46 PlusNEDJELJNI

JUTARNJI28. lipnja 2009.

NAJVEΔE ZAGON

ƒTANJA RUDEÆ

Koji su najveÊimisteriji mo-derne znano-sti? U poslje-dnjih 200

godina, otkad je poËeo ubr-zani razvoj moderne znano-sti, ËovjeËanstvo je doπlo doniza uzbudljivih i fascinan-tnih spoznaja. Mnoge od tihspoznaja, poput, primjeri-ce, Teslina otkriÊa izmjeni-Ëne struje, dovele su i do te-hnoloπkih revolucija. Iakose Ëovjekovo znanje svakihpet godina udvostruËava,joπ je mnogo zagonetki,“otvorenih pitanja” na kojeni najveÊi svjetski umovi ne-maju pravi odgovor. Nekaod tih pitanja zapravo suvjeËna jer ljude muËe odpamtivijeka. Kontaktiralismo 10 mladih hrvatskihznanstvenih nada kako bi zaJutarnji list pojasnili πto jepo njima najveÊa zagonetkamoderne znanosti.

Dr. Dijana DominisPresterSVEU»ILI©TE U RIJECI:

- Jedna od najveÊih zagone-tki jest postoji li æivot izvan Ze-mlje, ako postoji je li primitivanili inteligentan te najteæe pita-nje: hoÊemo li ga pronaÊi. Uz tojoπ postoji i otvoreno pitanje ra-zumijevanja gravitacije na fun-damentalnoj razini. Meunaro-dni eksperimenti u koje smoukljuËeni i mi, hrvatski znan-stvenici, primjerice, MAGIC,LHC i PLANET, mogli bi uskororazjasniti te zagonetke.

S druge strane, velike su

tajne skrivene tamo gdje ih senedovoljno istraæuje: s jednestrane na rubu znanosti te uprostoru koji povezuje razliËitegrane znanosti. Joπ ne razumi-jemo dobro odnos izmeu Ëo-vjeka i prirode, odnosno Ëovje-ka i svemira. Primjerice, pove-zanost MjeseËeva ciklusa i ci-klusa plodnosti kod æene, tele-patiju, moguÊe posljedice ge-netskog inæenjeringa i sliËno.

Dr. TomislavDomazet Loπo,INSTITUT ‘RU–ER BO©KOVIΔ’ U ZAGREBU:

- Jedno od najvaænijih otvo-renih pitanja u bioloπkim zna-

nostima je mehanizam na-stanka prvog æivota na zemlji.Pretpostavlja se da se taj doga-aj zbio otprilike prije 3,8 mili-jardi godina. Evolucijska bio-logija uglavnom razjaπnjavarazvoj æivota nakon tog doga-

aja, ali nastanak prve stanicejoπ je velika zagonetka. Kolikoje to pitanje sloæeno najboljeilustrira to da Eugene Koonin,jedan od vodeÊih bioinforma-tiËara danas, u svom neda-vnom radu koristi ideje iz fizi-ke o postojanju viπestrukihsvemira kako bi rijeπio pro-blem male vjerojatnosti na-stanka æivota. Postoji znaËajannapredak u razumijevanju na-stanka osnovnih molekula po-trebnih za funkcioniranje prvestanice, ali prijelaz od neæivematerije do æive stanice velikije korak koji je veÊ s teorijskestrane teπko dokuËiti.

Dr. Pavel GregoriÊ, FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU:

- Jedna od velikih zagone-tki suvremene znanosti je svi-jest. Znamo da svijest ovisi omozgu, ali ne znamo na kojitoËno naËin fizikalni elektro-kemijski procesi u mozgu pro-izvode naπa subjektivna svje-sna iskustva. Je li uopÊe mogu-

Êe utvrditi koji je elektrokemij-ski proces u kojem dijelu mo-zga odgovoran za koje svjesnoiskustvo, formulirati zakone iobjasniti zaπto je upravo tajproces u tom dijelu mozgaodgovoran upravo za to svje-sno iskustvo? To je tzv. “teπkiproblem” svijesti. Neki znan-stvenici i filozofi nadaju se daÊe neuroznanost, ili moædakvantna teorija, moÊi dati za-dovoljavajuÊi odgovor na tajproblem. Neki pak smatraju daje problem u postojeÊim okvi-rima nerjeπiv pa predlaæu pro-mjenu okvira. Jedni stoga za-govaraju reviziju raπirenogpoimanja svijesti kako bi se

ona mogla uklopiti u postojeÊuznanstvenu paradigmu, a dru-gi predlaæu reviziju postojeÊeznanstvene paradigme kako bise njime mogle obuhvatiti, os-im fizikalnih, i Ëinjenice svije-sti.

Dr. Boris Lenhard, SVEU»ILI©TE U BERGENU:

- Zagonetka koja me najviπefascinira, a dobrim dijelom iprofesionalno zaokuplja, u ja-vnosti je poznata kao problemrazvoja ljudskog organizma izoploene jajne stanice. Kaokod svih vrhunskih zagoneta-

ka, imamo intrigantne fra-gmente koje treba upotpuniti isloæiti u cijelu priËu. Od jednestanice preko nakupine podje-dnakih stanica do tektonskihprocesa, odjeljivanja u stotinelinija razliËitih stanica te sele-

ktivnog umiranja, svi ti proce-si su dio razvoja organizma.Ako neπto u cijelom orkestrira-nom procesu poe po krivu,imamo nasljedne bolesti, mal-formacije ili odmetnute stani-ce koje ne poπtuju ‘normalnu’sudbinu koja im je namijenje-na, rezultirajuÊi tumorima. Natragu smo ulozi jednog pose-bnog podskupa kromosom-skih lokusa u cijeloj priËi, odkojih sve poËinje i na kojimasvaki poremeÊaj potencijalnomoæe zavrπiti kaosom. Njihovorazumijevanje je nuæan korakna putu ka sposobnosti da tajkaos, jednom kada izbije, po-novno stavimo pod kontrolu.

Dr. Antonio ©iber, INSTITUT ZA FIZIKU:

- Dva najveÊa misterija su-vremene znanosti mogu seformulirati kao pitanja “Zaπtopostoji neπto umjesto niËeg?” i“Otkud mi ovdje?”. Mnogiznanstvenici smatraju daodgovori na ta pitanja ne spa-daju u znanost, nego u religiju

ili, u najboljem sluËaju, filozo-fiju. Suvremena znanost ipakova pitanja postavlja na svepreciznije naËine. Tako speku-lativni i matematizirani pristu-pi fizici naËinju odgovor na pr-vo pitanje razmatrajuÊi mogu-Ênost postojanja mnoπtva sve-mira te svemira u kojima vrije-de drukËiji skupovi temeljnih

zakonitosti. Drugo pitanje mo-æe se znanstveno formuliratikao problem nastajanja reda iznereda u neravnoteænim uvje-tima kakvi se nalaze u dijelovi-ma svemira kakav je npr. Ze-mlja. Otkud potjeËe propagaci-ja reda i kompleksnosti krozskale dimenzija? Kako objasni-ti nastanak visoko umreæene iureene strukture kakva jemozak poËevπi od temeljnih fi-zikalnih zakonitosti koje vrije-de u cijelom svemiru? DrugimrijeËima, otkud mi ovdje, izre-Ëeno jezikom fizike.

Dr. Hrvoje ©tefanËiÊ, INSTITUT ‘RU–ER BO©KOVIΔ’ U ZAGREBU:

- Brojna opaæanja kozmo-loπkih pojava u proteklom de-setljeÊu oblikovala su da-naπnju sliku o svemiru u kojemæivimo. Suprotno prijaπnjimoËekivanjima, utvreno je dase πirenje svemira u sadaπnjemtrenutku ubrzava. Objaπnjenjemehanizma koji uzrokuje ubr-zano πirenje svemira jedan jeod najveÊih problema u ko-zmologiji. Jedno od potencijal-

nih objaπnjenja je postojanjemisteriozne komponente ugrai svemira, tzv. tamne ener-gije, Ëiji bi negativni tlak vodiodo ubrzanog πirenja. U takvommodelu bi tamna energija, za-jedno s drugom nepoznatomkomponentom, tamnom tvari,Ëinila oko 96 posto grae sve-mira. Druge moguÊnosti su daje gravitacijska interakcija mo-dificirana na kozmoloπkimudaljenostima u odnosu na

Kako je nastaoæivot i ima li gana drugimplanetima?

www.jutarnji.hr

Pogledajte video

47©TO SE JEDE U DALMACIJI

«SpliÊani viπe ne jedu ribu i ne piju vinoSociolog Neven Duvnjak istraæivao je prehrambene navike za doktorski rad > STR. 48

NEDJELJNIJUTARNJI28. lipnja 2009.

ETKE ZNANOSTIoËekivanja prema opÊoj teori-ji relativnosti ili da je naπ sve-mir tek dio viπedimenzional-nog svemira. Problem ubrza-nog πirenja svemira je i uskopovezan uz probleme energijevakuuma i kozmoloπke kon-stante te bi njegovo rjeπenjemoglo znaËajno pridonijeti ra-zumijevanju nekih funda-mentalnih fizikalnih teorija.

Dr. Iva ToliÊ-Norrelykke,INSTITUT ‘MAX PLANCK’ UDRESDENU

- Jedna je od najveÊih zago-netki moderne znanosti æivot.©to je æivot? Joπ nismo sposo-bni definirati jednu tako te-meljnu pojavu od koje smo ne-razdvojni. ©to Ëini æivu stanicu

æivom i bitno razliËitom odvreÊice pune kemikalija? Mo-æemo li stvoriti æivot od neæi-vih tvari, u laboratoriju? Tekkad to uspijemo, moÊi ÊemoreÊi da razumijemo æivot. Nijezagonetka samo æivot, nego ismrt. Veliko je pitanje zaπtomoramo ostarjeti i umrijeti.Na prvi se pogled Ëini dasve πto je æivo stari i umi-re, ali ipak postoji mo-guÊnost da su neki æi-vi organizmi imunina starenje i smrtod starosti. Stoganam se nameÊeintrigantno pi-tanje hoÊemoli kod ljudiuspjeti uspo-riti ili ËakizbjeÊi sta-renje i smrtuzrokova-nu sta-roπÊu. Sa-

mo je pitanje vremena kada Êeznanost i na to ponuditi odgo-vore.

Dr. Robert Vianello, INSTITUT ‘RU–ER BO©KOVIΔ’:

- Svaki objekt pred ogleda-lom ima svoju zrcalnu sliku,najËeπÊe identiËnu objektu.No, ne mogu se sve stvari u po-tpunosti preklopiti sa svojom

zrcalnom slikom. Takvi obje-kti nazivaju se kiralnim. Naj-bolji primjer su ljudske ruke,koje se odnose kao zrcalne sli-ke, a koje su nepreklopive isto-vremeno u svim svojim djelo-vima, zbog Ëega je nemogu-Êe staviti lijevu rukavi-cu na desnu ruku.To vrijedi i zamolekule.Kiralnemole-ku-

le imaju dvije nepreklopive zr-calno-preslikane forme izgra-ene od istih atoma, s veÊi-nom potpuno istih fizikalno-kemijskih svojstava. Prilikomnjihove priprave jednaka jevjerojatnost nastanka obijuformi. Meutim, u odreenimuvjetima te dvije forme moguispoljavati dramatiËno razliËi-ta svojstva. Primjerice, kod li-jekova, a njih oko 88 posto jekiralno, jedna forma je akti-vna, dok je druga najËeπÊe po-tpuno nedjelotvorna, a pone-kad i πtetna ili Ëak smrtono-sna. Zanimljivo, Priroda jeodabrala stvoriti æivot na Ze-mlji ugraujuÊi iskljuËivo je-dnu formu aminokiselina uproteine. Neki od velikih mi-sterija su pitanja vezana uz ki-ralnost: odakle uopÊe potjeËe?

Dr. Dejan VinkoviÊ,SVEU»ILI©TE U SPLITU:

- Evolucija je u naπ mozak du-boko usadila potrebu da traæimouzrok svemu πto vidimo oko nas.To nam daje prednost pred dru-gim vrstama i osigurava nampreæivljavanje. Meutim, stvarai popratnu pojavu: potrebu da sipostavljamo pitanje koji je uzrok

postojanju svijeta koji nas okru-æuje, pa i nas samih. Do pojavemoderne znanosti bili smo vrlolimitarni u moguÊnostima po-traænje odgovora i apstraktna re-ligijska objaπnjenja bila su jedini

izlaz. Sve se promijenilo prije400 godina kada je Galileo Gali-lei usmjerio dalekozor premanebu i time otkrio kako povezatiteorije o svemiru s opaæanjimakoja dotad nisu bila dostupnaljudskom oku. Od tada smo pre-valili velik put i dosegli nivo gdjeznamo da je svemir svoj æivot za-poËeo prije 13,7 milijardi godi-na, a planet Zemlja prije 4,54 mi-lijardi godina. Znamo objasnitiproces razvoja svemira i Zemljeu mnogim detaljima, ali ujednootvaramo i nova velika pitanja.Tako nam teleskopi joπ nisu do-voljno moÊni da razjasnimo pro-ces kojim veliki oblak praπine neveÊe od dima cigarete kondenzi-ra u planet poput Zemlje.

Dr. Bojan ÆagroviÊ, MEDILS:

- Stol na kojem piπem ovajtekst i raËunalo na kojem to

radim i Ëaπa iz koje upauzi popijem

gutljaj vo-de su

svi, baπ kao i mi sami i sva æivabiÊa, graeni od atoma i mole-kula. Pa ipak, postoji ogro-mna razlika izmeu neæivematerije i æivih biÊa. Velik diote granice gdje neæivo postajeæivo, gdje kemija i fizika posta-ju biologija, su proteini. Prote-ini reguliraju sve bitne reakci-je u naπim tijelima, oni nas πti-te od stranih bakterija i virusa,oni izgrauju naπe stanice, tki-

va i organe. Oni su mikroskop-ski strojevi Ëija struktura fun-damentalno odreuje njihovufunkciju. Kako proteini, samiod sebe, poprimaju svoj fun-kcionalni oblik i kako taj oblikutjeËe na ono πto rade jedno jeod najdubljih pitanja moder-ne biologije. Zamislite auto-mobil ili raËunalo koje se samood sebe sloæilo iz sastavnih di-jelova! Proteini to mogu. Po-tpuno razumijevanje principakako proteini to rade otvorilo

bi nesluÊene moguÊnosti ubiomedicini, farmaciji,

nanotehnologiji, a iπire.ƒ