88. Obitelj i Psihopatologija

8/12/2019 88. Obitelj i Psihopatologija

1/17

Vuli -Prtori A, Suvremena psihologija 5 (2002), 1, 31-51 1

Suvremena psihologija 5 (2002), 1, 31-51Izvorni znanstvenilanak UDK 159.922.2

OBITELJSKE INTERAKCIJE I PSIHOPATOLOKI SIMPTOMIU DJECE I ADOLESCENATA

Anita Vuli Prtori Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u ZadruObala kralja Petra Kreimira IV.br.2, 23000 Zadar

SAETAK

U radu su prikazani rezultati istraivanja koje je provedeno s ciljem utvr ivanjaspecifinih oblika kvalitete obiteljskih interakcija koje su povezane s pojavom agresivnosti,depresivnosti, anksioznosti i somatizacije u djece i adolescenata. Istraivanje je provedeno nauzorku od 435 uenika od 5. do 8. razreda osnovne kole, a primijenjeno je pet skala:Skalakvalitete obiteljskih interakcija (Vuli-Prtori, 2000a),Skala agresivnosti(Kereste, 1999), Skala depresivnosti za djecu i adolescente(Vuli-Prtori, 2002b), Skala generaliziraneanksioznosti i Skala somatizacije(Vuli-Prtori, 2002a).

Rezultati provedenog istraivanja pokazuju da su svi aspekti internaliziranih ieksternaliziranih problema koji su ispitivani u ovom istraivanju znaajno povezani s percepcijom odbacivanja od strane majke i oca. Uoene su razlike s obzirom na znaajnost pojedinih dimenzija obiteljske interakcije s majkom i ocem za psiholoke probleme koddjevojica, odnosno djeaka.

Dobiveni rezultati potvr uju teorijske postavke u razvojnoj psihopatologiji o vanostikvalitete obiteljskih interakcija, s posebnim osvrtom na teoriju roditeljskog prihvaanja iodbacivanja Ronalda Rohnera. Razmotrene su i praktine implikacije dobivenih rezultata, posebice u planiranju tretmana djece i adolescenata koja imaju internalizirane ieksternalizirane oblike psiholokih problema.

Kljune rije

i: obiteljske interakcije, depresivnost, agresivnost, anksioznost, somatizacija

UVODU suvremenoj klinikoj psihologiji i razvojnoj psihopatologiji etiologija i razvoj

poremeaja se promatraju kroz dinamiku djelovanja osobnih i okolinskih faktora specifinihza kontekst u kojem dijete ivi. S obzirom na veu podlonost vanjskim utjecajima poznavanje kontekstualnih uvjeta je vanije za razumijevanje psihopatologije u djetinjstvu iadolescenciji nago to je to u odrasloj dobi. Stoga dominantni teorijski modeli u ovom podru ju naglaavaju integraciju, interakciju i transakciju razliitih faktora u njihovomdjelovanju na razvoj psihopatologije i pristup prema kojem se dijete promatra u okviru

slojevitog socijalnog konteksta. Pri tome oni slojevi ili sustavi koji su blie djetetu (obitelj)imaju neposredniji utjecaj, dok oni udaljeniji (ekonomske i kulturalne promjene, stresni


2/17


ivotni dogaaji, i sl.) djeluju posredno. Djetetovo ponaanje se promatra u dinaminomodnosu s kontekstom u kojem ivi, to znai da je u svakom trenutku djetetova razvojanjegovo ponaanje rezultat transakcije izmeu njegovih osobnih karakteristika i okoline(Vuli-Prtori, 2001b).

Rizini faktori su sva ona stanja i okolnosti koja poveavaju vjerojatnost razvoja

nekog psihopatolokog procesa, dok zatitni potiu i odravaju zdravi razvoj.Rizini faktori mogu stvoriti vulnerabilnost ili osjetljivost za razvoj poremeaja, mogu predstavljati okidaili potai razvoj poremeaja. To su svi oniimbenici koji pojaavaju odgovor na neki stresnidogaaj. Faktori rizika u obitelji mogu biti npr. stresni dogaaji koji nadilaze djetetovesposobnosti suoavanja - gubici, roditeljsko zanemarivanje, odbacivanje ili zlostavljanje; ili uirem kontekstu to mogu biti stresni dogaaji koji pogaaju cijelu obitelj - siromatvo, rat, i sl.S druge stranezatitni faktori spreavaju daljnje pogoranje, potiu ili odravaju zdravirazvoj, i imaju snane implikacije na prognozu i tretman. Rizini i zatitni faktori ne predstavljaju dva odvojena tipa faktora, ve se uglavnom radi o varijablama koje sudimenzionalne. To znai da isti faktori na jednom kraju te dimenzije (npr. dobra komunikacijas majkom) potiu duevno zdravlje, a na drugom (npr. poremeena komunikacija s majkom) psiholoke probleme. Roditeljska toplina, podrka i ljubav imaju pozitivan utjecaj naemocionalnu i socijalnu stabilnost i zrelost djeteta. S druge strane ravnodunost, pretjeranakontrola, grubost i zanemarivanje djeteta pridonose razliitim problemima i tekoama koddjece (na Slici 1. navedeni su neki rizini i zatitni faktori obitelji znaajni za razvoj psihopatologije u djetinjstvu i adolescenciji).

U odnosu na ostale kontekstualne rizine i zatitne faktore obitelj spada u grupuproksimalnih faktora, tj. onih blie djetetu. Djelovanje osobnih faktora rizika (temperament,nisko samopotovanje, nesigurna privrenost, i sl.), te distalnih rizinih faktora (siromatvo,stresni dogaaji, rat, nezaposlenost, i sl.) moderirano je proksimalnim faktorima - djetetovomobitelji.

Tako su dosadanji rezultati veeg broja longitudinalnih istraivanja pokazala dateki temperament djeteta ne mora nuno voditi u psiholoke probleme i psihopatologijuukoliko se roditelji mogu nositi s djetetovim ponaanjem ili ukoliko u tome dobiju podrkustrunjaka. Ve su Stella Chess i Alexander Thomas (1991) u svojoj Njujorkojlongitudinalnoj studiji upozorili da meusobna neusklaenost i disonantnost izmeutemperamenta djeteta i ponaanja roditelja predstavlja osnovni izvor poremeaja kod djeteta.Pokazalo se da se pravilnim intervencijama moe utjecati na jaanje i izgradnju onih psiholokih faktora zatite kojie sprijeiti iliak onemoguiti djelovanje rizinih faktoraaki kad su oni jasno identificirani i potvr eni.

Ove nalaze je nedavno u svojim istraivanjima potvrdio Outi Teerikangas sa svojimsuradnicima (1998). Oni su utvrdili da sam teki temperament ne predstavlja rizini faktor

ve njegova kombinacija s disfunkcionalnom kontrolom ponaanja od strane roditelja.Pokazalo se da ukljuivanje roditelja u program psiholokog savjetovanja u ranoj dobi

predstavlja snaan zatitni faktor.Istraivanja utjecaja distalnih faktora u razvoju psihopatologije takoer su pokazala da

ako se roditelji dobro nose s npr. nastalim ekonomskim problemima, djelovatie na dijete kaozatitni faktor. Ali kada se roditelji ne snalaze u toj situaciji i siromatvo potencira njihove brane nesuglasice, onda obitelj djeluje kao dodatni rizini faktor. Na taj nain se nepovoljniutjecaji iz ireg konteksta, te negativni stresni ivotni dogaaji odraavaju na dijete na nainkoji je moderiran kroz reakcije njegove obitelji*. Na prilagodbu djeteta utjecateemocionalna podrka i stabilna sredina koju mu prua roditelj ili druga odrasla osoba s kojomdijete ivi. Dogaaji poput separacije i gubitka sami po sebi, izolirani, ne predstavljaju faktor

* Pregled rezultata istraivanja o utjecaju stresnih ivotnih dogaaja na psihopatologiju djece i adolescenataopseno je prikazan u knjiziStres u djece i adolescenata, autorice Katice Lackovi-Grgin (2000).


3/17


vulnerabilnosti, ali to postaju u kombinaciji s psihosocijalnim problemima koji slijedegubitak, posebice manjak brige za dijete i indiferentnost roditelja koji bi trebao nastaviti brinuti o djetetu nakon smrti drugog roditelja (Rutter, 2000).

Slika 1. Rizini i zatitni faktori obitelji vezani za psiholoke probleme u djetinjstvu i

adolescencijiRizini faktori

Bolest roditelja, nisko samopotovanje roditelja, roditelji imaju nezrele mehanizme obrane idisfunkcionalne strategije suoavanja,Brana nesloga i nasilje, sukobi u obiteljiProblemi emocionalne vezanosti i privrenosti; manjak intelektualne stimulacije; autoritativni,kanjavajui odgoj, popustljiv odgoj, zanemarivanje; roditelji se previe i prenapadno upliu udjetetov ivot; roditelji su nezainteresirani ili zanemaruju dijete; nejasni komunikacijskiobrasci;Psiholoki problemi (posebno depresija), alkoholizam i ovisnosti u obitelji;Odvajanje djeteta od obitelji, zlostavljanje djeteta, gubici i tugovanje, socioekonomski problemi obitelji, trijangulacija;

PSIHOLOKI PROBLEMI

Zatitni faktoriDobra roditeljska prilagodba; razumijevanje djetetovih problema i s tim usklaenaoekivanja; visoko samopotovanje; jasne obiteljske komunikacije; zreli mehanizmi obrane iefikasne strategije suoavanjaRoditelji zadovoljni brakom; dobra komunikacija s branim partneromOdnos izmeu djeteta i roditelja karakterizira sigurna privrenost; fleksibilna obiteljskaorganizacija; ukljuenost oba roditelja;

Obiteljski odnosi u sreditu su prouavanja interakcijskih modela psihopatologije. Pritome se teorija privrenosti Johna Bowlbija (1992) pokazala najee citiranom u tumaenju

povezanosti poremeaja u ranoj komunikaciji roditelj dijete i razliitih internaliziranih ieksternaliziranih oblika psihopatologije.Osim teorije privrenosti u suvremenoj razvojnoj psihopatologiji danas su aktualne

mnoge tzv.mini teorije ili tumaenja koja se odnose na jednu ili vie komponenti specifinogoblika disfunkcionalnosti (Vuli-Prtori, 2001b). To npr. znai da kada se istraivai ilikliniari zanimaju za doprinos obiteljskihimbenika u razvoju agresivnosti u djece ondaekoristiti znanja iz teorije obiteljske prisile Geralda Pattersona (1982) ili teorija bihevioralnih problema ( problem behavior theory) Richarda Jessora (1998). Za razumijevanje razvojainternaliziranih poremeaja u funkciji poremeene komunikacije u obitelji istraivae ikliniare e zanimati Lewinsohnova bihevioralna teorija (1999) ili teorija osobnekompetentnosti Davida Cole-a i suradnika (1997), i sl. Svaka od ovih teorija doprinosi svojimspecifinim spoznajama o odreenom poremeaju, njegovoj etiologiji i specifinimterapijskim intervencijama.


4/17


U veini dosadanjih studija etipatogeneze u razvojnoj psihopatologiji mogu se prepoznati dva dominantna faktora obiteljskih interakcija (Rapee, 1997; Rohner, 1999.;Rohner i sur. 1984.). Prvi faktor je konceptualiziran u terminima negativnih i neprijateljskihosjeaja roditelja prema djetetu, a opisuje se kroz dimenziju ponaanja i stavova naijem je jednom kraju prihvaanje, toplina i razumijevanje, a na drugom odbacivanje i kriticizam.

Drugi faktor je konceptualiziran u terminima ponaanja usmjerenih na zatitu djeteta odmogue povrede, a opisuje se kroz roditeljsku kontrolu i zatitu, te, s druge strane,autonomiju. Ova ponaanja obino za negativnu posljedicu imaju upravljanje djetetom ismanjenje njegove individualnosti. Konzistentan rezultat dobiven u dosadanjimistraivanjima je da su internalizirani i eksternalizirani poremeaji znaajno povezani snegativnim aspektima interakcije roditelja i djeteta, posebice odbacivanjem i kontrolom odstrane roditelja. Pri tome se u zadnjih desetak godina naglaava potreba da se u istraivanjimana ovom podru ju koriste u podjednakoj mjeri procjene koje daju roditelji i procjene koje dajusama djeca. Pokazalo se naime, da djetetova percepcija interakcija u obiteljiesto nijeznaajno povezana s izvjetajima roditelja, paak niti objektivnih observera, ali je najbolji prediktor psiholokih problema koji mogu nastati iz poremeenih obiteljskih odnosa.

Openito je utvr eno da su obiteljske interakcije djece koja imaju neke psiholoke probleme, karakterizirane veim brojem konflikata i problema u komunikaciji, manjimizraavanjem emocija i meusobnom podrkom, teeim odbacivanjem, zanemarivanjem izlostavljanjem.

U ovom istraivanju pokualo se odgovoriti na pitanja o tome koje dimenzijeobiteljskih odnosa pridonose odreenim internaliziranim i eksternaliziranim psihopatolokimsimptomima u djece i adolescenata (anksioznim i depresivnim simptomima, sklonostisomatizaciji i agresivnosti), te postoje li pri tome razlike izmeu djevojica i djeaka. Naime,u suvremenim istraivanjima na ovom podru ju utvr eno je da razliiti aspekti interakcije smajkom i ocem imaju razliite psihopatoloke posljedice kod djeaka i djevojica.

METODOLOGIJA

IspitaniciIspitivanje je provedeno u uzorku od 448 uenika od petog do osmog razreda osnovne

kole u Zadru u sklopu projekta istraivanja psihosocijalnih aspekata psihopatolokihsimptoma u djece i adolescenata. Iz statistike obrade rezultata izuzeti su oni upitnici koji nisu pravilno ispunjeni, tj. u kojima je uenik izostavio odgovore na vei broj tvrdnji, u kojima su

uenici davali besmislene odgovore ili u kojima nije odgovoreno na tvrdnje na cijeloj stranicii sl. Na taj nain u obradu rezultata uvrteni su rezultati435 ispitanika koji su ispravno

ispunili upitnike (208 djeaka i227 djevojica).U ovom radu prezentirani su rezultati dobiveni primjenom Skale kvalitete obiteljskih

interakcija KOBI, Skale depresivnosti SDD, Skale agresivnosti AG, Skale generaliziraneanksioznosti GENA i Skale somatizacije SOMA.

Instrumentarij Kako su za sve skale u ranijim istraivanjima na uzorcima djece i adolescenata

utvr ene dobre psihometrijske karakteristike, one nisu provjeravane u ovom istraivanju.Psihometrijske karakteristike koritenih skala prikazane su u Tablici 1.


5/17


Tablica 1. Psihometrijske karakteristike instrumenata koritenih u ovom istraivanju: Skalakvalitete obiteljskih interakcija (KOBI), Skala depresivnosti (SDD), Skala agresivnosti (AG),Skala generalizirane anksioznosti (GENA) i Skala somatizacije (SOMA)

SKALA Brojtvrdnji

Raspon M SDZadovoljstvo obitelji

11 11-55 46.29 7.92 0.892Prihvaanje - otac

10 10-50 39.17 8.09 0.897Prihvaanje - majka

10 10-50 42.23 7.63 0.895Odbacivanje - otac

12 12-60 21.45 7.79 0.855

KOBI

Odbacivanje - majka12 12-60 21.21 7.75 0.849

AG Agresivnost 15 15-60 27.76 8.72 0.908

DEP Depresivnost 26 26-120 53.40 16.20 0.890

GENA Generalizirana anksioznost 16 16-80 37.44 10.84 0.858

SOMA Somatizacija 22 22-85 41.72 12.41 0.879

Skala kvalitete obiteljskih interakcija KOBI (Vuli-Prtori, 2000a) mjeri interakcijedjeteta i roditelja na 2 dimenzije koje odgovaraju onim aspektima obiteljske interakcije koji seu literaturi najee opisuju dimenzijomprihvaanje (emocionalna toplina, intimnost) i

odbacivanje (kontrola, emocionalno zanemarivanje). Ove dvije dimenzije sukonceptualizirane u skladu s teorijom roditeljskog prihvaanja i odbacivanja ( PART - parentalacceptance- rejection theory) Ronalda Rohnera (Rohner,1999). Tako se Prihva anje odnosina pozitivne emocionalne aspekte odnosa roditelj-dijete, a opisuje meusobnu bliskost, pruanje podrke, povjerenje i razumijevanje, te relativnu simetrinost u meusobnimodnosima.Odbacivanje se odnosi na razliite doivljaje postupaka roditelja koji se nalaze urasponu od nerazumijevanja i prevelike zahtjevnosti, do zanemarivanja i kanjavanja. Pritome zanemarivanje karakterizira djetetov doivljaj da su roditelji nezainteresirani za njega,da mu ne posveuju dovoljno vremena i panje (posebno za emocionalne potrebe).Kanjavanje opisuju svi oni doivljaji bezrazlonog optuivanja, neprimjerenog kanjavanjazbog poinjene pogreke ili pak neraspoloenja roditelja koje dijete doivljava kao grubost.

Skala ima 55 tvrdnji: 22 koje opisuju odnos djeteta s majkom, 22 opisuju odnosdjeteta s ocem i 11 tvrdnji koje se odnose na opu atmosferu u obitelji. Skala se sastoji od 5subskala: Zadovoljstvo vlastitom obitelji, Prihva anje od strane majke, Prihva anje od straneoca, Odbacivanje od strane majke i Odbacivanje od strane oca. Subskala Zadovoljstvoobitelji ispituje kako se dijete osjea u svojoj obitelji i njegovo zadovoljstvo obiteljskimivotom. Ukupan rezultat utvr uje se za svaku subskalu posebno, a dobiva se jednostavnimzbrajanjem bodova priemu vei rezultat na subskali Prihva anje ukazuje na veumeusobnu bliskost, povjerenje i razumijevanje izmeu djeteta i majke, odnosno oca, a veirezultat na subskaliOdbacivanje znai da dijete doivljava vie zabrana, grubosti izanemarivanja od strane majke, odnosno oca.

Za svih 5 subskala utvr ena je visoka unutranja pouzdanost (Cronbach alpha sekree od 0.85 do 0.89), a koeficijenti korelacije meu subskalama kao i rezultati faktorskeanalize drugog reda pokazuju da se ovim skalama ispituju razliite primarne dimenzije


6/17


zajednike domene interakcije ispitanika s obitelji. Psihometrijske karakteristike skale KOBInalaze se u Tablici 1.

Skala agresivnosti AG(Kereste, 1999) sastoji se od 15estica kojima se mjerireaktivni i proaktivni aspekt agresivnosti. Uz svakuesticu ispitanik treba oznaiti koliko seesto ponaa na opisani nain od 1= nikad se tako ne ponaam, do 4= uvijek se tako ponaam.

Ukupni rezultat na skali predstavlja zbroj rezultata na svimesticama. Vei rezultat ukazujena izraeniju agresivnost. Psihometrijske karakteristike skale agresivnosti prikazane su uTablici 1.

Skala depresivnosti za djecu i adolescente SDD (Vuli-Prtori, 2002b) sastoji seod 26 tvrdnji koje opisuju razliite aspekte depresivnosti u djetinjstvu i adolescenciji. Tvrdnjeu Skali odabrane su na osnovi popisa simptoma iz DSM-IV klasifikacije (str. 325-336, 1994.),zatim tvrdnji koje se koriste u razliitim psihodijagnostikim instrumentima za mjerenjedepresivnosti i tumaenja simptomatologije depresivnosti u djetinjstvu i adolescenciji, te natemelju rezultata istraivanja na ovom podru ju. Za svaku tvrdnju ponuen je odgovor uobliku skale Likertova tipa od 5 stupnjeva pomou koje ispitanik izraava svoje slaganje, tj. procjenjuje koliko je ponaanje opisano u tvrdnji relevantno za njega: od 1= uope nije tono,do 5 = da, u potpunosti je tono.

Dosadanjom primjenom i analizom rezultata dobivenih skalom SDD utvr ena sudobra psihometrijska svojstva ove skale (Tablica 1.): na uzorku od 489 ispitanika dobivena jeunutranja pouzdanost tipa Cronbach alfa od 0.89 (Vuli-Prtori, 2000a.) . Ukupan rezultat naskali odreuje se zbrojem rezultata na svimesticama. Vei rezultat ukazuje na izraenijudepresivnu simptomatologiju.

Skala generalizirane anksioznosti GENA i Skala somatizacije SOMA su dvijesubskale iz Skale anksioznosti za djecu i adolescente SKAD-94 (Vuli-Prtori, 2002a). SkalaSKAD-94 konstruirana je na temelju rezultata istraivanja na podru ju anksioznosti,teorijskih opisivanja i tumaenja anksioznosti, postojeih skala, upitnika i strukturiranihintervjua za mjerenje anksioznosti, opisa anksioznih simptoma, sindroma i poremeaja uDSM-IV klasifikaciji. Simptomi anksioznosti opisani tvrdnjama u skali usklaeni su srezultatima empirijskih i klinikih istraivanja i uglavnomine klastere adekvatnekategorijama opisanim u DSM-IV klasifikaciji. Tvrdnje u subskalama SKAD-94 "pokrivaju" podru je razliitih simptoma i manifestacija anksioznosti: generalizirane, separacijske,socijalne i ispitne anksioznosti, opsesivno kompulzivne simptome, te sklonost paninimnapadima i somatizaciji. Za potrebe ovog istraivanja koritene su dvije subskale iz SKAD-94: skala generalizirane anksioznosti i skala sklonosti somatizaciji. Psihometijskekarakteristike za obje skale navedene su u Tablici 1.

Skalom generalizirane anksioznosti (GENA) ispituju se simptomi pretjeraneanksioznosti, nesigurnosti i zabrinutosti koja se javlja u razliitim situacijama, a koja je

praena nemirom, napetosti i somatskim simptomima.Tvrdnje u Skali SOMA opisuju somatske reakcije koje se javljaju u razliitim

situacijama -socijalne evaluacije, separacije, ispitne situacije i sl. (11 tvrdnji koje pripadajuostalim skalama anksioznosti), te anksioznu senzitivnost ili osjetljivost u obliku straha od javljanja ovih simptoma, a uslijed predimenzioniranja njihovih somatskih, psiholokih isocijalnih posljedica (11 tvrdnji) (Vuli-Prtori, 1999, 2000b), .

Za svaku tvrdnju u skali GENA i SOMA ponuen je odgovor u obliku skale Likertovatipa od 5 stupnjeva pomou koje ispitanik izraava koliko je ponaanje opisano u tvrdnjirelevantno za njega: od 1 = ni malo, uope se ne slaem, do 5 = da, potpuno se slaem. Visokrezultat na ovoj skali govori o sklonosti djeteta da u razliitim situacijama reagira razvijanjemspecifine anksiozne simptomatologije.


7/17


PostupakUpitnici su primijenjeni grupno u vrijeme odravanja redovite nastave. Upitnike su

primijenili kolski psiholog i apsolvent psihologije. Prije primjene upitnika svim jeispitanicima objanjen cilj ispitivanja, a zatim im je proitana uputa o nainu popunjavanja

upitnika. Zadatak ispitanika bio je da nakon to proitaju svaku tvrdnju zaokrue odgovarajui broj s desne strane ispod odgovora koji su odabrali.

REZULTATI

Prvi korak u provjeri relacija izmeu kvalitete obiteljske interakcije i simptomadepresivnosti, agresivnosti i anksioznosti, bio je utvr ivanje veliine povezanosti izmeudimenzija ovih varijabli. Izraunati su Pearsonovi koeficijenti korelacije za sve ispitivanevarijable, te spol. Pokazalo se da je korelacija izmeu spola i ispitivanih varijabli uglavnomstatistiki znaajna, a budui da su u dosadanjim istraivanjima takoer utvr ene statistikiznaajne razlike izmeu rezultata djevojica i djeaka u ispitivanim varijablama, odlueno jeda se Pearsonovi koeficijenti korelacije izmeu rezultata na skalama Kvalitete obiteljskihinterakcija (KOBI) i depresivnosti (SDD), agresivnosti (AG) i anksioznosti (SKAD) izraunaodvojeno za djeake i za djevojice. Iz Tablice 2. moe se vidjeti da postoje znaajne, pozitivne korelacije izmeu agresivnosti, depresivnosti, anksioznosti, somatizacije i varijabliOdbacivanja od strane oca i majke, te negativne s rezultatima u skali zadovoljstva vlastitomobitelji. Percipirano neprihvaanje od strane oba roditelja znaajno je povezano jedino sdepresivnosti. Sve ispitivane dimenzije Kvalitete obiteljskih interakcija u znaajnoj su i veojkorelaciji s rezultatima na skali depresivnosti, nego na skali agresivnosti i anksioznosti.

Tablica 2. Koeficijenti korelacije izmeu rezultata na primijenjenim skalamaza (1)djeake (N=208) i(2) djevojice (N=227)

Kvaliteta obiteljske interakcije (KOBI)

SKALE Zadovoljstvoobitelji

Prihvaanje- otac

Prihvaanje- majka

Odbacivanje otac

Odbacivanje majka

1** 2*** 1 2 1 2 1 2 1 2

AG Agresivnost -0,11 -0,20* -0,04 -0,12 -0,10 -0,05 0,25* 0,20* 0,30* 0,21*

DEP Depresivnost -0,35* -0,49* -0,34* -0,22* -0,31* -0,30* 0,47* 0,46* 0,46* 0,48*GENA Generaliz. a. -0,17* -0,36* -0,11 -0,08 -0,00 -0,13 0,24* 0,26* 0,21* 0,32*

SOMA Somatizacija -0,14* -0,26* -0,13 -0,03 -0,06 -0,11 0,30* 0,24* 0,23* 0,27*

Legenda: * p


8/17


Tablica 3. Rezultati jednosmjerne analize varijance rezultata na primijenjenim skalamaizmeu djevojica i djeaka

Zavisna varijabla Mdjeaci

Mdjevojice

F(1,433)

P

Zadovoljstvo obitelji 42.69 43.68 1.371 0.242Prihvaanje - otac 38.78 39.44 0.793 0.374Prihvaanje - majka 40.72 44.00 25.52 0.00*Odbacivanje - otac 23.06 21.13 6.650 0.01*

K O B I

Odbacivanje - majka 22.62 20.98 4.76 0.02*AG Agresivnost 30.60 24.21 30.06 0.00*DEP Depresivnost 54.10 55.38 0.648 0.420

GENA Generalizirana aksioznost 34.33 38.48 15.042 0.00*SOMA Somatizacija 40.28 45.90 22.45 0.00*

N= 208 227*p


9/17


Tablica 5. Rezultati zavrnih koraka stupnjevite regresijske analize (backward) za pojedineaspekte psihopatolokih simptoma s obiteljskim varijablama (znaajni prediktori u jednadbi) uzorak djevojica (N=227)

KRITERIJ PREDIKTORI BETAt p

Depresivnost Odbacivanje majkaZadovoljstvo obitelji

0.319-0.341

5.10-5.46

0.0000.000

R=0.57 R 2=0.32F(2,224)= 53.39p


10/17


nazivaju dijete pogrdnim imenima, bezrazlono kanjavaju, i sl.) ili da ih na neki nainzanemaruju (nemaju vremena za druenje s djetetom, ne zanimaju se za djetetov svakodnevniivot, nije im vano to dijete osjea) imaju vie simptoma depresivnosti, anksioznosti iagresivnosti. U uzorku djevojica kvaliteta obiteljskih interakcija je manje znaajan prediktor psihopatolokih simptoma, a od svih aspekata interakcije najei prediktor je ope

nezadovoljstvo obitelji. Djevojice kojima njihova obiteljide na ivce, koje nemaju povjerenja niti nalaze utjehu i razumijevanje u svojoj obitelji i koje kau dakada odrastu ibudu imale svoju obitelj ona ne e nalikovati njihovoj sadanjoj obitelji, imaju vie anksioznihsimptoma, sklonije su somatizaciji. One djevojice koje uz ovo ope nezadovoljstvo ivotomu svojoj obitelji percipiraju i da ih majka odbacuje, tj. da je prema njima gruba ili da ihzanemaruje, doivljavaju i vei broj depresivnih simptoma.

Odgovori na pitanje o razlozima dobivanja znaajnih razlika izmeu djeaka idjevojica s obzirom na kvalitetu odnosa s roditeljima uglavnom se kreu u okvirima teorijasocijalizacije i usvajanja spolnih uloga. Tako Youniss i Smollar (1985) u pregledu istraivanjana ovu temu kau kako k eri percipiraju svoje oeve kao autoritativne figure od kojihdobivaju savjete i pravila o tome kako se treba ponaati. Odnos s majkom ukljuujekombinaciju autoriteta i intimnosti i ne sadri distancu u onoj mjeri u kojoj je prisutna uodnosu s ocem. K tome je odnos izmeu k eri i majke percipiran kaouzajamna potreba, tj.k eri percipiraju majke kao osobe koje trebaju njihovu pomo i mogu im tu pomo i pruiti.Odnos izmeu sinova i oeva je asimetrian: oni mogu diskutirati o objektivnim i praktinimsadrajima, zajedniki se baviti nekim aktivnostima. Ali taj odnos je vie distanciran ododnosa s majkom i u veoj mjeri sadri potovanje. Kada se u ovom odnosu jave problemionda su oni uglavnom vezani za kolsko postignue ili neuspjeh sina da neto napravi. Kadase jave problemi izmeu sina i majke, oni su uglavnom vezani za ulogu majke kao autoritetakoji postavlja pravila. Sinovi oekuju od majki da se brinu za njih, da s njima priaju ovlastitim problemima i doivljajima, ali ne i da postavljaju pravila i trae poslunost.

Milkie (1997) je takoer utvrdio da se djeca pri tumaenju svog odnosa s majkom,odnosno ocem fokusiraju na razliita ponaanja. Oca vie percipiraju kao onog koji dajefinancijsku podrku, koji je autoritativan i koji kontrolira. Odnos s majkom je u veoj mjerisimetrian i upuuje na jednakost sudionika. Djeca opisuju majku kao onu koja u veoj mjeri pomae, doputa i brine se o njima, te je openito ee s njima u svakodnevnimaktivnostima. S njom mogu otvoreno priati o svojim problemima, nadama i planovima, dokoca percipiraju kao osobu koja daje savjete ili s kojom se mogu zabavljati. Kritike i negativne poruke upuene od strane majke lake se prihvaaju nego kada ih uputi otac. Chorpita isuradnici (1996) su utvrdili da depresivna i anksiozna djeca vie negativnih poruka dobivajuod oca i da openito procjenjuju znaajnijima ono to im govore oevi od poruka koje imalju majke.

Djeacima je otac identifikacijski model i oni, za razliku od djevoj

ica, vie o

ekujuod oca, te imaju veu potrebu za njegovim prihvaanjem. Za pretpostaviti je da je upravo

zbog toga njihova percepcija oevog odbacivanja znaajnija od percepcije djevojica.U nizu istraivanja koja je provodila Lackovi-Grgin osamdesetih i devedesetih

godina prolog stoljea (pregled istraivanja u Lackovi-Grgin, 2000.), utvr eno je dadjevojice i djeaci razliito vrednuju osobine majke, odnosno oca. Ove razlike izraene su i sobzirom na dob ispitanika. Djevojke svih dobi vie preferiraju ekspresivnu ulogu oca (tj.njegovo razumijevanje, povjerenje, strpljivost, otvorenost), dok mladii preferirajukombinaciju ekspresivne i instrumentalne uloge (njegovu pravednost, odlunost).

Kvaliteta obiteljskih interakcija i agresivnost

Agresija koja se javlja u djece i adolescenata najee se tumai kroz specifinesocijalne odnose koje dijete ima sa svojom okolinom. Pri tome se naglaava dvosmjerni


11/17


proces u kojem roditelji agresivnog djeteta svojim nasilnim i agresivnim ponaanjem predstavljaju model za djetetovo agresivno ponaanje, a s druge strane roditelji se ponaaju prema djetetu na nain da ustvari izazivaju njegovo agresivno ponaanje. Kada djecadoivljavaju odbacivanje od strane roditelja i vrnjaka postaju frustrirana, ljutita, a potom iagresivna (Weiss i Catron, 1994.).

U pregledu istraivanja o povezanosti percepcije odbacivanja i eksternaliziranih problema u djece i adolescenata Ronald Rohner i Preston Britner (2001) navode da jedoprinos roditelja i djece u razvoju poremeaja u ponaanju podjednaka. Odbacivanje odstrane roditelja potie dijete na neprijateljsko i agresivno ponaanje, ali ako se djeca nastavetako ponaati roditelji u odnosu s djetetom pokazuju sve manje topline i podrke. Bez obzirana reciproni odnos istraivae je zanimalo da li je mogue utvrditi dominantni smjerkauzalnosti. Pokazalo se da odbacivanje od strane roditelja prethodi razvoju poremeaja u ponaanju kod djeteta.

S obzirom na rezultate dobivene u ovom istraivanju namee se pitanje zato je za sveaspekte internaliziranih problema vanija percepcija odbacivanja od strane oca, a u sluajuagresivnih djeaka to je percepcija odbacivanja od strane majke. Agresivno ponaanjeopenito je tipinije za djeake i otac, kao identifikacijska figura je uglavnom tolerantniji odmajke prema agresivnom, nego prema ustraenom ponaanju sina. Dosadanja istraivanja su pokazala da u odnosu izmeu agresivnih djeaka i njihovih majki ima mnogo vie prisile,obuzdavanja, afektivnog neslaganja, kao i pretjeranog mijeanja majke u ivot djeteta. Ovi problemi posebno su izraeni s ulaskom djeaka u pubertet. Naime, djeaci u toj dobi obinose nalaze u konfliktnoj ulozi: njihova potreba da s majkom i dalje imaju odnos razumijevanja i povjeravanja u suprotnosti je s njihovom potrebom za samostalnosti i neovisnosti. Njihovo ponaanje u takvoj situaciji obiljeeno je nekonzistentnosti (istovremeno prihvaanje iodbacivanje roditelja) na to majkeesto nisu spremne adekvatno reagirati.

Ove konflikte u odnosu izmeu majke i sina veina majki takoer teko doivljava.Majke agresivne djece znaajno su manje zadovoljne svojim odnosom s djetetom nego to suto majke depresivne djece (Edens, 1999.). U tom smislu korisni su nalazi o tri specifine podgrupe agresivne djece s obzirom na percepciju podrke i kvalitetu odnosa s drugima(Edens i sur., 1999.):

1) podtip neslaganja: dijete izvjetava o zadovoljavajuoj podrci od strane drugih iodnosu s drugima, dok znaajni drugi izvjetavaju o ispodprosjenoj kvalitetiodnosa s djetetom. U ovo grupi je oko 40% agresivne djece;

2) podtip pozitivnog slaganja: i dijete i znaajni drugi procjenjuju nisku kvalitetumeusobnog odnosa i malo podrke. U ovoj grupi je takoer oko 40% agresivnedjece;

3) podtip negativnog slaganja: dijete i znaajni drugi procjenjuju zadovoljavajuu

kvalitetu i podrku. U ovoj grupi je oko 20% agresivne djece.S obzirom na opisanu podjelu pokazalo se da najvie problema imaju djeca i roditeljiiz prve grupe. Majke te djece doivljavaju svoju djecu agresivnijom nego majke u ostale dvijegrupe. Lochman i suradnici (1991) su utvrdili da su majke agresivnih djeaka sklonije pripisivati uzroke djetetovih nedjela samom djetetu, a manje eksternalnim okolnostima. Osimtoga Edens i suradnici (1999.) smatraju da se kod ove prve grupe agresivne djece ustvari radio obrambenom iskljuivanju ili poricanju negativnih informacija o sebi s ciljem zatite vrlovulnerabilnog pojma o sebi. Autori povezuju ovaj mehanizam s postojanjem nesigurne privrenosti u ranoj dobi. Pri tome se posebno pokazala znaajna D varijanta nesigurne privrenosti (dezorganizirana privrenost) u kojoj dijete aktivno pokuava kontroliratiroditelja (najee majku) (Constantino, 1995, 1996). Ovakvo ponaanje moe izazvati jo

vie reakcija u obliku zanemarivanja i grubosti opisanih u subskali KOBI Odbacivanje ( Mojamajka esto vi e na mene, Moja majka me ponekad kanjava samo zato to je neraspoloena,


12/17


Moja majka je ponekad gruba prema meni, Moja majka nema dovoljno vremena za mene, idr.).

Kvaliteta obiteljskih interakcija i depresivnost Obiteljski odnosi u sreditu su prouavanja interakcijskih modela depresije. U skladu s

trendovima teorija depresivnosti kod odraslih i razvojni psihopatolozi promatraju depresivnostkod djece s obzirom na interpersonalne tekoe i poremeene odnose s roditeljima ivrnjacima (Gotlib i Hammen, 1996; Cicchetti i Toth, 1998).

Sve ispitivane dimenzije kvalitete obiteljskih interakcija u ovom istraivanju pokazalesu se znaajnije povezane i boljim prediktorima depresivnosti nego anksioznosti, somatizacijei agresivnosti. Dominantan oblik interakcije dijete-roditelj relevantan za depresivnost je percepcija odbacivanja od strane oca, to je u skladu s rezultatima veine istraivanja provedenih u nas i u svijetu (vidi pregled istraivanja u Vuli-Prtori, 2002c, i Rohner iBritner, 2001.). Tako npr. depresivno dijete moe biti povueno i psihomotorno zakoeno ili pak razdraljivo i psihomotorno nemirno. Prvi oblik ponaanja kod roditelja najee izazivazabrinutost i razoaranje (pogotovo kad se radi o odnosu izmeu oca i djeaka), a drugiljutnjom i odbacivanjem. Roditelji koji osjeaju djetetove tekoe i bespomonost mogu pokuati intervenirati na vie direktan nain - uglavnom otac u odnosu sa sinom ( Daj se malotrgni, to si takav sav preplaen, Ponaa se kao curica) ili pak uiniti neto umjesto djeteta ee ponaanje majke bez obzira na spol djeteta. Meutim pretjerana kontrola ili pretjeranouplitanje dodatno poveavaju djetetov osjeaj bespomonosti i nekompetentnosti i vode ka joveem socijalnom povlaenju. U obitelji u kojoj postoje takve interakcije ne moe seoekivati od djeteta da u stresnim situacijama trai podrku od roditelja. Dijete koje trai pomo jo vie izaziva nepovjerenje roditelja u njegovu kompetentnost. U dosadanjimistraivanjima u kojima je koritena skala SDD pokazalo se da su depresivna djeca u stresnimsituacijama sklonija izljevima bijesa ili socijalnom povlaenju, ali ne i traenju emocionalne iinstrumentalne pomoi i podrke odlanova svoje obitelji (Vuli-Prtori, 2001a.).

Kvaliteta obiteljskih interakcija i anksioznostPremda se poremeeni obiteljski odnosi u veoj mjeri prouavaju u vezi s

depresivnosti, prema rezultatima dosadanjih istraivanja oni su takoer snaan prediktor irizini faktor za javljanje anksioznosti. U ovom istraivanju takoer su utvr eni slinirezultati: dimenzije kvalitete obiteljske interakcije u veoj mjeri su povezane sa simptomimadepresivnosti nego anksioznosti. Za anksioznost djeaka znaajniji prediktor percepcijaodbacivanja od strane oca, a djevojica ope zadovoljstvo vlastitom obitelji. Siqueland isuradnici (1996) su utvrdili da se percepcija obitelji anksioznog i depresivnog djetetarazlikuju s obzirom na psiholoku kontrolu, tj. pretjerano ukljuivanje i pretjeranu zatitu,

koja je dominantnija u sluaju anksiozne djece. Ova kontrola moe se odvijati na svimkomunikacijskim razinama. Npr. djeak se ne slae s majkom oko toga da je vano daisti

sobu svaki dan, ali nakon to primijeti njen bolan pogled, stavlja prst u usta, sputa glavu ikae Ma nema veze. Ili majka kae djetetuSigurno e se bolje osje ati ako bude istio sobu svaki dan, jasno daje do znanja dae nju usreiti ako ju poslua, bez da pita dijete kakoe seono osjeati.

S druge strane roditelji anksiozne djece znaajno potiu djetetovu opreznost iizbjegavanje rizika, daju im informacije o moguim negativnim ishodima zbogega djeca postaju jo zabrinutija. Roditelji anksiozne djece su skloni izraavati sumnju u djetetovukompetentnost, nagraivati ih za izbjegavanje i povlaenje, te biti pretjerano restriktivni idominirajui u svojim odgojnim metodama, to opet ograniava razvoj autonomije i pozitivne

samoefikasnosti kod djeteta (Dadds i sur. 1996). Negativne poruke koje dijete dobiva odroditelja formiraju njegov kognitivni stil, poveavaju osjeaj bespomonosti i umanjuju


13/17


samopotovanje. Na taj nain rana komunikacija u obitelji kroz procese suoavanja pridonosivulnerabilnosti djeteta za razvoj anksiozne simptomatologije.

Barrett i suradnici (1996) su usporeivali anksioznu, agresivnu i kontrolnu grupudjece s obzirom na nain interpretacije i reagiranja na nejasne situacije. Grupa anksiozne iagresivne djece su interpretirali situacije znaajno vie prijeteima u odnosu na kontrolnu

skupinu. Reakcije anksiozne djece su bile dominantno anksiozne, reakcije agresivne grupeoekivano agresivne, a kontrolne prosocijalne. Ali nakon to su se roditelji ukljuili ueksperiment sa zadatkom da diskutiraju sa svojim djetetom o tim situacijama dogodile su seneoekivane promjene: agresivna djeca su bila jo agresivnija u svojim reakcijama, aanksiozna jo anksioznija. U kontrolnoj grupi nisu se dogodile znaajne promjene. Opisaniefekt autori su nazvali FEAR efekt ( family enhancement of avoidant and aggressiveresponses). Ovi rezultati su potvrdili model razvoja anksioznosti u djece prema kojem suroditelji anksiozne djece neskloni poticati samostalnost u miljenju, odluivanju i ponaanjusvoje djece.ak tovie, uoena je tendencija roditelja da kada dijete predloi nekakav prosocijalni plan rjeenja zadatka, oni nastavljaju propitivati i upozoravati dijete sve dok onone predloi neki vie izbjegavajui nain. Kroz takve odnose dijete ne moe razviti prikladneoblike samoefikasnosti i samopotovanja, to vodi do izbjegavanja novih izazova ubudue.

Kvaliteta obiteljskih interakcija i somatizacija Dobiveni rezultati pokazuju da djeca koja doivljavaju vee odbacivanje od strane oba

roditelja, te su openito manje zadovoljna svojom obitelji imaju vie rezultate na skali SOMA.Dosadanja istraivanja na ovom podru ju su pokazala da su odreeni oblici interakcije sroditeljima znaajno povezani sa sklonosti somatizaciji kod djece (Vuli-Prtori, 1999.,2000b). Psihosomatski problemi su najee povezani s branim konfliktima, trijangulacijom, pretjeranim zatiivanjem, rigidnosti i izbjegavanjem sukoba. Djeca mogu trpjeti glavobolje,vrtoglavice, bolove u stomaku, i sl. ali budui da se najee dobro ponaaju manje privlae panju roditelja od djece koja imaju neke eksternalizirane poremeaje.

U tumaenju povezanosti somatizacije i kvalitete obiteljske interakcije Beatrice Wood(1994, 2000) predlae teoriju obiteljskih sustava prema kojoj odreeni maladaptivni obiteljski procesi poput uplitanja, pretjeranog zatiivanja, rigidnosti, autoritarnosti, pretjerane popustljivosti, i sl. odreuju da lie djeca razviti simptome somatizacije. Autorica smatra da utom procesu presudnu ulogu imaju obrasci privrenosti utvr eni u djetetovoj ranoj dobi. Uokviru ove teorije nastalo je nekoliko tumaenja u etiologiji simptoma somatizacije:

1) somatske tegobe nastaju kao jedan od oblika komunikacije s okolinom koju dijetekoristi u situacijama kada je emocionalni dijalog s roditeljima ili drugim djetetu vanimosobama prekinut ili poremeen;

2) nesreeni obiteljski odnosi kao i specifini oblici interakcije roditelja i djeteta

presudni su faktor u etiologiji razvoja somatizacije u dje joj dobi;3) izbor organa na kojeme se javiti somatski poremeaj odreen je obiteljskom

sredinom u kojoj dijete ivi i u kojoj ima uzor reagiranja; i dr.prajcBilen (1994) navodi da se radi o obiteljima koje su uglavnom potpuno

neupadljive, negiraju bilo kakve probleme osim djetetove bolesti i same sebe najee opisujukao idealnu obitelj. Dijete se u takvoj obitelji razboli u trenucima kada se snizi pragmeusobne tolerancije i kada prijeti konflikt. Tako se izbjegava sueljavanje s vlastitim problemima (npr. branom neslogom), a sukobi meu lanovima obitelji zamjenjuju sezabrinutou za bolesnika.

Znaajan prediktor somatizacije u uzorku djeaka u ovom istraivanju je bila percepcija odbacivanja od strane oca, a u uzorku djevojica zadovoljstvo obitelji. Moe se

pretpostaviti da odgovor o razlikama dobivenim u ovom istraivanju lei u specifinojemocionalnoj komunikaciji koja razlikuje oca i majku u interakciji s djetetom, te o percepciji


14/17


toga odnosa od strane djeteta, oemu je vie rijei bilo na poetku ove diskusije. Brojni sunalazi koji idu u prilog dobivenim rezultatima, a koji potjeu iz klinike prakse. Tako Carr(1999) iznosi podatke prema kojima se sudjelovanje oca u obiteljskoj terapiji pokazaloznaajno za pozitivan ishod tretmana djece s poremeajem somatizacije. Terapijski rad pritome je usmjeren upravo na razvijanje jasne i otvorene komunikacije kako o djetetovim

somatskim tekoama tako i o svakodnevnim problemima. Cilj takvog rada je utvr ivanjegranica i autonomije svakoglana obitelji, smanjenje emocionalne napetosti u meusobnimrazgovorima i poticanje zajednitva i reciprociteta u rjeavanju problema. Vano je da u ovomterapijskom radu sudjeluje cijela obitelj, a posebice otac koji jeesto iskljuen iz ovakvograda.

ZAKLJUAK

Rezultati istraivanja prikazani u ovom radu pokazuju da razliiti aspekti obiteljskeinterakcije znaajno pridonose psihopatolokim simptomima u djece. Svi ispitivani aspektiinternaliziranih (depresivnost, anksioznost, somatizacija) i eksternaliziranih (agresivnost) problema najsnanije su povezani s percepcijom odbacivanja od strane oca i majke. Dobivenirezultati u skladu su s postavkama Rohnerove teorije roditeljskog prihvaanja i odbacivanja,te rezultata istraivanja na ovom podru ju.

U uzorku djeaka najznaajniji prediktor internaliziranih problema je percipiranoodbacivanje od strane oca, a eksternaliziranih odbacivanje od strane majke, to je protumaeno u okvirima razlika u procesima socijalizacije i spolne identifikacije djeaka idjevojica. Za internalizirane simptomedjevojica najsnaniji prediktor je zadovoljstvovlastitom obitelji. Djevojice su u tom smislu vie zaokupljene opom atmosferom u obitelji,kvalitetom komunikacije i interakcije meu svim lanovima obitelji, dok su djeaci vieusmjereni na pojedinane odnose s majkom, odnosno ocem.

Dobiveni rezultati imaju znaajne implikacije na budua istraivanja i kliniki rad naovom podru ju. Istraivanja kvalitete obiteljskih interakcija i psihopatologije u djetinjstvu iadolescenciji trebaju uzimati u obzir razlike izmeu djevojica i djeaka, te majki i oeva, ali bi isto tako bilo neophodno voditi rauna o promjenama u meuodnosu ovih varijabli ufunkciji dobi. U veini terapijskih intervencija u radu s djecom preporua se aktivnoukljuivanje roditelja. Nedvojbeno je dokazano da su terapijski ishodi bri, povoljniji idugotrajniji ukoliko se ukljue i roditelji (vidi pregled istraivanja u Kendall, 1991.; Barrett isur. 1996; Robbins i sur. 1998). Meutim, uvijek se upozorava da je ukljuivanje roditelja potrebno paljivo planirati jer velik broj psiholokih problema u djece je povezan s poremeenim interakcijama u obitelji i mnoga djeca, posebice adolescenti nisu spremna nitivoljna sudjelovati u terapijskim programima u kojimae biti i njihovi roditelji. U izrazito

konfliktnim obiteljima ukljuivanje roditelja moe dodatno otvoriti nova podru

ja sukoba.Posebno problematino u tom smislu moe biti ukljuivanje roditelja u rad s depresivnim

djetetom, na to upozoravaju i rezultati dobiveni u ovom istraivanju. Pokazalo se daintervencije koje se usmjere na osobne probleme roditelja u takvim sluajevima mogu imatimnogo vie uspjeha. Umjesto da se poduava roditelje kako se ponaati prema djetetu, moe biti korisnije pomoi im da razvijaju vlastito samopotovanje i komunikacijske vjetine.

I na kraju valja napomenuti da se u analizi utjecaja obiteljskih procesa na razvoj psiholokih problema u djece i adolescenata ne smije zanemariti slijedee: negativneinterakcije nisu specifinost samo obitelji u kojima rastu djeca s emocionalnim problemima.U svakoj obitelji mogu se nai konflikti, svae, sukobi, prijetnje, vikanje i sl. Radi se o tomeda u zdravim obiteljima postoji relativna ravnotea izmeu pozitivnih i negativnih odnosa

koja nedostaje obiteljima u kojima raste dijete s psiholokim problemima.


15/17


LITERATURA

Ajdukovi M. (1990)Stil odgoja u obitelji kao faktor delikventnog ponaanja djece,, Primijenjena psihologija, Vol.11, 47-54.

Barrett P.M., Dadds M.R., Rapee R.M. (1996)Family treatment of childhood anxiety: Acontrolled trial, Journal of Consulting and Clinical Psychology, Vol.64., No.2, 333-342.

Bowlby J. (1992) A Secure Base: Clinical Applications of Attachment Theory , London:Tavistok / Routledge.

Carr A. (1999)The Handbook of Child and Adolescent Clinical Psychology , London, NewYork: Routledge.

Chess S., Thomas A. (1991)Temperament, u Lewis M. (ED.)Child and Adolescent Psychiatry, Baltimore: Williams & Wilkins, 145-161.

Cicchetti D., Toth S.L. (1998)The development of depression in children and adolescents, American Psychologist,Vol.53, No.2, 221-241.

Cole D.A., Martin J.M., Powers B. (1997)A competency-based model of child depression:A longitudinal study of peer, parent, teacher and self - evaluations, Journal ofChild Psychology and Psychiatry,Vol.38, No.5, 505-514.

Constantino J.N. (1995)Early relationships and the development of aggression inchildren, Harvard Review of Psychiatry, Vol.2, No.5, 259-273.

Constantino J.N. (1996)Intergenerational aspects of zhe development of aggression: Apreliminary report, Developmental and Behavioral Pediatrics, Vol.17, No.3, 176-181

Dadds M.R., Barret P.M., Rapee R.M., Ryan S. (1996)Family process and child anxietyand aggression: an observational analysis, Journal of Abnormal Child Psychology,Vol.24, No.6, 715-715-734.

Edens J.F. (1999)Aggressive children's self systems and the quality of their relationshipswith significant others, Aggression and Violent Behavior , Vol.4, No.2, 151-177.

Edens J.F., Cavell T.A., Hughes J.N. (1999)The self systems of aggressive children: Acluster analytic investigation, Journal of Child Psychology and Psychiatry, Vol.40, No.3, 441-453.

Glavak R. (1998)Percepcija roditeljskog prihvaanja odbijanja, obiteljskiimbenici iimbenici socioekonomskog statusa obitelji ovisnika adolescentske dobi,Diplomski rad, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Gotlib I.H., Hammen C.L. (1996) Psychological Aspects of Depression, New York: JohnWiley & Sons.

Jessor R. (1998) New Perspectives on Adolescent Risk Behavior , Cambridge: UniversityPressKendall P.C. ed. (1991)Child and Adolescent Therapy: Cognitive Behavioral Procedures ,

London, New York: The Guilford Press, 3-24..Kereste G. (1999)Agresivno i prosocijalno ponaanje kolske djece u kontekstu ratnih

zbivanja: Provjera posredujueg utjecaja roditeljskog ponaanja, Doktorskadisertacija, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Klarin M. (2000)Odnosi u obitelji i s vrnjacima kao prediktori razliitih aspekataprilagodbe u koli, Doktorska disertacija, Filozofski fakultet u Zagrebu.

Kuterovac-Jagodi G., Kereste G. (1997)Perception of parental acceptance rejectionand some personality variables in young adults, Drutvena istraivanja, Vol.30-31,

Br.4-5, 477-491.Lackovi-Grgin, K. (2000) Stres u djece i adolescenata , Jastrebarsko: Naklada Slap.


16/17


Lewinsohn P.M., Rohde P., Klein D.N., Seeley J.R., (1999)Natural course of adolescentmajor depressive disorder: Continuity into young adulthood, Journal of American Academy of Child and Adolescent Psychiatry, Vol.38, No.1., 56-63.

Lochman J.E., White K.J., Wayland K.K. (1991)Cognitive behavioral assessment andtreatment with aggressive children, u Kendall P.C. ed. Child and Adolescent

Therapy: Cognitive Behavioral Procedures, London, New York: The Guilford Press,25-66.Milkie MA. (1997)Through the eyes of children: Youth's perceptions and evaluations of

maternal and paternal roles, Social Psychology Quarterly, Vol.60, No.3.,218-37.Patterson G.R. (1982)Coercive Family Process , Eugene, OR: CastaliaRadi V. (1999)Odnos beznadnosti i kvalitete obiteljske interakcije kod djece, Diplomski

rad, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u ZadruRapee R.M. (1997)Potential role of childrearing practices in the development of anxiety

and depression Clinical Psychology Review, Vol.17, No.1, 47-67.Robbins M.S., Szapocznik J., Aleksander J.F., Miller J.M. (1998)Family systems therapy

with children and adolescents, Coprehensive Clinical Psychology,Elsevier ScienceLtd.

Rohner E.C., Rohner R.P., Roll S. (1984)Perceived parental acceptance - rejection andchildren's reported behavioral disposition, Journal of Cross-Cultural Psychology,Vol.11, No.2, 221-225.

Rohner R.P. (1998)Father love and child development: History and current evidence,Vol.7, No.5, 157-161.

Rohner R.P. (1999)Acceptance and rejection, u Levinson D., Ponzetti J., Jorgensen P.,(Eds.) Encyclopedia of Human Emotions, New York:Macmillan Reference, Vol.1, 6-14.

Rohner R.P., Britner P.A. (2001)Worldwide mental health correlates of parentalacceptance rejection: Review of cross cultural and intracultural evidence, (izosobne prepiske s prvim autorom)

Rutter M. (2000)Psychosocial influences: Critiques, findings and research needs, Development and Psychopathology,12, 375-405.

Siqueland L., Kendall P.C., Steinberg L. (1996)Anxiety in children: perceived familyenviroments and observed family interactions, Journal of Clinical Child Psychology, Vol.25, No.2, 225-237.

Sokovi J. (1998)Odnos agresivnosti, empatije i kvalitete obiteljske interakcije kodadolescenata, Diplomski rad, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru.

prajc-Bilen M. (1994)Psihosomatski poremeaji u djece kao reakcija na stres i traumu,u Miharija ., Leko -Kolbah A. (ur.) Pomozimo djeci stradaloj u ratu - priru nik za

psihologe,Ministarstvo prosvjete i kulture, Zavod za kolstvo, Zagreb, str. 33-42.Teerikangas O.M., Aronen E.T., Martin R.P., Huttunen A.O. (1998)Effects of infanttemperament and early intervention on the psychiatric symptoms of adolescents, Journal of American Academy of Child and Adolescent Psychiatry, Vol.37, No.10,1070-1076.

Tur inov . (2000)Depresivnost u dje joj dobi u odnosu na kvalitetu obiteljskihinterakcija, Diplomski rad, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru.

Vuli - Prtori A. (1999)Somatski simptomi anksioznosti kod djece, Radovi FFZd 1999;38 (15):79-96.

Vuli-Prtori A. (2000a)Struktura anksioznosti i depresivnosti u djece i adolescenata:Provjera hijerarhijskog modela, Doktorska disertacija, Zagreb: Filozofski fakultet

Vuli-Prtori A. (2000b) Somatizacija i kvaliteta obiteljskih interakcija kod djece iadolescenata, Medica Jadertina,30 (1-2) 21-31.


17/17


Vuli-Prtori A. (2001a)Suoavanje sa stresom i depresivnost u djece i adolescenata, Suvremena psihologija, 4, 1-2, 25-39.

Vuli-Prtori A. (2001b) Razvojna psihopatologija: normalan razvoj koji je krenuokrivim putem, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 40 (17)

Vuli-Prtori A. (2002a) SKAD-94: Prirunik za skalu anksioznosti za djecu i

adolescente, neobjavljeni rukopisVuli-Prtori A. (2002b)SDD: Prirunik za skalu depresivnosti za djecu i adolescente,neobjavljeno rukopis

Vuli-Prtori A. (2002c)Depresivnost u djece i adolescenata, neobjavljeni rukopisWeiss B., Catron T. (1994)Specificity of the comorbidity of aggression and depression in

children, Journal of Abnormal Child Psychology, Vol.22, No.3, 389-401.Wood B. L. (1994)One articulation of the structural family therapy model: A bihevioral

family model of chronic illness in children, Journal of Family Therapy,Vol.16, 53-72.

Wood B.L., Klebba K.B., Miller B.D., (2000)Evolving the biobehavioral family model:Afit of attachment, Family Process,Vol.39, No.3, 319-344.

Youniss J., Smollar J. (1985)Adolescent relations with mothers, fathers and friends, Chicago: University of Chicago Press.

Documents

88. Obitelj i Psihopatologija