221856584 Skripta Iz Predmeta Morfologija 1

7/25/2019 221856584 Skripta Iz Predmeta Morfologija 1

1/12

Skripta iz predmeta Morfologija 11. Morfologija kao nauka i njena veza s drugim naukamaRije morfologija nastala je od grkih rijei morfe oblik i logos rije. Dio jegramatike koji se bavi izuavanjem vrsta rijei i njihovih oblika, tj. izuavanjem

morfoloke strukture rijei. ! morfologiji su najva"nija tri p...rin#ipa$ 1. oblik, %.funk#ija i &. znaenje rijei. Moderna lingvistika ukljuuje i etvrti prin#ip, a to jedistribu#ija rijei, veza izme'u rijei.Morfologija je vezana i za druge nauke. ! u"em smislu se vezuje za$ fonetiku ifonologiju (npr. glasovne promjene ) ukoliko alterna#ija uvjetuje znaenje ili gamijenja, ne*e se dogoditi+, ak#entologiju (npr. pridjevski vid+, sintaksu (odre'enerijei vre odre'ene funk#ije tek kada rije ukljuimo u reeni#u, mo"emo jojprepoznati vrstu npr. svaki prilog jeste priloka odredba, ali svaka priloka odredbanije prilog+, semantiku (znak je arbitraran i znaenje mu nije jednog zauvijek dato+.! irem smislu morfologija *e biti povezana sa$ lingvistikom, dijalektologijom,matematikom i sl. (-a morfolokoj razini mi se bavimo obli#ima rijei. Morfolokaanaliza podrazumijeva odre'ivanje oblika/vrste rijei.+%. Morfem(a+ajmanji dio rijei, odsjeak rijei, koji je nosila# znaenja zove se morfem/morfema.auka koja se bavi prouavanjem morfema naziva me morfomatika. Morfem sesastoji iz fonema, a rijei se sastoje od jednog ili vie morfema. Rijei sastavljene od

jednog morfema su$ i, ja, pa, sutra, no*u i sl. 0z dva morfema sastoje se rijei poput$"en)a, ovjek) i sl. 0z tri morfema sastavljene su rijei poput$ rad)i)ti, "en)i#)a i sl. 0zetiri morfema sastoje se rijei poput$ stud)ent)sk)i i sl. 2a razliku od fonema (na

fonetsko)fonolokom nivou+ koji ima oznaku, ali ne i oznaeno, morfem (namorfemsko)morfolokom nivou+ ima i oznaku i oznaeno. aprimjer, rije "ena mo"ese podijeliti na dva morfema$ "en)a. 3ba ova morfema imaju oznaku, napisanu iliizgovorenu ) "en i a,ali i oznaeno morfem "en nosila# je leksikog znaenja(oznaava osobu "enskog spola+, a morfem a nosila# je gramatikog znaenja(oznaava "enski rod, naspram morfema o i e koji oznaavaju srednji rod+ kao i uprimjerima$ djevoji#)a, zebr)a i sl. 0zostanak morfema tako'er jeoznaka, te u tomsluaju govorimo o nultom morfemu, kao u primjerima$ djeak), mrav), kralj) i sl.ulti morfem se javlja kod svih deklina#ijskih rijei koje se zavravaju suglasnikom,kod imeni#a mukog roda u jednini. (-ulti morfem u navedenim primjerima ima

znaenje nominativa jednine mukog roda.+4odjela rijei na morfeme naziva se morfemska analiza rijei. 4odjelom na morfemedobivaju se odsje#i koji imaju znaenje, kao u primjerima$ ku*)a, "en)a i sl. dok sepodjelom rijei na slogove dobivaju odsje#i bez znaenja$ ku)*a, "e)na i sl. 0stiodsjeak izraza u jednoj rijei mo"e biti morfem, dok to u drugoj ne mora biti, npr.odjseak do) u rijei dobro nije morfem poto mu nije pridru"eno nikakvo znaenje,tj. nikakav sadr"aj, no odsjeak do) u rijei dograditi jeste morfem poto mu jepridru"eno znaenje svrenosti i dovrenosti glagolske radnje. Morfem je jedini#a


2/12

apstraktnog karaktera, a njegova konkretna govorna realiza#ija (njegov izraz, tj.pojmovni oblik+ zove se morf.Razliita ostvarenja istog morfema nazivaju se alomor5 ili morfemske varijante, kaou primjeru$ morf )ra') u izrazu ura'en alomorf je morfa )rad) u primjeru uraditi.Razliitost alomorfa u odnosu na morf uvjetovana je djelovanjem historijskih zakona

(u navedenom primjeru rije je o jotovanju+ ili pozi#ijom u rijeima (kao u primjeru$te")ak $ te)ka, gdje je rije o jednaenju suglasnika po zvunosti+.4osebno treba obratiti pa"nju na one primjere u kojima se susre*u ujedinjenefonemske promjene na grani#ama morfema i gramatike razlike. ! takvimsluajevima govori se o morfofonemima, npr. morfofonem k je apstraktna jedini#a umorfemu )nik u obuhvata svoje varijante i # u morfemima )ni i )ni# u rijeima$radnik, radnie, radni#i. Me'utim, budu*i da nije dolo samo do izmjene fonema k(kad bi se radilo o alomor5ma+, ve* i do pridru"ivanja razliitog gramatikogznaenja (do razlike dolazi izme'u nominativa jednine, vokativa jednine inominativa mno"ine+, stoga *emo govoriti o morfofonemima (ne o fonemu ilialomorfu+. Morfofonem kao apstraktna jedini#a ukljuuje i svoje varijante (unavedenom primjeru to *e biti k, i #+. 4osmatrane pak same po sebi ove jedini#ezovu se morfofoni, a posmatrane u me'usobnom odnosu alomorfofoni. 3d alomorfatreba razlikovati supletivne morfeme, jedini#e koje imaju sasvim razliite oznake, akoje ine oblike jedne iste rijei, npr.$ ovjek $ ljudi, dobar $ bolji, ja $ mene, mi $ nas isl.&. Morfemski niz i podjela morfemaizovi obrazovani prema prisustvu istog morfema nazivaju se morfemski nizovi, kaou sljede*em primjeru gdje je osnova )ljub)$ ljubav, zaljubiti se, izljubiti se, preljuba,

zaljubljenost, ljubomora i sl. ili kao u primjeru gdje je niz osnovan uz pomo*morfema )rad)$ rad, radnja, radnik, uraditi i sl. (-Rije radost ne pripada navedenomgovornom nizu jer morfem rad iz rijei radost nema isto znaenje, odnosnooznaeno, kao morfem rad u rijei uraditi.! prvom primjeru, uraditi, morfemu radpridru"eno je znaenje djelatnosti, dok je u drugom primjeru, radost, pridru"enoznaenje veseo, io, razdragan.+4rema znaenju svi morfemi mogu se podijeliti u dvije grupe$1. 6eksiki morfemi koji se odnose na stvarnost izvan samog jezika, te sadr"ajdobivaju iz vanjezike stvarnosti.

1. 1. 3snovni leksiki morfem koji je nosila# osnovnog znaenja rijei jeste korijenskimorfem, npr.$ ruk)a, glav)a, ku*)a i sl.3stali leksiki morfemi samo mijenjaju temeljno znaenje korijenskog morfema, tese zbog toga nazivaju deriva#ijski/tvorbeni/a5ksalni morfemi ili a5ksi. (-3vi morfemi ne dolaze u svim rijeima, niti u svimnjihovim obli#ima.+ 75ksi mogu biti$1. %. 1. 4re5ksi (lat. prae5gere ) predmetnuti+ koji stoje ispred korijenskog morfema,npr.$ pre)kras)an, pre)ozbilj)an, na)sekir)a)ti, iz)ljub)i)ti i sl.


3/12

1. %. %. Su5ksi (lat. su8gare ) dometnuti+ koji dolaze iza korijenskog morfema, npr.$ku*)i#)a, pamet)an)(-Dok pre5ks ne mijenja pripadanje rijei odre'enoj vrsti, pade"u, li#u, stepenu i sl.,su5ks mijenja.+1. %. &. 0n5ksi (ume#i+ koji stoje izme'u korijenskog i gramatikog morfema, npr.$

rad)i)ti,pjev)a)ti, list)ov)i i sl.1. %. 9. 0nter5ksi, odnosno spojni vokali koji povezuju dva korijenska morfema, npr.$vod)o)vod), lov)o)krad)i#)a%. :ramatiki morfemi dobivaju znaenje iz jezika, tj. gramatike, te se ka"e da suoni nosio#i gramatikog znaenja. :ramatiki morfemi su po pravilu nastav#i(deklina#ije, konjuga#ije i sl.+, a oni imaju ulogu da stavljaju rije u rela#iju s drugimrijeima u reeni#i, stoga se jo nazivaju i rela#ijskim morfemima, npr$ dobr)aprijatelji#)a, dobar) prijetelj), velik)o sel)o i sl.

9. Rije u govornom nizu! govoru se obavijest prenosi neprekinutim nizom glasova koji se naziva govornilana#, npr. studentisupametni. 3vaj glasovni niz, kao i svi ostali, mo"e se podijelitina manje dijelove koji imaju$1. relativnu slobodu premjetanja u govornom nizu%. svoje znaenje&. u pisanju se odvajaju praznim mjestom, tzv. bjelinom

;i manji govorni nizovi jesu jezike jedini#e koje se nazivaju rijei. Rije je osnovnajedini#a morfologije i najmanja samostalna jedini#a koja ima znaenje. 3na se mo"e

sastojati od jednog pa do dvadeset i vie glasova, npr. i, na, pet, prijateljstvo i sl.Rijei mogu biti sastavljene od istih glasova, ali drugaije poredanih, npr. koliba kobila, rad dar, kula luka i sl. mogu imati isti broj glasova, ali razliitih, npr.sedam kotur, lipa no*u i sl. te mogu imati ve*i ili manji zajedniki dio, npr. kola kota, pali#a lisi#a i sl. ajmanja razlika me'u rijeima susre*e se kada se dvijerijei razlikuju samo jednim glasom ili jednom naglasnom osobinom (ak#entom+, npr.klas glas vlas, zrak mrak brak, pas (kratkosilazni+ pas (dugosilazni+,dug(kratkosilazni+ dug (dugosilazni+ i sl.! prvom primjeru *emo uoiti da svi iskazi sadr"e istu poruku, ali da raspored

jedini#a nije isti. 4oruka se prima u #jelosti, a informa#ija mo"e biti prenesena iakoje ote*ena. ! reeni#i naglaavamo prvi i posljednji lan, a svako unoenje novihelemenata mijenja poruku, to *emo vidjeti iz drugog primjera. 4orede*i drugi i tre*iprimjer, uoit *emo da reeni#e iz drugog primjera sadr"e ve*i zajedniki dio.4ostoje tri pozi#ije elemennta u reeni#i$ ini#ijalna (poetak+, medijalna (sredina+ i5nalna (kraj+.4rimjer 1. 4rimjer %.


4/12

R1$ a& > a9+ (R1 = z > a+R%$ ?ia je juer padala. R%$ a% > a1 > a&+ (R%$ z > b+R&$ 4adala je kia kia juer. R&$ a% > a9 > a1+ (R& = z > #+R9$ a% > a9 > a&+R@$ 4adala je juer kia.(R@ = a& > a% > a1 > a9+

4rimjer &. 4rimjer 9.R1$ z+R%$ A+ (R% = A > z+R&$ B+ (R& = B > z+Dva dijela jednog iskaza nisu isto to i tri njegova dijela, ali svi elementi u jednomiskazu ine poruku. :ovorni niz koji prenosi poruku sastoji se od manjih dijelova kojiimaju svojevrsnu samostalnost. ;i dijelovi mogu$1. kao #jeline premjetati se u govornom nizu%. stajati nasuprot razliitim dijelovima ispred i iza sebe&. zamijeniti se drugaijim nizovima, ali se tada mijenja smisao porukeSvaki dio ima odre'eno znaenje koje ulazi u sastav poruke, a takve dijelove

govornog niza nazivamo rijeima.(-3bzirom da je rije o govornim nizovima, iskazi iz etiri navedena primjera pisat *ese sa sastavljenim rijeima, no radi lakeg razumijevanja poruke, mi smo rijeiodvojili bjelinama.+@. Conemski sastav rijei


5/12

suglasnika (to *e rezultirati %9 E %9 = @FG+, niti od dva r, niti od dva ista vokala.?ada se oduzmu takve kombina#ije, ostaje &1H rijei, no ni to sve nisu rijei. Moglobi se kombinirati 1%@ rijei od vokala i konsonanata, 1%@ od konsonanata i vokala,%9 od r i konsonanata i %9 od konsonanata i r, te % skupova od razliitih vokala.0pak, od svih mogu*ih kombina#ija u naem jeziku je dobiveno oko 1H rijei

sastavljenih od dva fonema, a to su naje*e uzvi#i i skra*eni#e.G. Morfemski sastav rijeiajdu"a rije u bosanskom jeziku je prijestolonasljedni#a. aje*i sastav rijei je odetiri do sedam fonema.4rimjer 1.! kolskom dvoritu su se igrala dje#a.Dje#u su uvali roditelji.Do dje#e je dopirala muzika iz okolnih zgrada.?omije se nisu mogle nagoditi s dje#om da igraju u tiini zato to su dje#i nudiliokolade.4rimjer %.3ta# je esto obilazio dje#u.3ta# je esto dolazio dje#i.3ta# je esto dolazio do dje#e.3snova imeni#e dje#a sastavljen je od jednog morfema, te se zove monomorfemskaosnova. 0meni#a hlad ima monomorfemsku osnovu, no imeni#e poput$ prehlada,

hladnjak i sl. imaju polimorfemsku osnovu. Dakle, rijei koje u svojim osnovamaimaju vie morfema nazivaju se polimorfemske.Rijei se sastoje od osnove i nastavka. 0z drugog primjera vidjet *emo kako jepromjena glagola uvjetovala i promjenu imeni#e, a takva pojava se naziva rek#ija.:lagol otvara mjesto predmetu radnje. ! navedenim primjerima uoit *emo kakoimeni#a dje#a ima samo oblike za jedninu, a takve rijei nazivaju se singulariatantum, za razliku od onih imeni#a koje imaju samo oblike za mno"inu, poput vrata,koje se nazivaju pluralia tantum.F. 4romjenljive rijei

Ita uzrokuje mijenjanje oblika rijeiJ)glagol (kao u drugom primjeru+ prethodnog podnaslova, glagoli po teoriji zavisnostiotvaraju mjesto drugim rijeima)glagol i pridjev su kongruentni s imeni#om, gdje rod i broj imeni#e diktira oblikglagola i pridjeva, npr.$Ru"a se ljuljala na vjetru.Mak se ljuljao na vjetru.


6/12

Bvije*e se ljuljalo na vjetru.)imeni#a uvjetuje rod rijei koja se nalazi pored nje, diktiraju*i oblike rijeima kojeod nje zavise, npr.$Djeak je vodio stari#u.Stari#a je vodila djeaka.

(-4romjena aktivnog u pasivno stanje.+)iskustveni razlozi, npr.$ Koz je progutao "vaka*u gumu.0skustveni razlozi ne*e va"itiu pjesnikom jeziku.)promjena take gledita *e uvjetovati i promjenu oblika rijei, npr.$


7/12

Svi deriva#ijski morfemi povezani istim tvorbenim znaenjem ine istu znaenjskuskpinu. 2naenjsku skupinu ine rijei koje pripadaju istoj vrsti. 2naenjska skupinavrio#a radnje mo"emo dobiva se deriva#ijskim morfemima )a, )la#, )ar, a.2naenjska skupina mjesta radnje dobiva se deriva#ijskim morfemima )ak, )ana,)ara, )oni#a. Razliiti nastav#i koji upu*uju na isto znaenje u nizu tvore gramatiku

sinonimiju.;vorbeni morfemi mogu tvoriti i sljede*e znaenjske skupine gdje *e oznaavati$augumentativnost/uve*anost (npr. amarina, ruetina, ku*erina, no"urina i sl.+,deminutivnost/umanjenost (npr. #vjeti*, prozori*, kamiak, stvari#a, jezer#e i sl.+,znaenjska skupina nosio#a znaenja (npr. bijela#, mlakonja, glupaa i sl.+,znaenjska skupina pristali#e uenja (npr. hegelova#, marksist i sl.+, znaenjskaskupina stanovnika (npr. Sarajlija, Mostara#, 2agrepanin, 7merikana# i sl.+ i sl.0 pre5ksalni morfemi mogu tvoriti iste znaenjske skupine, ali su takve skupinerije'e, kao to su$ znaenjska skupina nepripadanja neemu (npr. izvanlingvistiki,vanlingvistiki, eEtralingvistiki i sl.+, znaenjska skupina nedostajanja (npr.nelogian, alogian, nenormalan, abnormalan i sl.+.

;vorbena porodi#a se tvori preko korijenskih morfema kao u primjerima$ trka, trati,tranje, pretravanje, utrka i sl.

. 6eksemaRije kao jedini#a rjenika/leksikona/vokabulara jednog jezika sa svim njenimgramatikim obli#ima i mogu*im frazeolokim proirenjima u strunoj lingvistikojterminologiji naziva se leksema. ;ako je igrati jedna leksema koja se u pojedinimreeni#ama manifestuje u razliitim obli#ima, poput$ ja igram, ja sam igrala, ja *uigrati i sl. ;o znai da je leksema kao jezika jedini#a leksikog nivoa apstraktne

prirode, a njene reenine realiza#ije su konkretne. 3tuda slijedi da je rije jedini#asintakse, a leksema jedini#a rjenika stoga, rjeni#i registruju lekseme, a ne rijei.4ojedine odredni#e u rjeni#ima odnose se na lekseme, a pojedini njihovi obli#iobra'uju se u gramati#i. Skup svih odredni#a jedne lekseme ine njenu paradigmu.4ojedinani obli#i jedne rijei nazivaju se aloleksema. (-0skaz je sve ono to se nalaziizme'u dvije pauze.+6ekseme su esto du"e od jedne rijei,kao u primjerima$ sna*i se, uditi se i sl., gdjesu prisutne dvolane komponente. (-! engleskom jeziku su brojne takve lekseme,poput$ drink up, pi#k up, take out i sl.+ ;akav status lekseme imaju ustaljeni izrazi ilifrazeologizmi, tako *e bijela ku*a, kada oznaava bilo koju ku*u bijele boje, biti

sainjena od dvije lekseme, a Aijela ku*a, kada oznaava sjedite predsjednika S7D)a, bit *e sainjena od jedne lekseme. ! mnogim sluajevima znaenje lekseme nijeprost zbir njenih sastavnih dijelova ) ukoliko sintagme poli#ijski pas i ruski ajupu*uju na jednu vrstu psa illi aja, to ne*e va"iti i za lekseme morski pas iumadijski aj. 3vi frazeologizmi moraju se posebno uiti i nazivaju se idiomi. 0diomisu i sintagme$ hvatati maglu, sitna buranija, biti na konju, nositi glavu u torbi i sl.(-;ermin idiom ima i so#iolingvistiko znaenje, te *e tada oznaavati jezikivarijetet.+


8/12

!obiajene leksike veze, kao hemijska olovka, srdaan pozdrav, vedro nebo i sl.,koje pokazuju este kombina#ije istih pridjeva i imeni#a, ali ne formiraju frazeoloke

jedini#e nazivaju se koloka#ije. ! nekim stilovima neprekidnim ponavljanjem iliokotavanjem koloka#ije prerastaju u klie, npr.$ kardinalna greka, eklatantniprimjer, radni narod, mali ekran i sl.

4rouavanjem leksikih jedini#a i leksikog sustava rijei bavi se leksikologija. 3nase dodiruje s morfologijom koja za predmet prouavanja ima unutranju struktururijei. 4ovezana je i sa semantikom koja prouava znaenje rijei. :rane leksikologijesu$ etimologija koja se bavi prouavanjem porijekla rijei, onomastika koja se baviprouavanjem vlastitih imena, etnonimija koja se bavi prouavanjem imena naroda,hidronimija koja se bavi prouavanjem imena vodenih povrina, toponimija koja sebavi prouavanjem imena naseljenih mjesta i sl. Strune nazive prouavaterminologija, a frazeoloke kombina#ije frazeologija.1. Rjeni#iRezultate leksikolokoh istra"ivanja koriste leksikogra5 prilikom pisanja rjenika, arjenik jeste publika#ija koja sistematski registruje i tumai fond rijei jednog ili vie

jezika. 4ostoji vie vrsta rjenika.4odjela rjenika$1. 4rema broju jezika ije rijei tumai, rijenik mo"e biti$ jednojeziki, dvojeziki iviejeziki.%. ?ada je rije o namjeni, rjeni#i se dijele na$ kolske, prirune i akademijske.&. Ito se tie vremenske projek#ije, mogu biti$ historijski, etimoloki i savremeni.9. 4o obuhvatnosti gra'e dijele se na$ op*e i spe#ijalizirane.

@. 4o sloju jezika koji zahvataju dijele se na$ ortografske, ak#entoloke, gramatike,terminoloke, frazeoloke, zatim rjeni#i knji"evne i dijalekatske osnove, sinonima,stranih rijei i sl.G. Mogu biti slikovni (naroito tehnike prirode+, frekven#ijski koji daju podatke ouestalosti pojedinih jedini#a u tekstovima i obratni/inverzivni.F. Mogu biti i en#iklopedijski.Rjenik jednog jezika nije homogen. !glavnom sadr"i razliite slojeve. 3ni seukrtavaju na sinhronijskoj i dijahronijskoj ravni.1. Rjeni#i se iz ovih razloga mogu razlikovati po prostiranju jer mogu sadr"avati

lokazime, dijalektizme, regionalizme, provin#ijalizme ili pak interna#ionalizme.%. ! rjeni#ima se po starini izdvaja leksiki sloj arhaizama, poput$ pend"er, haber isl., te neologizama, poput$ aerozaga'ivanje, prebukirati i sl.&. 4rema upotrebi rijei se dijele na$ op*e, kojima se slu"e svi govorni#i jednog

jezika, i posebne, koje upotrebljavaju samo odre'eni krugovi, npr.$ samit,transplanta#ija, neutron i sl.9. Dijele se i na$ govorne i uene/knjiske, npr.$ zgrada i zdanje, prijenos i tranfer,tjeskoba i anksioznost, oni ljekar i okulist i sl.


9/12

@. Dijele se i na standardne/knji"evne i nestandardne/neknji"evne.(-3vdje trebamo imati u vidu da se norme govornog i pisanog jezika razlikuju. ;ako*e kolokvijalizmi biti karakteristini za neformalni govor, npr.$ #rnjak, straan (uznaenju odlian+ i sl. ?olokvijalizme se smijemo izjednaavati sa "argonizmima,poput$ riba (djevojka+, som (novana jedini#a+ i sl.

G. Rijei se razlikuju i po porijeklu, dijelivi se na rijei doma*eg i stranog porijekla.11. Semantika/znaenje rijeiSemantika prouava plan sadr"aja u jeziku. Dijeli se na leksiku i reeninusemantiku. Rijei se kao jedini#e sa znaenjem mogu razlikovati po raznimkriterijima. Mogu imati leksiko i gramatiko znaenje. Sve rijei imaju obje vrsteznaenja, ali u razliitom stepenu. ;radi#ionalna gramatika i lingvistika dijelila jerijei na leksike i gramatikalne.2naenje rijei mo"e biti predmetno i emotivno. 4redmetno se naziva jo ireferen#ijalno i odnosi se na rijei kojima se oznaavaju predmeti i pojave koje neukljuuju neki poseban ljudski odnos ili reak#iju. ?od emotivnih rijei izrazito jeprisutna osje*ajna nota. ?ao primjer *emo navesti rije ku*a koja ima primarnopredmetno znaenje, te rije dom koja ima emotivno. Rijei poput$ ljubav, dijete,porodi#a i sl. 0ntegrirani su emotivnim znaenjem. Rijei po znaenju mogu bitikonkretne (npr. rijeka, kamen, sto i sl.+ i apstraktne (npr. ljepota, iskrenost, sre*a isl.+. Rijei mogu imati osnovno i preneseno znaenje. 4reneseno znaenje se dobivametaforiza#ijom, npr. pored osnovnog znaenja, glava mo"e znaiti i glava kupusa,glava porodi#e, poglavar i sl. Rijei mogu imati denotativno i konotativno znaenje.Denotativno je primarno, op*e, neutralno i ekspli#itno, a konotativno je izvedeno,lino, emo#ionalno i impli#itno. o, rijei se ne mogu izdvojiti prema denotativnom i

konotativnom znaenju.2naenje rijei mo"e se objasniti uz odre'ene komponente. ?omponente znaenjanazivaju se semantikim distinktivnim obilje"jima, a skupovi takvih obilje"ja kao

jedini#a znaenja nazivaju se sememe.Rijei vremenom mijenjaju svoja znaenja, to znai da su dio normalne evolu#ije

jezika, npr. rije luka nekada je znaila livada, ili pak u engleskom jeziku rije ni#eznai dobar ili 5n, a nekada je znaila lu#kast ili priglup. 4reuzimanje rijei iz drugog

jezika mo"e biti pra*eno odre'enim promjenama znaenja, npr. rije magistar dobilismo iz latinskog jezika, a tu istu rije preko njemakog primili smo kao majstor, apreko talijanskog kao maestro. 0z ovog primjera vidimo da svaki put kada smo primili

istu rije, dobivala je razliita znaenja.eke rijei te"e mijenjaju svoja znaenja, kao to su onomatopeje, a one pripadajuikonikim zna#ima. 4rirodna motiviranost ovih znakova tako'er se prelama kroz

jezik, npr. u naem jeziku se pijetao oglaava s kukuriku, u njemakom s kikeriku,vedskom s kukeliku, fran#uskom s kokoriko, engleskom s kokodludlu i sl.1%. 2naenjski odnos me'u rijeima


10/12

4ored toga to mogu imati svoja pojedinana znaenja, rijei i me'usobno stoje uraznim vrstama znaenjskih odnosa, obrazuju*u svojevrsne parove$1. homonimija ) pojava postojanja rijei istih po glasovnom sklopu, a razliitih poznaenju, npr.$ sto (kao broj i kao predmet+, biti (kao in5nitiv glagola i u znaenjuudarati+, grad (kao mjesto mjesto i kao prirodna pojava+ i sl.

%. sinonimija ) pojava postojanja rijei istog znaenja, ali razliitog oblika, npr.$ stid isram, vatra i oganj, pokrovitelj i sponzor, hljeb i kruh i sl.&. eufemizmi ) te"nja da se pojave neprijatnih aso#ija#ija ili manje #ijenjenihzanimanja obilje"e ljepim rijeima, npr.$ pokojnik (mrtva#+, bla"eno stanje(trudno*a+, toalet (zahod+ i sl. (-4o prin#ipu jezike ekonomije neke rijei u jezikunestaju, gdje jedna rije potuskuje drugu, npr. urar, asovniar ) sahad"ija+.9. antonimija ) pojava postojanja rijei suprotnih po znaenju9. 1. pravi antonimi ) daju grada#ijske nizove, npr. vreo ) vru* ) topao ) mlak )svje" )hladan ) leden, mlad ) star, dobar ) lo, veliki ) mali i sl.9. %. dopunski antonimi ) ne stepenuju se, npr. "iv ) mrtav, o"enjen ) neo"enjen,muko ) "ensko9. &. rela#ioni antonimi ) npr. iznad ) ispod, kupiti ) prodati, mu" ) "ena i sl.@. hiponimija ) pojava svrstavanja rijei u historijski i hijerarhijski odre'eneznaenjske klase, gdje se razlikuje nadre'eni lan ) hiperonim i podre'eni lan )hiponim, npr. #vijet (hiperonim+ ) ru"a, lala, karan5l (hiponimi+ i sl.1&. Krste rijeiRijei bosanskoga jezika (leksika+a+ prave rijei b+ uzvi#i

#+ glavne rijei d+ pomo*ne rijei

e+ nazivne rijei f+ zamjeni#e o+ rijei koje znae p+ rije#evezu me'u pojmovima

g+ brojevi h+ rijei koje imenuju pojave r+ prijedlozi s+ vezni#i

i+ imeni#e j+ rijei koje imenuju nesamostalne pojave

k+ prilozi l+ rijei koje znae osobine

m+ glagoli n+ pridjevi


11/12

(-;radi#ionalna podjela rijei razvrstava na$ imeni#e, zamjeni#e, pridjeve, brojeve,glagole, priloge, prijedloge, veznike, uzvike/usklike i rije#e/partikule.+4rave rijei su one koje imaju odre'en oblik i odre'eno znaenje. 4rijedlozi primarnopre#iziraju rijei uz koje stoje. Kezni#i (sveze ) stari termin+ vezuju rijei ili reeni#e.Rije#e su pomo*ne rijei, poput$ ne, ni, de, evo, eno, eto, li i sl. (-


12/12

naredbeni nain, kondi#ional/poten#ijal ) pogodbeni nain i optativ ) "eljeni nain. Stanje ) razlikuje aktivne/radne, gdje je subjekat vrila# glagolske radnje, ipasivne/trpne, gdje se radnja vri na subjektu, glagolske oblike1@. :ramatika sredstva

Documents

221856584 Skripta Iz Predmeta Morfologija 1