G. (GAMA) 4. knjiga- znanost koja promatra bitak kao bitak i
njegove atribute. Ostale znanosti sudjelomine, one prouavaju samo
posebne manifestacije bitka. ''A budui da miistraujemo poela i
najvie uzroke, bjelodano je da oni moraju pripadati nekakvojnaravi
po sebi''. Trebamo shvatiti prapoela bitka ne prema prigotku, nego
kao prapoela bitka- bie (bivajue) se koristi ''mnogovrsno, ali
uvijek prema jednoj naravi'' (kao to'zdravlje' koristimo i u smislu
posjedovanja zdravlja i u smislu stvaranja zdravlja itd.,tako i
'bie', ali uvijek ''prema jednom poelu''). 'Bie' kaemo i za
bivstvo, i za trpnostbivstva, i za proizvoenje bivstva... Za bie
postoji jedna znanost, kao to i za zdravlje postoji jedna znanost
jer radi se o jednoj naravi- filozofija je znanost koja promatra
bia kao bia i kako svaka znanost trai prva poela trai poela i
uzroke bivstvima.- jedna znanost prouava sve vrste bia, dok
partikularne znanosti prouavaju po jednu vrstu bia. Jedno = bitak-
''koliko je dijelova bivstava (bivstvo se odmah dijeli u rodove, pa
ima i dijelove), toliko je dijelova filozofije''. Zato postoji prva
filozofija, i one koje joj slijede. Jedna odznanosti promatra
opreke, a opreka jednome je mnotvo, tada je toj znanosti
zadaaspoznavati opreke jednome: drugo, neslino, nejednako,
suprotnost. No, sve to pripada prvome, jer je u odnosu s njime (u
suprotnosti, ili drugosti, ili...). Tako da se znanost koja se bavi
i drugim i suprotnim ustvari bavi prvim stvarima (onim 'jednim').
Dakle, filozofija mora moi razmiljati o svim stvarima. Mora
spoznavati i bitak i njegove prigotke. Bavi se protivnostima jer
one tvore bit, to se ''svi slau'' (toplo i hladno, parno i
neparno): ''kretanju pripada mnotvo, mirovanju pripada jedno''.
Dakle, tim najvanijim stvarima se bavi filozofija, a praktine
vjetine (npr. zemljomjerstvo) se ne moraju baviti pitanjem to je
suprotnost, veliina, kretanje...- filozofija se treba baviti i
matematikim aksiomima (''samoistinama''), jer su te istineprisutne
u svim biima. Te matematike istine vrijede za bitak kao bitak,
tvrdi A., i zato ih filozof treba istraivati. Filozof treba
prouavati i ''poela samog zakljuivanja'', tj. logiku.
Najpostojanije od takvih poela je ''nemogue je da isto istome
istovremenopripada i ne pripada''. Nita ne moe istovremeno i bivati
i nebivati, nemogue je da istovremeno istome pripadaju suprotnosti.
S nekoliko osnovnih logikih pravila znamo kojim stvarima treba
traiti poela, a kojima ne treba- to se teko moe opovrgavati. Ali
sad malo o opovrgavanju i dokazivanju: dokazivatiopovrgavajui
razlikuje se od samog dokazivanja, jer onaj koji dokazuje trai to
je upoelu, a onaj koji opovrgava dokazuje da to neto ima drugi
uzrok- A. dalje dokazuje kako se ne moe istovremeno rei da neto
jest i nije o jednojodreenoj stvari: rije mora oznaavati stvar (ako
ne oznaava, onda nemakomunikacije), i zato kad se izgovori oznaava
jedno (neto) to neto koje se oznaava kao jedno, ne moe istovremeno
biti i ne biti (a jasno je da je rije o istoj stvari, jer je ona
jedno). Na pitanje ''je li ovo ovjek ili nije?'' mora i moe se dati
odgovor da ili ne, i to samo da ili samo ne. To je nevezano uz
prigotke (npr. je li ovjek bijeli ili krupan). Oni koji bi
odgovarali s ''i jest i nije'', ti bi ''ukinuli i bit i bivstvo, te
bi ustvrdili da su sve stvari prigotci''- ''kad bi sve stvari bile
prema prigotku, onda ne bi bilo nieg prvog (tj. biti) emu se ove
(stvari) pririu''. Prema tome, ''tako e biti neto to oznaava
bivstvo'', a bivstvu je ''nemogue priricati (pridavati)
protuslovlja''- kad bi protuslovlja bila istinita, sve stvari bi
bile jedno. Jer, kae A., ako se moe rei da ovjek nije ovjek, tad se
moe rei da je on bilo to drugo pa tako sve moe biti jedno te isto.
''Neodreeno biva mogunou, a ne svrnou (aktualnou?)''.- razgovor s
takvima koji tvrde da neto i je i nije je razgovor ni o emu, kae A.
Oni(sofisti) samo mniju, a ne znaju, dakle ''nisu zdravo raspoloeni
prema istini''.- no, postoji ono blie istini i dalje od istine: vie
i manje istinito (npr. ne grijei jednako onaj koji misli da je
etiri = pet i onaj koji misli da je etiri = tisuu). Postoji
istinitije.- oni koji sumnjaju u to da bi ipak moglo 'i biti i ne
biti', ta pomisao dolazi iz osjetilnosti, jer u
osjetilnosti/stvarnosti vide kako iz iste stvari proizlaze suprotne
stvari- nama se esto ista osjetilna stvar ini ovakvom ili onakvom,
i ne moemo rei to jeistinitije. Mnogi su zato i mislili ''da je
misao osjetilno zamjeivanje''. Zato kau da su bia takva kakva ljudi
pretpostavljaju (kakva im se pojavljuju) to kaeAnaksagora. Kad bi
bilo tako kako kae Anaksagora i drugi stariji filozofi, kad bi
semiljenje ravnalo po osjetilnosti, moglo bi istovremeno neto i
biti i ne biti, kae A. Uzrok toga to ti raniji filozofi krivo misle
je to pretpostavljaju da su bia osjetilne stvari. Oni kau da se sve
osjetilno kree, i da se zato ne moe spoznati.- oni dakle misle da
ono to se mijenja vie nije. Ali, ono to se mijenja jo ima neto od
onoga to je prvotno bilo, i ''odbacujue jo ima neto od onoga to
odbacuje''. A nije ni ista promjena koliine i promjena kvalitete.
Takoer, ti filozofi zbog stalne pokretnosti stvari oko nas (koje su
samo mali dio kozmosa) zakljuuju na stalnu pokretnost svih stvari u
cijelom kozmosu ''treba (tim filozofima) dokazati da postoji
stanovita nepokretna narav'')- nije svaka pojava istinita. Jer, kad
bi osjetilnost i bila istinita, predodba nije isto to i osjetilni
opaaj. A i samim osjetilima nije isto ono to se prikazuje dok je
blizu i dok je daleko. ''Nijedno od osjetila ne kae o istoj stvari
istodobno 'to je tako' i 'to nije tako' ''.Neto se moe initi
ovakvim ili onakvim, ''ali samo 'slatko', kad jest slatko, se
nemijenja''. A raniji filozofi to negiraju, kao to negiraju i
nunost: ''jer ono to je nuno ne moe biti i ovakvo i onakvo''-
dokazivanje ne moe poeti od dokaza (nego od aksioma, hoe rei). Ne
moe se traiti da se dokaz dokazuje dokazom.- po svemu, za pojavu se
ne moe rei da naprosto jest, nego da je vrlo, vrlouvjetovana: ovisi
ija je pojava, kad je, u kom sluaju je i kako je (itd.). Tako da
oni koji tvrde da je pojava istinita, moraju rei ne da je istinita
po sebi nego da je istinita onome kome se pojavljuje. Ukratko, oni
ele rei da bez miljenja ne bi bilo stvari, to nije istina.-
suprotnosti ne mogu biti istovremeno u stvari, jer jedna od
suprotnosti je lienost; a ista stvar ne moe istovremeno biti i
liena i neliena neega- ''ne postoji promjena osim promjene u
oprenosti i promjene u meustvari''(meustvar = stvar izmeu zadane
stvari i oprene stvari)- u svakom sluaju, ne stoje ni miljenja onih
koji tvrde da nita nije istinito, niti onih koji tvrde da je sve
istinito. Takve se ne moe uvjeriti tako da im se dokazuje bitak ili
nebitak neega, nego od njih ''treba zahtijevati da (ono o emu
govorimo) znai togod'':da se mora dokazivati iz pojmovne odredbe,
da se mora ''postaviti to znai lanost i istinitost''.- ''bjelodano
je i da ne govore istinu ni oni koji kau da sve miruje, ni oni koji
kau da se sve kree. Jer ako sve stvari miruju, iste e stvari uvijek
biti i istinite i lane, dok se to oito mijenja''.
L. (LAMBDA) 12. knjiga- zanimaju nas poela i uzroci bivstva, i
bivstvo je prvo po redu, a onda dolaze kako,koliko itd.- tri su
bivstva: 1. osjetilno, koje je dijelom vjeno, a dijelom
propadljivo; nepokretno bivstvo koje je djeljivo na 2. oblike i 3.
matematike stvari.- ovo osjetilno bivstvo je promjenjivo (nije
nepokretno). Mijenja se tvar premasuprotnostima, i to se mijenja iz
bia koje je mogunou u bie koje je djelatnou. Tri su uzroka (poela)
kretanja: 1. pojam i oblik; 2. lienost (suprotnost); 3. tvar. Ono
od ega se mijenja je pokretalo, ono to se mijenja je tvar, a ono u
to se mijenja je oblik (dakle, promjena/kretanje/aktualizacija
potencije je iz materije u formu, iz tvari u oblik!)- bivstva su
tri, jedno je materija/tvar, drugo je narav, a tree je njihov
proizvod- ''pratvar je prvotnija od stvari koja je pratvar''. Dalje
dolazi do kontradikcije: ''nijednaod pratvari nee biti bivstvo''-
tri su pratvari (oblik, lienost i tvar), a etiri su uzroka i poela
etiri cause suvaljda ta 4 uzroka i poela- opi uzroci ne postoje-
tri bivstva (dva naravna i jedno nepokretno valjda osjetilna,
oblici i matematika), i o tome (valjda o njima, o bivstvima)
''treba rei kako je nuno da biva neko vjeno inepokretno bivstvo.
''Nemogue je da kretanje bilo nastaje bilo propada (jer ono uvijek
bijae)- ''ono to ima mogunost moe je i ne ostvariti''- ono to
pokree sve, ne moe bivstvom biti mogunost. ''Mora dakle postojati
neko takvo poelo kojemu je bivstvo djelatnost'' ''uz to, ta bivstva
moraju biti bez tvari, jer ona moraju biti vjena''. ''Stoga ona
bivaju djelatnou''- onaj prvi pokreta ima udnju (i spoznatljivo
je), a ''mnijemo/mislimo zato toudimo''; jer miljenje je poelo- ono
to se pokree a samo je nepokretno, ono biva djelatnou i ''ne moe
sedrukije ponaati''- tu sad dalje uplie um, miljenje (''um samog
sebe umuje prema dionitvu umiljenome''). Zato je misaono
promatranje (theoria) najbolje, i ono je najvia djelatnost u bogu,
u kojem je prisutan ivot i djelatnost uma. ''ivot i vrijeme su
neprekidno prisutni u bogu'' (oito je bog nepokrenuti pokreta).
Lijepo i savreno moraju postojati u poetku (a ne kako misle Speusip
i pitagorejci).- ''oito postoji neko bivstvo koje je vjeno,
nepokretno i odvojeno od osjetnina''- vjeni pokreta daje vjeno
kretanje. Ono daje vjenost zvijezdama, i zato se time mora
pozabaviti grana matematike: zvjezdoznanstvo. Dalje raspravlja o
kretanju zvijezda i Sunca. ''Postoji samo jedno nebo, jer...''- sad
raspravlja o umu (kao bivstvu iznad svih ostalih) i o umovanju uma-
ono o emu misao misli je rijetko miljenje samo, a uglavnom se misli
na tvorbu ili na djelatnost ili na neto drugo. A. se nada da e
miljeno biti isto s miljenjem- jo treba vidjeti kako narav svega to
jest sadrava dobro. Dalje o dobru i zlu kao opoelima raspreda A.-
''nita nije suprotno prvotnome. Sve suprotnosti imaju tvar i bivaju
nunou''- ''ako mimo osjetnina ne bude drugih stvari, nee biti ni
poela, ni poretka, ni nastanka, ni nebeskih tijela''- poglavlje
zavrava citatom iz Homera: ''nije dobro mnogovlae; neka je jedan
vladar''
