji se odnose na osiguranje, nadležnost se utvrđuje ovim odjeljkom, ničime ne dovodeći u pitanje odredbe člana 4. i člana 5. tačke 5.

nema odgovarajuće odredbeneprenosivo

član 9 – član 14

Članovi se odnose na nadležnost suda u slučaju osiguranja i rizici u slučaju gubitka ili štete.

nema odgovarajuće odredbeneusklađeno

Mjerodavno pravo i nadležnost suda u slučaju ugovora o

osiguranju nisu predmet regulisanja

ovog zakona.

Do ulaska CG u EU.

Član 15 Nadležnost za potrošačke ugovore

1. U predmetima koji se odnose na ugovor koji je sklopila osoba – potrošač, za namjenu za koju se može smatrati da ne spada u njen okvir poslovanja ili profesije, nadležnost će se odrediti ovim Odjeljkom, ne dovodeći u pitanje član 4 i tačku 5 člana 5, ukoliko:

(a) se radi o ugovoru o prodaji dobara na rate; ili

(b) se radi o ugovoru o zajmu koji se plaća na rate, ili bilo kojem drugom obliku kredita, namijenjenim

Član 124

Potrošački ugovori

Pored opštih pravila o nadležnosti, nadležnost suda Crne Gore postoji za tužbu koju potrošač podnosi protiv trgovca, ako potrošač ima prebivalište u Crnoj Gori.

Trgovac može pokrenuti postupak protiv potrošača koji ima prebivalište u Crnoj Gori samo u Crnoj Gori.

Od odredaba st. 1 i 2 ovog člana može se

162

za plaćanje dobara; ili

c) u svim drugim slučajevima, kad je ugovor sklopljen sa licem koje obavlja trgovinske ili profesionalne aktivnosti u državi članici u kojoj potrošač ima stalno prebivalište, ili ako na bilo koji način usmjerava to svoje djelovanje na državu članicu ili više država uključujući 163t u državu članicu, ugovor spada u okvir tih aktivnosti.

2. Ako potrošač sklopi ugovor sa strankom koja nema prebivalište u državi članici, ali ima podružnicu, predstavništvo ili drugu poslovnu jedinicu u jednoj od država članica, za tu se stranku, u sporovima koji nastaju zbog djelovanja podružnice, predstavništva ili druge poslovne jedinice, smatra da ima prebivalište u toj državi.

3. Ovaj Odjeljak se neće primjenjivati na druge ugovore prevoza, osim na ugovore koji se odnose na cijene aranžmana, koji uključuju kombinaciju prevoza i smještaja.

Član 16

1. Potrošač može pokrenuti postupak protiv druge strane u ugovoru ili pred sudom države članice u

odstupiti samo na osnovu sporazuma o nadležnosti koji:

1) je zaključen poslije izbijanja spora; ili

2) omogućava potrošaču da pokrene postupak u nekom drugom sudu osim onih koji su navedeni u ovom članu; ili

3) je zaključen između potrošača i trgovca ako u trenutku zaključenja ugovora obje strane imaju prebivalište ili uobičajeno boravište u istoj državi, i koji povjerava nadležnost sudovima te države, pod uslovom da takav sporazum nije suprotan pravu te države.

St. 1, 2 i 3 ovog člana odnose se samo na sporove nastale iz:

1) ugovora o prodaji robe na otplatu u ratama; ili

2) ugovora o zajmu koji se vraća u ratama, ili o bilo kojem drugom obliku kredita datog da bi se finansirala prodaja robe; ili

3) svakog drugog slučaja u kojem je ugovor zaključen sa licem koje obavlja trgovačku ili profesionalnu djelatnost u Crnoj Gori ili, koje bilo kakvim sredstvima

Potpuno usklađeno

163

kojoj ta strana ima stalno prebivalište ili pred sudom u mjestu gdje potrošač ima stalno prebivalište.

2. Postupak se može pokrenuti protiv potrošača od strane druge strane u ugovoru samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima stalno prebivalište.

3. Odredbe ovog članka ne utječu na pravo podnošenja protutužbe pred sudom na kojemu je, u skladu s odredbama ovog odjeljka, pokrenut prvotni postupak.

Član 17

Od odredbi ovog Odjeljka se može odstupiti samo po dogovoru:

1. koji je sklopljen nakon nastanka spora; ili

2. koji omogućava potrošaču da pokrene postupak pred sudovima, koji nijesu naznačeni u ovom Odjeljku; ili

3. koji je sklopljen između potrošača i druge strane, pri čemu obje strane u trenutku sklapanja dogovora imaju prebivalište ili uobičajeno mjesto boravka u istoj državi članici i koji prenosi nadležnost na sudove te države članice, pod uslovom da takav

usmjerava takvu djelatnost ka Crnoj Gori ili ka više država među kojima je i Crna Gora, a ugovor ulazi u okvir takve djelatnosti.

Odredbe ovog člana ne primjenjuju se na ugovore o prevozu, osim na one ugovore kojima se za jedinstvenu cijenu pruža kombinovana usluga putovanja i smještaja.

164

ugovor nije protivan zakonu te države članice.

Član 18

Nadležnost za pojedinačne ugovore o radu

1. U stvarima koje se odnose na pojedinačne ugovore o radu, nadležnost se utvrđuje ovim odjeljkom, izuzetno iz člana 4 i 5 tačka 5.2. Kad zaposleni zaključi ugovor sa poslodavcem čije je prebivalište-sjedište nije u državi članici ali ima ogranak, agenciju ili drugu poslovnu jedinicu u jednoj od država članica, smatra se da je prebivalište-sjedište poslodavca, u sporovima koji proističu iz poslovanja ogranka, agencije ili poslovne jedinice u toj državi članici.

Individualni ugovori o raduČlan 125

Pored opštih pravila o nadležnosti, nadležnost suda Crne Gore postoji za tužbu zaposlenog protiv poslodavca ako:

3) zaposleni redovno obavlja svoj posao u Crnoj Gori ili je posljednje mjesto u kojem je redovno obavljao posao bilo u Crnoj Gori; ili

4) zaposleni redovno ne obavlja ili nije obavljao posao samo u jednoj državi, ako se poslovna jedinica koja je angažovala zaposlenog nalazi ili se nalazila u Crnoj Gori.

Potpuno usklađeno

Član 19

Poslodavac sa prebivalištem-sjedištem u državi članici može biti tužen:1. u sudovima države članice u koje je njegovo prebivalište – sjedište, ili2. ako zaposleni ne obavlja ili nije redovno obavljao svoj posao u svojoj zemlji, u sudovima nadlležnim za mjesto gdje se firma koja je angažovala zaposlenog nalazi ili se nalazila.

Član 20

1. Poslodavac može pokrenuti postupak samo pred sudovima države članice u kojoj zaposleni ima stalno prebivalište.

Individualni ugovori o raduČlan 125

Poslodavac može pokrenuti postupak protiv zaposlenog koji ima prebivalište u Crnoj Gori samo pred sudom Crne Gore.

Od odredaba ovog člana može se odstupiti samo u slučaju zaključenja sporazuma o nadležnosti:

3) koji je zaključen poslije nastanka spora; ili

4) koji omogućava zaposlenom da pokrene postupak pred drugim sudom koji bi bio nadležan na osnovu kriterijuma koji nijesu

Potpuno usklađeno

165

2. Odredbe ovog Odjeljka se neće kositi sa pravom na podnošenje protivtužbe pred sudom u kojem je u toku prvobitni postupak.

Član 21

Od odredbi ovog Odjeljka se može odstupiti samo po dogovoru o nadležnosti:

1. koji je sklopljen nakon nastanka spora; ili

2. koji omogućava zaposlenom da pokrene postupak pred sudovima koji nijesu navedeni u ovom Odjeljku.

navedeni u ovom članu.

Član 22

Izričita nadležnost

Sljedeći sudovi će imati isključivu nadležnost, bez obzira na mjesto prebivališta:

1.u postupcima čiji su predmet stvarna prava na nepokretnoj imovini ili zakup nepokretne imovine, sudovi države članice u kojoj se nalazi ta imovina;

Međutim u postupcima čiji je predmet zakup nepokretne imovine koji je ugovoren za privremenu privatnu upotrebu za period za najviše 6 uzastopnih mjeseci sudovi države članice u kojoj je prebivalište tuženog takođe imaju nadležnost, pod uslovom da je zakupac fizičko lice i da je prebivalište

Član 111

Nadležnost za upis u javni registar

Sud Crne Gore isključivo je nadležan za sporove o punovažnosti upisa u javne registre koji se vode u Crnoj Gori.

Nadležnost za stvarna prava i prava na predmetima intelektualne svojine

NepokretnostiČlan 119

Sud Crne Gore isključivo je nadležan u postupcima u kojima je predmet stvarno pravo na nepokretnosti ili zakup nepokretnosti ako se nepokretnost nalazi u

Potpuno usklađeno

166

zakupodavca i zakupca u istoj državi članici;

2.u postupcima čiji je predmet valjanost osnivačkog akta, ništavost ili prestanak rada privrednih društava ili drugih pravnih lica ili udruženja fizičkih ili pravnih lica, ili valjanost odluka njihovih organa, sudovi države članice u kojoj je sjedište privrednog društva, pravnog lica ili udruženja;

3. u postupcima čiji je predmet validnost upisa u javne registre, sud države članice u kojoj se drži registar.

4. u postupcima čiji je predmet registracija ili valjanost patenata, zaštitnih znakova, modela ili drugih sličnih prava koja je potrebno deponovati ili registrovati, sudovi države članice u kojoj je podnesen zahtjev za deponovanje ili registraciju, u kojoj je to izvršeno ili se u skladu sa uslovima nekog dokumenta zajednice ili međunarodne konvencije smatra da je izvršeno.

5. u postupcima koji se odnose na izvršenje sudskih odluka, sudovi države članice u kojoj je sudska odluka izvršena ili treba biti izvršena.

Crnoj Gori.U postupku povodom ugovora o

zakupu nepokretnosti koji je zaključen za privremenu privatnu upotrebu najduže na period od šest uzastopnih mjeseci, nadležan je i sud države u kojoj tuženi ima prebivalište, pod uslovom da je zakupac fizičko lice i da i vlasnik i zakupac imaju prebivalište u istoj državi.

Prava industrijske svojine Član 122

Sud Crne Gore isključivo je nadležan u postupcima koji se odnose na registraciju ili punovažnosti patenta, robnog ili uslužnog žiga, industrijskih uzoraka i modela, ili drugih sličnih prava koja se moraju deponovati ili registrovati, bez obzira na to da li je pitanje pokrenuto tužbom ili u odgovoru na tužbu, ako je u Crnoj Gori podnijet zahtjev za deponovanje ili registraciju, ili je izvršeno deponovanje ili registracija, ili se na osnovu međunarodnog ugovora smatra da je izvršeno deponovanje ili registracija.

Član 23Dogovor o nadležnosti

1. Ukoliko se stranke, od kojih jedna ili više njih ima

Član 104

Sporazum o nadležnosti stranog suda

Potpuno usklađeno

167

prebivalište u državi članici, dogovore da sud ili sudovi države članice imaju nadležnost za sve sporove koji se jave ili mogu nastati u vezi sa konkretnim pravnim odnosom, taj sud ili ti sudovi će imati nadležnost. Ta nadležnost će biti isključiva, osim ako se strane nijesu drugačije dogovorile.

Takav dogovor o nadležnosti mora biti sklopljen:

(a) u pisanom obliku ili potvrđen u pisanom obliku; ili

(b) u obliku koji je u skladu sa praksom koja je ustaljena među strankama; ili

(c) u međunarodnoj trgovini u skladu sa međunarodnim trgovinskim običajima, sa čijom primjenom su stranke upoznate ili bi morale biti upoznate, koji su u takvoj trgovini opšte poznati ugovornim stranama i koje one redovno poštuju a koji se tiču konkretnog vida trgovine.

2. Svaka komunikacija putem elektronskih medija koja omogućava trajan zapis dogovora će imati istu vrijednost kao ona u pisanoj formi.

3. Ako takav dogovor postižu stranke od kojih nijedna nema prebivalište u državi članici, sudovi drugih država članica nisu nadležni za njihove sporove osim ako izabrani sud ili sudovi odbiju

U stvarima u kojima mogu slobodno da raspolažu svojim pravima, stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti stranog suda ili stranih sudova za rješavanje već nastalog spora ili spora koji će nastati iz određenog pravnog odnosa, ukoliko ne postoji isključiva nadležnost suda Crne Gore. Takva nadležnost stranog suda je isključiva, sve dok se stranke drukčije ne sporazumiju.

Član 105

Forma sporazuma o nadležnostiSporazum o nadležnosti 1) zaključuje se ili potvrđuje u pisanoj formi ili2) zaključuje se u formi koja je u skladu sa praksom koju su ugovorne strane međusobno uspostavile ili3) u međunarodnoj trgovini i prometu, zaključuje se u formi koja je u skladu sa običajem koji je ugovornim stranama bio poznat ili je morao da im bude poznat i koji je u toj oblasti trgovine, odnosno prometa, široko poznat i redovno ga slijede ugovorne strane u ugovorima istog tipa.Svaka poruka poslata elektronskim putem koja obezbeđuje trajni dokaz o postignutom sporazumu smatra se pisanom

168

nadležnost.

4. Sud ili sudovi države članice kojima je dodijeljena nadležnost na temelju akta o osnivanju trusta, imaju isključivu nadležnost u postupcima pokrenutima protiv osnivača, upravitelja ili korisnika, ako je riječ o odnosima tih osoba ili njihovih prava ili obveza u okviru trusta.

5. Dogovori ili odredbe akta o osnivanju trusta kojima se dodjeljuje nadležnost nemaju pravnu vrijednost ako su u suprotnosti s članovima 13., 17. i 21. ili ako isključuju nadležnost sudova koji imaju isključivu nadležnost u skladu s odredbama člana 22.

formom.

Član 24

Osim nadležnosti koja proizlazi iz odredaba ove Regulative, nadležan je i sud države članice pred kojim se tuženik pojavi. Ovo pravilo ne važi ako se tuženik pred sudom pojavio kako bi osporio njegovu nadležnost ili ako neki drugi sud ima isključivu nadležnost u skladu s odredbama člana 22.

Član 106

Prećutni pristanak tuženog na nadležnost

U slučajevima u kojima je dozvoljen sporazum o nadležnosti suda Crne Gore u skladu sa članom 103 ovog zakona, nadležnost suda Crne Gore može se uspostaviti pristankom tuženog.

Smatra se da je tuženi dao pristanak da sudi sud Crne Gore ukoliko je dostavio odgovor na tužbu ili prigovor na platni nalog, odnosno ukoliko se na pripremnom ročištu, ili ako tog ročišta nije bilo, na prvom ročištu

Potpuno usklađeno

169

za glavnu raspravu upustio u

raspravljanje, a nije osporio nadležnost ili ako je podnio protivtužbu.

Član 25.

Ako je pred sudom države članice uložena tužba koja se uglavnom tiče predmeta nad kojim sudovi druge države članice imaju isključivu nadležnost u skladu s odredbama člana 22., taj sud proglašava se nenadležnim za rješavanje u tome predmetu.

nema odgovarajuće odredbeneprenosivo

Član 26.

1. Ako je protiv tuženika koji ima prebivalište u jednoj državi članici pokrenut postupak pred sudom druge države članice, a on se ne pojavi pred sudom, sud po službenoj dužnosti izjavljuje da nije nadležan, osim ako nadležnost proizlazi iz odredaba ove Regulative.

2. Sud postupak prekida za toliko vremena koliko je potrebno da se utvrdi da je tuženik bio u

nema odgovarajuće odredbe

Potpuno usklađeno Regulisano Zakonom o potvrđivanju Haške konvencije o dostavljanju sudskih i vansudskih akata u građanskim i privrednim stvarima.

170

mogućnosti primiti dokument o početku postupka ili istovjetan dokument, dovoljno rano da bi mogao pripremiti svoju obranu, ili da su preduzeti svi potrebni koraci s tim ciljem.

3. Primjenjuju se odredbe članka 19. Regulative Savjeta (EZ) br. 1348/2000 od 29. maja 2000. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima, umjesto odredaba stava 2., ako dokument o početku postupka ili jednako vrijedni dokument mora biti poslan iz jedne države članice u drugu, u skladu s odredbama ove Regulative.

4. U slučaju da se odredbe Regulative (EZ) br. 1348/2000 ne mogu primijeniti, primjenjuje se članak 15. Haške konvencije od 15. novembra 1965. o dostavi sudskih i vansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima u inostranstvu ako je potrebno uručiti dokument o početku postupka ili istovjetan dokument u skladu s tom Konvencijom.

Član 27

Lis pendens – povezane radnje

1. Kada se postupci koji imaju isti osnov za tužbu i

Član 113 Izuzetna nadležnost

Ako ovaj zakon ne predviđa nadležnost suda ili drugog organa u Crnoj

Potpuno usklađeno

171

među istim stranama izvedu pred sudove različitih država članica, bilo koji sud će, osim onog koji je prvi započeo postupak, na sopstveni predlog prekinuti svoje postupke dok se ne uspostavi nadležnost suda koji je prvi započeo postupak.

2. Kada se uspostavi nadležnost suda koji je započeo postupak, svi ostali sudovi, osim suda koji je započeo postupak, odreći će se nadležnosti u korist tog suda.

Član 28.

1. Ako se pred sudovima različitih država članica vode povezani postupci, postupak mogu prekinuti svi sudovi osim onog pred kojim je započet prvi postupak.

2. Ako je riječ o prvostupanjskim postupcima, svi sudovi osim suda pred kojim je pokrenut prvi postupak mogu, na zahtjev jedne od stranaka, izjaviti da nisu nadležni ako sud pred kojim je pokrenut prvi postupak ima nadležnost nad stvarima o kojima je riječ i ako njegovo pravo omogućava spajanje parnica.

3. Za potrebe ovog člana, postupci se smatraju povezanim ako među njima postoji toliko bliska veza da postoji interes da budu zajedno obrađivani i da bude donesena jedna sudska odluka, kako bi se

Gori a postupak se ne može pokrenuti u inostranstvu ili se ne može razumno zahtijevati da tamo bude pokrenut, nadležan je sud ili drugi organ Crne Gore u mjestu sa kojim predmet ima dovoljnu vezu.

Član 114Međunarodna litispendencija

Sud Crne Gore prekinuće postupak na zahtjev stranke ako je u toku spor pred stranim sudom u istoj pravnoj stvari i između istih stranaka, i to:

1) ako je prvo pred stranim sudom pokrenut postupak po odnosnom sporu;

2) ako je u pitanju spor za čije suđenje ne postoji isključiva nadležnost suda Crne Gore;

3) ako se može opravdano očekivati da će ta sudska odluka biti podobna za priznanje i izvršenje u Crnoj Gori.

172

izbjegla opasnost donošenja nepomirljivih sudskih odluka zbog vođenja odvojenih postupaka.

Član 29.

Ako postupci pripadaju u isključive nadležnosti nekoliko sudova, svaki sud osim suda pred kojim je pokrenut prvi postupak izjavljuje da nije nadležan za rješavanje, u korist prvog suda.

Član 30.

U svrhe ovog odjeljka, smatra se da je sud započeo postupak:

1. u trenutku u kojem je na sud uložen dokument o početku postupka ili istovjetan dokument, pod uslovom da tužilac nakon tog nije odustao od preduzimanja koraka koje je morao preduzeti za potrebe dostave dokumenta tuženiku, ili

2. ako se dokument treba dostaviti prije njegovog ulaganja na sud, u trenutku u kojemu ga je primilo tijelo odgovorno za dostavu, pod uslovom da tužilac nije nakon tog odustao od preduzimanja koraka koje je morao preduzeti kako bi dokument bio uložen na sudu.

nema odgovarajuće odredbepotpuno usklađeno

Regulisano Zakonom o parničnom postupku.

Član 31Privremene i zaštitne mjere

Član 110

Nadležnost za privremene i prethodne

Potpuno usklađeno

173

Molba se može podnijeti sudovima država članica za takve privremene, uključujući i zaštitne mjere, kao što je to možda predviđeno zakonom države članice, čak iako, prema ovoj Regulativi, sudovi druge države članice imaju nadležnost u pogledu suštine predmeta.

mjere

Sud Crne Gore nadležan je za određivanje privremenih i prethodnih mjera u pogledu lica ili imovine koja se u vrijeme podnošenja tužbe nalaze u Crnoj Gori i onda kada po odredbama ovog zakona nije nadležan da odlučuje o glavnoj stvari.

Član 32 –član 65Članovi se odnose na priznanje i izvršenje sudskih odluka; kad se priznaje strana sudska odluka u drugoj zemlji; postupak pokretanja priznanja; kad se izvršava strana sudska odluka; postupak za podnošenje zahtjeva za izvršenje sudu; proglašenje izvršnosti kao i pravni lijekovi.

Nema odgovarajuće odredbe neusklađeno

Priznanje i izvršenje sudskih odluka nije još

uvijek jedinstveno regulisano u zemljama članicama EU. Moramo

biti posebno obazrivi kad je riječ o ovoj

materiji, radi zaštite nacionalnih interesa propisan je postupak priznanja i izvršenja

stranih sudskih odluka.

Do ulaska CG u EU.

Član 66 - član 76Članovi se odnose na prelazne i završne odredbe kao i odredbu o odnosu ove Regulative sa konvencijama i međunarodim ugovorima između zemalja članica a koje se zamijenjuju.

Nema odgovarajuće odredbe neprenosivo

174

175

176