58481071 Hamdija Kreševljaković Hamdija Kapidžić Stari Hercegovački Gradovi

5/24/2018 58481071 Hamdija Kreevljakovi Hamdija Kapidi Stari Hercegovaki Gradovi

1/14

HAMDIJA KREEVLJAKOVI i HAMDIJA KAPIDI

STARI HERCEGOVAKI GRADOVILES ANCIENNES VILLES D'HERZEGOVINE

Sve to je reeno u uvodu rada Stari bosanskigradovi, koji je objavljen u prvom svesku ovogagodinjaka, to vrijedi i za ovaj nastavak. Premdaje Hercegovina bila nekada kao i Bosna naikanagradovima, o emu nam svjedoi i studija prof. M.Dinia Zemlje Hercega Svetoga Save, ovdje jeobraen srazmjerno malen broj gradova, jer su

BLAGAJ bijae glavni grad humske zemlje.Njegove ruevine vide se i danas na jednom kruiznad izvora Bune i dananjeg naselja Blagaja.

Osnovica mu je jajolika oblika. Gradski oborzatvaraju vrsti, visoki i sa etiri kule i mnogopukarnica osigurani zidovi. Na sjevernoj strani

je ulaz, utvren jakom kapikulom s malim pred-vorjem. Oko zidova je hodnik koji je bio proirendrvenom galerijom, iji se tragovi sada raspozna-

ju. Do toga hodnika vodile su peter e kamene ste-penice. Zid je naroito tvrdo izgraen s istone

strane, dok se na zapadnoj die etverasta kula. Ugradu je bio dvor humske gospode sa dvije atrnje,riznicom i tamnicom. To je sredovjeni grad Bla-gaj, koji je nastao po svoj prilici u XIV stoljeuU tursko doba bila je u njemu sagraena mala da-mija. Kako Evlija elebija kae, na ovom su gra-du bila eljezna vrata.

Do jednog kilometra dalje vide se ruevinegrada Bone iz rimskog doba.

U ovom su gradu ponajvie boravili gospodarihumske zemlje S a n d a l j H r a n i i njegov si-novac i nasljednik S t j e p a n V u k i , hercegsv. Save. Pod ovim gradom, na teritoriji dananjegBlagaja ili u njegovoj najblioj okolini, stajae usrednjem vijeku dvorac B i e . U taj dvorac po-nekad su se navraali bosanski vladari. Bie seprvi put spominje 1220 u borbi Stefana Prvovjen-anog sa Petrom, humskim upanom, a onda 1327u vezi sa banom Kotromaniem, 1382 s kraljemTvrtkom, 1395 s kraljem Dabiom, vie puta s kra-ljem Ostojom, a zadnji put 1418.

U Biu, u P o d g r a u, izdao je kralj Tvrt-ko 2 decembra 1382 jednu povelju. Kako se ovdjespominje Podgrae, to je sigurno tada postojao i

uzeti u obzir samo oni, o kojima smo mogli barneto novog kazati.

Ovdje su obraene utvrde: Blagaj, Gabela (Sedislam), Hutovo, Klobuk, Kotun, Klju, Lipeta(kula), Ljubinje, Ljubuki, Mievac, Mostar, Poitelj, Trebinje, Viduka (Stolac), Vratar i palanka

alom.

grad Blagaj, koji se izriito spominje prvi put1428. U svetri poznate povelje u kojima se nabra-

jaju gradovi i upe hercega Stjepana spominje sei Blagaj.

U borbi hercega Stjepana sa sinovima Blagajje bio zauzeo 1452 V l a d i s l a v H e r c e g o v i ,a Turcima je pao u ruke 1465; osam godina kasni-

je (1473) spominje se blagajski kadija. U ovom sugradu drali Turci posadu sve do 1835 godine.Kako je Blagaj bio bez strategijske vanosti, po-sada nije stanovala u gradu, nego u naselju pod

gradom. Tako je navedeno u Memibegovia opisubosanskog paaluka, sastavljenom oko 1624, a toisto navodi i Evlija elebija, koji je posjetio ovutvravu 1664. Tada su bila u gradu samo dva topa.Iz jednog izvora znamo da se godine 1246 (1830)posada sastojala od d i z d a r a, njegova e h a j e,imama, mujezina i pedeset i tri mustahfiza. Svi suoni uivali timare. Mustahfiski timari iznosili su1400 aki, a bilo ih je i u kraju Bivoljeg Brda.Drugih rodova vojske nije bilo u Blagaju i prematome vrlo je vjerojatno da se posada nije nikadapoveavala ni smanjivala kroz cijelo vrijeme svo-ga opstanka. U Bosanskom paaluku nije bilo gra-da, ija je posada uzaludnije plaana, kao to je to

bila posada grada Blagaja.Kao dizdari Blagaja spominju se: Sinanbeg

(1505), Jusufaga (1605), Omeraga (1760), Mehmedaga (1812) i Saidaga (1830). Godine 1830 bio jedizdarev ehaja (zamjenik) neki Husein.

Koliko se zna, blagajski je grad dva puta po-pravljan. Godine 1699 popravljena je zapadna ku-la. Proraun je iznosio 600 groa, koje je dala dr-ava prema bujruldiji od 25 evala 1110 (26 IV1699). Na 11 zilkade 1110 (11 V 1600) nareeno je

*

9


2/14

kadiji Blagaja da se nau klesari, a 19 zilhideiste godine (18 VI) da se nau komore za prenoskrea iz Hodbine u grad Blagaj.

Oko 1827 vreni su ponovno neki popravci, tose vidi iz bujruldije A b d u r a h i m p a i n e od25 dum. I (14 XII 1827), kojom se vezir zahvaljuje

blagajcima za uinjene usluge pri popravci grada.Ovaj je grad u narodu poznat pod imenom

S t j e p a n g r a d ili e p a n g r a d , a to j eime dobio po hercegu Stjepanu.

Izvori i literatura: Boue, II, 387 Juki, 53 Roskiewicz, 129 Jireek, 26, 38, 40, 41, 60, 79 Hoernes, 28,33, 34, 36, 37, 44, 132 Starine XVI, 138 Asboth, 31, 32,89, 258, 400 Gl. Z. M. III (1891), 183; XX (1908) 324;XXXIII (1931) 64. V. Vuleti Vukasovi, Vjesnik 1892,53 Truhelka, 6369, Truhelka, Spomenici, 183 Radoni, O knezu Pavlu Radenoviu, Letopis Matice Srpske, 211,str. 57 Blagajski sidili u arhivu Orijentalnog instituta uSarajevu Dini, 188, 249 Skari, 64.

MOSTAR. Jo 1452 spominje se na teritoriji da-nanjeg Mostara most preko Neretve s dva kastela.Nepunih 20 metara iznad toga mosta sagraen je1566 dananji Stari most, na ime sultana Sulejmana II (15201566), a njegovim imenom naziva sei grad u Mostaru na obje strane Neretve. Taj segrad najprije sastojao od one dananje dvije kuleuz Stari most. Memibegovia opis iz treeg dece-nija XVII stoljea zna samo za dvije kule ili maletvrave za s igurnost mjesta, gdje po noi stojistraa. Moe biti koja arkebuza, ali artiljerije ne-ma. Nou se zatvara i die most i s jedne i s drugestrane, to e rei da je pred obje kule bio jarak spokretnim mostom.

etrdeset godina kasnije boravio je u MostaruEvlija elebija i njegov opis se uglavnom poduda-ra s Memibegovievim. On pie: Sulejman hansagradio je veoma tvrdo kraj rijeke Neretve, naliticama od kamena ovu tvravu da titi grad. De-sno na liticama je jedna prilino malena tvrava,

jedna s lijeva, a meu njima je u svijetu poznata

i uvena mostarska uprija. U ove obadvije tvra-ve imadu gvozdena dvostruka, tvrda i utvrenavrata.

Obadvije su tvrave proviene s potrebnimtopovima i razliitim orujem i sa tri uspravne ku-le, a zaista su lijepe. Prem su dvije tvrave, ipak

je jedan dizdar. U svakoj ima po osamdeset vjer-nih, oruanih vojnika, koji uvijek bdiju, paze i u-vaju i svaku no zatvarajui gradska vrata ne pu-taju nikoga unutra.

Bie da je ovaj grad bio osiguran topovima i dasu gvozdena vrata zamijenila pomine mostove prvihdana kandijskog rata. Za vrijeme ovoga rata osva-nula je mletaka vojska pred Mostarom 1652, aisto tako doprle su mletake ete do Mostara dvaputa za vrijeme bekog rata (1693 i 1694).

Odmah poslije mira u Karlovcima zapoeto jes utvrivanjem novih granica, izgradnjom gradovai organizacijom novih kapetanija. Toga vremenaopasan je i veliki dio mostarske varoi s obje strane

zidovima i kulama. To saznajemo iz jednog m a h z a r a bosanske gospode Porti , napisanog oko 1730g. Tu se kae kako je sagraena nova tvrava i ka-ko je u nju postavljen kapetan. Ta je tvravasezala na lijevoj strani do Bjeluina i Suhodoline,a na desnoj do emovca i Liske.

Za prvog rata Karla VI i Venecije protiv Porteuzaludno su doprle mletake ete po etvrti putdo Mostara u ljeto 1717.

Godine 1186 (1772/73) dole su pred mostarskisud age i zapovjednici mostarskog grada s kapeta-nom na elu i izjavili kako su u gradu tri topa baljemeza pokvarena, kako je na sedam kula novoggrada istruo krov i da su gradska vrata pokvarena,

te se u sluaju navale ine bi mogla zatvoriti. Onitrae da se to sve popravi. To su isto uzaludno tra-ili i za vlade Silihdar Mehmedpaine (17661770). Za ovaj popravak bilo je potrebno po prora-unu strunjaka i m i m a r a L u k e 400 groa.Dalje su traili da se nadzor nad popravkom po-vjeri kapetanu.

Tlocrt grada Blagaja

10


3/14

I kula na lijevoj obali, to se zna, dvaput jepopravljana ili dograivana: prvi put 1676, a drugiput 1821/22 g., kada je bio muselim Mostara emalovi Mustafa. Ovaj drugi popravak zapisan je naploi uzidanoj u vrhu kule pod samim krovom.

Kula do mosta, na lijevoj obali Neretve, zvaese H e r c e g u a, a ona na desnoj obali H a l e b i n k a ili e l o v i n a ; prva je sredinom pro-log stoljea sluila kao magazin za municiju, a udrugoj je bio zatvor. Godine 1862 zadesio je poarsusjedni K u j u n d i l u k i da nije dolo do eks-plozije municije u Hercegui, ima se zahvaliti ne-kolicini odvanih vojnika, koji su sruili krovnukonstrukciju s ove kule. Da se to ne bi ponovilo,vojne su vlasti podigle tri nove kule na S k a k a1 i m a i u njih neto prije 9 novembra 1868 preni-

jeli municiju. Tano ne znamo kada je elovinaprestala sluiti kao zatvor.

Mostarski je grad imao svoju posadu kojom je

zapovijedao dizdar. Mustahfizi su bili timarlije.Dizdarov timar bio je u blizini Nevesinja, u seluRalovine (?), a iznosio je 3168 aki. Mustahfiski ti-mari iznosili su oko 1500 aki.

U raznim ispravama spominju se ovi dizdari:Mehmedaga (1632 i 1633), Hadi Danijalaga (1635),

Alijaga (1638), Hasanaga (1670), Mustafa (1730), Salihaga (od 1732 do iza 1744), Omeraga (1763), Meh-medaga (od 25 V 1766 do poslije 1775, jer se 1775navodi kao pokojni) i Alijaga, sin Arslanov (1812i 1813). Posljednji mostarski dizdari bili su iz po-rodice Lakiia. Godine 1632 bio je ehaja mostar-skog grada neki Osman.

Mostarski dizdar Salihaga umro je bez sina ibrata, i na prijedlog bosanskog vezira K a p u d a np a e postavljen je neki Mehmedaga, ali je neza-konitim putem doao do berata na istu slubu nekiHusein. Usljed toga nastao je spor. Nakon to jestvar u Carigradu ispitana, poniten je berat Huseinov, a Mehmedu je izdan novi berat 15 zilhide1179 (25 maj 1766).

Osim ovih dviju kula kod Starog mosta i netobedema, skoro sav ostali dio mostarskog grada jeporuen. S ruenjem zapoelo se jo zadnjih godi-na turske uprave, a nastavljeno je i nakon austro-ugarske okupacije.

Na obje kule izvreni su najpotrebniji konzer-

vatorski radovi izmeu 6 marta i 19 jula 1952 g.Izvori i literatura: Juki, 54 Bosna br. 126 od 9 XI

1868 Jireek, 79 Klai, 194 Starine XVII, 137 Gl. Z. M. XX, 1908, 328 Ing . J. Nei dhard t i D. eli,Stari most u Mostaru, Nae Starine I (1953), 134135 Ing. I. Zdravkovi, Opravka kula kod Starog mosta u Mo-staru, Nae starine I, 141143 Acta turcica, br. 4432 Mostarski sidil br. 964 Mostarska kronika u Hasan ef.Nametka u Mostaru Skari, 64.

POITELJ, sredovjeni grad u upi Dubrave,uz lijevu obalu Neretve, povie dananje varoiapljine, spominje se prvi put 19 februara 1444.To je bio malen grad, koji se po svoj prilici sasto

Grad Poitelj. Pogled s gornje kapije na glavnu kulu(foto I. Zdravkovi, god. 1953)

jao od jedne kule. Nakon pada Bosne, nastojanjemugarskohrvatskog kralja Matije Korvina, radilose oko utvrenja Poitelj a, kako bi se tu stvorilojedno jako upori te protiv turskih osvajanja. U tojakciji kralja Matiju pomagali su Dubrovani, kaoi stari herceg i njegov sin Vlatko. Godine 1465 po-stavljen je za poiteljskog kneza neki Pavao, koji

je zapovijedao ugarskom posadom, koja je bilaovdje smjetena. Sva su ta nastojanja bila uzalud-na, jer je nakon kra tke opsade humski vojvodaHamzabeg zauzeo Poitelj neto prije 20 septembra1471. Od toga vremena pa sve do 1835 sjedio je u

Poitelj u dizdar s manjom posadom.O gradu Poitelju daju nam neto vie podata-

ka dva izvora iz XVII stoljea. Po Memibegovievu opisu u Poitelj u je sjedio aga i zapovijedao po-sadom od 150 vojnika. Pod gradom je bilo naseljes 300 kua. Po Evliji elebiji tvrava je malenai niska, ali vrlo tvrda i na njoj su gvozdena vrata.Opkopa nema. U tvravi je dizdareva kua, jedanambar, jedna mala kula, mala damija i vodenakula, iz koje se za vrijeme opsade silazi vodi nizskaline od 200 stepenica, kojima se i danas vidiulaz. U tvravi je onda straarilo 50 vojnika, a usluaju navale moglo se u nju smjestiti samo 500branitel ja, je r je sasvim malena.

11


4/14

Kako se vidi, u ova dva izvora ne podudara sebroj uvara. Iz drugih izvora znamo da broj kodEvlije elebije odgovara pravom stanju.

Za vrijeme bekog rata zapalio je Vule Novkovi 1669 Poitelj . I u 1698 bila je jedna mletakanavala, i zbog toga zatraili su Poiteljci pomo odBlagajaca 6 zilhia 1109 (15 juni 1698).

Sve do pred konac XVII stoljea ostala je tvr-ava u 'Poitelju onakva, kakvu su je zatekli Tur-ci. Prije 1698, moda odmah nakon pada Gabeleopasan je Poitelj bedemima, dozidana gradskakula i sagraene dvije tabije. Kula se zvala Mi -ra 1 a j e v a, jedna tabi ja prozvana je M e h m e dp a i n o m , a druga D e l i b a i n o m . Za ovenazive danas u Poitelju potpuno zaboravljene znamo iz jedne bujruldije od 22 evala 1109(1 maj 1698) na blagajskog kadiju, kojom je nare-eno da se usijee 1700 d i z m i (greda) za izgrad-nju arampova od Mehmed paine tabije do Mi

ralajeve kule i od Neretve do Delibaine tabije. Nablagajski kadiluk otpalo je 1200 komada dizmi, dokse za ostalih 500 ne kae, ko e ih usjei. Mehmedpaina tabija postoji i danas i Poiteljci jezovu P a i n a ili C a r e v a tabija, dok je Deli

baina potpuno sruena pred kojih osamdeset go-dina.

Po kome je Mehmedpai dobila ova tabija svo-je ime, zasada se ne zna. Izmeu 1685 i 1697 iz-mijenila su se na Bosni tri vezira spomenutog ime-na: Mehmedpaa Atlagi, Mehmedpaa Kora iSari Mehmedpaa Osjeanin.

U grad se ulazilo kroz dvije velike kapije i dvoja mala vrata. Od poetka XVIII stljea do 1835

postojala je i poiteljska kapetanija. Od 1782 do1879 bio je Poitelj sjedite kadiluka. Ukinuemkapetanije naputen je grad, a dokidanjem kotarapoela je propadati i varoica, dok nije postala naj-obinije selo.

Od poiteljskih dizdara spominju se u raznimizvorima: Mehmedaga (1695, a umro neto prije18 XII 1697), njegov sin Ahmedaga (postavljen beratom od 4 dum. II 1109 ili 18 XII 1697), Mustafa(1764) i kao zadnji Omeraga Halilagi (umro iza1878). G e d i k t i m a r poiteljskih dizdara bio jeu nahiji Vidoka (Stolac), a iznosio je 2000 aki.

Jednom poiteljskom dizdaru, ije nam ime nijepoznato, opremili su Dubrovani 1475 g. na dar

sukna u vrijednosti od 25 perpera.Mustahfizi Poitelj a bili su timarlije, ali je bilo26 mustahfiza a l u f e d i j a, koji su postavljenipri osnutku poiteljske kapetanije (osnovane netoprije 1713).

Godine 1733 bio je u Poitelju mustafhiz nekiDafer, iji je timar kao odakluk od 1400 aki biou selu Rotimlji.

Izvori i literatura: Juki, 57 Klai, 203 StarineXIV, 177 Asboth, 263 GelchichThalloczv, Diplomatarium Ragusinum 628 Gl. Z. M. XX (1908), 325 Thalloczy, 416, 438, 466 Truhelka, Turskoslovjenski spome-nici, str. 167170 H. Kreevljakovi, Poitelj na Neretvi,Narodna Uzdanica, Kalendar za 1934, str. 2740 D. R.

Jerkovi, Gabela, Sarajevo 1939, str. 9 i 19 Dini, 184

Vie turskih isprav a o Poitelju u poiteljskog imama Beira

Kapica Blagajski sidil u arhivu Orijentalnog instituta u

Sarajevu.

GABELA (SEDISLAM). U Donjoj Neretvi, na

njenoj lijevoj obali, stajao je u Srednjem vijekuvaan trg zvan D r i j e v a , a od druge polovineXV stoljea zove se G a b e l a . Turci su zauzeliGabelu 1529. sagradie oni na desnoj obali Ne-retve tvrd grad i prozvae ga S e d i s l a m (zidislama). Grad je stajao na krajnjem obronku brd-ske kose Krstaca. Obronak Krstaca pruio se to-liko u neretvansku dolinu, da ga od brijega na li-

jevoj obali Neretve rastavlja tjesnac irok kojustotinu metara.

Taj je grad bio etverokutne osnovice s vrlotvrdim kulama u uglovima. Do toga grada sagra-dio je hercegovaki sandabeg A l i p a a en g i novi grad.

Putopis Evlije elebije prua nam o Gabeli ovepodatke. On kae za stari grad da mu nema prilikeu ovim pokrajinama, ali je malen. Na sjeveru sugvozdena vrata, u nutrini ima oko dvadesetak plo-om pokritih kua, mala sultan Fatihova damija,itni ambar i kula za municiju. Poto je ovaj gradsasvim na kraju bio malen, to je bilo potrebno ra-iriti ga radi nepokorenosti i etovanja Mleana, iradi nasrtaja podijelio je sultan Ibrahim han engiu pai hercegovaki sandak, te je on ovu Fatihovu tvravu Gabelu na novo sazidao. Od sjeverasu na ovoj tvravi drvena vrata. U gradu je bilodvadeset i tri topa razne veliine. Po Evliji obimtvrave iznosio je pet stotina i pedeset koraka.

Tvravom je zapovijedao dizdar, a prije 1561organzirana je Gabelska kapetanija. Za bekog ras-ta zauzela je Venecija Gabelu 1693. Sva nastojanjaPorte da se Gabela povrati, ostala su uzaludna.Za nove vojne protiv Porte Mleani, bojei se dagrad ne padne Turcima u ruke, digoe ga 1715 lagumom u zrak. Grad nije vie obnovljen, ma da jeteritorij Gabele doao 1718 ponovno pod vlastPorte.

Godine 1597 bio je dizdar Sedislama neki Mu-stafa, a 1640 neki Kemalaga.

Literatura: Klai, 203, Starine XIV, 175, Gl. Z.M. XX (1908), 326327; XXX (1918), 168170 Skari,

64 Jerkovi. Gabela, Sarajevo 1939.

HUTOVO. Grad je u osnovici nepravilan pete-rokut; a na svakom je uglu bila po jedna kula. Uobor grada ulazilo se kroz dvije kapije, jedna sa

june, a druga sa sjeverne st rane. Oko grada, dovisokih bedema, bio je opkop. U sred obora je vi-soka kula. Bedemi su sagraeni izmeu 1796 i 1807,a kula je mnogo starija i postojala je 1717 g. Tegodine na krae vrijeme zauzeli su je Mleani. Unjoj je bila straa od 7 do 8 momaka stolake ka-petanije.

Bedeme i kule na uglovima sagradio je HadiMehmedbeg Rizvanbegovi, zvan Hadibeg ili Ha

12


5/14

Tlocrt grada u Hutovu

dun. On je tu bio kapetan (18021832). Ovaj gradnaputen je 1832, kad je Hadibeg poginuo u Stocu, u borbi s bratom Alijagom, kasnijim AlipaomU borbi izmeu brae Rizvanbegovia, Zulfikarkapetanovih sinova, grad je bio u dva maha op-sjednut. Za vrijeme tih opsada pomagali su Hadi

begu Francuzi iz susjedne Dalmacije.

Literatura: K. Hor mann, Hadib egova kula u Hutovu ,Gl. Z. M. II (1890), str. 164165 i 268271 D. R. Jerkovi, Gabela, str. 21

LJUBUKI je grad na jednom osamljenombreuljku to se die iznad istoimene varoice, odkoje je udaljen do pola sata hoda. Ljubuki se

prvi put spominje 1452 za poznate borbe izmeuhercega Stjepana i njegovih sinova, pred kojima se

stari herceg bio sklonio u tvrdu kulu. Drugi putase ovaj grad spominje u povelji Alfonza, kraljaaragonskog i napuljskog od 1 juna 1454. Bie da

je grad (Odnosno kula) nastao negdje u ovo doba,jer mu nema spomena u poveljama od 1444 i 1448,koje se odnose na hercegove zemlje.

U junu 1463 grad su zauzeli Turci, ali prije 18jula iste godine ovaj je grad preoteo hercegov sinVladislav. Godine 1465 ili 1466 Turci su definitiv-no zauzeli Ljubuski. Oni su kulu opasali bedemi-ma i stavili tu posadu, kojom je zapovijedao dizdar.Posada se u gradu zadrala sve do 1835, a tada jegrad naputen. Poetkom XVIII stoljea osnovana

je i Ljubuka kapetanija.Zidovi kojima je opasana kula mjestimice su

visoki do 10 metara i osigurani pukarnicama.U gradu je bio ambar, atrnja i dvije tamnice, apred gradom dizdareva kula. Bie da je sve ovoizgraeno prije 1565, jer se ovaj grad kao kal'aspominje u zakladnici Nesuhage Vujakovia, na-

pisanoj u februaru spomenute godine. On je ovdjepodigao jednu damiju, iji se podor i danas ra-spoznaje. Na ovoj su tvravi vreni neki popravci1767, i u tu svrhu dobavljeni su majstori iz Mo-stara. Grad Ljubuski je znatno ruevan, najboljese jo dri ona kula, iji ostaci stre jo do desetmetara u visinu, a temeljni zidovi debeli su 23metra.

Mustahfizi Ljubukog i njihov dizdar uivalisu timare. Timar ljubukog dizdara bio je podsamim gradom, a na jednom dijelu toga timarastoji danas otkupni ured duhana. Mustahfiskihtimara bilo je i na teritoriju mostarske nahije.Iznosili su po 1400 aki. Meu mustahfizima bilo

je i lanova porodice Vujakovia, Iz jednog odaklukberata vidi se da je u Ljubukom gradu

13

Tlocrt grada u Ljubukom


6/14

bilo i 29 muistahfizaalufedijas godinjom plaomod 573 groa i 15 para. U raznim ispravama naaosam spomena samo trojici ljubukih dizdara, i to:Hasanaga (oko 1730), Muhmudaga (1781) i Hasanaga (1807).

Izmeu 1662 i 1669 udarali su vie puta Kota

rani na Ljubuki, o emu govori kronika popailobadovia, tampana u XXI knjizi Starina Ju-goslavenske akademije.

Izvori i literatura: Boue, II, 378 Juki, 56 Blau,40 Klai, 202 Hoernes, 136 Starine VI, 9; XIV,178 Thalloczy, 466 K. Guji, Tvrdi hercegov grad Lju-

buki i njegovi gospodari, Jugos lavenski List od 23 X 1932 Dini, 233.

KOSTUR ili KOTUN. Stari grad istono odod sela Dabrice zovu okolni stanovnici Kotur iliKotun. To selo lei kojih 12 km od Stoca nasjeverozapadu. Kroz Dabricu protjee rjeica Rad i m 1 j a, to se juno od Stoca uljeva u Bregavu,lijevu pritoku Neretve.

Po miljenju kustosa Dimitrija Sergejevskogpostanak ovog grada pada u rani srednji vijek ipo tome spadao bi meu nae najstarije gradove.Zidan je od vrlo krupnog kamena. Dug je oko200, irok oko 50 m. Zidovi su mu debeli 2, a vi-soki do 6 m. U njemu je bilo 6 kula. Oko gradaje bio opkop, koji se jo dobro raspoznaje.

Literatura: Marko S. Popovi, Dabrica i grad Kotun(Kostur), Bosanska Vila IV (1889), str. 12.

VIDOKI zvao se grad u V i d o v u P o l j uiznad dananje varoice Stoca, gdje mu se i da-

nas ruevine dobro raspoznaju. Ime je dobio porijeci V i o t i c i, danas zvanoj Bregavi. Vi-doki se spominje prvi put 1444 kao grad u zem-lji hercega Stjepana, Vidovo Polje po prvi put1417, Stolac 1436, a Vidotica 1517. Jo 1465 bio

je ovaj kraj u vlasti hercega Stjepana, ali brzoposlije toga pao je pod Turke. Sve do prvih dece-

nija prologa istoljea slubeno se zvao grad uStocu Vidoka.

Ruevine ovoga grada stoje na obronku jednogbrda iznad lijeve obale Bregave. Bio je to u zad-nje doba najprostraniji grad u Hercegovini.

O turskoj posadi u Vidoki nema nikakvih si-

gurnih podataka prije poetka XVIII stoljea. Memibegovia opis Bosanskog paaluka govori i oStocu. To mjesto u doslovnom prevou glasi: Sto-lac je obzidan grad ali gotovo nenaseljen, nad jed-nim brdom na podnoju kojega u ravnici ima do-sta sela, koja, zajedno sa gradom, mogu dati 150boraca. U borgu koga smo spomenuli, ima kuaoko 600. Sredinom tee rijeka imenom Bigava sa180 mlinski kolesa. Kako ovaj popis ne spominje niage ni dizdare u Stocu, to je grad bio bez posade.

etrdeset godina kasnije (1664) boravio je uStocu Evlija elebija i, kako nam je ve poznato,cn svuda navodi i opisuje gradove, njihovo naoru-anje, broj vojnika itd. U njegovom opisu Stoca

nema spomena gradu ni posadi. To ne znai daVidoki nije postojao bar u ruevnom stanju, aliposade nije imao. Evlija elebija spominje utvr-ene kule uz pojedine kue.

Za Kretskog i Bekog rata (16451660 i 16831699) su udarale Mletake ete na Stolac (u ja-nuaru 1663, 1664, 30. VII. 1678 i 1794 ili 1795.)

Kako su nakon mira u Karlovcima sagraenii proireni gradovi u Mostaru, Ljubinju, Trebinju itd., bie da je toga vremena popravljen iproiren stari grad Vidoki (u turskim izvorimapie se uvijek Vidoka) i u nj stavljena posadas dizdarom na elu, a u isto doba ustrojena i Vi-doka kapetanija.

Godine 1735 opskrbljen je ovaj grad sa 120sanduka baruta.

Anonimni opis Bosne napisan u devetom dece-niju XVIII stoljea kae za grad (Schloss) u Stocu: . . . so nicht vest aber mit etlichen kleinen canons versehen. Ovaj navod s obzirom na samigrad nee biti taan, kako emo nie vidjeti.

Stari grad u Stocu

14


7/14

to se zna, u ovaj je grad dva puta udario gromi zbog eksplozije baruta oba puta je grad stradao.Prvi put se to desilo 1171 (1757/58); odmah je po-pravljen jedan dio grada, kako se to vidi iz nat-pisa na jednoj kuli gdje je urezana godina 1172(1758/59), a ostali su popravci obavljeni neto pri-

je maja 1768, je r se iz toga vremena ouvala jednabujruldi ja, kojom je naloeno da se u opravljenigrad prenese iz Sarajeva 50 kantara baruta. Na-kon ovog popravka zadobio je grad onaj oblik, ka-kav je imao kasnije. Grad je imao sedam kulaspojenih do 2 metra debelim zidovima. Tako gaopisuje i jedan francuski asnik, koji je 1806 po-sjetio Stolac, samo ne spominje broj kula, negokae da ih je vie. U ovome je gradu bila jednadamija, vie atrnja, kula za municiju i vie stam-

benih zgrada. Osim dizdara stanovao je u gradu ikapetan.

Drugi put je grad udario grom 1840, a tri godinekasnije popravio ga je onovremeni hercegovaki

vezir Alipaa Rizvanbegovi. Od 18081810 bra-nio se iz ovog grada kapetan Mustafabeg Rizvan-begovi, protiv koga se bijae Stolac pobunio. Go-dine 1832 uzaludno je opsjedala ovaj grad vojskaHuseinkapetana Gradaevia, koja je bila po-slana protiv Alijage Rizvanbegovia.

I nakon ukinua dizdara i kapetana god. 1835drala je Turska u ovom gradu manju posadu svedo 1878, a isto tako i Austrija do izgradnje mo-derne tvrave 1888. Godine 1883 stari je grad au-strijski vojni erar temeljito popravio. I za vrijemeokupacije Stoca bili su se bojevi oko ovog gradau mjesecu augustu 1878.

U nama poznatim izvorima spominje se samojedan dizdar i to neki Mustafa (1796) te Ahmedagatopija (1811).

Izvori i literatura: Ami Boue, II , 378 Juki, 57 Klai, 204 Starine XIX, 178 Gl. Z. M. XVIII (1906)332, 333; XX (1908) 105 i 316 Thalloczy, 416, 438 i 466 K. Guji, Stari grad Stolac, Jugoslavenska Pota IV (1932),br. 134 od 29 oktobra H. Kreevl jakovi, Stari gra d Vidoka, Hrvatski Dnevnik od 12 studenoga 1939 Dini, 183,184 Mostarska kronika u Hasan ef. Nametka u Mostaru H. Kapidi, Stolac u XVIII vijeku, Gajret kalendar za1941, str. 126143.

LJUBINJE se nalazilo na dosta vanom drumu

koji je vodio u srednjem vijeku od Dubrovnikapreko Slanog, Stoca i Mostara i dalje u Bosnu.Ovaj je put bio od vanosti i za turske vladavine.Na tom putu razvila se varoica (kasaba). Netopodataka o Ljubinj u imamo iz XVII vijeka. Fran-cuz Kikle je proao ovim drumom 1658 i veli zaLjubinje da je veliko i lijepo selo sa damijom.Nekoliko godina kasnije (1656) Evlija elebija je

bio u Ljubinj u i smatra ga ne selom, nego kasa-bom. Po Evliji, u Ljubinju je bilo sjedite vojvodehercegovakog sandaka, kadije, spahiskog ehaje,

janjiarskog serdara i atiba. On ne spominje pa-lanke, jer je u njegovo vrijeme nije bilo. Za sta-novnike Ljubinja Evlija veli da su doseljenici iz

Novoga i da govore bosanski i latinski. Nijeiskljueno da je u doba Kandiskog rata bilo u Her-cegovini mnogo bjegunaca iz Novoga.

. Vjerovatno je da je potreba za utvrivanjemljubinjske palanke nastala u doba optih nemirakrajem XVII i poetkom XVIII vijeka. Po Baa

giu, ljubinjska palanka je podignuta 1721, a gra-dio ju je Osmanpaa iz Trebinja. Kako je ljubiska palanka pripadala pod komandu trebinjskihmirimirana, to je Osmanpaa dobio carsko nar e-enje 1725 godine da ima iznova graditi tvrdu pa-lanku u kasabi u Ljubinju. Ne samo u vojnikomnego i u upravnom pogledu Ljubinje je pripadaloTrebinju. Od 1763 do 1766 u Ljubinju je bio muselim Hasanbeg Resulbegovi. Porodica Resulbegovia imala je u Ljubinju velike posjede i konake(saraje). Poetkom XIX vijeka (1806) proao jekroz Ljubinje jedan francuski oficir koji je ukratkospomenuo ljubinjsku tvravu. Za nju veli da jeopasana zidovima srednje debljine, manje nabi-

jenim zemljom, a oblika je kvadratnog.Ljubinje je bilo sjedite ajana i kadije. Godine1754 spominje se Mehmed ajan od Ljubinj a. Po-loaj ljubinjskog kadije je bio naroito cijenjenzbog prihoda koje je dobijao od Dubrovana zaizdavanje raznih akata. Sredinom XVIII vijekaljubinjskom kadiji pripadao je Konjic (Beligradik).

Izvori i literatura: Djelomino je koriena graa izzbirke C o p i e L e tt e r iz Dubrovakog arhiva Kemura,Iz Sejahatname E. elebije, G. Z. M. XX, str. 317 Jela

vic, Franceska izvjea o Bosni, G. Z. M. XVI II, 333 Tr uhelka, Opis Dubrovnika i Bosne iz god. 1658, GZM. XVII,422 VI. Skari, Trebinje u 18 vijeku, GZM XLV, str. 42

S. Baagi, Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine,Sarajevo 1900, str. 92.

TREBINJE je vaan saobraajni centar u ko-me su se ukrtavali putevi koji su vodili iz Dubrov-nika i Boke Kotorske u Bosnu i Srbiju. Na takovanoj raskrsnici rano se razvio grad koji spomi-nje Porfirogenit. Po njemu, u oblasti Trebuniji iliTravuniji u X vijeku bilo je vie utvrenih mje-sta, a izmeu njih i grad Trebinje. Po Dukljaninu,Trebinje je bilo sjedite upana ue Trebinjskeoblasti. Od druge polovine XII vijeka pa do 1377godine Trebinje je bilo u sastavu drave Nemanjia, kad je postalo sastavni dio bosanske drave.

U doba raspadanja bosanske drave Trebinje jeulo u dravinu velikog bosanskog vojvode PavlaRaenovia, a za njegovih sinova Petra i Radoslava poela je duga borba za Trebinjsku oblastsa porodicom Kosaca. Stjepan Vuki Kosaca za-vladao je Trebinjem 1438 g. i taj je kraj otadaostao u njegovom posjedu a kasnije njegova sinaVladislava sve do pada pod Turke 1466 godine.

Gdje se nalazilo Porfirogenitovo Trebinje, te-ko je utvrditi, ali po izvjesnim znacima to se na-selje nalazilo na lijevoj obali Trebinjice, u dana-njim Policama. Grad se svakako nalazio na du-

brovakom drumu. Za prva dva vijeka turske vla-davine, 1466 do 1687, sredite nekadanje Trebinj

15


8/14

ske oblasti je Novi s kojim je Trebinje bilo uskopovezano. Novi i Trebinje inili su jednu nahiju.I u ovo doba Trebinje je bilo sredite turske vla-sti, u njemu je bilo sjedite kapetanije, pa je pre-ma tome moralo postojati i neko utvrenje.

Trebinjski grad, uglavnom onakav kakav je

danas, nastao je poetkom XVIII vijeka. Velike te-ritorijalne promjene koje su nastale u doba ra-tova sv. Lige s Turcima, 16831699, dovele su donove administrativne i vojnike podjele u Herce-govini. Padom Novog i Risna u mletake ruke, ja-

vila se hitna potreba da Turci organizuju pozadinusvojih posjeda u Hercegovini.

Iz tih potreba nastao je novi trebinjski gradkoji se u dubrovakim izvorima za prva etiri de-cenija XVIII vijeka zove Banvirom, iako se jav-lja i stari naziv Trebinje. Jo 1690 postojala je uTrebinju jedna kula, ali nije bila dovoljna da bra niturske posjede u junoj Hercegovini od upada Mleia i Crnogoraca. Novi trebinjski grad Banvir

sagraen je na desnoj obali Trebinjice, vie naj-dubljeg mjesta u rijeci koje se zove Banvir. PoMuvekitu najstariji turski grad u Trebinju po-dignut je 1706 g., a moda i koju godinu ranije(po nekim znacima 1703). Trebinjski Kasumpaazajedno sa ehajom bosanskog pae, Ahmetagom,dobio je nalog: sada to se nahodi na sred Tre

binja grad Banvir za gradit. Ovaj banvirski gradje kasni ji Iisar, unutranji dio Trebinjskog Gra-da. Potrebe su zahtijevale da se grad i dalje pro-iruje i izgrauje. Trebinjski Alibeg, Hasantagadizdar Banvira i drugi Hasanaga takoe dizdartraili su od Dubrovana, 12 augusta 1711, da impoalju majstore, jer imaju sagradit jednu grau

u carevu gradu. Izgleda da se ve u to doba okonajstarijeg trebinjskog grada poelo formirati imalo trgovako naselje u kome se spominju kuei duani. Za neko vrijeme izgradnja Trebinjskoggrada sprijeena je ratnim dogaajima. 1712 g.

vodio se rat izmeu Turske s jedne i Rusije i Crne

Gore s druge strane. Ruski pukovnik Mihailo Miloradovi je napadao Trebinje, koje je te godinepostalo koncentracioni centar turske vojske. I Du-

brovani su bili umijeani u ovaj rat pomauiMiloradovia koji im je bio zato obeao Trebinje.

Trebinje nije bilo samo vojniki centar i sre-dite lokalne uprave, nego i sredite jedne irevojnike oblasti, upravo jedne krajine kojoj supripadali gradovi: Banvir, Klobuk, Klju i Onogot kao i palanke: Slano,, Ljubinje i Korita. Stogase Trebinjski Grad brzo podie a njegovi zapo-vjednici postadoe uskoro mirimirani, pae ovekraj ine ili serhataenara (konfina). Za razvitakTrebinjskog grada kao tvrave ima u prvom redu

zasluga osniva porodice Resulbegovia, Osmanpaa, raniji kapetan Slanoga. Jo u toku akcijeNumanpae uprilia na Crnu Goru, 1714, Osman,kapetan Banvira zapoeo je radove koje su pre-kinuli ratovi s Venecijom (Morejski rat). Kapetan

je od Dubrovana traio majstore a radnu snagusu imali da daju Ljubinje, Cernica i Bekija Nov-ska, Ni(ki). Naredne, 1715, godine iskopan je hendek oko grada u koji je dovedena voda iz Trebi-njice. Radovi na utvrivanju grada nastavljeni sunarednih godina 1721 i 1726 kad je u Dubrovnikuporuena jedna barka u koju je moglo stati 2000oka materijala i ije je dno iroko. Godine 1733imao se obaviti neki restauration od grada Tre

Tlocrt grada Banvira u Trebinju

16


9/14

binja. Neke gradnje se spominju i kasnij ih go-dina 1737, 1751 i 1775. Moe se sa sigurnou tvr-diti da je Trebinjski grad dobio svoju fizionomijusa svim kulama, tabijama bedemima i hendekomza prva etiri decenija XVIII vijeka. U Trebinj-skom gradu je bio centar cjelokupnog vojnikog

aparata ue Trebinjske oblasti kao i Trebinjskekrajine. U njemu je bilo sjedite pae, poevi sOsmanpaom stalno iz porodice Resulbegovia, ka-petana i njegova zamjenika, opet iz iste porodice,zatim dizdara, aga i nefera. U Trebinjskom gra-du je bilo, uglavnom, etiri roda turske vojske:pjeaci, konjanici, tobdije i martolosi sa njihovimagama. U gradu su vanu funkciju imali dizdari,kojih je nekada bilo i dvojica. Od trebinjskih di-zdara spominju se: Hajdaraga prije 1711, zatim uaugustu 1711 Hasanage dizdaro di Banvir etHasanaga i neki Mehmedaga, 1731 HadiHasanagaaltro Hasanoga dizdaro, 1714 dizdari Banvira sui dva dizdara Osmanaga i Huseinaga. Posljednji

put se spominje dizdar Banvira 1738. Iz izvora sujo poznati u XVIII vijeku Osmanaga i Husein-aga iz 1775 g. Fakat da je u Trebinjskom gradu

bilo u vie mahova po dva dizdara govori o voj-nikoj vanosti ove tvrave. Potomci trebinjskihdizdara su dananji Dizdarevii.

Trebinje nije bilo sjedite kadije nego Ljubinje, pod iju je jurisdikciju spadalo i Trebinje,dok je u vojnikom i administrativnom pogleduLjubinje pripadalo u nadlenost trebinjskih vlasti.

Trebinjski G r a d til i, kako se obino zove,K a s t e l imao je jo u poetku oblik trougla, kojije vremenom dobio neto zaobljeniji izgled kakavima i danas. Nad ulaznom kapijom pred kojom senalazio pokretni most (na ekme uprija) kojije vodio preko hendeka, bio je natpis iz Osmanpaina vremena, iz godine 1721, kad je izgraenaspoljna tvrava s bedemima i hendekom. Hendekje postojao do 1910 g. kad je djelomino zasut ikonano je nestao 1932 g. Gradski bedemi su dobroouvani, ali su probijeni na zapadnoj strani da bise dobio iri ulaz u Kastel od onog koji prua starakapija. Osim toga, izmeu dva rata na gradske be-deme stavljeni su mnogi rekviziti koji im po ar-hitektonskoj cjelini nikako ne pripadaju. Na Tre-binjskom Gradu je bilo vie kula i tabija, od ko-jih su neke i nestale. Od kula su poznate: D r a v -na, H a d i h a s a n o v i a , S a r a d i a iH a d i s m a j l o v i a , a o d tabija: L a n d r o v i a , S a l a h o v i a i a t o v i a .

U Trebinjskom Gradu je bila vojnika posadasve do 1835 g. Poslije ukidanja kapetanije Trebi-nje je postalo sredite muselimluka, a prvi muselim bio je poznati Ha s a n b e g R e s u 1 b e g ov i , Trebinjac. U drugoj polovini XIX vijeka uTrebinjskom Gradu je stalno garnizonirala turskaredovna vojska. Okupacijom Trebinj a od strane

Austrije u septembru 1878, grad je ponovo utvr-en i postao je pravi vojniki logor. Pored toga

Austrija je izgradila itav niz rovova na okolnimbrdima.

Izvori i literatura: Djelomino je koriena graa izzbirke C o p i e L e t t e r e iz Dubrovakog arhiva. VI.Skari, Podaci za historiju Hercegovine od 1566 do sredine 17vijeka, GZM, XLII I, str. 63 VI. Skari, Tre binje u XVtI Ivijeku, GZM, XLV, srt. 46 i 47 Hamdija Kap idi, VezeDubrovnika i Hercegovine u XVIII vijeku, Kalendar Gajret

1938, 5 i 6 Ante Figuri, Trebinje nekada i danas, Lju-bljana 1930, str. 47 i 70 Must afa Busuladi, OsmanpaaResulbegovi, Kal endar Gajret 1939, str. 276 i 277 R. Deli, Gatako Polje, kolski vjesnik 1906, str. 166 i 167 Jireek, Trgovaki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u sred-njem vijeku (prevod . Pejanovia), Sarajevo 1952, str. 27,38, 39, 42, 45> 63, 64, 108, 113, 114, 117, 119, 131.

MIEVAC. Ostaci srednjevjekovnog grada Mievca nalaze se nedaleko od Trebinj a, u neposred-noj blizini Arslanagia Mosta. Grad je imao oblikzaobljenog pravougaonika sa glavnim kulama kojesu okrenute prema Trebinjici. Pristup gradumnogo je laki sa druma koji vodi iz Trebinj a uNiki nego iz doline Trebinjice prema kojoj sesputa strmo. Ne zna se kad je grad podignut, aono izvora to se o njemu sauvalo potie iz dobaStjepana Vukia (14351466). Po legendi grad jepodigao neki vojvoda Mieta. Grad Mievac je uprvom redu kontrolisao poznati dubrovaki drumi bio sjedite carinika. Od 1438 Trebinje je u po-sjedu Stjepana Vukia, a vjerovatno je pretpo-stavka da je te godine i Mievac doao u hercegoveruke. U tri poznate povelje Mievac se zvao castello 1444, castrum 1448 i civitate 1454 god.Protiv hercegova carinika u Mievcu bunili su seDubrovani, ali bez uspjeha. U doba dubrovakograta sa hercegom Stjepanom (1451 do 1454) Du-brovani su pored Trebinj a i Vrma trail i da imse izrui i grad Mievac. Do 1456 u Mievcu sespominje hercegov carinik, a javlja se i zapovjed-nik grada chote Radossav Dup.

Mievac je spadao u uu Trebinjsku oblast, ane, kako je Jiriek mislio, u Vrmsku upu. Sul-tan Mehmed II traio je 1462 od hercega Stjepanada mu ustupi, pored drugih gradova, i grad Mie-

vac. Poslije sukoba vojvode Vladislava s njego-vim ocem hercegom Stjepanom, Mievac je doaou dravinu Vladislava. U toku posljednjih borbi

Tlocrt grada Mievca

2 Na e starine17


10/14

Grad Mievac

Dubrovani su 1466 pruili izvjesnu pomo branioci-ma Mievca. Iste godine Turci su zauzeli Trebinjei u njemu postavili svoga subau. Sasvim je mo-gue da su Turci iste godine zauzeli i Mievac.Ovaj grad za vrijeme Turaka nije imao vanostii vie se ne spominje.

Literatura: Mihajlo Dini, Zemlje hercega sv. Save,Glas SAN 182, str. 179, 244, 246, 248 Thalloczv, 166, 167

Wissenschaftl iche Mitthei lungen, I, 415 i 398.

KLOBUK u Korjeniima. Na putu koji vodi od

Trebinja prema Nikiu, na koti 963 m., nalazese ruevine klobukog grada koji je kao orlovskognijezdo na strmoj litici postojao oko 8 vijekova.Prilaz ovoj tvravi bio je mogu jedino sa zapada,sa dananjeg puta koji vodi u Niki, sa manje za-ravni koja se zove Vrmac. Sa ostalih strana sustrme litice koje gotovo okomito padaju u prova-liju iznad rjeice Suice. Kapija na gradu je sru-ena i s njom natpis koji je postojao. Povrinagrada lii peurki, po emu je mogao i dobiti imeklobuka.

Klobuk je spadao u upu Vrm u oblasti Travunije ili Tribunije. Kao vana tvrava Klobuk sespominje u XI vijeku za vrijeme borbi izmeu

zetskog kneza Vojislava sa koalicijom kojoj jebio na elu zahumski knez Ljudovik. Od XII vi-jeka Trebinjska oblast je u posjedu Nemanjia iistom 1377 dola je u sastav bosanske drave. U

vrijeme borbi izmeu Nikole Altomanovia sa kne-zom Lazarem i banom Tvrtkom (1373), Altomano

vi se povlaio prema Pri morju raunajui da sespase u tvrdom Klobuku, ali plemii Zorke (Sorche) ne pustie Altomanovia u tvrdi Klobuk. Udoba raspadanja bosanske drave, upa Vrm saKlobukom dola je u posjed Pavla Radenovia1395 g. Za vrijeme borbi Stjepana Vukia sa Pa

vloviima Trebinje je dolo u posjed Vukia 1438,a grad Klobuk s Vrmom zadrao je Radoslav Pa

vlovi do svoje smrti 1441. I iz povelje kral ja Alfonsa Napuljskog od 19 februara 1441 vidi se da

je Klobuk u posjedu Stjepana Vukia. Klobuksu zauzeli Turci 1477 godine.

Za prva dva vijeka turske vladavine malo sezna o Klobuku. Po svoj prilici pripadao je trebinj

skoj kapetaniji, a nije iskljueno da je pripadaoNovom koji je s Trebinjem inio jednu cjelinu.Vrijednost grada Klobuka je porasla poetkomXVIII vijeka, poslije Karlovakog mira (1699), kadsu Turci definitivno izgubili svoje primorske gra-dove Novi i Risan. Te su gradove stvarno izgu-

bili 1687. Otada je Klobuk postao najisturenijataka Trebinjske krajine prema Venecija, i CrnojGori. Od XVIII vijeka gubi se ime upe Vrm, a

javlja se nov naziv Korjenii. Turci su pri li po-pravljanju starih gradova na granici i izgradnji no-

vih. Tako je dolo do popravljanja grada Klobukai do izgradnja novih objekta u njemu. Taj posao

je zapoet 1713 godine i bio je povjeren klobu

kom kapetanu Muratu. Na osnovu carskog fermana i bujruldije hercegovakog pae Muratka-petan je ovlaen da popravlja i utvruje Klobuk.Poto nije imao strunih ljudi koji su bili vjetikopanju i tesanju kamena te pravljenju krea (Ma-cine), Muratkapetan se obratio Dubrovanima1713 pismom u kome veli: i hoe estito carstvoda se ponaine neka mjesta u naem gradu i zatood Dubrovana trai vjete majstore, metre odklaine i argate. Od poetka XVIII vijeka u klobukom gradu je bilo sjedite kapetana, dizdara,aga, ehaja i nefera. U dubrovakim aktima seprvi put spominje klobuki kapetan 1703 g. Mu-ratkapetan se spominje u pismima Dubrovakoj

republici 1729 g. Isto tako iz dubrovake prepiskeznamo za Alikapetana Klobuka 1754 g.Prema tradiciji sauvanoj u porodici klobukih

dizdara Begovia, Klobuk je dobio naroitu vanostposlije pada Risna i preseljavanja njegovog mu-slimanskog stanovnitva u Korjenie. Po toj tra-diciji risanski kapetani bili su iz porodice Agbabia, a poznat je kapetan Pao. Muratkapetan jeosniva porodice Kapetanovia u kojoj je bilo ka-snije nasljedno kapetanstvo u Klobuku. Prvi klo-buki dizdar bio je Hado koji je preo iz Risna,a u tom gradu je imao kuu na staroj slanici. OsimHade u Klobuku su bili ovi dizdari iz porodiceBegovia: Dano, Omer, Hrustan (Rustem beg, po

18


11/14

Grad Mievac pogleds druge strane

znat po jednom zapisu), Arslan za vrijeme opsadeKlobuka 1807, Omer koji je podigao damiju uKlobuku i posljednji dizdar Alija.

Klobuki kapetani sa agama i neferima primalisu ulefu iz Skadra a kasnije iz Kljua, jer jeKlobuk, po svoj prilici, od druge polovine XVIII

vijeka bio u sastavu cernikog kadiluka kaoi Klju.

Klobuki grad je imao da izdri jak pritisakudruenih Rusa, Crnogoraca i raje 1807 g., kad jedolo do poznate opsade Klobuka koja je trajalaod 7 do 16 jula 1807 g. Opsjednutim braniocimaKlobuka doli su u pomo hercegovaki velikaas Aliagom Dadiem na elu. I Francuzi iz Dubrov-nika pruili su im pomo pod komandom generalaLonea. Rusi i Crnogorci su razbijeni. Kao uspo-mena na opsadu Klobuka uklesan je natpis na jed-nom izvrnutom steku u klobukom gradu. Prijeopsade u gradu je bila samo jedna cisterna, a po-slije nje su napravljene jo tri. Isto tako, poslijeove opsade u Klobuku je podignuta i damija ijise natpis sauvao. Damiju u Klobuku podigao jeHamzaga, sin dizdara Omerage Begovia (1240).

U prvoj polovini XIX vijeka Klobuk je bio va-an grad prema Crnoj Gori, u prvom redu premaGrahovu, zbog koga je dolazilo esto do sukoba

izmeu hercegovakog vezira Alipae Rizvanbegovia i Crnogoraca. Alipaa je vrio i neke po-pravke klobukog grada. Poslije grahovske bitke(1858) Klobuk su opsjedali Crnogorci. Od grahov-ske bitke pa do okupacije Hercegovine od strane

AustroUgarske u Klobuku je bio stalno manjiodred turske redovne vojske, askera, koja se po-vukla uoi okupacije. U Klobuk su ponovo uliKorjenii i dali posljednji otpor austr iskim tru-pama u septembru 1878 g. Austriska vojska jetukla grad iz velikih topova sa visova koji domi-niraju Klobukom. Prije opsade kao i u toku op-sade Klobuka vodili su se tajni pregovori izmeuklobukih voa i Crnogoraca o predaji KlobukaCrnogorcima. Kad do toga nije dolo, Crnogorci

su nastojali da branioci grada daju to ei otporkoji je trajao od 20 do 28 septembra. Ne mogaviizdrati nadmoniji pritisak austriske vojske, klo-

buki branioci su se spustili konopima u provali jepod Klobukom i povukli se u Crnu Goru. Austriska

vojska je topovima potpuno razruila klobukigrad koji je otada ostao pust i bez ljudskih naseljai sav u ruevinama.

Izvori: Djelomino je korien mate rij al iz zbirke C opi e L e t t e r e iz Dravnog arhiva u Dubrovniku Ne-objavljeni podaci iz Dravnog arhiva na Cetinju Hamdija Kapidi, Prilozi istoriji gr ada Klobuka, list Gajret XXI ,

12 i 13 1940 i XXII br. 1, 2 i 3 1941 M. Dini, Zemljehercega sv. Save, Glas SAN 182, str. 163, 167, 179 Jireek, Trgovaki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjemvijeku (prevod . Pej anovi a), str. 2*, 38, 63, 117, 125 M.Dini, Nikola Altomanovi.

KLJU kod Gacka. Grad Klju se nalazi uGatakom srezu vie Cernice. On je u prvom reduimao da kontrolie najvaniji hercegovaki drumkoji je vodio od Dubrovnika preko Trebinja, Ga-cka, emerna i Foe. Ostaci grada nalaze se naobronku Babe planine, pri strani pod Rudim br-dom. Grad se dijelio na gornji i donji, a spajala suih tajna vrata. Imao je izgled pravougaonika. Nagornjem gradu bile su dvije kule, od kojih je je-dna sluila kao tabija a druga kao tamnica. Evlijaelebija je dao taan opis grada i veli da je gradizgraen od tesana kamena, na pet uglova sa dvijekule. Pred Kjuem na glavici uenici nalazi sesteak Radone Ratkovia koji za sebe kae da po-gibe pod gradom Kljuem. Ovo je jedini grad kodnas ije je ime uklesano na jednom steku.

Klju se spominje 1426 godine kao prijestol-nica bosanskog velikog vojvode Sandalja, kasnijehercega Stjepana i njegovih sinova. U borbi protivTuraka grad Klju se istakao dajui otpor, 1463nalazio se u rukama hercega Vlatka i pao u turskeruke negdje prije septembra 1468. Klju je osvo-

jio vojvoda Ahmet. Po Evliji elebiji, Klju je

19


12/14

Natpis na damiji u Klobuku

bio has hercegovakog pae, sjedite vojvode, ja

niarskog serdara, dizdara, kadije i ostalih grad-skih slubenika. Iz izvora su poznata dva kljukadizdara: Hasan u godini 1518, a Zulfikar prije 1780do iza 1795.

Poslije pada Novog i Risna pod Mleie 1687,Klju je postao vaan grad u novoj turskoj kra-

jini (enar, serhat) ije je sjedite bilo u Trebinju.Tada je i Klju postao sjedite kapetanije. Carskimfermanom od 1740 pripali si prihodi od stonskeslanice agama i neferima Kljua. Poetkom XIXvijeka Klju je bio ue povezan sa Klobukom i obaova grada su tada pripadala cernikom kadiluku.Grad je sluio kao sigurno sklonite Turhanije uborbi sa Smailagom engiem. Od druge polo-

vine XIX vijeka kljuki je grad izgubio vanosti mjesto njega je poeo da igra veu ulogu gradu Koritima u toku ustanka. U kljukom gradu je

bilo neto turskih vojnika. Grad je pred okupacijubio naputen. Zadnja dva topa prenesena su saKljukog grada u Zemaljski muzej u Sarajevu.

Izvori i literatura: Djelomino korien materijal izzbirke C o p i e L e t t e r e e i z Dubrovakog arhiva Kemura, Iz Sejahatname E. elebije, GZM XX, 1908, str. 321 Stevan Deli, Dva stara natpisa iz Hercegovine, GZM.XXIII. 1911, str. 491 502 K. Jireek, Trgovaki drumovii rudnici Srbije i Bosne u sednjem vijeku (prevod prof. Pe

janovia), str. 96, 118 H. Kreevljakovi i H. Kapi di,Sudskoadministrativna podjela Bosne i Hercegovine poetkom

XIX vijeka, Istor. pravni zbornik, 34, Sarajevo 1950, str.249 Dini, Zemlje hercega sv. Save, Glas SAN 182, str.229, 249; Thalloczy, Studien, str. 166, 167, 398.

ZALOM je danas selo na jugoistonoj straniod Nevesinja. Od ceste NevesinjeGacko udaljeno

je do 2.5 km, a od Nevesinja kojih 25 km. U tomselu bila je nekada palanka s agom na elu. u-vari te palanke bili su p j e a c i i l i a z a p i .Age te palanke bijahu neko vrijeme lanovi nevesinjske porodice R e d e p a i a , a ehaje izporodice P a i a. Ta je palanka podignuta prijehidretske godine 1203 (1788), jer je ove godine

Unutranjost grada Klobuka

izdan ferman kojim se naruuje da se stari berati

uvara zamjene novim. Iste godine izdat je beratOmerbegu Paiu, kao ehaji Zalompalanke.Poetkom prolog stoljea bio je u Zalomu aga

Dautbeg Redepai. Protiv njega podnosio je udva maha tubu bajraktar Zaloma S a l i h K l i n osa jo nekoliko drugova. O tome je obavijestioD a u t b e g a I b r a h i m A l a j b e g S u l e j m a n p a i hidretske godine 1233 (1818). Te tube,kako Sulejmanpai javlja, nije uzimao u obzir

bosanski divan, te preporuuje Dautbegu da sjediu Zalomu i gleda svoga posla.

Godine 1864 bio je zapovjednik u ovoj palanciI b r i i m b e g L j u b o v i . Njemu je naredioOmerpaa Latas da od zalomske posade opremi 30

ljudi M u s t a f i B u l j u b a i B i l a l o v i uda uvaju D a b a r . Iza toga skinuo je OmerpaaLjubovia s njegova poloaja je r nije vrio svojuslubu kako je trebalo.

Koliko je bilo uvara u ovoj palanci, ne znam,kao ni to odakle su plau primali. Nakon ukinuaplaenih posada sagraene su u ovoj palanci trikule za vojnike. Otada je u ovoj palanci bio jedanodred redovne vojske sve do 1876, kada ju je na-pustio, a Crnogorci su u julu te godine lagumomsruili sve tri te kule. Godine 1829 trebao jeZalom opremiti u carsku vojsku, koja je iz Bosnekretala na Rusiju, 16 vojnika.

Desetina Zaloma iznosila je 1861 godine 3928groa.

Izvori: Dokumenti u arhivu dra S. Baagia (sada udra Enise Baagi) br. 3, 9, 98, 107, 123, 235. Sarajevskisidil u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu 67, str. 80.

LIPETA se zvae utvrena kula u istoimenomklancu kroz koji je udarao stari put KonjicBorkeLipetaZimljeBijelo PoljeMostar. Od poet-ka XVIII stoljea pripadala je ova kula Mostar-skoj kapetaniji.

Prvi spomen ouvao joj se u putopisu Evlijeelebije, koji je ovuda proao 1664 godine. O toj

20


13/14

kuli on pie: Ovu kulu sazidao je svojim novcema za ljubav boiju lijepih godina Ibrahimaga, upriliev ehaja, roen i odrastao u Mostaru, daouva, ogradi i oslobodi puteve izmeu Mostara iSarajeva. Ima tu dizdar i oko pedeset gradskih

ljudi. U kuli od pet kata je jedan mesdid i okopedeset posebnih soba za momke, potrebna muni-cija, pet malih topova, jedan ambar, jedan bunarza vodu i gvozdena vrata i na vrh te kule napra-

vio je visoku kulu s daskom pokri tu. Da ovu tvr-du kulu uvea, nainio je izokola oko pedeset ku-a. Prema tome ovo je utvrenje nastalo sredi-nom XVII stoljea. U drugoj polovini XVIII sto-ljea brojila je posada blizu 400 zapovjednika ivojnika. lanovi posade dobivali su plau u novcu,koja im je doznaivana iz raznih dravnih priho-da. Nakon 1835 g. uvali su ovaj klanac redovnivojnici.

U XVIII i XIX stoljeu zapovjednik je posadebio aga sa 30 aki dnevne plae.

Izvori i literatura: Blau, 31, GZM XX (1908),

332 i 333 Sarajevski sidil br. 58, str. 40 GZM XXX

(1918), 5, 23 i 24.

Tur ski natpis na steku o opredi Klobnica god. 1222 (1807)

VRATAR u Sutjesci ili Sutisci, gdje mu se idanas ruevine vide, stajao je u najuem dijeluoko 14 km dugog klanca (sutjeske), to ga zatva-raju skoro okomiti obronci Volujaka s desne i Zelengore s lijeve strane. Kroz ovaj klanac vodio je

vaan trgovaki drum DubrovnikemernoTrnova LukaTjentiteFoaNi. Vratar se naziva iSutiska; bio je u vlasti hercega Stjepana Vukia,spominje se prvi put 1435 g. U hercegovo doba(14351466) bila je ovdje carinarnica. U Sutisci

je neto pri je 28 III 1453 g. opljakao jednu kara-vanu, koja je nosila srebro iz Srebrenice u Du-brovnik, Vladislav Mrenovi, kastelan u Vrataruu Sutisci. Vratar je bio naputen prije 1533. Izgle-da da u njemu Turci nisu drali svoje posade.

Izvori i literatura: jireek, 75 i 79 P. Matkovi, Pu-

tovanja po Balkanskom poluotoku XVI vieka, Rad LVI, str.

210212 L. Thalloczy 416, 438, 465. M. Dini, Dubro-

vaka srednjevjekovna karavanska trgovina, JI III (1937) M. Dini, 24.

21


14/14

R S U M

Dans le volume premier de Nase Starine en 1953 Ham-dija Kresevljakovic avait publi un travail sur les chteauxde Bosnie sous l'Em pire ottoman, leur classement et leuradministration; ensemble avec H. Kapidzic, il examine leschteaux et les forteresses de Horzgovina suivantes: Blagajprs de Mostar, Gabela (Sedislam en turc), Hutovo, Kostun,Kljuc, Lipeta (une koula), Ljubuski, Ljubinje, Micevac, Mostar, Pocitelj, Trebinje, Viduska (mieux connue sus le nom deStolac), Vratar et Zalom (une bourgade). A quelques-uns dechteaux rsidaient des capitaines, auxquels H. Kresevljakovic a consacr une tude dtaille paratre dans les di

tions de la Societe d'Etude s a Saraj evo; d'aut res taientcommands p ar des dizdars (chtel ains). Aprs la prise deRisan et de Herceg-Novi dans les Bouches de Kotor par lesVenitiens en 1687, on organisa un nouveau pays-frontire,(krajina, ser had) contre les raids des sujets venitiens, avecles forteresses Ban-Vir, Klobuk, Ljubinje, Kori ta, dontla principale fut Trebinje, centre militaire et d'administration. Cette forteresse fut bientt largie et ses commandantsportaient le titre de pacha. La forteresse de Trebinje a gardses formes qu'elle avait acquis au XVIIIe sicle, jusqu' nos

jours.

22

Documents

58481071 Hamdija Kreševljaković Hamdija Kapidžić Stari Hercegovački Gradovi