,... ,

Pojedini br:oj 50 para.

List izlazi t jedno. Godišnja pretplata 30 Din. Za inozemstvo 60 - Oglasi po

naročitoj tarifi.

GOD. Vl BROJ 15

ŠIBENIK, 14 travnja 1935

Rukopisi se ne vraćaju - Adresa ured­ništva i uprave: ŠIBENIK pp. 17.

Svi na koljena! Prije, kad bi se čovjek osje­

ćao umoran i neraspoložen, otvo­rio bi kućna vratd i potražio društvo. U društvu i razgovoru zaboravljali smo na umorno ko­lanje krvi u našim žilama i na težinu krsta koji nam svija hrbat. Zaboravili bismo na sve, i začas se raspoložili.

Sad je već teže zaboraviti na brige i nasmijati se. Dođeš u društvo i, mjesto da se razveseliš, još više se rastužiš. Kako nećeš, kad se svi, pa i tvoji znanci i prijatelji, vječno razgovaraju o nevoljama i životnim poteškoća­ma. Zametni razgovor s kojimgod "hoćeš, počeće ti se tužiti.

Svi mi imamo oči. I one nam, doista, svjedoče, da su putovi, po kojima moramo stupati, grbavi i dračavi.

Ali budimo iskreni. U tišini, kad se slegne buka i vreva svijeta, pitajmo se: Zar nije najdublji uzrok našeg nemira i naše patiš­tenosti u nama samima?

Ko je iskren, moraće odgovo­riti : Da, u nama samima je izvor crnih boja i žalosnih napjeva! Nitko nas toliko ne uznemiruje i ne rastužuje kao mi sami sebe!

I dijete je čovjek. A kakova je razl ika između njega i mladića u dvadesetim godinama?! Dijete veselo skakuće kao jagnje i, u razdraganosti, plješće ručicama. A većina današnjih mladića je potištena i namrgođena kao da su malo prije ispili, na dušak, 1itar kvasine.

Za tu razliku možemo iznašati razne uzroke. A znate li koji je najčešći i najistinitiji? Bez ustru­čavanja i predomišljanja pišem:­grijeh!

Djetinja duša je nedužna i li­jepa kao umjetnička katedrala. Za­to je i vesela!

Svi, pa i oni koji ne drže mnogo do vjere, moraju priznati, da nitko ne ostavlja za sobom toliko ruševina i garišta kao gri­jeh. To je najokrutniji hajduk, najveći zločinac. Uništio je čitave narode, porušio mnoge gradove, istrijebio mnoge obitelji.

Koliko je puta baš tebe, koji čitaš ove retke, objesio na stup sramote i izbičeva o do krvi? l On ti je razrušio onu lijepu katedralu

, tvoje djetinje nedužnosti i postao

Glas koji se širi o čitavorn svijetu

--~~~~~~~----.m----~----

o lu~na ~ u~a rata I-a_n-a "PI.o ~

goworl. o ... t..-u.

l mi mlađi, koji nismo bili na frontama, sj ćamo se onog vječnog ra nog straha i nje­govih grozota, pa znamo što znači rat i, u njemu, prolive­na krv. A države kao da sve to zaboravljaju! Svake godi­ne se povećavaju ratni pro­računi i grade se: bojni avio­ni, podmornice, topovi i sva­kovrsno ubojito oružje.

Kad sve to gledamo, hvata nas strah. Bojimo se novog prolijevanja krvi i svega onog užasa koji tada harači.

Na prvi travnja, na sve­čanoj tajnoj sjednici, pred mnogim sakupljenim kardi­nalima, naš sv. Otac Pio Xl oštro je osudio svaki poku­šaj novog rata j pozvao či­tav svijet da se obrati Bogu j moli Ga za mir.

Evo nekoliko riječi iz Pa­pinog govora. "U času, !cad još nije popravlJena šteta ni zadnjeg svjetskog rata, opet se prevJači nebo tamnim oblacima, koje razdiru zlo­kobne munje. To uznemiruje sve duše tako, da se sjećamo Spasiteljevih riječi : Slušaćete govoriti o ratovima i prevra­tima; nastupiće kuga i sku­poća, strahovite stvari i ve­lika znamenja.-

si grub, zloban, nepošten, zao ... Sada smo u korizmi. Korizme­

no vrijeme je najozbiljnije u crk­venoj godini. Najozbiljnije zato, jer se, ako još u nama tinja iskra kršćanstva, moramo povući u se i razmišljati o svim onim ruševinama i garištima koje je u nama prouz­ročio grijeh.

je Ii moguće raskovati oko­ve koje nas vežu uz zemlju? Mo­že li se ponovno podignuti ona naša razrušena katedrala i uresiti vitkim gotskim kipovima?

Na te upite daju nam jasan odgovor četiri Evanđelista. Jedan od njih, sveti Ivan, zapisao je utješne Kristove riječi: "Kao što je Otac poslao mene i ja šaljem vas. Rekavši ovo, dahnu i reče im: Primite Duha Svetoga! Koji-

N kako ne možemo vjero­vati da bi oni, kojima je povjereno blagostanje naro­da, htjeli sve to tjerati do krv a v og konca i do opusto­šenja koj e ne bi zahvatilo ovaj ili onaj narod nego ve­liki dio čitavog čovječanstva. Ali ako bi, uistinu, netko hti~ počiniti t:ikav gnjusan zločin, onda molimo Boga da odstra­ni takvu opasnost, o kojoj mi mislimo da se neće i da se ne smije dogoditi. S ogor­čenim srcem obraćamo k Bo­gu svoju prošnju: "Ras pr š i n a r o d e k o j i h o ć e r a t"!

Nevolje današnjeg čovje­čanstva neka se preobrate u žarku molitvu Gospodaru či­tavog svemira, da bi ipak jed­nom nadošla bolja vremena. Kao što su se apostoli, kad su ih zapljuskivali bijesni va­lovi nevremena, obratili, pu­ni pouzdauja, Kristu, tako moramo i mi, da se povrati mir, ponoviti prošnju: "Gos­podine, spasi nas, jer se po­tapljam o.11

- Dok se budu ove riječi, preko telefona, radija i no­vina, širile po čitavoj zemalj­skoj kugli, ne budimo ni mi za njih gluhi.

ma oprostite grijehe, opraštaju im se, a kojima zadržite, zadržani su. "

Tako govori Vječna Istina l Govori svojim prvim apostolima, a preko njih svim svećenicima do konca vjekova.

Apostoli su primili naredbu i izvršivali je. Izvršuju je i današnji Isusovi svećenici od kraja do kraja zemlje. Po sate i sate sjede, zat­voreni iza drvenih rešetaka ispovi­jedaonice, i primaju na Božansko saslušanje sve opterećene, ojade­ne i razočarane.

Ja još vjerujem u katoličku svijest našega naroda. I ta svijest će sigurno ovih dana progovo riti!

Teško je čuvati tajnu. Nešto nas vječno potiče i tjera da je nekomu povjerimo. Pa recite mi : Zar ispovijed ne bi bila divna i

Katoličke pobjede

Od istoka do Z3pada

Koliko se toga dnevno događa samo u jednom gradu! A v to da re­čemo za čitavu jednu državu ili za či­tav svijet! Mnogo tih događaja objav­ljuju no,·ine. li vaka drža,a ima i posebne urede, tako zvane agencije, koje skupljaju razne vijesti iz drave i vijeta.

Tako Ceho lovačka ima agenciju "Cep ", Italija " tefani", Au trija "Korbiro", a Jugo_lavija "Agenciju A­vala".

Imaju li katolici, koji žive po či­tavom svijetu, voju posebnu, katoličh.'U agenciju? - To htjedoh reći: Imaju! Zove e " gencija Fides."

"Fides" je osnovana 1925 godi­ne. Glavna joj je svrha da izvješćuje svijet o misijama. Pa ne samo o misij-ko-vjerskim pitanjima, nego javlja i

sve političke, kulturne i go podarske novo ti iz mi ijskih krajeva. Ta kato­lička agencija ima 245 stalnih izvjes­titelja u Africi , Azi ji, Americi , Oceani­~i i u misijskim pokraj inama Evrope. Tako je to agencija koja radi na naj­većem području. Kao n ijedna druga!

Vi je ti koje razašilje "Fide " tis­kaju se u 1600 novina i časopisa 42 država! amo "Društvo Naroda" češ­će se obraća na nju za razne vijesti.

Oct istoka sunca do zapada, zra­d<om) i 1-;opnom, šire se ijesti o napori­ma i uspjesima - vj er kim i kul­turnim - junačkih misionara, tih Kri­sto ih lučonoša.

UZORNA BISK PIJA. Medu najuzor­nije katoličke biskupije spada francuskar bi lmpija Mans. Ona broji 3 2 hi ljade vjer­nika. U jednoj godini su vjernici te bisk-u­pije žrtvovali za uzdržavanje sjemeništa i sve:ćenika milijun franaka , za katoličke škole 1.600,000, a za misije 80 hiljada franaka. 137 iupa ima svoje posebne novine. A zar naše dvije biskupije neće moći uzdržati ,,Katolik"?!

potrebna ustanova samo radi te potrebe povj erava nja? A ispovijed je mnogo više! To je sud Božji, na koj em Svemogući uzima u svoje tople dlanove sva raskajana srca i ovija ih mekom vunenom tkaninom svoje ljubavi.

Čovjek je malen i velik. Ma­len je po svojoj nižoj naravi, ve­lik radi duše koja u njemu pre­biva. Ali nikada nije čovjek tako velik kao u trenutku kada, slom­lj en i raskajan, p a d a n a k o l j e­n a pred svojim Bogom.

Ispovijedali su se i ispovijedaju se učenjaci. U ispovijedaonici su klečali i kleče: kraljevi i pape, biskupi i svećenici. Pa ćemo, ovih dana, i mi l Svi mi koji se krstimo krstom časnim. Svi koji još ljube Boga i seb ! l g.

l

Strana 2.

Nedjeljno evanđelje s pouko~

Cvjetnja nedjelja pr! blagoslovu palama l maslina

EVA DEUE SV. MATEJA (21, 1-9). U ono vrijeme: Kad se pri­bliži Isus k jerusatemu i dođe u Betfagu k maslinskoj gori, posla dva svoja učenilla govoreći im: Pođite u selo, što je prema vama i odmah ćete naći oslicu priveza­nu i oslića s njome 1 Odveži te i do­vedite k meni 1 l ako vam ko što reče, kažite, da trebaju Gospodu, i odmah će ih pustiti. A ovo se sve dogodilo, da se ispuni, što je kazao prorok govoreći: Recite kćeri Sionskoj: Evo kralj tvoj ide k tebi krotak, sjedeći na oslici i na osliću, mladetu podiarmljenice. A učenici otišavši učiniše, kako im je zapovjedio Isus. I dovedo­še osli cu i oslića i staviše na njih haljine svoje, te ga postaviše sjesti. A veliko mnoštvo prostrije haljine svoje, po putu; a drugi odsijecahu grane od stabala i ste­rahu po putu; a mnoštvo, koje iđaše pred njim i za njim, klicaše govoreći : Hosana sinu Davidovu! Blagoslovljen, koji dolazi u ime Gospodnje!

POUKA: I u polazi u j eruzalem da tamo

do\'ryi \'Oju gorku muku. On je to znao i On je to htio. arod ga po pr\'i put dočeka velikim lavljem i ve eljem. U znak rado ti pro tire ha­ljine po putu i po iplje zelenilo i cvijeće, dok djeca kid<l!ju grane ma­slina i ve elo Ga pozdravljaju.

a uspomenu toga i mi ove ne­djelje, koju nazivljemo Cvjetnica, no­simo u crkvu ma lino e grane, da ih svećenik blago lovi. Kad svećenik bla­go !ivlje ma line, tada moli, da bi Bog blago lovi o one kuće u kojima e budu držale i čuvale. Svećenik ta­kođer premi neyto od toga blago lov­ljenog granja, a pred pepelnicu na­stajne godine ga spali, da tim pepe­lom po pe glave vjernika u znak niy­tavosti i prolaznosti 0\'og svijeta.

Crkva hoće da vjernici čuvaju u svojim kućama blagoslovljenu vodu, svijeće i maslino\·e grane željom, da nas Bog oboruža svojim blagoslovom protiv svih nepri jateljskih zasjeda, da nam udijeli milost, te se i mi, kao grančice, zelenimo dobrim djelima, s kojima ćemo zaslužiti da s l u om slavodobitno uniđemo u nebeski Je­ruzalem.

Zašto je židovski narod onako svtčano dočekao Isusa? To u učinili iz ljubavi i zahvalnosti, jer im je u­činio to l iko dobra!

Onaj isti Isus dolazi i k nama u presv. Oltarskom Sakramentu. Treba

Neočekivani dar O Božiću, ~ i o Uskrsu, među­

sobno se darivamo. tim darovima hoćemo da dva velika i vesela Ota j tva naše vjere jov više uzveličamlo i okiti­mo ih ve eljem.

Darovi, pa makar bili neznatni, dragi su čovječjem reu. Znak su čiste ljubavi i privrženosti čovjeka prema čovjeku.

Da li biste se domislili, kad bih vas pitao: Koji su darovi najljepši i najdraži? - Znam, da bih na to pita­nje tl' obio mnoge i raznoličnc odgovo­re, ali mi se čini ~a su najljepyi ne­o č e k i v a n i d ar o v i . Iznenada1 kad najmanje misliš na to, dobiti dar, u kojem se smije ljubezno prijatelsjko lice' To je kao trak sunca koji prod're u tamnu sobu l 1une e u nju val ugod­ne topline i pje mu proljeća.

- Neki francu ki župnik se, jed­nom, neobično razveselio. l to baš o Uskrsu. Jedan njegov župljanin ga, neočekivano1 obdario velikim darom. Taj da r je pismo koje je pisao svom župniku.

Pi mo? - Da, pismo! Zapravo njegov sadržaj.

Ako želite znati, kako je taj žup­ljanin razveselio župnika, čitajte nje­govo pismo koje točno glasi ovako:

KATOLIK

da mu i mi iziđemo u usret t:ist im r­cem, neokaljanom dušom i kličemo .Mu: I Josa na - da si nam hvaljen i s lavljen u vijeke! Tko jo nije primio I usa u u kr noj Pričesti, neka ga svakako primi čim prije. Pa i jest po ljednje vrijeme, da svoju dušu o­čisti svaki koji hoće da se na Uskr , čista srca, raduje uskrsnuću pa ite­lje\U.

arod koji dana kliče: 11 Hosa­na", u petak će bi je no vikati: 11 Prop­ni ga, propni !" O kako je gruba ta prevrtljivost i crna nezahvano t ži­dov kog naroda. Ali, nažalost, ist se i dandanas če to događa. Koliki kršća­n i ye el o kliču I usu 11 I-losana", kad Ga u vetoj Priče ti primaju u S\Oje ree, a po lije \u se opet iznevjeru-

Na branii{U

ju. Povraćajući e na. stare grijehe viču: "Propni ga!" .

Treba u trajati u dobru! KoJa nam korist ako mo dobro započeli, pa onda zlo završimo? I Juda je po­čeo dobro, bio je prijatelj Isu ov, slu­šao je, kao i o tali učenici, jegovu nauku

1 ali nije u trajao. Zato je onako

jadno vr i o izd_avši sv_oga .. Učite_lja. I nama ovaJ vara vl svljet kltce:

Hosana! - pozdravlja na svojim grešnim mamilima. kad mu e po­\'j erimo i upanemo u njegove trašne mreže, bije no usta je proti nama, pro­pinje na i ubija.

ada, kao i unapri jed, zapamti­mo Kristovu riječ koju je dobacio zlom duhu: 11 amo Bogu se klanjaj i

jemu jedinom služi" ! - Tu je naš mir i _ reća.

Svete knjige Mnogo je vjera. ajglavnije i

najbrojnije mo, u gla\'n im obri ima, upoznali, i jednodu no zaključili: Te vjere nay razum ne može prihvatiti kao prave i istinite.

Sto je s kršćan tvom? Da li nam ono propovijeda i tinu? Mi tvrdimo: Da! - A to ćemo i dokazati.

Prvi naš dokaz u h11jige, u ko­j ima je zapisana nauka kršćan tva. Te knjige zovemo veto Pismo. l to Pi­mo je zaista sveto i i tini to!

Dana e pi u mnoge knjige. e samo znan tvene, ko jima je svrha tu­mačiti i 'širiti istinu, neg'o i zabav11e. l njiževnici izdaju romane i pripovije­.sti. Ta lmjiževnička djela "Ll, većinom, plod bujne čovjekove mašte. Malo je što u njima zbilj ko doživljeno.

1 ije li moguće i veto Pi m" zbirka pripovije ti koje napisaše, Bog zna kada, ljudi nepoznata oja i ple­mena? Tako, ui tinu, i govore neki koji bi htjeli i že ljeli, da je lu'šćan-ka nauka izmišljena kao ibajke o li­

sicama, gavranima i \ ukodlacima. -O obito to govore o svetom Pismu ta­roga zavjeta.

A ni je tako! Istinitost svetih knji­ga je dokazana jače i sigurnije nego li bilo koje druge povi je ne knjige!

Zasad nešto o knjigama Staroga Zavjeta.

Sveto Pismo starog zavjeta sa­drži 45 knjiga. One govore o Božjoj objavi prije l(ri tova rođenja. Zato se to i zove Stari Zavjet, za razliku od

ovoga koji na tupa s Kri tovim ro­đenjem.

Za \'aku se povije nu knjigu, da se možemo pouzdati u njezinu istini­to t, moraju dokazati tri stvari. Prvo: da je lmjigu zaista napisao onaj pi­sac o kojem se govori da ju je napi­\Sao, i 'Pa je napisana u vrijeme za ko­je se smatra da je napisana; drugo: da je knjiga došla do nas potpuno

Veleča ni go podine župniče ! eselite se! aša srdačna želja je

ispnujena: Vaš župljanin .je izvršio svoju u lcrsnu dužno t. Javljam Vam to, jer sam uvj eren, da će Vas veoma razveseliti, i jer ozbiljno želim da i mene unaprijed ubrajate medu one katolike u koje se uvij ek možete pouz­dati.

Pa kako je dragi Bog na v a o tu izgubljenu ovčicu? Odmah Vam ka­žem, da nije bilo lako. Zao duh se je u meni do skrajnosti opirw. Već pred više godina je pokušala moja dobra žena da me obrati, ali ubrzo spoznah njezin nacrt. Kako nije dobro počela, ponesreći joj e. 1 isam e mogao od­lučiti za Ispovijedi i Priče t samo zato da ugodim svojoj ženi. Ne, to nisam mogao!

Malo 1bolje me je zgrabio moj gospodin župnik u Parizu. Ali i on bez u pjeha. Nije me, naime, poznavao u dušu, pa mi je govorio kao što se govori za vakoga. Zato mi njegova riječ nije prijala.

Vi mi e, dragi go podine župni­če, primakoste već nešto bliže. Sigur­no am je još u pameti ono jutro, kad sam Va pohodio i ogledavao nove košnice u pčelinjaku. Riječi, koje ste mi tada govorili, prodirahu mi do srca. Na odlasku me upita te: "Kad bi bio bolestan1 da li bi primio svete Sakramente?"

"Ne samo <1a bih primio nego bih, dapače, zahtijevao!" odgovorio

sačuvana , bez i puštanja pojedinih po­glavlja ili umetan ja novih; treće: da je pisac dotične knjige mogao doznati događaje o kojima piše, i da ih je htio zapisati kao či tu i tinu.

sva ta tri uvjeta obistinjena su u Svetom Pi mu!

Da vidimo! Starozavejtne knjige su napisali

baš oni pisci o kojima mi danas govo­rimo da su ih napisali. To nam, naj­prije vjedoči jezik lih knjiga.

jezik e uvijek mijenja. Napre­duje i usavryuje e. Hrvatske knjige tiskane pred 50 godina nisu pisane i tim jezikom kao današnje. - Tako opažamfo i u elim knjigama jezičnu razliku. Moj ije je napisao svoje knji­ge mnogo prije nego Jeremija i Dani­jel. Zato Moj ije piše tarožidovskim jezikom s kojim u u njegovo vrijeme govorili, a proroci novožidovskim, ara­mejskim i sirsko-kaldej kim, koji su prevladavali u njiho o doba.

Zanimljiv je u lmjigama i način pisanja. Poznamo mnoge knjige vje­tovnog sadržaja koje su nastale ba u doba kad u od Boga nadahnuti [Jisci pisali i ove svete knjige. I što vidi­mo? Isti način pisanja i izražavanja kod jednih i tlrugih.

Sto je najvažnije: U starozavjet­nim knjigama točno su zapisane sve vjerske i ćudoredne, društvene i po­litičke prilike onoga doba u kojem u živjeli pisci tih knjiga. Onako vjer­

lno i točno mogli u pisati samo oče­vidci. ko ji u sve to vidjeli i doživjeli.

A nije li, moguće, kogod u veto Pismo poslije umetnuo kakve priče i zablude? To je isključeno, kad znamo kako su Zidovi brižno čuvali, čitali i tumačili vete h11jige. Doduše, nisu nam e sačuvali baš oni papiri, na ko­jima je pisao Mojsije i o tali nadah­nuti pi ci, ali nam se saču aše one iste njihove riječi 1 ko je su napisali u dav-

sam am. "Dakle" - rekli ste na to -

"zašto sada ne živite onako, kako će­te jednom željeti da biste bili živjeli?"

Taj upit me je pogodio u srce gore nego kad strelica zadre u živo me o. - a putu prema kući Vaše mi pitanje nije išlo iz glave, 'i vi e pu­ta ponavljah: ,,Oo podin župnik ima pravo!"

Pa i moji prijatelji mi pokušaše o vojiti dušu 1 ali i to tako bezuspješ­no. Cudno! itko između onih koji su mi željeli dobro nije imao srčano-ti, da mi, bez izmotavanja, reče: Ra­

di sc o vjerskim pitanjima i o spa e­nju tvoje duše. Dandana viye ne mr­z~mo grijeh kao što su ga nekada mr­ztle s ete duše. Je li je to pomanjkanje žive vjere? Da nije strah pred ljudi­ma? Pretjerani obzir prema bližnje­mu? ...

A mi se dana samo s nježnom rukom, u rukavicama i uz mnoga o­pravdavanja, u udujemo uhvatiti bliž­njega. A tvrdi, uzgoriti hrastovi tako lako se ne ruše!

Po lije na eg razgovora poče mi se ~ešće oglašavati savje t. Porodi se u meni čežnja za nečim tvrdim što bi m<: držalo uspravno, na noga~a, i u ovom sadašnjem rastrganom vre­menu. Zaželjeh postati uistinu čovjek, u vakom pogledu dosljedan. Skupljao

sam srčanost koja daje moći da i pro­svijetljenomu11 prijatelju pišemo:" Do­ći ću u petak na objed. Molim t~ da

Broj 15.

noj davnini. Sam Mojsije je strogo zabranio,..

da itko yto dodaje ili oduzima njego­vim knj i gama. I toga su se Zid o vii trogo držali! Za prepisivače svetih'

knjiga je bilo odredeno s kakvim cr­nilom će prepisivati. Pa i veličina slova i razmak između njih bili sw _ im točno propisani! Ako bi se na jed­noj stranici našle samo dvije pogreške~ morao 'bi se uništiti čitav prijepis.

](od takve pažnje i strogosti nije e moglo ništa, pa ni najmanje1 nado­

dati ili okljaštriti. Pi sci su, većinom, bili savremenici

onih događaja o kojima pišu. AJro baš nisu sve sami doživjeli, mogli su doznati u menom preda~om koja se je ljubomorno prenašala od koLjena na na koljena. - Pa ne samo da su sve, što ,napisaše, mogli doznati, nego i ono što su doznali, točno, po savje ti i i tini, zapisaše. To nam svjedoči nji~ hovo lično poštenje, i svetački život. Bili u do krajnjih granica istinolju­bivi, jer iznašaju i vlastite nedostatke: i pogreške!

Da koga ne umorim, neka bude­dosta. A još ćemo se mi ovdje poraz­govoriti, i obračunati s onima koji neznalački tvrde da se današnja zna­nost ko i sa adržajem starozavjetnih knjiga. - U laži u kratke noge, a u neznanju još kraće!

Defensor

~- --· ----RRDNICI l NRr\JES TE NICl t

Ne zaboravite da je Radnički Strukovni Savez - Okružje Split podcentrala Rad. Strukovnog Saveza u Zagrebu, koja osniva organizacije ( kupine) za radnike i namještenike,. daje pri osnivanju sve upute, po redu­je kod ocijalno-radničko-namjeytenič­kih u tanova u svim pitanjima koja zanimaj u radničko namještenički sta­lež.

Radnički Strukovni Savez je jedi­na staleška organizacija kršćansko-sd-­cijalnih i '!1arodnih radnika 78 radnički i namje tenički stalež. Okružje RSS u Splitu, pod novom upravom, izabra­nom dana 12. III. tg., počinje življim radom i stoga poziva s\·e pret tavnike, koji su prigodom zadnjih izlx>ra za Radničku komoru radili za plavu listu,. da se jave i zadrže na okupu. Naša najjača skupina privatnih i zadruž­nih namještenika u Splitu ima 1 osi­guran fond za svoje članove u sluča ju besposlice po poslovniku.

amještenici i trgovakči pomoć­nici katoličkih društava i ostali pret­stavnici bivye plave liste, učlanjujte se u organizacije R S, gojite stalešk~ svijest te o igura\·ajte voje vla tite pa i manje fondove za slučaj bespo lice.

S\·e upute u vim pitanjima rad­ničko-namješteničkim daje Radnički Strukovni Savez - Okružje­

S p l i t - Rimska ul. 3/L

pripraviš posna jela, jer znaš da sam vjernik."

Tako mi je, na primjer, prošle nedjelje pisao general N. I ,joy s ka­kvim rukopisom! ... Slova su bila kao­žigice. Kao da bi se u bojnoj vrsti pripravljala na juriš.

Đavao me je držao još samo s jednom rukom, ali još me je držao t O, taj ne pušta tako lako.

Uskrsne nedjelje ·još me je držao. Odlučih da ću pratiti svoju ženu,

kad bude išla na pjevanu vetu Misu. jer će taj dan biti naročito lijepo pjevanje i /glaZba.

Ujutro oko osam sati prolazim kroz svoju sobu - pa što vidim!? 1 a pisaoniku su bila četiri katekizma, sva četiri otvorena na tranici, na kojoj je zapisana crkvena zapovijed: "Ispo­vjedi voje grijehe barem jedanput godišnje, a o U kr u primi sv. Pri­čest." I da to sigurno zapazim, zapo­vijed je bila u svakoj lmjizi crveno potcrtana.

Za tao sam i čudio se. Moja tri sinčića i moja kćerka! ...

0,. ti mali lukavci! Odlučiše da poku­šaJu, a da o tomu nisu nikomu probi­jelili ni riječi. Njihov pokušaj je kao vihor preobratio moju dušu.

"Dakle sam tako .daleko zalutao" - mislio sam - "da me moraju preobraćati moja djeca!"

U žurbi se obukoh, nisam imao vremena ni da se obrijem, i uputih e k ispovijedaonid go podina kapelana

:;a,'iiO S ciržao!

dfŽ20.

Broj 15. KATOLIK ----------------------------o drđtavi

DR RFBR l ric RIJ L a\·ez So-kob Kraljevine jugoslan:e bio je podiTao tužbu proti krčkog bi kupa p cuz. dra J. Srrbrnića, jer je javno u crk-vi pročitao poznatu bi-kup ku po 1amcu krh ljeni je riješen od tuih e da je o tuli! •Iju ja\ no pronosio ne ~!o neist i •lito.

POTE'KOC.E D L\1\Thr "Ill \1-NOORAD r\R \ . la lOJ u prodaji vina je sve veći u prkos veoma ni-..ke cijene koja i· dc od l - 1.'10 dinara po litru. ,\\di e da je glavna krivnja za O\'ako !abu prođu u velikim tro:>arinama, jer e za izvoz vi­na plafu ~ dinara lro':1. ille po litru , a vi­nogradari često ne dobiju vi<e od 75 para. - Tu bi bio nu·:a, neka.k:w izlaz i pomoć!

PO.:' ,\\Lj l\ .\,.J E. Izra eni su \'eliki nacriJ za po·umljivanje goleti. Ove godine bi se imali zasaditi mnogi drvoredi uzduŽ' drž.:lvnih pule\'a . tu rhu je ,·eć nabav­ljeno nekoliko mi ijuna vakovrsnih .tdni­ca koje će se dijelili 'kolama i pojedincima za rasadi\•anje.

\El Ih:l t.: P.JEI-1 PROPOVJED ::-.-! K . U Dubrovniku p~opovijeda korizmu o. Ma­rijan Blažić. • 'a njegO\'C propon · edi do­laze (j-uće vjernik:a dva pu a u tjednu. , 'eki dolaze i automobilima iz Boke Ko• orske l Crk-va je za oliki narod premalena, pa u neki bili predložili da e pred crk·vom na­mjesti megafon. - c.'eLnja za nebom JOŠ plamsa!

TCĐI NO\'Cl KOD , '· Prema Juž-benim podacima tudi drž.avljani imaju dio­nica kod raznih dioničkih druytava u našo5 drž.a,·i u vrijedno ti od 2 milijarue i 43<> milijuna dinara . Od toga imaju u svojim rukama najvi:e Francuzi, nairre 33 posto. - To je sve na našu štetu.

SA\EZ KR~CA' KIH R\D.'IK:\. U Zagrtbu je \'eĆ prije o novan Savez kršćan­skih socijala-radnika, ali u zadnje vrijeme nailazi na ·e vece razumije,·anje među rad­nicima, koji se pomalo odvraćaju od dobro plaćere marksističke gospode.

POTRO JA ZITA. Pro·ječno e kod nas godi~nje tro~i na glavu 107 kg pšenice, 150 kg kukuruza l 5~ kg ječma, ra4 i · bi. Prema tomu trošimo godiynje oko IS mill­juna k\'inlala pšenice, 21 kukuruza i 7 pol milijuna k·vinl. ječma, raži i zobt.

BROJKE IZ DRZAVNOO PROR -CU. 'A. Za narednu godinu 1935,36 pred­viđeno je u na·em državnom proračunu za pravo Javnu crk\·u 34 milijuna dinara, za katoličku 26, za muslimansku vjeroispovf­jest 13, za protestantsku jedan, za židov-ku jedan, a za starok:atolike 365 hiljada dinara.

POPRAVAK KATEDRALE. Zagrebač­ka katedrala nije bila popravljena od potresa god. 1 80. Sada e sastavio odbor za popra­vak k:atedrale i s radnjama bi se imalo uskoro započeti.

KRIZ RS1VO N PREDU JE. 1 rova Križarska Bratstva osno\'ana su u Benkovcu (Okružje Sibenik), Koslelu kod Predgrade, u rbnju, u Zagrebu na Horvalima i na Selskoj cesli (Okružje Zagreb), u Travni­ku (Okružje Sarajevo) i u 'ovalji na o­toku Pagu.

koju su ženske bile potpuno opkolile. Tu bih bio morao čekati najmanje jedan sat. A Vi znate kako sam, kad moram čekati, nestrpljiv! .. .

Srećom prođe mimo gospodin župnik, pogleda me i reče: 11 2e1ite li se i povjediti ?"

.,Da". "Tu, molim!" Odveo me u svoju sobu. 1 'akon

deset minuta sam se povratio. Tako iz srca istjerah zlog duha i sve njego; vo. - Onda sam pristupio k svetoj Pričesti ...

Kad prispjeh kući, vidim da su djeca nekako nemirna.

"Svi ovamo!" - ... ??? 11 A otkada djeca poučavaju rodi­

telje ?" - . . . ??? Nisam se mogao više svladavati.

Zagrlio sam ih ... Oni jedini u imali odvažnosti upozoriti me na moju duž­nost!

Moj dragi gospodine župniče, htjedoh Vam pokloniti ovaj uskr ni dar. A morao sam to učiniti već pred dvadeset godina ...

Da nisam imao svoje drage djece, sigurno ne bih bio to n i sada učinio. A tako se je dogodilo! Aleluja!

S Vama se veseli i 'pozdravlja Vas Vaš odani - Louis B ...

- Nutarnji mir i zadovolj tvo je važnije od bogatstva. A, eto, kako se ipak lako nalaze.

Dig.

Pokroviteljica mudrosti 1.·\isao je najljep i proinotl tlu­

ha. A kad čo,·jck nakupi mnogo \'C­

likih i dubokih mi li, po ta ·c mudar. Pamet ~ m· ti če tako lako. Godi­

ne 1 );odine e moramo truditi da neš­to naučimo. Učimo e u kući, kod ro­ditelJa, i ~·ani, družeć i . e · prijatelji~ ma. Ali najtcmeljiti;e znanje dobivamo u :-:kolama.

Dana poznamo pučke, rednje i vi oke ~kole. koro \ a ko el o irna \Oju pueku "kolu, pokrajin ki gra­

do' i imaju rednju, a \'eĆI 1 ghvniji vi oku, koja e zo\·e unh·erza ili veu­čilište. - I baš obzirom na ~kole mi katolici možemo biti pano_ ni! Zlš­to? - jer je katolička Crkva bila ona koja je o nt\ala, širila i uzdrla.\ala prve pučke, rednje i vi oke ~kole .

l.1to kato! čku Crk' u možemo, pravom, nazvati pokroviteljicom mu­dro ti.

dana ? o dana Crkva radi za pro \'jetu i školu?

\nogo! I to mnogo iše nego li koja dr:lava!

ko ti .e ta dva u kličnika či­ne pretjerana, čitaj dal je.

Drža,·e uzdrža,·aju ,·eći dio jav­nih u tanova. Pa i kole. · li katolici po vuda traže da imaju s\·oje, tako zyane konie ionalne ili \';er ke ~kole, u kojima nitko neće moć i blati i nji­hm·enaj vetije v~ er keo jeća· i mno­gu laž prikazi\·ati kao znan h ·enu i ti-nu.

Zato \idimo da se u vako j drža­vi, uz drLa\ ne škole, o n ivaju i po­sebne katoličke. I to ne samo pučke i red nje, nego i \' učilišta!

Da, baš sa veučilištima, tim naj­\'ivim u tanm·ama znano ti, mi . e po­no im o! Imamo ih ne samo u merici

~azgovor s čitaocitna

----~--~~---~

i Evrop1, nego i u A.rici, Indiji. Ja­panu i Kmt. Dana katolička Crkva na 52 \ tučdi"' a naučava najvi~u zna­nost!

Za ,.e te škole dri.av tro~e ma­lo ili n1"t.a. Uzdržava;u ih !'ami vije­c;ni katolici. ZJ.to, malo prije, nagla-ih: Crkva i d<.~ nas rad t mnogo \'iSe

za školu nego d r:l.a,·e ! jer države plaćaj u _,·oje učitelje 1 profesore nove m ko ji, pu cm poreza i drugih tražbma, utjt:ravaju i od članova ka­toli čke Crkve. rako katolici u mnogo

· lučajeva , uzd6.avaju voje i d rž.ame škole.

Ba pro·lih dana u e talijan-ki katolici molili i kupljali nm·ac

za S\ oje \·eu( ili; e Pre ·vctog rca. J. _u ova u ,\\ ilanu. l o -,·eučilištc je o -nm·ano 1920 godine, upravo kad je bio, kao nadbi -kup, u .'v\ ilanu dana -nji P, pa Pio Xl. ·ada već ima h'lljiž­nicu od 250.000 knjiga , a izdaje tri znan l Vena i tri ručka prOS\ j etna lt a .

Za uzdržav:tnje veučili~ta tro;i e mnogb i premnogo. Zato talijan ki

katolici \·ake goJmc kure medu o­born za \'O e svcu·"ilište oko 3 miliju­na lira! To u ,·eliki novci ko;e kuplja S<Imo ljuba\ b to ličke m ladeži!

R~do\ ito ·u va katolička veuči ­li"ta mnogo napredn ija od držamih. To je i sam \u . ol im priznao ,·eu­čilištu Pre,.. rca. u 1 \ila nu .

- Da Je bi kup tro mayer, o -ni,·ač dana~njeg zagrebačkog ,·euči­Wta, ja nije i dublje gledao u bu­dućno t, i in i Hn·ati bi mo mogli da­nas imati katoličko \·eučili te, na ko­jem ne bi razni irama oni proda\·ali \oju ,,otaj henu mudro:>t" . -Ali t)

nije, može da bude! ev.

Nemoć ruskih bezbožnika UPIT: Do&ro su mi do li oni

članci u 11 Kaloliku" o strašnim prili­kanul i krvoproliću u boljsevičkoj Ru­Slji, kad sam se, po lije, pravđao s jeanim komu.ni_tom. ego, kod sam ih čitao, iskr lo je u meni pitanje: Da li ruski narod još u. što vjeruje, kad &oljševici onako zvijerski ugu.šuju sva­ki vjerski osjećaj? Jesu U pođlegli u. 15 godišnjoj borbi?

ODGOVOR: Zanimljh·o je T\·oje pitanje. Bol jše\'ici, doi ta, \ eć \'iše pu­ta stvoriše nacrt i odluči" e: Do toga i toga dana moramo ~ru~iti toliko cr­kava, a blagdane i jer ke obrede og­raničiti na najmanje. - Ali nikada im se dosad ti nacrti ne o tvarive. Zato su ljuti i bije ni kao tigrovi. tom bije nilu tvoriše i onu zadnju odlu­ku: Do l ožujka 1937 uništićemo vjeru!

To je samo njiho\·a odluka. Hoće li je i o t\·ariti? Budi uvjeren, da će ih ba~ ta odluka opet stjera i u laž!

Ru ki eljak je još uvijek duboko vjeran. i progon t\·a, ni krv, ni glad ne mogu u njemu uga iti žeđu za Bo­gom! Crkve, koje još ni u ru;ene ili

Među nanta -----· Za~ to hotimično trujemo?

DoZ\ alite da vam ga najprije r-retsta vi m.

Koga? Jack Londona! Jack London je h'lljižemik. . e

naš, nego engleski. 'apisao je mno­go. 1nogo romana, pripovije ti i cr­tica. U svojim djelima zalaže e za ve koje gladuju, trpe nepravdu i ljud ku okrutnost.

U toliko se i mi s njim laže­mo. Skupa s njim ćemo se uvijek bo­riti za pravdu, h."Upa s njim razgalji­vati i bičevati trulež i okrutno t pre­mnogih bogataša. - Ali u jednom se ne možemo njim ložiti. To je njegov bezbožni komuni tički nazor.

Jack London je previše urov, jedno tran i bezobziran u s\·ojem pi­sanju. Najbezočnije narada Boga, ru­ga se vjeri, smiješi plemenite osje­ćaje čovjekovog srca.

Potvrdu za sve to nalazimo u njegovom djelu "Zlato". S našeg vi­dika mi moramo to djelo o uditi kao nećudoredno, bezbožno, komunističko!

zatvorene, uvijek u u blagdane pune \'jem ika. I premalene c;u! O obito <:.e to zapaža prigodom \eliki h božićnih i u krsnih dana, kada vjersko čuv t\·o, u molitvama i procesi jarra, prelazi u zanos.

Pa ni sami napadaji ru kih bez­božnika ni u ,. i~e tako od -ažni i bor­beni. jihova moć slabi, a \'Olja sma­laksava. Bezbožni li t " ntireligioz:nik" svakim danom gubi S\O~e pretplatni­ke, a ,,Bez božnik" ;e već, s pn·im siječnja o,·e godine, pr e s t a o i z l a­z i t i !

Pojavljuju se nova drušha koja se bore za vjer ki preporod. U ta druv­tva ponajviše ulazi eljačka, radnička i đačka omladina, koja je već toliko odvažna da putuje po čita\·oj Rusiji i navješćuje Evanđelje.

s,·edska. knjižemica Steren ted ko­ja se, pošlih dana, povratila sa puto .. vanja iz Sovjl:!tske Rusije u Rigu pot­vrđuje da se kod mladeži opaža veli­ka. vjerska obnm·a.

Progon tva u Rusiji neće uništiti vjeru. kršiće samo slabiće, a jake će još više ojačati i UČ\TStiti .

, e&ojša

I , eto, baš tu knjigu je neki uz­gojitelj na jednoj mje ·noj ~koli nare­din učenicima čitati !

Ko onda iri komunizam? - Zašto hotimice trujemo? - !? Točka.

v. ć.

PRODAJA TR KE. U okoli . Sačkog Monoytra raste mnogo trske. Tako su ne­davno tamo;nji seljaci prodali nekoliko va­gona trske u Njemačku.

rovE T AK E, 'E M RKE. U prome­tu se, od prvog travnja, nalaze nO\e takse­ne marke od 25 para. Dok bude starih, u­potrebljavate se i one.

POBJEDA A IZBORIMA . Prošlog mjeseca su se u Zagrei:>u i mnogim drugim gradovima vršili izbori za novu upravu društva privatnih namještenika ,,Merkur". B tle su tri lisle: plava, bije.Ia i zelena. Po­svuda je pobijedila, v ikom većinom, pla­va lista koju su zeleni (marksisti!) i b\ je.! i napadali kao za tupnicu katoličkog kleri~ kal izma.

Strana 3.

Po svijetu J\lf:DL 'ARnO Ill O?B ST,\\\-

PF. U Vatikan kom T dJ v1·ć ~e mnogo ra•fi za međunar. katolilku itloi.bu ~am pe. Mon . Sipiaghln javlja da {e na izložbi btti prik37.ana va ruska katoličk.l ~lamp1, koja i ma S\'Oj poć ·:.ak 17. a p rila 1903, lod je car l kola J l dao vjcr~ku lobodu, i tada je porcla da itlazi ru,k:a kat. revija :,Vje­ra i zmno .l" u Pe rogradu. Sada izl ad ,,h >Jedtnjenje" u Vilni i .,Katolički Vi­jc.-n!k" u Harbinu u Manduriji.

1050 GODI'. 'JICA S,\'\R,TI. U Rimu su svj slaven ki 7~vodi _ i to na~ hrva ki 7avod sv Jeronima, dva polj ka sjemeni'ta. čeho~lO\·ački, sv. jozafa a i Rt.;€f.O sjemeniš­te, pro Javili dr .. . 6 j 7 o. mj., u crhi ·v. Klementa. gd'e je grob :v. C.trila, 1050 go­di'njicu <;mrtt sv. 1e'odija. v. ,\l ir.a je bila u ruter kom obredu. Prigodni rovor je odrl.lo Ru, ,\\ons. iptaghin. U proce-iji e pje,·alo: hrvatski ukrajinski, polsjki,

slovački 1 l ·ki.

TETE OD , 'fVRE.\\E. 1 • Bura, ko­ja je bijc-,nila na moru pro ·le sedmice~ prouzročila je \'elike šte·e i na talijan koj obali u okolici jakina. Do r.ada _e znade za 32 po" iT u a ribara. j o ; s-e re zra 7a sudbinu nekih ribar kih brodica, koie traži r~tm mornarica, ali do,ad bez uspjeha. - l katedrala u Jakinu je bil:! o;:ećena od nC\Teme!l'l.

S\ R ET K , \AL RIT' ~IlE. Parob~od ,,,\lau rit .. nija" blizanac glawvite "l.ustt ni­je", potopljer.e od njemačkih podmornica za svjet kog rata, završio je S\·oj ži\·o . Pro­dan Je kao -taro gvožđt 1 Odvtil.en u Ros yth gdje će biti ra·kovan. Pripadao je Canard­Line, nosi,·o ti 35.000 tona. Sagrađen je god. 1905

12 .\IR'fi\:'IH O UD.\. Radi sve ve­ćeg broja razboj-t\·a u So\'Je~ koj Ru i}i zabranjeno je no=enje no.l.eva i drugog ruč­nog oružja. - Zbog učestalih napada na državna poduzeća izrečeno je ovih dana u Lenjingradu 12 smrtnih o uda. Osuđenici su sami mladići od 17 do 19 godina. -, jedan dokaz više za ruski raj !

LDAR P ROBRODA. U ingapur-koj luci su e udarili na· parobrod .,Ca­

r ica .\\ilica" i en ·leski parobrod "Agame­mnon". Parobrod! su oš etili pramce, a jedna lada, koja se u času sudara našla iz. među la d\'a parobroda, po puno je raz­mr-kana.

R TO\ I SE ~ASTA VLJAJU. i da· nas, dok mi mislimo da je sve mimo, ne­ma mtra. Tako se zna da je godine 1933 i 193~, u ratovima između Japana i Kine, Parag-.-.!ja i Bolivije •e jo r ekih manjih dr­žava, poginulo 120.000 ljudi. - Zato Pa­pa toliko naglašava: i\ !.ir Kristov u kraljC\·­sl\-u K risto\ u !

POBO l.. ·o T IRSKE \O]SKE. Irska je uvijek bila na gla u zbog svoje vjere. Zato nam je i razumljh·o da je irska vojska priredi la nedavro ~O satno klanjanje pred Presvetim Olt. k:ramentom i tu pobožnost zaključila \'eli čanstvenom procesijom.

RAT. ' I DUH. Austrija, prema dosa­dašnjim ugovorima, može imati samo 30 hilpda vojnika. Sada Austrija hoće da uve­de opću vojnu dužno·t kao i . 'jemačka . Ta· ko bi onda imala redO\itu vojsJ,:u od 10() hiljada ljudi.

'TOV. , 'JE .MALE TEREZIJE. Po Čila,·om kalohčkom svijetu se uvelike štuje sveta Terezija od Djeteta Isusa. Tako su i katolici dr.lave Pe.ru odluČili podići njezin kip koji će biti visok l OO metara. atječaj za izradbu kipa je raspisan na umjetnu-e viju zemalja.

NISTE. 'A TVOR~ICA EROPLA-A. U Japanu, u Jangavi, izgorila je naj­

veća japanska tvornica aeroplana. U njoj je izgorjelo SOO motora za nove aeroplane i poginulo 17 osoba. ' eta se računa na milijune.

PROD JA OTOKA. 1\ladagaskar je ve­liki o tok na jugo-is očnoj slrani Afrike. O­to~ je pod francuskom vlašću. Prema nekim vjesllma Francuska ga nam jerava, u okviru francusko- talijanskog sporazuma, proda i I­lalij t za 75 milijuna fun i sterlinga.

PO TA U DVADESETO.\\ \'!JEKU. Put, za koji je prije trebalo nekoliko mje­seci, sad e prevaljuje u nekoliko dana. Ta­ko zračno !etalo prevaža po;tu iz njemaB­kog Berlina u južnoamerički grad Rio de Janeiro za tri dana.

P02AR Z VRIJEME PLESA. U gradu Chicagu je izgorio veliki hotel. Tom prigodom je poginulo šest osoba, a 17 lh je teško ranjeno. Požar se poajvio za vri­jeme plesa koji je bio prire en u tom hotel u.

l

114T Q.' 'Aw i"< \ ehlo.i izbor p rolie t ni h ·pela z a darn e g s podu i dje u.

SPLIT

a Tra~ a n :

l :,__:__:.., _________ !

..,."... -z-vot e.~~--Obredi Velike Sedmice u nas1m crKv2ma

Sri na s izlet u

ami · 1 odgo\'o mi \Lre<in· ·: re\' · . Kr.1lja T m·s ara 53. - Tt~.- ra 1\:s.č.ić O. B. Bu je · ć)