Emocije i kultura

Što on osjeća?

Ljutnja

Žene: 74%

Muškarci: 70%

Ukupno: 72%

Što on osjeća?

Ljutnja

Žene: 7%

Muškarci: 6%

Ukupno: 7%

National Geographic Online Survey, 2005

Berry et al. (2002) u međukulturalnoj psihologiji središnje pitanje

istraživanja emocija je:

Kako naći ravnotežu između emocija kao psiholoških stanja koja su ista u svim kulturama i emocija kao socijalnih konstrukata koji se značajno razlikuju od kulture do kulture?

Univerzalizam vs. relativizam

Univerzalistička pozicija:

značajan broj empirijskih podataka govori o velikoj sličnosti emocija u različitim kulturama

stajalište da su emocije biološki uvjetovane

Relativistička pozicija:

antropološki i etnografski pristupi emocije su kulturalno uvjetovane, imaju izvorište u

kognitivnim i socijalnim procesima

Dvije široke skupine istraživanja:

emocije kako se iskazuju u ponašanju – najčešće istraživano prepoznavanje emocija na osnovi izraza lica

istraživanje značenja riječi koji opisuju emocije

Univerzalnost emocija

duga tradicija istraživanja o fiziološkim stanjima i neverbalnoj ekspresiji koja prati subjektivni doživljaj pojedinih emocija

istraživanja datiraju još od Darwina - na temelju dostupnih podataka o univerzalnoj facijalnoj ekspresiji zaključio je da su emocije univerzalne

prepoznavanje emocija na temelju izraza lica najviše istraživao Paul Ekman, autor neurokulturalne teorije emocija

Neurokulturalna teorija emocija

predviđa i univerzalnosti i kulturalne varijacije najpoznatija dvofaktorska teorija emocija:

1. faktor – univerzalan, biološki – mala skupina osnovnih emocija, kao što su radost i tuga – one se prirodno izražavaju mimikom lica koja je motorički programirana

2. faktor – kulturalno specifičan – pravila izražavanja emocija koja određuju kako se pojedine emocije pokazuju

Ekmanova istraživanja

najpoznatije Ekmanovo istraživanje studije izraza lica s plemenom Fore s Nove Gvineje

1980. objavio seriju fotografija s istim emocionalnim izrazima lica kao i kod zapadnjaka

Istraživao i prepoznavanje izraza lica s članovima plemena Fore

Prepoznavanje osnovnih emocija

Istraživanja s fotografijama ljudi koji su pokazivali jednu od 6 osnovnih emocija: sreću, tugu, srdžbu, ljutnju, strah, iznenađenje i gađenje

na ispitanicima iz Argentine, Japana, Brazila, Čilea i SAD našao vrlo visok stupanj slaganja u točnosti prepoznavanja emocija

fotografije dao i ispitanicima iz plemena Fore:

osim miješanja straha i iznenađenja, stupanj slaganja Fore i zapadnih ispitanika bio je 80% za izraze lica odraslih i 90% za izraze lica djece

američki studenti s fotografijama istih emocionalnih izraza lica članova plemena Fore imali su podjednak postotak točnih procjena, također uz miješanje iznenađenja i straha

Još neki specifični nalazi…

pokazalo se da je prepoznavanje slabije što su ispitanici imali manje doticaja sa zapadnom kulturom

postoje barem neke kulturalne varijacije u lakoći s kojom se prepoznaju pojedine emocije

čini se da bijelci točnije prepoznaju emocije od drugih rasa (Schimmack, 1996): bolje prepoznaju sreću, strah, ljutnju i gađenje, nema razlika za

iznenađenje ili tugu

ispitanici bolje prepoznaju izraze lica pripadnika vlastite rase

Ekman i suradnici su pokazali s istraživanjem provedenim u 10 nacija da se i složene (miješane) emocije prepoznaju u različitim kulturama

Matsumoto et al. (2002) – ispitao način na koji Amerikanci i Japanci prosuđuju izraze lica različitog intenziteta

ispitanici na temelju fotografija izraza lica trebali prepoznati emociju, procijeniti intenzitet izražene emocije, ali i intenzitet subjektivnog doživljaja osobe koja pozira

razlike u procjenama intenziteta subjektivnog doživljaja – Japanci misle da osoba doživljava znatno intenzivniju emociju od one koju pokazuje na slikama koje prikazuju emocije nižeg intenziteta

s druge strane, kad Amerikanci vide izraz lica visokog emocionalnog intenziteta, smatraju da osoba subjektivno slabije doživljava emociju nego što bi to sugerirao izraz lica

Japanci izrazima negativnih emocija pripisuju slabiji intenzitet nego Amerikanci – izražavanje negativnih emocija u japanskoj kulturi smatra se nepoželjnim

Kritika Ekmanovih istraživanja

Russell (1994):

većina podataka dobivena na studentima i u pismenim društvima

podražaji, tj. izrazi lica, se prezentiraju izvan konteksta nudi se ograničen broj mogućih odgovora u formatu

prisilnog odabira

u istraživanjima koja nisu nudila odgovor ispitanici su za isti izraz lica spontano davali širok niz odgovora i deskriptivnih fraza – stupanj prepoznavanja manji nego kod Ekmana, naročito za skupine koje nisu osobito izložene zapadnim utjecajima

Emocije kao kulturalno uvjetovane

antropološki i etnografski pristupi antropologinja Lutz - proučavala narod Ifaluk u

južnom Pacifiku odbacuje ideju da je ljudska emocionalnost

univerzalna smatra da je emocionalno značenje u osnovi

strukturirano specifičnim socijalnim i materijalnim okruženjem – emocionalno iskustvo je pretežno kulturalno

Lutzova je našla neke specifične emocije kod Ifaluka kojih nema u engleskom jeziku

ali, te zaključke ne podupiru empirijski podaci – nema dovoljno dokaza da su emocije kulturalni konstrukt

Pravila izražavanja emocija

pretpostavka je da su osnovne emocije univerzalne, slične u različitim kulturama, ali se različitim intenzitetom pokazuju ili inhibiraju – međukulturalne razlike

Ekman uveo pojam pravila izražavanja – pravila o tome kakav izraz lica je primjeren za pojedinu situaciju, smije li osoba izraziti određenu emociju u nekom trenutku ili ne

Istraživanja pravila izražavanja

Ekmanovo istraživanje – pokazao studentima Japancima i Amerikancima uznemirujući film nasamo i u prisutnosti druge osobe: nasamo su i Japanci i Amerikanci imali vrlo slične izraze

lica u prisutnosti druge osobe, Japanci su znatno više

kontrolirali izražavanje negativnih emocija

Matsumoto istražio procjene Amerikanaca, Mađara i Poljaka o prikladnosti izražavanja osnovnih emocija u tri situacije: istočni Europljani u većoj mjeri nego Amerikanci smatraju

da je neprikladno u prisutnosti drugih izražavati negativne emocije, a u većoj mjeri da je prikladno izražavati pozitivne

Matsumoto i sur. (2005)

proučavao pravila izražavanja emocija u 30 zemalja

najveća ekspresivnost emocija:1. kad je osoba sama

2. u društvu obitelji i bliskih prijatelja u privatnoj situaciji

3. u društvu obitelji i bliskih prijatelja u javnoj situaciji

4. među znancima

5. kad je osoba sama javnoj situaciji,

6. među znancima u javnosti

7. pred profesorima

Na kraju…

nalazi sugeriraju da postoji biološki utemeljen program doživljavanja i izražavanja emocija koji je genetski ugrađen u sve osobe

taj program stvara osnovu za univerzalne psihologijske procese vezane uz emocije - dio je osnovne ljudske prirode

postoje individualne razlike u pobudljivosti sustava, intenzitetu reakcija kao i tipu emocija koji se češće javlja

združene individualne razlike u tim elementima mogu dovesti do prosječnih razlika u emocijamana razini pojedinih kultura – no to ne znači da se one mogu pripisati utjecaju kulture

kad se jake emocije izazovu u situacijama u kojima su osobe same i mogu reagirati bez socijalnih ograničenja, sve osobe, bez obzira na spol ili kulturu kojoj pripadaju, izražavaju emocije istim izrazima lica

tu se pokazuje utjecaj univerzalnog programa facijalnih izraza emocija koji u ovom slučaju direktno i prvenstveno oblikuju ponašanje

kad su te iste osobe u situacijama koje pred njih postavljaju socijalna ograničenja, one mijenjaju izraz lica tako da ga usklade s kulturalno prihvaćenim normama

kulture određuju značenje specifičnih situacija koje pobuđuju emocije, kao i značenje tih emocija za pojedinca i za druge

te situacije imaju snažniji utjecaj, koji nadilazi biološki mehanizam - uključuje se mehanizam pravila kulturalnog izražavanja