6. INTEGRALNI PRISTUP ZAŠTITI OKOLIŠA€¦ · 6. INTEGRALNI PRISTUP ZAŠTITI OKOLIŠA Zaštita i očuvanje okoliša nužan je uvjet ne samo održivog razvoja, već na mnogim dijelovima

6. INTEGRALNI PRISTUP ZAŠTITI OKOLIŠA

Zaštita i očuvanje okoliša nužan je uvjet ne samo održivog razvoja, već na mnogim dijelovima Zemlje i jednostavnog preživljavanja ljudske zajednice.

Graditeljske djelatnosti po svojoj naravi bitno mijenjaju uvjete prirodnih staništa te uzrokuju više ili manje nepoželjne učinke na cjelokupan živi svijet.

Kako bi se zaštitili prirodni ekosustavi od daljnjih nepoželjnih promjena, pa u određenim okolnostima i poboljšalo sadašnje stanje te očuvao okoliš i obnovljiva prirodna bogatstva za buduće naraštaje, nužno je graditeljske zahvate uskladiti sa zaštitom okoliša i održivim razvojem.

Također je potrebno istaći da treba izbjegavati zaštitne mjere okoliša kao dodatnu tehnologiju, već okoliš štititi u postupku «razmišljanja». Stoga to mora biti način svakodnevnog ponašanja svakog pojedinca.

6.1. CILJEVI ZAŠTITE OKOLIŠA Ciljevi zaštite okoliša u ostvarivanju uvjeta za održivi razvoj jesu: (1) zaštita života i zdravlja ljudi, (2) zaštita biljnog i životinjskog svijeta, biološke i krajobrazne raznolikosti te očuvanja

ekološke stabilnosti, (3) zaštita i poboljšanje kvalitete pojedinih sastavnica okoliša, (4) zaštita ozonskog omotača i ublažavanje klimatskih promjena, (5) zaštita i obnavljanje kulturnih i estetskih vrijednosti krajobraza, (6) sprječavanje velikih nesreća koje uključuju opasne tvari, (7) sprječavanje i smanjenje onečišćenja (zagađenja) okoliša, (8) trajna uporaba prirodnih dobara, (9) racionalno korištenje energije i poticanje uporabe obnovljivih izvora energije, (10) uklanjanje posljedica onečišćenja (zagađenja) okoliša, (11) poboljšanje narušene prirodne ravnoteže i ponovno uspostavljanje njezinih

regeneracijskih sposobnosti, (12) ostvarivanje održive proizvodnje i potrošnje, (13) napuštanje i nadomještanje uporabe opasnih i štetnih tvari, (14) održivo korištenje prirodnih dobara, (15) unaprjeđenje stanja okoliša i osiguravanja zdravog okoliša.

6.2. SUBJEKTI ZAŠTITE OKOLIŠA

Uvjete za ostvarenje održivog razvoja i za provedbu prethodno navedenih ciljeva zaštite okoliša u Hrvatskoj osiguravaju:

(1) Hrvatski sabor, (2) Vlada, (3) ministarstva i druga nadležna tijela državne uprave, (4) županije i Grad Zagreb, (5) veliki gradovi, gradovi i općine, (6) Hrvatska agencija za okoliš i prirodu te Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, (7) pravne osobe s javnim ovlastima, (8) osobe ovlaštene za stručne poslove zaštite okoliša, (9) (pravne i fizičke) osobe odgovorne za onečišćivanje (zagađivanje) okoliša te druge osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost, (10) udruge civilnog društva koje djeluju na području zaštite okoliša, (11) građani (pojedinci), njihove skupine, udruge i organizacije.

Od navedenih subjekata zaštite okoliša poseban značaj imaju: Hrvatska agenciju za okoliš i prirodu, koja prikuplja i objedinjuje podatke i informacije o okolišu i prirodi, radi osiguravanja i praćenja provedbe politike zaštite okoliša i prirode, održivog razvoja te obavljanja stručnih poslova u vezi sa zaštitom okoliša i prirode (između ostalog: uspostavlja, razvija, vodi i koordinira informacijske sustave okoliša i prirode u Republici Hrvatskoj; izrađuje i održava odgovarajuće baze podataka o okolišu i prirodi te osigurava uvjete za pristup informacijama o okolišu i prirodi, kojima raspolaže i koje nadzire; izrađuje izvješća o stanju okoliša i izvješća o stanju prirode; priprema podatke za izradu dokumenata i izvješća u vezi sa zaštitom okoliša i održivim razvitkom). Dodatno, Agencija je i središnje državno informacijsko tijelo za koordinaciju izvješćivanja i izvješćivanje Europske komisije o provedbi pojedinih propisa zaštite okoliša i prirode te provodi tu koordinaciju izvješćivanja i izvješćivanje. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji obavlja poslove financiranja pripreme, provedbe i razvoja programa, projekata i sličnih aktivnosti u području očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unaprjeđivanja okoliša te u području energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije, promidžbu ciljeva i načela zaštite okoliša radi postizanja sustavnog i cjelovitog očuvanja kvalitete okoliša, očuvanja prirodnih zajednica i racionalnog korištenja prirodnih dobara i energije kao osnovnih uvjeta održivog razvoja te osiguravanja prava građana na zdrav okoliš.

Sredstva za financiranje djelatnosti Fonda osiguravaju se, sukladno načelu onečišćivač (zagađivač) plaća, iz naknada koje plaćaju obveznici plaćanja za zaštitu okoliša te iz drugih izvora sukladno posebnim propisima.

6.3. NAČELA ZAŠTITE OKOLIŠA Osnovna načela zaštite okoliša, prema kojima se provode mjere i postupci zaštite, jesu: ▪ Načelo održivog razvoja – U cilju ostvarenja održivog razvoja, zahtjevi zaštite okoliša moraju biti uključeni u utvrđivanju polazišta; u pripremu, usvajanje i provedbu strategija, planova, programa i propisa; te biti uključeni u aktivnosti na svim područjima gospodarskog, društvenog, socijalnog i kulturnog razvoja. ▪ Načelo predostrožnosti – Pri korištenju okoliša treba u najvećoj mogućoj mjeri štedljivo koristiti sastavnice okoliša i njima upravljati, vodeći računa o mogućostima ponovnog korištenja prirodnih i materijalnih dobara, sprječavanju onečišćivanja (zagađivanja) okoliša, mogućem nastanku štete po okoliš i izbjegavanju stvaranja otpada. ▪ Načelo očuvanja vrijednosti prirodnih dobara, biološke raznolikosti i krajobraza – Prirodna dobra i krajobrazne vrijednosti treba nastojati očuvati na razini obujma i kakvoće koji ne ugrožavaju zdravlje i život čovjeka i nisu štetni za biljni i životinjski svijet. Stoga nisu dopušteni zahvati u okoliš koji mogu imati suprotni učinak.

▪ Načelo zamjene i/ili nadomještaja – Djelovanje, odnosno planirani zahvat koji bi mogao imati (prekomjeran) utjecaj na okoliš, potrebno je zamijeniti djelovanjem odnosno zahvatom koji predstavlja znatno manji rizik po okoliš. ▪ Načelo otklanjanja i sanacije štete u okolišu na izvoru nastanku – Ako je šteta u okolišu nastala kao rezultat djelovanja ili propuštanja propisanog obaveznog djelovanja operatera (uprave tvrtke - fizička osoba, tijelo ili pravna osoba), oni su dužni otkloniti odnosno sanirati štetu u okolišu prvenstveno na izvoru nastanka. ▪ Načelo cjelovitog (integralnog) pristupa – Svrha ovog načela je sprečavanje i/ili svođenje rizika po okoliš na najmanju moguću mjeru. Stoga ono podrazumijeva planiranje, donošenje i provođenje odluka i mjera tako da se razmatraju cjelovita područja, kao i svi dijelovi okoliša te ukupnost njihovih međusobnih utjecaja i međusobnih utjecaja postojećih i planiranih zahvata u okoliš. ▪ Načelo suradnje - Održivi razvoj i zaštita okoliša postiže se suradnjom i zajedničkim djelovanjem svih subjekata zaštite okoliša, svakog u okviru svoje nadležnosti i odgovornosti. ▪ Načelo onečišćivač (zagađivač) plaća – Onečišćivač (zagađivač) snosi troškove nastale onečišćivanjem (zagađivanjem) okoliša, uključujući troškove procjene štete, troškove nužnih mjera i troškove otklanjanja štete u okolišu.

▪ Načelo pristupa informacijama i sudjelovanja javnosti – Javnost ima pravo pristupa informacijama o okolišu kojima raspolaže tijelo javne vlasti te s njime povezane osobe, kao i pravo sudjelovanja u postupcima utvrđivanja polazišta, izrade i donošenja strategija, planova i programa, te izrada i donošenje propisa i općih akata u vezi sa zaštitom okoliša. ▪ Načelo poticanja - Prethodno navedeni subjekti zaštite okoliša, u skladu sa svojim nadležnostima, potiču aktivnosti u vezi sa zaštitom okoliša koje sprječavaju ili smanjuju onečišćivanje (zagađivanje) okoliša, kao i zahvate u okoliš koji smanjuju uporabu tvari, sirovina i energije te manje onečišćuju (zagađuju) okoliš ili ga iskorištavaju u dopuštenim granicama. ▪ Načelo prava na pristup pravosuđu – Svaka osoba koja smatra da je njezin zahtjev za informacijom u pitanjima zaštite okoliša zanemaren, neosnovano odbijen (bilo djelomično ili u cijelosti), ili ako na njega nije odgovoreno na odgovarajući način, ima pravo na sudsku zaštitu svojih prava. Također, u svrhu zaštite prava na zdrav život i održiv okoliš te u svrhu zaštite okoliša, osoba koja učini vjerojatnim svoj pravni interes i osoba koja zbog lokacije zahvata i/ili zbog prirode i/ili utjecaja zahvata može, u skladu sa zakonom, dokazati da joj je trajno narušeno pravo, ima pravo osporavati postupovnu i materijalnu zakonitost odluka, čina i propusta tijela javne vlasti putem nadležnog tijela i/ili nadležnog suda, u skladu sa zakonom.

6.4. TEMELJNI DOKUMENTI ZAŠTITE OKOLIŠA U svrhu održivog razvoja i zaštite okoliša u Hrvatskoj se, sukladno čl. 50. Zakona o zaštiti okoliša (NN 80/13, 153/13 i 78/15), donose sljedeći temeljni dokumenti: (1) Strategija održivog razvoja Republike Hrvatske, (2) Plan zaštite okoliša Republike Hrvatske, (3) Program zaštite okoliša, (4) Strategija upravljanja morskim okolišom i obalnim područjem, (5) Plan intervencija kod iznenadnog onečišćenja mora, (6) Izvješće o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj. (1) Strategijom održivog razvoja dugoročno se usmjerava gospodarski i socijalni razvoj te zaštita okoliša prema održivom razvoju Države. Strategijom se utvrđuju smjernice dugoročnog djelovanja definiranjem ciljeva i utvrđivanjem mjera za njihovo ostvarenje, uvažavajući postojeće stanje i preuzete međunarodne obaveza. Donosi se svakih deset godina, a iznimno i ranije.

(2) Plan zaštite okoliša određuje prioritetne ciljeve zaštite okoliša u Državi, a sadrži osobito: mjere i aktivnosti u području zaštite okoliša, način provedbe mjera, redoslijed ostvarivanja mjera, rok izvršavanja, nositelje provedbe, projekte, procjenu sredstava za provedbu Plana te analizu troškova i koristi. Donosi se za razdoblje od osam godina, a izvršavanje Plana provjerava se za četverogodišnje razdoblje provedbe. Plan mora biti usuglašen sa Strategijom.

(3) Programom zaštite okoliša se u skladu s područnim (regionalnim) odnosno lokalnim posebnostima i obilježjima područja za koje se Program donosi, pobliže razrađuju mjere iz Plana koje se odnose na to područje. Program se donosi za četverogodišnje razdoblje, a u roku od šest mjeseci nakon donošenja Plana.

(4) Strategija upravljanja morskim okolišom i obalnim područjem dugoročno određuje i usmjerava ciljeve upravljanja morskim okolišem na načelima održivog razvoja u skladu s ukupnim gospodarskim, društvenim, socijalnim i kulturnim razvojem na području Države.

(5) Planom intervencija od iznenadnog onečišćenja mora utvrđuju se aktivnosti i mjere za spremnost i za reagiranje na iznenadna onečišćenja mora radi zaštite morskog okoliša i obalnog područja.

(6) Izvješće o stanju okoliša donosi se za potrebe ostvarivanja ciljeva iz dokumenata održivog razvoja i zaštite okoliša, strateških, planskih i programskih dokumenata vezanih za pojedine sastavnice okoliša i opterećenja, kao i drugih dokumenata vezanih za zaštitu okoliša te zbog cjelovitog uvida u stanje okoliša u Hrvatskoj. Izvješće sadrži osobito: pregled ostvarivanja ciljeva Strategije i Plana, podatke o stanju okoliša u području za koje se Izvješće donosi, podatke o utjecaju pojedinih zahvata na okoliš, ocjenu stanja, ocjenu učinkovitosti provedenih mjera, podatke o praćenju stanja okoliša i institucionalnom sustavu upravljanja okolišem te korištenju financijskih sredstava za zaštitu okoliša, procjenu potrebe izrade novih ili izmjena i dopuna postojećih dokumenata te druge podatke od značenja za zaštitu okoliša. Donosi se za četverogodišnje razdoblje.

6.5. MJERE I POSTUPCI ZAŠTITE OKOLIŠA Općenito se mjere i postupci (metode) za zaštitu okoliša, odnosno provođenja prethodno nabrojenih načela, mogu podijeliti na:

(1) POLITIČKI I SOCIOLOŠKI PRISTUP, (2) PRAVNE MJERE, (3) PLANIRANJE PROSTOROM, (4) GOSPODARSKE I FINANCIJSKE MJERE, (5) ZNANSTVENI PRISTUP I TEHNOLOŠKE MJERE, (6) INSTITUCIONALNE MJERE. Ove mjere i postupci, sa svrhom da se smanje onečišćenja (zagađenja) te poboljša i očuva kvaliteta okoliša, nužni su i na državnim i na međudržavnim razinama.

6.5.1. POLITIČKI I SOCIOLOŠKI PRISTUP

Politički pristup rješavanju problema zaštite okoliša od izuzetne je važnosti.

Prije svega je nužno da postoji politička volja koja će se očitovati u obliku pisanih dokumenata, i to onih na regionalnoj, državnoj i međunarodnoj razini. Takvi dokumenti moraju sadržavati i sve nužne pravne, gospodarske i institucionalne odredbe za postizanje ciljeva.

U našoj zemlji politička odluka o zaštiti okoliša izražena je odredbama Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97,113/00, 28/01 i 76/10), a naročito određenjem članka 69. Ustava prema kojemu «Svatko ima pravo na zdrav život. Država osigurava pravo građana na zdrav okoliš. Građani, država, javna i gospodarska tijela i udruge dužni su, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša».

Temeljem odredbi Ustava, Hrvatski sabor usvojio je 1992. Deklaraciju o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj (NN 34/92) u kojoj se, uz ostalo, naglašava da će Republika Hrvatska «racionalno gospodariti tlom i šumama, provoditi mjere očuvanja kvalitete zraka, zaštititi sva izvorišta pitke vode, provesti neodložne mjere zaštite priobalja i podmorja Jadrana, bdjeti nad očuvanjem spomeničke kulturne baštine i temeljnih vrijednosti prirodnog nacionalnog blaga te prenijeti težište upravljanja otpadom s mjera orijentiranih na posljedice na mjere orijentirane na uzroke….». Političke su mjere često ishod djelovanja javnog mnijenja. Naime, onečišćenje okoliša vrlo je ozbiljan sociološki problem. Zbog toga je posebno važno da se razborito odrede ciljevi zaštite (kratkoročni, dugoročni), kako bi se uskladile želje i potrebe sa stvarnim mogućnostima. U protivnome se mogu postići neželjeni učinci u javnosti.

Nadalje, vrlo je često razina obrazovanja stanovništva glede tehnoloških znanja razmjerno niska. Zbog neznanja, a često i zbog nedovoljne obaviještenosti, građani su zapravo protiv gotovo svih novih zahvata u okoliš. Oni svoje ponašanje temelje na dotadašnjem načinu «očuvanja okoliša» te su nepovjerljivi prema obećanjima, misleći da će se i s novim mjerama postupati na isti način. Nužno je stoga, kad se donose političke odluke, predvidjeti i način obavješćivanja javnosti o svim predviđenim radnjama, ali i troškovima vezanim za planirane djelatnosti, kao i sve dobrobiti koje će se ostvariti.

Pravne se mjere temelje na političkim odlukama. Obuhvaćaju zakonske i podzakonske propise (pravilnike, norme i dr.) koji se odnose na stanje okoliša, nadzor nad ispuštanjem otpadnih tvari, kao i način praćenja stanja (motrenja) okoliša.

Zakonima se određuju temeljna načela i ciljevi provođenja zaštite okoliša kao i nadzor nad primjenom zakonskih odredbi.

6.5.2. PRAVNE MJERE

Primjenu pravnih mjera potrebno je stalno motriti te donositi izmjene i dopune, a sve u skladu sa stanjem okoliša, gospodarskih prilika te razvoja tehnologije. Naime, valja istaknuti da stroge zakonske mjere zaštite okoliša mogu biti u određenom razdoblju neprimjereno opterećenje gospodarskog razvoja nekog područja. Međutim, onečišćeni dijelovi okoliša (zrak, tlo, voda …) postaju «pragovi ograničenja» razvoja određenog područja.

U prethodno spomenutoj Deklaraciji o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj ujedno je sadržano i čvrsto opredjeljenje Republike Hrvatske za izgradnju pravnog sustava sukladno međunarodnim ugovorima i standardima europske i svjetske zajednice, kojima će se u potpunosti osigurati (i) trajna, (ii) sustavna i (iii) učinkovita zaštita okoliša.

Kao rezultat toga opredjeljenja, u posljednjih je desetak godina u Republici Hrvatskoj donijet znatan broj propisa relevantnih za zaštitu okoliša, tablica 6.I, od kojih je posebno važan Zakon o zaštiti okoliša (NN 80/13, 153/13 i 78/15).

Zakon o zaštiti okoliša temelji se na Ustavu Republike Hrvatske i osnovni je zakon o zaštiti cjelokupnog okoliša. Ovim se Zakonom utvrđuju: ciljevi i načela zaštite okoliša i održivog razvoja, zaštita sastavnica okoliša i zaštita okoliša od utjecaja opterećenja, subjekti zaštite okoliša, dokumenti održivog razvoja i zaštite okoliša, instrumenti zaštite okoliša, praćenje stanja okoliša, informacijski sustav, osiguranje pristupa informacijama o okolišu, sudjelovanje javnosti u pitanjima okoliša, osiguranje prava na pristup pravosuđu, odgovornost za štetu, financiranje i instrumenti opće politike zaštite okoliša, uprava i inspekcijski nadzor. Za graditelje su posebno značajne odredbe ovog zakona koje se odnose na procjenu utjecaja zahvata na okoliš. Ovom se procjenom ostvaruju načela sprečavanja, usklađivanja i prilagođavanja namjeravanog zahvata, građe-nja, odnosno obnove građevine i/ili obavljanja djelatnosti s nosivim kapacitetom okoliša na određenom području.

Od ostalih se zakona po tematskim skupinama ističu još sljedeći zakoni: ▪ Zakon o prostornom uređenju i Zakon o gradnji, ▪ Zakon o održivom gospodarenju otpadom; Zakon o kemikalijama i Zakon o eksplozivnim tvarima, ▪ Zakon o zaštiti prirode i Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, ▪ Zakon o zaštiti zraka, ▪ Zakon o vodama, ▪ Zakon o šumama; Zakon o poljoprivredom zemljištu i Zakon o stočarstvu, ▪ Zakon o morskom ribarstvu, Zakon o slatkovodnom ribarstvu i Zakon o lovstvu, ▪ Zakon o energiji i Zakon o rudarstvu, ▪ Zakon o zaštiti od požara, ▪ Zakon o zaštiti od buke, ▪ Zakon o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti i Zakon o zaštiti od neionizirajućeg zračenja, ▪ Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o zaštiti na radu, ▪ Zakon o hrani.

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2017.

1. USTAV I POLITIČKI SUSTAV NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. USTAV REPUBLIKE HRVATSKE 56/90, 135/97, 113/00, 28/01 i 76/10

02. DEKLARACIJA O ZAŠTITI OKOLIŠA U REPUBLICI HRVATSKOJ 34/02

2. ZAŠTITA OKOLIŠA – OPĆENITO NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. STRATEGIJA ODRŽIVOG RAZVITKA REPUBLIKE HRVATSKE 30/09 02. NACIONALNA STRATEGIJA ZAŠTITE OKOLIŠA 46/02 03. NACIONALNI PLAN DJELOVANJA NA OKOLIŠ 46/02 04. PLAN INTERVENCIJA U ZAŠTITI OKOLIŠA 82/99, 86/99 i 12/01 05. PLAN RASPODJELE EMISIJSKIH KVOTA STAKLENIČKIH PLINOVA U REPUBLICI HRVATSKOJ 76/09

06. ZAKON O ZAŠTITI OKOLIŠA 80/13, 153/13 i 78/15 07. ZAKON O FONDU ZA ZAŠTITU OKOLIŠA I ENERGETSKU UČINKOVITOST 107/03 i 144/12 08. ZAKON O ZAŠTITI OD SVJETLOSNOG ONEČIŠĆENJA 114/11 09. PRAVILNIK O PRIHVATLJIVOSTI PLANA, PROGRAMA I ZAHVATA ZA EKOLOŠKU MREŽU 118/09

10. PRAVILNIK O REGISTRU ONEČIŠĆAVANJA OKOLIŠA 87/15 11. PRAVILNIK O MJERAMA OTKLANJANJA ŠTETE U OKOLIŠU I SANACIJ- SKIM PROGRAMIMA 145/08

12. UREDBA O STRATEŠKOJ PROCJENI UTJECAJA STRATEGIJE, PLANA I PROGRAMA NA OKOLIŠ 03/17

13. UREDBA O ODGOVORNOSTI ZA ŠTETE U OKOLIŠU 31/17 14. UREDBA O PROVEDBI FLEKSIBILNIH MEHANIZAMA KYOTSKOG PRO- TOKOLA 142/08

15. UREDBA O OKOLIŠNOJ DOZVOLI 61/14 16. UREDBA O PROCJENI UTJECAJA ZAHVATA NA OKOLIŠ 61/14 i 03/17 17. UREDBA O NAČINU TRGOVANJA EMISIJSKIM JEDINICAMA STAKLENI- ČKIH PLINOVA 69/12 i 154/14

18. UREDBA O TEHNIČKIM STANDARDIMA ZAŠTITE OKOLIŠA OD EMISIJE HLAPIVIH ORGANSKIH SPOJEVA KOJE NASTAJU SKLADIŠTENJEM I DISTRIBUCIJOM BENZINA

135/06

19. UREDBA O INFORMACIJSKOM SUSTAVU ZAŠTITE OKOLIŠA 68/08 20. UREDBA O INFORMIRANJU I SUDJELOVANJU JAVNOSTI I ZAINTERESIRA- NE JAVNOSTI U PITANJIMA ZAŠTITE OKOLIŠA 64/08

21. UREDBA O SPRJEČAVANJU VELIKIH NESREĆA KOJE UKLJUČUJU OPASNE TVARI 114/08

22. UREDBA O EMISIJSKIM KVOTAMA ZA ODREĐENE ONEČIŠĆUJUĆE TVARI U REPUBLICI HRVATSKOJ 141/08

23. ODLUKA O OBJAVLJIVANJU PRAVILA O DRŽAVNIM POTPORAMA U ZA- ŠTITI OKOLIŠA 154/08

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2017. (nastavak)

3. PRIRODA, KRAJOBRAZ I BIOLOŠKA RAZNOLIKOST NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. STRATEGIJA I AKCIJSKI PLAN ZAŠTITE PRIRODE REPUBLIKE HRVATSKE ZA RAZDOBLJE OD 2017. DO 2025. GODINE 72/17

02. ZAKON O ZAŠTITI PRIRODE 80/13 03. ZAKON O ZAŠTITI ŽIVOTINJA 135/06 i 37/13 04. ZAKON O GENETSKI MODIFICIRANIM ORGANIZMIMA 70/05, 137/09, 28/13 i 47/14 05. PRAVILNIK O PROCJENI RIZIKA ZA NAMJERNO UVOĐENJE GENETSKI MODIFICIRANIH ORGANIZAMA U OKOLIŠ 136/06

06. PRAVILNIK O VRSTAMA STANIŠNIH TIPOVA, KARTI STANIŠTA, UGRO- ŽENIM I RIJETKIM STANIŠNIM TIPOVIMA TE O MJERAMA ZA OČUVA- NJE STANIŠNIH TIPOVA

07/06

07. PRAVILNIK O STROGO ZAŠTIĆENIM VRSTAMA 144/13 i 73/16 08. PRAVILNIK O NAČINU MOTRENJA OŠTEĆENOSTI ŠUMSKIH EKOSUSTAVA 67/10 09. PRAVILNIK O SADRŽAJU I OPSEGU PROCJENE RIZIKA ZA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE GMO ILI PROIZVODA KOJI SADRŽE I/ILI SE SASTOJE ILI POTJE- ČU OD GMO, METODOLOGIJA ZA IZRADU PROCJENE I UVJETIMA KOJE MORAJU ISPUNJAVATI PRAVNE OSOBE ZA IZRADU PROCJENE RIZIKA

39/08

10. PRAVILNIK O PRIJELAZIMA ZA DIVLJE ŽIVOTINJE 05/07 11. UREDBA O EKOLOŠKOJ MREŽI 124/13 i 105/15 12. UREDBA O RAZINI GMO U PROIZVODIMA ISPOD KOJE PROIZVODI KOJI SE STAVLJAJU NA TRŽIŠTE NE MORAJU BITI OZNAČENI KAO PROIZVODI KOJI SADRŽE GMO

92/08, 36/09 i 39/12


4. ZRAK NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. ZAKON O ZAŠTITI ZRAKA 130/11, 47/14 i 61/17 02. PLAN ZAŠTITE I POBOLJŠANJA KAKVOĆE ZRAKA U REPUBLICI HRVAT- SKOJ ZA RAZDOBLJE 2008. – 2011. GODINE 61/08

03. PRAVILNIK O MJERAMA ZA SPREČAVANJE EMISIJE PLINOVITIH ONEČI- ŠĆIVAČA I ONEČIŠĆIVAČA U OBLIKU ČESTICA IZ MOTORA S UNUTAR- NJIM IZGARANJEM KOJI SE UGRAĐUJU U NECESTOVNE POKRTENE STROJEVE TPV 401 (IZDANJE 01)

04/14

04. PRAVILNIK O PRAĆENJU KVALITETE ZRAKA 79/17 05. PRAVILNIK O PRAĆENJU EMISIJA ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI U ZRAK IZ NEPOKRETNIH IZVORA 129/12 i 97/13

06. PRAVILNIK O DOSTUPNOSTI PODATAKA O EKONOMIČNOSTI POTROŠNJE GORIVA I EMISIJE CO2 NOVIH OSOBNIH AUTOMOBILA 120/07

07. PRAVILNIK O PRAĆENJU EMISIJA STAKLENIČKIH PLINOVA U REPUBLICI HRVATSKOJ 134/12

08. PRAVILNIK O UZAJAMNOJ RAZMJENI INFORMACIJA I IZVJEŠĆIVANJU O KVALITETI ZRAKA 57/13

09. IZVJEŠĆE O STANJU KAKVOĆE ZRAKA ZA PODRUČJE REPUBLIKE HRVA- TSKE OD 2008. DO 2011. GODINE 95/13

10. UREDBA O UTVRĐIVANJU LOKACIJA POSTAJA U DRŽAVNOJ MREŽI ZA TRAJNO PRAĆENJE KAKVOĆE ZRAKA 04/02

11. PROGRAM MJERENJA KAKVOĆE ZRAKA U DRŽAVNOJ MREŽI ZA TRAJNO PRAĆENJE KAKVOĆE ZRAKA 43/02

12. UREDBA O ODREĐIVANJU PODRUČJA I NASELJENIH PODRUČJA PREMA KATEGORIJAMA KAKVOĆE ZRAKA 68/08

13. UREDBA O KAKVOĆI TEKUĆIH NAFTNIH DERIVATA 53/06 i 154/08 14. UREDBA O KAKVOĆI BIOGORIVA 141/05 15. UREDBA O RAZINAMA ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI U ZRAKU 117/12 i 84/17 16. UREDBA O GRANIČNIM VRIJEDNOSTIMA EMISIJA ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI U ZRAK IZ NEPOKRETNIH IZVORA 87/17

17. UREDBA O PRAĆENJU EMISIJA STAKLENIČKIH PLINOVA, POLITIKE I MJERA ZA NJIHOVO SMANJENJE U REPUBLICI HRVATSKOJ 5/17

18. UREDBA O TVARIMA KOJE OŠTEĆUJU OZONSKI SLOJ I FLUORIRANIM STAKLENIČKIM PLINOVIMA 92/12

19. UREDBA O DRAŽBI EMISIJSKIH JEDINICA STAKLENIČKIH PLINOVA 19/13 20. UREDBA O EMISIJSKIM KVOTAMA ZA ODREĐENE ONEČIŠĆUJUĆE TVARI U ZRAKU U REPUBLICI HRVATSKOJ 108/13


5. VODE – MORE NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA 91/08

02. ZAKON O VODAMA 153/09, 130/11, 56/13, 14/14 i 78/15

03. ZAKON O VODI ZA LJUDSKU POTROŠNJU 56/13, 64/15 i 104/17

04. ZAKON O FINANCIRANJU VODNOG GOSPODARSTVA 153/09, 56/13, 154/14, 120/16 i 127/17

05. POMORSKI ZAKONIK 181/04, 76/07, 146/08, 61/11 i 56/11

06. ZAKON O POMORSKOM DOBRU I MORSKIM LUKAMA 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11 i 56/16

07. DRŽAVNI PLAN OBRANE OD POPLAVA 84/10 08. DRŽAVNI PLAN MJERA ZA SLUČAJ IZVANREDNIH I IZNENADNIH ONEČIŠ- ĆENJA VODA 05/11

09. PLAN INTERVENCIJA KOD IZNENADNIH ONEČIŠĆENJA MORA 92/08 10. PLAN UPRAVLJANJA VODNIM PODRUČJIMA 66/16 11. AKCIJSKI PROGRAM ZAŠTITE VODA OD ONEČIŠĆENJA UZROKOVANOG NITRATIMA POLJOPRIVREDNOG PORIJEKLA 15/13 i 22/15

12. PRAVILNIK O UPRAVLJANJU I NADZORU BALASTNIH VODA 128/12 13. PRAVILNIK O ZAŠTITI MORSKOG OKOLIŠA U ZAŠTIĆENOM EKOLOŠKO - RIBOLOVNOM POJASU 47/08

14. PRAVILNIK O PARAMETRIMA SUKLADNOSTI I METODAMA ANALIZE VODE ZA LJUDSKU POTROŠNJU 125/13, 141/13 i 128/15

15. PRAVILNIK O GRANIČNIM VRIJEDNOSTIMA EMISIJA OTPADNIH VODA 80/13, 43/14, 27/15 i 03/16 16. PRAVILNIK O UVJETIMA ZA UTVRĐIVANJU ZONA SANITARNE ZAŠTITE IZVORIŠTA 66/11 i 47/13

17. PRAVILNIK O PRIRODNIM MINERALNIM, PRIRODNIM IZVORSKIM I STOLNIM VODAMA 48/15

18. UREDBA O STANDARDU KAKVOĆE VODA 73/13, 151/14, 78/15 i 61/16 19. UREDBA O KAKVOĆI MORA ZA KUPANJE 73/08 20. UREDBA O KAKVOĆI VODE ZA KUPANJE 51/14 21. ODLUKA O POPISU VODA I. REDA 79/10 22. ODLUKA O ODREĐIVANJU OSJETLJIVIH PODRUČJA 81/10 i 141/15


7. RUDARSTVO I ENERGETIKA NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. STRATEGIJA ENERGETSKOG RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE 130/09 02. ZAKON O RUDARSTVU 56/13 i 14/14 03. ZAKON O ENERGIJI 120/12, 14/14, 95/15 i 102/15 04. ZAKON O TRŽIŠTU TOPLINSKE ENERGIJE 80/13, 14/14 i 102/14 05. ZAKON O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI 127/14 06. ZAKON O OBNOVLJIVIM IZVORIMA ENERGIJE I VISOKOUČINKOVITOJ KOGENERACIJI 100/15, 123/16 i 131/17

07. TEHNIČKI PROPIS O SUSTAVIMA GRIJANJA I HLAĐENJA ZRAKA 110/08 08. TEHNIČKI PROPIS O RACIONALNOJ UPORABI ENERGIJE I TOPLINSKOJ ZAŠTITI U ZGRADAMA 128/15

09. PRAVILNIK O KORIŠTENJU OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE I KOGENERACIJE 88/12

10. PRAVILNIK O ORGANIZACIJI TRŽIŠTA PRIRODNOG PLINA 50/09 i 88/12

11. PRAVILNIK O ENERGETSKOM PREGLEDU ZGRADE I ENERGETSKOM CERTIFICIRANJU 88/17

12. PRAVILNIK O ZAHTJEVIMA ZA ENERGETSKU UČINKOVITOST KUĆAN- SKIH ELEKTRIČNIH HLADNJAKA, LEDENICA I NJIHOVIH KOMBINACIJA 135/05

13. PRAVIKNIK O OZNAČAVANJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI KUĆAN- SKIH UREĐAJA 130/07

6. ŠUMARSTVO, POLJOPRIVREDA I STOČARSTVO NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. ZAKON O ŠUMAMA 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12 i 94/14

02. ZAKON O POLJOPRIVREDNOM ZEMLJIŠTU 39/13 i 48/15 03. ZAKON O POLJOPRIVREDI 30/15

04. ZAKON O STOČARSTVU 70/97, 36/98, 151/03, 132/06 i 14/14

05. ZAKON O GNOJIVIMA I POBOLJŠIVAČIMA TLA 163/03, 40/07 i 14/14 06. ZAKON O BILJNOM ZDRAVSTVU 75/05 07. ZAKON O ŠUMSKOM REPRODUKCIJSKOM MATERIJALU 140/05 i 14/14 08. PRAVILNIK O ZAŠTITI POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA OD ONEČIŠĆENJA 09/14 09. PRAVILNIK O EKOLOŠKOJ POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI 19/16

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa) Republike Hrvatske od važnosti za zaštitu okoliša – stanje 31. 12. 2017. (nasta-vak)

8. HRANA NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. ZAKON O HRANI 81/13 i 14/14

02. ZAKON O EKOLOŠKOJ PROIZVODNJI I OZNAČAVANJU EKOLOŠKIH PROIZVODA 139/10

03. ZAKON O HIGIJENI HRANE I MIKROBIOLOŠKIM KRITERIJIMA ZA HRANU 81/13 04. ZAKON O INFORMIRANJU POTROŠAČA O HRANI 56/13 05. ZAKON O KONTAMINANTIMA 39/13

06. ZAKON O PREHRAMBENIM I ZDRAVSTVENIM TRVRDNJAMA TE HRANI OBOGAĆENOJ NUTRIJENTIMA 39/13

07. ZAKON O HRANI ZA POSEBNE PREHRAMBENE POTREBE 39/13

08. ZAKON O PREHRAMBENIM ADITIVIMA, AROMAMA I PREHRAMBENIM ENZIMIMA 39/13

09. ZAKON O ZAŠTIĆENIM OZNAKAMA IZVORNOSTI, ZAŠTIĆENIM OZNAKA- MA ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA I ZAJAMČENO TRADICIONALNIM SPECI- JALITETIMA POLJOPRIVREDNIH I PREHRAMBENIH PROIZVODA

14/14

10. PRAVILNIK O HRANI PODVRGNUTOJ IONIZIRAJUĆEM ZRAČENJU 38/08 11. PRAVILNIK O DEKLARACIJI I OZNAČAVANJU EKOLOŠKIH PROIZVODA 10/07 i 64/09 12. PRAVILNIK O EKOLOŠKOJ PROIZVODNJI BILJA I ŽIVOTINJA 1/13 13. PRAVILNIK O MIKROBIOLOŠKIM KRITERIJIMA ZA HRANU 74/08 i 89/10 14. PRAVILNIK O INFORMIRANJU POTROŠAČA O HRANI 8/13

15. PRAVILNIK O VOĆNIM SOKOVIMA I NJIMA SLIČNIM PROIZVODIMA NA- MIJENJENIH ZA KONZUMACIJU 48/13

16. PRAVILNIK O MEDU 53/15 i 47/17

17. PRAVILNIK O JAKIM ALKOHOLNIM PIĆIMA 61/09, 141/09, 86/11, 104/11 i 118/12

18. PRAVILNIK O PRERADI, PAKIRANJU, PRIJEVOZU I SKLADIŠTENJU EKO- LOŠKIH PROIZVODA 129/09

19. PRAVILNIK O MESNIM PROIZVODIMA 131/12

20. PRAVILNIK O ŽITARICAMA I PROIZVODIMA OD ŽITARICA 81/16

21. PRAVILNIK O MLIJEKU I MLIJEČNIM PROIZVODIMA 64/17 22. PRAVILNIK O DODACIMA PREHRANI 126/13

23. PRAVILNIK O MAKSIMALNIM RAZINAMA OSTATAKA PESTICIDA U I NA HRANI I HRANI ZA ŽIVOTINJE BILJNOG I ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA 148/08, 49/09, 118/09 i 36/10

24. PRAVILNIK O PREHRAMBENIM I ZDRAVSTVENIM TVRDNJAMA 84/10, 113/11 i 42/13


9. RIBARSTVO I LOV NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. ZAKON O MORSKOM RIBARSTVU 62/17 02. ZAKON O SLATKOVODNOM RIBARSTVU 49/05 i 14/14 03. ZAKON O LOVSTVU 140/05, 75/09 i 62/17

04. PRAVILNIK O AKVAKULTURI 82/05, 59/09, 156/09, 53/10, 03/11 i 149/11

05. PRAVILNIK O OBAVLJANJU GOSPODARSKOG RIBOLOVA NA MORU 63/10, 141/10, 148/10, 144/11 i 55/13

06. PRAVILNIK O LOVOSTAJU 67/10, 87/10 i 97/13 07. PRAVILNIK O SPORTSKOM I REKREACIJSKOM RIBOLOVU NA MORU 122/17

08. PRAVILNIK O SPORTSKOM RIBOLOVU U SLATKOVODNOM RIBARSTVU 82/05, 01/06, 139/06, 52/10, 04/15, 59/15, 50/16 i 91/16

09. PRAVILNIK O GOSPODARSKOM RIBOLOVU U SLATKOVODNOM RIBARSTVU 82/05, 96/13 i 114/13

10. NAREDBA O ZAŠTITI RIBA I DRUGIH MORSKIH ORGANIZAMA 63/10, 68/10, 145/10, 18/12 i 29/12

Tablica 6.I. Pregled zakona (propisa)

Republike Hrvatske od važnosti za zaštitu

okoliša – stanje 31. 12. 2017. (nastavak)

10. OTPAD NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. STRATEGIJA GOSPODARENJA OTPADOM REPUBLIKE HRVATSKE 130/05 02. STRATEGIJA ZBRINJAVANJA RADIOAKTIVNOG OTPADA, ISTROŠENIH IZVORA I ISTROŠENOG NUKLEARNOG GORIVA 125/14

03. ZAKON O ODRŽIVOM GOSPODARENJU OTPADOM 94/13 i 73/13 04. PLAN GOSPODARENJA OTPADOM REPUBLIKE HRVATSKE ZA RAZDOBLJE 2017. – 2022. GODINE 3/17

05. PRAVILNIK O GOSPODARENJU OTPADOM 117/17 06. PRAVILNIK O NAČINIMA I UVJETIMA ODLAGANJA OTPADA, KATEGORI- JAMA I UVJETIMA RADA ZA ODLAGALIŠTA OTPADA 114/15

07. PRAVILNIK O TERMIČKOJ OBRADI OTPADA 75/16

08. PRAVILNIK O GRAĐEVNOM OTPADU I OTPADU KOJI SADRŽI AZBEST 69/16

09. PRAVILNIK O AMBALAŽI I OTPADNOJ AMBALAŽI 88/15, 78/16 i 116/17

10. PRAVILNIK O GOSPODARENJU OTPADNIM GUMAMA 113/16

11. PRAVILNIK O GOSPODARENJU OTPADNIM VOZILIMA 125/15 i 90/16 12. PRAVILNIK O GOSPODARENJU MULJEM IZ UREĐAJA ZA PROČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA KADA SE MULJ KORISTI U POLJOPRIVREDI 38/08

13. PRAVILNIK O GOSPODARENJU OTPADNIM ULJIMA 124/06, 121/08, 31/09, 156/09, 91/11, 45/12 i 86/13

14. PRAVILNIK O GOSPODARENJU OTPADNOM ELEKTRIČNOM I ELEKTRONI- ČKOM OPREMOM 42/14, 107/14 i 139/14

15. PRAVILNIK O GOSPODARENJU POLIKLORIRANIM BIFENILIMA I POLIKLO- RIRANIM TERFENILIMA 105/08

16. PRAVILNIK O GOSPODARENJU OTPADOM OD ISTRAŽIVANJA I EKSPLOA- TACIJE MINERALNIH SIROVINA 128/08

17. PRAVILNIK O GOSPODARENJU BATERIJAMA I AKUMULATORIMA I OTPADNIM BATERIJAMA I AKUMULATORIMA 111/15

18. PRAVILNIK O GOSPODARENJU MEDICINSKIM OTPADOM 50/15 19. PRAVILNIK O NAČINU POSTUPANJA SA ŽIVOTINJSKIM LEŠEVIMA I OTPA- DOM ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA TE O NJIHOVU UNIŠTAVANJU 24/03

20. PRAVILNIK O NADZORU I KONTROLI PREKOGRANIČNOG PRIJEVOZA RADIOAKTIVNOG OTPADA I ISTROŠENOG GORIVA 11/13

21. PRAVILNIK O KATALOGU OTPADA 90/15 22. UREDBA O UVJETIMA ZA POSTUPANJE S OPASNIM OTPADOM 32/98 23. UREDBA O GOSPODARENJU KOMUNALNIM OTPADOM 50/17 24. UREDBA O UVJETIMA TE NAČINU ZBRINJAVANJA RADIOAKTIVNOG OTPADA, ISKORIŠTENIH ZATVORENIH RADIOAKTIVNIH IZVORA I IZVO- RA IONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA KOJI SE NE NAMJERAVAJU DALJE KORISTITI

42/08

25. NAPUTAK O POSTUPANJU S OTPADOM KOJI SADRŽI AZBEST 89/08 26. NAPUTAK O GLOMAZNOM OTPADU 79/15


11. BUKA NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. ZAKON O ZAŠTITI OD BUKE 30/09, 55/13, 153/13 i 41/16 02. PRAVILNIK O NAJVIŠIM RAZINAMA BUKE U SREDINI U KOJOJ LJUDI RA- DE I BORAVE 145/04

03. PRAVILNIK O DJELATNOSTIMA ZA KOJE JE POTREBNO PROVESTI MJERE ZAŠTITE OD BUKE 91/07

04. PRAVILNIK O MJERAMA ZAŠTITE OD BUKE IZVORA NA OTVORENOM PROSTORU 156/08

05. PRAVILNIK O NAČINU IZRADE I SADRŽAJU KARATA BUKE I AKCIJSKIH PLANOVA TE O NAČINU IZRAČUNA DOPUŠTENIH INDIKATORA BUKE 75/09 i 60/16

06. PRAVILNIK O UVJETIMA GLEDE PROSTORA, OPREME I ZAPOSLENIKA PRAVNIH OSOBA KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE ZAŠTITE OD BUKE

91/07

12. OPASNE I EKSPLOZIVNE TVARI NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. ZAKON O EKSPLOZIVNIM TVARIMA TE PROIZVODNJI I PROMETU ORUŽJA 70/17

02. PRAVILNIK O RUKOVANJU OPASNIM TVARIMA, UVJETIMA I NAČINU OBAVLJANJA PRIJEVOZA U POMORSKOM PROMETU, UKRCAVANJU I ISKRCAVANJU OPASNIH TVARI, RASUTOG I OSTALOG TERETA U LUKA- MA, TE NAČINU SPRJEČAVANJA ŠIRENJA ISTEKLIH ULJA U LUKAMA

51/05, 127/10 i 34/13

03. PRAVILNIK O NAČINU OZNAČAVANJA EKSPLOZIVNIH TVARI 122/12, 51/13 i 47/15 04. PRAVILNIK O OPREMI I ZAŠTITNIM SREDSTVIMA NAMIJENJENIM ZA UPORABU U PROSTORIMA UGROŽENIM EKSPLOZIVNOM ATMOSFEROM 123/05

05. PRAVILNIK O TEHNIČKIM ZAHTJEVIMA ZA EKSPLOZIVNE TVARI 146/05, 119/07 i 55/13 06. PRAVILNIK O UVJETIMA I NAČINU PROIZVODNJE EKSPLOZIVNIH TVARI 55/09 07. PRAVILNIK O UVJETIMA I NAČINU PROVEDBE SIGURNOSNIH MJERA KOD SKLADIŠTENJA EKSPLOZIVNIH TVARI 26/09, 41/09 i 66/10


13. KEMIKALIJE NAZIV POPISA NARODNE NOVINE BR.

01. NACIONALNA STRATEGIJA KEMIJSKE SIGURNOSTI 143/08 02. ZAKON O PROVEDBI UREDBE (EZ) BROJ 1907/2006 EUROPSKOG PARLA- MENTA I VIJEĆA EZ O REGISTRACIJI, EVALUACIJI, AUTORIZACIJI I OGRA- NIČAVANJU KEMIKALIJA

53/08

03. ZAKON O KEMIKALIJAMA 18//13 04. ZAKON O ODRŽIVOJ UPORABI PESTICIDA 14/14 05. ZAKON O BIOCIDNIM PRIPRAVCIMA 63/07, 35/08 i 56/10 06. ZAKON O GNOJIVIMA I POBOLJŠIVAČIMA TLA 163/03 i 40/07 07. PRAVILNIK O SKLADIŠTENJU OPASNIH KEMIKALIJA KOJE DJELUJU U OBLIKU PLINA 91/13

08. PRAVILNIK O POSTOJEĆIM TVARIMA 61/08 09. PRAVILNIK O OZNAČAVANJU SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA 11/07 i 19/10 10. PRAVILNIK O UVJETIMA ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI PROIZVODNJE, STAVLJANJA NA TRŽIŠTE I KORIŠTENJE OPASNIH KEMIKALIJA 99/13, 157/13 i 122/14

11. POPIS SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA KOJA IMAJU UPORABNU DOZVOLU ZA PROMET I PRIMJENU U REPUBLICI HRVATSKOJ 84/06

12. POPIS BIOCIDNIH PRIPRAVAKA KOJIMA JE DANO ODOBRENJE ZA STA- VLJANJE NA TRŽIŠTE 15/16

13. POPIS AKTIVNIH TVARI ODOBRENIH ZA UPORABU U SREDSTVIMA ZA ZAŠTITU BILJA U REPUBLICI HRVATSKOJ 82/12

14. PRAVILNIK O MINERALNIM GNOJIVIMA 60/07 15. PRAVILNIK O POPISU POSTOJEĆIH AKTIVNIH TVARI KOJE NISU DOPU- ŠTENE U BIOCIDNIM PRIPRAVCIMA

90/08, 28/09, 36/10, 39/12 i 18/13

16. PRAVILNIK O POPISU POSTOJEĆIH AKTIVNIH TVARI DOPUŠTENIH U BIO- CIDNIM PRIPRAVCIMA 05/04

17. LISTA OTROVA ČIJA SE PROIZVODNJA, PROMET I UPORABA ZABRA- NJUJU 29/06

18. UPISNIK REGISTRIRANIH SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA 94/12


14. POŽARI I ELEMENTARNE NEPOGODE NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. NACIONALNA STRATEGIJA ZAŠTITE OD POŽARA ZA RAZDOBLJE OD 2013. DO 2022. GODINE 68/13

02. ZAKON O ZAŠTITI OD POŽARA 92/10 03. ZAKON O ZAŠTITI OD ELEMENTARNIH NEPOGODA 73/93 04. ZAKON O ZAŠTITI I SPAŠAVANJU 174/04, 79/07 i 38/09 05. ZAKON O VATROGASTVU 139/04, 174/04, 38/09 i 80/10 06. PLAN ZAŠTITE I SPAŠAVANJA NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE 96/10 07. PRAVILNIK O IZRADI PROCJENE UGROŽENOSTI OD POŽARA I TEHNOLOŠ- KE EKSPLOZIJE 35/94, 110/05 i 28/10

08. PRAVILNIK O TEMELJNIM ZAHTJEVIMA ZA ZAŠTITU OD POŽARA ELEK- TROENERGETSKIH POSTROJENJA I UREĐAJA 146/05

09. PRAVILNIK O HIDRANTSKOJ MREŽI ZA GAŠENJE POŽARA 08/06 10. PRAVILNIK O ODRŽAVANJU I IZBORU VATROGASNIH APARATA 101/11 11. PRAVILNIK O UVJETIMA ZA ISPITIVANJE UVEZENIH UREĐAJA ZA GAŠE- NJE POŽARA 75/94 i 119/07

12. PRAVILNIK O MJERAMA ZAŠTITE OD POŽARA KOD GRAĐENJA 141/11 13. PRAVILNIK O OTPORNOSTI NA POŽAR I DRUGIM ZAHTJEVIMA KOJE GRAĐEVINE MORAJU ZADOVOLJITI U SLUČAJU POŽARA 68/13

14. PRAVILNIK O ZAŠTITI ŠUMA OD POŽARA 26/03


15. IONIZIRAJUĆE I NEIONIZIRAJUĆA ZRAČENJA I ELEKTROMAGNETSKA POLJA

NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR. 01. ZAKON O RADIOLOŠKOJ I NUKLEARNOJ SIGURNOSTI 141/13, 39/15 i 130/17 02. ZAKON O ZAŠTITI OD NEIONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA 91/10 03. UREDBA O MJERAMA ZAŠTITE OD IONIZIRAJUĆEG ZRAĆENJA TE INTER- VENCIJA U SLUČAJU IZVANREDNOG DOGAĐAJA 102/12

04. PRAVILNIK O KONTROLI NUKLEARNOG MATERIJALA I POSEBNE OPREME 15/08

05. PRAVILNIK O MJERAMA RADIOLOŠKE I FIZIČKE SIGURNOSTI IZVORA IO- NIZIRAJUĆEG ZRAČENJA 39/08

06. PRAVILNIK O UVJETIMA I MJERAMA ZAŠTITE OD IONIZIRAJUĆEG ZRA- ČENJA ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI S RADIOAKTIVNIM IZVORIMA 41/13

07. PRAVILNIK O UVJETIMA I MJERAMA ZAŠTITE OD IONIZIRAJUĆIH ZRA- ČENJA ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI S ELEKTRIČNIM UREĐAJIMA KOJI PROIZVODE IONIZIRAJUĆE ZRAČENJE

41/13

08. PRAVILNIK O UVJETIMA ZA PRIMJENU IZVORA IONIZIRAJUĆEG ZRAČE- NJA U MEDICINI I DENTALNOJ MEDICINI 89/13

09. PRAVILNIK O GRANICAMA OZRAČENJA 59/13 10. PRAVILNIK O NAČINU UKLANJANJA RADIOAKTIVNOG ONEČIŠĆENJA, ZBRINJAVANJU RADIOAKTIVNOG IZVORA, ODNOSNO PODUZIMANJA SVIH DRUGIH PRIJEKO POTREBNIH MJERA RADI SMANJENJA ŠTETE ZA LJUDE I OKOLIŠ ILI UKLANJANJA DALJNJIH RIZIKA, OPASNOSTI ILI ŠTETA

53/08

11. PRAVILNIK O ZAŠTITI OD ELEKTROMAGNETSKIH POLJA 146/14 12. PRAVILNIK O PRAĆENJU STANJA RADIOAKTIVNOSTI U OKOLIŠU 121/13 13. PRAVILNIK O UVJETIMA ZA PROJEKTIRANJE, GRADNJU TE UKLANJANJE GRAĐEVINA U KOJIMA SU SMJEŠTENI IZVORI IONIZIRAJUĆEG ZRAĆENJA ILI SE OBAVLJA DJELATNOST S IZVORIMA IONIZIRAJUĆEG ZRAĆENJA

99/08


16. ZDRAVSTVENA ZAŠTITA I ZAŠTITA NA RADU NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. PLAN ZDRAVSTVENE ZAŠTITE REPUBLIKE HRVATSKE 86/12

02. ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI

150/08, 155/09, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11, 12/12, 70/12, 144/12, 82/13, 159/13, 154/14, 70/16 i 131/17

03. ZAKON O LIJEKOVIMA 76/13 i 90/14 04. ZAKON O ZAŠTITI NA RADU 71/14, 118/14 i 154/14 05. ZAKON O ZAŠTITI PUĆANSTVA OD ZARAZNIH BOLESTI 79/07, 113/08 i 43/09 06. ZAKON O OGRANIČAVANJU UPORABE DUHANSKIH PROIZVODA 125/08, 55/09, 119/09 i 94/13 07. ZAKON O SANITARNOJ INSPEKCIJI 113/08 08. PRAVILNIK O ZAŠTITI RADNIKA OD IZLOŽENOSTI BUCI NA RADU 46/08 09. PRAVILNIK O ZAŠTITI NA RADU NA PRIVREMENIM ILI POKRETNIM GRA- DILIŠTIMA 51/08

10. PRAVILNIK O GRANIČNIM VRIJEDNOSTIMA IZLOŽENOSTI OPASNIM TVA- RIMA PRI RADU I O BIOLOŠKIM GRANIČNIM VRIJEDNOSTIMA 13/09 i 75/13

11. PRAVILNIK O ZAŠTITI NA RADU PRI RUČNOM PRENOŠENJU TERETA 42/05 12. PRAVILNIK O ZAŠTITI NA RADU ZA MJESTA RADA 29/13 13. PRAVILNIK O ZAŠTITI RADNIKA OD RIZIKA ZBOG IZLOŽENOSTI BIOLOŠ- KIM AGENSIMA NA RADU 155/08

14. PRAVILNIK O ZAŠTITI RADNIKA OD RIZIKA ZBOG IZLOŽENOSTI VIBRA- CIJAMA NA RADU 155/08

15. PRAVILNIK O ZAŠTITI RADNIKA ZBOG IZLOŽENOSTI OPASNIM KEMIKALIJAMA NA RADU 91/15

16. PRAVILNIK O MJERAMA ZAŠTITE OD BUKE IZVORA NA OTVORENOM PROSTORU 156/08

17. POPIS HRVATSKIH NORMI ZA OSOBNU ZAŠTITNU OPREMU 110/09 18. LISTA ZARAZNIH BOLESTI ČIJE JE SPREČAVANJE I SUZBIJANJE OD INTE- RESA ZA REPUBLIKU HRVATSKU 60/14


17. PROMET I PRIJEVOZ NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. STRATEGIJA PROMETNOG RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE ZA RAZDO- BLJE OD 2014. DO 2030. GODINE 131/14

02. STRATEGIJA RAZVITKA RIJEČNOG PROMETA U REPUBLICI HRVATSKOJ (2008. – 2018.) 65/08

03. NACIONALNI PROGRAM SIGURNOSTI CESTOVNOG PROMETA REPUBLIKE HRVATSKE 2011. – 2020. 59/11

04. ZAKON O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU 82/13 05. ZAKON O SIGURNOSTI I INTEROPERABILNOSTI ŽELJEZNIČKOG PROMETA 82/13 06. ZAKON O ZRAČNOM PROMETU 69/09, 84/11 i 92/14 07. ZAKON O PLOVIDBI I LUKAMA UNUTARNJIH VODA 109/07, 132/07, 51/13 i 152/14

08. ZAKON O POMORSKOM DOBRU I MORSKIM LUKAMA 158/03, 100/04, 123/11, 141/06, 38/09, 123/11

09. ZAKON O CESTAMA 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14

10. ZAKON O ŽELJEZNICI 94/13, 48/13 i 73/17

11. ZAKON O SIGURNOSTI PROMETA NA CESTAMA 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15 i 108/17

12. ZAKON O PRIJEVOZU OPASNIH TVARI 79/07 13. ZAKON O POSTUPNOM ISKLJUČENJU IZ PLOVIDBE TANKERA BEZ DVO- STRUKE OPLATE 48/04

14. ZAKON O BIOGORIVIMA ZA PRIJEVOZ 65/09, 26/11 i 14/14 15. PRAVILNIK O NAČINU PRIJEVOZA OPASNIH TVARI U CESTOVNOM PROMETU 53/06

16. PRAVILNIK O IZVANREDNOM PRIJEVOZU 119/07 17. PRAVILNIK O ODRŽAVANJU CESTA 90/14 18. PRAVILNIK O TEHNIČKOM ODRŽAVANJU VODNIH PUTOVA 62/09 i 136/12 19. PRAVILNIK O RAZVRSTAVANJU I OTVARANJU PLOVNIH PUTOVA NA UNUTARNJIM VODAMA 09/06, 66/14 i 81/15

20. PRAVILNIK O PLOVIDBI NA UNUTARNJIM VODAMA 138/15

21. PRAVILNIK O BRODICAMA I JAHTAMA 27/05, 57/06, 80/07, 03/08, 18/09, 56/10, 97/12 i 137/13

22. PRAVILNIK O AERODROMIMA 58/14 23. UREDBA O PRISTANIŠTIMA UNUTARNJIH VODA 134/08 24. ODLUKA O RAZVRSTAVANJU JAVNIH CESTA 103/17


18. PROSTORNO UREĐENJE, GRADITELJSTVO I GEODEZIJA NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. STRATEGIJA PROSTORNOG RAZVOJ REPUBLIKE HRVATSKE 106/17 02. PROGRAM PROSTORNOG UREĐENJA REPUBLIKE HRVATSKE 50/99 i 96/12 03. NACIONALNI PROGRAM DEMOGRAFSKOG RAZVITKA 24/96 04. ZAKON O PROSTORNOM UREĐENJU 153/13 i 65/17 05. ZAKON O GRADNJI 153/13 i 20/17 06. ZAKON O POSLOVIMA I DJELATNOSTIMA PROSTORNOG UREĐENJA I GRADNJE 78/15

07. ZAKON O DRŽAVNOJ IZMJERI I KATASTRU NEKRETNINA 16/07, 152/08, 124/10, 56/13, 121/16 i 09/17

08. ZAKON O GRAĐEVNIM PROIZVODIMA 76/13, 30/14 i 130/17

09. TEHNIČKI PROPIS O GRAĐEVNIM PROIZVODIMA 33/10, 87/10, 146/10, 81/11, 130/12, 81/13, 136/14 i 119/15

10. PRAVILNIK O STRUČNOM NADZORU 43/15 11. PRAVILNIK O GEODETSKOM PROJEKTU 12/14 12. PRAVILNIK O KATASTRU VODOVA 29/17 13. UREDBA O INFORMACIJSKOM SUSTAVU PROSTORNOG UREĐENJA 115/15

19. GOSPODARSTVO NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. ZAKON O KOMUNALNOM GOSPODARSTVU 26/03, 82/04, 38/09, 79/09, 49/11, 144/12 i 147/14

20. KULTURNA BAŠTINA NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. ZAKON O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA 69/99, 151/03, 157/03, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 152/14 i 98/15

21. NORMIZACIJA, MJERITELJSTVO I PATENTI NAZIV PROPISA NARODNE NOVINE BR.

01. ZAKON O NORMIZACIJI 80/13 02. ZAKON O MJERITELJSTVU 74/14 03. PRAVILNIK O MJERNIM JEDINICAMA 88/15

04. ZAKON O PATENTU 173/03, 87/05, 76/07, 30/09, 128/10, 45/11, 76/13 i 85/13

05. ISO 14000 – SERIJA NORMI VEZANIH ZA UPRAVLJANJE U PODRUČJU ZAŠTITE OKOLIŠA -

Također, donošenjem drugih zakona i podzakonskih propisa kojima se reguliraju pitanja u odnosu na druge sastavnice okoliša, a koje su pripremila i izradila za to nadležna tijela ministarstava i državne uprave, osigurava se potpunija zaštita pojedinih sastavnica okoliša.

Zaključno istaknimo kako su sastavni dio pravnog sustava Republike Hrvatske, i od posebne važnosti za zaštitu okoliša, brojni međunarodni pravni ugovori (konvencije, protokoli i sporazumi), budući da je Republika Hrvatska stranka većeg broja međunarodnih ugovora iz područja očuvanja i zaštite okoliša. Provodeći te ugovore države nastoje djelovati sustavno, planski i koordinirano u razvoju međunarodnog prava iz područja zaštite okoliša.

6.5.3. PLANIRANJE PROSTOROM

Planiranje prostorom omogućava razboritu zaštitu okoliša. Polazeći od činjenice da je «bolje spriječiti nego liječiti», moguće je već pri planiranju određene djelatnosti u prostoru procijeniti odgovarajući utjecaj na stanje kakvoće okoliša. Temeljem takvih procjena nužno je propisati zaštitne mjere, uključivo i promjenu mjesta razmatrane djelatnosti u dijelove manje osjetljivog okoliša.

Kako bi se uskladili vrlo različiti probici pojedinih gospodarskih grana sa zaštitom i očuvanjem kvalitete okoliša, svrsishodno je primjenjivati cjelovito ili sveobuhvatno (integralno) planiranje pojedinih većih područja (npr. slivova vodnih sustava).

Sveobuhvatnim planiranjem omogućava se usklađivanje višestrukih i preklapajućih probitaka pojedinih sektora (npr. gospodarskih grana) na razuman način, uz očuvanje i zaštitu okoliša, čime se ujedno osigurava i najveća društvena i gospodarska dobit za sadašnje i buduće generacije. Time je očito kako se temeljne postavke planiranja prostorom moraju uskladiti s načelima održivog razvoja. Planiranje koje se bazira na sektorskom pristupu, a ne uzima u obzir sveukupan utjecaj na prirodna bogatstva nije razumno. Na taj način nije moguće spriječiti onečišćenje (zagađenje) sastavnih dijelova okoliša (zraka, tla, voda …) kao ni gubitak prirodnih bogatstava. Drugim riječima, integralno planiranje pojedinim područjima nužno je kao temelj, odnosno preduvjet, ostvarenja održivog razvoja i time sprečavanja onečišćenja (zagađenja) i otklanjanje oštećenja okoliša. Ujedno, da bi sveobuhvatno planiranje prostorom bilo usmjereno k održivom razvoju određenog područja, ono je određeno i kao postupak upravljanja okolišem na prihvatljiv način.

Stalnim praćenjem stanja okoliša, kao i izvora onečišćenja (zagađenja), moguće je donositi upravljačke odluke o učinkovitosti predviđenih mjera zaštite te potrebu uvođenja dodatnih postupaka za poboljšanje i očuvanje pojedinih ekosustava. Integralno planiranje područjima temelji se na sljedećim načelima:

▪ utvrđivanje bogatstva koja se mogu iskorištavati, bez njihovog oštećenja i/ili osiromašenja (umanjenja), ▪ očuvanje i obnavljanje oštećenih dijelova okoliša za postojeće i/ili nove namjene, ▪ određivanje određene razine korištenja ili zahvata tako da se ne ugrozi kvaliteta okoliša, ▪ očuvanje biološke raznolikosti i krajobraznih vrijednosti razmatranih ekosustava, ▪ smanjenje rizika, posebice kod osjetljivih dijelova okoliša, ▪ održavanje prirodnih dinamičkih procesa, uz sprečavanje nepoželjnih utjecaja.

U postupku integralnog planiranja prostorom donošenje odluka se obavlja kroz Integralni plan koji obuhvaća: (a) pokretanja postupka, (b) izradu Plana, (c) usvajanje Plana, (d) provedbu Plana.

Kod integralnog planiranja prostorom koriste se odgovarajuća sredstva i tehnike od kojih se posebice preporučuju: (1) baze (banke) podataka, (2) informacijski sustav okoliša i prirode, (3) procjena nosive, prihvatne ili prijemne sposobnosti (kapaciteta) okoliša, (4) procjena utjecaja na okoliš, (5) analiza rizika, (6) analiza troškova – koristi (dobrobiti).

(1) Baze podataka su vrlo bitno sredstvo u postupku planiranja prostorom.

Tokom čitavog postupka planiranja nekog područja potrebno je prikupiti i obraditi podatke o (i) meteorološkim, (ii) klimatološkim, (iii) hidrološkim, (iv) hidrogeološkim, (v) geološkim, (vi) hidrauličkim, (vii) geotehničkim, (viii) seizmološkim, (ix) pedološkim, (x) biološkim (bioekološkim) i (xi) krajobraznim obilježjima okoliša. Također, baze podataka sadrže prikupljene i obrađene spoznaje o postojećim društvenim aktivnostima: (xii) sociološkim, (xiii) gospodarskim, (xiv) prometnim i (xv) podatke o komunalnoj infrastrukturi. Na osnovi toga baze podataka omogućuju:

(a) utvrđivanje sadašnjeg stanja prostora temeljem bitnih (relevantnih) pokazatelja, (b) predviđanje (simuliranje) raznih rješenja razvoja nekog područja s utvrđivanjem utjecaja na određene dijelove okoliša, posebice one osjetljive, (c) praćenje stanja okoliša, odnosno skupljanje i analizu povratnih informacija o utjecaju primijenjenih planova i programa.

Jedno od zasigurno najviše korištenih sredstava upravljanja bazom podataka je geografski informacijski sustav (GIS). GIS je poseban oblik baze podataka kod kojeg se obradom geografskih podataka na kartama prikazuju društveno – gospodarski i ostali podaci o okolišu u jedinstvenom sustavu. GIS omogućava i prostornu raščlambu pojedinih pokazatelja tokom vremena. Također, postoji i mogućnost dobivanja trenutnog odgovora u prostoru uslijed promjene bilo kojeg parametra. Na slici 6.1. je u svojstvu primjera prikazana karta korištenja zemljišta na području sliva Butonige (Istra) dobivene pomoću GIS-a.

Slika 6.1. Način korištenja zemljišta na području sliva Butonige dobiven pomoću GIS-a

Namjena.shp Cestovne i §eljezniźke mre§e s pripadnim zemljiçtima Crnogoriźne çume Erozijska podruźja na velikim strminama (djelomiźno ili potpuno obrasla vegetacijom) Erozijska podruźja na velikim strminama (golo tlo) Listopadne çume Mjeçovite çume Mozaik jednogodiçnjih i viçegodiçnjih poljoprivrednih kultura Mozaik prete§ito poljoprivrednih kultura sa znaźajnim udjelom prirodne vegetacije (travnjaka, grmlja Mozaik sitnih parcela sa razliźitim kulturama Mozaik sitnih poljoprivrednih i çumskih povrçina Naselja Nenavodnjavane oranice, livade koçenice i drugi jednogodiçnji usjevi Paçnjaci Poplavne ravnice u gornjim dijelovima jezera Razliźiti sukcesijski stadiji çumske vegetacije sa znaźajnim udjelom grmlja Rijetko obraçtena podruźja Vinogradi Vo?njaci i druge trajne kultureVoda (akumulacija)

N

EW

S

4000 0 4000 8000 Meters

LEGENDA:

(2) Informacijski sustav okoliša i prirode je niz međusobno informacijski povezanih elektroničkih baza podataka i izvora podataka o stanju okoliša i prirode, opterećenjima pojedinih sastavnica okoliša, prostornim obilježjima i drugim podacima i informacijama važnim za praćenje stanja okoliša i prirode na nacionalnoj razini. Uspostavlja se sa svrhom cjelovitog upra-vljanja okolišom i prirodom i/ili pojedinih sastavnica okoliša i prirode, odnosno opterećenjima, te u svrhu izrade i praćenja provedbe dokumenata održivog razvoja i zaštite okoliša i prirode.

(3) Nosiva sposobnost okoliša, kako je definirano u točki 5.1. Okolišna održivost i održivi razvoj, označava dopušteno opterećenje okoliša maksimalnim brojem korisnika popraćeno određenim djelatnostima, iskorištavanjem resursa te odlaganjem otpada, koje u neograničenom periodu može podnijeti prirodni ili umjetni okoliš, a da se ne ugrozi njegova stabilnost, tj. da ne dođe do smanjenje njegovih prirodnih vrijednosti (degradacije) i ugrožavanja ljudskog zdravlja.

Npr. to može biti procjena turističkog kapaciteta nekog područja. Kod toga se utvrđuje najveći broj turista koje to područje može primiti u bilo koje vrijeme, a da se ne poremeti fizička, gospodarska ili sociokulturna okolina.

Također, kod npr. ispuštanja otpadne tvari u prijemnik (zrak, tlo, vodu) prihvatna sposobnost može biti određena obrokom unosa određenog zagađivala, kojim se ne prekoračuje propisana norma kvalitete okoliša za određenu namjenu (cilj).

Time se koncepcija nosive sposobnosti okoliša zasniva na proučavanju i mjerenjima sposobnosti ekosustava da npr. prihvati neku djelatnost koja zauzima prostor i koja troši prirodna bogatstva, da nepovratno prihvati otpad, odnosno neko opasno zagađivalo, ili da isto pretvori u neopasan oblik, a da trajno ne nastane šteta za taj ekosustav. Za procjenu nosivog kapaciteta okoliša primjenjuje se matematičko modeliranje, od jednostavnijih do vrlo složenih modela s velikim brojem promjenjivih veličina (varijabli).

(4) Procjena utjecaja na okoliš sastoji se od:

(a) strateške procjene utjecaja (Strategije, Plana i Programa) na okoliš, (b) procjene utjecaja zahvata na okoliš. (a) Strateška procjena utjecaja na okoliš je postupak kojim se procjenjuju vjerojatno značajniji utjecaji na okoliš koji mogu nastati provedbom Strategije, Plana ili Programa (vidi točku 6.4).

Strateškom procjenom stvara se osnova za promicanje održivog razvoja kroz objedinjavanje uvjeta za zaštitu okoliša (tla, zraka, vode i mora) u Strategije, Planove i Programe pojedinih područja, odnosno za poznavanje mogućih značajnijih utjecaja koje bi Strategija, Plan i Program svojom provedbom mogao imati na okoliš, a nositeljima zahvata u okoliš pružaju se okviri djelovanja i daje se mogućnost uključivanja bitnih elemenata zaštite okoliša u donošenje odluka.

Stoga se strateška procjena provodi tokom izrade nacrta prijedloga Strategije, Plana ili Programa, dakle prije utvrđivanja konačnog prijedloga i upućivanja u postupak donošenja.

(b) Procjena utjecaja zahvata na okoliš je procjena mogućih značajnih utjecaja na okoliš planiranog (pojedinačnog) zahvata (npr. tvornice, sanitarne deponije, prometnice i sl.). Procjenom utjecaja zahvata na okoliš prepoznaje se, opisuje i ocjenjuje utjecaj zahvata na okoliš, tako da se utvrđuju mogući izravni i neizravni utjecaji zahvata na tlo, vodu (more), zrak, šume, klimu, ljude, biljni i životinjski svijet, krajobraz, materijalnu imovinu i kulturnu baštinu, uzimajući u obzir i njihove međuodnose. Procjena utjecaja zahvata na okoliš treba osigurati ostvarenje načela predostrožnosti u ranoj fazi planiranja zahvata, kako bi se utjecaji zahvata sveli na najmanju moguću mjeru i postigla najveća moguća očuvanost kvalitete okoliša. Ova se procjena provodi u okviru pripreme namjeravanog zahvata, prije izdavanja lokacijske dozvole za provedbu zahvata.

(5) Analiza rizika obuhvaća: (a) procjenu rizika, (b) upravljanje rizikom, (c) informiranje o rizicima.

(a) Procjena rizika za okoliš obuhvaća:

(a1) procjenu rizika za ljudsko zdravlje, (a2) procjenu rizika za ekosustave. Rizik za ljudsko zdravlje kao i za ekosustave postoji u slučaju kad:

▪ djelujuće sredstvo/sila (uzročnik) ima bitnu sposobnost izazivanja štetnih učinaka; ▪ izloženik (pojedini organizam, vrsta ili ekosustav) je u dodiru s djelujućim sredstvom/silom (uzročnikom) dovoljne jakosti kroz duže vrijeme.

Kod obiju procjena rizika (za ljudsko zdravlje i za ekosustave) temeljem raspoloživih podataka ocjenjuje se i predviđa:

(i) kvantitativna procjena rizika, (ii) kvalitativna procjena rizika. (i) Kvantitativna procjena rizika je brojčani opis neželjenih posljedica izražen s vjerojatnošću štetnog učinka, kao npr. 90 [%]-tna vjerojatnost da će doći do smanjenja broja ribljih vrsta za 50 [%].

(ii) Kvalitativna procjena rizika je nebrojčani opis neželjenih posljedica nekog štetnog učinka izražen kategorijom rizika, kao npr. slab, umjeren i jak ili npr. nikakav, mali, mogući i značajan, slika 6.2.

Slika 6.2. Kvantitativna procjena rizika mogućeg štetnog učinka

Ova se procjena rizika često koristi kod utvrđivanja problema kako bi se izbjegli nevažni utjecaji te se pažnja usredotočila na bitne probleme.

(a1) Procjenom rizika za ljudsko zdravlje razmatra se vjerojatnost izazivanja tumora (karcinoma), otrovnih i živčanootrovnih (neurotoksičnih) učinaka tokom razvoja i života organizma.

U okviru provedbe procjene rizika za ljudsko zdravlje često puta je svrsishodno i utvrđivanje razmjernog rizika u cilju utvrđivanja razine opasnosti za ljudsko zdravlje, slika 6.3.

Slika 6.3. Razmjeran rizik za ljudsko zdravlje

(a2) Procjenom rizika za okoliš razmatra se učinak na organizam, životnu zajednicu ili čitav ekosustav.

(b) Upravljanje rizikom podrazumijeva djelovanja kojima se smanjuje rizik i predviđaju rješenja za uravnoteženje mogućeg rizika i gospodarskog napretka. Kako bi se smanjile ili spriječile moguće posljedice opasnosti (uvjeta ili događaja koji predstavljaju pogibelj za ljude i okoliš), potrebno je primjenjivati postupke upravljanja rizikom tokom čitavog postupka integralnog planiranja prostorom. (c) Informiranje o rizicima se odnosi na obavještavanje javnosti o preostalim rizicima koji se ne sprečavaju predviđe-nim ili utvrđenim mjerama, a u cilju boljeg prilagođavanja odnosno suočavanja pojedinaca ili zajednica s preostalim rizicima.

(6) Analiza troškova - koristi provodi se u cilju procjene troškova i koristi kako s gospodarskog tako i s motrišta zaštite okoliša. To je potrebno kod donošenja odluke o prihvatljivosti nekog zahvata u okoliš, budući da veliki broj zahvata i/ili djelatnosti zahtijeva znatne troškove za zaštitu okoliša, a korist od zaštitnih mjera ostvaruje se u dalekoj budućnosti.

Kada se radi o procjeni troškova i koristi nekog proizvodnog pogona, tada se razmjerno jednostavno procjenjuju troškovi i koristi. Međutim, kad se radi o procjeni moguće štete koju određeni zahvat i/ili djelatnost izaziva u okolišu te zaštitnih mjera kojima se sprečavaju takvi neželjeni učinci, procjena troškova i koristi postaje tada vrlo složena.

Treba napomenuti kako je u nekim slučajevima odluku o poduzimanju zahvata moguće donijeti i samo na temelju razlike u troškovima. Primjenjuje se kad su razlike u mogućim koristima zanemarive. Tada se odluka može donijeti samo na temelju analize troškova dvaju ili više rješenja.

Usprkos poteškoća koje prate primjenu analize troškova - koristi kod razmatranja zaštite okoliša, ipak je razumno primjenjivati ovaj način, kao i druge postupke o prihvatljivosti planiranog zahvata/djelatnosti prije donošenja konačne odluke.

Analizu troškova – koristi naročito treba primijeniti kod planiranja izvedbe velikih infrastrukturnih građevina, kao što su npr. vodoopskrbni sustavi, sustavi odvodnje, odlagališta otpada, prometnice, postrojenja za proizvodnju energije i dr.

☻ ☻ ☻

U postupcima planiranja prostorom posebno su značajni sljedeći dokumenti:

▪ Strategija prostornog razvoja (države), ▪ Program prostornog uređenja (države), ▪ Strategija zaštite okoliša (države), ▪ Strateška studija, ▪ Studija utjecaja zahvata na okollš.

▪ Strategija prostornog razvoja (države) određuje dugoročne ciljeve prostornog razvoja i planiranja u skladu s ukupnim gospodarskim, društvenim i kulturnim razvitkom (države).

Strategija je temeljni dokument prostornog uređenja (države) i predstavlja osnovu za donošenje odluka u svezi zahvata u prostoru te izradu prostornih planova užih prostornih cjelina i planova na lokalnoj razini. ▪ Program prostornog uređenja (države) sadrži mjere i djelatnosti za provedbu Strategije prostornog uređenja (države).

Između ostalog Program sadrži ciljeve razvoja, mjerila i smjernice za uređenje prostornih cjelina te određuje osnovu za organizaciju, zaštitu, korištenje i namjenu prostora. ▪ Strategija zaštite okoliša (države) određuje dugoročne ciljeve gospodarenja okolišem, ovisno o gospodarskom, društvenom i kulturnom razvitku (države).

Strategija sadrži osobito procjenu stanja okoliša, mjerila za provođenje zaštite okoliša kao i izvore i procjenu potrebnih sredstava za provođenje mjera zaštite okoliša.

▪ Strateška studija se izrađuje u postupku provedbe Strateške procjene utjecaja (Strategije, Plana i Programa) na okoliš.

Strateškom studijom se određuju, propisuju i procjenjuju očekivani značajni učinci na okoliš koje može uzrokovati provedba Strategije, Plana ili Programa i razumne alternative vezane za zaštitu okoliša koje uzimaju u obzir ciljeve i obuhvat te Strategije, Plana ili Programa. ▪ Studija utjecaja zahvata na okoliš izrađuje se kao stručna podloga za procjenu mogućih značajnih utjecaja planiranog zahvata na okoliš.

Studija se izrađuje u okviru pripreme namjeravanog zahvata, prije izdavanja lokacijske dozvole * za provedbu planiranog zahvata ili drugog odobrenja za planirani zahvat za koji nije obavezno izdavanje lokacijske dozvole.

* Lokacijska dozvola – dozvola za planirani zahvat u prostoru u pisanom obliku kojom se određuju lokacijski uvjeti **. Izdaje se temeljem provedbe jedinstvenog postupka kako je propisano odredbama Zakona o prostornom uređenju.

** Lokacijski uvjeti – kvalitativni i kvantitativni uvjeti i mjere za provedbu planiranog zahvata u prostoru koji se na temelju prostornog plana i posebnih propisa određuju lokacijskom dozvolom (ili građevinskom dozvolom).

Studija obuhvaća (a) sve potrebne podatke, dokumentaciju, obrazloženja i opise u tekstualnom i grafičkom obliku, (b) prijedlog ocjene prihvatljivosti zahvata i (c) mjere zaštite okoliša u odnosu na zahvat te po potrebi (d) program praćenja stanja okoliša.

U Hrvatskoj su prve Studije utjecaja (zahvata) na okoliš izrađivane još 1984., temeljem tadašnjeg Pravilnika o izradi studija o utjecaju na okoliš (NN 31/84 i 14/90). Danas se Studije utjecaja zahvata na okoliš izrađuju sukladno Uredbi o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (NN 61/14 i 03/17). Ovom je uredbom dan i (a) popis zahvata za koje se obavezno provodi procjena njihovog utjecaja na okoliš te (b) popis zahvata koji od strane nadležnog tijela (resornog Ministarstva, županijskog upravnog tijela odnosno Grada Zagreba) podliježu ocjeni o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš.

Prve Studije propisane su u SAD-u 1970., a preporučene ciljeve i načela za primjenu pri izradi Studija prihvatio je tokom 1987. Upravni savjet UNEP-a (engl. Governing Council of UNEP).

Temeljni cilj izrade Studlje utjecaja zahvata na okoliš je procjena dopuštene količine ispuštene otpadne tvari ili energije iz stambene, industrijske, energijske, prometne ili druge građevine na nekom prostoru, kao i/ili procjena dopuštenog opterećenja određenim djelatnostima ili općenito zahvatima, a uz uvjet da se ne izazivaju ni kratkotrajne ni dugotrajne nepoželjne promjene u okolišu.

Drugi je cilj da se procjene troškovi zaštitnih mjera koje su uvjetovane temeljnim ciljem.

Pri procjeni mogućih značajnijih utjacaja potrebno je procijeniti ne samo učinke koji nastaju uz redovitu primjenu i održavanje zaštitinih mjera, nego i veličinu rizika od slučajnih nezgoda, kada ispitivani zahvat djeluje na okoliš kao udarno opterećenje.

Studije utjecaja zahvata na okoliš treba primjenjivati u slučajevima izgradnje građevina sa značajnim količinama otpadnih tvari/energije i/ili kad se pretpostavlja da bi se nepoželjni utjecaji prostirali na širem području i/ili kad se očekuju značajne promjene u okolišu. Studije se primjenjuju i za posebno osjetljiva područja, odnosno dijelove ekosustava, kad se očekuje duže trajanje nepovoljnog utjecaja i kad su nepoželjni utjecaji takvih razmjera da dovode u pitanje obnovljivost prirodnih bogatstava.

Potrebno je istaći da je npr. i za uređaje za pročišćavanje otpadnih tvari (vode), kao i za odlagališta ostataka (otpada), koji čine neke od bitnih građevina i naprava za nadzor ispuštanja otpadnih tvari, također potrebno izrađivati Studlje utjecaja zahvata na okoliš. Naime, uređaji za pročišćavanje otpadnih tvari nisu bez ostataka, a ostaci pročiš-ćavanja pojavljuju se u tako koncentriranome sastavu da mogu ozbiljno ugroziti okoliš.

Postoje i drugi valjani razlozi da se rade Studije utjecaja na okoliš uređaja za obradu otpadnih tvari.

Uz ostalo, takvi uređaji mogu biti izgrađeni na neprikladnim mjestima, a odabir tehnološkog postupka neprimjeran mjesnim uvjetima, što dovodi do stvaranja nepovoljnog mišljenja o postupcima obrade otpadnih tvari kao mogućim mjerama zaštite okoliša.

Studije utjecaja zahvata na okoliš sadrže sljedeća obavezna poglavlja: 1. OPIS ZAHVATA 2. VARIJANTNA RJEŠENJA ZAHVATA 3. PODACI I OPIS LOKACIJE ZAHVATA I PODACI O OKOLIŠU 4. OPIS UTJECAJA ZAHVATA NA OKOLIŠ, TIJEKOM GRAĐENJA I/ILI KORIŠTENJA ZAHVATA 5. PRIJEDLOG MJERA ZAŠTITE OKOLIŠA I PROGRAM PRAĆENJA STANJA OKOLIŠA, TIJEKOM GRAĐENJA I/ILI KORIŠTENJA ZAHVATA 6. GLAVNA OCJENA PRIHVATLJIVOSTI ZAHVATA ZA EKOLOŠKU MREŽU (AKO JE EKOLO- ŠKA MREŽA UTVRĐENA U PRETHODNOJ OCJENI) 7. SAŽETAK STUDIJE 8. NAZNAKE BILO KAKVIH POTEŠKOĆA 9. POPIS LITERATURE 10. POPIS PROPISA 11. OSTALI PODACI I INFORMACIJE

6.5.4. GOSPODARSKE I FINANCIJSKE MJERE Gospodarske i financijske mjere su u neposrednoj vezi sa stanjem okoliša.

Očuvanje čistog okoliša ponekad zahtjeva visoke troškove za izgradnju, pogon i održavanje građevina i naprava za nadzor ispuštene otpadne tvari/energije.

Nadzor nad ispuštenim otpadom, uključivo mjere i postupke za smanjenje nepovoljnog utjecaja, često se smatraju dodatnom tehnologijom, kao npr. uređaji za pročišćavanje otpadnih voda, koji onda samo povećavaju troškove proizvodnje odnosno troškove stanovanja. Zbog toga je nužno da se razmotre mogućnosti smanjivanja otpada «na izvoru», što znači da treba izabrati sirovine, proizvode i postupke s manje štetnim otpadom koji se ispušta u okoliš.

Troškove zaštite (očuvanja i poboljšanja stanja okoliša) moguće je utvrditi tek kad su poznati (i) ciljevi zaštite okoliša te (ii) mjerila (kriteriji) i (iii) ograničenja za postizanje ciljeva. Kako bi se procijenila korist (dobrobit) predviđenih mjera zaštite, često je korisno procijeniti troškove oštećenja okoliša budući da se, općenito, procjena dobrobiti može ocijeniti kao ona korist koja nastaje kad se izbjegnu oštećenja okoliša, odnosno kad se poboljša stanje okoliša.

Ukupni gospodarski troškovi oštećenja okoliša mogu se prikazati kao:

(1) Posljedice za zdravlje ljudi: onečišćenje okoliša u izravnoj je vezi s pojavom bolesti, ponekad epidemija pa i smrti. Smanjenje radne sposobnosti te s tim u vezi troškova llječenja i bolovanja, samo su neki od izdataka koji se mogu novčano izraziti.

(2) Posljedice na ukupnu proizvodnju. Procjenjuju se prema gubicima prirodnih bogatstva. Troškovi mogu biti izraženi cijenom dobave sirovina (npr. vode) iz udaljenih izvora, gubicima u proizvodnji hrane, ribolovu, smanjenju dobrobiti od usluga (npr. turizma) i sl.

(3) Posljedice zbog promjene prirode. Ove je posljedice najteže novčano izraziti. To su gubici uslijed smanjenja privlačnosti krajolika, smanjenja biološke raznolikosti, kao i mogućnosti korištenja okoliša za sportove i razonodu. Posebne teškoće pri procjeni tih troškova slijede iz činjenice da se nepoželjne posljedice u ekosustavima pojavljuju nakon višegodišnjeg utjecaja otpadnih tvari/energije.

Kod procjene štete u okolišu pojavljuju se dva pitanja:

(a) Prvo pitanje se odnosi na poteškoće kod utvrđivanja štete koju neki zahvat/djelatnost uzrokuje u okolišu. Naime, vrlo često postoji nesigurnost u procjeni utjecaja na okoliš određenog zahvata/djelatnosti. Neki se utjecaji izražavaju vjerojatnošću pojave te rizika za zdravlje ljudi i/ili stanje ekosustava, tako da je u takvom slučaju još teže odrediti zaštitne mjere. (b) Drugo se pitanje odnosi na vrednovanje štetnog utjecaja, odnosno izražavanja šteta novčanim pokazateljima. Ponekad se za izračun novčanih vrijednosti šteta u okolišu primjenjuje procjena koliko ljudi žele platiti za izbjegavanje štete, budući da nije uvijek moguće dobiti stvarnu vrijednost. Naime, ponekad se radi o mogućoj šteti koja će se pojaviti u slučaju nekih posebnih okolnosti u okolišu, ili je šteta nesigurna, pa će se dobiti nerealna «cijena« za korist od izbjegavanja štete. U drugom pak slučaju, oštećenja okoliša će se (ili se mogu) pojaviti u dalekoj budućnosti, pa bez obzira na etiku, ljudi su skloni odložiti problem (prvenstveno plaćanja) za budućnost.

Naravno, mogućnost ulaganja u zaštitu okoliša prvenstveno ovisi o bruto domaćem proizvodu pojedine zemlje. Pri tome zemlje u razvoju, s niskim bruto domaćim proizvodom, mogu odvajati razmjerno i manje novca za zaštitu okoliša. U takvim slučajevima, da bi se odredio redoslijed pojedinih zahvata, korisno je također prlmijeniti analizu troškova - koristi. Na taj se način može ocijeniti podobnost rješenja kojim se uz najmanje troškove postižu najbolji učinci glede postizanja ciljeva.

Sredstva za financiranje zaštite okoliša osiguravaju se djelomice iz proračuna (budžeta) pojedine zemlje, a djelimice iz sredstava poduzetnika.

Načelo onečišćivač (zagadivač) plaća jedna je od temeljnih gospodarskih mjera kojima se sprečava pogoršanje kakvoće okoliša.

Također, osim naknade za ispuštanje otpadne tvari/ energije, potrebne su i naknade za uporabu prirodnih bogatstava, čime se sprečava njihovo besplatno korištenje.

Uz ove naknade, koje u načelu nikada nisu dovoljne, potrebni su i drugi financijski izvori, uključujući i fiskalne mjere.

Od financijsklli izvora bitni su i povoljni zajmovi za izgradnju objekata za zaštitu okoliša. Kao značajna pomoć mogu se od međunarodnih institucija očekivati povoljni krediti, a u određenoj mjeri i pokloni (donacije).

6.5.5. ZNANSTVENI PRISTUP I TEHNOLOŠKE MJERE

Znanstveni pristup i tehnološke mjere bitni su za racionalno gospodarenje prirodnim bogatstvima.

Znanstvenim pristupom treba pratiti stanje okoliša, kao i utjecaj svih čovjekovih zahvata/ djelatnosti na okoliš. Znanstvenim će se istraživanjima razvijati i primjenjivati metode kao što su već prethodno spomenute procjena rizika, zatim procjena nosivog kapaciteta okoliša i druge, na temelju kojih je moguće usporediti veličinu zahvata/djelatnosti u prirodi s mogućnošću očuvanja okoliša.

Tehnološke mjere, utemeljene na znanstvenim istraživanjima, važne su u cilju smanjenja utjecaja na okoliš, npr. otpada i/ili ispuštene energije.

Naime, kod gotovo svih prirodnih i industrijskih (tehnoloških) procesa nastaje otpad. Otpad postaje onečišćenje ili dalje zagađenje kada prijeđe granicu nosivog kapaciteta okoliša. Ta je granica vrlo različita, a ovisi o tvarima, procesima i ekosustavima.

Zbog toga je i mjerama u procesu proizvodnje, tj. tehnološkim mjerama, potrebno smanjiti odnosno spriječiti onečišćenje okoliša (otpadom i/ili energijom).

Tehnološke mjere, kojima je moguće smanjiti nepoželjan utjecaj otpada na okoliš, mogu se sažeti u sljedeće:

(1) smanjenje otpada «na izvoru», osobito štetnog i opasnog, (2) ponovna uporaba (kruženje) otpadnih tvari, (3) sigurno ispuštanje i odlaganje u prirodne ekosustave onih ostataka koji se ne mogu ponovno upotrijebiti.

Spomenimo da su ove odrednice ujedno i temeljne smjernice u Strategiji gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj (NN 130/05).

(1) Kako bi se smanjili troškova očuvanja okoliša, kao prva mjera zaštite primjenjuje se smanjenje otpada na mjestu nastajanja.

Smanjenost štetnih i opasnih tvari u industriji podrazumijeva primjenu čistih tehnoloških postupaka. Pod tim se nazivom obično podrazumijeva proizvodnja sa značajnom uštedom energije i sirovina te bez otpada. Međutim, kako je to u stvarnosti nemoguće postići u potpunosti (prvenstveno proizvodnja bez otpada), nužno je uvesti one postupke koji su mogući, odnosno primjenjivati čišće tehnološke postupke. To ponajprije znači zamijeniti sirovine koje sadrže štetne tvari s onima manje štetnima. Nadalje, to znači zamijeniti tehnološke postupke s onima gdje su manje štetne sirovine, pa nastaje i manje otpada. Poticanje industrije da prijeđu na čiste/čišće tehnološke postupke moguće je jedino postići primjenom instrumenata ekonomske politike, kako bi im se isplatila čista/čišća proizvodnja. Navedeni pristup smanjenja otpada te štednje energije i sirovina poznat je u svijetu pod različitim nazivima, kao npr. najbolja raspoloživa gospodarski prihvatljiva tehnologija ili najbolja raspoloživa tehnologija (engl. BAT – Best Available Technology) koja ne izaziva pretjerane troškove. Nadalje, od industrije se ne očekuje samo da smanji štetne tvari u proizvodnom procesu, već i smanjenost štetnih tvari u gotovim proizvodima, koji se dalje upotrebljavaju primjerice u kućanstvima.

To su zadaće tehnologa na koje graditelji ne mogu utjecati, osim što se nečiste pogone već pri izradi planova mora isključiti iz osjetljivih djelova okoliša. Međutim, treba istaknuti da promjene u proizvodnim postupcima, zamjenu sirovina i/ili gotovih proizvoda ne mogu riješiti same niti pojedine države, već je nužna suradnja međunarodne zajednice.

Dakle, okoliš treba zaštititi zamjenom i razvojem tehnoloških postupaka koji stvaraju manje onečišćivala/zagađivala i koriste/troše manje prirodnih dobara. Na tom se principu danas i temelji politika razvoja kako razvijenih zemalja tako i onih u razvoju.

(2) Kruženje otpada u tehnološkom postupku je iznimno važno kako bi se do kraja iskoristile sirovine (prirodna bogatstva), a smanjio otpad tj. onečišćenje okoliša. Ponovno iskorištene otpadne tvari često se nazivaju drugoredne (sekundarne) sirovine (o čemu je već prethodno govoreno kod problema zbrinjavanja otpada – točka 4.2. Utjecaj odlagališta otpada).

Kao dodatni primjer može se navesti kako je pri izgradnji proizvodnih pogona nužno primijeniti odvojeno prikupljanje tehnoloških otpadnih voda, čak i iz pojedinih proizvodnih procesa, od oborinskih i kućanskih otpadnih voda. To omogućava primjenu kruženja pojedinih sirovina iz otpadnih voda. Uz to valja istaknuti da je pročišćavanje (industrij-skih) otpadnih voda s većom koncentracijom otpadnih tvari jeftinije od razrijeđenih.

Kruženje (recikliranje) vode unutar proizvodnih postupaka bitno doprinosi boljem gospodarenju vodama i zaštiti okoliša. Uporaba reciklirane vode u poljoprivredi, šumarstvu, za uređenje krajolika te obogaćivanje podzemnih i površinskih voda racionalan je način gospodarenja vodama uz, također, istodobnu zaštitu okoliša.

(3) U slučajevima kad se otpadne tvari ne mogu ponovno upotrijebiti nakon odgovarajuće obrade ili pročišćavanja, kako bi se spriječilo onečišćenje ili zagađenje okoliša, potrebno je predvidjeti način i mjesto njihova konačnog ispuštanja i/ili odlaganja, uz zadovoljenje svih uvjeta za zaštitu okoliša.

Otpadne vode, plinovi i (kruti) otpad moraju se u svakom slučaju pročistiti (preraditi) prije njihovog konačnog ispuštanja i/ili odlaganja. Stupanj pročišćavanja otpadnih tvari ovisi, uz ostalo, o prijemnoj sposobnosti dijela ekosustava u koji se ispuštaju i/ili odlažu.

Kod ispuštanja i/ili odlaganja otpadnih tvari u okoliš koriste se i prirodni procesi samopročišćavanja kao što su razrjeđenje, biološka razgradnja te kemijske reakcije koje otpadne tvari pretvaraju u, za okoliš, povoljnije osobine i raspršuju ih u veće mase prijemnika.

Tehnološkim postupcima pročišćavanja otpadnih tvari, utemeljenim na postupcima samopročišćavanja, moguće je pročistiti veće mase otpadne tvari na manjem prostoru i u kraćem vremenu.

6.5.6. INSTITUCIONALNE MJERE

Za primjenu svih mjera i postupaka zaštite okoliša potreban je sustav organizacija za nadzor kakvoće okoliša.

Npr. međunarodne organizaclje utvrđuju opća načela zaštite okoliša, razvijaju suradnju, a naročito u slučaju prekograničnog onečišćenja.

O ustrojstvu institucija unutar pojedinih država ovisi efikasnost primjene mjera za očuvanje i poboljšanje kvalitete okoliša. Ovisno o ustrojstvu državne uprave moguće su institucije s naglašenim središnjim nadzorom okoliša ili s više sudjelovanja regionalnih odnosno mjesnih (lokalnih) samoupravnih organizacija.

Državne institucije uvijek pripremaju propise iz područja zaštite okoliša, zatim strategiju, planove i programe za očuvanje i unapređenje okoliša, uspostavljaju sustave za motrenje i obavješćivanje o stanju okoliša, brinu se za obrazovanje i obavještavanje javnosti u području zaštite okoliša te provode nadzor nad primjenom mjera očuvanja okoliša.

Institucije na regionalnoj i/ili mjesnoj razini provode politiku državnih organa te organiziraju izgradnju građevina i naprava za nadzor otpadnih tvari/energije, njihov pogon i održavanje. Neposredno provode praćenje stanja okoliša te razvijaju sustav za obavješćivanje. Istodobno te organizacije prikupljaju sredstva u obliku naknada, kazni i drugih doprinosa koje se koriste u provedbi projekta očuvanja i poboljšanja stanja okoliša.

Za učinkovit rad institucija za zaštitu okoliša bitni su sljedeći uvjeti: (i) razina izobrazbe djelatnika, (ii) način financiranja djelatnosti i (iii) odnosi s javnošću.

U tom je smislu korisno poticati na suradnju nevladine organizacije koje se bave zaštitom okoliša, a posebice je važno uključiti ih u javne rasprave o programima i provedbi mjera za zaštitu okoliša kao i o ishodima praćenja stanja okoliša.

U sljedećim će desetljećima sve zemlje, a naročito one u razvoju, biti suočene s velikim izazovima, odnosno problemima očuvanja i unapređenja okoliša.

Za rješenje problema, između ostalog, bit će potrebna iznimno visoka investicijska ulaganja. Primjerice, samo za zaštitu voda prema nekim procjenama bit će u narednom razdoblju nužno povećati godišnja ulaganja sa sadašnjih 10 milijarda USD na 50 milijarda USD. Tako visoka ulaganja nije realno za očekivati, pa je razborito da pojedine države programiraju dugoročne i kratkoročne djelatnosti u području zaštite voda, odnosno okoliša, prema određenom prvenstvu.

Izrada takvih Planova i Programa mora se temeljiti na ukupno raspoloživom znanju i iskustvu, kako bi se na najbolji način postigli željeni ciljevi.

U izradi Programa i Planova zaštite okoliša primjenjuju se načela sustavne analize kako bi se donositeljima odluke pomoglo u izboru najpovoljnijeg (optimalnog) rješenja između nekoliko predloženih. Donositelji odluka moraju prije svega utvrditi uzrok oštećenja okoliša jer će se tlme ujedno odrediti njegovo rješenje odnosno način na koji ga primijeniti. U svakom slučaju izradom Plana i Programa zaštite okoliša treba omogućiti donositeljima odluka odgo- vore na sljedeća pitanja:

▪ zašto se Plan i Program donosi, ▪ na kakav način će se Plan i Program provoditi, ▪ gdje će se Plan primjenjivati, ▪ što će se poduzeti, ▪ tko će biti odgovoran za provedbu Plana i Programa, ▪ koliki su troškovi provedbe Plana, ▪ kakvi se ishodi očekuju provedbom Plana i Programa.

Postupak raščlanjivanja pojedinih dijelova Plana ili Programa može se podijeliti na:

(1) utvrđivanje problema i procjenu stanja okoliša, (2) određivanje ciljeva, mjerila i ograničenja, (3) razmatranje rješenja koja zadovoljavaju ciljeve, (4) utvrđivanje posljedica svakog pojedinog rješenja, (5) vrednovanje pojedinih rješenja te usporedba posljedica s mjerilima.

(1) Utvrđivanje problema i procjena stanja okoliša bitan je dio cjelokupnog postupka. Potrebno je odrediti sve izvore onečišćenja (zagađenja) te njihov utjecaj na stanje kvalitete okoliša, uključujući sva kretanja onečišćivala (zagađivala) te njihove odgovarajuće fizikalne, kemijske i biološke pretvorbe tokom vremena.

Pri tome je važno definirati granice utjecaja, odnosno područje istraživanja. U pojedinim će slučajevima to biti relativno jednostavno, kao primjerice određivanje slivnog područja (vodotoka), a ponekad će to biti vrlo složeno kao na primjer određivanje slivnog područja (izvora) u kršu. Zbog toga je nužna analiza topografskih, klimatoloških, hidroloških, geoloških i hidrogeoloških podataka (podloga).

Od posebne je važnosti da su podaci o ispitivanju okoliša međusobno usklađeni s obzirom na vrijeme i s obzirom na mjesto uzorkovanja. Samo usklađeni podaci mogu se primjenjivati za daljnje matematičko modeliranje.

Kad je riječ o izvorima onečišćenja (zagađenja), treba istražiti njihov raspored u prostoru, zatim količinu, sastav i svojstva otpadnih tvari, sve vezano za vremenski slijed ispuštanja. Osim podataka o postojećem broju stanovnika i gospodarskim djelatnostima, potrebno je prikupiti podatke i o planiranom razvoju područja, prema razvojnim i prostornim planovima.

(2) Određivanjem ciljeva, mjerila i ograničenja izražavaju se politička i sociološka htijenja kao i gospodarske mogućnosti.

Ciljevi se određuju kao (i) dugoročni i (ii) kratkoročni. Kratkoročni se ciljevi određuju prema određenom redoslijedu prvenstva, koje se vrlo često temelji na političkim odlukama.

Sljedeći je korak određivanje mjerila (kriterija) koje zadovoljavaju ciljevi. Mjerila se u načelu uvijek odnose na više ciljeva.

Najčešće su to (a) gospodarska mjerila (troškovi izgradnje, troškovi pogona i održavanja, mogućnost fazne izgradnje i dr.), (b) zdravstvena mjerila (opasanost od izazivanja epidemija zaraznih bolesti, opasnost od otrovnih tvari, opasnost od povećanog rizika za tumore i dr.) i (c) mjerila zaštite okoliša (utjecaj na kvalitetu zraka, tla i voda, utjecaj na floru i faunu – biodiverzitet, utjecaj na izgled krajolika i dr.).

Mjerila često nisu međusobno usporediva pa je daljnji problem pretvaranje mjerila u međusobno usporedive veličine. Pri tome treba naglasiti da se gospodarska mjerila mogu izraziti novčanim pokazateljima, dok je npr. mjerila zaštite okoliša teško pretvorlti u novčane pokazatelje. Zbog toga se mjerila izražavaju određenim normama ili «težinom» pojedinih pokazatelja u odnosu na željene ciljeve.

Uvođenjem ograničenja olakšava se postupak istraživanja stvarnih i racionalnih rješenja. Ograničenja mogu biti financijske naravi, npr. izražena postotkom bruto domaćeg proizvoda koji se može odvojiti za mjere zaštite okoliša. Nadalje, ograničenja se mogu odnositi na namjenu prostora, odnosno zabranu ispuštanja/odlaganja otpada u/na određene dijelove okoliša (atmosferu, pedosferu, hidrosferu). Ograničenjima su, na neki način, već unaprijed isključena neka tehnička i tehnološka rješenja razmatranog problema.

(3) Razmatranje rješenja koja zadovoljavaju ciljeve odnosi se na izradu niza tehničkih i tehnoloških rješenja u skladu sa zadanim mjerilima i ograničenjima.

Istraživanje primjerenog rješenja treba biti u skladu s redoslijedom postupaka upravljanja otpadom: smanjenje otpada, ponovnom uporabom te sigurnim ispuštanjem i/ili odlaganjem otpadne tvari.

U svim tehnološkim postupcima pročišćavanja i/ili obrade otpada treba primijeniti odgovarajuće tehnološko rješenje. Naime, valja napomenuti da se vrlo često pod pojmom najbolja raspoloživa tehnologija podrazumijevaju postupci visoke tehnologije.

Činjenica je da učinak primijenjenog tehnološkog postupka ovisi o financijskim mogućnostima, razini izobrazbe i općenito stupnju razvitka pojedine zemlje kao i o uvjetima okoliša, naročito klimatskim.

Zbog toga pod odgovarajućom tehnologijom treba razmatrati i alternativne postupke koji pripadaju postupcima tzv. niske tehnologije, ali koji za odgovarajuće uvjete postižu povoljnije cjelokupne učinke zaštite okoliša.

(4) Utvrđivanje posljedica svakog pojedinog rješenja je daljnji korak u izradi Plana. Utvrđuju se koristi kao i ukupni troškovi potrebni za izgradnju, pogon i održavanje te nadzora nad ispuštanjem/odlaganjem otpada.

Dalje se analiziraju utjecaji pojedinih rješenja na okoliš. Istražuje se veličina možebitnih rizika na ljudsko zdravlje kao i na ekosustave. Naime, kao što je prethodno istaknuto, ponekad i objekti kojima se pročišćavaju i/ili obrađuju otpadne tvari mogu izazvati neželjene utjecaje na okoliš i ljudsko zdravlje.

Iako se učinak izgradnje sustava za zaštitu okoliša ne može uvijek izravno procijeniti primjenom postupka troškova - koristi, ipak je nužno raščlaniti štete koje nastaju uslijed onečišćenja okoliša, pa dakle i koristi ako se to spriječi.

Izgradnja sustava za zaštitu okoliša zahtijeva određene trajne izvore financiranja kao i organizaciju upravljanja. Stoga je potrebno raščlaniti pojedina rješenja i u odnosu na financijsko organizacijske okolnosti.

(5) Vrednovanje pojedinih rješenja te usporedba posljedica s mjerilima, odnosno procjena njihove prihvatljivosti, obavlja se jednim od postupaka višekriterijske analize, kod kojega se uzimaju u obzir gospodarski činioci kao i uvjeti zaštite okoliša.

Usporedbom posljedica i unaprijed određenih mjerila može se odabrati rješenje koje zadovoljava postavljene ciljeve.

Postoji više postupaka višekriterijske analize. Međutim, često se nailazi na problem međusobnog uspoređivanja vrijednosti, odnosno prikazivanje novčanim vrijednostima pojedinih mjerila.

Jedan od jednostavnijih postupaka, ali kojim se postiže međusobno uspoređivanje pojedinih rješenja, jest težinsko razvrstavanje. Postupak se sastoji u tome da se odrede pojedinačni pokazatelji s pripadajućim težinama. Ukupna vrijednost svih težina, koja vrijedi za sva razmatrana rješenja, odredi se unaprijed, npr. 100. Za svaki pokazatelj pojedinog mjerila procjenjuje se težina od primjerice 1 do 100, prema pojedinačnoj važnosti pokazatelja u ukupnoj procjeni. Zatim se svaki pokazatelj u pojedinim rješenjima ocjenjuje prema valjanosti u odnosu na ciljeve Plana, s ocjenom npr. 1 - 4. Pri tome ocjena 4 označava vrlo dobro, 3 dobro, 2 prihvatljivo, a 1 označava slabo rješenje. Konačna vrijednost pojedinih rješenja dobije se prema izrazu:

(6-01)

gdje je P ukupna podobnost rješenja, n ukupan broj pokazatelja, Ti težina i - tog pokazatelja i Oi ocjena i - tog pokazatelja.

Najprimjerenije je rješenje ono koje postigne najveću vrijednost P.

i

n

iiOTP ∑

=

=1

Temeljem ishoda vrednovanja mogu se dobiti pojedina rješenja ili skupine rješenja, koje bi donositelji odluka trebali uzeti u razmatranje, uz pretpostavku da će odabrano rješenje najbolje udovoljavati postavljenim ciljevima.

KRAJ

Documents

6. INTEGRALNI PRISTUP ZAŠTITI OKOLIŠA€¦ · 6. INTEGRALNI PRISTUP ZAŠTITI OKOLIŠA Zaštita i očuvanje okoliša nužan je uvjet ne samo održivog razvoja, već na mnogim dijelovima