Uspenski - Razgovori s Vragom

8/14/2019 Uspenski - Razgovori s Vragom

1/59

PPetrDemjanovi Ouspensky

Petr Demjanovi Ouspensky

Razgovori s Vragom

Prevela

Milena Benini

SadrajUvod7Izumitelj 29Dobroudni vrag 109UVODJcarskoj Rusiji, vragovi i demoni bili su vrlo stvarni sudionici ljudskog ivota. Popularna je mata vidjeladjelovanje neljudskih bia u svakoj situaciji koja bi se dogodila, u rijekama, poljima i umama, udomovima i na nebu. Slaveni su potomci azijskih hordi koje su tisuljeima ivjele pod utjecajemarobnjaka i ama-na; nakon to su preli na kranstvo, zadrali su mnoga svoja atavistikavjerovanja. Mit koji je u Rusiji bio vrlo rairen tumaio je demone kao potomke Adama i Eve, koji suimali dvanaest parova djece. Jednom kad ih je Bog posjetio, Adam je sakrio polovicu svoje djece, jerje preao granicu od est parova koju mu je Bog bio propisao. Onih dvanaestoro koji nisu dobili Bojiblagoslov bili su preci rase demona koji sve otad mue ovjeanstvo. Takoer je bilo raireno ivjerovanje da Satan, Zloinac, nije Boje stvorenje, ve neovisna sila koja je doprinijela stvaranjusvijeta podinjujui ga vremenu i smrtnosti. Vrag (Diavol) ima svoj vlastiti veliki dvor podreenihvragova ija je zadaa izvrtati planove Boga, Duha Dobrog. Vragovi nisu neprijatelji ljudi osim

ukoliko su ljudi prijatelji Boga. Oni su ti koji su odgovorni za sav tehniki napredak: od njih jeovjeanstvo nauilo vjetinu obrade metala, kuhanja i vrenja pia; Vrag je osobno otkrio vatru,izgradio prvi mlin, i konstruirao prva kola. Umijee itanja i pisanja jedan je od njegovih velikih darovaovjeanstvu. Svi su ti darovi bili namijenjeni tome da ovjeka uine neovisnim o Bogu, i time prekinuvezu kroz koju je ovjek mogao pomagati Bogu u upravljanju svijetom. U tome svojstvu, Vrag je"lukavac" (Lukhavi) koji se pojavljuje u staroslavenskim verzijama Oenaa, u rijeima "Izbavi nas od

lukavca".Postoji i posve drugaija vrsta vraga, nazvana ort, koji je vie mora nego iskuenje. On je saveznikvjetica i arobnjaka koji zazivaju neiste duhove. I opet, postoje bezbrojne vrste demona, duhova,vila i drugih neljudskih bia ije su aktivnosti jo prisutnije u ljudskom ivotu nego stoje to sluaj ukeltskoj mitologiji. Najstranija od njih je Baba Jaga, krupna i mona enska figura koja igra vanuulogu u slavenskim legendama. More ili Mare koje mue ovjeanstvo prepoznatljive su kao Mara uhinduistikim i budistikim legendama o iskuenjima Krine i Gautama Budhe. Deriva-tivna Kikamoraistonih Slavena postaje vodei duh uma i stepa. (Cijela bi se knjiga mogla napisati o vrstamaprirodnih duhova i njihovoj ulozi u ivotu Slavena.) Postojali su i kuni demoni koji su, ako ih se drizadovoljnima, mogli biti prijatelji svakoj obitelji, ali kad bi se razljutili, donosili su nesreu. Sve bolesti inesree pripisivane su demonima, od kojih je svaki vladao pojedinom zarazom.10Ova kratka skica dovoljna je da pokae zato je Ouspenskv, odrastao u umama, relativno skromnog,ali drevnog podrijetla, smatrao prirodnim da uzme vraga kao junaka svoje prie, kao to e to iGurdjieff kasnije uiniti u Belzebubovim priama unuku. Postoji, meutim, kljuna razlika u tome to jeBelzebub opisan kao izvanzemaljsko bie, dok su vragovi Ouspenskoga doista slavenski u svojojopsjednutosti materijalnim svijetom. Utjecaj manihejstva, koji je prodro u Rusiju u drugom stoljeunae ere, vidi se u fanatinoj mrnji koju Ouspenskv osjea prema materijalizmu, ije otje-lovljenje vidiu marksizmu i ruskoj revoluciji.Ouspenskv je imao obiaj priati kako su u njegovoj obitelji imena Petar i Damjan' jedno za drugimprelazila s oca na sina kroz mnogo generacija. Tradicionalno, Damjani su bili asketski mrzitelji svijeta,a Petri veseli ljubitelji ivota. Tvrdio je da su u njega ule obje te osobine. I doista, bio je to ovjek sdvije suprotstavljene prirode, a taj je dualizam obojio i njegov ivot i njegovo pisanje. Upoznao sam ga1920., ubrzo nakon to je s Kavkaza stigao u Konstantinopolj sa svojom enom, Sofijom Grigorovnom,njenom keri, i njenim godinu dana starim sinom Leonidom, koga smo svi zvali Lonja. Grad je bio


2/59

prepun turskih vojnika na povratku, saveznike vojske u okupaciji, i desetaka tisua ruskih izbjeglica.Ouspenskv je pronaao sobu za svoju obitelj na Bijuk Adi - to jest, Prinkipou za Levantince, ili L'Ile desPrinces za strance. Sa sobom su iz Rusije donijeli vrlo malo toga, a Ouspenskv je morao pronainain da izdrava sebe i svoju obitelj poduavajui engleski, koji je i sam slabo govorio, za Ruse kojisu se nadali otii uImena samog Ouspcnskog, nap prcv11

Englesku u oekivanju sloma revolucije koji su pouzdano oekivali. Skoro svi Rusi koje sam upoznaou to vrijeme pravili su planove za povratak u Rusiju. Ouspenskv nije imao takvih iluzija i bojao se,upravo suprotno, da e se boljevizam proiriti kroz Njemaku i, preko Njemake, po cijeloj Europi.Vjerovao je kako bi Engleska mogla izbjei revoluciju koja se sprema tako to e se vrsto povezati saSjedinjenim Dravama.Jo jedan Rus koji je znao da je carska Rusija, a moda ak i "Sveta Rusija" zauvijek nestala, bio jeAleksandar Lvov, bivi pukovnik Carske konjike garde i lan najvie ruske aristokracije, koji seodrekao zemlje i titule da bi slijedio Tolstoja. On se izdravao izraujui cipele, zanatom koji je izuiokako bi postao dijelom proletarijata. Godine 1920., Lvov je odsjeo s gom Bea-umont, koja e kasnijepostati mojom suprugom, u njenom stanu, u velikoj drvenoj kui u blizini njemake ambasade. Jednogdana, Lvov je upitao gu Beaumont bi li jedan njegov prijatelj mogao iskoristiti njenu dnevnu sobu zasastanke okultne skupine. Voa te skupine bio je Ouspenskv, koji je poeo dolaziti iz Prinkipoaredovito svake srijede i odravati sastanke s kakvih dva-deset-trideset Rusa. On i ja ubrzo smo sesprijateljili i poeo mi je priati o zapanjujuem "Sustavu" koji ga zanima. Otprilike u isto to vrijeme, aliu posve drugaijim okolnostima, upoznao sam Gurdjieffa, autora toga "Sustava", i nekolicinu njegovihuenika koji su zajedno s njim doli iz Tbilisija.Godine 1921. Ouspenskv mije pokazao engleski prijevod svoje knjige Tertium Organum, koji je upravodobio od Nikija Besarabova. Stigao mu je telegram od12Ilady Rothermere, koja je u to vrijeme bila u New Yorku, i zvala ga da se susretnu u Engleskoj. U to jevrijeme postojala opa uputa za britanske konzule da smanje vize za ruske emigrante, ali ja sam uspiouvjeriti britanski konzulat kako je Ouspenskv vrlo poeljan posjetitelj, te sam pribavio vize za njega injegovu obitelj. Kad sam se 1922. vratio u London, pridruio sam se skupini koju su vodili Orage iMaurice Nicoll, kojoj je Ouspenskv razotkrivao zapanjujui korpus psiholokih, kozmolokih ipovijesnih zamisli koje su predstavljale Gurdjieffov "Sustav", te ih je upoznavao s njegovim tehnikamasamorazvoja.im sam se 1922. smjestio u Londonu, postao sam aktivnim lanom kruga oko Ouspenskoga. Skorosvakog tjedna sastajao sam se s njime privatno u njegovu stanu u Ulici Gwendwr u zapadnomeKensingtonu. Zajedno bismo radili na prevoenju njegovih knjiga s ruskog. Bio je vrlo spremanrazgovarati o svome ranom ivotu i iskustvima koja su ga navela da povjeruje kako su nai uobiajenipogledi na vrijeme, tvar i samo postojanje tek iluzije. Ti su se razgovori esto nastavljali do pola noi u jednom kineskom restoranu u Ox-ford Streetu koji je Ouspenskv smatrao posebno ugodnim. Bio jepoznavatelj egzotine hrane iz mnogih zemalja, i imao tako profinjen ukus za kineski aj daje postaolanom odabrane grupe koju bi Twinings iz Stranda svake godine pozivao da daju svoje miljenje onovoj berbi.U razgovoru, Ouspenskv je iskazivao duboki sukob izmeu svojih vjerovanja u zakon i red, svojemrnje prema boljevicima i svog prezira za nepismene mase13koji su dolazili sjedne strane njegove prirode, te svoje spoznaje da svi ljudi, vladali oni ili bivalivladanima, imaju jednako malo moi da promijene bilo to ili uine ono to naume. Njegovo osobnoodbacivanje materijalizma, koje se iskazuje u Razgovor ima s Vragom, proi-|, zlazi iz pogleda na ivotvrlo razliitih od Gurdjieffovaodbacivanja ljudskih pretenzija u njegovoj doktrini ovjeka kao stroja bez moi da bilo to uini. U to jevrijeme Ouspenskv radio na biljekama koje je napravio u razdoblju od 1915. do 1918., dok je bioGurdjie-ffov uenik, prvo u Rusiji a zatim na Kavkazu. On u to vrijeme nije imao ni najmanje namjereobjaviti taj materijal, ve je predloio da ga se naglas ita na sastancima naih grupa. U to vrijeme,sve vie ljudi u Londonu zanimalo se za sastanke Ouspenskoga, te on zbog toga nije imao vremenasam se sastajati sa svim grupama. Zato je meni i nekim drugima stavio u zadau da itamo iz njegovihknjiga te donekle objanjavamo njihov sadraj.Godine 1922. Ouspenskv se naradio ne bi li pomogao Gurdjieffu u pokretanju njegova Instituta zaharmonian razvoj ovjeka u Prieureu, u Fontainebleauu. Isprva smo se nadali da bi se Institut mogaosmjestiti u Londonu, ali britansko Ministarstvo vanjskih poslova odluno je savjetovalo Ministarstvu


3/59

unutarnjih poslova da odbije dozvole boravka za Gurdjieffa i njegovu skupinu. Bio sam svjestan dajevlada u Indiji smatrala Gurdjieffa ruskim agentom vrlo neprijateljski nastrojenim prema Britaniji, izakljuio sam da gaje dosje koji sam vidio u Turskoj slijedio u Englesku i predstavljao glavnu preprekustalnoj dozvoli da se nastani u ovoj14zemlji. ini mi se daje neprijateljstvo prema Gurdjie-ffu iz tih ranih dana ostalo jednako ivo sve dokraja njegova ivota, te tako objanjava injenicu to se nikad vie nije vratio u Englesku.

Narav Ouspenskoga bila je iznimno osjetljiva, i to to se uporno trudio dobiti potrebne dozvole govorimnogo o njegovoj vjernosti Gurdjieffu. Tek dvije godine kasnije, u proljee 1924., Ouspenskvje posvepromijenio svoj stav i svojim vlastitim uenicima savjetovao da vie nemaju nikakva posla sGurdjieffom. Prema Borisu Mouravieffu, koji je poznavao Ouspenskog u Rusiji i prvi put upoznaoGurdjieffa u Turskoj 1921., Ouspen-sky se okrenuo od Gurdjieffa zbog pitanja morala. U jednojneobjavljenoj studiji o Ouspenskom i Gurdjieffu, Mouravieff opisuje posjet Parizu odmah nakon Gur-djieffove skoro fatalne nesree 1921. i prisjea se kako je Ouspenskv eksplodirao: "Kad bi netko blizaktebi, bliski roak, ispao kriminalac, to bi uinio?" Takvi stavovi iskazuju asketsku, puritansku stranuprirode Ouspenskog, nesavladivu prepreku njegovu razumijevanju Gurdjieffa, koji se nije optereivaorazlikama meu ljudima - materijalist ili spiritualist, grub ili kultiviran, zao ili dobar - ve objektivnimznaenjem ljudskog ivota, ili, kako je sam govorio "smislom i znaenjem ljudskog postojanja nazemlji".Razlika se jo jae istie ako usporedimo knjige koje je Ouspenskv napisao prije i nakon svogasusreta s Gurdjieffom 1915. Reputacija Ouspenskoga, osobito u Rusiji prije 1914. i SAD-u poslije1945., poiva uglavnom na njegovom neobinom Tertium Organumu, ija15 je sredinja tema potreba da se prevazie logino razmiljanje ako elimo shvatiti prirodu stvarnogasvijeta. Zapadni itatelji Ouspenskoga poznaju uglavnom kroz tu knjigu, i kroz U potrazi za udesnim.Ona prva knjiga je skoro posve on, a ona druga skoro posve Gurdjieff. Izmeu njih dolazi Novi modeluniverzuma, koji je u velikoj mjeri pod utjecajem njegovih putovanja izmeu 1908. i 1915. Malo se znao tome razdoblju njegova ivota, a ja mogu govoriti samo o anegdotama koje sam uo od njega kroznae razgovore. Bio je uspjean novinar, povremeno radei za vodee ruske novine, ali ee kaoslobodnjak. U razdoblju izmeu 1908. i 1912. putovao je Europom i Sjedinjenim Dravama, piuilanke za novine u St. Petersburgu. Prva pria u ovoj knjizi, "Izumitelj", pokazuje njegovo poznavanjeNew Yorka u vrijeme kad je predsjednik SAD-a bio Theodore Roosevelt. Nikad nije bio na zapadnojobali, i rekao mi je da ali zbog toga, premda ne toliko koliko zbog nemogunosti da posjeti Japan.Godine 1912. ostvario je ambiciju da ode u Indiju s otvorenom narudbom da pie lanke za trojeruske novine. Upoznao je neke od najpoznatijih vogina toga vremena, ukljuujui tu i Auro-binda, kojije ve imao ustanovu u Pondicherrvju. Nitko ga se od njih nije dojmio. Kasnije je objasnio daje traio"pravo znanje", a pronaao samo svete ljude koji su moda dostigli osloboenje za sebe same, alinisu svoje metode mogli prenijeti drugima. Takoer je proveo neko vrijeme u Adhvaru na Madrasu, uglavnom stoeru Teozofskog drutva. Kasnije je volio priati priu o "ka-stinskom sustavu" u Adhvaru.U prizemlju su bili svi['< 16prirepci i neistaknuti posjetitelji. Prvi je kat bio rezerviran za podravatelje koji su drutvu davali novac ipodrku. Posljednji kat, s velikom terasom na krovu, bio je dom ezoterine skupine, pravihpoznavatelja teozo-fije. Ouspenskv se s uitkom sjeao kako je jednom uao u ezoterinu skupinupremda nije bio lan Teozofskog drutva i otvoreno je kritizirao njihovu osnivaicu, Helenu Blavatskv.Tvrdio je da u Adhvaru nije naao nita zbog ega bi poelio ostati.Produio je na Cejlon, koji mu se inio privla-nijim, i upoznao nekoliko najslavnijih bhikkua, te seuvjerio kako se na Cejlonu jo provode stare tehnike budizma. Ali i opet nije osjetio potrebu da seodrekne Zapada i postane monahom. Kasnije je napisao da ga nije zanimao put koji bi ga izolirao odzapadnog svijeta, koji dri klju za budunost ovjeanstva. To nije znailo da sumnja u postojanje

"kola", kako ih je on nazivao, u Indiji i Cejlonu, ali te kole vie nisu imale znaenje kao nekad.Takoer je dodao daje otkrio kako se veina tih kola oslanja na vjerske i religijske tehnike, koje jesmatrao nedovoljnima da se prodre u sutinsku stvarnost koju je traio.Kad se Ouspenskv vratio u Rusiju, cijeli tijek njegova ivota promijenio se zbog susreta s Gurdjieffom.Gurdjieffov sustav za harmonian razvoj ovjeka nudio je toliko mogunosti koje se nije moglo pronaini u budistikim spisima, Nikajama, ni u metodama thera-vadinaca toga vremena, daje Ouspenskvpronaao novu nadu. Ova je knjiga napisana prije tog susreta i, za razliku od kasnijih njegovih spisa,nije preraena u svjetlu onoga stoje nauio od Gurdjieffa. Moe ju se smjestiti17zajedno s Tertium Organumom i Ivanom Osokinom, meu "pravog Ouspenskog". Ivan Osokin je,


4/59

doista, u velikoj mjeri autobiografski, i iz njega moemo stvoriti predodbu o ivotu Ouspenskog ukoli. Prvi je put objavljena u Rusiji kao Cinemadrama, kao izraz Ouspen-skvjeva uvida u vjeitoponavljanje, ali ja sam uvjeren da je promijenio kraj nakon to je susreo Gurdjieffa, koji je i sampridodan u liku arobnjaka (da predstavlja "Posao", kako ga je Ouspenskv vidio), koji Osokinupokazuje nain da pobjegne iz ciklusa neprestanog neuspjeha koji zavrava samoubojstvom i u kojemje bio zarobljen.Ouspenskv i njegov koncept ljudske sudbine vidljivo je povezan s idejom "bijega". U kasnijim

godinama, ta potreba da se pobjegne od ponavljanja postala je skoro opsesivnom, stoje prenio nasvoje najblie sljedbenike, kao to su Rodney Collin Smith i dr. Francis Roles. Izbjegavanjeumijeanosti u proces svijeta povezivalo se s idejom bijega od ponavljanja. Poput mnogih drugihRusa, on je sanjao o kultiviranoj duhovnosti koja bi stvorila okruenje u kojem bi se prosvijeenanekolicina mogla povui iz svijeta i privatno dostii osloboenje. Taj ga san nikad nije do krajanapustio.Ouspenskv je, meutim, bio posve nesposoban slijediti Gurdjieffa u posljednjim stadijima njegovarada. Razlozi za to nisu relevantni za ovu knjigu, ali posljedica je bila to daje, nakon stoje u potpunostipodravao Gurdjieffa sve do trenutka njegova odlaska u Ameriku 1923., Ouspenskv posve promijeniomiljenje 1924., dok je Gurdjieff jo bio u Americi. Od tog trenutka pa do kraja ivota, nije imaoizravnih kontakata s18Gurdjieffom, premda je ostao strastveno zainteresiran za sve stoje Gurdjieff radio.Nakon prekida s Gurdjieffom, Ouspenskv se vratio svojim najranijim spisima i priredio kompilaciju kojuje objavio 1929. pod naslovom Novi model univerzuma. U to vrijeme, moji vlastiti odnosi s njim bili suvrlo bliski. Obojicu nas je zanimala priroda vremena i vjenosti, i vjerovali smo da bi vana otkria natome polju privukla pozornost na "Sustav" koji je Ouspenskv pripisivao koli mudrosti od koje smo sejo uvijek mogli nadati pomoi koja nam je trebala, bez potrebe da se prolazi kroz Gurdjieffa, kojeg jesmatrao "okaljanim kanalom". Novi model univerzuma je serija labavo povezanih eseja sazajednikom temom da su trenutne koncepcije ovjeka i univerzuma duboko pogrene i da e ihtrebati odbaciti. U jednom je trenutku razmiljao o tome da jedan od Razgovora s Vragom - mislim dase radilo o "Dobroudnom Vragu" - ukljui u Novi model univerzuma. Konano je odluio izostavitipriu jer se nije slagala s filozofskim karakterom knjige. (Veina tog materijala napisana je prije 1914. iobjavljena u ruskim novinama za koje je Ouspenskv radio kao novinar.) U to vrijeme, Ouspenskv je jouvijek pisao na ruskom, i poslao je jedan primjerak ruskog teksta u Pariz da ga na francuski prevedebarunica Rausch, dok je drugu kopiju na engleski prevodila ga Kent, i sama iz plemenite ruskeobitelji, i drugi Rusi iz njegova kruga. Ja sam pomogao s prijevodom, osobito pazei da se misliOuspenskog ispravno prenesu.U to mi je vri jeme Ouspenskv prvi put spomenuo svoje Razgovore s Vragom. Rekao mi je kako je te19dvije prie napisao da bi izrazio svoje uvjerenje kako je glavna pogreka ovjeka u vjerovanju umaterijalni svijet kao jedinu stvarnost. To uvjerenje, rekao je, izvor je veine ljudskih muka, jer se ljudibesmisleno bore oko nestvarnih problema, zanemarujui pravi problem, to jest oslobaanje od naevezanosti za materiju. Razgovori s Vragom napisani su dok je Ouspenskv bio u Indiji i na Cejlonu1914., i objavljeni su s novim svretkom u jednim petersburkim novinama u prvim danima rata.Izdanje iz kojeg dolazi ovaj prijevod objavljeno je u Petrogradu 1916. Sve kopije koje je Ouspenskvimao izgubljene su s ostatkom njegove knjinice nakon Oktobarske revolucije u Moskvi. Poslao jenekoliko primjeraka prijateljima u inozemstvu i predloio da ih pokuam pronai kroz Teozofskodrutvo. Gica Maud Hoffman, vodei teozof i prijateljica Leadbeatera i ge Besant otkrila je kako jejedan primjerak doao u Knjinicu Bri-tish Museuma. Pronaao sam je pod imenom "Uspen-ski, P. D.",i uspio sam dobiti dvije fotokopije, od kojih mi je jednu Ouspenskv ostavio, mislei na mogui prijevod.Razgovori s Vragom oito pripadaju JVanderjahr-eri1 u ivotu Ouspenskoga, dok je traio tajnu koju jesmatrao skrivenom u kolama Indije i Cejlona. Njegova teozofska nagnua vide se u nevoljkosti da se

okrene Levantu ili ak sredinjoj Aziji u potrazi za izvorom uenja. Premda razoaran Teozofskimdrutvom kakvo je pronaao u Adhvaru, prihvaao je mnogo njihove filozofije. Osobito ga je fasciniraoteozofski ciklus povijesnog ponavljanja. esto se na to pozivao u kasnijim2 Godine lutanja, njem 20godinama, i govorio o svjetskim ratovima kao dokazu da ulazimo u posljednje stadije Tamnog ciklusa.Ta tema oito utjee i na njegov tretman "Dobroudnog vraga".Zanimljivo se prisjetiti kako je Ouspenskv bio veliki ljubitelj Roberta Louisa Stevensona i govorio kako je na njega utjecala bajka pod imenom "Ki dun-trineskoga kralja", koja iskazuje istu temu vjeitogponavljanja s naznakama o tajni slobode. Povezivao je Stevensona s Nietzscheom, kao dvojicu ljudiod kojih je najvie nauio o ponavljanju u svojim ranim godinama.


5/59

Razgovori s Vragom ne izraavaju dovoljno agoniju neodlunosti koju je Ouspenskv proivljavao uposljednjim godinama svog ivota. To je moda i jedini razlog zato ih nije objavio. Mislim da ih je,osim toga, na neki nain povezivao sa svojom mladenakom iluzijom kako bi duhovnost i humanizammogli ii istim putem kad bi se samo iz jednoga mogla ukloniti religija, a iz drugoga materijalizam.Jednom mije doista rekao kako ima i biljeke za trei razgovor, koji bi od svega nainio cjelinu. Mislimda je imao na umu pokazati ulogu "Posla" kao tree snage koja moe pomiriti duh i materiju, ali nijemogao pronai nain da tu temu uini dovoljno dramatinom. Uoi izbijanja Drugog svjetskog rata,

rekao je nekim svojim uenicima kako nema puno nade da e pronai izvor za uenje koje dijeli. Neto je nedostajalo i, bez novih spoznaja, morat emo se pomiriti s tim da traimo vlastiti put doosloboenja. U posljednjim tjednima svoga ivota, 1947., javno se odrekao "Sustava" kako gajeprihvatio21od Gurdjieffa i pozvao svoje sljedbenike da krenu iznova, svatko na svoj nain.Dvije prie objavljene u ovoj knjizi ispituju dva problema koji su za Ouspenskoga bila vrlo ozbiljna ivana. Prvi je problem "svjesnog zla". On je dobro poznavao istonjaku doktrinu koja u cjelini nijeemogunost zle volje i tretira zlo kao odsutnost dobra ili, u najgorem sluaju, posljedicu privrenostiizvanjskom svijetu. Takoer je od djetinjstva bio izloen doktrini prvoga grijeha, koju nije mogao niprihvatiti ni odbaciti. Jednom je svojim grupama u Londonu zadao zadatak da poine in svjesnog zla.Svi smo se zaudili svojoj nesposobnosti da poinimo samo jedan zao in svjesno, dok smoistovremeno bili svjesni kako stalno radimo i kudikamo gore stvari, pa ak i znamo da ih radimo.Ouspenskv je tvrdio kako je zlo san, mehaninost, i odsustvo namjere, za to smo izravno odgovornijer je u naoj moi da ne budemo usnuli i mehanini, ali to ne moemo izravno kontrolirati. Ova setema provlai kroz priu o izumitelju, koji ini zlo naroito kad namjerava initi dobro, i ne moe senatjerati da prihvati katastrofalne posljedice svoga vlastitoga genijalnog rada. Shvaa da se nikad nijezapitao to bi se dogodilo kad bi edo njegova uma postiglo sveopi uspjeh. U tom smislu, pria oizumitelju oito je alegorija o modernom ovjeku suoenom s posljedicama udesa znanosti itehnologije.On priu nastavlja vrlo znakovito, pokazujui kako izumitelj, uvijek u vlasti nad materijalnim silama,poinje tim istim silama davati novu osobinu, osobinu koja ga odvaja od Vraga i konano dovodi donjegova22nestajanja, jer ga Vrag vie ne razumije i ne moe slijediti u uzvienoj potrazi za korisnom upotrebommaterijalnih sila koje je oslobodio. Sve to preostane od Vraga je miris sumpora.Ve na prvoj stranici, Ouspenskv daje naslutiti dublje znaenje prie. Vrag "precizno govorei" nepostoji: on i njegova svita su samo ono to ovjek od njih uini. Vrag moe samo sugerirati, a ak injegove sugestije na kraju se pokau kao autosugestija ovjeka samog. ovjek materijalnom svijetudaje dijabolian karakter koji mu nije priroen, ali je takoer sposoban osvijestiti realnost drugihvrijednosti. Zato Vrag u prii stalno rogobori protiv umjetnika i mistika koji su svjesni i nekog drugogsvijeta, osim materijalnog; a taj drugi svijet je mjesto u kojem za dijaboline sugestije mjesta nema.Ouspenskv je bio i ostaje dualist, jer vidi dijaboline vrijednosti kao neto to ovjek imputiramaterijalnom, kvantitetom opsjednutom svijetu, ali razlikuje te lane, dijaboline vrijednosti od onihumjetnikog uitka, vjerskog iskustva i duhovne kvalitete. Ouspenskv se i sam sjea kako je, kad jeupoznao Gurdjieffa, pokuao ustrajati na toj razlici, ali Gurdjieff ju je odbacio, govorei: "To je svemehaniko. Nema veze jesu li vrijednosti duhovne ili materijalistike. Ono stoje vano jest jesu limehanike ili svjesne."To je Ouspenskome oito bila nova ideja, s kojom se nije slagao u vrijeme kad je napisao "Izumitelja"ili "Dobroudnog Vraga" koji mu slijedi. Bez obzira na to, Ouspenskv proizvodi koncept materije kaonaina postojanja. On koristi izraz VELIKA MATERIJA23(velika slova u ruskom izvorniku) da naznai kako ne govori o materiji u smislu njenih ogromnih

razmjera u svemiru, kvantitativne ogromnosti, ve o njezinu statusu kao naina postojanja. U tomsmislu, Ouspenskv je nedvojbeno dualist, jer percipira Veliku Materiju kao otpor kreativnoj snazi Boga.Najnadahnutije djelo Ous-penskoga, Tertium Organum, posveeno je tezi - gotovo otkriu - da logikorazmiljanje zarobljuje ovjeka u materijalnom svijetu. "Trei instrument" koji je po svojoj tvrdnji otkriojest kreativni uvid koji nadilazi logiku. Ova ideja prisutna je u svim spisima Ouspenskoga, i vidi se uVragovoj mrnji prema umjetnicima i misticima koji ne misle logino ni normalno. Materija i logika susupstanca dijaboline sugestije.Gurdjieff, s druge strane, promatra tvar i energiju kao meusobno zamjenjive (i to davno prije nego tosu Einsteinove jednadbe iroko shvaene), a poduavao je takoer i daje razina materijalnosti uodnosu s razinom Svijesti ili razinom Bia. Te su ideje zapanjile Ouspenskoga kad ih je 1915. prvi put


6/59

uo, i nije ih pokuao ukljuiti u svoju revidiranu verziju "Izumitelja"."Izumitelj" je napisan za objavljivanje u jednom ruskom asopisu, i Ouspenskv je oito na umu imaoitateljstvo koje zahtijeva i sentimentalan i senzacionalan materijal. Epizode povezane s izumom ieksplozijom interesa koja slijedi zbog upotrebe izuma u posebno dramatinim okolnostima pomalo surepetitivne i povremeno dosadne. Ja sam, stoga, na sebe preuzeo da malo skratim te epizode iizbacim neke od isto narativnih dijelova prie. Ostavio sam sve relevantno za temu koju Ouspenskveli predstaviti i koja je, nedvojbeno,

24za njega bila pravi smisao ovih dviju pria. Uinio sam to jer je i sam Ouspenskv bio posve bezoankratei svoj materijal kad je svoje stare ruske spise koristio da bi sastavio knjigu Novi modeluniverzuma.Kad se okrenemo "Dobroudnom Vragu", pria postaje znatno ivotnija, jer se velikim dijelom zasnivana putovanjima Ouspenskoga po Indiji i Cejlonu, te je bio u stanju ponuditi izvoran opis spilja Alhore,koje je posjetio 1913., kao i budistikih hramova koje je vidio na Cejlonu.Vrag (u ovoj prii Ouspenskv nije koristio veliko slovo, oznaavajui mnoinu demonskoga roda) jepredstavljen kako se trudi da nas sprijei u buenju i shvaanju prave situacije, odnosno injenice dasmo zarobljeni u materijalnom svijetu samo zato to se ne elimo suoiti i prihvatiti istinu kakostvarnost nije dio ovoga svijeta. Sugestija koja se pojavljuje u obje ove prie, da se vragovi zanimajuza ovjeka samo kad se pone doista truditi da pobjegne, predstavlja gledite kojemu se Ouspenskvesto vraao. Postoji zakon da svaki pozitivan trud mora neizbjeno proizvesti negativnu reakciju jednake snage. Premda se to stalno pojavljuje u povijesti ovjeanstva - bez obzira gleda li se namalenoj ili velikoj skali i razini - mi se s time ne elimo suoiti. Tek mali broj ljudi moe priznati dajecijena injenja dobroga neizbjeno to da se izloe oporbi ili ak prijetnji unitenjem; ti su ljudi drugaijiod obinih ljudi i prepoznali bi jedni druge da se vrag ne trudi da ih u tome sprijei.Dobroudni Vrag eli da ljudski rod bude sretan i ne optereuje se potragom za neuhvatljivim "drugim25svijetom". Tu prepoznajemo temu Gurdjieffova "organ kundabuffera " za kojeg Ouspenskv sasvimsigurno jo nije ni uo u vrijeme dok je pisao ovu priu. "Dobroudni Vrag" naglaava vanostsamoobmanjivanja ovjeka. ovjek ostaje vezan za zemlju jer spava u odnosu na stvarnost i ne elise probuditi. Zamilja "dobro" u smislu iluzornog svijeta, u kojem se ionako nita ne moe postii.Vragov je zadatak da ohrabri ovu obmanu, a s dobronamjernim ljudima to ini igrajui na iluziju da sudobre namjere i dobri ini jedno te isto. "Plemenitost" je adut kojim dobiva posljednju bitku.U "Dobroudnom Vragu" Ouspenskv oito posuuje iz slavenskih legendi o podjeli ovjeanstva naAdamovu prihvaenu i odbaenu djecu. Mijenja legendu inei Adamove potomke sposobnima dauvide Stvarnost, dok su oni koji su potomci ivotinja od toga odsjeeni. Samo Adamovi potomci imajusposobnost buenja i stjecanja "due".Ouspenskv se nije mogao odluiti oko nepote-nja ivota koji otvara tako velike mogunosti takomalom broju ljudi, i naizgled nijee nadu za veinu. U ovoj je prii eksperimentirao s opisom vraga kojisee u zo-roastriko podrijetlo. U Avesti, rase ljudi i ivotinja potomci su ovjeka Gavomarta i bikaGosh Urvana. Ave-sta im ne daje odrednicu dobrog i loeg, ve im pripisuje razliite uloge u borbamaizmeu dobrih i zlih duhova. Te su tradicije dole do Slavena prije njihovih selidbi prema zapadu i,razdvojene od svojih vjerskih i mitolokih poela, pretvorile su se u bajke i folklor. Ouspenskv jeprepoznao neto od njihova izvornog znaenja i uspio ih iskoristiti da prenese vlastitu poruku.26Iovjek je ranjiv s obje strane svoje prirode - one koja stremi k svjetlu jednako kao i one koja tei tami.Dijabolina sugestija koja igra na ovjeju plemenitost moe dovesti do vee propasti nego iskuenjakoja opsjedaju njegovu ivotinjsku prirodu. Ouspenskv je svjestan toga da "zle" sile rade na unitenjuljudske slobode, i vidi da se te snage ne moe svladati izravnim sukobom jer su "dobre" snagemeusobno podijeljene sloganima kao to su "patriotizam", "portvovnost" i "odanost cilju" - to sve

vrag moe iskoristiti.U tim priama, vrag ne uspijeva ostvariti svoje ciljeve, jednako tako bespomoan kao i njegovenesuene rtve. Svijet je u svojoj biti iracionalan, i ne smijemo oekivati da emo pronai odgovore nasvoja pitanja ni pouke u svojim priama. ini se da je to poruka koju Ouspenskv eli prenijeti. Njegovje pesimizam privremeno nestao kroz kontakt s Gurdjieffom, ali se opet spustio na njega kad je uvidiokako Gurdjieff nije ovjek kakvog je zamiljao i kakvom se nadao.ivo se sjeam jedne zimske veeri 1924., kad sam s Ouspenskvm sjedio u Ulici Gwendwr. Stajao jepred plinskom grijalicom u otrcanoj dnevnoj sobi i rekao, kao da govori samome sebi: "Ne znamo je liovaj posao mogu, ali znamo da bez njega nema nade. Ne smijemo odustati, ak i ako ne vidimonikakav dokaz da e nas izvesti iz tame. Nema nieg drugog, i moramo se drati te jedne sigurne


7/59

toke." Otada je prolo etrdeset i osam godina, a ja sam se uvjerio ne samo da nema nieg drugog,nego i da ovjek nije u bezizlaznoj situaciji. Mi smo u ozbiljnoj krizi - ozbiljnijoj ak i od27one koju je Ouspenskv predviao - i hipnotiziraju nas materijalne snage. Sama ozbiljnost krize dovodido buenja. ovjek poinje uviati prijetnju samome svojem postojanju, i ima mnogo onih koji suspremni prihvatiti izazov koji Leslie White nije shvatio.Ouspenskvjeva intuitivna spoznaja da neki ljudi vide stvarnost tamo gdje veina vidi samo privid danas

je jo relevantnija nego kad je on, prije ezdeset godina, napisao ovu priu. Ako dovoljno ljudi uspijevidjeti izazov i prihvatiti ga, ovjeanstvo e napraviti velik korak naprijed. Ali takoer se ini da su nadjelu i lukave snage iji je cilj sprijeiti buenje onih koji imaju sposobnost da vide. Ouspenskvjevaalegorija vraga preblizu je istini da bi bila ugodna.Izvor je istinskoga zadovoljstva to sam bio u prilici doprinijeti ouvanju jednog dijela knjievneprodukcije Ouspenskoga. Gica Ekaterina Petroff radila je sa mnom na ovom prijevodu nekolikogodina s prekidima. Gica Anna Durkova pomogla je pri ureivanju, i svojim poznavanjem slavenskogfolklora. Nadam se da e se rezultat svidjeti i starim ljubiteljima Ouspenskoga, kao i novim itateljima.John G. Bennett Sherborne, Gloucestershirelipanj 1972.28IZUMITELJ"Iispriat u ti bajku", ree Vrag, "pod jednim uvjetom: ne smije me pitati koja je pouka. Moe izvuikakav god hoe zakljuak, ali, molim te, ne pro-pituj me. Ve i ovako se na naa lea navaljuje punoprevie ludosti, a mi, precizno govorei, ak ni ne postojimo. Vi ste ti koji nas stvarate."Moja pria odvija se u New Yorku prije kakvih dvadeset i pet godina. ivio tako mladi po imenu HughB.; neu vam rei njegovo puno ime, ali uskoro ete ga i sami pogoditi. Njegovo je ime poznatoljudima na svih pet kontinenata. Ali u to je vrijeme jo bio posve nepoznat.Poet u u jednom traginom trenutku u ivotu toga mladia, dok je putovao iz jednog od predgraaNew Yorka prema Manhattanu, s namjerom da kupi pitolj i zatim se ubije na usamljenoj obali LongIslanda; na mjestu koje mu se urezaio u pamenje jo za djeakih izleta, kad bi on i njegovi sudruzi uigri, pretvarajui se da su istraivai, otkrivali nepoznate krajeve u okolici New Yorka.31Namjera mu je bila vrlo odreena, a odluka konana. Sve u svemu, bila je to vrlo uobiajena pojava uivotu jednog velikog grada, neto to se stalno susree; zapravo, da budemo iskreni, morao samsline situacije organizirati tisuama i desecima tisua puta. Meutim, ovog je puta tako uobiajenpoetak imao prilino neuobiajen nastavak i posve neuobiajen ishod.Bez obzira na to, prije nego to se posvetimo ishodu toga dana, moram vam podrobno ispriati kako jedo svega toga dolo.Hugh je bio roeni izumitelj. Od najranijeg djetinjstva, kad bi sa svojom majkom etao po parku ili seigrao s drugom djecom, ili naprosto tiho sjedio u kutu gradei kockama ili crtajui udovita,neprestano je neto izumljivao, slaui u svojoj glavi raznorazne neobine izume, poboljanja za svena svijetu.Posebno mu je zadovoljstvo prualo izumljiva-nje poboljanja i adaptacija za njegovu tetu. Nacrtao bije s dimnjakom, ili na kotaima. Zbog jednog je crtea, na kojem je ta ne ba mlada djeva prikazanasa est nogu i drugim varijacijama, mali Hugh otro kanjen. Bila je to jedna od njegovih najranijihuspomena.Nedugo nakon toga, Hugh je nauio prvo dizajnirati, a zatim i izraivati modele svojih izuma. Dotad jeve nauio da se ive ljude ne moe poboljavati. Bez obzira na to, njegovi su izumi, naravno, bili istafantazija; kad mu je bilo etrnaest godina, zamalo se utopio isprobavajui kod kue izraene skije zavodu vlastita dizajna.32* * *U vrijeme kad poinje moja pria bilo mu je kakvih dvadeset i est godina. Ve je nekoliko godina biooenjen, a radio je kao tehniki crta u nekoj velikoj tvornici; ivio je u stanu s tri siune sobe, veliinebrodskih kabina, u ogromnoj i runoj ciglenoj zgradi u jednom predgrau New Yorka. Bio je vrlonezadovoljan svojim ivotom.Robovi koji se mue u naim uredima i tvornicama obino jedva da su svjesni svoga robovanja. Akouope imaju ikakve snove, oni se odnose na naine da svoje ropstvo uine ugodnijim: dobra zabavanedjeljom; veernji odlazak na ples; gospodsko odijevanje; i zaraivanje vie novca. ak i ako sunezadovoljni svojim ivotom, razmiljaju samo o kraem radnom vremenu, ili o poveanju plae iduim praznicima - ukratko, o elementima Socijalistike Utopije. Nikad, ak ni u duhu, ne bi se mogli


8/59

natjerati da se pobune protiv rada samog po sebi. To im je Bog, i ne usuuju mu se suprotstaviti ak niu mislima. Ali Hugh je bio od drugoga tofa. Mrzio je ropstvo. Uvijek je govorio da robovanje raduizaziva gnjev Boji. Sama sr njegova bia drhtala je od svijesti o toj hobotnici koja prodire u njega dokga sve jae stee i davi. Posve neovisno od ovoga, pomisao o uljepavanju ropstva nikad mu se ne bipojavila, niti je bio od onih ljudi koji bi se samozavaravali jeftinom zabavom.Majka mu je umrla kad mu je bilo esnaest godina, i bio je primoran napustiti kolu i postati egrtom u33

uredu tehnikog crtanja u jednoj tvornici, uz plau od pet dolara tjedno.To je bio poetak njegove karijere. Izvana, malo se razlikovao od ostalih egrta u svome uredu.Kopirao je crtee strojeva, pripremao papir i boje, otno olovke i prenosio poruke i pakete razliitimodjelima tvornice. Ali, u srcu, ni asa nije prihvaao taj ivot.Hughovo je podrijetlo bilo drukije od veine onih u njegovoj okolini, i odigralo je vanu ulogu ustvaranju njegovih stavova. Njegovi su kolege bili djeca muke i siromatva, sinovi tvornikih trudbenikakao to su bili i oni sami, i nedavni imigranti koji su doli u Ameriku ne bi li pobjegli od gladi i hladnoei pohlepe zemljoposjednika, i od nezaposlenosti. Njihov je svijet bio malen, ogranien, uzak, a njime jevladala stalna borba protiv gladi i siromatva. U Hughu su govorili posve drugaiji glasovi. On jepripadao jednoj staroj amerikoj obitelji, potomcima pionira koji su vidjeli netaknute ume i velika jezera i rijeke i koji su se borili s Indijancima. Meu njegovim precima bilo je lanova Kongresa,generala u ratu za nezavisnost, i bogatih vlasnika plantaa iz junih drava.Njegov je otac izgubio posljednje ostatke obiteljskoga bogatstva za vrijeme graanskoga rata, u kojemse borio kao asnik u junjakoj vojsci. Bio je ranjen i zarobljen, ali je pobjegao u Kanadu, gdje seoenio mladom francuskom Kanaankom i umro nekoliko godina kasnije. U djetinjstvu, Hughova jemajka djeaku pripovijedala o vlastitim precima - pomorskim kapetanima - i o precima njegova oca - osjajnom ivotu na plantaama koje sama nikad nije vidjela; o Hughovu34pradjedu, koji je bio guverner June Karoline; o Mek-sikome ratu; o ekspedicijama na krajnji Zapad.Hugh je odrastao na tim priama, i one su inile dio njegova bia. Stoga nije bilo nimalo zauujuestoje nain ivota koji su vodili njegovi kolege za njega bio preuzak. Uistinu, iz sveg je srca preziraoradnike u tvornici i tvorniki ivot sa svime to mu je mogao pruiti.Tvornica kao takva, meutim, i strojevi u njoj, duboko su ga zanimali. Proveo bi sate pred nekimstrojem, pokuavajui ga proniknuti, shvatiti. Skupljao je razne kataloge i cjenike koji su davali opisestrojeva; prouavao je dijagrame, crtee, fotografije: provodio po cijele noi s knjigama o mehanici iinenjerstvu, svemu ega se mogao doepati. I itavo su vrijeme nove kombinacije ventila, kotaa,poluga - novi izumi, svaki sve nevjerojatniji - letjele kroz njegovu glavu.Ni trena, meutim, nije prestajao mrziti svoje ropstvo. esto bi, nou, kad bi ga potreba da ustane uest ujutro natjerala da napusti svoje dragocjene knjige i ode spavati, donio smrknutu odluku,zaklinjui se da e radije umrijeti nego se predati usudu takva ivota. Nije se zavaravao i bio je posvesvjestan svih prepreka koje su mu stajale na putu. Da bi pobjegao iz svojih uza, morao bi ukrastivremena, ali uvijek sa eljeznom akom prisilnoga rada koja mu pritie ramena. Tu i tamo ta bipotreba popustila na nekoliko sati (u rijetkim prilikama i po nekoliko dana), samo da ga kasnije josnanije stisne. Hugha je to smetalo, i borio se za svaki sat.Bez obzira na sve, naizgled je to bio veseo, ivahan i duhovit mladi Amerikanac. Razlika je bila u tome35to nije bio u stanju ne mislit i. Po tome se razlikovao od ostalih.Tijekom prve dvije godine u tvornici, Hugh je shvatio ozbiljnost svoga poloaj a; isprva se nijepretjerano brinuo, jer je imao veliko povjerenje u sebe i svoje sposobnosti, i u svoje budue izume, alikasnije je poeo primjeivati kako i protiv svoje volje poputa pred tvornikim nainom ivota; taj suivot i njegovi ljudi ve na njega utisnuli svoj peat. Od tog trenutka nadalje, njegova zgaenost imrnja prema tome ropstvu jo su porasli zbog prestravljenosti mogunou da ga prihvati.Nakon etiri godine sluenja u tvornici, dogodilo se neto stoje dovelo do trenutne promjene njegova

poloaja. Dobio je neke umrljane dijagrame novog stroja koje je trebalo ponovno nacrtati. Dok jeizraivao kopiju, Hugh je pronaao pogreku u izraunima. Istovremeno mu je isto tako pao na pametiznimno jednostavan i praktian nain da se stroj pobolja, koji je gotovo udvostruio brzinu stroja.Odnio je svoj izvjetaj inenjeru koji je dizajnirao stroj. Ne elei priznati pogreku, inenjer je poeovikati i izbacio je Hugha. Hugh je zatim otiao do direktora, koji ga je isprva primio namrteno; ali nakraju, kad je shvatio to Hugh predlae, direktor je uvidio da je u pravu.Odjednom se sve promijenilo. Hugh je dobio bonus za poboljanje koje je zamislio, i dobio je poloajglavnog crtaa. Umjesto da kopira, sad mu je povjereno da izrauje dijagrame iz skica koje su radiliinenjeri.36


9/59

Ljudi su ga poeli pitati za savjet, a direktor koji gaje otkrio proricao mu je da e daleko dospjeti.Od svih radnika u tvornici, Hughov nenadani uspjeh najmanje je utjecao na Hugha. Prihvatio je svekao da mu samo po sebi pripada. Govorio je samome sebi kako mu sudbina mora dati sve o emu jesanjao, i postignue u tvornici bilo je tako trivijalno u usporedbi s njegovim snovima da nije vrijedilo niozbiljnije rasprave. Ali, naravno, ivot mu se poboljao. Unajmio je mali stan, napravio radionicu ukojoj je na veer i nedjeljom radio na svojim izumima. Poeo je s idejom depnog motora zainstrumente koji se dre u ruci, ali to se nije pokazalo pretjerano praktinim. Zatim je izumio voeni

torpedo, a zatim automatsku konicu za dizalice, a zatim jo puno raznih drugih stvari. Ali koio ga jenedostatak teoretske podloge, i veliki vremenski zahtjevi tvornice. Bez obzira na to, inilo senemoguim da napusti tvornicu - a posebno sad, jer ubrzo nakon napredovanja Hugh se oenio sMadge O'Neill. Bile su mu tada dvadeset i dvije godine.Dogodilo se posve spontano - kao to se dogaaju stvari koje se moraju dogoditi. Jedne je nedjeljeHugh otiao u zooloki vrt u Central Parku. Odavno je elio pogledati velike ptice, osobito kondore. (Uto je vrijeme radio najednom zrakoplovu.) I tamo, kraj ograde pred kondorima, stajala je visoka, vedra,crnokosa i crnooka djevojka s velikim crvenim eirom. avrljala je s jednom djevojkom s irskimnaglaskom, i nekoliko je puta, smijui se, bacila pogled na Hugha. Ne znajui37kako, Hugh je s njom zapodjenuo razgovor. Zajedno su otili od kondora i prije nego to su se snali,obili su cijeli zooloki vrt. Hugh nije prije namjeravao gledati bizone i majmune, ali iz nekog se razlogaizvrsno zabavljao. Hugh je doznao da Madge radi kao prevoditeljica i stenografu uredu jednenjemake tvrtke, da su joj roditelji mrtvi, da ima mlaeg brata, i da e idue nedjelje ii na obalu sasvojom prijateljicom. Sastali su se i idue nedjelje. Zatim su se poeli sastajati svake veeri. Konanoje Hugh poeo osjeati da mu Madge treba isto toliko koliko i njegovi izumi.Odluili su se oeniti, i Hugh je bio uvjeren kako nijedna ena na svijetu nije ljepa ni pametnija odMadge. Osjeao se iznimno sretnim i nimalo nije sumnjao kako e sad uspjeti.Za jedne od njihovih etnji, dok su raspravljali o svome buduem branom ivotu, Hugh je rekao kakone smiju imati djece sve dok im se ivotna situacija ne promijeni; drugim rijeima, sve dok njegoviizumi ne postanu stvaran izvor prihoda, oslobaajui ga rada i omoguujui mu da ivi udobnim ilagodnim ivotom.Madge je bila zadovoljna kad je poeo tako govoriti-to jest, zadovoljna govorom kao takvim. Bilo je tosmiono - tako si je govorila. Bila bi ugodno uzbuena kad bi razgovarali o djeci koju e imati ili neeimati. Slagala se s Hughom, pretvarajui se da razumije. Jedina joj je mala briga bila to to Hugh nijerekao nita vie, ve je promijenio temu i nije joj objasnio kako e uspjeti da nemaju djece. U tom seasu Madge ta zamisao inila uzbudljivo nepoudnom. Nije tada mogla znati da e joj njihova odlukadonijeti patnju i biti razlog za38razdor meu njima, ni da e imati mnogih drugih posljedica.Hugh je tad bio uitak za Madge. Voljela ga je sluati kako govori o svojim buduim izumima, koji eim donijeti milijune; o svojim precima u Junoj Karo-hni i o blistavom ivotu koji su vodili. Ali ponekadse eljela i nasmijati dok bi to priao, jer bi se Hugh zanio i govorio kao daje i sam prisustvovaonjihovim sveanostima, i kao da je ve postao bogat i slavan izumitelj. Madge je svejedno vjerovala unjega. Ali kasnije, snovi Hugha i Madge krenuli su u razliitim smjerovima. Hughove sanjarije nisuznale granica: vila u Sorrentu, zamak u Veneciji, vlastita jahta, putovanja u Indiju i Japan, poznanstvosa slavnim ljudima iz cijelog svijeta, s piscima i umjetnicima; prijestolnice svijeta pod njihovim nogama.Stizalo bi jo izuma, svaki sve nevje-rojatniji, potpuna revolucija svekolikog ivota na Zemlji koja e imdonijeti bezbrojne milijune.Sluajui Hugha dok je tako snatrio, Madge se inilo da uje glas svoga mlaeg brata, ija je ambicijabila da se kad odraste bori s crvenokocima. Madge je poela misliti kako su mukarci naprostoprerasla djeca, te da ih tako treba i tretirati. Vila u Sorrentu i lov na skalpove za Madge su zvualiprilino slino.Madgeini snovi bili su realistiniji i obiniji. Kao i svaka ena, sanjala je o finoj odjei, o eirima ihaljinama, ali, karakteristino, nije mogla misliti u apstraktnim odnosima. eznula je samo za haljinomkoju bi ugledala u izlogu. Nedostatak mate, moda? U svakom sluaju, imala je ona nekih lijepihsnova- mislila je, na primjer, kako bi bilo predivno otii u grad i u jednom39danu potroiti stotinu ili ak dvije stotine dolara na sve to joj se svidi. Zatim je eznula za nekimlijepim stanom, ili kuom s novim namjetajem, ravno iz duana; ili za putovanjem u neko izletite naobali, ili, jo bolje, negdje "u planine", jer je to zvualo otmjenije. Sanjala je, osim toga, i o odlascima ukazalite, u operu i na koncerte kad god bi poeljela; o sjedenju u loi ili prvom redu i sluanju slavnihpjevaa, dok svuda oko nje sjede poznati ljudi i ene ija imena zna iz novina. Traerski opisi ivota u


10/59

visokom drutvu, a posebno jedva prikrivene aluzije na skandale, bile su omiljeno tivo za djevojke uuredu u kojem je radila.Ali Madge nije bila posve vulgarna; zapravo, bila je bolja od veine svojih prijateljica: itala je knjigekao to je Bellamvjev Pogled unatrag i Za stotinu godina, koji je davao opis idealne socijalne drave; ibila je puna oduevljenja za "jednostavan ivot", "povratak prirodi" i tako dalje. Vie od svega nasvijetu voljela je cvijee i djecu, i doista, njeni su snovi leali u tome smjeru, premda njoj samoj touope nije bilo jasno. Silno je eljela vjerovati da voli Hugha; da ga razumije i ima povjerenja u

njegove izume.I tako su se oenili, i ivjeli u malome stanu u ogromnoj kui skoro pet godina.Tih pet godina donijelo je Hughu vrlo malo nagrade. Njegovi izumi nisu imali praktinih rezultata, aposao u tvornici bio mu je sve depresivniji. Isprva, nakon hitrog napredovanja i popravljanja financijskesituacije, doimao se zadovoljnim. Ali susret s Madge i brak opet su ga naveli da s novom strauezne za slobodom.40iHugh je veoma volio Madge, i eznuo je za tim da stalno bude s njom. Ali, zapravo, jedva da ju jeviao. Cijele je dane provodio u uredu, a veeri u svojoj radionici. Svako toliko otrgao bi se odradionice i, teka srca, na veer nekamo izveo Madge. Ali osjeao je da joj na taj nain ini krivo, jer jetime naprosto odgaao trenutak njihova osloboenja. To mu je kvarilo zadovoljstvo, a onda bi, ujutro, iopet morao trpjeti da ga ured otrgne od nje.Sve je ovo Hughu bilo neobino bolno, jer je sanjario o danima koje bi provodio s Madge, itajui snjom i putujui po udaljenim zakutcima Europe i Dalekog istoka, da vide sva udesa o kojima jeneprestano sanjao. I njegovo osloboenje i ostvarenje njegovih snova trebalo je stii kroz njegoveizume, ali put do tamo bio je stalno preprijeen poslom koji ga je iscrpljivao, oduzimao mu vrijeme, ispreavao ga u pravom radu.Hugh je postao uvjeren kako tvornica iskoritava njegov dar za izume. Poboljanje koje je on izumio, iza koje je dobio bonus od pet stotina dolara i poveanje plae koje mu se bilo inilo ogromnim, ali jezapravo bilo jadno i jo uvijek bitno manje od plae njegova prethodnika, vjerojatno je za tvornicuzaradilo stotine tisua dolara. Strojni sklop koji je nosio znak firme sad se koristio na svim mainskimstrojevima koje je ta tvornica proizvodila i postao je njihova prepoznatljiva osobina. Za tim su izumomslijedili jo i mnogi drugi, ali Hugh vie nikada nije dobio bonus. Izumi su se sad oekivali od njega.Objasnili bi mu pojedini problem i zatraili od njega da ga rijei. Tvornica gaje oito iskoritavala. Hughje vidio i osjeao ovaj prisilni rad kako41mu iscrpljuje matu i sprjeava njegove vlastite projekte i zamisli.I tako je odluio manje se posveivati tvornici. Povrijedilo gaje to se njegova nadarenost ne cijeni. Usebi, kiptio je od indignacije. "Mogao bih ja puno toga uiniti za njih," govorio bi samome sebi, "da susamo u stanju cijeniti moj rad i platiti za njega."Hugh je dobro znao da bi starinski tip upravitelja tvornice, koji do u detalje poznaje svoj posao, koji gazna i voli i poznaje svoje radnike, s Hughom postupao briljivo. Uvidio bi kako Hughov dar za izumepredstavlja kapital i uinio bi ga dioniarem, s udjelom u dobiti od njegovih izuma.Hughova je tvornica slijedila onaj tip industrijskog managementa koji je imao mnogo toga zajednikogs najgorim birokratskim institucijama. Ljudi nisu bili na cijeni, a poveanje profita bilo je sve. U ovojtvornici Hugh nije imao budunosti. Sve modifikacije i poboljanja koja bi napravio jednostavno supostajala vlasnitvo tvornice, i on na njih nije imao nikakva prava. Ali Hugh je poznavao vrijednostsvojih izuma, i bio je prepun indignacije.Konano se odluio usprotiviti, i kad bi od njega zatraili da razvije nove planove koji bi ukljuili nekopoboljanje ili adaptaciju, naprosto bi prekopirao stare principe i modele, bez ikakvih izmjena, premdaje jako dobro znao kako bi ih se moglo poboljati. Ovo nije prolo neprimijeeno, i Hugh je ubrzo dobioporuku od glavnog inenjera, koji je usputno primijetio kako je on, ini se, iscrpio svoj talent.42"Ja sam samo crta," ree Hugh, "a plaen sam jo i manje nego moj prethodnik, koji nije nitaizumio.""Izumio?" upita inenjer. "Kakvim se ti izumiteljem smatra? Tvoja je dunost da detaljno razradiprojekte koji ti dou. Ako si u stanju samo kopirati, brzo emo nai nekoga tko e te zamijeniti.""Pa, onda ga i naite!" pomislio je Hugh. I odluio je kako od toga dana nadalje ni jedan njegov izumnee pasti u ruke tvornice.Njegov je novi stav vrlo brzo dobio posljedice. Na kraju te godine, nije dobio poviicu. Sljedee godine,plaa mu je smanjena. To je znailo da bi ga mogli otpustiti kao nekoga tko je "izgubio radnusposobnost".


11/59

Hugh je to shvatio, ali nije bio pripravan popustiti.U meuvremenu, valja primijetiti kako odnos izmeu Hugha i Madge nije napredovao, a postalo jeoito kako im stvarnost ne ispunjava sjajne snove, da im je ivot jadan. Isprva, Madge je uivalarazmiljajui o Hughu kao o "izumitelju", jer joj je to drakalo samo-potovanje; ali kasnije je poelaeljeti da bude sliniji drugim ljudima, da mu bude vie stalo do nje, a manje do njegovih sanja.Nedugo nakon to su se oenili, Madge je poela smatrati kako je Hugh jedva i primjeuje, kako jeprevie ostavlja samu, kako rijetko razgovara s njom, i kako je se ne trudi zabaviti ili zadovoljiti. Drugi

su supruzi bili briljiviji - i praktiniji.43Zapravo, Hugh je, naravno, bio i te kako svjestan toga kako stvari stoje, ah nije elio priznati poraz itvrdoglavo je slijedio svoju ambiciju. Ovdje se iskazala razlika u njihovu podrijetlu. Madge je bila poputkunoga psa obdarenog dobrim ulom njuha, ali kome fali izdrljivost i upornost pravoga lovakogpsa. Hugh je, s druge strane, bio drugaije rase. Jedva daje primjeivao kako se bilo gdje rtvuje, izacijelo to i nije smatrao rtvovanjem. Sve stoje inio inio je zbog toga, pa zato se onda zbog togazabrinjavati?Madge je bilo teko podnositi tiraniju Hughove opsesije. Kako se sam u potpunosti rtvovao, Hugh jeautomatski i od nje zahtijevao iste rtve. Previe se navikao na odreen nain razmiljanja, i bilo mu jeteko priznati Madgeino gledanje na stvari. Smatrao je, na primjer, udnim to to Madge eli ii ukazalite. "Kako moemo opravdati odlazak u kazalite u ovom asu?" upitao bi se Hugh. "Kasnijeemo sve moi vidjeti." Ali Madge nije tako osjeala.U posljednje dvije godine njen je odnos s Hu-ghom doista poeo propadati - osobito otkako je onaostala bez posla. Nije uspjela pronai drugi posao, i sad je imala manje novca i vie vremena. Ostajala je kod kue i dosaivala se. Iznad svega, patila je jer nije imala djece. Prije vjenanja, Madge jenekako vjerovala da nee proi dugo prije nego to i djeca dou na red. Nakon toga, sve joj sepokazalo u drugaijem svjetlu, i to vrlo neugodnom.Postoje posebni demoni koji se brinu za organizaciju obiteljskog ivota, koji takoreku manipulirajuintenzitetom utjecaja sluaja na dogaaje u obitelji. Ti bi44vam demoni mogli bolje od mene ispriati kako se i zato ovo dogodilo. Ja mogu rei samo jednustvar: ljudi su razliiti. Neki su do te mjere primitivni, a drugi tako pokvareni, da na njih u pitanjimaljubavi ne utjee pretvaranje. Hugh i Madge nisu bili dovoljno primitivni da se zadovolje onim to im jesudbina dodijelila, a istovremeno su bili i previe razumni da pokore prirodu svojim muicama. Prirodaim se poela svetiti usred njihovih uzaludnih pokuaja da ostvare nekakav odnos. Ono to je poelokao jedva primjetna hladnoa, brzo se s vremenom pogoravalo, i do kraja zadnje godine postali supravi stranci. Madge je esto padalo na pamet kako bi se netko drugi na njezinu mjestu ve odavnorazveo od Hugha i udao za kakva obina ovjeka. Najtee je bilo podnositi svae, koje su sad vepostale stara navika. Isprva da bi izazvala Hugha, ali kasnije je u to poela i sama vjerovati, Madge bitvrdila kako je on ne voli, i da mu nije ni od kakve koristi. Svi Hugho-vi pokuaji da s njom podijeli svojesnove i entuzijazam i da joj pria o svojim ansama u budunosti neizbjeno bi zavrili s Madge usuzama, kako vie da vie ne eli uti ni jednu jedinu rije.U meuvremenu, Hughovi izumi nisu ba napredovali. Ili nisu bili dovoljno praktini, ili bi Hughzakasnio s traenjem patenata i otkrio kako su ga drugi izumitelji pretekli za po est mjeseci.Posljednji njegov izum bila je lukava naprava za mjerenje i biljeenje brzine lokomotiva. Bio je topotreban i praktian izum: dobrih instrumenata te vrste nije45bilo, a eljeznika je kompanija imala otvoren natjeaj za najbolji dizajn. Hugh je osmislio i izradioneobino praktian stroj koji je spajao visoku preciznost s vrlo jednostavnim dizajnom. Ali i tu jedoivio poraz. Princip, za koji je tvrdio da je jedinstven, sluajno je upotrijebio jo jedan izumitelj, kojigaje pretekao za samo tri tjedna i osvojio nagradu.Kad je Hugh to uo, po prvi put u svome ivotu osjetio je neto nalik oajanju."Da nisam bio optereen poslom, moj bi model bio spreman prije tri mjeseca", rekao je samome sebi."S tim mlinskim kamenom oko vrata, uvijek u zamalo proputati brodove, i uvijek e drugi dobiti onoto bi trebalo biti moje."elio je Madge ispriati o tome porazu, ali bio je siguran da ona ne bi imala razumijevanja. Previe sesilno protivila njegovim izumima. Rekla bi daje oduvijek znala kako od toga nee nita biti, dajeodbacio skoro cijelu godinu, daje bila u pravu kad je rekla da su novac koji je protratio na radionicu imodele mogli puno pametnije potroiti na neto drugo - ljetovanje ili da si neto kupe. Treba im tolikostvari!Sto bi on mogao na to rei? Jo jednom ponoviti to je uvijek govorio, da moraju ekati, da e uskoroimati sve to poele. Hugh je osjeao kako bi takve rijei Madge, umjesto daje smire i utjee, samo


12/59

dodatno uznemirile i uvrijedile.Prolazei kroz sve, Hugh je uvjerio sama sebe kako se Madge ve pomirila sa svojim trenutnimivotom i eljela ga samo malice poboljati. U srcu, naravno, Hugh je znao to Madge doista eli, alije isto46tako znao da bi to za njega znailo naputanje svih pokuaja da se bavi inovacijama, i potpunoposveivanje vremena i truda poslu. Na to nije mogao pristati. Cijelo se njegovo bie bunilo i

protestiralo protiv toga.I tako se dogodilo, uveer onog dana kad je doznao kako je izum u koji se uzdao propao, daje Hughsjedio u svojoj sobi i razmiljao to sljedee da uini. Na suprotnome zidu visjela je gravira koju jekupio kakvih dvije godine ranije: prikazivala je Prometeja prikovanog za stijenu, s orlom koji mu kljujejetru. Prometej - to je on sam. Orao je njegov posao, koji mu svakodnevno crpi snagu."Koliko je slobodan rad predivan, toliko je prisilan rad uasan", pomislio je Hugh. "To divlje stvorenje jepredak nae kulture, koja ne prodere rtvu ve je uini svojim robom. Mi smo rtve i polako nasprodiru nai osvajai."Primijetit ete da se Hugh povremeno izraavao u aforizmima.Toga asa, Madge se vratila kui. Bila je u posjeti kod supruge jednog od radnika u tvornici, i urazgovoru je doznala daje Hughova plaa smanjena. To se dogodilo prije dva mjeseca, a on joj to nijeni spomenuo. Madge je bilo svega dosta. Prvo, bila je tu njegova neiskrenost, a zatim i briga gdje e tosve zavriti. Hugha e otpustiti! Madge je bila povrijeena i indignirana radi Hugha, ali jo je vie, kao iobino, bila uznemirena i puna zavisti pri pogledu na troje ivahne djece svoje prijateljice.Madge je stigla kui u vrtlogu misli i odluka. Odluila je ozbiljno popriati s Hughom. To joj je dunost.47Mora Hugha spasiti od njega samoga. "On je kao pijanica ili kockar", mislila je. "Rei u mu da u gaostaviti ako to ne ostavi jednom zauvijek. Ako me voli, odustat e."No, moete zamisliti kakav je razgovor uslijedio."Moram razgovarati s tobom, Hugh", rekla je Ma-dge ulazei u njegovu sobu i sjedajui.Hugh se namrtio."Moram izai", rekao je."ekaj malo. Ne vidim te tjedne i tjedne, ne mogu to vie podnositi. Bila sam kod Evelvn Johnson. ZaBoga miloga! Zna li to o tebi priaju na poslu? Direktor kae da si ili pijanica ili narkoman. Zato sise oenio sa mnom ako me ne treba?"Izalo je potpuno drugaije od onoga kako je Madge bila namjeravala. Hughova nevoljnost da s njomrazgovara, kad je za sve bio kriv on, tjerala ju je na nekontroliranu eksploziju.Hugh je nekoliko minuta utio dok je sluao Madge; lice mu se smrklo. A onda je poeo govoriti,prekidajui Madge. Madge je nastavila govoriti, i nijedno od njih nije slualo ono drugo, svatko setrudei da kae to ima. Hugh je rekao da ga Madge ne razumije i ne eli razumjeti; tvornica mu smetau poslu; mora otii iz ureda; i to to je dosad izdrao bilo je samo radi nje; a sad ona koristi nekakvoglupavo ensko ogovaranje da ga uvjeri kako si unitava budunost. Kao da u toj tvornici imabudunost! Sjajno mjesto za njega, stvarno."Evelvn uope nije glupava ena", odgovorila je Madge uzrujano. "Ona je jedna vrlo pametna ena, i48pametnijaje od tebe, koliko god si ti uvjeren da si udo. Tebi je svatko budala i idiot. Samo ti imamozga. Ja to naprosto vie ne mogu trpjeti, ne mogu, ne mogu, ne mogu!"Madge je poela jecati.I tako su, da skratimo, stvari pole svojim uobiajenim tokom.Hugh je zavrio tako to je razbio dva stolca i otiao iz kue, zalupivi vratima tako snano da su puklapo polovici. Zatim je ostatak veeri proveo pijui u baru. Upoznao se s grupom glumaca bez posla iastio ih piima po cijelom gradu, itave noi. Ali stoje Hugh vie pio, to je bivao trezniji i sve je jasnijeshvaao svoj poloaj.U bijedno, kino jutro, Hugh se vratio sa svoga pijanog puta, odluivi da ne ode na posao. Svijet muse inio posve ogoljenim, i Hugh je vrlo jasno vidio sve njegove izloene ivce i tetive ivota. Tog sejutra nije mogao zavaravati. Sirova, nepolirana i nepreruena istina o ivotu vritala je na njega sa svihstrana. "Predaj se, ili u te zgromiti!" urlao je ivot. "Moda je ve prekasno; moda si ve propustiotrenutak da popusti i moda si sad ve mrtav."Odvratne kue od cigle, mokre asfaltne ulice; jadne, svakodnevne gomile, prljave i groteskne; listovikupusa u koevima za smee; stari pijanac na takama; odrpani, umazani djeaci prodornih glasova -sve je to Hugh vidio, kao, prvi put. Nikad mu prije nije palo na pamet da ivot moe biti tako ruan.Siguran sam da ste svjesni kako jutro poslije debele pijanke esto ima vrlo ozdravljuju uinak, osobito49


13/59

na osobu snana eluca i iste glave. Bolesnik ne moe uvidjeti pouku basne, ali Hugh je bio zdrav ividio je ivot ogoljen do kosti.Najgore od svega, njegovi su se snovi inili nekako staklastima, beivotnima, i umjetnima.I ne shvaajui, Hugh se vratio kui s ve gotovom odlukom.Madge nije bila kod kue. Na stoluje lealo njeno pismo od kakvih desetak stranica. inilo se kao da jepisala cijele noi. "Nisam ti ni od kakve koristi", to je bila glavna tema pisma. "Zaboravio si da samensko. elim ivjeti, i ne zanima me budunost ve sadanjost." Madge je zakljuila govorei kako je

pisala svojoj teti u Kaliforniji, i da namjerava otii i odsjesti kod nje.Hugh je poeo odgovarati na pismo, ali je zastao na drugoj stranici. Zatim je poderao sve stojenapisao i otiao u krevet.Slijedili su tmurni dani, jedan za drugim. Hugh je nekoliko puta pokuao razgovarati s Madge, ali svakiput bi se susreo s porazom. Klju koji ljudima omoguuje da razgovaraju i dou do mirnograzumijevanja se izgleda izgubio. U dva su se navrata silno posvaali. Nakon toga, Hugh jedva da se ivraao kui. Nije mogao ni raditi, i provodio je svaku veer u baru.Prola su dva ili tri tjedna, a onda, jednog lijepog jutra, Hugh se probudio rano, s jednom zamisli uglavi. Vie nije imao o emu razmiljati: dolo je vrijeme za akciju.50Dugo sam bio svjestan smjera u kojem mu je krenuo um; zapravo, ja sam ga primijetio prije nego i onsam. Ljudi esto nisu svjesni prisutnosti te misli; tek vrlo rijetko je do kraja shvate. Znate, naravno, oemu govorim: mnogi tati ljudi vole pomisao na to kako e sve sami dokrajiti ako stvari ne ispadnukako su planirali. Svatko ima svoju omiljenu verziju te pomisli; netko pred sobom vidi pitolj, netkodrugi au otrova. U tim sanjarenjima ima sigurnosti, jer ivot postaje podnoljiv im poneterazmiljati o tome da ga napustite. Takve mi misli priinjavaju veliko zadovoljstvo, jer oznaavaju mojuvlast nad ovjekom. Moda vam to nije jasno, ali osoba koja pronalazi utjehu u pomisli na pitolj iliau otrova vjeruje u moju mo, i smatra je snanijom od sebe sama.Postoji jedan neugodan tip ljudi kojima su misli ovog tipa potpuno strane. Ti ljudi ne vjeruju u stvarnostivota; oni ga smatraju snom. Za njih, stvarnost lei negdje iza granica ivota. Ubiti se zbog poraza uivotu je tom tipu ljudi jednako apsurdno kao da se ubiju nakon sluajnog posjeta gostujuoj predstaviu kazalitu. Ne volim takve ljude; na sreu, Hugh nije bio toga tipa. Nije imao nikakvih sumnji ustvarnost ivota. Stvarnost ga naprosto nije privlaila. Hugh je imao dobar dar zapaanja, i shvatio jeda ve neko vrijeme razmilja o samoubojstvu. Bez obzira na to, i on je odluujuim faktorima smatraopropast svoga posljednjeg izuma, svau s Madge, i sve veu odvratnost prema poslu. Uzrok je,naravno, leao negdje drugdje. Bez njegova znanja ili svjesna napora, "pomisao" se potpuno razvila unjegovu umu i zatvorila ga bilo kakvom drugom51rjeenju. Volim te trenutke u neijem ivotu. Oni predstavljaju krajnji trijumf tvarnoga, pred kojim jeovjek bespomoan; a ta bespomonost nikad nije tako potpuna i oita kao u takvim trenucima.Tako su, dakle, stajale stvari. Hugh je bio odluna osoba bistre glave. Sve to je trebalo uiniti ve jerazmotrio, odmjerio, i preraunao, i nije to vie elio odlagati. Znate kako se ovjek osjea tik prijeputa, kad si zamilja daje ve krenuo, ne podnosei ak ni pomisao o odgaanju. Hugh se probudioupravo u takvom stanju, onoga jutra kad sam zapoeo svoju priu.Sve je bilo dobro promiljeno. Pet godina ranije, Hugh je izvadio ivotno osiguranje, i Madge je trebaladobiti premiju ak i ako izvri samoubojstvo. Hugh joj je napisao kratko pismo, ostavio ga unezakljuanoj ladici svoga stola, obukao se, i otiao iz kue u vrijeme kad je obino kretao u ured. Aliovog puta otiao je u centar grada.Bilo je rano. Hugh je otiao u kafi i dobro doru-kovao. Nisam se bojao za njega. Bio je hladnokrvan,odluan, i smiren. Otiavi iz kafia, uzeo je nadzemnu eljeznicu koja je vodila dolje do Broadwaya.Ruku gurnutih u depove kaputa, sjedio je i promatrao lica drugih putnika s blagim izrazom gaenja.Bila je to uobiajena jutarnja gomila - ljudi koji ure na posao, u ured, u banke i trgovine. Hugh ih jepromatrao i u glavi slagao neto stoje sliilo na farizejsku molitvu: "Hvala ti, Gospode, to nisam poput

njih; hvala ti to si mi dao snage da se oduprem svome ropstvu; daj mi snage da52odem." Bezizraajna lica govorila su Hughu na to bi se sveo da nije imao neumorni duh protesta,volju za borbu, i nevoljkost da prihvati poraz. Svako toliko Hugho-vo bi se lice smrzlo u preziru ipodsjetio bi me na amerikog Indijanca iz davnih vremena koji, prkosei predaji, pjeva posljednjupjesmu prije nego to se s litice baci u ponor."Robovi," mislio je Hugh, "robovi koji nisu ak ni svjesni svoga ropstva. Ve su se navikli na njega.Nikad nisu sanjali o boljim stvarima; nikad nisu ak ni osjetili elju za slobodom. Nikad nisu ak nipomislili na slobodu. Veliki Boe, kad samo pomislim da sam i I a mogao postati takav! Tako dugo doksam bio uvjeren da u uspjeti pobijediti, bio sam spreman trpjeti, ali sad je sve gotovo. Nema bijega od


14/59

ropstva, a ja odbijam biti rob. Ve sam i ovako predugo patio."Prezrivo je promatrao putnike kako dolaze i odlaze. Bio je svjestan svoje superiornosti i osjeao sesnanim. Ljudi e nastaviti sa svojim tupim i dosadnim ivotima, vlakovi e i dalje voziti, robovi e uritina posao; kia e padati i bit e jadno, mokro i hladno. A za njega, ve od sutra, nieg od toga vienee biti. Pucanj na obali mora, priguen vjetrom i kiom, udarac u prsa- i to je sve. Takav bi trebaobiti kraj svih poraenih junaka.Primijetio sam da se Hugh osjeao lako, znatno oputenije nego dan prije, i radovao sam se, jer ga je

sve to nosilo blie trenutku moga trijumfa, to jest, trijumfu Velike Tvari, ili Velike Prijevare, nad duhom,voljom i svijeu ovjeka. Psiholoki, ovaj je trenutak iznimno zanimljiv. Da bi doao do njega, ovjekmora53bezuvjetno vjerovati u stvarnost neega to zapravo ne postoji, u stvarnost mene i moga kraljevstva.Shvaate? Samoubojstvo je rezultat beskrajne vjere u tvar. Ako netko ima makar i najmanju sumnju,gaji makar i najtanju dvojbu da se radi o nekoj prijevari, nee se ubiti. Da ispuni svoju namjeru, moravjerovati da sve to se ini postojeim doista i jest.Zamislite moje oduevljenje, stoga, kad je ve poinio svoju posljednju gestu - povukao obara, skoios prozora, ili progutao otrov; kad shvati daje sve gotovo i da nema povratka, odjednom, udar munje:pogrijeio je; nije sve kao to se inilo, sve je izvrnuto, nema stvarnosti do jedinog blagoslova koji jeupravo odbacio - to jest, ivota samog. Preplavi ga shvaanje daje poinio akt ludosti koji se ne moeobrnuti, i grevito posee za neim za to bi se uhvatio, da se izvue iz jame, da se u zadnji as vrati.Menije to prelijepo. Nita mi ne prua toliko zadovoljstva. Kad biste samo mogli cijeniti to se dogaau dui ovjeka u tome asu; kako ezne, tada, da napravi jedan, samo jedan jedincati korak unatrag ...No da se vratimo Hughu.Izaao je iz vlaka na Broadwayu, spustio se na ulicu, i krenuo do jedne od najveih trgovina orujem.itao sam mu misli. Hugh je htio kupiti najbolji revolver.Prijatelju, krivite nas za mnogo toga to vam se dogaa. Ali kad biste samo znali kako malo doistaovisi54o nama. Uzmite ovaj sluaj. Da sam znao kako e zavriti njegova kupovina pitolja, savjetovao bihHughu iz sveg srca da svrati u apoteku i kupi otrov za bolesnog psa. Da, da sam znao to e sedogoditi, moda bih ga sam odveo do ljekarne. Bit u poten s vama i priznat u da, openito, ni jedanvrag nimalo ne razumije vas ljude. Ponekad me ispunite indignacijom do dubine due, a ponekad midonesete silnu radost ba u trenutku kad se tome najmanje nadam.Ono to se dogodilo u trgovini bio je jedan od najneugodnijih incidenata u cijelome mom ivotu: nikadse prije nisam osjeao tako glupim i bespomonim.Evo kako se to dogodilo.Hugh je uao u trgovinu i zatraio da vidi neki pitolj koji bi stao u dep, a ima dobar hod obaraa, danije prevelik, da nije premalen, i najnoviji model. Prodava je donio desetak razliitih revolvera, i Hughih je krenuo prouavati, kao da mu je vano odabrati pravi pitolj kojim e se ubiti.Isprva tomu nisam obraao neku veliku pozornost, pripisujui to uobiajenoj ekscentrinosti. Shvaateda svako toliko moram prisustvovati takvim odabirima, dio mojih profesionalnih obaveza, pa sam staopo strani i kratio vrijeme drugim mislima. Konano, primijetio sam da Hughu predugo treba da odabererevolver, i dosadilo mije ekati. Pribliio sam mu se, i vidio sam neto posve neoekivano.Hugh se promijenio; bila je to posve druga osoba od one koja je par minuta ranije ula u duan.Neete to shvatiti, ali mi znamo da svatko od vas ima nekoliko55lica; ak ta lica nazivamo i razliitim imenima. Zamislite, dakle, da uete u duan s jednom osobom, apet minuta kasnije pronaete neku sasvim drugu. Na je ivot prepun takvih promjena. Bio sambijesan, posebno zato to sam vidio kako je ona pomisao koja ga je dovela dovde (i na ijem sam serazvoju, moram priznati, dobrano naradio) odjednom problijedjela i stisla se tako da sam je jedva

pronaao, stisnutu u guvi novih misli koje su mu se sve gurale u svijest. Vidio sam, osim toga, da svete nove misli guraju moju "pomisao" u kut; i shvatio sam da su se sve one pojavile za vrijeme dok jeHugh bio u duanu. A najgore od svega, sve su te misli bile posve neshvatljive tehnike prirode inisam imao pojma to bih s njima.Na tezgi je stajala gomila revolvera i puaka repe-tirki, i, goruih oiju i sretna, ivahna izraza, Hugh jeglasno o neem razgovarao s dvojicom prodavaa. inilo se da ih zanima taj ljubopitljivi kupac, iizvlaili su sve mogue puke i revolvere, novih tipova i novih sistema, da mu ih pokau. Nisam imaopojma o emu priaju, jer se sastojalo od tehnikih izraza kao to su "trzaj" i "proboj plinova". Izgledada ih je sve to silno zanimalo.Konano je Hugh uutio i, sa silnom usredoto-enou, poeo otvarati i zatvarati kratko leite metka,


15/59

tek tu i tamo izmjenjujui primjedbe s prodavaem. Vidio sam kako ga potpuno obuzima neka novapomisao, koja je pomela sve drugo. Novi izum! Moete li vjerovati? Neto mu se pojavilo u mozgu u t ihnekoliko minuta, i to neto pobijedilo je sve njegove plemenite namjere. Kad sam pokuao otkriti tomu je na umu,56i/gubio sam se. "Isputanje plinova" i "koritenje trza-l.i" bile su dvije glavne misli, kao kotaii koji muse okreu u mozgu, prenosei ga do raznih drugih tehnikih lutanja, formula i prorauna. Sve je to bilo

posve izvan inog podruja, shvaate. Ja sam znao samo da se radi o nekom novom tipu revolvera ilipitolja. Naravno, ne mogu biti posve neosjetljiv na razvoj u tom podruju -ta je tema meni iznimnozanimljiva. Meutim, nisam imao povjerenja u Hughov entuzijazam; on bi se uvijek zanio, a onda bi sepokazalo da cijeli poduhvat ne vrijedi nita. A i jako me uznemirila Hughova promjena raspoloenja.Kao to sam vam ve rekao, ja sam odobravao njegovu odluku. Bio je blizu jako lijepom skoku dolje, unepoznato; i isplanirao sam kako u mu, dok se bude prevrtao u praznini, natjerati duu da iskoi izkoe od tjeskobe i oaja. To je uvijek tako smijeno! S druge strane, nisam mogao zanemariti ovunovu pomisao bez odgovarajueg promiljanja. Ovo je bilo vanije od spra-vice za mjerenje brzinevlaka! Bilo je to, doista, vrijedno praenja. Ali i ovdje sam se naao pred preprekom. Vidite, ljudi suprepametni za mene. Koliko god se trudio prodrijeti u Hughove misli, nisam ih mogao razumjeti, osimneeg o klipu sa spiralnom oprugom, koja je iz nekog razloga bila silno vana.Pokuajte shvatiti moj poloaj.Daje Hugh pomislio na neto doista zanimljivo, per se, na primjer krivotvorenje oporuke, ili zavoenjenevine djevojke, ili podmetanje bombe u kazalitu, mogao bih mu pomoi, i to poprilino. Ali ovdje, stim klipom i spiralnom oprugom, nije bilo ama ba niega, kako bih rekao ... emotivne prirode. To jebio detalj57novog izuma, i nita drugo. U tome nije bilo zloina; a ja se mogu umijeati u neki poduhvat tek ako onu sebi ima bar daak nekakva zloina. Postalo mi je jasno da sam osuen na posvemanju pasivnost,premda sam istovremeno vidio da bi mi Hughova nova ideja mogla biti vrlo korisna s gledita zloinauope. Ovaj sluaj ilustrira vrst nevolje u kojoj se u zadnje vrijeme esto naem. Puno toga se dogaaiza mojih lea i bez moje pomoi. Postali ste prelukavi za mene. U dobra stara vremena, znao samsve i mogao sam predvidjeti stvari. U dananje vrijeme, naem se izbezumljen tehnikim napretkom.Da se vratim svojoj prii: Na kraju je Hugh kupio jedan revolver i metke, stavio ih u dep, i izaao izduana.Primijetio sam da je izaao posve drugaije od naina na koji je uao. Vi to neete razumjeti - ak akoto intelektualno i shvatite, neete to vidjeti - ali mi vidimo da ovjek hoda na mnogo razliitih naina.ovjek koji se odluio ubiti hoda posve drugaije od onoga kojemu se upravo javila ideja za novi izum.Predugo bi trajalo da vam objasnim, ali nama je udno i tehniki to to se ista rije, hodanje,primjenjuje na obje pojave.Da nastavim: Meni je bilo vrlo tuno vidjeti Hugha u toj novoj osobi. Hoe li se neto zanimljivo izroditiiz tog novog izuma ili ne? Tada nisam mogao znati odgovor, ali bio sam i te kako svjestan da mi jedanvrlo zanimljiv sluaj upravo bjei iz nadzora. A znate, uvijek mislim da je vrabac u ruci bolji nego golubna grani. To mi je omiljena izreka.58Hugh je izaao na ulicu. Cijeli mu je um bio ispunjen tim novoizleglim mislima, koje su zujale poputpela. Bez obzira na to, djelujui po snanom impulsu tipinom za ljude snane volje, Hugh sesvejedno uputio prema mjestu koje je izvorno odredio.Odjednom sam se uhvatio kako mislim: "Tko zna? Moram ovo vidjeti do kraja." Koji put se dogodi dase osoba koja je uzgojila pomisao o samoubojstvu upuca ili objesi dugo nakon to izvorni razlog zapomisao nestane. To je naprosto posljedica pomisli kao takve, koja je postala neovisnom i pokorilasvoga tvorca.Sjeam se jedne ene koja se odluila otrovati ako joj se ljubavnik ne vrati iz rata. Imala je malu

boicu otrova koju je ljubila svake veeri prije nego to bi zaspala. Ljubavnik joj se vratio itav inepovrijeen, i prve veeri kad se vratio, ispila je otrov i umrla mu pred oima.Hugh je i opet otiao u nadzemnu eljeznicu, zatim je preao na elektrini tramvaj, presjeo nekolikoputa, dugo je etao, i konano zavrio na jednoj naputenoj plai, ostavivi grad, luku i skladitadaleko iza sebe. Mjesto na koje je dospio bila je tmurna i pusta pruga pijeska i mora. Nije se moglozamisliti bolje mjesto za samoubojstvo. S desne strane stajali su pougljenjeni ostaci skladita koje jeizgorjelo prole godine. Nita se drugo nije vidjelo.Dotad je ve prestalo kiiti. Hugh je sjeo na kamen nedaleko od vode, izvadio biljenicu, i poeorkati zabiljeke i skice. Nekoliko sam mu puta pogledao59


16/59

preko ramena, i nisam vidio nita osim brojki i simbola. Njih nisam razumio, pa mije postalo dosadno.Konano je Hugh stavio biljenicu u dep i ustao, djelujui ponosno i odluno, kao da je neto odluio."Ne, vrag ga odnio, jo nisam pobijeen", rekao je. "Znam da u na kraju pobijediti, i oduvijek sam toznao. Kukaviluk i neodlunost su me dovde doveli! Ova nova ideja e mi donijeti slobodu, pa tokota da kota."Uzeo je revolver, napunio ga, popeo se na stijenu iznad mora, podigao ruku, i, kao da nekoga izazivana borbu, ispalio est hitaca jedan za drugim prema ma-gliastom obzoru. Onda je otvorio bubnji,

izvadio pocrnjele, zadimljene kouljice metaka, pregledao ih s osmijehom, spustio revolver u svojdep, i vratio se u grad.Zamislite takav prizor, i pomislite kako sam se bedasto osjeao.Hugh se nije vratio kui sve do veeri. ekalo ga je iznenaenje: Madge je otila. Na stoluje bilo pismood nje, i kljuevi."Dragi Hugh," napisala je, "nemoj se ljutiti to sam otila bez pozdrava. Bilo bi jako teko, jer ja testvarno jako volim, bez obzira na sve. Ali osjeam da ti nisam ni od kakve koristi, i da sam ti ak i naputu. Ve neko vrijeme me ne primjeuje, a kad me i primijeti, tjera me da se osjeam kao nekadosadna muha koja zuji uokolo i ne da ti da radi. Moda sam za sve ja kriva jer ne razumijem tvojemisli, ali ne mogu pristati da rtvujem sadanjost za neto to se moda nikad nee ostvariti. ao mijezbog svega to smo izgubili, i stalno plaem nad djeicom koju smo mogli imati, a nismo60im dopustili da se rode. Znam to e rei, ali vie ti naprosto ne mogu vjerovati. Znam da si meprestao voljeti. ivjet u sa svojom tetom u Los Angelesu i uvijek u misliti na tebe. Zbogom, Hugh."Kao to vidite, vrlo dirljivo i sentimentalno pismo.Njeno pismo snano je djelovalo na Hugha."A ja sam se htio ubiti", rekao je. "Trebalo bi me objesiti to sam to makar i pomislio. Jadna Madge.Sva srea da nije pronala moje bedasto pismo. Pa, neka neko vrijeme ostane u Kaliforniji. Moda jetako i bolje. Upalit e. I neka me vrag odnese ako ne uspijem."Vrlo je kasno otiao u krevet. Prvo je napisao pismo Madge, vrlo osjeajno i njeno. Zamolio je da gaprieka godinu dana, i obeao je doi kad ta godina proe, ili uspjean ili odluan da zauvijek napustiizume i zapone novi ivot s Madge negdje na Zapadu. "Sve e biti u redu, draga moja Madge,"napisao je, "samo nemoj misliti da te ne volim ili ne trebam."Zatim je proveo neko vrijeme izraunavajui svoje financijsko stanje - lagan posao. Imao je dvije tisuedolara utede. Odluio je tisuu poslati Madge, a od druge tisue e sam ivjeti. Napustit e posao.Zatim je zaronio u proraune povezane s njegovom novom idejom, i proveo je ostatak noi skicirajui,crtajui, i raunajui; konano, iscrpljen, odbacio je olovku i dugo sjedio zatvorenih oiju, gledajuineto to ja nisam vidio."Da," ree konano. "Sedam metaka u dvije sekunde, dvije sekunde za punjenje, stotinu i pet metakau minuti ako meci imaju niklanu kouljicu; s utedom61plinova, imat e snagu posve nezamislivu za obian revolver."Bile su to prve pametne rijei koje sam od njega uo cijeloga dana."Stotinu i pet metaka u minuti", pomislio sam, "i to u niklanoj kouljici. Nije loe."Hugh je otiao u krevet. On nije imao mate, i nije razmiljao o predivnim prednostima koje bi njegovizum mogao donijeti cijelomu ljudskom rodu. I nesvjesno, ja sam se zanio. Stotinu i pet metaka uminuti! Ideja vrijedna hvale. Ja sam cijenio njenu stvarnu vrijednost.Idueg jutra Hugh je Madge poslao pismo i novac, i prionuo na posao. Dani su slijedili jedan za drugimbez incidenata. Od jutra nadalje Hugh je sjedio za crtaim stolom ili za svojom radnom klupom, reuirazliite dijelove, testirajui i mijenjajui; veeri je provodio u baru, sjedei, pijui pivo i puei lulu.Napustio je svoj posao, i nita ga nije zanimalo osim rada i pisama od Madge. Isprva je Madge pisalarijetko, ali kasnije joj je Hugh poeo nedostajati i uinio joj se mnogo privlanijim. Poela je pisati skorosvakog dana, opisujui Kaliforniju, more, vruinu, sunce, i molei Hugha da doe prije, tako da mogu

raditi zajedno i izgraditi budunost za sebe i djecu koju e zacijelo jednom imati."Otii iz New Yorka prije, dragi Hugh," pisala je, "i doi ovamo. Razdvojile su nas sive magle, praina ismog grada, ali sunce e nas opet pribliiti jedno drugome."621Madge je prilino voljela itati poeziju i izraavati se otmjeno. Smatrala je sebe znatno obrazovanijomod Hugha. A zapravo je puno knjiga progutala cijele.Hugh je itao pisma, pisao kratke odgovore, i nastavljao raditi. Ali duboko u srcu bio bi volio sveostaviti i otii k Madge u Kaliforniju, da pokua s posve novim ivotom usred prirode i borbe sprirodnim silama.


17/59

Zamiljao je planinu prekrivenu jelovim umama. Na istaci planine stajala je jednostavna koliba odbalvana i Madge koja mu je mahala s trijema. Sjeao se romana Breta Hartea, premda je znao dajesuvremena Kalifornija postala posve drugaijom zemljom. Ali najvie od svega sanjao je o Madge. Bio je udan tip, pet godina oenjen i jo uvijek zaljubljen u svoju enu. Kad su bili zajedno, svae,neslaganja i meusobno nerazumijevanje guili bi njegovu ljubav. Ali na daljinu, Madge mu se opetuinila sjajnom poput svih boja duge, i Hugh je opet poeo vjerovati da nema ljepe, armantnije,privlanije i pametnije ene od Madge. Istina da se u mnogoemu nisu slagali, ali to je bilo samo zato

to Madgeina dua stremi istini, slobodi i ljepoti. On je stremio istomu cilju, ali duljim i teim putem.Ona e, s unutarnjom mudrou enskosti, pronai ono to trai u suncu, prirodi, i enji za djecom.Kao stoje ispravno i dobro. Ali Hugh nije uzalud bio Amerikanac, i dalje je mislio da bi milijun dolarakao dodatak svemu tome stvari uinilo jo boljima. A ako mu se snovi ostvare, onda e se Madgesloiti s njim i priznati da je bilo vrijedno truda i rtava svih tih godina.63r* * *Prolo je mjesec dana, pa jo mjesec, i trei, pola godine, i konano je doao dan kad je Hugh dovriogrubi nacrt.Ishod sveg tog rada, razmiljanja, raunanja, entuzijazma, upornosti, napora volje, besanih noi i vizijabilo je roenje prilino nezgrapnog stvorenjca. Bio je to automatski pitolj. Izvana je vie sliio na ekiili francuski klju nego na revolver. Ali nedvojbeno je imao mnogo osobina koje su obeavale velikubudunost. Ja sam to odmah spoznao. No, ono to me zanimalo bilo je hoe li ita od toga stii doHugha. Vrlo esto nisu izumitelji ti koji profitiraju od svojih izuma.Pitolj je bio plosnat i teak. Sedam metaka nije se nalazilo u bubnju ve u ruki. Udar od pucnjagurao je unatrag gornji dio pitolja; istovremeno, kouljica ispaljenog metka izbacivala se sa strane, anovi metak ubacivao u cijev preko opruge smjetene s donje strane. Sve vrlo pametno i praktino.Brzina pucanja daleko je premaivala bilo to poznato u to vrijeme, a budui da nije bilo isputanjaplinova izmeu bubnja i cijevi, bio je skoro tri puta snaniji od revolvera istog kalibra.Zamisao je imala i loih strana. Hugh se dugo muio s izbacivaem za ispranjene kouljice. Zatim sejako zabrinuo za sigurnosni prekida, koji je i ostao slaba toka djeteta roena u Hughovoj radionici.Sve u svemu, vrijeme tjeskoba i dvojbi.Kad sam tono shvatio kakva e se vrst djeteta roditi, moj se stav prema Hughu znatno popravio. Alikao to sam vam ve rekao, nisam imao naina da mu64pomognem, jer u njegovim mislima i osjeajima nije bilo ama ba niega od interesa za mene; to jest,nije bilo nieg imalo kriminalnog. Shvaate, podruje mojih aktivnosti ogranieno je osjeajima koji suu pitanju. Ne mogu se udaljiti od svoga polja, kao to ni riba ne moe letjeti ni ptica plivati pod vodom.Neki moji kolege pokuali su se pretvarati da su letee ribe ili ronee ptice, ali od toga nikad nita. Mismo stvorenja odreene iskonske sile. Hugh je bio posve imun na tu silu. Ve sam vam rekao da nijeimao nimalo mate u onom smislu u kojem je ja shvaam. Zapravo, da budem iskren, esto mije bilo jako neugodno zbog njegovih snova o Madge, o ljubavi, o slobodi, o svoj njihovoj buduoj srei iprosperitetu. Sve je to bilo tako obino i jadno.Madgeje poela pisati jo ee. SretnajeuKali-forniji; odluila je nauiti cvjearstvo i radila je naplantai cvijea koja pripada muu njene tete."Dat u ti godinu dana vremena, Hugh", pisala je. "A za godinu dana, s izumima ili bez njih, mora doiovamo; unajmit emo zemlju i uzgajati cvijee."Hugh je uzdisao nad tim pismima, spremao ih u pisai stol, i vraao se svojoj klupi. Ne moetezamisliti kako su ljudi ponekad smijeni.I, konano, Hughovo se dijete rodilo - nezgrapno, ali s ogromnim skrivenim potencijalom i velikombudunou. U to sam bio uvjeren.Prolo je, vjerujem, tono est mjeseci od onog maglenog jutra kad je Hugh sjeo na autobus za obalu.

Sad je opet iao tamo, istim putem, ali u posve drukijem65raspoloenju. Neprestano je dodirivao teak predmet u svome depu i osjeao drhtaj trijumfa. Takoerje sa sobom imao dvije debele etvrtaste hrastove daske, metu, i mjera dometa koji je konstruirao uslobodno vrijeme. Taj gaje teret veselio. Nije nimalo sumnjao u ishod. Sad je alio gomilu jutarnjihputnika koji su urili na posao, i pomalo ih prezirao; vie se nije bojao da e postati jedan od njih."Pitam se", pomisli Hugh, "kako to da jo nismo poeli kastrirati vau vrstu. Kad bi samo neki milijarderdoao do zakljuka da su kastrirani radnici korisniji nego cijeli, siguran sam da bi mnogi rado proli tusitnu operaciju; roditelji bi slali svoju djecu u bolnicu da im osiguraju budui posao. Moda bi jednadua u deset tisua shvatila to se dogaa; ostali bi mislili da su ivi i posve bi se ozbiljno smatrali


18/59

ljudima. I ja bih bio takav, da nisam bio spreman deset puta umrijeti radije nego da ivim ivotom bezslobode i vlastitog neovisnog posla."Hugh doista toga asa nije iskazivao nikakve posebne skromnosti, a to me silno veselilo. Vidite, nisamse brinuo za dijete, no u Hugha nisam bio toliko siguran. inilo mi se da ima mnogo nedostataka i dae se suoiti s mnogo tekih iskuenja. Budunost je pokazala da sam bio u pravu.Sudbina izumitelja, slikara, pjesnika i drugih ljudi te vrste obino je vrlo zanimljiva. Da budem iskren,nita me dugo godina nije veselilo toliko koliko sluaj

66francuskoga slikara koji se ubio u siromatvu i neuspjehu; samo nekoliko godina kasnije njegove su seslike prodavale za stotine tisua. To je bilo prekrasno. Ljudi jo nisu izgubili smisao za humor. A jasam inio sve to mogu da probudim svijest toga slikara "na drugoj strani" i prenesem mu dobrevijesti. Bilo je predivno vidjeti kako ih prima. Kad me shvatio, skoro se zaguio od bijesa - i zaguio bise, samo da je disao. Ali nita nije mogao uiniti, jer, striktno govorei, nije ni postojao. Bez obzira nato, vidio je i smijenu stranu. Doista, ne bih vam poelio njegov astralni ogrta. Otrovao se za milijunegodina svojim bijesom protiv ljudi. Pomislite, pet godina nakon smrti ovjeka koji se ubio zboggladovanja, platiti milijun franaka za njegove slike! Zar to nije udesno?Ali skreem s teme. Nadao sam se da e se neto takvo dogoditi i Hughu, i uskoro su se mojaproroanstva poela i ostvarivati.Ali toga jutra sve je ilo kako je Hugh i oekivao. Ne mogu vam sad tono rei koliko je pucnjeva uminuti bilo pri onom prvom pokuaju, i koliko su duboko prodrli u dasku. Ali Hugh je bio prezadovoljan.Snaga toga pitolja bila je jednaka puki, a brzina pucnjeva nad-maivala je i strojnicu, koju je u tovrijeme jo trebalo dugo i puniti.Svi Hughovi prorauni pokazali su se sjajno tonima. Dijete se ponaalo savreno. Sad ga se mogloizloiti presuivanju ljudi, kao i presuivanju ljudima. Hugh se vratio kui sjajei unutarnjimoduevljenjem. Sutradan e poeti trijumfalna procesija.67Ali stvarnost je traila drukije. Prva stvar koju je Hugh shvatio bila je da nema novca. Doista, ne samoda nije imao novca, ve je i nakupio vise manjih dugova. Pitanje novca iskrslo je kad je Hugh poeomisliti o patentu. Iz iskustva je znao daje patentiranje skupo: potrebni su modeli ... crtei ... Ured zapatente zahtijeva znatnu svotu unaprijed. Strani su patenti osobito skupi."Prokletstvo," ree Hugh, "to je iva strava."Imao je samo jednu stvar koju je mogao prodati: policu osiguranja."Sad bije bilo apsurdno zadrati", rekao je Hugh. "ak i ako umrem, Madge e sigurno vie dobiti oddjeteta nego od cijene moga ivota."Do veeri, polica je prodana. Hugh je naruio razliite dijelove modela u razliitim radionicama, irazliite dijelove planova dao nacrtati u razliitim crtaim studijima. Oh, bio je oprezan! Sam jesastavio modele i vlastitom rukom upisao objanjenja na sve nacrte. Taj je posao odnio oko mjesecdana i potroio skoro sav novac zaraen prodajom police. "A sad," ree si Hugh napokon, "vrijeme jeda osiguramo sudbinu djeteta."Upravo se u ovom trenutku pojavila najvea prepreka, koju je Hugh propustio predvidjeti i za kojuuope nije bio pripremljen, ali koju sam ja dobro poznavao iz iskustva. Bila je to borba protiv sutinskeapatije ivota. Svijet nerado prihvaa novosti. Kad novost stigne, rijetko, vrlo rijetko naie na put bezprepreka. Razoaranja i potekoe uobiajena su nagrada za one koji68donose novosti. Ali Hugh nije bio pripremljen za to, i naivno je oekivao da se njegovi milijuni veslau.Hugh je poeo piui pisma svim velikim tvornicama oruja. Nije dobio odgovora. Pisao je opet,raspitujui se za sudbinu svojih pisama. Nitko mu nije odgovorio. Hugh je osobno otiao u jednutvornicu. Direktor je bio zauzet. Tajnica koja je izala razgovarati s njim rekla mu je da ponude novihizuma tvornici razmatra posebna komisija koja se sastaje triput godinje, daje sljedei sastanak za dva

mjeseca, i da se zahtijeva prezentacija nacrta i modela. Sve je to tajnica izreciti-rala kao lekcijunauenu napamet. Bilo je jasno da esto ima posla s izumiteljima."Zar nemate ovdje nekoga tko se razumije u tehniku tko bi naprosto mogao isprobati moj pitolj?" upitaHugh.Tajnica se blago nasmijeila na ovu drskost i rekla kako svi izumitelji zahtijevaju probu smjesta i da je,kako ne bi gubila vrijeme, tvornica odredila rutinski postupak, a testiranje se provodi samo na izumimakoje je odobrila komisija. I s time je Hughu poeljela ugodan dan, gospodine!"Naravno, nisam smio ni oekivati da bude drukije", rekao je Hugh sebi. "Zato bi ti mrtvaci odjednomoivjeli? Kakva sam budala to nisam prije na to pomislio. Ne treba pisati pisma, ve otii i osobnopotraiti. Negdje mora biti ivih ljudi. iv ovjek e smjesta shvatiti."


19/59

Hugh je poeo posjeivati tvornice.Rezultati su bili vie-manje isti kao kod prvog razgovora. Zahtijevali su se modeli i nacrti, i trailo se69od njega da ponovno doe za mjesec dana. Ali Hugh nije htio odati svoj model. Uope nije bio siguranda njegov patent titi sve detalje izuma. Znao je kako je lako napraviti nekoliko izmjena i izvaditi novpatent, i kako je nepoznatom izumitelju bez novca nemogue pobijediti u tubi protiv velikekorporacije. Imitacije nee biti opasne kad jednom osvoji trite; u meuvremenu, nitko nee dobiti

model. Ali dok ne vide model, nitko nije htio razgovarati.Madge je rijetko pisala. Hughu se inilo da gaje, zaokupljena novim interesima u ivotu, poelazaboravljati.Prola su jo dva mjeseca. Hugh je doao do kraja svoga novca. Napustio je stan i otiao ivjeti umaloj sobi.Jednog vrlo vrelog dana, usred jednog newyor-kog val vruine, nakon to je Hugh bezuspjenoposjetio dvije tvornice i ured za nove izumitelje, lutao je besciljno ulicama i dolutao do Central Parka.Loe odjeven sjedokos ovjek podrugljiva, pametna lica sjeo je na istu klupu kao i Hugh, i poeli surazgovarati. Iz nekog razloga, Hugha je privlaio taj stranac. Po danu, parkovi New Yorka razotkrivajucijelu galeriju ljudskih razvalina, a ovaj je ovjek oito bio jedna od njih. Hugh mu je ponudio cigaru.Osjeao se depresivno i elio je uti ljudski glas. Sjedokosi je ovjek rekao neto zabavno oprolaznicima; bio je, izgleda, duhovit i dobra dara zapaanja. Hugh gaje smatrao propalim piscem iliumjetnikom i pozvao ga je na au piva.70U baru je bilo ugodno hladno i nijedan od njih nije elio otii. Nakon nekoliko hladnih piva, stariji jeovjek poeo priati o sebi. Hughovo se srce smrzlo kad je uo daje izumitelj. Stoje vie sluao, to muse vie inilo da slua svoju vlastitu priu, s uasnim, beznadnim krajem. Starac je nastavio priati, aHugh gaje sluao, u sebi se smrzavajui od uasa, a istovremeno, iz neke morbidne znatielje,raspitujui se o pojedinostima. Sve je bilo tako poznato: mladost, ponosni snovi, ljubav, posao, uspjeh,a zati

Documents

Uspenski - Razgovori s Vragom