GURDIJEV, Georgije Ivanovi SVE I SVATA ili BELZEBUBOVI RAZGOVORI S UNUKOM Objektno nepristrana kritika ovjekovog ivota

(Knjiga prva ) NAPOMENA: UNUTAR OVOG PDF-a SU SVE TRI KNJIGE

Naslov originala SVE I SVJA - BESEDBI VELBZEVULA SO SVOIM VNUKOM Harvest, Minsk AST, Moskva 2000.

SADRAJ:OD AUTORA ................................................................................................................................................................5 Poglavlje 1 BUENJE MISLI............................................................................................................................................6 Poglavlje 2 PROLOG, ILI KAKO SE BELZEBUB NAAO U NAEM SUNEVOM SUSTAVU ............................24 Poglavlje 3 ZATO JE KASNILO SPUTANJE "KARNAKA"....................................................................................26 Poglavlje 4 ZAKON PADA .............................................................................................................................................30 Poglavlje 5 SUSTAV ARHANELA HARITONA ........................................................................................................32 Poglavlje 6 VJENI MOTOR ..........................................................................................................................................33 Poglavlje 7 KOJA PRIPOVIJEDA O ISTINSKOM DUGU............................................................................................35 Poglavlje 8 NERAZUMNI BELZEBUBOV POTOMAK SE DRZNUO DA LJUDE NAZOVE "MEKUCIMA" ......36 Poglavlje 9 PORIJEKLO MJESECA ...............................................................................................................................37 Poglavlje 10 ZATO "LJUDI" NISU LJUDI...................................................................................................................40 Poglavlje 11 SPECIFINOST LJUDSKE DUE............................................................................................................43 Poglavlje 12 PRVA GRMLJAVINA................................................................................................................................45 Poglavlje 13 ZATO LJUDSKI UM NA SVOJE FANTAZIJE GLEDA KAO NA STVARNOST...............................47 Poglavlje 14 PRIA O PERSPEKTIVI KOJA NE OBEAVA NITA DOBRO ..........................................................49 Poglavlje 15 PRVO BELZEBUBOVO PUTOVANJE NA PLANETU ZEMLJU ..........................................................50 Poglavlje 16 RELATIVNOST PREDSTAVA O VREMENU.........................................................................................55 Poglavlje 17 SUPERBESMISLICA: BELZEBUB TVRDI DA NAE SUNCE NITI SVIJETLI NITI GRIJE .............60 Poglavlje 18 SUPERNEUSKLAENOST ......................................................................................................................65 Poglavlje 19 BELZEBUBOVA PRIA O NJEGOVOM DRUGOM PUTOVANJU NA ZEMLJU ..............................76 Poglavlje 20 TREE BELZEBUBOVO PUTOVANJE NA ZEMLJU ...........................................................................87 Poglavlje 21 PRVI BELZEBUBOV ODLAZAK U INDIJU...........................................................................................95 Poglavlje 22 PRVI PUT NA TIBETU............................................................................................................................104 Poglavlje 23 ETVRTO BELZEBUBOVO PUTOVANJE NA PLANETU ZEMLJU ................................................110 Poglavlje 24 PETO BELZEBUBOVO PUTOVANJE NA PLANETU ZEMLJU.........................................................127 Poglavlje 25 VELIKI SVETITELJ AJATA IMA - IZASLANIK NEBA NA ZEMLJI..........................................138 Poglavlje 26 LEGOMONIZAM DJELA "UAS SITUACIJE" VELIKOG SVETITELJA AJATE IMAA ..........140 Poglavlje 27 NAIN IVOTA KOJI JE LJUDIMA SAVJETOVAO VELIKI SVETITELJ AJATA IMA ..........145 Poglavlje 28 GLAVNI VINOVNIK PROPASTI SVIH SVETIH DJELA AJATE IMAA .....................................153 Poglavlje 29 PLODOVI NEKADANJIH CIVILIZACIJA I CVJETII SUVREMENOG DOBA.............................160 Poglavlje 30 UMJETNOST............................................................................................................................................173 Poglavlje 31 ESTO I POSLJEDNJE BELZEBUBOVO PUTOVANJE NA PLANETU ZEMLJU............................203 Poglavlje 32 HIPNOTIZAM ..........................................................................................................................................217 Poglavlje 33 BELZEBUB KAO PROFESIONALNI HIPNOTIZER ............................................................................226 Poglavlje 34 BELZEBUB U RUSIJI..............................................................................................................................231 Poglavlje 35 KOZMIKI BROD "KARNAK" MIJENJA PREDVIENI KURS ........................................................256 Poglavlje 36 NETO O NIJEMCIMA ...........................................................................................................................258 Poglavlje 37 FRANCUSKA ...........................................................................................................................................259 Poglavlje 38 RELIGIJA..................................................................................................................................................272 Poglavlje 39 SVETA PLANETA ISTILITE .............................................................................................................291 Poglavlje 40 BELZEBUB PRIA O TOME KAKO SU LJUDI SAZNALI I ODMAH ZATIM ZABORAVILI FUNDAMENTALNI KOZMIKI ZAKON HEPTAPARAPARINOHA ..................................................................319 Poglavlje 41 DERVI IZ BUHARE HADI ASVAZ TRUV .......................................................................................343 Poglavlje 42 BELZEBUB U AMERICI.........................................................................................................................364 Poglavlje 43 BELZEBUB PRIA O PROCESU MEUSOBNOG UNITAVANJA KOJI SE POVREMENO JAVLJA KOD LJUDI, ILI BELZEBUBOVO MILJENJE O RATU..........................................................................420 Poglavlje 44 PREMA BELZEBUBOVOM MILJENJU LJUDSKO SHVAANJE PRAVDE U OBJEKTIVNOM SMISLU PREDSTAVLJA SAMO PROKLETU FATAMORGANU...........................................................................446 Poglavlje 45 PREMA BELZEBUBOVOM MILJENJU, TO TO LJUDI IZ PRIRODE IZVLAE ELEKTRICITET I KORITENJEM GA UNITAVAJU, PREDSTAVLJA JEDAN OD OSNOVNIH UZROKA SKRAIVANJA LJUDSKOG IVOTA....................................................................................................................................................457 Poglavlje 46 BELZEBUB OBJANJAVA SVOM UNUKU ZNAENJE FORME I REDOSLIJEDA KOJE JE ODABRAO ZA PREZENTIRANJE INFORMACIJA O LJUDIMA............................................................................464 Poglavlje 47 NEIZBJENI REZULTAT NEPRISTRANOG MILJENJA ..................................................................470 Poglavlje 48 AUTOR ITAOCIMA..............................................................................................................................475 NAPOMENA IZDAVAA .......................................................................................................................................498

3

Georgije Ivanovi Georgije Ivanovi Gurdijev (1877-1949) se u mladosti spremao za poziv sveenika i lijenika, ali se ve tada zainteresirao za proroanstva, telepatiju, udotvorna iscjeljenja i sline fenomene. U traganju za "istinskim znanjem" obiao je mnoge zemlje Centralne Azije i Srednjeg Istoka, a ostatak ivota proveo je u Europi i Americi. Od 1913. do 1917, drao je predavanja u Moskvi i Petersburgu. Krajem 1913, zapoeo je rad na osnivanju Instituta za harmonian razvoj ovjeka. Kada je poela revolucija, odlazi sa svojim uenicima na Kavkaz. Tokom 1917. i 1918, njegov Institut je radio u Tiflisu, a zatim u Konstantinopolju (19191921) i u Francuskoj. Godine 1924. filijala ovog Instituta otvorena je i u New Yorku. Doktrina Gurdijeva sadri elemente joge, tantrizma, zendizma, sufizma. Poto ovjeka smatra mehanizmom koji je determiniran izvana, on je namjenu Instituta vidio u stvaranju uvjeta "u kojima nita ne moe biti stvoreno automatski i nesvjesno". U tom cilju je koristio razliite vjebe (koje su podijeljene u sedam kategorija), predviene da razvijaju tijelo, miljenje i osjeanja ovjeka. Posebnu pozornost poklanjao je muzici, plesu, tehnici meditacije. Svi oblici umjetnosti po G. predstavljaju kodirani sustav drevnih znanja, "oblike pisma", i zato u istinskoj umjetnosti nema nieg sluajnog - ona je objektivna. Suvremena umjetnost je subjektivna i u njoj prevladava princip zadovoljstva. Plesni pokreti, smatrao je on, nose u sebi religiozne ili filozofske ideje. Svaka rasa i nacija, svaka epoha, zemlja, klasa i profesija, raspolau odreenim brojem "poza", iz ijih okvira one nikad ne izlaze i koje ine njihov "stil", povezan s odreenim oblicima miljenja i osjeanja. ovjek ne moe promijeniti ni formu svojih misli, ni formu svojih osjeaja a da ne promijeni "poze". Sve na svijetu je, po miljenju Gurdijeva, materijalno i nalazi se u kretanju, dok su razliiti oblici materije samo razliiti stupnjeva gustoe. ovjekova dua je takoer materijalna, ona se sastoji iz vrlo fine supstance i stjee se tokom itavog ivota. ovjek nema stalno, nepromjenljivo, individualno "ja". Umjesto njega postoje tisue posebnih "ja", esto potpuno nepoznatih jedno drugom, meusobno iskljuivih i neusklaenih. On je itavo ovjeanstvo zamiljao u obliku etiri kruga. - Unutranji krug je "ezoteriki". Njega ine ljudi koji su dostigli najvii nivo razvoja: svaki takav ovjek posjeduje nedjeljivo "ja", sve forme svijesti, kompleksno znanje, slobodnu volju, i meu njima nema nesuglasica. - Ljudi srednjeg, "mezoterikog" kruga, posjeduju sve kvalitete, svojstvene ljudima ezoterikog" kruga, ali njihovo znanje ima vie teorijski karakter. - Trei krug je "egzoteriki" a znanja ljudi koji ga ine nosi vie filozofski, apstraktni karakter. Njihovo se razumijevanja ne izraava djelima; ipak, ni meu njima nema nerazumijevanja i razdora. - Najzad, etvrti, "vanjski" krug, jest krug "mehanikog ovjeanstva". Meu ljudima nema uzajamnog razumijevanja, postoji neto kao "mijeanje jezika". Ideje Gurdijeva je najsustavnije izloio njegov uenik P. D. Uspenski, ija knjiga "U potrazi za udesnim" sadri i podatke o ivotu njegovog uitelja u Moskvi, Petersburgu, na Kavkazu. Svoju prvu knjigu Gurdijev je napisao neto prije svoje smrti - "Sve i svata, ili Belzebubovi razgovori s unukom", dok su u drugu knjigu, Susreti s iznimnim ljudima", uli rukopisi koje su njegovi uenici objavili poslije njegove smrti.

4

OD AUTORA Doao sam do zakljuka da suvremenici mogu izvui korist iz mojih istraivanja ukoliko prilikom itanja budu doivjeli nove utiske i ukoliko budu itali slijedei narodnu mudrost koje sam se nedavno sjetio: Vie Sile mogu usliati svaku molitvu jedino ukoliko je ona izgovorena 3 puta: prvi put - za sreu i spokoj due roditelja; drugi put - za sreu susjeda; i tek trei put - za osobnu sreu." Smatram neophodnim da vam ve na prvoj stranici ove knjige, spremne za objavljivanje, dam sljedei savjet: itajte svaku moju knjigu 3 puta: Najprije, u krajnjoj liniji, onako kao to itate sve knjige i novine svoga doba; Zatim - na glas, kao to biste itali nekoj drugoj osobi; I tek trei put se potrudite da prodrete u sutinu moga pisanja." Tek tada ete moi raunati na formiranje vlastitog, samo vama svojstvenog nepristranog miljenja o mom pisanju. I jedino tada e biti mogue ostvarenje moje nade da ete, shvativi sve, uspjeti da izvuete za sebe onu osobitu korist u koju se uzdam svim svojim biem.

5

Poglavlje 1 BUENJE MISLIOd svih uvjerenja, formiranih u mojoj svijesti tokom mog neobinog ivota odrasle osobe, moj najpouzdaniji zakljuak jest da nezavisno od nivoa razvoja svog miljenja i svojih individualnih osobina, zbog kojih se raaju najrazliitije ideje, ljudi uvijek i svuda na zemlji osjeaju neodoljivu potrebu da, kad god zaponu neto novo, izgovore na glas ili, u krajnjem sluaju, u sebi, onu naroitu bajalicu koja je jasna i najveim neznalicama. Njene rijei su na razne naine formulirane u razliitim vremenima, a u nae vrijeme one glase: U ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha. Amen." Eto zato i ja, sada, kada zapoinjem potpuno nov i za mene rizian posao, kao budui autor ove knjige, izgovaram te rijei ne samo na glas, ve potpuno razgovijetno i, kako je rekao jedan Tuluanin, "sa izrazitom intonacijom", naravno, s onim stupnjem izraajnosti koji doputaju injenice ve formirane u mojoj cjelovitoj svijesti i ukorijenjene u njoj. Te injenice se, uzgred, formiraju u ovjeku tokom njegove mladosti i kasnije, tokom svjesnog ivota, odreuju karakter i snagu te intonacije. Poto sam ovako zapoeo, mogu biti potpuno spokojan i ak, u skladu sa sadanjom predstavom o "religioznom moralu", potpuno siguran da e ubudue sve u mom novom rizinom poduhvatu ii kao po loju. U svakom sluaju, poeo sam raditi, a o budunosti mogu da se izrazim u skladu sa izrekom: "ivi bili pa vidjeli - ree slijepac." Prije svega, dok svoju jo pouzdanu desnu ruku, iako neto oslabljenu poslije automobilskog udesa, drim na srcu (o ijoj stalnosti ili nestalnosti ne elim govoriti), otvoreno priznajem da nisam imao ni najmanju elju da piem, ali su me na to prisilile okolnosti na koje apsolutno nisam mogao utjecati, mada jo ne znam da li su one bile sluajne ili su ih izazvale neke vanjske sile. Znam samo da su me te okolnosti natjerale da piem, i to ne nekakve besmislice za itanje pred spavanje, ve debele i teke knjige. Pa, kako god bilo, ja poinjem. Ali, odakle da ponem? O, avole! Nee se valjda ponoviti onaj udan i vrlo neprijatan osjeaj koji sam doivio prije otprilike 3 tjedna kada sam u mislima nainio plan i redoslijed ideja, koje elim objaviti, a da pri tome nisam znao kako da ponem. Taj osjeaj se moe opisati sljedeim rijeima: "Strah da se ne zagrcne od suvika vlastitih misli." Tog tegobnog osjeaja mogao sam se rijeiti jedino ako bih se vratio onoj kobnoj navici, koja nije svojstvena samo meni ve i svim mojim suvremenicima, jer, zahvaljujui njoj moemo bez ikakve grie savjesti svaki posao da odloimo "za sutra". Bilo mi je lako da tako postupam poto mi se inilo da do poetka rada ima jo mnogo vremena; ipak, vie se ne moe odlagati - moram poeti po svaku cijenu. Od ega da ponem? Hura!!!... Eureka!!! Skoro sve knjige koje sam imao prilike itati poinju predgovorom. Dakle, i ja trebam poeti neim slinim. Kaem "neim slinim", zato to sam tokom itavog svog ivota, od momenta kada sam poeo razlikovati djeake od djevojica, uvijek inio sve, apsolutno sve, drugaije od ostalih, meni slinih dvonogih unitivaa Prirode. Zato i sada moram poeti od te svoje osobnosti i knjigu ne smijem poeti onako kako to rade drugi pisci.6

U svakom sluaju, zanemarit u tradicionalni predgovor i poeti naprosto upozorenjem. Takav poetak e biti sasvim razuman jedino ukoliko ne bude proturjeio nijednom od mojih psihikih i organskih principa, ukljuujui tvrdoglavost. Ipak, to e biti potpuno asno, naravno, u objektivnom smislu, jer ja nimalo ne sumnjam u to da e se zahvaljujui mojim spisateljskim radovima veina italaca odmah oprostiti od svoga "blaga", steenog nasljeem ili osobnim trudom. To "blago" se naziva "tajnim znanjima" i vodi jedino u romantino doivljavanje stvarnosti ili u naivne snove o budunosti. Ljudi iz moje okoline slau se da e se, prije ili kasnije, promjene izazvane mojim radovima dogoditi svakome tko te radove savlada. Profesionalni pisci svoje uvode obino poinju "obraanjem itaocu". Ali ja neu raditi isto to i ti zli pametnjakovii s njihovim laskanjem koje prijatno golica nerve manje normalnih ljudi. Dakle... Draga moja, dubokopotovana, odluna i, naravno, najmilostivija gospodo i moje najdrae, oaravajue i besprijekorne dame - oprostite mi, preskoio sam najvanije - moje nimalo egzaltirane dame! Imam ast da vas obavijestim da, iako se pod utjecajem okolnosti nastalih u posljednje vrijeme namjeravam pozabaviti knjievnim radom, ne samo da tokom itavog svog ivota nisam napisao ni jednu jedinu knjigu ili "pouni lanak", ve, ak, nijedno pismo u kome bih trebao paziti na gramatiku. Bez obzira na to to sam sada blizu toga da postanem profesionalni pisac, ja nemam iskustva u pogledu utvrenih pravila i procedura ili u onome to se naziva "prefinjeni knjievni stil", te sam, prema tome, prisiljen da ne piem onako kako piu obini patentirani pisci na iji ste jezik, po svoj prilici, navikli isto kao i na vlastiti miris. Po mom miljenju bit e vam najtee da savladate ono to vam je usaeno u djetinjstvu i to je sada u potpunoj harmoniji s vaom duom - odlino izgraen automatizam doivljavanja svih vrsta novih utisaka. Zahvaljujui tom "blagoslovu" vi, koji ste ve poodrasli, ne morate uope koristiti bilo kakav misaoni napor. Otvoreno reeno, glavni problem, koji ja smatram vanim, nije nedostatak iskustva u potovanju knjievnih pravila i postupaka, ve moje nepoznavanje ve spomenutog "profinjenog knjievnog stila", koji je u nae vrijeme potreban ne samo piscima ve, ak, i obinim smrtnicima. Nedostatak, pak, tehnike knjievnog zanata ne brine me posebno jer je on za suvremeni ivot prirodan. Moram kazati da je "blagoslov" koji sam ve definirao, nastao na Zemlji i procvjetao u raskonim bojama zbog neobine boljke koja posljednjih 20-30 g. mui one predstavnike sva 3 pola koji spavaju poluotvorenih oiju i ija je koa plodno tlo za svakojake bubuljice. Ta udna bolest se manifestira ovako: ako je bolesnik malko obrazovan i plaeno mu je 3 mjeseca unaprijed, on, ona ili ono e svakako zapoeti pisati nekakav "pouni lanak", ako ne i itavu knjigu. Znajui za tu novu ljudsku boljku, kao i to da ona ima karakter epidemije, s pravom mogu pretpostaviti da ste, to bi rekli doktori, na nju stekli imunitet i da zato neete previe negodovati zbog moje nekompetentnosti u tehnici knjievnog zanata. Eto zato je teite mog upozorenja na rijeima koje govore o mom ignoriranju profinjenog knjievnog stila." U svoju obranu, moda podcjenjujui neodobravanje koje u vaoj probuenoj svijesti moe izazvati moje nepoznavanje tog stila, nezamjenljivog za moderan ivot, smatram neophodnim rei, mirna srca i obraza usplamtjelih od stida, da sam, naravno, u djetinjstvu uio taj stil i da su me moji uitelji, pripremajui me za ivot odrasle jedinke, koristei umjerene doze zastraivanja, stalno prisiljavali da uim napamet mnogo toga to upravo predstavlja to7

suvremeno "uivanje". Na nesreu, naravno vau, a ne moju, od svega onoga to sam nauio automatski, nije ostalo nita i nita nije sauvano u mom sadanjem knjievnom radu. Uzrok tog gubitka nije moja lijenost ili lijenost mojih potovanih i nepotovanih uitelja. Taj ljudski trud je potonuo u pijesak zbog nepredvidivog i potpuno izuzetnog stjecaja okolnosti koji se odigrao u momentu mog dolaska na Svijet Boji, to je poslije "psihofizikoastrolokog" istraivanja protumaio jedan poznati europski okultista. Evo kako se to dogodilo: na glupi hromi jarac je razbio prozor i kroz rupu su u vibracijama potekli zvui muzike sa susjedovog fonografa (gramofona), u trenu kada je babica, koja je poraala moju mamu, sisala tabletu s kokainom. Osim tog sluaja, rijetkog u svakodnevnom ivotu, moje sadanje stanje se takoer bazira na kasnijim dogaajima mog zrelog ivota i djetinjstva. Do tog zakljuka, moram priznati, doao sam poslije dugih razmiljanja, zasnovanih na metodi profesora her tumpfsinmauzena. Radi se o tome da sam uvijek, i instinktivno i mehaniki, a ponekad ak i svjesno, tj. u naelu, izbjegavao da taj "prefinjeni knjievni stil" koristim za sporazumijevanje. Dakle, govorim o toj sitnici (a moda i nije sitnica), koja se zahvaljujui trima razlozima formirala u mojoj svijesti tokom prethodnih godina. Odliio sam da o tome ispriam u prvom poglavlju svoga rada. Ostaje, meutim, nepromijenjena i bljetava, kao amerika reklama, jedna injenica koju ne mogu promijeniti nikakve sile, ak ni "poi-oi" "strunjaka za gluparanje", a to je da ja, koga su u posljednje vrijeme mnogi smatrali samo dobrim nastavnikom ritualnih plesova, sada postajem profesionalni pisac i da u, naravno, pisati mnogo, iako, meutim, nemam automatski steene i automatski primjenljive navike za tako neto. Iznijet u sve to sam sroio jednostavnim, obinim, ivotnim jezikom bez ikakvih knjievnih manipulacija ili gramatikih lukavstava. Ali to jo nije sve! Nisam rijeio najvanije pitanje - na kojem u jeziku pisati. Iako sam poeo pisati na ruskom, s tim jezikom, kako bi rekao Mula Nasradin, najmudriji od mudrih, "nee daleko dogurati"1. Ruski jezik je vrlo dobar - nema spora. Ja ga ak i volim, ali... samo za prianje viceva (kada se raspredaju razne prie), ili za razmatranje pitanja o neijem porijeklu. Ruski jezik podsjea na engleski, koji je takoer vrlo dobar, ali samo za diskusije u puionicama, u kojima dentlmeni, poto se udobno smjeste u fotelje i prekrste nogu preko noge, razmatraju problem smrznutog australijskog mesa ili, moda, "indijsko" pitanje. Oba ova jezika podsjeaju na poznatu moskovsku orbu u koju moete strpati sve to god hoete, osim sebe i mene - sve to god poelite, ak i eherezadinu feredu. Moram kazati da sam pod pritiskom sluajnih, i ne sasvim sluajnih okolnosti bio prisiljen da vrlo ozbiljno i duboko, i silei sebe, nauim govoriti, pisati i itati na mnogim jezicima. Postigao sam u jezicima takvu brzinu i automatizam da bih sada, kada me je sudbina natjerala da se pozabavim knjievnim radom, mogao pisati na bilo kojem od njih. Ali, da bih razumno koristio taj automatizam, steen dugom praksom, trebam pisati na ruskom ili na armenskom, poto su se posljednjih 20 ili 30 godina moje ivotne prilike odvijale tako da sam za sporazumijevanje morao koristiti ta dva jezika i mnogo sam ih prakticirao.

1

Mula Nasradin, ili, kako ga jo nazivaju, Nasradin Hoa, malo je poznat u Europi i Americi, ali je znamenit u azijskim zemljama. To je legendarni lik koji podsjea na Tila Oilenpigela, iz njemakog folklora. On je junak mnogobrojnih bajki i pria, starih i novih, koje oslikavaju narodnu mudrost.

8

O, avole! ak se i u ovom sluaju manifestira jedna od osobina moje svojevrsne i za obinog ovjeka neobine due, a to je navika da muim sebe. Ali muke koje osjeam sada, kada sam ve zreo ovjek, potiu od osobina koje su u moju osobitu duu usaene u djetinjstvu zajedno s velikom koliinom raznih budalatina, nepotrebnih u suvremenom ivotu, to me mehaniki primorava da uvijek i svuda postupam jedino u skladu s narodnom mudrou. U sadanjim okolnostima, kao i uvijek kada me obuzmu sumnje, one se nezvane uvlae u moju glavu, koja nije bila sazdana da shvati sutinu prastare izreke sauvane do naih dana: "Svaki tap ima dva kraja." Kada pokua da shvati osnovnu misao i pravo znaenje skriveno u toj udnoj formulaciji, svaki ovjek, koji razmilja zdravorazumski, ubrzo moe doi do zakljuka da su sve ideje, sadrane u tim rijeima, zasnovane na istini koju su ljudi tokom dugih vjekova spoznali, a prema kojoj svaki neobian fenomen u ivotu ima dva, po svom karakteru suprotna uzroka, i da taj fenomen dalje izaziva takoer dva suprotna rezultata koji, opet, postaju uzrok novog fenomena. Na primjer, uzmimo da neto to je posljedica dva suprotna uzroka daje svjetlost; zatim to neto, isto tako neizbjeno, moe biti poetak srodne pojave - tame; ili, ako neki faktor izaziva impuls oiglednog zadovoljstva u organizmu ivog bia, on e isto tako neminovno izazvati takoer oigledno nezadovoljstvo i tako dalje, uvijek i u svemu. Ako ovdje upotrijebim taj obrazac narodne mudrosti, stvarane tokom vjekova i izraene u sliku tapa koji zaista ima 2 kraja, od kojih jedan simbolizira dobro, a drugi - zlo, moe se rei da, ukoliko primijenim spomenuti automatizam, stjecan dugogodinjom praksom, to e za mene osobno biti dobro, ali e se za mog uitelja pretvoriti u suprotnost; a to je to to je suprotno dobru lako moe razumjeti svaki normalan ovjek. Ukratko, ukoliko ja iskoristim svoje prerogative i uhvatim se za "dobar" kraj tapa, "zli" kraj e se svakako sruiti na glave italaca. To se zaista moe dogoditi zato to je na ruskom nemogue izraziti tananost filozofskih problema koje namjeravam da prilino temeljno objasnim u svom radu, a, u isto vrijeme, iako je to na armenskom mogue, na nesreu svih mojih suvremenika Armenaca, on nije ba sasvim pogodan za izraavanje suvremenih pojmova. Da bih smanjio gorinu izazvanu tim unutranjim ranama, priznajem da sam u dane svoje rane mladosti, kada su me interesirali problemi filologije, i kada sam bio njima zaokupljen, armenskom jeziku davao prednost nad svim ostalim jezicima koje sam tada govorio, ukljuujui i moj materinji. Armenski jezik mi je tada bio najdrai uglavnom zato to je imao vlastiti karakter i to nije imao nita zajedniko sa susjednim jezicima, a sve njegove tonalnosti", kako bi rekli ueni filolozi, bile su svojstvene samo njemu i, kako sam ve tada shvatio, u potpunosti su odgovarale karakteru toga naroda. Ipak, tokom posljednjih 30 ili 40 g., bio sam svjedok takvih promjena u armenskom jeziku da on, iako jo nije sasvim izgubio originalnost i samostalnost, koje su mu bile svojstvene jo od davnina, sada dobiva osobinu "grube smjese jezika", ija asonanca para ui svakom vie ili manje paljivom i osjetljivom sluaocu kao prazan splet turskih, perzijskih, francuskih, kurdskih intonacija, pomijeanih s drugim "teko svarljivim" i "neartikuliranim" umovima. Skoro isto se moe rei i za moj materinski jezik - grki, kojim sam govorio u djetinjstvu i iji ukus "automatske asocijativne energije" i dalje pamtim. Usuujem se da kaem da bih na njemu mogao i sada da izrazim sve to poelim, ali to je nemogue iz jednostavnog i djelomino kominog razloga jer bi netko morao da sredi i prevede moje radove na druge jezike. A tko e to da uradi?9

Moglo bi se s punom sigurnou rei da ak i najbolji strunjak za novogrki naprosto nita ne bi shvatio od onoga to napiem na jeziku koji sam usvojio u svom djetinjstvu, zato to su tokom posljednje 3-4 decenije moji dragi "sunarodnjaci", zaneseni eljom da po svaku cijenu lie na predstavnike suvremene civilizacije, ak i u svom govoru, s mojim materinim jezikom uinili isto ono to su Armenci uinili sa svojim, trudei se da postanu ruski intelektualci. Grki jezik, iji sam duh i slovo naslijedio, i jezik kojim govore suvremeni Grci, po rijeima Nasradina Hode, lie jedan na drugoga isto koliko svadbeni mar slii na pogrebno crkveno pojanje. I to sada? Ali ne brinite, uvaeni kupci moga umovanja! Za sada ima dovoljno francuske, armenske i kazarske basturme2, i ja u nai rjeenje. Ja posjedujem iskustvo. Vrlo esto u ivotu dospijevao sam u teke situacije i vrlo esto iz njih nalazio izlaz, i to mi je skoro prelo u naviku. A za sada u pisati djelomino na ruskom, djelomino - na armenskom. Utoliko prije to meu ljudima koji su stalno u mom okruenju nekolicina poznaje ta dva jezika i ja se nadam da e oni moi s njih da prevode prilino dobro. U svakom sluaju, ponavljam, i to ponavljam tako da to dobro zapamtite - ne onako kako ste navikli da "pamtite" druge stvari, ve onako kao to pamtite asnu rije danu samome sebi ili nekom drugom ovjeku: nezavisno od toga koji jezik budem koristio uvijek i u svemu u izbjegavati "prefinjen knjievni stil". Vrijedilo bi obratiti pozornost na jedan kuriozitet, dostojan vae panje i vie nego to moete da pretpostavite, a to je da se poevi od ranog djetinjstva, od vremena kada sam poeo da rasturam ptija gnijezda i zadirkujem sestre svojih prijatelja, u mom, kako su stari teozofi govorili, "planetarnom tijelu", i to - ne znam zato - u njegovoj desnoj polovini pojavio se nehotian instinktivan osjeaj, koji se u vrijeme kada sam ve postao "uitelj plesa", formirao u sasvim odreeno ulo. Kasnije, kad sam zahvaljujui toj profesiji poeo da komuniciram s najrazliitijim ljudima, taj osjeaj je poeo da raste u onome to se naziva duom. On se sastojao u tome da su jezike, a jo prije njihovu gramatiku, stvorili ljudi koji po svojim lingvistikim znanjima apsolutno lie na dvonoge ivotinje, koje je mudri Nasradin Hoda opisao ovako: Oni se u to razumiju kao magarac u kantar". Takvi ljudi, koji se zbog rave nasljednosti i odvratnog odgoja vremenom pretvaraju u "prodrljive moljce" i unitavaju sve ono dobro to su nam ostavili preci, a pri tome povremeno nemaju ni najmanju predstavu o oiglednoj istini, utisnutoj u najranijem djetinjstvu u mozak koji funkcionira kod svakog stvorenja, i kod ovjeka takoer - istini o odreenom svojstvu to se manifestira u skladu sa zakonom koji su drevni mudraci nazivali "zakonom asocijacije", kao i o tome da proces miljenja svakog bia, a posebno ljudskog miljenja, protjee iskljuivo u skladu s tim zakonom. Poto sam ve dotakao pitanje koje je za mene postalo skoro fiks-ideja, a koje se odnosi na proces ljudskog miljenja, smatram da mogu da, i prije nego to u svom pisanju doem do mjesta gdje namjeravam da ovaj problem razmotrim detaljno, ve u prvoj glavi ispriam makar neto o onome to sam sluajno saznao. Tokom vie vjekova koji su protekli na Zemlji, to je postalo normalno za svakoga tko se drznuo i poelio da se u osobnim i tuim oima pokae kao "svjesni mislilac". Jo u mladosti se formiraju dvije vrste miljenja. Prva miljenje u kome se misli izraavaju rijeima i uvijek imaju relativno znanje, i druga vrsta, svojstvena kako ivotinjama, tako i ovjeku, koju bih ja nazvao "formalnim miljenjem".

2

Vrsta dimljenog mesa uvaljanog u razne zaine (prim. prev.)

10

Drugu vrstu miljenja, tj. "formalno miljenje", prema kom se, uzgred, tono miljenje o svemu napisanom doivljava i usvaja poslije svjesnog usporeivanja s prethodno dobivenom informacijom - uvjetuju kod ovjeka geografski i klimatski uvjeti, vrijeme i uope itavo okruenje u kome ovjek raste i dostie zrelost. Dakle, u svijesti ljudi koji pripadaju razliitim narodima i ive u razliitim predjelima i u razliitim uvjetima, doivljaj jedne te iste stvari i ideje dobiva razliite, nezavisne forme koje za vrijeme asocijativnog kretanja misli izazivaju odreene osjeaje i odreene likove koji se izraavaju ovim ili onim rijeima, to slui jedino za povrno objektivno izraavanje tih ideja. Eto zato rije, dana nekoj stvari ili ideji, dobiva kod razliitih naroda, koji ive na razliitim mjestima, potpuno specifinu i razliitu "unutranju" sutinu. Drugim rijeima, u "biu" ovjeka koji se rodio i odrastao u nekom kraju, odreena forma" se fiksira kao rezultat specifinih lokalnih utjecaja i utisaka i ta "forma" pomou asocijacija izaziva u njemu osjeaj odreene unutranje sutine, a kasnije dovodi do formiranja lika ili koncepcije za ije izraavanje on koristi rijei koje su, kao to sam ve rekao, za njega uobiajene i koje on doivljava kvalitativno; meutim, slualac u ijoj svijesti ta rije asocira s drugom unutranjom sutinom, uslijed individualnih uvjeta u kojima se on razvijao i rastao, uvijek tu rije doivljava i razumije u sasvim drugaijem smislu. Ta injenica je, uzgred, utvrena poslije paljivog i nepristranog praenja razmjene miljenja kako izmeu predstavnika razliitih naroda, tako i ljudi ija je linost formirana u razliitim krajevima. Dakle, veseli i samouvjereni kandidate za kupovinu mojih umovanja, upozoravam vas da ne namjeravam da piem kao profesionalni pisac ve potpuno drugaije. Savjetujem vam da ozbiljno razmislite prije nego to pristupite itanju onoga to u dalje rei, misliti i tumaiti, i tek onda se prihvatite posla. Drugim rijeima, bojim se da su va sluh i drugi organi ula toliko naviknuti na "knjievni jezik inteligencije", koji u posljednje vrijeme prevladava na zemlji, da vam moje pisanje moe izgledati kao udna kakofonija i da zato moete i ubiti - znate to? Apetit za svoje omiljeno jelo i da ak prestanete da se osjeate prijatno kada pogledate svoju crnokosu susjedu. U to da moj jezik, ili jo prije, moj nain miljenja, moe da izazove takav efekt, uvjerio sam se zahvaljujui svom velikom iskustvu i siguran sam u to isto kao to je rasan magarac siguran u ispravnost i opravdanost svoje tvrdoglavosti. Sada, kada sam vas upozorio na najvanije, ne sekiram se zbog onog to slijedi. Ako doe do nekog nerazumijevanja povodom mojih radova i vi neto ne shvatite u mom pisanju, sami ste krivi, a moja savjest e biti ista kao, recimo... savjest biveg kajzera Vilhelma. Vjerojatno me smatrate mladim ovjekom prijatnog izgleda, ali, to bi se reklo, mranog sadraja", i mislite da se ja, poto sam novajlija u knjievnosti, svjesno trudim biti ekscentrian, udei za slavom i bogatstvom. Ako zaista tako mislite, vrlo, vrlo mnogo grijeite. Prvo, ni izdaleka nisam vie mlad. ivio sam vrlo dugo i, to se kae, ne samo da sam izuio "surovu kolu ivota", ve sam "proao sito i reeto". Drugo, ne piem zato da bih pravio karijeru ili stao na noge pomou te profesije koja, dajem, po mom miljenju svima koji se njome bave prua mnogo mogunosti da odu pravo u pakao. Ja priznajem, naravno, da ovi ljudi zaista mogu sebe da dovedu dotle zato to, iako nita o sebi ne znaju, piu bombastine prie raunajui na jeftine efekte i, vremenom, stjeui knjievnu teinu, slabe ljudsku psihu koja je i bez toga prilino slaba. to se tie same moje karijere, zahvaljujui silama koje djeluju na mene odozgo i odozdo, i, ako hoete, zdesna i slijeva, ona je jo odavno ostvarena i ja odavno vrsto stojim na svim11

nogama i to, stojim prilino vrsto. I sasvim sam siguran da me one jo mnogo godina nee izdati, zbog ega mogu da puknu od muke moji proli, sadanji i budui neprijatelji. Evo jo jedne sulude ideje. Posebno u zamoliti tampara kome budem povjerio svoju knjigu, da prvi dio tisak tako da italac moe da ga proita ne rasijecajui ostale stranice. Kada proui moj neobian manir pisanja, koji u njegovoj svijesti snano i nenametljivo izaziva uzbudljive likove i utjene snove, ako bude htio, moe, bez suvinog natezanja s knjigom, da vrati knjigu i dobije svoj novac natrag. Tako u postupiti zato to sam se sjetio prie o jednom Kurdu iz Zakavkazja. uo sam je u ranoj mladosti, a kasnije, uvijek kada sam je evocirao u sjeanju, ona je u meni izazivala stalni i neugasivi impuls njenosti. Mislim da e i vama i meni biti korisno da se paljivije zadrimo na toj prii. Bit e korisno ako vam je ispriam uglavnom zato da bi sol te prie ula u osnovu novog knjievnog stila uz iju pomo, sad, kada pristupam za mene novom zanimanju pisca, namjeravam da postignem eljeni cilj. Dakle, jednom je taj Kurd doao u grad nekim poslom i vidio na pijaci ator sa mnogo raznovrsnog voa. Meu ostalim vokama primijetio je jedan naroit plod, vrlo lijep i po boji, i po obliku. On je tako djelovao na njegovu matu da je, bez obzira na to to nije imao dovoljno para, rijeio da uini sve kako bi kupio makar jedan od tih darova prirode i okusio ga. I tada je, s njemu nesvojstvenim arom i smjelou uao u ator i pokazujui svojim vornatim prstom prelijepi plod zatraio od prodavaa da mu kae cijenu. Prodava mu je odgovorio da funta tih plodova kota 6 bakarnih novia. Smatrajui da cijena za tako lijepu voku nije previsoka, na Kurd odlui da kupi itavu funtu. Zavrivi sve svoje poslove u gradu, on istoga dana poe kui. Idui u suton brdima i dolinama, i nehotice svjestan vanjskih efekata arobnih predjela majke prirode, nae zajednike roditeljice, na Kurd je, naravno, iznenada poelio da sebe obraduje nekom jednostavnom hranom. Sjeo je kraj puta, izvadio iz torbe kruh i povre koje mu je izgledalo tako lijepo, i lagano poeo da jede. Ali... o, uasa! Uskoro je osjetio kako ga iznutra uasno pee. Bez obzira na to, nastavio je da jede. Nesretni dvonogi stanovnik nae planete i dalje je jeo zahvaljujui onoj posebnoj ljudskoj osobini, koju sam ve spomenuo i koju elim da utemeljim kao novu, osobnu knjievnu formu, te e taj princip kao svjetionik obasjavati moj put ka cilju. Ako odluite da i dalje itate moja pisanja, onda ete vremenom, u zavisnosti od vae sposobnosti da poimate, uloviti njihov smisao i znanje; moda ete neto osjetiti ve na kraju ove glave. Dakle, dok je na Kurd sjedio iznenaen neobinim osjeajima, izazvanim u njegovom tijelu tom udnom trpezom u krilu prirode, putem je dolazio njegov prijatelj, koji je vaio za potenog i iskusnog ovjeka. Vidjevi da lice naeg Kurda gori i da su mu oi pune suza, ali da, bez obzira na to, on izgleda kao netko tko je odluio da ispuni svoj najvaniji dug i nastavlja da jede cijele cjelcate paprike, zemljak mu ree: "to to radi, magare! iv e izgorjeti! Odmah prestani da jede to barbarsko povre koje je tako strano tvojoj prirodi!" Ali na junak odgovori: "Ne, ni za to na svijetu neu prestati, nisam dabe za njega dao posljednjih 6 novia. ak i ako moja dua napusti tijelo, nastavit u da jedem." Poslije toga na nepokolebljivi Kurd, a mora se priznati da je uistinu bio takav, nastavi da jede crvenu papriku. Sada se nadam da ve imate asocijaciju koja e vas, kao to se ljudima ponekad dogaa, dovesti do onoga to vi nazivate poimanjem. I tada ete razumjeti zato je meni, koji dobro znam i esto osjeam saaljenje prema ljudskoj slabosti, izraenoj u potrebi da se sve to je12

plaeno novcem mora iskoristiti do kraja, pala na pamet pomisao da poduzmem sve mogue mjere da ne biste vi, brao moja po krvi i duhu, u sluaju da ste navikli da itate knjige pisane iskljuivo na "jeziku inteligencije", poto ste ve dali pare za moje pisanje, a tek potom shvatili da to nije napisano uobiajenim jezikom koji vi lako itate, dakle, da vi ne biste bili osueni da po svaku cijenu itate sve do kraja, kao to je na jadni Kurd bio prisiljen da jede ono iji je izgled potresao njegovu matu - to jest plemenitu papriku. Znai, da bi se tim povodom izbjegao nesporazum, koji je u svijesti suvremenog ovjeka formiran zahvaljujui njegovim estim posjetima kinu i ljubavnim romanima, elim da ovo poglavlje bude tiskano tako da ga svaki italac moe proitati ne rasijecajui stranice same knjige. Inae, prodava knjige moe biti, to bi se reklo, zadrt i svakako se moe ponaati u skladu s osnovnim principom svih prodavaa knjiga, koji se moe formulirati sljedeim rijeima: "Bit ete gluplji nego trapavi ribar ukoliko dopustite ribici da vam pobjegne s udice". Odbit e primiti knjigu natrag ako stranice budu rasjeene. Ne sumnjam da e se upravo tako i dogoditi. Ja zaista oekujem da e dio prodavaa moje knjige izgubiti svoju savjest. U to sam sm se uvjerio onda kada sam bio "profesionalni indijski fakir" i kada sam, da bih objasnio odreeno "ultrafilozofsko" pitanje, morao da se upoznam s asocijativnim procesom manifestiranja automatski formirane due suvremenih prodavaa knjiga i njihovih agenata, koji nastoje da te knjige uvale kupcima. Znajui sve to, a poto sam poslije automobilske nesree koja me je zadesila, postao vrlo pedantan i cjepidlaka, moram opet da ponovim, tonije, ne mogu, a da vas jo jednom ne upozorim i, ak, insistiram da, prije nego to rasijeete stranice moje prve knjige, vrlo paljivo proitate, i to ne jednom, ovaj prvi dio, koji sam napisao. Ali, ukoliko bez obzira na sva moja upozorenja i dalje budete eljeli da se u potpunosti upoznate s mojim radom, ne preostaje mi nita drugo nego da vam od sveg svog istog srca poelim vrlo dobar apetit, kako biste mogli da svarite sve to ste proitali, tako da to bude korisno ne samo za vae zdravlje, ve i za zdravlje svih koji s vama ive. Rekao sam "od sveg svog istog srca" zato to odnedavno ivim u Europi i esto sreem ljude koji, i kad prilii i kad ne prilii, vole da uzalud upotrebljavaju svete rijei koje se odnose samo na unutranji ovjekov ivot, to jest to bi se reklo - kunu se uzalud. Kao to sam ve priznao, sljedei tokom vjekova provjerenu narodnu mudrost ne samo u teoriji, kao to to ine nai suvremenici, ve i u praksi, na ovaj sluaj bi mogla da se primijeni sljedea mudrost: "U kakvom si manastiru, tako Boga moli", a poto ne elim da krim u Europi ustaljenu naviku da se svi zaklinjanju za vrijeme obinog razgovora, sljedei istovremeno jednu od Mojsijevih zapovijedi: "Ne prizivaj uzalud imena Gospoda Boga svojega", rijeio sam da iskoristim jednu od osobitosti engleskog jezika, koji je odnedavno uao u modu, i svaki put, kada okolnosti budu to od mene zahtijevale, ja u se kleti svojom "engleskom duom". Stvar je u te to na tom modernom jeziku rije "dua" i rije "on" zvue isto i ak se skoro isto i piu. Ne znam kako ete vi na to gledati, poto ste ve napola postali kandidat za kupovinu moje knjige bez obzira na to koliko su moji duhovni zahtjevi visoki, moja originalna priroda ne moe a da ne izrazi negodovanje zbog te osobine suvremene civilizacije, zbog koje ak i ljudi najuzvienijeg duha, ljudi koje na Tvorac voli, mogu biti izjednaeni s najnitavnijima. Dobro, dosta je "filologizama". Hajde da se vratimo na glavni zadatak ove prve glave s namjerom da se, pored ostalog, obodre vae i moje pospane misli i da se itaoci upozore. Ja sam ve sainio plan i redoslijed svog daljeg rada.13

Kakvu e formu on dobiti na papiru, iskreno reeno, jo ne znam, ali ja u svojoj podsvijesti ve jasno osjeam da e dobiti formu neeg "vrueg" i da e na ula svakog itaoca djelovati isto onako kao to je paprika djelovala na nesretnog Kurda. Sada, poto ste se upoznali s priom o naem kurdskom seljaku iz Zakavkazja, smatram svojom obavezom da vam neto priznam. Prije nego to nastavim prvu glavu, koja slui kao uvod u ono to tek planiram da napiem, elim da vaoj tek probuenoj svijesti saopim injenicu da u u narednim poglavljima izloiti svoje misli takvim redoslijedom i s takvom logikom da sutina odreenih realnih ideja moe automatski da proe mimo one "probuene svijesti", koju veina ljudi iz neznanja smatra pravom svijeu, ali koja je, kao to sam eksperimentalno dokazao - iluzorna. Moje misli se usmjeravaju u oblast koju vi nazivate podsvijeu, a ona je, po mom miljenju, upravo realna ovjekova svijest. Ja elim da se ove koncepcije mehaniki samorealiziraju i transformiraju u slabom povrinskom sloju svijesti kako bi ovjek poslije toga putem vlastitog aktivnog miljenja mogao da se pretvori ne u bie s jednim, ve s dva mozga. Rijeio sam da svakako uinim sve kako bi uvodni dio, koji treba da probudi vau samosvijest, mogao u potpunosti da opravda svoj cilj, prodrijevi ne samo u vau, po mom milju, iluzornu svijest, ve i u vau realnu svijest, prisilivi vas da prvi put mislite aktivno. U prirodi svakog ovjeka, nezavisno od njegovog naslijea ili odgoja, formirane su dvije samostalne svijesti koje nemaju nita zajedniko ni po funkcijama, ni po nainu manifestiranja. Jedna svijest nastaje iz percepcije svih vrsta mehanikih utisaka, razvija se slobodno ili pod tuim utjecajem i sadri skoro sve rijei koje su u stvarnosti samo prazni zvui, a druga svijest se formira djelomino iz "prethodno fiksiranih materijalnih rezultata dobivenih uslijed zakona nasljednosti, koji se sjedinjuju s odgovarajuim naelima ljudskog bia, a djelomino i iz svjesno izazvanih asocijativnih spojeva tih materijaliziranih rezultata'". Ta druga ljudska svijest, po svojim manifestacijama, nije nita drugo do povijest, koja je, kao to sam upravo rekao, formirana od materijaliziranih rezultata nasljednosti i ljudske djelatnosti, i po mom miljenju, zasnovanom na viegodinjim istraivanjima realiziranim u izuzetno povoljnim uvjetima, predstavlja dominantu u strukturi ljudskog miljenja. Uzimajui u obzir ovo moje uvjerenje, koje e vam bez sumnje izgledati kao fantaziranje duevnog bolesnika, ja, kao to vidite, ne mogu sada da zanemarim tu drugu svijest i zbog toga sam prisiljen da prvu glavu svog rada, koja slui kao uvodni dio za sve ostale, gradim tako da moje misli prodru u obje vae svijesti, kako biste ih vi spokojno usvojili. Razvijajui dalje ovu ideju moram najprije da obavijestim ovu iluzornu svijest da ja, zahvaljujui trima jasnim i originalnim injenicama koje su kristalizirane u strukturi moje svijesti u djetinjstvu, zapravo predstavljam unikum, i da sam po miljenju ljudi s kojima komuniciram, oamuen i pomuene svijesti. uj! Ve vidim kako u vaoj nerealnoj, ali po vaem miljenju, pravoj svijesti poinju uznemireno, poput obada, da se vrzmaju sva ona znanja koja ste dobili nasljeem od ujaka ili mame, i ija univerzalnost uvijek i u svemu raa primjetan impuls radoznalosti koji vas tjera da to prije utvrdite zato sam ja, novajlija u knjievnosti, ije ime nije ak nijednom spomenuto u novinama, odjednom postao tako unikalan. Ne brinite! Vrlo me raduje to vidim takvu radoznalost, makar i u "fal" svijesti, zato to ja iz iskustva znam da taj impuls, nedostojan ovjeka, ponekad mijenja svoju prirodu i pretvara se u e za znanjem, ali suvremenim ljudima on pomae da usvoje, tovie, da jasno shvate sutinu onih pojava na koje se koncentrira njihova panja, te se ja zato ak i radujem to14

mogu da zadovoljim vau radoznalost. Dakle, sluajte i trudite se da ne iznevjerite moja oekivanja. Moja originalnost, koja izaziva neodobravajue gunanje kako meu stanovnicima nebesa, gdje se odluuje o najvioj pravdi, tako i meu za sada malobrojnim Zemljanima, zasniva se, kao to sam ve govorio, na 3 posebna dogaaja, koja su mi se desila u godinama djetinjstva. Prvi je od samog poetka postao poluga razvoja moje unutranje cjelovitosti, a druga dva su se pokazala kao ivotvorni izvori, napajajui je i usavravajui. Taj prvi faktor je poeo da utjee na mene kada sam, to bi se reklo, jo bio bucmasti klinac. Moja draga pokojna baba tada je bila jo iva. Imala je ve sto godina. Kada je baba umirala, a moda se tada ve i dokopala carstva nebeskog, moja mati me je, kao to je tada bilo uobiajeno, privela njenom smrtnom odru i dok sam ja ljubio desnu ruku umirue, ona je stavila svoju oslabjelu lijevu ruku na moju glavu i razgovijetno proaputala: "Najstariji moj unue! Sluaj i zapamti moj strogi savjet: Nikada u ivotu nemoj postupati kao svi." Poslije toga je uperila svoj pogled u korijen moga nosa i oigledno primijetivi da sam zabezeknut i da skoro nita nam shvatio, dodala je ljutito i ne doputajui nikakav prigovor: "Ili nita nemoj raditi - naprosto idi u kolu - ili radi ono to nitko ne radi." Odmah poslije toga ona je bez dvoumljenja i oigledno prezirui okolinu, s pohvalnom samokontrolom predala svoju duu pravo u ruke Njegove Vjernosti Arhanela Gavrila. Mislim da e vam biti zanimljivo i ak pouno da znate da je sve to ostavilo na mene vrlo snaan utisak i ja sam iznenada osjetio jako neprijateljstvo svoje okolice; kada smo napustili sobu u kojoj je ostalo da lei mrtvo "planetarno tijelo" one koja je bila uzrok uzroka mog dolaska na svijet, ja sam vrlo tiho, trudei se da ne privlaim pozornost, neprimjetno mugnuo u rupu, u kojoj su za vrijeme Velikog posta uvane mekinje i ljuske od krumpira predviene za svinje, nae "sanitarce". Leao sam tamo gladan i bez vode, obuzet panikom i zbrkanih misli, kojih sreom i nije bilo tako mnogo u mojoj djejoj glavici, sve dok se moja majka nije vratila s groblja i uzrujana zbog mog odsustva poela uzaludno da me trai. Tada sam se iskobeljao iz rupe i postajavi trenutak na ivici, rairenih ruku potrao mami, epao njenu suknju i poeo da udaram nogama o zemlju, a onda, tko zna zato, zaurlao kao magarac. Zato je sve to tako djelovalo na mene i zato sam se mehaniki ponaao tako neobino, ni sada mi nije jasno, iako sam posljednjih godina, naroito u vrijeme poklada, mnogo o tome razmiljao pokuavajui da dokuim uzrok. Razmiljajui logiki, doao sam do zakljuka da je uzrok dogaaja koji je tako snano utjecao na sav moj budui ivot, bio taj to je zrak u sobi, u kojoj se odigrala ve opisana scena, bio natopljen mirisom tamjana, donesenog iz Atonskog manastira, vrlo popularnog meu privrenicima pravoslavne vjere. Da li je moja pretpostavka ispravna, ne znam, ali to su injenice. Narednih dana se nita naroito nije dogaalo, osim to sam ja ee nego obino iao na rukama. Moj prvi neobian postupak (iako ni svijest ni podsvijest nemaju s tim nikakve veze), dogodio se etrdesetog dana od babine smrti, kada su se naa obitelj, roaci i svi koji su je potovali (a nju su svi voljeli), okupili na groblju kako bi nad njenim ostacima, koji su leali u grobu, bila oitana molitva za pokoj njene due. Odjednom, iz ista mira, umjesto da slijedim moralne norme, zajednike svim narodima, to jest, umjesto da stojim mirno s odgovarajuim izrazom tuge na licu i ak sa suzama u oima, ja sam poeo da skaem oko groba i da pjevam: Pustite je da poiva u miru.15

Ona je bila suta dobrota itd., i sl. Od toga momenta, dok sam se kreveljio, to jest imitirao mehanizirane, nauene radnje, rodilo se u meni ono to sam kasnije nazvao "neodoljivim nagonom" da nikada ne budem kao svi. Na primjer, u tom uzrastu ja sam postupao ovako: dok su moj brat, sestra i susjedska djeca za vrijeme igre hvatali loptu s desnom rukom, a zatim je bacali u zrak, ja sam ekao da lopta udari o zemlju i, kada bi odskoila, hvatao sam je, i to palcem i srednjim prstom ruke; ili, dok su se djeca sputala niz brdo okrenuta licem naprijed, ja sam to radio, uzgred, svaki put sve uspjenije - zadnjicom naprijed. Ponekad, kada bismo se sladili raznim istonjakim poslasticama, dok bi drugi, prije nego to e slatki gurnuti u usta, poeli da ga liu kako bi osjetili njegov ukus i produili zadovoljstvo, ja sam ga najprije njuio, ponekad bih ga prislonio na uho i paljivo oslukivao, a zatim skoro nesvjesno, iako vrlo ozbiljno, aputao some sebi: dosta, ne treba vie da njui, i, pjevuei nekakav motivi, najzad gutao slatki bez ikakvog uivanja. Prvi u nizu dogaaja koji su postali "ivotvorni izvori" i koji su napajali i usavravali savjet moje pokojne babe, dogodio mi se u uzrastu kada sam iz bucmastog klinca izrastao u "mladog mangupa", obeavajui da e od mene postati, to bi se reklo, mlad ovjek prijatnog vanjskog izgleda i sumnjivog unutranjeg sadraja. Taj dogaaj je bio izazvan okolnostima koje mi je Sudbina, moe biti, specijalno priredila. Jednom, kada sam s grupom mangupa, kakav sam bio i sam, postavljao zamke za golubove na krovu susjedove kue, jedan od djeaka koji je stajao pored mene i gledao me, ree: "Mislim da se tom omom od konjske dlake golub ne moe uhvatiti za kandu zato to je, kako nam je objasnio uitelj zoologije, upravo u noktu (prstu) te kande koncentrirana sva golubova snaga i golub e je svakako, ak i ako najvei prst potrefi u zamku, lako pokidati." Drugi djeak, koji je stajao nagnut iza mojih lea (uzgred, za vrijeme razgovora on je neprekidno trcao pljuvaku koja je prskala na sve strane), prekide mog susjeda i, dok mu je pljuvaka izletjela kao iz fontane, bubnu sljedeu sentencu: Umukni, nesretni i nakazni ispljuvku Hotentota! Nedotupav si isto kao i tvoj uitelj. Ako je zaista najvea snaga jednog goluba koncentrirana u velikom prstu njegove kande, utoliko vie ima razloga da se vidi kako e taj prst dospjeti u moju zamku. To moe biti vano za nae ciljeve, tj. za lov tih nesretnim golubova. Jer, tu se moe pokazati ona posebnost, koja je u odreenom stupnju svojstvena svima koji posjeduju osmijeh klizave pihtije - mozak. Sutina tog faktora sastoji se u tome da, kada zbog najrazliitijih utjecaja, ija je sila izraavanja neznatna, doe do onoga to se naziva promjenom svijesti, pri tome neizbjeno djeluje pravilo prema kome blago koenje moe pojaati druge manifestacije ivotne aktivnosti, uspostavljajui teite itavog organizma u kome to klizavo neto (mozak) igra vrlo malu ulogu, prelazei neprekidno iz jednog stanja u drugo, to esto dovodi do neoekivanih, ponad i smijenih rezultata." On je posljednje rijei ispalio s takvim trcanjem pljuvake da su moje lice zasule sitne kapi kao da je isprskano njemakim pulverizatorom za prskanje anilinske boje. To ve nisam mogao da pretrpim i, ne pridiui se, udarih ga iz sve snage u razjapljena usta, zbog ega je momentalno pao niice i izgubio "svijest". Ne znam i ne elim da znam na koji nain e se promijeniti vae miljenje i do kakvih ete zakljuaka doi poto saznate za neobinu kombinaciju ivotnih prilika koje opisujem, ali, po mom miljenju, svaka podudarnost samo pojaava moju vjeru u to da svi dogaaji, koji su mi se desili u djetinjstvu, nisu nimalo sluajni ve su ih namjerno sazdale neke vanjske sile. Sutina je u tome to sam tu vjetinu nauio bukvalno samo nekoliko dana ranije od grkog sveenika iz Turske, odakle je, proganjan zbog svojih politikih uvjerenja, morao da bjei.16

Kada se on pojavio u naem gradu moji roditelji su ga uzeli da me ui novogrkom. Ne znam kakva je politika uvjerenja i ideje ispovijedao, ali sjeam se da je za vrijeme naeg razgovora, ak i onda kada je objanjavao razliku izmeu starogrkih i novogrkih uzvika, moj uitelj prebivao u snovima o otoku Kriti, gdje je htio da ode, i da se osjeao kao pravi patriota. Ali tada, gledajui djelo ruku svojih, ja sam se strano uplaio jer sam, budui neiskusan u tuama, pomislio da sam ubio djeaka. Dok sam se ja tresao od straha, drugi djeak, brat od tetke prve rtve moje vjetine pokazane u samoobrani, vide to se dogodilo i obuzet roakim osjeajima, priskoi i zamahnuvi, udari me u vilicu. Od toga udarca meni zaiskri pred oima i usta mi se napunie neim to je liilo na hranu za pilie. Neto kasnije, doavi sebi, osjetih u ustima neki udan predmet. Pljunuh na dlan i vidjeh da je to veliki zub neobinog oblika. Vidjevi kako piljim u udan zub, djeaci se sjatie oko mene i poee da ga razgledaju s velikim uenjem i u dubokom potovanju. Tada i djeak koga sam udario doe k sebi, die se i, kao da nita nije bilo, poe da razgleda moj zub zajedno sa svima ostalima. Taj udan zub imao je sedam korjenia, a na kraju svakog od njih vidjela se kap krvi koja je svjetlucala jednom od sedam duginih boja na koje se obino razlae bijela boja. Poslije tog utnje, rijetkog za mlade objeenjake koji su obino buni, mi svi slono odluismo da odmah poemo brijau, strunjaku za vaenje zuba, i pitamo ga kakav je to zub. Ovla ga pogledavi brico ree da je to obian zub mudrosti i da je on takav kod svih bia mukog pola kada dostignu uzrast da znaju da kau tata i mama i kada su u stanju da na prvi pogled u gomili drugih lica prepoznaju oevo. Poslije tog dogaaja, ija je rtva bio moj nesretni zub mudrosti, moja svijest je poela da sa svakim adekvatnim dogaajem upija najdublju sutinu zavjeta moje pokojne babe (neka joj dua poiva u miru), a zbog toga to tada nisam otiao kvalificiranom zubaru koji bi mi zalijeio ranicu na mjestu izbijenog zuba, (jer smo, kao to je poznato, ivjeli daleko od centara civilizacije), iz te rane je poelo neprekidno "neto" da curi. Poznati meteorolog, s kojim sam postao blizak prijatelj i viao se s njim u nonom kafeu na Monmartru, objasnio mi je sasvim nedavno da sam zbog toga poeo da pokazujem interes i elju da objasnim uzroke svake sumnjive realne injene, a ta osobina, steena osobnim trudom, postepeno i mehaniki pretvorila me je u iskusnog istraivaa rijetkih "sumnjivih" pojava i, kao to esto biva, odredila moju dalju sudbinu. I kada sam, vuen neumoljivim fatumom vremena koje nam je podario Gospod, izrastao u mladog ovjeka, ta nova osobina pretvorila se u vjeno plamteu vatru svijesti. Drugi ivotvorni izvor koji sam spomenuo i koji je izazvao potpuno sjedinjavanje amaneta moje pokojne babe s drugim faktorima koji su formirali moju linost, bio je zbir utisaka koje sam dobio na Zemlji, uslijed kojih je nastao princip koji e, kao to je za vrijeme demonstracije "strogo povjerljivih" spiritistikih seansi potvrdio mister Alan Kordent, posti jedan od osnovnih ivotnih principa za sva bia nastanjena na svim drugim planetima naega Svemira. Taj univerzalni princip bia formulira se ovako: "Ako si neto poeo - dovri (ako bani, bani do kraja, ukljuui i potanske trokove)."17

Poto je taj novi univerzalni princip nastao na vaoj planeti, na kojoj ste proveli prilino vremena etajui meu cvijeem i igrajui fokstrot, smatram da nema potrebe da od vas krijem ono to znam, nadajui se da u vam pomoi da se snae u nekim detaljima onoga to je navedeni princip stvorio. Ubrzo poto je moja linost stekla osobine o kojima sam ve govorio, ukljuujui upravo i udnu elju da se dokopam stvarnih uzroka takozvanih realnih injenica, ja sam prvi put krenuo u srce Rusije - Moskvu, gdje sam se, ne nalazei mogunost zadovoljavanja svojih duevnih stremljenja, pozabavio izuavanjem ruskih legendi i mitova. Jednom, ne znam da li sluajno ili uslijed niza zakonitosti, nabasao sam na sljedeu priu: Jednom je neki ruski trgovac krenuo poslom iz svog provincijskog gradia u drugu rusku prijestolnicu Moskvu, a njegov sin ljubimac, koji je najvie liio na majku, zamolio je oca da mu odande donese neku knjigu. Kada je budui nehotini autor univerzalnog principa stigao do Moskve, rijeio je da se zajedno s prijateljem povede za lokalnim obiajima i da se na mrtvo napije od prave ruske votke. I, kada su ova dva predstavnika velikog suvremenog plemena dvonoaca popila ve prilino "ruskog blagoslova", upustie se u razmiljanja o onome to se naziva narodnim prihvaanjem (ta tema je odavno postala uobiajena u razgovora). I tu se na trgovac iznenada, po asocijaciji, sjeti molbe svog najdraeg sina i na mah rijei da sa svojim drugom ode u knjiaru kako bi kupio knjigu. U knjiari on pogleda knjige koje mu je prodava ponudio i upita za cijenu. Prodava odgovori da knjiga kota 60 kopejki. Primijetivi da na koricama stoji cijena od 45 kopejki, on se najprije zamisli, pri emu je karakter njegovih misli bio za Rusa vrlo neobian, a onda, slegnuvi ramenima i ispravivi se kao da je progutao arin, isturi grudi kao gardista, i poslije krae pauze ree tihim, ali vrlo dostojanstvenim glasom: "Ali ovdje pie 45 kopejki, zato vi traite 60?" Tada prodava sladunjavim glasom, svojstvenim svim prodavaima, ree da ta knjiga kota samo 45 kopejki, ali se prodaje za 60, jer je 15 dodano za potanske trokove. Kupac je bio potpuno zbunjen zbog te dvije proturjene, pa ipak kompatibilne injenice i, oigledno, u njemu je neto poelo da se dogaa; upiljivi se u plafon, on se opet zamisli, kao engleski profesor poslije pronalaska ambalae za ricinusovo ulje, a zatim, okrenuvi se iznenada svom prijatelju, prvi put na Zemlji sroi ono to je, poto je u sutini bilo neosporna istina, od tada postalo izreka. On je tu misao formulirao ovako: "Nema veze, prijatelju, uzimamo tu knjigu. Jer mi danas banimo. Kad bani - bani do kraja, ukljuujui i potanske trokove." to se tie mene, koji sam za ivota osuen na paklene muke, im sam postao svjestan svega toga, u mojoj dui je poelo da se dogaa neto udno, to nikada ranije nisam doivio. To osjeanje je u meni trajalo dugo i bilo je ovakvo: obine asocijacije i znanja steena na razne naine, to bi rekli Tebai, pretjecala su jedna druge u mom mozgu. Onda sam osjetio nepodnoljiv svrab u kimi i vrlo snaan bol u pleksusu, mada je poslije izvjesnog vremena sve to iznenada prelo u stanje mirovanja. To osjeanje sam doivio nekoliko puta kada sam prolazio kroz ceremoniju "velikog posveivanja" u bratstvo "proizvoaa ulja od zraka". A kasnije, kada je moje Ja", to "neto nepoznato" to je jedan drevni udak, koga je okruenje nazivalo naunikom" (a mi i sada tako nazivamo takve ljude), definirao kao "relativno pokretnu pojavu koja zavisi od djelatnosti, misli, osjeanja i organskog automatizma", a drugi poznati znanstvenik starine, Arapin Mael, definirao kao zajedniki proizvod rada svijesti, povesti i intelekta", dakle, kada je moje "Ja" s uenjem pogledalo unutar sebe, ja sam jasno konstatirao da je sve do posljednje rijei u navedenom iskazu, koji je postao univerzalni ivotni princip, transformirano u meni u posebnu kozmiku18

supstancu i sjedinivi se s babinim amanetom prelo u neto to je proimalo moje bie i zauvijek se nastanilo u svakom njegovom atomu. Istoga sata je moje zlosretno "Ja" osjetilo da se s tugom mora pomiriti s tim da u, poevi od toga momenta uvijek i u svemu bez izuzetka morati, htio ne htio, da postupam u skladu s tom novom bitnom osobinom koja nije uvjetovana ni naslijeem, ni sredinom. Njen uzrok je bio spoj tri dogaaja, koji meusobno nisu imali nita zajedniko. Prvi - zavjet moje babe, koja je bez i najmanje moje elje postala pasivni izvor mog dolaska na svijet, drugi - zub koji su mi izbili mangupi zbog neijeg trcanja pljuvake", i trei - verbalna formulacija ivotnog principa koji je izrekao meni potpuno nepoznat ovjek - ruski trgovac. to se tie upoznavanja s tim "univerzalnim ivotnim principom", ponaao sam se drugaije od ostalih dvonogih stvorenja koja su se rodila i odrasla na naoj planeti: tren sam postupao sasvim automatski, ponekad ak i nesvjesno, a tren sam, opet, inio to svjesno, tovie, s instinktom osjeanja samozadovoljstva zbog asno ispunjenog duga pred Velikom Prirodom. Treba naglasiti da, iako sam prije tog dogaaja postupao drugaije od ostalih, to jedva da je privlailo pozornost okoline, ali od vremena kada sam prihvatio sutinu ivotnog principa, sve se promijenilo. S jedne strane, sve manifestacije moje linosti, izazvane ciljnom aktivnou ili naprosto eljom da ubijem vrijeme", izazivale su ivahnost i doprinosile formiranju zrnca sumnje u organe opaanja svih meni bliskih ljudi koji su posredno ili neposredno obraali pozornost na moje ponaanje, a s druge strane, poeo sam da u svemu i do kraja slijedim amanet moje pokojne babe, to mi je kasnije prelo u naviku, i uvijek, kada poinjem neto novo, izgovaram na glas ili u sebi: "Ako neto pone, budi u tome dosljedan." (Ako bani - bani, ukljuujui potanske trokove.") Sada, na primjer, kada sam pod utjecajem udnih i sluajnih uzroka nezavisnih od mene postao pisac, ja moram da slijedim isti onaj princip, koji se u meni ukorjenjivao postepeno zahvaljujui neobinom stjecaju okolnosti, koje je stvorio sam ivot, i koji je prodro u svaki atom moga bia. Postavit u taj psihoorganski princip u osnovu prakse i neu slijediti, u dubokoj davnini stvorenu naviku svih pisaca da za teme svojih djela biraju one dogaaje koji su se mogli dogoditi ili se sada dogaaju na Zemlji, nego u umjesto toga priati o dogaajima kozmikih razmjera. Prema tome, "Ili kuj, il' ne mri gaa", to jest, "Ako si poeo da bani, onda tjeraj sve do posljednje pare". Svaki pisac moe da pie u zemaljskim planetarnim razmjerima, ali ja nisam svaki pisac. Mogu li ja da se ograniim na ovu "nitavnu Zemlju", jadnu, naravno, u objektivnom smislu? Ne, ja tako ne mogu. Ja ne mogu da za svoja djela uzimam iste teme kao i drugi pisci, makar zbog toga to se odjednom moe ispostaviti da su nai znanstveni spiritualisti u pravu i da moja baba moe sve da sazna, a zamislite samo to sve moe da joj se dogodi, mojoj dragoj babi! Ma, ona bi se u grobu prevrnula i to ne jednom, ve, koliko je ja znam mnogo puta i pretvorila bi se "irski vjetrokaz". Molim te, itaoe, da ne brine. Naravno da u i ja pisati o Zemlji, ali iz objektivne pozicije, tj. da je ona tek mala planeta i da sve to se na njoj dogaa odgovara njenom mjestu u realnosti, pa, prema tome, i njenom mjestu u Svemiru, to ete uz moju pomo shvatiti. I, razumije se, junak mojih djela ne moe sliiti na likove koje opisuju i veliaju pisci svih moguih rangova i svih epa, na sve one Tomove, Jeanove ili Petre, koji se raaju iz nesporazuma i sazrijevajui gube sve osobine svojstvene Bojim stvorenjima, tj. ljudima. Oni19

do posljednjeg daha kultiviraju u sebi samo "ari" kao to su "pohota", "sladunjavost", "zaljubljivost", "zloba", "kukaviluk", "zavist" i druge mane nedostojne ovjeka. Rijeio sam da u svoja djela uvedem takve junake da svi u njima, htjeli ne htjeli, vide iva, prava bia, da osjete njihovu realnost, da vide da je svaki lik "netko", a ne nitko". Tokom posljednja dva tjedna, dok sam leao u krevetu i fiziki patio, malo sam skicirao plan svojih buduih djela, smiljajui formu i redoslijed svakog opisa, i rijeio sam da za glavnog junaka prvog toma svojih djela uzmem - to mislite koga - velikog Belzebuba, osobno i personalno. Donio sam takvu odluku bez obzira na to to takav izbor od samog poetka moe izazvati kod itaoca odreene asocijacije. Te asocijacije mu u njemu izazvati sve vrste automatskih unutranjih impulsa iji se uzrok krije u informacijama koje su u ljudskim umova formirane uslijed utvrenih abnormalnih uvjeta njihove (vanjske) egzistencije i, uglavnom, uslijed u njima kristaliziranog znamenitog "religioznog morala", ukorijenjenog u njihovom ivotu. Sve e to neizbjeno izazvati neprijateljstvo prema meni osobno. Ali znate to, itaoe? Ako ipak budete riskirali i, bez obzira na sva moja upozorenja, nastavili da se upoznajete s mojim djelima, nastojei da ih neposredno unesete u duu i shvatite sutinu problema koje elim da objasnim, onda u vam (nadam se da e naa uzajamna iskrenost i povjerenje dati dobre rezultate) ispriati kakve su me asocijacije, nastale i ojaale u mojoj svijesti, podstakle da za glavnog junaka svoje pripovijesti odaberem takvu linost, kakva je gospodin Belzebub, koji se ukazao pred vaim misaonim pogledom. Postupam tako potpuno nesebino. Moje lukavstvo se sastoji jedino u tome to e mi on, ako mu poklonim pozornost, neizostavno (a nemam razloga da u to sumnjam), iz zahvalnosti pomoi u mom buduem radu svim silama koje bude imao na raspolaganju. Iako je gospodin Belzebub, kako kae izreka, "drugaije ploti", ipak je, kako sam saznao iz traktata poznatog katolikog monaha brata Fumona, njegov rep sav u kovrdama. A poto ja iz iskustva pouzdano znam da kovrdava kosa nikada nije prirodna i rezultat je primjene razliitih lukavstava, doao sam do zakljuka, zasnovanog na zdravom razumu steenom itanjem knjiga o hiromantiji, da gospodin Belzebub nije lien sujete i da e zato smatrati neumjesnim da odbije pomo nekome tko namjerava da reklamira njegovo ime. Nije uzalud na nenadmani uitelj Nasradin Hoda esto govorio: "Podmai, pa se vozi." Drugi zemaljski mudrac Til Ojlenpigel, koji je takoer svoju mudrost crpio iz ljudske zaostalosti i neznanja, izrazio je tu ideju drugim rijeima: Ako ne podmae kotae, kola nee krenuti s mjesta." Znajui ove i druge sline izreke, formirane tokom vie vjekova drutvenog ivota ljudi, rijeio sam da podiem gospinu Belzebubu koji, kao to je svima poznato, ima toliko znanja da ne mora da krtari. Dri se, starino! ale, ak i filozofske, na stranu! Ne ini li ti se da svim tim odstupanjima naruava jedan od osnovnih principa koje si stavio u osnovu sustava predvienog za ostvarenje svojih snova uz pomo svoje nove profesije? Prema tom principu, uvijek treba pamtiti i uvijek uzimati u obzir slabljenje funkcije miljenja suvremenog itaoca, te ga ne zamarati nagonei ga da primi mnogo ideja za kratko vrijeme. Zamolio sam jednoga od onih to se vrte oko mene elei da uu u raj bez pokajanja, da mi proita na glas ono to sam u uvodnom slovu napisao o svome Ja", razumije se ukljuujui i sve (podatke) formirane u mojoj slobodnoj dui tokom mog ivota, to mi je omoguilo, pored svega ostalog, da shvatim due meni slinih stvorenja s neto drugaijim psiholokim kalupom od moga. Moje Ja je poslije toga iskustva s potpunim pouzdanjem prihvatilo da ve i20

to jedno poglavlje u svakom itaocu bez izuzetka neizbjeno mora izazvati neto to automatski izaziva odreeno neprijateljstvo prema meni osobno. Ako emo pravo, nije to ono to me najvie brine. Brine me injenica to, na osnovu svega izloenog u prvoj glavi, ma cjelovita linost u kojoj spomenuto Ja igra vrlo malu ulogu, djeluje ovdje proturjeno u odnosu na osnovnu zapovijed mog uvaenog duhovnog uitelja Nasradina Hode. Ta zapovijed glasi: "Ne diraj u osinje gnijezdo". Ali moja briga je uminula zato to sam se sjetio stare izreke: "Vrijeme lijei sve" i shvatio da e neprijateljstvo koje italac bude osjetio svakako nestati. Poslije toga vie me ni najmanje ne brine to to nisam posluao savjet Nasradina Hode, meutim u obje nedavno naene "due" zapoeo je novi proces; prelazei u neobian svrab, on me je doveo skoro do nepodnoljivog bola u predjelu neto ispod savitljivog dijela mog napaenog pleksusa (ispod rebara). Stop, stop. Taj bol je izgleda uminuo i u dubinama moje svijesti, tonije podsvijesti, pojavljuje se neto to me uvjerava da e on potpuno nestati; rije je o tome da sam se sjetio jo neega od narodne mudrosti i shvatio da ak i kada postupam suprotno od zapovijedi potovanog Nasradina Hode, nenamjerno slijedim princip najarobnijeg narodnog genija, malo poznatog u svijetu, ali nezaboravnog za svakoga tko ga je makar jednom vidio Karapeta iz Tiflisa. - Da, nema druge, sada, kada se moj uvodni dio toliko razvukao, vie nema znaaja to to u ga razvui jo malo da bih vam ispriao o tom izvanrednom Karapetu iz Tiflisa. Prije svega, moram da kaem da se prije 20 ili 26 godina na tifliskoj eljeznikoj stanici mogla uti parna pitaljka. Ona je gudila svakog jutra i budila eljezniare, a poto se tifliska eljeznika stanica nalazila na brdu, pitaljka se ula u itavom gradu, te je tako budila ne samo eljezniare, ve i sve stanovnike Tiflisa. Tifliska gradska uprava, koliko se sjeam, ak je nekoliko puta slala dugake poslanice i albe eljeznikoj upravi zbog remeenja jutarnjeg sna svojih graana. Putanje pare u pitaljku bilo je svakodnevna obaveza upravo spomenutog Karapeta koji je radio na stanici. On je svakog jutra prilazio uetu pomou kojeg je putao paru u pitaljku. Prije nego to e ga povui, irio bi ruke na sve strane i sveano, kao mujezin na minaretu, poinjao uglas da vie: "Dabogda vam majku...! Oca vam dabogda...! Dabogda vam djeda najvie... Dabogda vam oi, ui, nos, slezena, jetra, crijeva...!" i tako dalje. Ukratko, on je najprije uzvikivao sve kletve koje je znao, i tek poslije toga potezao ue. Kada sam uo za Karapeta i taj njegov obiaj, poao sam jedne veeri da ga posjetim, ponijevi sa sobom mjeinicu kahetinskog vina. Poto smo obavili neizostavni sveani ritual razmijene zdravica, upitah ga, pazei naravno na sva pravila utivosti, zato tako postupa. On u cugu ispi svoju au i, poto otpjeva poznatu i na gozbama obaveznu gruzijsku pjesmu "Popio jo jednom, mladii", poe polako da odgovara na moje pitanje. Vidim da vi pijete vino drugaije od ostalih, tj. ne zato da se pokaete, ve sasvim asno. Za mene je ve to dokaz da ne liite na nae inenjere i tehniare koji su me namuili svojim pitanjima, i da se za moje ponaanje ne zanima tek iz radoznalosti, ve iz istinske elje za znanjem. Zato hou, i ak smatram svojim dugom, da poteno priznam sve o najdubljim razlozima svoga ponaanja, to jest da detaljno objasnim sve to me je dovelo do toga." Zatim je ispriao sljedee: Ranije sam na stanici radio nou - istio sam parne kotlove, ali kada je postavljena parna pitaljka, naelnik stanice, oigledno smatrajui da je u mojim godinama teko bavit se tako tekim poslom, povjeri mi samo jedan zadatak: da putam paru u pitaljku, to sam i poeo uredno da izvravam, svakog jutra i svake veeri.21

Ve poslije prvog tjedna moje nove slube primijetih da se najmanje sat ili dva poslije izvrenja svoje obaveze nisam osjeao kako treba. Kada se to udno osjeanje, poto je iz dana u dan raslo, na kraju pretvorilo u stalnu i pravu uznemirenost, zbog ega sam izgubio apetit za svoja omiljena jela, dobro sam se zamislio. Mnogo sam razmiljao, pomiljao sam na ovaj ili onaj razlog, razmiljao sam idui na posao i s posla, ali nita nisam mogao ak ni da pretpostavim. Tako je to trajalo oko 6 mjeseci, dlanove mi ve prekrie uljevi od ueta privezanog za parnu pitaljku, kada odjednom, potpuno neoekivano i sluajno shvatih razlog svog nemira. Ono to me je podstaklo da doem do pravilnog zakljuka, koji se pretvorio u vrsto uvjerenje, bio je jedan uzvik koji sam uo u prilino neobinim okolnostima. Jednog jutra, jo nedovoljno ispavan, poto sam itavu prvu polovinu noi proveo na krtenju devete keri moga susjedi, a drugu polovinu itajui vrlo zanimljivu knjigu iji je naslov bio "Snovi i crna magija", na koju sam sluajno nabasao, urio sam na posao, pitaljki, kada odjednom vidjeh na oku bricu koji je, kao to je poznato, radio u gradskoj upravi i koji me pozva prstom. Meu obavezama tog brice bila je i ova: trebalo je da u odreeno vrijeme, u pratnji pomonika koji je gurao specijalna kolica, obilazi grad i lovi sve pse na ijim ogrlicama nije bilo metalnih ploica s potvrdom o plaenom porezu. Zatim je te pse odvodio u gradsku klaonicu gdje su ih tri tjedna drali o troku grada i hranili iznutricama. Ukoliko po isteku toga vremena vlasnici ne bi dokazali svoja prava na njih i ne bi platili porez, te pse su s izvjesnom ceremonijom i odgovarajuom ozbiljnou ubacivali u cijev koja je vodila u specijalno pripremljenu pe. Ubrzo poslije toga, na drugom kraju te udesne i korisne pei, s uzbudljivim klokotanjem pojavljivala se odreena koliina prozrane i idealno iste masnoe, koja je za raun otaca naeg grada odlazila na proizvodnju sapuna i jo kojeega; takoer, s nita manje prijatnim uborom, izlijevala se odreena koliina sirovine pogodne za ubrivo. Moj prijatelj brico, hvatao je pse na jednostavan i vrlo vjet nain. On je negdje nabavio staru, vrlo veliku ribolovnu mreu, koju je zgodno spakiranu nosio na leima za vrijeme svojih originalnih ekskurzija po sirotinjskim dijelovima naeg grada, poduzimanih u ime trijumfa humanosti. im bi se neki "pas bez pasoa" naao u njegovom vidnom polju, on bi mu se bez urbe, ali s vjetinom pantera, prikradao sve blie i ugrabivi pogodan trenutak, kada bi pozornost rtve privuklo neto drugo, nabacivao na psa mreu, i ovaj bi bio uhvaen. Zatim bi dogurao kolica s kavezom privrenim na njima i oslobaao psa iz mree tek toliko da ga zatvori u kavez. U trenu kada me je moj prijatelj brico zaustavio, on je upravo ekao zgodan trenutak da nabaci mreu na novu rtvu koja je stajala u blizini i mahala repom. Moj prijatelj se upravo spremao za skok, kada su odjednom zazvonila zvona na susjednoj crkvi, pozivajui narod na jutarnju molitvu. Ta neoekivana zvonjava koja se zaula u jutarnjoj tiini, uplaila je psa i on je odskoivi u stranu strugnuo niz ulicu svom, sebi svojstvenom brzinom. To je toliko razbjesnilo bricu da mu se kosa digla na glavi i on je, bijesno bacivi mreu na trotoar, pljunuo preko lijevog ramena i viknuo: - avo da ga nosi, gdje ba sada nae da zvoni! im je taj uzvik prodro u moj misaoni aparat, u njemu su poele da se roje najrazliitije misli koje su me, na kraju kreveta, dovele do tonog razumijevanja uzroka onog nesvjesnog nemira o kome sam vam ve govorio. Bijah ljut to se ranije nisam dosjetio tako jednostavne i jasne misli.22

itavim svojim biem osjetih da moje uee u drutvom ivotu nije moglo izazvati nita drugo, do to osjeanje koje me je pratilo u posljednje vrijeme. I zaista, svi kojima je slatki jutarnji san bio prekidan zvukom moje pitaljke, bez sumnje su kleli na sve mogue naine, i to upravo mene, koji sam bio uzrok te paklene buke uslijed koje su se na mene sa svih strana slijevali valovi bijesa. Tog znamenitog jutra, poto sam izvrio svoje obaveze, sjeo sam u krmi u svom uobiajenom mranom raspoloenju i dorukovao; razmiljajui dalje, rijeih da i sam treba blagovremeno da ponem da proklinjem sve one koji negoduju zbog rezultata moga truda, kao to je upravo i savjetovala knjiga koju sam te noi itao. I dok me svi oni koji se jo nalaze u kraljevstvu snova, tj. izmeu sna i jave, budu proklinjali, te kletve vie nee imati nikakvog efekta. I zaista, od vremena kada sam poeo tako da postupam, nam vie osjeao nikakav bezrazloni nemir. Sada, strpljivi moj itaoe, prvo poglavlje se zaista zavrava. Treba samo da se potpie. Onaj, koga su... Stop! Netona formulacija! Nema ale s potpisima! Inae e mi se dogoditi isto ono to mi se dogodilo u jednoj srednjoeuropskoj zemlji kada sam morao da dam svoju desetogodinju plau za kuu u kojoj sam stanovao samo 3 mjeseca, zato to sam stavio potpis po kome sam se obavezao da ugovor o najmu svake godine obnavljam. Poslije ovoga, kao i poslije mnogih slinih ivotnih iskrenja moram biti vrlo, vrlo oprezan prema svemu to ima veze s potpisivanjem. Ali, dobro. Onaj koga su u djetinjstvu zvali Tati, u ranoj mladosti, "crnpurasti", jo kasnije "Crni Grk", u zrelim godinama "Tar Turkestana", neak kneza Muhranskog, a sada mesje ili mister Gurdijev ili, najzad, naprosto "uitelj plesa".

23

Poglavlje 2 PROLOG, ILI KAKO SE BELZEBUB NAAO U NAEM SUNEVOM SUSTAVUTo se, prema objektivnom raunanju vremena, dogodilo 223. godine od stvaranja svijeta ili, kako bi se reklo ovdje na Zemlji, 1921. godine od roenja Kristovog. Kozmiki brod "Karnak" je letio kroz Svemir. Napustivi prostor "Asoparatsati", koji se nalazio usred Mlijenog puta, on je letio s planete Karatas u zvjezdanom sustavu "Papdnoh", ije se sunce zove Polarna Zvijezda. Na kozmikom brodu nalazio se Belzebub sa svojim roacima i prijateljima. On se uputio na planetu Revozvrander, gdje je trebalo da se odri konferencija na kojoj je, na inzistiranje svojih starih prijatelja, i sam pristao da sudjeluje. Samo ga je uspomena na staro prijateljstvo potakla da poziv prihvati, jer vie nije bio mlad i tako dugo putovanje, s neizbjenim prateim tekoama, za njegove godine nije bilo jednostavan naum. Neto prije tog putovanja Belzebub se vratio kui na svoju rodnu planetu Karatas s kojom je, iz razloga koji nisu od njega zavisili, vie godina bio razdvojen, proivjevi ih u uvjetima stranim njegovoj prirodi. Te duge godine bile su za njega teke i podrazumijevale su stjecanje iskustava neprihvatljivih za njegovu sutinu, te nisu mogle, a da ne ostave znaajan trag u sadanjosti. Vrijeme je prema njemu bilo neumoljivo i ti neobini uvjeti egzistencije pretvorili su Belzebuba, istog onog Belzebuba koji je bio neobino snaan, sjajan mladi, u nita manje neobinog starca kome su godine dale mudrost. Prije mnogo godina, kada je Belzebub ivio u zaviaju, na planeti Karatas, bio je, zahvaljujui svom stvaralakom intelektu, primljen na rad u Veliki Sunani Apsolut, mjesto stalnog boravka Vjenog Tvorca. Tu je Belzebub, kao i drugi njemu slini, postao sluga Njegove Vjenosti. I tada, zbog svog mladalaki nezrelog Uma, kakav je bio i pravac njegovih utokljunih misli s jo neizbalansiranim asocijacijama, misli zasnovanih na ogranienom razumijevanju, to je za nezrele linosti prirodna stvar - Belzebub je u vladi svijeta vidio neto to mu se uinilo "neloginim" i, imajui podrku svojih prijatelja, isto tako nezrelih kao i on, upleo se u neto to nikako nije trebalo da ga se tie. Zbog snage i plahovitosti Belzebubove prirode, to uplitanje je, podrano njegovim drugovima, uskoro obuzelo sve umove i dovelo centralno carstvo Megalokozmosa na ivicu provalije. Saznavi za to, Predvjeni je, bez obzira na svu svoju blagost i pratanje, bio prisiljen da Belzebuba zajedno s njegovim suborcima protjera u udaljeni kutak Svemira, u zvjezdani sustav Ors, iji ga stanovnici nazivaju naprosto - "Sunev sustav"; kao mjesto progonstva odredio je jednu od njegovih planeta, planetu Mars, uz dozvolu da se moe nastaniti i na drugim planetima, ali samo u granicama tog Sunevog sustava. Meu prognanicima, osim Belzebuba i njegovih prijatelja, bilo je i mnogo onih koji su naprosto simpatizirali njega ili nekoga iz njegovog najblieg okruenja, njegove podinjene ili njegove prijatelje. Svi su oni stigli sa svojim porodicama u ta daleka mjesta i uskoro su na planeti Mars stvorili itavu koloniju "tricentrinih bia", nekada nastanjenih na raznim planetima centralnog dijela naega Velikoga Svemira. Ti stanovnici, tako strani toj planeti, adaptirali su se malo po malo na novu ivotnu sredinu i, da bi skratili duge godine izgnanstva, mnogi od njih su poeli da osvajaju nova mjesta na Marsu, kao i na susjednim planetima; sve to u Centru skoro da nije bilo ni primijeeno, zbog udaljenosti i siromatva tih naseobina. Tako su prolazile godine i mnogi od tih prognanika su se na osobnu inicijativu ili pod pritiskom opih okolnosti preselili s Marsa na druge planete, dok je Belzebub s najbliima24

ostao na planeti Mars, gdje je uredio manje podnoljiv ivot. Jedno od njegovih glavnih dostignua bilo je to to je na planeti Mars izgradio "opservatoriju" za promatranje udaljenih objekata Svemira, to je bilo vrlo dobro, kao i za izuavanje ivotnih uvjeta na oblinjim planetima; vremenom, opservatorija je postala vrlo poznata i, ak, znamenita u itavom Svemiru. Iako je sunev sustav Ors bio zapostavljen zbog njegove udaljenosti od Centra, kao i iz mnogih drugih razloga, Vrhovni Svetitelji Kozmosa, koji su se nalazili u okruenju naeg Vjenog Tvorca, slali su s vremena na vrijeme Vjesnike na planete tog zvjezdanog sustava da bi, koliko je to mogue, regulirali egzistencijalne procese tamo nastanjenih stvorenja s tri centra miljenja, i dovodili ih u sklad s opom svjetskom harmonijom. I tako je, na jednu od planeta tog Sunevog sustava pod nazivom Zemlja na Predvjeni poslao vjesnika Ajatu imaa. A Belzebub je, tom prilikom, izvrio specijalni zadatak, krajnje neophodan za tu misiju; i Vjesnik je, vrativi se u Sunani Apsolut, zamolio Njegovu Vjenost da oprosti nekada mladom i vatrenom, a sada ivotnim iskustvom pouenom Belzubu. Razmotrivi molbu Ajate imaa, uzevi takoer u obzir skroman i osmiljen Belzebubov ivot, Tvorac mu oprosti i dopusti da se vrati u domovinu. Tako se Belzebub poslije dugog odsustva ponovno naao u Centru Svemira. Njegov utjecaj i autoritet ne samo da nisu opali za vrijeme progonstva, ve su, usprkos izgnanstvu, znatno porasli, poto je svima iz njegovog okruenja bilo jasno da su tokom dugih godina koje je Belzebub proveo u neuobiajenim okolnostima, njihova znanja i iskustvo postali vei i ozbiljniji. Dakle, kada su se na planetima zvjezdanog sustava Pandnoh odigrali izvjesni dogaaji od ogromne vanosti, stari Belzebubovi prijatelji se odluili da preu u akciju i pozvali su ga na konferenciju posveenu tim dogaajima. Eto zato je Belzebub s roacima i najbliim suradnicima krenuo na tako dugo putovanje kozmikim brodom "Karnak" s planete Katas na planetu Revozvrander. U vrijeme kada se dogaa naa pria, itav prostor kozmikog broda "Karnak" ispunili su kako oni koji su na njemu slili, tako i oni koji su sebe nazivali "onima koji aktivno misle". Meu putnicima se nalazio i vrlo lijep djeak koji se uvijek nalazio u Belzebubovoj blizini. To je bio Hasejn, sin Tulufa, Belzebubovog sina ljubimca. Belzebub je svog unuka prvi put vidio poslije svog povratka iz progonstva i, ocijenivi da ovaj ima dobro srca, kao i zahvaljujui onome to se naziva "zovom krvi", odmah se za njega vezao. Poto se to dogodilo upravo onda kada je umu mladog Hasejna bio potreban razvoj, a Belzebub je sada imao mnogo slobodnog vremena, on je na sebe preuzeo odgovornost za obrazovanje svog unuka i zato je, ma gdje se nalazio, unuk uvijek bio pored njega. Hasejn je, opet, tako zavolio svoga djedu, da se ni na korak nije odmicao od njega i udno je upijao sve emu ga je Belzebub uio. Za prvu besjedu, Belzebub, Hasejn i odani stari sluga Ahun okupili su se na najviem nivou broda, to jest na gornjoj palubi, pod "kalpokrakonisom", jednom vrstom kupole, razgarajui i promatrajui beskrajno prostranstvo. Belzebub je priao o Sunevom sustavu u kome je proveo mnoge godine. On je upravo opisivao osobine planete pod nazivom "Venera", kada mu je javljeno da kapetan eli da razgovora s njim, to je Belzebub prihvatio.

25

Poglavlje 3 ZATO JE KASNILO SPUTANJE "KARNAKA"Ubrzo poslije toga uao je kapetan i, pozdravivi Belzebuba sa svom utivou koja odgovara njegovom rangu, rekao: - Vaa Milosti! Dopustite mi da zatraim od vas autoritetan savjet. Upravo se na naem kursu nalazi "neizbjena smetnja" koja predstavlja prepreku za nae kretanje najkraim putem. Ona se nalazi (ukoliko budemo slijedili planirani kurs) na dva "kipreno"3 leta, tj. na putu naeg broda kroz zvjezdani sustav "Vuanik". Upravo na tom djelu nae marrute, sat prije nas, nai e se velika kometa koja pripada zvjezdanom sustavu "Sakur" ili, kako ga ponekad nazivaju "Medkep". Na taj nain, ako se budemo drali predvienog kursa, neizbjeno emo naii na mjesto kojim je ve prola ta kometa. A, kao to je Vaoj Milosti svakako poznato, ta opasna kometa uvijek za sobom ostavlja trag koji se sastoji iz ogromne koliine "zilnotraga" (na Zemlji se ta materija naziva cijanovodonina kiselina) koji, prodirui u planetarna tijela, naruava njihove najvanije funkcije i to traje sve dok on ne iezne. Ja sam najprije odluio, nastavio je kapetan, da izbjegnem susret sa "zilnotragom", tako to u promijeniti kurs broda i zaobii to mjesto, ali to e znatno poveati vrijeme naeg putovanja. S druge strane, ekanje da "zilnotrag" nestane trajat e jo due. Nisam mogao sam da odluim kojoj od ove dvije mogunosti da dam prednost i zato sam se usudio da se obratim vama, Vae Prepodobije, radi pomoi i mudrog savijeta. Kada je kapetan prestao da govori Belzebub je, razmislivi trenutak, ovako odgovorio: - Uistinu, ne znam to da vam posavjetujem, dragi kapetane, a, uzgred, u Sunevom sustavu gdje sam proveo mnogo vremena, na planeti po imenu "Zemlja", pojavila su se i jo uvijek na njoj ive vrlo udna tricentrina bia. Meu njima na jednom kontinentu, koji se zove "Azija", dola je na svijet vrlo mudra tricentrina linost po imenu "Nasradin Hoda". Za svaku neobinu situaciju, bitnu ili sasvim nevanu za one koji ive ovdje, taj zemaljski mudrac Nasradin Hoda nalazio je izreku koja pomae da se problem rijei. A poto su sve njegove izreke bile ispunjene osjeanjem istine, ja sam se takoer uvijek njima rukovodio trudei se da tamo gdje se nalazim stvorim prihvatljive uvjete za egzistenciju. I u sadanjoj situaciji, dragi moj kapetane, elim korisno da primijenim jednu od njegovih mudrih izreka. U tekoj situaciji poput ove nae on bi vjerojatno rekao: "Ne moete preskoiti osobna koljena i besmislen je pokuaj da se poljubi vlastiti lakat." Ja kaem isto to i jo dodajem: ne treba nita poduzimati. Kad se suoimo licem u lice s dogaajem izazvanim silama koje neizmjerno premauju nae vlastite, treba se povinovati. Jedino pitanje koje vi trebate rijeiti jest - ekati ili zaobii opasnu zonu. Vi kaete da e obilaenje znatno produiti nae putovanje, ali ekanje e biti jo due. Prema tome, dragi moj komandiru, ako birajui direktan let gubimo manje vremena, o emu onda da razmiljamo? Uz to, zato ne bismo, smanjujui habanje izvanrednog motora naeg broda, putovanje zavrili neto ranije? Meutim, ako zaobilazni let moe donijeti naem brodu makar i najmanju tetu, onda, po mom miljenju, prednost treba dati drugom prijedlogu i zaustaviti se negdje dok se na put ne3

Kipreno = vremenska jedinica, cca 1h

26

oisti od opasnog "zilnotraga". Na kraju krajeva, tako emo sauvati na brod od nepotrebnih gubitaka vezanih za dodatni rad motora tokom obilaenja. A vrijeme prinudnog zadravanja pokuat emo da ispunimo neim to e nam svima biti korisno. Na primjer, ja bih s velikim zadovoljstvom popriao s vama o suvremenim kozmikim brodovima uope, i o naem brodu posebno, kao i o mnotvu pronalazaka o kojima ja za sada nita ne znam, zato to sam dugo odsustvovao. U moje vrijeme ti ogromni transgalaktiki brodovi bili su vrlo komplicirani i vrlo glomazni tako da je skoro polovina njihove snage odlazila na transport goriva, potrebnog za njihov let. Suvremeni kozmiki brodovi su luksuzni i prostrani. Oni pruaju velike mogunosti, tako da je boraviti i putovati na njima pravo blaenstvo. Ponekad se ak zaboravlja da je nekada bilo nemogue otii na bilo koju planetu i ja bih bio sretan da ujem kako je stvarano to udo i kako rade suvremeni kozmiki brodovi. A sada idite, dragi moj komandiru, i pripremite sve to je potrebno za zaustavljanje broda. A kada budete slobodni vratite se i mi emo vrijeme neizbjenog zadravanja provesti u svima nama korisnim razgovorima. Kada je kapetan izaao, Hasejn skoi i poe da igra i uda dlanom o dlan, viui: - O, kako se radujem, kako se radujem svemu tome! Belzebub je, pravei se ravnoduan, gledao kako njegov ljubimac, prepun radosti, iskazuje svoja osjeanja, ali stari Ahun nije mogao da se uzdri i prijekorno je zavrtio glavom mrmljajui u sebi kako je djeak izrastao u "egoistu". uvi kako ga je Ahun nazvao, Hasejn stade pred njega u stavu mirno i vragolasto ree: - Ne ljuti se na mene, dragi Ahune. Razlog moje radosti nije egoizam, ve naprosto sretna okolnost. Jer, ti si sve uo, zar ne? Moj najdrai djedica ne samo da je odluio da se zaustavimo, ve je obeao kapetanu besjede s njim. A ti odlino zna da besjede moga djeda uvijek vode u prie o mjestima gdje je on boravio, i ti zna kako on divno pria i koliko se mnogo novog i zanimljivog kristalizira u naoj svijesti zahvaljujui tim besjedama. Gdje je tu egoizam? Zar nije djedica vlastitom slobodnom voljom, razmislivi o svim nepredvienim okolnostima, mudro rijeio da brodu treba dati stanku koja oigledno nee mnogo poremetiti njegove planove? Meni se ini da mili djedica ne treba da uri. Sve to mu je potrebno za odmor i udobnost na "Karnaku" postoji; ovdje takoer ima mnogo onih koji ga vole i koje on voli. Nije li on rekao da ne treba da se suprotstavljamo silama koje premauju nae vlastite snage, dodavi da mi ne samo da im se neemo suprotstavljati, nego emo ih prihvatiti s potovanjem, neprekidno hvalei i blagosiljajui mudra i udesna djela naeg Stvoritelja? Ne radujem se ja neuspjehu, ve tome to e nam nepredvieno iskuenje, poslano odozgo, pruiti mogunost da provedemo vie vremena u besjedama s mojim dragim djedicom. Zar sam ja kriv to se pokazalo da su po mene te okolnosti tako eljne i povoljne? Ne, dragi Ahune, ne treba da me kori, ve da mi se prikljui u izraavanju zahvalnosti Izvoru svega postojeeg milou Bojom. Za sve to vrijeme Belzebub je s osmjehom paljivo sluao svoga ljubimca i, kada je Hasejn zautio, on ree: - U pravu si, dragi moj Hasejne, i da bih to potvrdio, jo prije nego to se kapetan vrati, ispriat u ti neto to e ti se dopasti.. uvi to, djeak pritra Belzebubu, sijede mu u krilo i malo razmislivi ree: - Dragi djedice, ve si mi toliko toga ispriao o Sunevom sustavu u kome si proveo tolike godine, da27

ja ve sada mogu prema vlastitom shvaanju da nastavim opisivanje prirode tog dalekog dijela Svemira. Ali mene zanima da saznam postoje li u tom zvjezdanom sustavu bia s tri centra miljenja i posjeduju li ona nadtjelesne sutine ili via tijela skrivena u sebi? Eto to bih eo da ujem od tebe - rekao je Hasejn, gledajui ushieno u djeda. - Da - odgovori Belzebub - stvorenja s tri centra miljenja nastanjuju skoro sve planete tog zvjezdanog sustava i nadtjelesne sutine postoje u skoro svakome od njih. Nadtjelesne sutine, ili, kako se one zovu na nekim planetima tog zvjezdanog sustava, due, imaju tricentrina bia nastanjena na svim planetima, osim bia koja su, prije nego to su ih dotakle emanacije Najsvetijeg Sunanog Apsoluta, iz raznih razloga izgubila energiju i ne sadre ivotnu silu potrebnu za formiranje nadtjelesnih sutina. Naravno, moj djeae, na svakoj planeti zvjezdanog sustava tijela bia s tri centra miljenja dobivala su vanjsku formu u skladu s prirodom te planete, prilagoenu svim njenim osobi