Gerald Massey

EGIPATSKA KNJIGA MRTVIH Misteriji Amente

Put ivota u tri svijeta, onoga na zemlji, Amenti i nebu, ostvarivao se poznavanjem rijei boga i stvarajui je istinom u obrani od svih moi zla. Prema Knjizi mrtvih, smrt dolazi na svijet pomou neznanja, a ne znanja. Hermes kae: "Bezbonost due je neznanje. Vrlina due je znanje." [Corpus Hermeticum] Znanje ima primarnu vanost. Na putovanjima due i tekoama nuno je da umrli zna. Putem znanja je on podignut i njime pronalazi svoj put u mraku. Znanje je njegova svjetiljka i njegov kompas. Imati znanje znai biti gospodarom nebeskih moi i maginih rijei. Neznanje e ga uiniti plijenom svih vrsta lai prepredenih neprijatelja koji vrebaju. On kontinuirano pobjeuje svojim znanjem na putu, kao putnik s kartom i kao onaj koji se ve prije upoznao s lokalnim jezikom. Odavde proizlazi potreba za gnozom i inicijacijom u misterije.

Naslov originala EGYPTIAN BOOK OF THE DEAD AND THE MYSTERIES OF AMENTA

... Prema toj ranijoj Bibliji, smrt dolazi na svijet pomou neznanja, a ne znanja, kao u kranskoj karikaturi egipatskog uenja. ... [str 38]

Egipatska posmrtna literatura

Stare su civilizacije smrti i postmortalnom ivotu pridavale poseban status koji je u egipatskoj civilizaciji poprimio sveobuhvatno znaenje. ivot i smrt, lice i nalije jednog postojanja, bili su dio jedne cjeline jednog ivota koji je obuhvaao zemaljsku i postmortalnu ili onostranu egzistenciju. Moda bi bolje bilo rei da je jedan ivot inilo putovanje koje se dijelilo na nekoliko postaja, etapa, kojih su zemaljski i postmortalni ivot bili jednako vani dijelovi.

Dio te cjeline bio je zemaljski Egipat. Za drevnog Egipa-nina njegova je zemlja bila preslika nebeskog Egipta, " h r a m " na zemlji. Zbog toga je Egipaninu od presudne vanosti bilo umrijeti u svojoj "majci zemlji", daru Nila i Sunca.

Dobar pokop bio je od iznimne vanosti, moda ak i jedna od najveih tenji svakog Egipanina. Zato se gradnji i opremanju vlastitog groba pridavala velika panja. Iz Starog kraljevstva (2613-2130. godine prije Krista) potjee tekst u kojem Hardje-def1 savjetuje svojem sinu da izgradi primjerenu grobnicu: "Op-

1 Hardjedefove pouke pripadaju didaktikoj literaturi Starog kra

ljevstva, a sastavljene su za vladavine 5. dinastije. Preivljava samo nekoliko poetnih fragmenata koji se pronalaze u Novom kraljevstvu i Kasnom razdoblju egipatske povijesti.

Uvod

remi svoju kuu na groblju i vrijednim naini svoje mjesto na Zapadu... Kua smrti je za ivot!" Ove rijei odjekuju egipatskom mudrosnom literaturom svih razdoblja.

Za razdoblja Srednjeg carstva (2133-1786. godine prije Krista), tijekom vladavine 12. dinastije, dvorski slubenik Sinu-he naputa svoju zemlju nakon smrti Amenemhata I. Moda je razlog tomu bio strah da Senurset I, kojeg je sluio, nee biti ustolien te da e se zbog toga njegova sudbina promijeniti. Bez obzira na razloge, Sinuhe naputa Egipat. Odlazi u Zapadnu Aziju gdje pokree posao i ubrzo postaje bogat ovjek. Azijske mu ene raaju sinove koji su s vremenom izrasli u snane ljude. Ali sve vrijeme Sinuhe je eznuo za rodnom zemljom. Stalno je oplakivao svoj Egipat, ne samo zbog ljubavi prema njemu ve i zbog onoga to je izrazio vlastitim rijeima: "to moe biti vanije od ukopa tijela u rodnoj zemlji?"

Jednog je dana dobio poruku od faraona, slatku uhu svakog Egipanina. Kralj mu savjetuje da razmisli o svojoj ivotnoj dobi i o danu svog pokopa, o svom truplu i povratku u Egipat. Poruuje mu da ne bi smio biti pokopan u azijskoj zemlji, prema azijskim obiajima: "Misli o danu ukopa, prelasku u stanje savrenstva. Za tebe e no biti uobliena pomazanjem i zavojima iz ruku Tait (boica povezana s tkanjem). Na dan ukopa bit e ti pripremljena pogrebna ceremonija. Koveg tvoje mumije bit e od zlata, a glava ukraena lapis lazulijem. Kada legne na mrtvaka nosila, nad tobom e biti nebo; vui e te volovi, a svirai e hodati ispred tebe. Na ulasku u grobnicu muu plesaice e izvesti svoj ples. Lista rtvenih darova glasno e se proitati za tebe i oni e biti prineseni na rtveni stol. Tvoja grobna stela od bijelog kamena bit e u svetitu s kraljevskim povlasticama. Nee umrijeti izvan svoje zemlje."2

2 Naguib Kanawati, The Tomb and its Significance in Ancient

Egypt.

Pria o brodolomcu, takoer iz Srednjeg kraljevstva, nosi istu poruku. Mornar koji je doivio brodolom uspio je preivjeti i dokopati se obale nekog otoka. Tamo susree zmiju koja ga uvjerava da e se vratiti svojoj kui, da e zagrliti svoju djecu, ivjeti i tamo biti pokopan.

U tekstu mudrog Anija iz Novog kraljevstva itamo sljedee rijei: "Spremi svoje mjesto u dolini, grob koji e sakriti tvoje tijelo. Uini ga vrijednim mjestom, kao da je za velike pokojnike koji sada poivaju unutar svojih grobnica."

Ani takoer upozorava da svojim dolaskom smrt odnosi do-jene iz majinog krila jednako kao i ovjeka u poznijoj ivotnoj dobi. Slino itamo i drugdje smrt je neizbjena za poznate jednako kao i za nepoznate.

Sve nam to ukazuje na nekoliko injenica. Egipanin je trebao umrijeti tamo gdje je pokopan. Pogrebni obredi bili su precizno propisani. Zapravo je u Egiptu sve vezano za sakralno imalo svoje znaenje, ak i prelazak preko svakog praga hrama. I ono moda najvanije dio su jednog sveobuhvatnog nazora koji se tijekom godina mijenjao u formi ili nainu izraavanja sukladno odreenom razdoblju, ali ne u svojoj biti.

Niti jedna civilizacija ili kultura nikada nije imala toliko optimistian odnos prema smrti.

Tekstovi piramida

Egipatska posmrtna literatura, ili pogrebni tekstovi, openito nazvana Knjigama mrtvih, od najstarijih pa do najmlaih, obuhvaa razdoblje od nekoliko tisua godina.

Prve zapise, tj. najstariju religioznu literaturu, nalazimo u Starom kraljevstvu za vladavine 5. i 6. dinastije. Pisani su hije-roglifima i uklesani na zidove odaja i prolaza piramida koje su

Pogrebna komora piramide faraona Unasa. Zidovi su prekriveni Tekstovima piramida, a svod zvijezdama.

podigli kraljevi tih dinastija u Sakkari Unas, Teta, Pepi I, Men-tu-em-sa-f i Pepi II. 3 Ove hijeroglifske zapise nazivamo Tekstovima piramida.4

Openito su prihvaeni kao najstarija religiozna literatura Starog Egipta, premda postoje dokazi da su proli kroz brojne revizije jo za vrijeme 5. dinastije. Neki egiptolozi smatraju da su Tekstovi piramida sastavljeni na temelju starijih, zasad nep-

3 Tekstovi piramida ne odnose se na tri velike piramide u Gizi

Keopsovu, Kefrenovu i Mikerinovu.! 4 Tekst koji obrazuje Knjigu mrtvih kao cjelinu nalazi se u pirami

di kralja Unasa, posljednjeg kralja 5. dinastije. Njegova kamena piramida visoka je 18.9 metara, a svaka stranica dugaka je 61 metar.

ronaenih ili izgubljenih tekstova, jer neki njihovi dijelovi ukazuju na arhaine izvore.5 Tako je, primjerice, obred uklesan u piramidi faraona Tetija pronaen na dvije stele koje potjeu iz vremena vladavine petog kralja 2. dinastije, to jasno ukazuje na ranije postojanje kulta sunca.6 Za nastanak ili kompilaciju ovih tekstova odgovorni su sveenici iz Heliopolisa.

Tekstovi piramida opisuju putovanje faraona prema nebu ili duhu gdje naposljetku kralja prihvaa boica Nut, boica neba, irei svoje ruke nad njime.

Sastoje se od magijskih formula, molitvi, zazivanja i upozoravaju faraona na opasnosti i prepreke koje ga ekaju na pos-tmortalnom putovanju. Glavni elementi topografije ivota poslije smrti su nebo i Duat (Tuau ili Dwat) ili Podzemni svijet. Kraljevi se nazivaju "Sinovima boga Raa", esto se povezujui sa suncem na nebu. Ra, bog sunca, plovi danju svojom sunevom laom u pratnji monih bogova s istoka na zapad. Uzdie se kao Khepri (izlazee sunce), a zalazi kao Atum (nono sunce), prolazei nou Podzemnim svijetom sa zapada na istok.

Kao onaj tko predstavlja sunce ili onaj tko ga utjelovljuje, kralj "ulazi (izlazi) na nebo meu Neizbrisive" i "krui nebom kao sunce" izlazi kao Khepri nakon poinka na Zapadu i nakon prolaska kroz Podzemni svijet.7

Razni dijelovi teksta se ponavljaju, ali se brojne sekvence razlikuju od jedne piramide do druge. Zanimljivo je napomenuti da najstariji tekstovi, oni koji potjeu iz Unasove piramide, imaju 283 poznata odlomka i da sadre neke koji se ne pronalaze u drugim piramidama. Tekstovi iz male piramide Ibija naj-

5 Francois Daumas, Los Dioses de Egipto.

6 Christine El Mahdi, Mummies, Myth and Magic in Ancient

Egypt. 7 Tekstovi piramida, 257.

mlae su "izdanje" koje sadri odlomke koji se ne nalaze u starijim verzijama.

S obzirom na karakter tekstova arolije, zazivanja, molitve, tualjke - prepoznajemo pet osnovnih vrsta tekstova.8 Prvi su dramatski tekstovi koji imaju formu govora i propisanog djelovanja. Odnose se na kraljevu krunu, grobnu opremu, obred otvaranja usta i druge dravne rituale. Vjerojatno potjeu iz ranijeg razdoblja, barem iz 2. i 3. dinastije.

Druga kategorija ima oblik mitolokih pria ili aluzija. Uoljive su himne, formule, kultni simboli i ritualni predmeti.

Trea kategorija su litanije u obliku stihova ili strofa koje ine nabrajanja, nazivi i imena formula to se odnose na nebeske stvari. Naprimjer, arolija 220 pozdravlja krunu koja dolazi u kraljev posjed: "On ti dolazi, o Kruno! On ti dolazi, o Plamenu. On ti dolazi, Veliki. On ti dolazi, o bogata Magijom (u Magij i)." Smatra se da ovakvi tekstovi potjeu iz 4. dinastije.

etvrtu kategoriju ini najvei dio Tekstova piramida. To su glorifikacije - Sakhu, "ono to nekog preureuje u Akh".

I posljednju, petu kategoriju, sainjavaju magijski tekstovi. To su zatitne formule protiv neprijateljskih i opasnih bia. Iz njihove jezine forme prosuuje se da su to najstariji tekstovi i da potjeu iz ranoga arhainog razdoblja.

Tekstovi sarkofaga

Nakon Starog kraljevstva Egipat ulazi u nejasno razdoblje dru-tveno-politikih nemira nazvano Prvo meurazdoblje (2160-2130). Tekstovi piramida poinju se zapisivati u grobnicama visokih dravnih slubenika ili drugih istaknutih osoba. U Sred-

8 Mark Lehner, Complete Pyramids.

njem kraljevstvu stranice mrtvakoga kovega poinju se oslikavati i zapisivati hijeroglifima ili ranim hijeratskim pismom, pojednostavljenom verzijom hijeroglifa, pa ih zbog toga nazivamo Tekstovima sarkofaga. Meutim, zapisivani su takoer na zidovima nekih grobnica, na stelama, ak i na maskama mumija. Tekstovi su pisani u stilu Starog kraljevstva. Ukljuuju poznata "izdanja" Tekstova piramida, ali i dotad nepoznate dijelove. Neki odlomci potjeu iz 2. dinastije, a neki, podjednako sigurno, iz 1. dinastije.9

Vrlo je zanimljiv tekst sa sarkofaga kraljice 11. dinastije Men-tu-hetep. Dva prijepisa ovog poglavlja, koji prema Lepsiusovoj podjeli nose broj LXIV, kazuju nam da je tekst otkriven za vladavine Hesep-tija, petog kralja 1. dinastije.

Neki dijelovi Knjige mrtvih iz ovog razdoblja prepisivani su i koriteni u kasnijem, sve do 200. godine nae ere.

U Srednjem kraljevstvu bog Ra vlada danju, Oziris nou. Opisuje se putovanje due kroz Podzemni svijet koji odlikuju brojne opasnosti. Tako primjerice umrli mora odabrati dva puta, plavi vodeni i crni kopneni, koji su razdvojeni "Jezerom vatre". Oba puta puna su opasnih ivoti-

9 Bunsen, Egypt's place in Universal History.

Lijepo izraen unutarnji koveg izvjesnog Amenhotepa. Srednje kraljevstvo.

nja pokraj kojih se moe proi samo ukoliko umrli poznaje njihova imena. Na kraju dua dolazi do neba, podruja vladavine boga Ozirisa, gdje se izvodi obred vaganja srca, a nakon toga ivi na vjenim poljima meu bogovima. Sudbina faraona poneto je drukija. Proavi sve opasnosti Podzemnog svijeta, kao i vaganje srca, faraon stupa na Raovu lau od milijun godina kao njegov pratitelj.

Knjiga mrtvih

U Novom kraljevstvu, poetkom 18. dinastije, poinju se graditi skrivene grobnice u tebanskim breuljcima na zapadnoj obali rijeke Nil. Bile su koncentrirane u prostoru kojeg nazivamo Dolina kraljeva. Ovo je podruje smatrano svetim tlom. Vladari Novog kraljevstva, od 18. do 20. dinastije, tamo su izgraivali svoje grobnice u razdoblju od oko 500 godina.

U njihovim se grobnicama pojavljuju tekstovi koje nazivamo Knjigama mrtvih. Pisani su na papirusima i esto bogato ilustrirani. To su velike zbirke tekstova, arolija, zazivanja, himni, molitvi, litanija i magijskih formula, a mnogi su odlomci preuzeti iz Tekstova piramida i Tekstova sarkofaga. Osim navedenih elemenata, papirusi Knjige mrtvih sadre prizore razliitih aspekata Podzemnog svijeta kao to su borba i pobjeda nad demonima, vaganje due (psihostazija) i negativno priznanje.

Najstarija knjiga zove se Knjiga o onome to je u Duatu. Knjiga sadri dvanaest podjela koje odgovaraju nonim satima kroz koje suneva laa, predstavljena u ovom aspektu kao boanstvo s Ozirisovom glavom, napreduje prema zori. Rane kopije Knjige pojavljuju se u odajama grobnice Tutmozisa III i Amen-hotepa I.

Osim spomenutog, u kraljevskim se grobnicama krajem 18. dinastije pojavljuju i drugi tekstovi slini Knjizi o onome to je u

Nona solarna laa iz Knjige o onome to je u Podzemnom svijetu. (iz grobnice Ramzesa VI)

Ozirisova Sudbena dvorana iz Knjige vrata.

Podzemnom svijetu, s ukljuenim mitolokim i eshatolokim temama. Tako se, naprimjer, u Knjizi vrata peti stadij sunevog putovanja dogaa u Sudbenoj dvorani Ozirisa. Na crteu 4. vidimo kako majmun (babun), tovatelj boga Ra, tapom udara svinju, sljedbenika neprijateljski raspoloenog boga Setha. U zavrnom prizoru bog Nun podie sunevu lau na svojim rukama.

Knjiga dana i noi prikazuje boicu neba Nut koja guta veernje sunce i ponovno ga raa u zoru.

Naziv Knjiga mrtvih nije izvoran. Egipatski pljakai grobnica davali su ime papirusima koje su pronalazili zajedno s mumijama Kitab al-Mayitum ili "Knjiga mrtve osobe", pa su ih moderni egiptolozi nazvali "Knjiga mrtvih". Originalni egipat-

Boica neba Nut guta veernje sunce, iz Knjige dana.

ski naziv bio je Pert em hru. Obino se prevodi kao "izlazak na (u) dan", "oitovanje u svjetlu" ili "poglavlja svakodnevnog dolaska" (Reu nu pert em hru).

Knjiga mrtvih sadri oko 190, skoro 200 poglavlja ili odjeljaka. Meutim, ne postoji cjelovita Knjiga mrtvih (ili je moda bolje rei da nije pronaena) sa svim poglavljima, standardni i tono odreen tekst s jasnim redoslijedom poglavlja. Dakle, unato brojnim pronaenim papirusima, niti jedan ne sadri cjelovit tekst. Raspored poglavlja razliit je od papirusa do papirusa, inei jedinstvenu zbirku koja nosi ime umrlog. Takvi su primjerice poznati papirusi Ani, Hunefer i Ahhai.

Poglavlja je numerirao i podijelio egiptolog Richard Lep-sius 1842. godine. Pridodao je brojeve 1-165 svojem izdanju papirusa Iufankha, najduem njemu poznatom papirusu iz Kasnog razdoblja egipatske povijesti u kojem su sekvence kompozicije bile relativno pravilne. Toj Egipatskoj knjizi ili Ritualu (kako se jo naziva u literaturi) Edouard Naville i Wallis Budge, na temelju dobrog prijevoda i istraivanja Le Page Renou-fa, nadodaju neke daljnje odlomke iz Novog kraljevstva i Treeg meurazdoblja, arolije s jednom formulom i manuskriptom iz rimskog razdoblja. Zaokruuju cjelinu kakvu danas poznajemo kao Knjigu mrtvih i vie ne koriste naziv Ritual ve samo Knjiga mrtvih.

Papirus Ani poinje s poglavljem 15. Slijede poglavlja 30, 1, itd. Meutim, broj poglavlja ne odnosi se na redoslijed itanja. Poglavlja su numerirana radi lake identifikacije.

Meutim, ono to su Egipani nazivali Duatom (Tuat, Dwat) mi prevodimo kao Podzemni svijet, to zapravo nije tono. Rije duat oznaava jutarnje blijedo svjetlo pa bi toniji prijevod bio "mjesto jutarnjeg blijedog svjetla".10 I neke druge egipatske ri-

10 A. Gardiner, Egyptian Grammar.

jei odnose se na Podzemni svijet. Primjerice, rije amentet znai "skriveno mjesto", a neterkhert "boanstvo ispod mjesta".

Dua pokojnika putovala je Podzemnim svijetom punim prepreka, opasnosti i proba ili testova koje je trebalo nadii. Zato je svaki putnik imao pomo pisane rijei, niza molitvi, arolija, naziva i likova koji su mu pruali potporu u razliitim situacijama. Dakle, trebao je imati kopiju Knjige mrtvih koja se polagala u sarkofag uz mumificirano tijelo. Zapravo je glavna svrha papirusa bila omoguiti osobi otkrivanje "psihikog prostora" u kojeg je stupila i pomoi joj da proe kroz njega.11

Od svih poglavlja Knjige mrtvih najpoznatije je poglavlje 125. Ono opisuje "sudbenu dvoranu" gdje suenju mrtvom predsjeda Oziris, gospodar Podzemnog svijeta, uz pomo Maat, boice pravde i istine koja je pazila da sve bude provedeno po zakonu itavog Univerzuma. Prizorite je bilo u obliju sarkofaga, a ulaz u ovo podruje nazivao se Khersek-shu. Nakon ulaska u dvoranu umrli se morao obratiti svakom od etrdeset i dvaju sudaca te pobijati pojedine grijehe kao to su ubojstvo, razbojstvo, laganje, gramzivost, nasilnost, zanemarivanje istine, brakolomstvo, homoseksualnost, itd. Ovo suenje znanstvenici nazivaju "negativnim priznanjem" zbog toga to se od umrlog trailo da pobija grijehe bez da navodi dobra djela koja je poinio za ivota.

Zatim se na jednu pliticu velike vage u Sudbenoj dvorani stavljalo srce umrlog, a na drugu pero boice Maat, simbol ispravnosti. Brigu o vaganju vodio je bog Anubis, a presudu je zapisivao bog Thot. Ako umrli nije uspio uravnoteiti svoje srce s perom, udovite Ammit ili Amemait bi ga progutalo.

Svakako je zanimljivo spomenuti da je Knjiga mrtvih predviala siguran prolazak kroz razne situacije, ak i one kao to

11 Jeremy Naydler, Egipat, hram univerzuma.

je "vaganje srca". Na neki nain rezultat se znao unaprijed. Umrli je bio oznaen kao onaj "istinitog glasa" ili maat-kheru, tj. bie koje je isto i koje zasluuje vjeni blagoslov Ozirisovog kraljevstva. Dakle, bio mu je doputen pristup Ozirisovom kraljevstvu.

Koncepcija ovjeka

Po egipatskom vjerovanju ovjek se sastojao od sedam dijelova, ljuski ili tijela koja su odgovarala jednakim elementima Prirode. Egipani su ih nazivali:

l . K H A T - i l i fiziko tijelo. 2. KHABIT ili naelo koje odreuje formu. Povezano je

s elementom Ankh dahom, onime to stvari odrava ivima; prana ili ki Istoka.

3. KA - sjena ili dvojnik. 4. AB kama-manas Vedante, razum, nasljedna dua. U

povezanosti je sa srcem te je tako sjedite razuma i osjeaja.

5. BA ista inteligencija ili isti razum. Ba je prikazan kao ptica s ljudskom glavom i oznaava vjenu duu, dakle naelo ovjeka neovisno o svojoj fizikoj podlozi.

6. AKH duhovno naelo ovjeka. Simbolizirano je pticom ibis. To je intuicija, sposobnost jasnog vienja u mraku, poznavanje buduih dogaaja.

7. SAHU Atma Indijaca; najvie naelo ovjeka. Odgovara duhovnom ili voljnom naelu.

Kronoloka karta12

preddinastiko

Naqada II

Dinastija 1 Dinastija 2

Dinastija 3 Dinastija 4

Dinastija 5

Dinastija 6

Dinastija 7

Dinastija 8

Dinastija 9

Dinastija 10 Dinastija 11

Dinastija 12 Dinastija 13 Dinastija 14

Dinastija 15

Dinastija 16 Dinastija 17

3500 (priblino)

3100-2890

2890-2686

2686-2613

2613-2494

2494-2345

2345-2181

2181-2173

2173-2160

2160-2130

2130-2040

2133-1991

1991-1786

1786-1633

1786-1603

1674-1567

1684-1567

1650-1567

rano dinastiko

Staro kraljevstvo

Prvo meurazdoblje

Srednje kraljevstvo

Drugo meurazdoblje

12 Naguib Kanawati, The Tomb and its Significance in Ancient

Egypt.

4500 (priblino) Badari & Naqada I

godine prije Krista Razdoblje

Dinastija 18

Dinastija 19

Dinastija 20 Dinastija 21

Dinastija 22

Dinastija 23

Dinastija 24

Dinastija 25

Dinastija 26

Dinastija 27

Dinastija 28

Dinastija 29

Dinastija 30

Dinastija 31

godine prije Krista

1567-1320

1320-1200

1200-1085

1085-945

945-715

818-715

727-715

747-656

664-525

525-404

404-399

399-380

380-343

343-332

Razdoblje

Novo kraljevstvo*

Tree meurazdoblje

Kasno razdoblje

* Vladavina Ehnatona iz 18. dinatije obino se naziva Amarna razdobljem, a dinastije 19. i 20. razdobljem Ramsesida.

Slijedi:

Ptolomejsko razdoblje 332-30 godine prije Krista Rimsko razdoblje 30. prije Krista 395. poslije Krista Arapsko razdoblje

Mitologija i eshatologija1

Egipatska knjiga mrtvih sadri najstarije poznato religiozno tivo na svijetu. U onom obliku u kojem je stiglo do nas uglavnom je Ozirisovo. No, Ozirisova skupina bogova bila je najkasnija od svih nebeskih dinastija, iako one, kako je prikazano u Abidosu (od strane prof. Flinders Petriea), odgovaraju razdoblju od deset tisua godina Egipta. Starost kolekcije ne treba prosuivati po starosti kovega u kojima su pronaene role papirusa ili svitci. Meu drugim kriterijima odreivanja starosti, odsutnost Amona, Maut i Khonsa dopuna je usklaivanju i prosudbi. Prisutnost i vanost Atuma omoguuje drugo usklaenje, dok trajnost Apt2 i njezina

1 Uenje o smrti, uskrsnuu i postmortalnom ivotu, tj. ivotu du

e nakon smrti. U irem smislu eshatologija se odnosi na promiljanje o svrhovitosti postojanja ( p . prev.).

2 Boica Apt ima vrlo kompleksan koncept. Kao Ipet (takoer naz

vana Apt, Taweris, Opet, Reret) povezana je sa Sethom kao njegova supruga. Bila je prikazana krokodilom. U astrolokom simbolizmu moemo je vidjeti na poleini kalendara iz Dendere s repom krokodila. Simboliki je ona Ozirisova majka (zbog toga i majka "iniciranih

Poglavlje 1

sina Sobek-Horusa kazuje priu o jako dalekom vremenskom razdoblju.

Kao klju k misterijima i metodi knjige mora se odmah na poetku shvatiti da je eshatologija ili doktrina o "Posljednjim stvarima" utemeljena u mitolokom kalupu ili u prirodi mitologije te da jedno moe biti odgonetnuto samo pomou drugog. tovie, postoji obilje dokaza koji potvruju da je Knjiga mrtvih (Ritual)3 bila zasnovana na mitologiji, a ne mitologija na temelju Knjige mrtvih. Zmija iz tame bila je u mitologiji zao reptil. U teologiji ona postaje obmanitelj ljudskoga roda. Ovdje je, dakle, poetak sa samim mrakom koji je od iskona obmanitelj. Zmija, kao lik tame, u teologiji nastavlja biti slubeni neprijatelj dua u eshatolokoj domeni. Eshatologija rituala zato se moe shvatiti jedino pomou mitologije. Neshvaeni mit nainio je ritual tako duboko i teko shvatljivim. Moemo to usporediti s plesom kojeg promatra gluha osoba. Ona ne uje glazbu prema ko-

zmajeva" ili krokodila drevnog Egipta). S druge strane Beith predstavlja Pradavnu majku, kasnije povezanu s Izidom, ali Neith je takoer bila Sethova supruga. U egipatskoj mitologiji to je Sobekova majka. U njegovom hramu nalazila se kapela (svetite) u kojoj je roen Ozi-ris. Jednako tako su kapele posveene boici Ipet bile mjesta Oziriso-vog roenja. Razliite su boice povezane sa Sethom, a neke su izravno ili neizravno Ozirisove majke te majke ili supruge krokodila. Ukratko se Apt odnosi na Ipet ( p . prev.).

3 Egipatsku Knjigu mrtvih prvi je preveo Sir Peter Le Page Re-

nouf, proslavljeni egiptolog i kustos orijentalnih zbirki u Britanskom muzeju. Knjiga je objavljena 1890. pod nazivom "Ritual of the Dead". Knjizi mrtvih Edouard Naville i Wallis Budge nadodali su daljnje sek-vence papirusa iz Novog kraljevstva i Treeg meurazdoblja te neke magijske formule iz rimskog razdoblja. Iako je njegov prijevod manje poznat od Budgeovog, smatra se najpouzdanijim prijevodom Knjige mrtvih. Zainteresirani ga itatelj moe pronai kao Volumen IV njegovih "Egipatskih i psiholokih eseja". ( p . prev.)

joj je pokret usklaen i nema klju za raspoznavanje karaktera koji glume u toj gluhoj drami. Ne moete shvatiti to oni rade i govore, jednako kao Manes u drugom svijetu, a da ne znate to su mislila i rekla ljudska bia u ovom primjeru, ako za primjer uzmemo da su oni predstavnici snage prirode, bogova i boica koji ine mitologiju.

Amenta je ogromna okamenjena formacija napuena mrtvim formama iz prologa ivota u kojima e se rogate upadlji-vosti uenog neznanja vidjeti tek kao mrtve koljke namijenjene modernom muzeju. Zapravo je pravilo da se Egipat uvijek drukije tretira od ostalog svijeta. Niti jedan egiptolog nikada nije posumnjao da Ritual jo uvijek postoji pod krinkom gnostikih i kanonikih4 evanelja ili da je bio vrelo svih mudrosnih knjiga koje se pozivaju na svoje nebesko podrijetlo. U mitologiji to jest u prvobitnom nainu izvoenja fenomena vanjske prirode Oziris kao luonoa u mjesecu bijae raskomadan na etrnaest dijelova od strane zlog Setha tijekom posljednje polovice vremena od jednog mlaaka do drugog, a Seth predstavlja suprotnu snagu ili mo tame. Ponovno ga sastavlja i obnavlja njegov sin, voljeni Horus, mladi solarni bog. Ovaj se prikaz nije mogao nainiti ukoliko se nije znalo da se mjeseevo svjetlo svakog mjeseca ponovno punilo iz solarnog izvora. Tada se Horus, kao bog sunca i pobjednik nad Sethom koji predstavlja snage mraka, moe nazvati ponovnim obnoviteljem Ozirisa u mjesecu. Na ovaj je nain poloen temelj prirodne injenice u odnosu na znanost mitologije, a misterij preputen u naslijee eshatologiji koja je nauna. Kako je bilo s raskomadanim, osakaenim bogom u mitu, tako je i s umrlim Ozirisom koji je rekonstruiran za budui ivot i sastavljan malo-pomalo kao duhovno tijelo u jednom od velikih misterija Amente. U mitu Har-Makhu bijae bog sunca

4 Ono to je utvreno crkvenim kanonima ili pravilima.

obaju horizonata ili dvostruki ekvinocij koji predstavlja dananje sunce to se uzdie iz donjeg svijeta kao pobjednik nad mrakom kako bi spojilo istok i zapad na Planini slave, kao povezujuu sponu kontinuiteta u vremenu izmeu juer i sutra. Obiljeje je nastavljeno u eshatologiji kada Har-Makhu postaje Horus velikih misterija, Horus iz religijske legende koji je patio, umro i koji je pokopan u Amenti, koji se ponovno uzdie iz mrtvih kao zimsko sunce, kao Horus u duhu koji visoko podie znamenje svog suvereniteta. On je taj koji je nainio put, ne samo izmeu dvaju horizonata, nego u vjeni ivot, kao sin boga Ra Sveti duh ili Duh sveti u eshatologiji.

Sredinja veza u mitu, koja "povezuje sunev krug s jue-ranjou", sada je "posrednik izmeu dvaju svjetova i dvaju ivota u vremenu i vjenosti."5 Bio je to onaj koji je po rijeima gnostika Pavla sruio "razdjeljujue zidove" i "uinio oba jednim da bi u sebi mogao stvoriti novog ovjeka" i "pomirio ih oba u jednom tijelu", iako je kao dvostruki Horus, Har-Sam-Ta-ni, nainjen jednim kada je stopljen i utemeljen kao jedna osoba u drugom misteriju Amente (Pogl. 42).

Mitologija ponavljanja u ritualu u osnovi je Ozirisova, ali s bljeskovima lunarnih i zvjezdanih mitova od poetka. Naprim-jer, antiki genetriks Apt, kao boica konstelacije Velikog medvjeda, voditeljica nebeske vojske6, bijae u mitologiji noni palitelj zvjezdanih iskra. U eshatologiji ona nastavlja kao gospodarica nebeska zatitnica due; njoj, paliteljici svjetala u mranoj noi, sada je izraena naklonost kao paliteljici ivota iz iskre u mraku smrti.7 Ra je u mitu solarni bog prikazan suncem na nebu, a u eshatologiji postaje bog u duhu koji se naziva

5 Rit., pogl. 42.

6 Nebeskog saborita.

7 Rit., pogl. 137 B.

Svetim duhom i prvom osobom u trojstvu to se sastoji od oca bogova Atuma, Horusa sina i Svetoga duha Ra. Tri to takoer bijahu jedan ine Ozirisov kult; prvo kao tri oblija ili forme so-larnog boga i nadalje kao tri forme boga u duhu. Na taj nain omogueno nam je praenje oblikovanja egipatske eshatologije u mitolokom znaenju.

U Ozirisovoj legendi ne postoji smrt ve samo propadanje, promjena i periodiko obnavljanje; samo evolucija i transformacija u domeni materije i njezina pretvaranja u duh. U takozvanoj Ozirisovoj smrti nalazi se ponovno roenje, a ne smrt, jednako kao u promjenama u vanjskoj prirodi. Na koncu dana suneva putanja pada i ostavlja boga sunca da bezizraajno pilji u mrak smrti. Thot (Tath), bog mjeseca, susree ga u Amenti s Horusovim okom kao svjetlom to je trebalo obasjati mrak podzemnog svijeta. U godinjem prikazivanju treega dana stvoreno je svjetlo obnavljanjem u mjesecu. Oziris se tako ponovno podie, a doktrina uskrsnua na trei dan ostavljena je u nasljedstvo eshatologiji. Potonulo ili uranjajue sunce pokopano je kao tijelo (ili mumija) u donjem svijetu Amente. Pri ponovnom podizanju u zoru transformirano je u duu, uzvienu elemental-nu duu koja prethodi bogu u duhu. Tako je bilo u mitologiji.

U eshatologiji su isti tipovi ponovno primijenjeni na ljudsku duu koja je prikazana u tijelu kao neartikulirani, slijepi i spolno nezreli Horus, koji je umro tjelesno, ali je sauvan u formi mumije da bi se transformirao u luminarnog Sahua 8 kada se ponovno podie u slavi kao Horus nebeski odrastao ovjek.

8 Sahu je egipatska rije koja oznaava duhovnu bit, to jest duhov

nu bit umrlog u nebu. Prema popularnom vjerovanju nastaje iz mrtvog tijela. Priziva se u postojanje ceremonijom koja se izvodi nad pokojnikom. Iz relativno malo podataka kojima raspolaemo, ahu je istovjetan inkarniranom egu. U tom smislu predstavlja duhovnu bit, razvitak zemaljskih iskustava monade ili sjedinjenog trojstva, ( p . prev.)

"Ja sam uskrsnue i ivot" savrena je interpretacija egipatske slike koju je Denon kopirao u hramu File9. Nebeski Horus portretiran je u inu podizanja preminulog Ozirisa s mrtvakih nosila predstavljajui mu ankh, znamen ivota. Bio je ivot u osobi koja je provela uskrsnue pa zato jest uskrsnue i ivot. Kao takav on se jednostavno zauzima za duu smatrajui je boanskim potomstvom boga oca, ne u smislu bilo kojeg povijesnog karaktera koji besmisleno pretendira na posjedovanje udotvornih moi. Prije je bio uskrsnue i ivot kao solarni oivljavatelj u fizikoj domeni, kako je ve utvreno u mitologiji. Ta razliitost izmeu mitologije i eshatologije ini manje i velike misterije. Manji su po svom podrijetlu bili djelomino socio-

9 Egypt, vol. II, pl. 40, No. 8, str. 54.

Horus daje ivot Ozirisu.

Ankh, simbol ivota.

loki. inili su ih obiaji i ceremonijalni rituali totemizma. Veliki misteriji su eshatoloki i religijski. Primjerice, preobrazba djeaka u odraslu osobu ili djevojice u enu u totemikim misterijima primjenjivana je doktrinarno na transformaciju due u misterijima Amente. U primitivnih rasa, kao to su australski Arunte, misteriji ostaju uglavnom totemiki i socioloki, iako su pomijeani s religijskim osjeajem. Veliki su misteriji usavreni u egipatskoj religiji i oni se oituju u ritualu kao misteriji Amente.

Od poetka do kraja pisanog Rituala (Egipatska knjiga mrtvih) pronalazimo da je zasnovan na mitolokom predstavljanju koje bijae primarno. Mitoloka reprezentacija prvo je primijenjena na fenomen vanjske prirode. Ovaj je nain prikazivanja nastavljen i ponovno primijenjen na ljudski duh u eshatologiji. Egipatski mitovi stoga nisu izumi osmiljeni za tumaenje rituala. Totemiko slikovito predoenje postojalo je otprije. Ovaj je nain, ili model, nastavljen i u mitologiji. Ritualno podizanje (iz mrtvih) postaje religiozno u fazi eshatologije; ne nastaje kao tumaenje mitologije i totemizma. No, sve dok se ne razlue razliite faze, ritual se ne moe proitati ono to je zasnovano na razumijevanju ili mentalnom statusu mislioca. U mitologiji je bog sunca, koji u primarnoj formi bijae Ptah (Khepr), stvoritelj potpunog sunevog kruga kao utemeljitelj i otvaratelj nie zem

lje; taj solarni put je lik za uvijek, vrsta vjenog vremena u vremenu. U eshatologiji, bog u duhu koji je Ra, Sveti duh, jest "bog koji je stvorio (ili otvorio) vjenost" (Pogl. 15). Jedan je na fizikoj osnovi, drugi na duhovnoj razini. U mitologiji, sedam primordijal-

Ptahova oblija.

nih snaga to prolaze kroz razliite faze elementalne, zvjezdane ili lunarne uvijek u skupini od sedam, konano postaju sedam dua boga Ra koji u mitologiji postie vrhovnu vlast kao bog sunca, a takoer kao Duh sveti. Odavde proizlazi doktrina o sedam dua u ovjeku, kao sedam darova Duha svetog u esha-tologiji. U mitskom prikazivanju Sothis na dan Nove godine iznosi na vidjelo (ili raa) dijete ije majinstvo preuzima Hathor ili Izida. Ovo se obiljeje koristi u eshatologiji rituala kada Manes

1 0 u Amenti moli za ponovno roenje kao isti duh i kae: "Daj da ivim (ili da se podignem i nastavim dalje) izme

u Sothisovih stisnutih koljena." Ponovno roenje djeteta u Sothisu bijae obnavljanje godi

ne, a Sothis je prikazan kao enski lik pomou Hathor kao one koja raa izmeu svojih koljena, ili, kako se na drugom mjestu navodi, njezinih kheptu tj. njezinih bedara. U misterijima Amen-te Manes je roen izmeu bedara Nun. Ovdje je vidljivo mjesto roenja savrenih duhova smjeteno u Sothisu, otvoritelju godine i donositelju djeteta u roenje na obzorju ili Planini slave. Na ovaj se nain nono nebo osvjetljava zvjezdanim uenjem

10 Manes deificirani duhovi predaka dobrohotnih sjenki, za raz

liku od larvi i lemura koji su zloudni. ini se da je rije izvorno oznaavala vrstu titana, habiba ili dhyanija i da je uvrtena u niz patrijarha, heroja i manesa koji su djelovali kao boanski instruktori ranijih rasa. Kasnije, u antikom Rimu, nastaje degradacija imena. Ono se poinje primjenjivati za astralne sjene ili stanovnike kama-lo-ke naklonost kojih se u mnogim zemljama traila rtvenim darovima. Ponekad imaju osvetniki aspekt, kao u Vergilija, koji bolna proie-nja due prije odlaska u Elizij opisuje: "Svaki od nas podnosi vlastitog Manesa." Rimski su filozofi Manes poistovjeivali s ljudskom duom ili monadom; larve ili lemuri za njih su sjena astralnog svijeta, odbaeni dijelovi ljudske monade pri usponu ili dosezanju devahana ( p . prev.).

(predajom) koje bijae mitsko u astronomiji i rijeima boanske mudrosti u kasnijoj eshatologiji kada su misteriji prikazivani u Amenti.

Egipani su koristili zvijezde za ilustriranje misterija izvan vidokruga. Pobjeda Horusa nad Sethom ili nad Apapom, zmajem sue i mraka, ilustrirana je u stelarnom mitu godinjom pojavom ili izlaskom Oriona te poloajem konstelacije korpiona koja se nalazi na suprotnoj strani horizonta. Egipanin kome se pribliava smrt mogao je lei i pogledati u budunost uoblienu u zvjezdanim nebesima. Kako je bilo s Ozirisom ili Horusom, tako je trebalo biti i s njim. Put je ucrtan, mapiran, zvijezde vodilje bijahu vidljive. Njegov lijes ili koveg novoga roenja mogao se vidjeti u ivoj kui majke. Ponovno se podigao u duhu kao dijete Sothisa. "Pridruio se drutvu svetih sahua" u Orio-nu s kormilarom Horusom koji je oprezno motrio na lai ili bar-

Raova laa.

ci. Vidio je zlatne otoke u nebu vjenoga mira kojima pol bijae vjeni jutarnji poloaj. Dok je

prelazio iz ovoga ivota, Raova laa bila je spremna primiti njegovu duu.

No, ipak je potrebno ocrtati same temelje Amente. To je opipljiv prag prema drugome

svijetu, tajna ali vrsta vjena zemlja koju je otvorio Ptah kada su on i njegovih sedam Khnemmua podigli Tat stup za zimskoga solsti

cija koji ima mo povratka iz najveih dubina, i koji na taj nain dovrava vjenu cestu. U eshatologiji je to bog u osobi kao Ptah-Sekeri ili Ozirisova kraljenica i potpora univerzuma. Horusovo podizanje Tat u Sekhemu bijae dizanje Ozirisa iz grobnice, ponovno uzdignuti otac-sin u tipinom uskrsnuu i kontinuitetu ljudskog duha u ivotu poslije smrti. Lik Amsu-Horusa koji se podie u uskrsnuu ili "nastanku", s ukruenim udom, ima dva znaenja: jedno mitoloko, a drugo

eshatoloko. U mitologiji on oslikava fa-lus sunca i stvaralaku snagu koja oplouje Majku Zemlju. U eshatologiji je slika erekci-je ponavljana kao simbol uskrsnua; u ovoj fazi je pretpostavljeni fiziki bog, lik obnovitelja snage, tipian za uskrsnue ili ponovnu erekciju smrtnika u duhu.

Horus dijete s prstom u ustima prikazan je u znaku Vage u vrijeme jesenskog ek-

vinocija, toke u kojoj sunce poinje

Harpokrates, Horus dijete s prstom u ustima.

________________________

slabjeti, postajui impotentno. Ovo Egipani nazivaju "malo sunce". Bilo je personificirano malim Horusom koji je tonuo u Had kao patee sunce da ne bi umro u vrijeme zimskog solsticija. Transformiran bi se ponovno uzdignuo i vratio u punom sjaju i snazi za ekvinocija u vrijeme Uskrsa. To je bila materija solar-nih mitova te takoer ivota u vegetaciji i u postavljenoj vodi. U eshatologiji Horus dijete tipino je obiljeje ljudske due koja je inkarnirana u krvi Izide, neokaljane djevice, da bi se stvorilo tijelo i da bi bio roen u smrtnom ruhu na zemlji kao sin Geba (Geb ili Seb) te da bi patio od svih muka i nesrea koje donosi smrtnost. On silazi do Amente kao dua koja tone u mrak smrti, i kao dua je bio pretvoren, promijenjen i uzvelian da bi se ponovno uzdignuo i postao besmrtan kao duh usavren sukladno eshatolokim uenjima. Kratka lista pokazat e kako su odreene vrste ivotinja koje pronalazimo u mitolokim slikovnim prikazima nadalje bile prikazivane u eshatologiji.

Tip snage Kornja

Zmija Ibis akal Junica Sokol Riba, tele ili janje

Mitski = Sunce kao onaj koji

transformira = Obnavljanje = Glasnik = Onaj koji vidi u mraku = Mjesec = Dua sunca = Mladi, ponovno roeni

bog sunca

Eshatoloki = Bog kao ono to se

samorazvija = Vjeni ivot = Rije ili logos = Vodi u smrti = Djevica majka = Ra, nebeski duh = Mesija

U mitologiji reptil Apap (Apofis) lei u Jezeru tame, gdje zalazi sunce, kao vjeni protivnik svjetla s kojim ratuje itave noi i tijekom cijele zime. On pokuava preprijeiti put suncu u donjem svijetu. U eshatologiji je ljudska dua umjesto sunca ta koja se mora boriti sa suprotstavljenim monstrumom za vrije-

me probijanja puta koji vodi u Amenti. Ista je scenografija sluila, kako je ve prikazano, za ilustraciju misterija u religijskoj i duhovnoj fazi.

Za Poglavlje 64 Rituala (Knjiga mrtvih) zna se da je postojalo u vrijeme kralja Septia iz Prve dinastije, kojeg Maneto naziva Usaiphais. Bilo je to prije vie od 6000 godina. Ovo poglavlje iz "Knjige ivota" recitiralo se pri izlasku na dan kako ne bi dolo do zadravanja na putu za Duat (Tuat ili Dwat), bez obzira radi li se o ulasku ili izlasku, za uzimanje svih oblija koje osoba poeli i da ne bi umrla po drugi put. Ako se ovo poglavlje poznaje, osoba postaje pobjednik na zemlji (kao i u donjem svijetu) i izvodi sve stvari koje ini ivi. Poglavlje je i onda bilo toliko staro da se gubi iz vida, a ponovno je otkriveno "na ploi boga Hennua (ili Sekrua)". Otkrili su ga majstori graditelji u vrijeme kralja Septia Pobjedonosnog. Kada je ovo poglavlje sastavljeno, primarne snage prirode bile su sjedinjene u jednom bogu koji je prikazan kao gospodar dvaju lica, koji je "kljuao putem vlastitog svjetla", "Gospodar uskrsnua, koji je izaao iz sumraka i roenje kojeg je iz Kue smrti". To jest, kao solarni bog koji bijae Atum na jednom obzorju i Horus na drugom. Zbog toga je gospodar dvaju lica.

Manes govori o skladu s obiljejem sina koji kazuje ocu: "On je ja i ja sam on." U to vrijeme kroz zemlju su podzemne putove gradili Ptah i njegovi patuljasti radnici. Duh svijeta stvoren je na novoj terra firma, u zemlji vjenosti, nad koju je bog sunca izlijevao svoj noni sjaj kada je osvjetljavao Duat svojom neopisivom slavom (Pogl. 15). "Gospodar uskrsnua" kao solarni bog tada postaje gospodar uskrsnua kao stvoritelj navijek ivuih dua.

Egipatska teologija stoga bijae temeljena na mitologiji to joj je prethodila; to joj je dalo karakter i znaaj. Tako je s hebrejskom i kranskom teologijom. Ali izmeu njih ovdje postoji razlika. U Egiptu je mitologija opstala tako da su se poeci teo-

logije mogli spoznati i ispitati; bili su poznati uiteljima misterija, a na poetku se podrijetlo ukazivalo u svrhu provjeravanja. Komentar koji je djelomino bio inkorporiran u tekst Poglavlja 17 preivljuje kako bi pokazao razvitak teologije iz mitologije i potrebna tumaenja, kako bi se shvatila Knjiga mrtvih. Bila su to ona neophodna tumaenja to su tvorila gnozu ili mudrost "uitelja misterija svete rijei", dok su hebrejska i kranska teologija prihvatile manje neophodno znanje o poetku, nain primjenjivanja komparativne metode i provjeru lanih ili krivih postavki.

U kranstvu su misteriji proizvedeni iz magle. Uzeto je zdravo za gotovo da je magla neprobojna i da se kroz nju nikada ne moe vidjeti, dok se misterije rituala moe pratiti u dvije faze mitologije i eshatologije. Glavna razlika izmeu mita i eshatolo-gije jest da je jedan predstavljen zemljom u vremenu, a drugi zemljom u vjenosti. Uzmemo li doktrinu uskrsnua od mrtvih, dua to se ponovno podie isprva je, u mitologiji, bila dua svjetla koje se vraa, dua ivota u vegetaciji ili daljnjih elementarnih snaga; dua u vanjskoj prirodi. Naprimjer, dua ivota kao izvor pia pojmljena je u elementu vode, a viena takoer u bilju i prikazana u ribi. Nadljudski tip bio je diviniziran u Horusu. Dua ivota, kao izvor disanja, pojmljena je u vjetru i oslikana kao lav. Nadljudski tip bijae diviniziran u liku boga Shu (Sua). Dua hrane bijae pojmljena na zemlji i prikazana guskom koja polae jaja. Nadljudski tip bio je diviniziran u Gebu.

U masonskim i drugim poznatim misterijima, antikim ili modernim, inicijant je nosio povez preko oiju kada bi ulazio u prostoriju za primanje. U egipatskim misterijima taj lik je Horus u mraku, ponekad nazvan slijepi Horus, An-ar-ef. U mitu, Horus je sunce u mraku Amente i dubini zimskog solsticija. On je prototip "slijepog Oriona koji udi za jutrom" i Samsona "bez oiju u Gazi". Karakter se pronalazi u mitolokom prikazu prirodnog fenomena, a poslije je nastavljen u eshatologiji. Isti tip slui u

dvije kategorije fenomena koje se ovdje razlikuju kao mitoloki i eshatoloki. U kategoriji eshatologije slijepi Horus oslikava ljudsku duu u tami smrti gdje je slijep zbog gubitka vanjskog vida. Ova dualnost moe sluiti za tumaenje dvostrukog predstavljanja oiju. Prema hijeroglifskim slikovnim prikazima Horus je bez oiju ili slijep u jednom znaku ili obiljeju. Takoer je portretiran na drugom kao princ vida ili dvostrukog vienja. To je, sukladno mitu, lik izlazeeg sunca i zalaska na pokrovnoj ploi kovega Ozirisa u Amentiju. U eshatologiji je to Horus, gospodar dva oka ili dvostrukog vida to jest, vidovitosti ili proroke moi onaj koji vidi u duhu s blagoslovljenim vienjem koje je postigao u smrti. Promjene od jednog karaktera ili znaajke u druge, predoene u misterijima skidanjem poveza s inicijanta, namjerno su zabljesnule slavom svijeta. Egipatska knjiga mrtvih jedini je zapis o toj dvostrukoj osnovi misterija.

Navedeno je dovoljno kako bi se pokazala metoda rituala i nain na koji je utemeljena eshatologija egipatske religije u oblikovanju iroke egipatske mitologije. Knjiga mrtvih je Egipatska knjiga ivota. Ona je prekranska rije Boga. To uimo iz pria koje daje o sebi.

Pripisana je bogu Ra, kao inspirirajuem Svetom duhu. Ra je bio otac na nebu koji je imao titulu Huhi, vjeni, iz ega izvodimo hebrejsko ime Ihuh. Rije je dao Bog otac uvijek dolaze-em sinu kao onome tko je oitovatelj za oca. Bio je to Horus, koji je kao dolazei sin lu-sa ili lu-su, i kao princ mira, lu-em-hetep. Horus sin je Rije u ovjeku. Na taj nain govornik u liku (s obiljejem) Horusa kazuje:

"Ja zborim njegove rijei Raove rijei ljudima sadanjeg narataja i ponavljam njegove rijei Raove rijei ljudima sadanjeg narataja i ponavljam njegove rijei njemu koji je lien daha" (Pogl. 38).

To jest kao Horus, onaj tko govori ili logos, koji izgovara rijei Ra oca na nebu ivima na zemlji i Manesu u Amenti

kada silazi u Had, ili kasniji pakao, kako bi propovijedao duhovima u zatvoru. Rije ili kazivanja na taj nain poinju s Raom, ocem na nebu. Izrekao ih je Horus sin, i tada su ih zapisali u hijeroglifima prsti Taht-Aana (Thot-Aana) za voenje ljudi, a oni su inili osnovu Knjige mrtvih. Ra je odredio da njegove rijei, kao one koje su izvele "uskrsnue i slavu"1 1, trebaju biti zapisane od strane pisara Taht-Aana, kako bi se stvorila rije istine i djelotvornost Ozirisove pobjede nad njegovim neprijateljima. I to je proglaeno u otvaranju poglavlja da se tom nalogu pokorio ili da ga je preveo Thot (That ili Tot).

Knjiga mrtvih oznaava ili ukazuje na posjedovanje znanja o spasenju od druge smrti, zajedno s putovima i nainima postizanja vjenoga ivota. Obredi su izvoeni u drami Ozirisovih misterija. Zbog toga Oziris kae da se sloboda od propasti moe osigurati pomou te knjige u koju vjeruje i pomou koje nepokolebljivo i vrsto ostaje. Predmet rijei moi, magijskih invokacija, pogrebnih ceremonija, proiujuih suenja jest uskrsnue smrtnika u vjeni ivot. Otvarajue poglavlje je opisano kao "rijei" koje donose uskrsnue na Planini slave, a zavrna poglavlja pokazuju umrlog na vrhuncu postignua. On se pridruio gospodarima vjenosti u "Ozirisovom krugu" i po izgledu na vlastito ljudsko bie u "liku kakav imae na zemlji", ali promijenjenom i proslavljenom (Po-

11 Rit., pogl. 1.

Prikaz Boga Thota

gl. 178). Stoga bi najtoniji i najrazumljiviji naslov Knjige mrtvih (predoen u 186. poglavlju) bio "Ritual uskrsnua", knjiga boanskih rijei zapisanih od strane Tahta i uvana od strane Ho-rusa sina koji se oslovljava, kome se upuuje kao "onom koji vidi oca". Manes mu dolazi sa svojom kopijom teksta pomou koje je proao put do Amente, kao hodoasnik sa svojim svitkom. On klie:

"O, ti veliki vidioe koji motri svog oca! O uvaru Tahto-vih knjiga! Ovdje sam ja proslavljen i ispunjen s duom i moi, i opskrbljen Tahtovim zapisima, nebeskim tajnama za rasvjetljavanje tame donjeg svijeta."

S time je Manes opremljen, a Rije boga personificiranog u Horusu prethodi pisanoj rijei boga, a kada su rijei moi zapisane od strane Tahta, pisara istine, bijahu doznaene Horusu kao rije Gospodnja i sauvane kao dragocjen zapis njega koji sam bijae rije; prvo rije moi kao utemeljitelju, a tada rije u istini ili stvaranju istine kao izvritelju. Kada su boanske rijei zapisane, nastale su skripte od kojih su najranije pripisane Hermesu ili Tahtu, slavnom i uvenom autoru svih svetih zapisa. I sada pronalazimo da su rije osobe i pisana rije, zajedno s doktrinom rijei prema antikoj mudrosti, vie ili manje rasprostranjene te da jo uvijek ive u Egipatskoj knjizi mrtvih. Magine rijei snage, kada ih zapie Taht, postaju jezgra Rituala koji je kasniji u usporedbi s astronomskom mitologijom i drugim formama znakovitog jezika te uglavnom pripada Ozirisovoj religiji.

Poglavlje 2 Magine rijei

Mistina rije snage od poetka bijae enska. Apt je u Ombo-su tovan kao "ivua Rije". Uzvieni tip te snage noen na Shuovoj glavi je stranji dio lavice, znak njezina spolnog potencijala. Bedro ili khepsh Apta takoer je tipina Ur-heka simbol velike magijske moi. Ur-heka, ili magini znak, prethodi rijeima, a rijei prethode pismu. Velike magine rijei moi pripisuju se Izidi, ija je rije moi u ljudskoj sferi bila personificirana u Horusu djetetu; njezina rije proizlazi iz tiine. To je rije uinjena mesom (tijelom) u smrtnoj slinosti, dua liena krvi. Dijete Horus se, meutim, oituje u razliitom fenomenu kao Rije-Mo koju emanira Izida, u vodi, u vegetaciji, u poplavi i konano u krvi djevianske majke.

Prvi Horus bijae Rije-Mo, drugi je Rije koja je nainjena Istinom u Horusu, Mat, t-kheru. Rije moi bijae Utemeljitelj, a prati je Horus Izvritelj. Titula ne znai jednostavno Rije Istine, Istinski Logos (Celso) ili Istinski glas (Plutarh) ve oznaava Rije-stvorenu-Istinom ili Zakon Horusa Pobjednika, oevog vlastitog pomazanog sina koji je izvrio ili proveo Rije Moi. To je Horus rije Moi personificirana kao malo dijete ko-

je preivljava kao udesni dvogodinji ili trogodinji djelatnik u apokrifnim Evaneljima. Njemu se pripisuju uda, uda malog djeteta kao Rije Moi Osobno. On takoer izgovara Rije Moi pri izvoenju svojih zapanjujuih uda.

Magine su rijei usmeno priopivane u misterijima s usta na uho. Nisu zapisivane da bi se poslije mogle itati. U Knjizi mrtvih sjeanje je umrlom obnavljano rijeima moi koje je on primao za ivota da bi ih se sjetio u smrti. Govornik u Poglavlju 90. kae:

"O, ti koji obnavlja sjeanje u ustima mrtvih kroz rijei moi koje oni imaju, dopusti da moja usta budu otvorena kroz rijei moi koje imam."

To znai da je vrlinom znanja obnovljeno sjeanje, tako da se umrli prisjetio boanskih rijei. Platon je uio da je znanje o prolim ivotima u ljudskoj preegzistenciji i da se osobama u ovome ivotu obnavlja pomou sjeanja. Podrijetlo doktrine nedvojbeno je egipatsko, ali nainjeno je na temelju izoblienja izvornog uenja. To se obnavljanje ili vraanje sjeanja pojavljuje Manesu u Amenti nakon smrti, a zapamene stvari pripadaju prolom ivotu na zemlji. Rijei moi nisu samo izgovorene. One su jednako tako predstavljene u opremi mumije, ponekad nazvane njezinim ukrasima ili ornamentima. Naprimjer, rije za spasenje predoena je Izidinom krvlju s crvenom Tet kopom; rije za trajnost ili opstojnost bijelim kamenom; rije za uskrsnue skarabejom; rije za vjeni ivot kriom nazvanim ankh. Bile su to forme maginih rijei izraene u feti likovima (amu-letima) ili kipiima.

Manes u Amenti zapoinje svoj put naputanjem zemlje kada se njegova usta zatvaraju u smrti. Usta ponovno za njega otvara Ptah ili Turn, a That ga opskrbljuje velikim maginim rijeima moi to otvaraju svaka vrata. Bile su napisane na svitku papirusa kojeg je u svojoj ruci nosio hodoasnik koji kroi kroz nia podruja podzemnog puta sunca.

Takozvana Knjiga mrtvih je egipatska Knjiga ivota ivot sada, ivot poslije, vjeni ivot. Doista je bila knjiga ivota i spasenja, jer je sadravala stvari koje je trebalo izvriti u ivotu ovdje i poslije kako bi se osigurao vjeni kontinuitet1 2. Kada dua odvojena od tijela prijee u smrt ili kada se smjesti u zemlji ivota, uhvati se i privije svoj svitak za ivot. Kao knjiga ivota ili rije spasenja, pohranjena je u koveg s mrtvim. Pokazivala je put prema nebu objektivno kao i subjektivno, budui da je nebo u astralnim mitovima mapirano. Manes ulazi u Amentu sa svitkom ili rolom papirusa u ruci, a ona odgovara onoj koja je pohranjena u njegovom kovegu. Svitak sadri pisanu rije istine, rije maginih moi i rije ivota. Veliko pitanje za njega sada je u kojoj je mjeri uinio rije boga (Ozirisa) istinom i postavio je protiv snaga zla u svom zemaljskom ivotu. Rije koju nosi sa sobom napisao je Taht-Aan, pisar istine. Drugu rije je napisao tijekom ivota on sam, a zapis e ga ekati u Sudbenoj dvorani ili Dvorani suenja na dan vaganja rijei kada e Thot proitati ivotni zapis da bi vidio koliko se slae, koliko odgovara pisanoj rijei i u kakvoj je mjeri ispunio rije u istini da bi zasluio vjeni ivot. Osjeaj grijeha i odvratnosti prema nepravdi moraju biti posebno oplakani kada je poueno da su svaka rije, jednako kao i svako djelo, izvagani na vagi istine na dan obrauna (procjene) koji je nazvan Sudbenim danom. Pitanja koja se postavljaju Manesu pri ulasku u Amenti jesu:

"Je li dovoljno ustrajao u ivotu da bi ponovno ivio u smrti? Je li poluio dosljednost i snagu ili istinu karaktera da bi opstao u nekoj drugoj trajnijoj formi osobnosti? Ima li dovoljno snage da inkorporira svoju duu ponovno, da klija i raste i da rastrgne povoje mumije u proslavljenom tijelu Sahua? Je li on prava mumija? Je li kraljenica vrsta? Je li srce na pravom mjestu? Je li sijao za vjenost u sjemenom polju vremena? Je li

12 Rit., pogl. 15, himna 3.

ostvario Ozirisovu rije, rije napisanu na roli papirusa, istinu protiv svojih neprijatelja?"

Poglavlja za otvaranje Duata, za odnos s neprijateljima u Donjem svijetu, za pobjedniki ishod, a time i dobivanje krune pobjede, za otklanjanje neugodnosti sa srca suca, tee pokazati putove postizanja vjenoga ivota pomou stjecanja posjeda vjene due. Manesu je reeno da e imati sigurno mjesto ponovnog roenja u Anuu pomou knjige Tahtovih boanskih rijei koje sadre gnozu ili znanje o stvarima to se moraju uiniti na zemlji ili u Amenti. Istina se spoznaje pomou Horusovih rijei koje je That zapisao u Knjizi mrtvih, ali izvrenje ovisi o Manesu i njegovom ostvarenju rijei istine. To je jedini put spasenja ili sigurnosti za duu, jedini nain postojanja istinskim biem koje e zauvijek ostati kao isti duh.

Egipani nisu imali namjesniko ispatanje, nisu imali im-putiranu ili pripisanu pravednost, niti spasenje iz druge ruke. Niti jedan inicijant u Ozirisove misterije nije mogao gajiti nadu u dosezanje neba na galilejskoj liniji slave. Njegov put u Amen-tu bio je presudniji i odluniji, a Manes ga je morao prelaziti uz vodstvo rijei, tako da je korak po korak, djelo po djelo, sebe morao uiniti istinom. U liturgijskim ili obrednim uputama Poglavlje 72 kae da e Manes, koji ju je poznavao na zemlji i zapisao je na svom kovegu, biti sposoban ui i izai danju pod bilo kojim oblijem koje odabere i kojim moe prodrijeti u svoje mjesto boravka te takoer doi u Aarru polja mira i obilja, gdje e zauvijek cvjetati, pa ak i da se nalazi na zemlji13. Ako se poznaje Poglavlje 9 1 , Manes e poprimiti formu cjelovito opremljenog duha (Khu) u donjem svijetu; nee biti zatoen iza bilo kojih vrata Amente, i da eli ui ili da eli izai. Poglavlje 92 je ono koje otvara grobnicu dui i sjeni osobe kako bi mogla izai na dan i zagospodariti svojim stopalima. Knjiga podrava duh

13 Rit., 72, 9, II.

umrlog u Podzemnom svijetu, spaavajui osobu svih zlih stvari (Pogl. 148). Postoji jo jedna knjiga gdje duhovi stjeu snagu time to poznaju imena bogova junoga neba i sjevernoga neba. TIBETANSKA KNJIGA MRTVIH JE PRVENSTVENO KNJIGA ZNANJA ILI MUD

ROSTI, JER SADRI SPOZNAJU O MISTERIJIMA. ZNANJE je bilo iznimno vano. Manes probija svoj put kroz

Amenti onime to zna. Umrli u jednoj od svojih poniznih molbi i molitvi kae:

"O, ti brodu vrta Aarru, dopusti mi da budem prenesen onome kruhu tvog kanala kao moj veliki otac koji se pokrenuo naprijed u nebeskom brodu, jer ja te poznajem (Pogl. 106)."

Znao je jer je, kao to vidimo, nauio nazive svakoga dijela lae u kojoj su duhovi plovili. Znanje bijae mo, a gnoza bijae znanost uitelja misterija i gospodara znakovnog jezika. Neznanje bijae najstranije i smrtonosno. Kako netko moe putovati u drugi svijet a da ne poznaje put? Put u Amenti bijae naznaen topografski, vrlo blisko povezan s putovima u Egiptu, od kojih glavni bijae vodeni put velike rijeke. Pravci, nazivi, zaporke uobliavani su u pismo i polagani zajedno s mumijom umrlog. Ako su ove upute i nebeska uenja naueni srcem, ako su prevoeni u rije koja je za ivota uinjena istinom, tada je to Knjiga mrtvih u ivotu ako je ivot postao Knjigom ivota u smrti. Rije je dana da bi mogla biti uinjena istinom ako se koristi kao sredstvo uenja puta putem poznavanja rijei.

Put ivota u tri svijeta, onoga na zemlji, Amenti i nebu, ostvarivao se poznavanjem rijei boga i stvarajui je istinom u obrani od svih moi zla. Prema toj ranijoj Bibliji, smrt dolazi na svijet pomou neznanja, a ne znanja, kao u kranskoj karikaturi egipatskog uenja. Hermes kae: "Bezbonost due je neznanje. VRLINA DUE JE ZNANJE." 1 4 Osim u znanju, za duu nije postojao drugi ivot, a spasenje se nalazilo jedino u ostvarenju

14 Corpus Hermeticum.

istine. Ljudska dua Neferubena je mudra i upuena dua, jedna od Khu-Akarua; on je majstor spoznaje (GNOZE), poznavatelj ili dua koja zna, pa zato nee biti uhvaen u mreu poput neuke ribe. ZNANJE ima primarnu vanost. Na ovim njegovim putovanjima i tekoama nuno je da umrli zna. Putem znanja je on podignut i njime pronalazi svoj put u mraku. ZNANJE je njegova svjetiljka i njegov kompas. Imati znanje znai biti gospodarom nebeskih moi i maginih rijei. Neznanje e ga uiniti plijenom svih vrsta lai prepredenih neprijatelja koji vrebaju. On kontinuirano pobjeuje svojim znanjem na putu, kao putnik s kartom i kao onaj koji se ve prije upoznao s lokalnim jezikom. Odavde proizlazi potreba za GNOZOM i inicijacijom u misterije.

Oni koji su poznavali pravo ime boga bili su u posjedu rijei koja je predstavljala mo nad boanskim, pa se zato koristila rije moi koja je trebala biti djelotvorna. Umjesto da se pozivaju na ime boga u molitvi, koristili su ime kao rije boga. Kako su te rijei i magijski misteriji bili sadrani u pisanjima, bilo je nuno poznavati pisanja u kojima su gnoze religijski sauvane kako bi bile u posjedu rijei moi. Tako su fraze velike magijske djelotvornosti u Knjizi mrtvih (Ritualu) nazvane "rijei koje postiu". One postiu pogodnu ili povoljnu aktivnost nadljudske moi kojoj je molba ili apel upuen. Stvarati magiju znailo je prikazati ili uputiti (izvesti) molbu na znakovnom jeziku koji, poput rijei, bijae namijenjen primoravanju (postizanju), a takav magijski nain djelovanja bio je nain postizanja, prisilja-vanja i vezivanja nadljudskih moi. Magija je takoer bila nain sporazumijevanja i slaganja sa snagama koje su pojmljene u elementima. Quid pro quo kao krv bijae najprimitivniji oblik krvnog saveza. Davanje krvi kao hrane bilo je davanje ivota kao nain ivljenja.

Putovanje Podzemnim svijetom

Ritual (Knjiga mrtvih) se otvara uskrsnuem, ali to je uskrsnue u zemlji Amente, ne u vjenome nebu. To je uskrsnue tije-la-due to izranja u prilici boga mjeseca iz mraka smrti. Prve rijei Rituala su:

"O, Bie Amente (Oziris), That (Thot) vjeni kralj je ovdje!" On dolazi kao jedna od snaga koje se bore za osiguranje

Ozirisove pobjede nad svim njegovim protivnicima. Nakon ivota na zemlji slijedi uskrsnue u Amenti, zemlji vjenosti, za ljudsku duu razvijenu na zemlji. Tamo su se tenje za uskrsnuem u duhu i vjenim ivotom na nebu morale ostvariti pomou drugih i bolnih vjebi i mnogim vrstama proienja kojima se dua mogla usavriti kao uvijek ivui duh. Morala se izvesti rije obeanja i uiniti istinom, da bi Ma-Kheru zasluio besmrtnost i osigurao beskrajni kontinuitet. Svatko tko je umro bio je u posjedu due tijela koja prolazi u Amentu da bi postala Oziris ili slika (lik) boga u materiji, premda to nije bio svatko tko bijae ponovno roen ili ponovno obnovljen na sliku i priliku boga Ra, da bi postigao stanje Horusa koje je prikazivano kukuljicom nebeskog sokola. Izranjanje ili pojavljivanje u Amenti bijae iz-

Poglavlje 3

Vinjete iz Knjige mrtvih pisara Anija pokazuju amulete kojima su ilustrirana poglavlja 155, 156, 29B i 166.

lazak ljudske due iz kovega, iz grobne tmine u neko oblije osobnosti kakvo je oslikano u Sjeni ili Ba, ptici due s ljudskom glavom, koja pokazuje nagovjetaj i obznanjenje ljudske due. Ozirisu bogu Amente u formi mumije na ovaj se nain obraa Oziris N. ili Manes:

"O, ti bez daha, dopusti mi ivjeti i biti spaen nakon smrt i " (Pogl. 41).

To se upuuje Ozirisu koji ivi vjeno. Iako lei kao mumija u Amenti, bez daha i bez pokreta, bit e samooivljen kako bi ponovno ustao. Spasenje je obnova za drugi ivot; biti spaen znai ne prolaziti kroz patnje druge smrti, ne umrijeti drugi put. Prema egipatskoj misli, spaeni su ivi, a dvaput umrli su prokleti. ivot poslije smrti je spasenje due, a oni koji nisu spaeni umiru po drugi put sudbina koju nije mogue izbjei pomou bilo kojeg pogrenog vjerovanja u zavrjeivanje Horusa ili uinkovitost plaanja ili okajanja krvlju. Njihovim zastupnikim otkupljenjem nije im se moglo osigurati nebo.

Knjiga mrtvih nije knjiga preivnih sentimenata poput pjesnike literature kasnijih vremena. To je zapis onoga to je dra-

inatis personae uinila u kamitskim misterijima. Ali sada ponovno ljepota osjeaja neopisivo izbija nasuprot, kao u poglavlju pomou kojeg umrli nadvladava svoje protivnike, snaga mraka i izlazi u dan govorei: "O, ti koji sjaji od mjeseca, ti koji daje svjetlo od mjeseca, dopusti mi da izaem na slobodu meu tvojim slijedom i da budem objavljen kao jedan od onih u slavi. Neka Duat bude otvoren za mene. Ovdje sam." Govornik je u Amenti kao dua mumije dopadljiva ocu svjetla i gospodaru duhova da bi on mogao izai u karakteru diviniziranog Horusa kako bi oduevio duu njegove jadne majke. On eli kapitalizirati elje onih koji "pozdravljaju" bogove u ime njega15. To bi u modernom izraavanju bile molitve sveenika i vjernika (Pogl. 3) za njegovu dobrobit i sigurnost u buduem ivotu, na drugi nain, za njegov spas. U poglavlju pomou kojeg se istupa na dan on izjavljuje:

"Daj mi da posjedujem sve stvari koje su za mene prenesene ritualno u donjem svijetu. Daj mi u posjed rtveni stol koji je za mene natrpan na zemlji poticaji i molbe koji su izgovoreni za mene, da se on moe hraniti Gebovim kruhom ili hranom zemlje. Dopusti da imam svoju pogrebnu hranu", hranu prine-senu za mrtvog na zemlji u pogrebnoj odaji (Pogl. 68).

Glavni cilj umrlog pri ulasku u Amenti je nain i sredstvo to breg izlaska na drugu stranu. Njegov jedini sveapsorbiraju-i interes je uskrsnue u vjenome ivotu. On kae:

"Dopusti mi da dosegnem vjekovne zemlje, dopusti mi da dospijem do zemlje vjenosti, za tebe, moj Gospodine, odredi ih za mene" (Pogl. 13).

Oziris prelazi u Amenti kao gospodar transformacije. Razliite promjene oblija bile su neophodne zbog razlii

tih naina napredovanja. Kao kukac ili kao zmija, on je proao

15 U njegovom interesu ( p . prev.).

kroz vrstu zemlju, kao krokodil kroz vodu, kao sokol kroz zrak. Kao akal ili maka on vidi po mraku; kao ibis je onaj tko zna1 6 ili "on od nosa". Na taj je nain on bio gospodar transformacija, magiar kasnijih narodnih pria i legendi koji je svoj oblik mogao promijeniti sukladno svojoj volji. Thot se naziva velikim magiarem, gospodarom transformacije u mjesecu. Umrli poprima Thotove karakteristike17, postajui gospodarom transformacije ili magiarom iji je preobraaj takoer izveden na zemlji od strane preobraavatelja u transu koji je smjerao put transformaciji u smrti. Kada Teta postie svijest podiui se ponovno u Amenti, kae se da je prekinuo svoj san zauvijek, san koji se nalazio u Gebovom prebivalitu to jest na zemlji. Sada je primio svog Sahua ili sveano uvoenje u poloaj svog uzvienog tijela.

Prije nego to besmrtni Manes uzmogne postii konano stanje duha u liku Horusa besmrtnog, ponovno mora biti sastavljen dio po dio kao Oziris, raskomadani bog. Nainjen je boanskim kao razliita boanstva od kojih su ova ukljuena kao snaga ili moi u osobi jednog istinskog boga, Neb-er-tera, gospodara vjenosti. Svaki lan i dio Manesa u Amenti trebao je iznova biti oblikovan u novo bie. Za novo se srce kae da ga oblikuju novi bogovi u donjem svijetu prema djelima uinjenim u tijelu dok je osoba ivjela na zemlji. On poprima uzvieno tijelo koje je formirano, osobinu po osobinu, ud po ud, nalik bogovima, sve dok vie nije preostao niti jedan Manesov dio koji nije uinjen boanskim. Dana mu je kosa Nu ili neba, Hathorine oi, Anubisove (Apuatove) ui, nos Khenti-K, usne Anupa, zubi Serka, vrat Izie, ruke monog gospodara Tat-tua, ramena Neith, lea Setha,

16 Ili onaj tko raspoznaje. Raspoznavanje se ovdje ne odnosi na

osjete ve na spoznaju ( p . prev.). 17

Postaje Thotovo obiljeje.

falus Ozirisa, noge i bedra Nut, stopala Ptaha, nokti i kosti ivog Uraei, sve dok na kraju vie nema niti jednog njegovog dijela koji nije bez boga. Za novo tijelo ne postoji mogunost dolaska na zemlju, jednako kao to ne postoji mogunost ponovnog ulaska u staru mumiju. Kako ve Manes kae: "Dua nije vezana za svoje tijelo na vratima Amente" (Pogl. 26).

Poglavlje 89 je oznaeno poglavljem u kojem je dua sjedinjena s tijelom. Meutim, to se ne odnosi na mrtvo zemaljsko tijelo, ve na oblik ili tjelesni tip mumije u Amenti. "Dolazim", kae govornik, da bih "mogao odbaciti svoje protivnike na zemlju, iako e moje smrtno tijelo biti spaljeno" (Pogl. 86). Na ovom stadiju on klie: "Ja sam dua i moja je dua boanska. To je vjena sila!

U poglavljima 21 i 22 Manes trai svoja usta kako bi s njima mogao govoriti. S obnovljenim ustima on moli da budu otvorena od strane Ptaha te da Thot oslabi okove ili brnjicu Setha, gospodara tame (Pogl. 23). Ukratko, da moe vratiti sposobnost govora. U procesu transformacije i u ponovnom obnavljanju kao nov ovjek, drugi Atum, on kae:

"Ja sam Kheper, samostvoreni na bedru njegove majke." Kheper je vrsta sunevog kukca koji je prikazan na slikama

boice Nut koja proizlazi iz majine khepsh. Ime kukca oznauje stvaranje i razvoj budui da je to vrsta onoga to nastaje pri vlastitoj transformaciji. Kada dobiva usta, dovodi sebi i rijei snage ili moi, a on ih sakuplja sa svake strane. Tada se prisjea svog imena. Potom mu se daje novo srce. Njegove su eljusti podijeljene, oi su mu otvorene. Snaga je dana njegovim rukama, a krepkost njegovim nogama. On je u posjedu svog srca, svojih usta, oiju, udova i svog govora. Sada je on nov ovjek ponovno utjelovljen u liku Sahua, s duom koja vie nije vezana za Khat ili mrtvu mumiju na vratima Amente (Pogl. 26). On se veseli hrani Ozirisa u Aarru, na istonoj strani livade s cvijeem grimizne boje koje nikada ne vene.

U jednoj fazi drame umrli je sastavljan kost po kost u podudarnosti s Ozirisovom kraljenicom. Kraljenica je bila amblem podupirae ili odravajue snage, a ova rekonstrukcija umrlog nalik je istom procesu s osakaenim bogom. U toj toki govornik kazuje:

"etiri spoja stranjeg dijela moje glave vrsto su nainje-na.

On ne pada pred zaprekom. Postoji sedam cervikalnih kraljeaka, ali tri su vrlo posebna atlas koji podrava glavu, os oko kojeg se glava okree i vertebrae prominens, sa svojim dugim spiralnim nastavkom1 8. Nesumnjivo je Oziris izgraen na tom modelu, a etiri spoja bila su fundamentalna. U drugom poglavlju je Oziris oito usavren "na etverokutu" kao u masonskim misterijima. To je poglavlje u kojem osoba poprima oblije Ptaha, velikog arhitekta univerzuma. Govornik kae:

"On je etiri puta duljine Raove ruke, etiri puta irine svijeta" 1 9 to je nain opisivanja etiri etvrtine ili etiri strane svijeta, prema egipatskom nainu prikazivanja.

U mitolokim i astronomskim fazama bilo je sedam primarnih moi ili snaga od kojih je est predstavljeno ivotinjskim ti-

18 Rit., pogl. 30, Renouf.

19 Rit., pogl. 82, Renouf.

Prema heliopolitskoj kozmologiji Khepri je povezan s Atumom i Raom. Rije ima nekoliko znaenja, poput "stvoriti" ili "transformirati"; takoer oznaava kukca balegara ili skarabeja, simbolizirajui izlazee sunce, uskrsnue i obnovu.

povima, a sedmi je u liku ovjeka. To se ponavlja u eshatologiji gdje je najvia od sedam dua Ka-eidolon s ljudskim licem i likom kao konani tip duha koji bijae ljudski duh na zemlji i treba biti vjean na nebesima. Ponovno uoblieni Manes kae:

"(Sedam) Ureus boanstava su moje tijelo... Moj je lik vjean" (Pogl. 85), to se dogaa kada je sedam dua stopljeno u jednu koja je u duhu odraena od strane boanskog Ka. Sedam ureusa boanstava predstavlja sedam dua ivota koje prethode jednoj stalnoj dui. U poglavlju o udobrovoljavanju vlastitog Ka, Manes kae:

"Pozdrav tebi, moj Ka! Mogu li doi tebi i biti slavljen i biti oitovan i imati udahnutu duu?" (Pogl. 103) to jest, u postizanju najvie od dua, sjedinjujue. Ove se due mogu pojmiti kao sedam uspinjuih tipova osobnosti.

Prva je prikazana kao sjena, mrana dua ili sjena Inoita, zelenih stanovnika i drugih aboridinskih rasa koje su prikazane u Knjizi mrtvih tako da lee u mraku na tlu. Sjena je primarno bila, zbog svog postojanja, onakva kakva jest, sjena starog tijela projicirana na tlo u novome ivotu. Slikovito je prikazana kao crni lik koji se prua u Amenti. Na ovaj nain zemaljska sjena tijela u ivotu slui kao tip due koji izlazi iz tijela u trenutku smrti. Ovime se moe protumaiti blizak odnos sjene s fizikom mumijom za koju se ponekad kae da prianja i ostaje unutar grobnice te da izvlai podravanje ivota iz trupa sve dok on postoji. Na taj nain sjena koja povlai ivot iz mrtvog tijela postaje mitski prototip vampira i legendarnog demona (vukodlaka).

Teko je tono odrediti to je za Egipane bio khabit ili sjena u razvitku due, ali Inoiti ili Aleutijanci opisuju je kao "ispa-rinu koja emanira iz krvi", pa je to mudrost za one koji je razumiju ili poznaju. Najranija ljudska dua izvedena iz majke kada se na krv gledalo kao na ivot, bijae dua krvi. Opis Inoita savreno odgovara sjeni u egipatskom Amentiju. Meu najprimitiv-

nijim rasama tipina osnova budue osobnosti je sjena. Aleuti-janci kau da se dua pri svom odvajanju od tijela dijeli na sjenu ili duh. Prvo ostaje u grobnici, a drugo se penje na nebo. Gdje god se susreli s ovom podjelom, ona je jednaka blizana-kim duama Setha mranog i Horusa, due svjetla. Smatramo da je egipatski broj sedam najraniji i najstariji za raunanje i tumaenje ostalog koje se pronalazi raspreno po svijetu. Dua kao sjena ili sjenka poznata je Macusi Indijancima kao "ovjek u oima" koji "ne umire". To je druga forma sjene koja nije bacana na zemlju.

Dr. Birch je upozorio na injenicu da umrli ima jedan Ba, Sahu i Ka, ali da ima dvije sjenke; njegov Khabti je u mnoini.2 0 Njih dvoje odgovaraju mranim i svijetlim sjenama Aboridina. Takoer odgovaraju dvama duama tame i svjetla koje su prikazane crnim leinarom i zlatnim sokolom Setha i Horusa, prvim dvama od potpune sedmerostrukosti ili sedam moi (snaga) ili dua. Sjena je, meutim, samo jedna sedmina tog niza. Kada je drugo bie usavreno, sastoji se od sedam stopljenih dua. Neki od Manesa u Amenti ne odlaze iza stanja sjene ili Khabit; oni su uhvaeni u stanju mumificirane nepokretnosti. Ne stjeu novo srce ili duu daha. Oni ostaju u jajetu neizlegnuti i ne postaju Ba dua ili velianstveni Khu. Za te se due kae da su ih pojeli odreeni bogovi ili paklene moi. "Jedai sjenki" titula je etiriju od etrdeset i dva egzekutora (Pogl. 125). Deseto mistino prebivalite u Amenti je mjesto monstruoznih ruku koje hvataju i odnose Manese koji nisu dosegnuli stanje iza sjena ili praznih ljuski. S "l juskama" se moglo susresti u Ritualu (Knjiga mrtvih). Manes koji je ojaan i okrijepljen svojom nebeskom duom moe to mjesto proi sigurno. On kae:

20 Trans. Society of Bib. Arch., vol. VIII, str. 391.

"Neka nitko ne doe u posjed moje sjenke (neka nitko ne doe u posjed moje ljuske ili omotaa). Ja sam nebeski sokol."

Proizaao je iz ljuske jajeta i bio izgraen (uveden) iza statusa sjene kao Ba-dua. S ovim se moe usporediti praznovjerje da jaje za jelo treba slomiti na praznoj ljusci kako ne bi palo pod poguban i zao utjecaj vjetica. Postoje nesretne i bijedne sjenke osuene na nepokretnost u petom mistinom boravitu. Pate od konanog zatoenja na tom mjestu i poloaju, a tada ih prodiru divovi koji ive kao jedai sjenki. To su monstrumi opisani kao da imaju bedrenu kost sedam lakata2 1 dugu (Pogl. 149, 18,19). Niti jedna sjenka nema dovoljno snage za prolazak pokraj tih personifikacija prodirue moi. To su ljudoderi i nemani iz legendarne tradicije koji se mogu nai zajedno s vukodlacima i vampirima u mranim peinama egipatskoga podzemnog svijeta. To su mrtvi iji razvitak u duhovnom svijetu bijae zaprijeen na statusu sjene i za koje se smatra da trae izgubljeni ivot lovei i vrebajui ljudske due, posebno due krvi. Na sljedeem se stadiju dua naziva Ba. Prikazana je u obliju sokola s ljudskom glavom kako bi se pokazalo da je priroda due jo uvijek ljudska. To je vie od due sjenke, ali nije zamiljeno niti se vjerovalo da je ljudska dua nastanjivala tijelo ptice. U jednom od paklova vidi se da sjene gore, ali one imaju sposobnost oduprijeti se vatri. Zato se kae: "Sjene ive; podigle su svoju mo." Uzdignute su u svom poloaju tako to su asimilirale vie moi ili snage.

Sukladno uzimanju u posjed due sjenke i due svjetla, Ozi-risu je dano novo srce, njegovo cjelovito ili dvostruko srce. U nekih primitivnih naroda, primjerice Basuta, to je srce koje izlazi u smrti kao dua to nikada ne umire. Bobadille, Indijanci

21 Lakat stara mjera za duljinu, izmeu 46 i 56 centimetara

( p . prev.).

iz Nikaragve, govore da postoje dva razliita srca; jedno od njih odlazi s umrlim u trenutku smrti, i to ih srce ini ivima u budunosti (na drugom svijetu). To drugo diue srce, osnova budueg bia, egipatsko je srce pomou kojeg rekonstruirana osoba ponovno ivi. Srce koje se vae u Sudbenoj dvorani nije moglo biti organ ivota na zemlji. Bilo je to drugo srce, srce drugog ivota. Manes se zalae i moli da to srce ne svjedoi protiv njega u nazonosti boga koji prati tijek vaganja (Pogl. 30A i 30B). Drugo je srce ono to je iznova oblikovano sukladno ivotu proivljenom u tijelu. Reeno je da je to srce velikog boga Tehutia (Djeheuty, Thot) koji personalizira inteligenciju. Stoga se doima da ono tipizira duu inteligencije. Odavde proizlaze rijei biti mlad i prodornog opaanja (otroumnost) meu bogovima i meu sedam dua. Fiziko predstavljanje dolazi prvo, ali u tekstu Panchemesisa se kae:

"SVIJEST ili srce (Ab) OVJEKA NJEGOV JE VLASTITI BOG" ili boanski sudac. Novo srce predstavlja novo roenje, pa

se stoga naziva majkom (Pogl. 30A). Kada umrli obnavlja osnovu budueg bia u svom itavom srcu on kae, iako je pokopan u dubokom grobu i prignut u podruju unitenja, da je (ak) i tako uzvelian.

Ako uzmemo sjenku kao izgled due krvi, Ba-sokola za oslikavanje due svjetla, a hati-srce za prikazivanje due daha, moemo pojmiti raison d'etre za prinoenje krvi, svjetla i tamja-

Vinjeta Poglavlja 89 Knjige mrtvih pisara Anija iz 19. dinastije prikazuje Ba i njegovu mumiju.

na kao rtve Manesu u tri razliite faze ili stanja. Krv je openito prinoena sjenci, kao to vidimo u preivjelim obiajima Grka i Rimljana. Sjenka bijae u prvom stadiju prole egzistencije, a najpotrebnija u Amenti, krv to bijae ivot na zemlji i koja je smatrana prvom potrebitou za ponovno oivljavanje mrtvog kao Manesa ili sjenku. Sekhem bijae jedna od dua ili moi. Teko je to identificirati i poistovjetiti s tipom i mjestom u sedam. Nazovimo ga etvrtim u nizu. Vanije je znati to ta sila predstavlja. Naziv se izvodi iz rijei khem, za potenciju. Khem u fizici oznaava uspravnu ili osovljenu snagu. Khem je mukarac od trideset godina, tipina odrasla osoba. Sekhem oznaava posjedovanje moi ili potencije uspravljene sile. U eshatolokoj fazi to je reproduktivnost, formativna mo Khema ili Amsua, ponovnog podizanja, mo podizanja primijenjena na duh u oblikovanju i vitaliziranju novog i velianstvenog tijela za budue uskrsnue iz Amente. Khu je dua u kojoj je osoba postigla status istoe u duhu koji je nazvan velianstvenim (proslavljenim), predstavljen predivnom bijelom pticom. Ka je tip vjenog trajanja u kojoj je sedmerostruka osobnost sjedinjena konano za uvijek ili za vjeni ivot. Prikaz Ba due.

Khu je taj kome se obraa u grobnici kao onome to je uzvieno:

"Nee biti utamnien od strane onih koji su vezani za osobnost Ozirisovu (to jest mumiju) i koji imaju nadzor nad duama i duhovima te koji vrsto zatvaraju sjenke mrtvih. Nebo je ono to e te zadrati" (Po-gl.92).

Ba dua.

Sama sjena nikada ne moe napustiti grobnicu. Zbog toga se openito smatralo da sjenka ostaje s truplom ili mumijom na zemlji. Ali ovdje grobnica, mumija i sjenka nisu na zemlji; oni su u Amenti. Bez Ba-due sjenka ostaje neiva. Bez Sekhema nedostaje joj sutinska forma ili mo ponovnog uzdizanja. Bez Khu-duha osoba se ne uspinje iz grobnice ili zatvora donjeg svijeta. Ali kada je to postignuto, umrli je uzvelian i slavljen. U poglavlju 91 kae se:

"On uzima oblije potpuno opremljenog Khua (duh) u donjem svijetu i ne trpi zatoenje kod bilo kojih vrata Amente, jednako na ulasku kao i na izlasku."

Tako je samo onda kada je Manes zaodjenut kao Khu koji se uspinje ocu kao sin boga. Stoga iz sljedeih rijei koje Horu-su upuuje osoba koja je sada Khu zakljuujemo:

"O, moni, koji vidjeh svog oca i kojem su povjerene Tho-tove knjige, ovdje sam. Dolazim, uzvelian sam i ispunjen duom i snagom, opskrbljen Thotovim knjigama", njegovom kopijom knjige ivota, njegovim svjetlom u tami Amente. Sada se uspinje do svog oca, boga Ra, koji se nalazi u lai te uvijek iznova klie:

"Ja sam moni Khu; neka tvoja ispravnost i istinitost budu moja ispravnost i istinitost" (Pogl. 105).

Kada je umrli nainjen savrenim kao Khu, slobodan je ui u veliku kuu sedam dvorana (Pogl. 145). Jednako tako u "njegovu kuu koja je na breuljku" i tko je "vladar u nebeskoj dvorani". Velika kua je Ozirisovo nebo zasnovano na trideset i est vrata ili na dvanaestim zodijaka. Druga je Anupova kua na vrhu brda Annu. "Gledaj me", on klie, "gledaj me, dolazim k tebi, odnio sam i sastavio moja oblija" ili sastavne dijelove stalne due, kojih je sveukupno sedam. To su:

1. Khabit ili mrana sjenka 2. Ba ili svijetla sjenka 3. Diue srce

4. Sekhem 5. Sahu 6. Khu 7. Ka

Kada Manes postaje Khu, Kaje ispred njega, toliko daleko ispred njega da ga udobrovoljava i stjee njegovu naklonost darovima ili prinoenjima. Ustvari on se predstavlja kao rtvena rtva koja umire kako bi se povezala sa svojim Ka, njegovim likom vjenog trajanja, njegovim tipom potpunosti u kojoj je sedam dua trajno sjedinjeno u jednu.

Ka se nazivao dvojnikom mrtvih kao da jednostavno predstavlja Doppel-ganger. No, nije to tek utvara ili sablast ivueg ili osobnog lika umrlog. Takoer je to prikaza ili vidljivi duh 2 2, ali radi se o obiljeju ili znamenu vie nego o stvarnom i ivom opisu. Prikazuje duu koja dolazi u postojanje s djetetom, duu koja odrava i koja hrani tijelo, duu postojanja ovdje i opstojnost za ivot poslije smrti. Na taj je nain napokon transformirana u konanu osobnost. Prikazana je u hramu Luxor gdje je roenje Amon-hetepa III slikovito predoeno kao nastanak iz ruke boga. Ka kraljevske bebe prikazan je na slikama kao da ga je oblikovao Khnum, oblikovatelj na lonarskom kolu. Pratnja osobe kroz itav ivot, kao duh ili aneo uvar, i ispunjenje osobnosti posljedica je ponovnog sjedinjenja s Ka.

Kao to je ve pokazano, kada su boanske poasti pridava-ne faraonu prinosilo se njegovom Ka, ne njegovom smrtnom biu (Pogl. 105). Postoji poglavlje "osiguravanja hrane za Ka". Takoer je pogrebni obrok konzumiran u odaji Ka, odaji uskrsnua grobnice. Hrana je prinoena Ka eidolonu kao predstavniku umrlog, umjesto duhovima predaka. Postavljen je kao on-

22 U narodnim priama je to duh koji se vraa iz groba (esto da

bi terorizirao ive).

Podignute ruke drvenog kipa kralja Hora iz 13. dinastije simboliziraju kraljev Ka.

Khnum oblikuje kraljicu Hatepsut i njezin Ka na lonarskom kolu.

Ani i njegova dua naputaju grobnicu. Vinjeta i dio pogl.42

Knjige mrtvih

aj koji prima prineseno. Takoer mu je hrana predstavljena kao obiljeje nebeske hrane koja uzdrava ljudsku duu. Stoga kada bog ili boica prinose nebesku hranu dui na zemlji ili Manesu u Amenti, to je prikazano pomou onog tko daje Ka. Pojedini su sveenici odreeni da budu Kaovi poslanici i oni su prinosili rtve Kau umrlog u korist ivih roaka. Razlog tome je to to je Ka simbol osobnosti, sedme od sedam dua koja je dosegnuta kao najvia i u koju su druge bile ukljuene i apsorbirane.

U vinjetama poglavlja 25 Rituala2 3 (Knjiga mrtvih) prikazan je Ka umrlog koji je s njim u prolasku kroz Amenti, koji nije ostavljen iza njega u grobnici kako ne bi zaboravio sebe ili, kako on kae, da ne bi pretrpio gubitak identiteta zbog zaborav-ljanja svog imena. Time to mu je prikazan njegov Ka, Manesu je omogueno sjetiti se i dozvati svoje ime u velikoj kui, a posebno u kunjama kue plamena. Umrlog, koji je jako napredovao na svom putovanju Amentijem, njegov Ka jo uvijek prati. Opisan je kao hrana njegova ivota u duhovnom svijetu, kao to je bio njegova duhovna hrana za ljudskoga ivota.

"Ti dolazi, Ozirise; tvoj Ka je s tobom. Ti hrani sebe pod formom svog imena Ka" (128, 6).

Kada je Oziris preao iz stadija sjenke u stadij Ka, postaje ono to je ritual namjeravao postii potpuno opremljeni Manes koji je dovrio sveano uvoenje u taj poloaj. Kao Sahu bijae utjelovljen u duhovno tijelo. Kao Khu bio je odjenut velianstvenom odjeom. Kao sveti sokol s glavom Bennua bijae obdaren Horusovom duom (Pogl. 78). Ovdje on klie:

"Gledaj me, dolazim tebi (bogovi i uzveliani), donosim svoja oblija i sjedinjujem ih."

Ali u poglavlju 92 on se uznemireno nada i unaprijed raduje danu procjene kada kazuje:

23 Naville, Todt., Kap. 25, vol. I, str. 36.

"Neka se otvori put za moju duu i moju sjenku da mogu vidjeti velikog boga u svom svetitu na dan donoenja suda2 4 o dui, kada sva srca i sve due budu izvagani."

On jo nije jedna od dua koje su nainjene savrenima, jer jo nije suen i opravdan. Mora proi kroz svoj posljednji ispit, a sada se pribliava velikoj Sudbenoj dvorani na svoje suenje. Govori: "Dolazim da bih osigurao moje odijelo u Abidosu", mitolokom mjestu Ozirisovog ponovnog roenja. Ovo je konano suenje u dugom nizu kroz koji je ve uspjeno proao (Pogl. II, 7). Sada stie do Sudbene dvorane. Utvreno je da djela koja je umrli poinio ovdje na zemlji na nemudar nain utjeu na sudbinu ovjeka nakon smrti, tj. na ono to ga nakon smrti oekuje.25 No, zbog ega je to tako kada se za novo srce koje je umrlo, dano u Amenti, gdje je rekonstruiran, kae da je oblikovano u podudarnosti s onim stoje uinio u svom ljudskom ivotu? I govornik moli da njegovo novo srce ne bude oblikovano shodno svim zlim stvarima to se mogu rei protiv njega (Pogl. 27). Zabrinut je da bi Ozirisovi pomonici u Neter-Karu, koji rade s ovjekom u sukladnosti s njegovim ivotom, mogli dati lo glas njegovom imenu (Pogl. 30 B). I ponovno on moli:

"Neka budem uzvelian i slavljen zbog mojih osobina; neka budem procijenjen shodno mojim zaslugama" (Pogl. 72).

Oito je da je budua sudbina due ovisna o djelima koja su poinjena u tijelu, a karakter umrlog bio je srastao s njime shodno njegovom vladanju i postupcima u zemaljskom ivotu.

Porotu koja sjedi u Sudbenoj dvorani ine etrdeset i dva gospodara istine. Njihova je dunost otkrivanje istine prodornim ispitivanjem i instinktom psa tragaa. Je li taj Manes pravi ovjek? Je li ivio istinoljubivim ivotom? Je li bio iskren u srcu i

24 Ili procjene.

25 Maspero, Egyptian Archeology (engleski prevod, str. 149).

je li govorio istinu kada je ono testirano na vagi? Njegova je utroba bila nazona zbog pregleda, a ti otri ispitivai sa ivotinjskim glavama bijahu doista uasni, ne samo u licu, jer dodijeljena im je dunost donoenja odluke o krivnji Manesa s obzirom da im je utroba okrivljenog bila izvjeena kao zarada i plijen. Zato su s neutaivom gladi traili dokaz loeg ili zlog ivljenja, to se moe pronai napisano na zapisu unutarnjeg ovjeka. Pojedinano su ispitivali Manesa. Proao je ako je bio istinit, a vraen je natrag ako nije, u obliju svinje ili koze ili druge tiranske ivotinje, te baen u vatreno jezero vanjske tame gdje ga je leei ekao Baba, prodiratelj srdaca, egipatski "sirova-glava-i-krvave kosti". Najvia osuda koju je izrekao veliki sudac u toj najgroznijoj Sudbenoj dvorani bijae svjedoanstvo o istini i istoi karaktera potvrenoj za Manesa na temelju neoborivog dokaza. U tom post mortem stanju najdublje i najtemeljitije su ispitivani grijesi poinjeni u tijelu krenjem zakona prirode. Ne samo da je umrli bio nazoan u duhu i suen od strane stranog tribunala, nego je otvorena knjiga tijela i njezin zapis bio je proitan. Vitalni organi poput srca, jetre i plua doneseni su na suenje kao svjedoci ivota proivljenog na zemlji. Svaki dio koji je proglaen nevaljalim odrezan je i baen kao beskoristan snagama koje su se nazivale jedai neistoe (nemorala), prodira-telji srdaca i oni koji piju krv zlih i nemoralnih. Ukoliko je srce, naprimjer, bilo osueno na prodiranje zbog svoje nevaljalosti, individua se nije mogla rekonstruirati za budui ivot.

Da bi Manes mogao proi Vrhovni sud kao jedan od pravednih, morao je rije Ozirisovu uiniti istinom na zemlji, istinom protiv njegovih neprijatelja. Morao je ivjeti ispravnim ivotom i biti pravedan, istinoljubiv, milostiv, milosrdan, human. Doavi u Dvoranu suenja ili Pravde, gledajui nebesko lice i bivajui oien od svih grijeha koje je mogao poiniti, on kae:

"Doao sam tebi, o moj Gospodine. Poznajem te. Gospodar ispravnosti tvoje je ime. Tebi donosim pravdu. Zaustavio sam pogreno."

Njegova molba i obrana jest da je uinio najbolje za ostvarenje karaktera Horus-Makherua. Neke njegove obrane vrlo su dirljive:

"Nije zahtijevao od radnika, kao prve plodove svakoga dana, vie posla nego to su ga oni pravedno trebali obaviti. Nije posezao za mlijekom iz usta djece. Nije otimao zemlju. Nije stvarao prepreke i zaprjeivao tok vode. Nije prouzroio glad, vapaje i patnju ljudima i nije bio kradljivac hrane. Nije spletkario jezikom, nije varao, bio zloudan ili duevno podao."

Postoji prilina lista pretkranskih vrijednosti uz sve one teoretski kranske. Meu ostalim on kae: "Udobrovoljavao sam boga s onime to on voli'". Posebno se to odnosilo na prinoenje ili rtvovanje boici Maat, to jest istini i pravednosti.

"Davao sam kruh gladnima, vodu ednima, odjeu golima i lau brodolomcima" (Pogl. 125).

A ipak nam je reeno da su milosre i dobrohotnost potpuno nepoznati poganskom svijetu. On moli etrdeset i dva suca da ne donesu veliku osudu protiv njega, jer je ispravno inio u Tameritu, zemlji egipatskoj. Njegovo je srce vagano na vagi pravde. Prolazi ist kao jedan od onih kojeg dobrodolicom doekuje Horus kao svog vjernog sljedbenika, blagoslovom njegova oca, komu je reeno: "Doi, doi u miru". Horus zagovornik i zastupnik uzima ga sada za ruku i vodi u Ozirisovu nazonost u svetitu. U Sudbenoj dvorani Manes ima crnu kosu, kako je prikazano na Anijevim slikama (Anijev papirus, tabla 4). Ali kada klekne pred Ozirisa koji se nalazi na prijestolju, njegova je kosa bijela. Proao je kao jedan od proienih. Na putu je da se pridrui redovima pravednih duhova koji su nainjeni savrenima, koji se nazivaju proslavljenima i uzvienima. Pratitelji mu govore:

"Okonavamo tvoje bolesti i otklanjamo ono to je poremeeno u tebi time to si bio uniten na zemlji" u smrti. Bile su to bolesti smrtnika od kojih je sada osloboen u duhu. Ovdje se

pojavljuje uskrsnue Ozirisa u osobi Horusa. Reeno je: "Ozi-rise! Ti dolazi i tvoj Ka s tobom, koji je sjedinjen s tobom u tvom imenu Ka-hetep" bio bi "slika mira", vrsta dostignua; ali kako rije hetep ili hepti takoer oznaava broj sedam, podudara se s Ka kao slikom sedmerostrukosti due, upotpunjene naposljetku kao sjedinjenje u Horusu sa sokolovom glavom.

U knjizi ili svitku papirusa za zazivanje bogova Kertia ili granica, otkrivamo da je govornik sada dosegao granice Amen-te. On kae:

"Ja sam Ozirisova dua i poivam u njemu" (Pogl. 127). Pozdravljen je kao onaj tko je pratio svoj Ka i primio svoje znakovlje uskrsnua. Sada se govori Ozirisu:

"Ozirise! Ti si primio svoje ezlo, svoj pijedestal i stube pod sobom" (Pogl. 128).

ezlo bijae zejoglavi simbol uskrsnua koji je prvi nosio Ptah otvara. Pijedestal je Horusov papirus, a stube oznaavaju nain uspinjanja od Amente do vrha Planine slave. Sada je spreman i osposobljen ui u Raovu lau koja putuje od istoka na zapad danju i od zapada na istok nou. Prije ulaska u lau Oziris je stigao do svakoga na njegovim postajama u Amenti, prethodno plovei za cirkumpolarni raj na zvjezdanoj Planini slave.

Poglavlje 130 je knjiga kojom je dua uinjena ivom zauvijek na dan kada ulazi u Raovu lau, to znai da posjeduje znanje o predmetu. Nainjena je za roenje ili ponovno roenje Ozirisa. Oziris je ponovno roen u Horusu kao obiljeje vjene due. U tom karakteru ili osobini govornik kae:

"Ja sam zatvoren u arku kao Horus kojem je njegova kolijevka (gnijezdo od trstike) donesena."

Ponovno je roen kao Horus na svojem papirusu, a taj je lik na vodi stariji od Raove lae. On moli:

"Neka Oziris ne pretrpi brodolom na velikom putovanju; dri kormilo podalje od nesrea."

Vinjeta Vaganja srca pisara Anija ilustrira pogl.125 Knj mrtvih iz 19.din.

Pri ulasku u Amenti umrli u Ozirisu slii bogu u mumificiranom obliju. Prije nego to izae iz nieg Aarru vrta, on moe rei, na kraju odreenih transformacija u obiljeju i osobnosti: "Ja sam dua Ozirisa i ja poivam u njemu" (Pogl. 127). To je Horusova osobina:

"Ja sam Horus na taj sretni dan" 2 6 pri "predivnom izlasku iz Amente."

On je dosegao granice i sada zaziva boga koji je u svom sunevom disku, drugom prikazu Raove lae. Umro je u Ozirisu da bi ponovno ivio u Horusu, sinu boga, ili u njegovoj slinosti. Poglavlja 141 i 142 poinju knjigu savrenog stvaranja Ozirisa. A to je, kako Ritual (Knjiga mrtvih) pokazuje, na sliku Horusa voljenog jedinoroenog sina boga Ra, boga u duhu. Sada kada Manes ukljuuje svoj Ka u ime Ka-hetep (Pogl. 128), umrlom se govori27:

"Horus je uzrok prolaska njegovog Ka, koji je u tebi, i njegovog sjedinjenja s tobom u tvom imenu Ka-hetep" to pokazuje da je Ka u njemu bio slika Horusa boanstvenog. To potkrjepljuje sugestiju da je Ka obiljeje izvedeno iz KA (kasniji Sa), sina Atum-RA, koji postoji prije Horusa kao sin Ozirisa. Na taj nain nebesko ili boansko sinstvo ovjeanstva koje je personificirano u Horusu ili Iu ili Sa, bijae takoer oznaeno u Ka liku viega duhovnog bia ili postojanja. Kada Manes postie status usavrenog duha, tada je to u obliju nebeskog sina koji je bio izraaj lika oca