Periodični magazin Zajednice Mondo Nuovo

* Uvodnik: “Zaštitimo živote mladih” -Alessandro Diotassi, osnivač ZajedniceMondo Nuovo

* Iskustva korisnika Zajednice Mondo Nuovo

SVJETIONIK

Sadržaj

U OVOM BROJU

SVJETIONIKHrvatsko izdanje magazina

IL FAROLa luce di un Mondo Nuovo

Dvomjesečno izdanjeZajednica Mondo Nuovo

god. II , br.15

UREDNIŠTVO: Zajednica Mondo NuovoNunić bb; 22305 Kistanje

tel: 022 785 8580 e-mail: zajednica.nunic@gmail.com

Web: www.cmn.hrNaklada: 1000 kom.

Tisak: Tiskara Malenica d.o.o.

ISSN 1847-4934

2

IzdavačZajednica Mondo Nuovo

Glavni urednikAlessandro Diottasi

Grafička pripremaJurica Gluić

Zajednica Mondo Nuovo

3

4

6

8

10

11

12

13

14

15

UVODNIKZaštitimo živote mladih* Alessandro Diottasi

Kako sam uspio promijeniti način života* Vedran Vidalin

Druga prilika* Goran Eterović Faraunić

Čovjek je sretan samo kad živi u zajedništvu* Dario Brkić

Priča sa sretnim završetkom* Dražen i Tonči

Kako sam ponovno pronašao sebe* Vedran C.

Dnevnici* Isječci iz svakodnevnog života zajednice

Verifica...* Želimir D.

Osjećam se pobjednikom* Robert B.

Projekt: “Čuvaj svoje zdravlje”* Ivana Buterin Gluić

“Svjetionik” je sufinanciran od straneMinistarstva socijalne politike i mladih

3

SVJETIONIK

Uvodnik

Alessandro Diottasi* osnivač Zajednice

Mondo Nuovo

13.06.2015. i 21.06.2015. su dva važna datuma za Italijui Hrvatsku. 13.06. je važan za Hrvatsku jer je1998.godine u suradnji sa Zadarskom nadbiskupijomotvoren naš centar sv.Ante Padovanski u Nuniću uOpćini Kistanje u Šibensko-kninskoj županiji. Bio je totada osmi rezidencijalni centar naše Zajednice.Drugi važan datum je 21,06.1979. kada je u Italiji osno-vana zajednica Mondo Nuovo za prevenciju i reinte-graciju socijalno marginaliziranih osoba. Danas imamo18 savjetovališta, 12 udruga koje su povezane s nama ičlanica je udruženja ACUDIPA (velika udruga koja sebori protiv dominacije lijekova u liječenju ovisnosti, asastoji se od stručnjaka, znanstvenika, direktora instituci-ja, psihijatara, psihoterapeuta, liječnika i mnogo drugihvolontera).Sve ove stvari imaju samo jednu zajedničku crtu:ZAŠTITI ŽIVOT MLADIH, pogotovo od droge bilo dasu legalne ili ilegalne i što je najbitnije zaštititi ih odovisnosti. Možda je slučajno ili je možda znak sudbinešto su ova dva datuma blizu 26.06. kada je međunarodnidan borbe protiv ovisnosti. Na svaki način biti ćemoprisutni, gdje nam bude moguće, s različitim inicijativa-ma kako bi ukazali da je apsurdno umanjivati roditeljskiodgoj (kako je to već rekao Papa Franjo) u korist global-izacije koja ne poštuje i ne štiti čovjeka.Upravo se otome radi, o zaštiti života mladih, zaštiti života osoba.Nije istina (a i znanost nam to potvrđuje) da kanobinoidine čine loše. Zbog njih dolazi do rupa u mozgu! Važnoje pogledati preko magnetske rezonance razliku u neko-liko dana i ponovljeno nakon nekoliko mjeseci što sedogađa mozgu ukoliko se koriste kanabinoidi koje suneprimjereno definirane kao “lakše droge”. One čestoprethode korištenju drugih droga koje su toliko opasneda se od njih umire i u najboljem slučaju samo uništava-ju obitelji u slučaju da posljedice nisu psihijatrijskebolesti, a ukoliko se radi o pravoj psihijatrijskoj bolestiposljedice su nezamislive i za samu obitelj koja moraživjeti pored psihijatrijskog bolesnika. Ekonomska glob-alizacija ne smije i ne može uništavati mlade osobe kakobi se bogatili svjetski moćnici! Svijet mora ići naprijed,ali ne na apsurdan način gdje život čovjeka, a pogotovoživot naše djece i naših unuka ne znači ništa.

Zadaća svih nas je da sve učinimo da se to više nedogađa i da se situacija ne pogoršava. Mi moramo zaštiti-ti svoju djecu jer teško će to učiniti politika koja potičepotrošački mentalitet koristeći krhkost adolescenata jerna pojedine načine špekuliraju s drogama, lijekovima i dr.Grupacije tipa Bildeberg (jako bliske Sorosu i sličnima)moraju shvatiti da se u ime novca ne smiju igrati s ljud-skim životima jer će na kraju i oni biti uništeniTerapijske zajednice u zadnjih tridesetak godina rehabili-tirali su život tisuća maldih osoba koji su bili izgubljeni udrogi. Samo kroz zajednicu Mondo Nuovo prošlo je višeod dvije tisuće mladih osoba i mnogi od njih su se vratiliživotu, imaju obitelji, djecu i posao i što je najvažnijeviše ne konzumiraju drogu. To nisu male stvari. Upravotiha vojska tisuće i tisuće osoba koje su prošle krozrazličite vrste ovisnosti i koji danas žive normalnim živo-tom bez droge potvrđuju zajedno s nama apsurdnost poli-tike koja želi legalizirati droge polazeći od činjenice dadržavi trebaju novci zaboravljajući da će onda socijalnitroškovi (bolnice, liječnici) biti puno veći nego novcikoje će donijeti legalizacija. Dakle, 13.06., 21.06. i 26.06. biti će proslave života zaživot protiv apsurdnosti ljudskog egoizma koji želiuništiti našu djecu.

NAPRIJED MONDO NUOVO za jedan svijet koji ćestvarno biti pozitivno obnovljen u Kristu!

Zaštitimo živote mladih

4

SVJETIONIK

Život nakon Zajednice

Ciao tutti. Zovem se Vedran imam trideset i trigodine i bivši sam ovisnik o teškim droga-ma.

Moja priča je manje-više ista kao sve ovisničkepriče, samo što sam ja imao sreće i došao u zajed-nicu Mondo Nuovo. Bio sam hiperaktivno i nestašno dijete te sam čestoupadao u probleme. Svi su mislili da sam zločestodijete, a ja sam se samo igrao. Osjećao sam se kaoda me nitko ne razumije. Upao sam u društvo stari-jih dečki iz kvarta koji su odobravali gluposti kojesam radio. Napokon sam se osjećao prihvaćeno. Onisu svi snifali ljepilo i kako to već biva i ja sam kren-uo s njima. Imao sam 12 godina. Nakon nekog vre-mena krenulo je sa travom, sa 16 godina su krenulipartiji i sa njima bomboni, lsd, speed i ostala kemi-ja. Nakon godinu dana što me cijeli vikend nije bilodoma i odbijanja pomoći itestiranja, roditelji su meizbacili iz kuće. Vratiosam se doma, zaposlio iprividno je sve bilo ˝uredu˝ neko vrijeme. Ondaje došao na red heroin,imao sam tek 18 godina.Što reći? Slijedilo je 10godina tuge, čemera ijada za mene i mojuobitelj. Svojim ponašan-jem uništavao sam sveoko sebe : obitelj , djevo-jke, posao. U tih 10 god-ina više puta sam bioizbacivan van iz stana jermoji roditelji više nisuznali kako da mipomognu.

Više puta su me slali na liječenje, ali nakonnekog vremena sve je bilo po starom. Osam

puta sam se predozirao i skoro umro, ali ni to menije spriječilo da nastavim. Što da vam kažem, odnas deset koji smo krenuli iz neke zafrkancije ucijelu priču ostalo nas je troje.Kako sam ostao bez posla te na nagovor rođaka daako odem u komunu, pri izlasku van on će mi osigu-rati posao pristao sam otići. I tako sam upoznaoMondo Nuovo.Mislio sam idem, biti ću dva-tri mjeseca malo seočistiti i moji problemi sa drogiranjem su prošlost. 13.08.2010., petak trinaesti, svi su išli na more, a jasam krenuo u komunu. Došao sam u Nunić te sezapitao gdje sam to došao. Oko mene nije biloničega, osim komune. Nakon dva tjedna kriziranjashvatio sam da su moji problemi dublji i da ovdje

neću biti dva mjesecakako sam zamišljao. Uzpomoć ostalih momakakoji su me prihvatilipolako sam počeo otkri-vati sve svoje probleme.Shvatio sam da senisam počeo drogirati,jer mi se sviđalo negoda je uzrok toga punodublji (osjećaj manjevrijednosti, nesigurnost,nerazriješeni odnosi izprošlosti…). Nakon dvamjeseca sa Sandromsam otišao u centar uItaliju. Cijelim putem jepričao na talijanskom, aja ga nisam razumio nijednu riječ.

Vedran Vidalin

Kako sam uspio promijenitinačin života

5

SVJETIONIK

Život nakon Zajednice

Nakon nekoliko mjeseci u Italiji počeo sampričati talijanski. Kako je vrijeme išlo napri-

jed, tako su odgovornosti i izazovi bili veći. Bilo jepuno uspona i padova, ali uz pomoć Sandra ikomune sve sam uspijevao. Napokon sam senaučio nositi sa odgovornošću i problemima. Poprvi put u životu nisam bježao od svojih problema,nego sam se suočavao s njima. Kroz poslove kojesam dobivao stekao sam samopouzdanje i počeovjerovati u sebe. Naučio sam vidjeti svoje bližnjete njihove probleme i pomagati im. Kroz pomagan-je drugima, pomagao sam i sebi. Osjećao sam sebolje i vrijednije. Prihvatio sam pravila i strukturuu životu, a prije se nisam mogao nositi s time.Završio sam trogodišnji program u komuni, ali jošse nisam osjećao spremno za izlazak. Zato samostao volontirati. Kako sam u komuni otkrio ljubavprema kuhanju odlučio sam upisati osposobljavanjeza kuhara. Volontirao sam u komuni te polagaoispite. Kako je vrijeme odmicalo shvatio sam dasam spreman za izlazak.Želio sam probati životvani i suočiti se savanjskim svijetom.Nakon toliko vremenavratio sam se obitelji.Bilo me strah jer samznao da se vraćam urealni negativni svijet.Bio sam svjestan da ćuse morati jako potrudi-ti, zbog etikete kojunosim sa sobom. Utrenutnom negativnomstanju u državi svimaje teško, te sam sebojao kako i što će bitisa mnom.

Sada sam već dva tjedna doma i dobro sam.Nakon izlaska počeo sam se družiti s Danijelom

D. Zajedno obilazimo psihijatrijske bolnice te koris-nicima nudimo izlaz iz problema ovisnosti. Krenuosam s njim u Udrugu za kreativni socijalni rad kodDanijele Đ. Razmišljamo o zajedničkim projektimai idejama kako bi pomogli ovisnicima. Želim poma-gati drugima jer sam ja dobio pomoć kada mi jebila najpotrebnija. Uz pomoć udruge našao samposao te sam krenuo raditi. Trenutno sam kodroditelja, ali cilj mi je osamostaliti se. Od nas deset koji smo krenuli zajedno u cijelu pričutroje smo ostali živi, a samo sam se ja uspio izvućiiz pakla ovisnosti. Žao mi je što drugi nisu imalipriliku upoznati zajednicu te tako promijeniti svojsmisao života. Danas kad me pitaju koliko dugo me nije bilo uvanjskom svijetu, svi se čude koliko je godina proš-lo. Ja nemam taj osjećaj, tih pet godina je bilo najs-retnije, najsmirenije i najopuštenije razdoblje mogživota. Upoznao sam sebe, prihvatio sam se takvim

kakav jesam, naučiosam se nositi svlastitimpoteškoćama i spoz-nao smisao života.Želja mi je ostati ukontaktu sa svima izzajednice te poma-gati drugima. Hvala svima koji suse našli na momputu. Voli vas vaš Vedran.

Danas kad me pitaju koliko dugo me nije bilo u vanjskom svijetu, svi se čude koliko je godi-na prošlo. Ja nemam taj osjećaj, tih pet godina je bilo najsretnije, najsmirenije i najopušteni-je razdoblje mog života. Upoznao sam sebe, prihvatio sam se takvim kakav jesam, naučiosam se nositi s vlastitim poteškoćama i spoznao smisao života. Želja mi je ostati u kontaktusa svima iz zajednice te pomagati drugima. Hvala svima koji su se našli na mom putu.

6

SVJETIONIK

Život u Zajednici

Veliki pozdrav svima koji će te izdvojiti kojuminuticu za ono što bi htio podijeliti svama. Ja se zovem Goran, imam 28 godina

i danas mogu reći da sam bivši ovisnik o teškimdrogama i alkoholu. Više manje kao i svi ovisniciproživio sam jedan život siromašan životnim vri-jednostima gdje jednostavno od malih nogu nisampronalazio pravi smisao života. U svemu tome kriv-io sam cijeli svijet kao npr. očevu ovisnost o kocki,maminu popustljivost, a u međuvremenu i njezinupreranu smrt, nestabilne obiteljske i međuljudskeodnose...mogao bi nabrajati do sutra, ali u svemutome ja sam bio taj koji je uvijek bježao od svega.Sigurno da je to ostavilo posljedice, ali nije bioglavni razlog zbog kojeg stojim ovdje i ovo vampišem. Već od malih nogu tražio sam nešto štinisam mogao imati i što nisam mogao biti, a s timesu samo rasli moji strahovi i moje nezadovoljstvo.

Udruštvu sam uvijek bio omiljen, ali to menikad nije ispunjavalo i često sam imao

potrebu za eksperimentiranjem. To je još nekakoišlo do moje trinaeste godine kad sam počeogubiti pojam o stvarnosti i jedina mjesta gdjesam se osjećao dobro bile su utakmice i ulica. Tusam dolazio do izražaja i tu su počele muke s dro-gom i najviše s alkoholom. Ma to bi sve jošpokušao nekako i opravdati „mlad i glup“, alimajčina smrt u devetnaestoj godini i susret sheroinom doslovno me je ubilo. Ono što samuspio uništiti u četiri i pol godine bilo je doslovnoza diviti se. Na kraju to je bilo samo odgađanjeneizbježnoga ako sam htio poživjeti još malo,mada ni za to nisam imao hrabrosti, ali se mojaobitelj za to pobrinula i „uvalila“ me u komunu.Tako sam upoznao zajednicu Mondo Nuovo i05.08. 2010. kada su svi sa zastavama i sirenamaišli u Knin slaviti obljetnicu Oluje, ja sam otišaou Nunić izgubljen u vremenu i prostoru. Prvihdesetak dana bili su za poluditi, vani sto stupnje-va, a meni hladno kao na Sjevernom polu. Sve jeto bilo od krize koja je bila ubitačna mada ni tonije bilo najgore, već prilagodba na jedan uredanživot po nekim minimalnim pravilima kako bi tre-bala živjeti svaka obitelj. Moj put u zajednici bioje pun uspona i padova gdje sam puno puta htioodustati, ali komuna je uvijek pronašla pravu for-mulu da mi ukaže na moje nedostatke i da izvlačiiz mene maksimalno, tako da sam s vremenompočeo otkrivati svoju drugu stranu, onu koja sebori i ne odustaje, pogotovo u onim situacijamakad misliš da nema izlaza. Ja svoj izlaz tražimkroz momke, rad i odgovornosti koje te u zajedni-ci nauče cijeniti male stvari tj. čine te čovjekom.Ovako napisano izgleda lagano, ali vjerujte mi danije, pogotovo ljudima poput mene kojima morali ljudske vrijednosti dotaknu dno.

Goran Eterović Faraunić

Druga prilika

7

SVJETIONIK

Život u Zajednici

Treba puno truda da se od nečega postigne nešto.Ja sam svoj program od tri godine završio na

Božić 2013.godine., tada sam imao ideju da se jemoj put u zajednici približio kraju i da je vrijemeda krenem svojim putem, međutim, u dogovoru sazajednicom tj.savjetom odlučio sam ostati volonti-rati još godinu dana. U programu je sve drukčije,imaš neke odgovornosti, poštuješ određena pravilazajednice i pomalo napreduješ, međutim, bitiodgovoran od centra, momaka i svih popratnihdrugih stvari ima jednu težinu više gdje se morašnositi sa svime tj.staviti u praksu sve što si naučio uprotekle tri godine. Mogu reći da mi je tih godinudana značilo više od cijelog programa od tri godinegdje sam sazrio kao osoba uz sve mane i prednostikoje imam. Sigurnoza to treba punotruda, poniznosti istrpljivosti, ali imatiu rukama ljudskeživote koji su većsami po sebi malolabilniji i biti im naraspolaganju zamene je velikastvar. Biti s njima24 sata dnevno igledati ih kako sebore da shvate daovu drugu prilikukoju smo mi dobilinisu dobili svi našiprijatelji i da jetreba objeručkeuzeti i iskoristiti nanajbolji mogućinačin.

Komuna svojih pedeset posto uvijek napravi zasvakoga od nas, ali da bi se uspjelo svaki od

nas treba se dobro „oznojiti“ i dati svojih pedesetposto. Ja sam u zajednici pet godina i „znojim“ sesvaki dan jer za uspjeh treba dati sve od sebe. Čestome ljudi pitaju kada ću već jednom izaći, ali ja senigdje ne žurim. Ne zato što se ne osjećam spremn-im nego jer i dalje želim pomagati momcima i gle-dati ih kako rastu kao osobe. Ovo je jedan nezah-valan zanat i nagrade nema, ali za mene nemavećeg priznanja od iskrenog osmijeha tih momakau zajednici ili kada pričam s momcima iz moje gen-eracije koji su već završili i izašli iz zajednice i kojise bore kroz život vani i cijene ono što jedan zadrugoga radimo. Svjestan sam da ovo nema veze s

onim vani kakoljudi žive, ali tkozadrži neka živ-otna načela kojaje naučio uzajednici nemastraha za neusp-jeh. To je onošto meni dajesvakodnevnusnagu i što sasvojimiskustvom nasto-jim prenijeti nadruge. Hvalasvima koji su uzmene i koji sumi pomogli dadanas uživam usvakom danu.

Moj put u zajednici bio je pun uspona i padova gdje sam puno puta htio odustati, ali komunaje uvijek pronašla pravu formulu da mi ukaže na moje nedostatke i da izvlači iz mene maksi-malno, tako da sam s vremenom počeo otkrivati svoju drugu stranu, onu koja se bori i neodustaje, pogotovo u onim situacijama kad misliš da nema izlaza. Ja svoj izlaz tražim krozmomke, rad i odgovornosti koje te u zajednici nauče cijeniti male stvari tj. čine te čovjekom.Ovako napisano izgleda lagano, ali vjerujte mi da nije, pogotovo ljudima poput mene kojimamoral i ljudske vrijednosti dotaknu dno.

8

SVJETIONIK

Društvo i Zajednica

Kada sam bio upitan dali bih bio voljan napisatičlanak za dvomjesečnik naše zajednice odgov-orio sam trenutno da bih jer sam se u tom

trenutku tako osjećao i mislio sam da to nije nikakavproblem, međutim, kako se bližilo vrijeme dogov-orenog roka do kad sam već trebao imati gotovčlanak, shvaćao sam kako svakim danom mojainspiracija postaje sve manja i manja, u tolikoj mjerida sam na kraju želio ne pisati ništa. Evo, pokušati ćupojasniti zašto. Život kakav sam vodio prije zajedniceje bio isprazan i prožet apsolutnom neodgovornošćuprema sebi samomu, prema poslu i prema životu, aprema drugim ljudima nisam osjećao mnogo, nisu meniti zanimali, jednostavno su bili tu, čak bih nekadosjećao ljutnju ili nelagodu prema nekima ovisno ookolnostima i obostranim postupcima tako da je odnosuglavnom bio poprilično formalan i distanciran.Traženje sebe u totalno krivim stvarima je dovelo dotoga da sam s godinama u traženju krivih stvari zakoje sam bio uvjeren da su ispravne, zapravo i pron-ašao i krive stvari i krive ljude okupio oko sebe takoda je sama ovisnost jednostavno bila plod svegaonoga što sam radio ne poštivajući i ne obazirući se nanikoga i ne uzimajući u obzir ništa što nije bilo para-lelno mojim zamislima. Vrijeme u zajednici provede-no s ljudima koji su onda, a i danas uvijek bili tu dami pruže ruku, onda kadsam je trebao su mipomogli da jasno vidimovo što danas vidim, jeristu tu prijateljsku rukuspasa koja mi je bila punoputa pružena sam odbijaozbog ponosa, bunta,nesigurnosti i drugihosobina koje su postaledio mene radi načina živ-ota koji sam imao prijezajednice te sam poredvlastitih očiju bio slijep.

Dugo vremena mi je trebalo da kažem: „Božehvala ti“ da to kažem onako u svom srcu,

iskreno, hvala ti za ovaj život, za ovaj put, za sveljude koje si doveo u moju blizinu i u moj život, hvalati što si mi dao da vidim da ništa u životu nijeslučajno i bez veze, jer samo Bog je to mogao takoposložiti, možda me neki ljudi vide kao vjernika,možda i ne, možda izgledam kao veći vjernik od njih,ne znam trudim se samo živjeti onako kako naša vjerato nalaže i znam da je to jedini pravi put iako namdanas u zamjenu nude puno toga novoga i pri-mamljivijega, ali biti vjernik je mislim veći izazov odsvega drugoga jer hodeći tim putem počinješ vidjetisvaku svoju slabost, a svaka te skreće s pravoga puta.Danas nakon četiri godine otkako sam izašao izzajednice, odnedavno sam i sretno oženjen čovjek,sretno jer sam upoznao ženu koja me voli i razumije iprihvaća sve ono dobro koje imam u sebi i koja mi japuno pomogla da rastem u vjeri. Životna situacija ukojoj se danas nalazim i koju dijelim s tisućamadrugih građana naše domovine je takva da nas sputavau tome da se veselimo i budemo pozitivni i sretni jerse osjeća nesigurnost za sutra, jer nam uvijek neštofali, nekad su to stvari koje nam i nebi trebale faliti,ali jednostavno živimo u vremenu kad nam je punonevažnih stvari i iskrivljenih vrijednosti nametnuto,

danas živimo u vremenimagdje bi svaka obitelj tre-bala zbrinuti napuštenogpsa jer svaka životinja imapravo na život, dok se sadruge strane rade na sto-tine abortusa u jednomdanu govoreći kakosvatko ima pravo na izbori nitko ne spominje da se iovdje radi o pravu naljudski život koje nitkonema pravo uskratiti.

Dario Brkić

Čovjek je sretan samo kad živi u zajedništvu

9

SVJETIONIK

Društvo i Zajednica

Živimo u vremenima materijalizma gdje je čovjekzadnji na listi prioriteta, a zapravo nam se

pokušava podvaliti da ćemo biti sretni pribavljajućisebi raznorazne stvari i zadovoljstva, a sve toda bi seudaljili od čovjeka i od Boga, a zapravo je čovjek tekonda stvarno nesretan, riferirajući se na uvodni diozapravo sam htio reći da ustvari prije zajednice nisamni shvaćao kolika je snaga manipulacije i koliko jedanašnji svijet zapravo plodno tlo da krivim putemkrenu mnogi mladi ljudi koji nisu niti iskvareni negoim jednostavno nedostaje životnog iskustva,samopouzdanja i vjere u same sebe te da upravo kaotakvi budu žrtve manipulacije mašinerije sa zapadakoja sve ono što stvara loše životne navike i uništavačovjeka zapravo nameće kao trend i kao nešto općeprihvatljivo i napredno. Meni osobno je teško gledatimnoge nepravde koje se događaju i kod nas i u svijetui znam kako bi svi trebali biti više povezani jer samdugo vremena proveo u zajednici i znam da je čovjeksretan samo kad živi u zajedništvu s drugim ljudima.Iskustvo zajednice je neprocijenjivo iz puno razlogakoji su nekad takvi da ih čovjek ne može niti opisatiriječima.

Jednostavno to je jedan mali svijet koji je onakavkakvog želimo jer ga takvim stvaramo upravo mi

koji smo tamo i koji smo dio toga i to dugo vremenanisam shvaćao čak i nakon što sam dobar dio vremenaproveo u zajednici, ali kad čovjek jednom ode i uputise u svijet uvijek se nekako sjeti kako je upravo torazlog zbog kojeg mu zajednica ponekad nedostaje.Zbog toga mi je jasno da je zajednica mjesto za dečkekoji su prošli isto što i ja i znam da su na jedinompravom mjestu i da je došlo njihovo vrijeme da oddana ulaska u zajednicu uzimaju svoj život u svojeruke, da ih čeka dug i mukotrpan put iako sva muka itrpljenje postaju lakši kad imaš nekoga da te podsjetida je to Božja volja i da je zajednica mjesto gdje sezaista možeš osloboditi svih zamki i okova zla.Zajednica u kojoj sam proveo šest godina života zovese Novi Svijet i kad sam došao tamo bilo mi je jasno ilogično zašto se tako zove, jer je to jedan mali i zaistanovi svijet, tamo se učiš živjeti i stavljati u praksustvari koje zapravo znaš, ali ih nikad nisi imao volje,a skoro ni potrebe staviti u praksu, međutim, otkakosam izašao postalo mi je jasno da smo Novi Svijetzapravo mi, dečki koji smo vani jer smo dio toga i tonosimo u sebi i u svom srcu i da je bila samo Božjavolja da budemo svjedoci i primjeri da je mogućepostati bolji čovjek. Meni osobno vjera puno pomažeu nastojanju za biti bolji jer svjestan sam činjenice daje čovjek stvoren da bude dobar jer svi smo bili dobrai nevina dječica, samo što se to nekad kasnije promije-nilo ovisno o ambijentu i okolnostima u kojem smoodrasli, o utjecaju osoba koje su nam bile bliske, orazličitim situacijama u životu koje čovjeka navedu dapomisli kako je bolje malo više gledati sebe bez obzi-ra ako to znači povrijediti drugoga, svaki odabir u živ-otu ima svoju cijenu i vjerujem da je bolje biti isko-rišten i odabrati dobro nego iskoristiti drugoga,međutim kad čovjek teži imati odnos s Bogom ondazna da ga on želi onakvog kavim ga je stvorio i da jeto glavni preduvjet da čovjek postane bolji!

Meni osobno je teško gledati mnoge nepravde koje se događaju i kod nas i u svijetu i znamkako bi svi trebali biti više povezani jer sam dugo vremena proveo u zajednici i znam da ječovjek sretan samo kad živi u zajedništvu s drugim ljudima. Iskustvo zajednice je neproci-jenjivo iz puno razloga koji su nekad takvi da ih čovjek ne može niti opisati riječima.

10

Uživotu se dešavaju mnoge čudne stvari, ajedna od tih je da smo moj vjenčani kum ija odlučili promijeniti život ovisnika u 48

godini i završili u zajednici Mondo Nuovo. Životnam je tekao paralelno, jedan od nas je bio povučeni sramežljiv, a drugi otvoren i zabavan. Živjeli smou Puli, kuća do kuće, djetinjstvo i školu smo provelizajedno. Od naših tinejdžerskih dana ušli smo u svi-jet droge. Počeli smo pušeći travu i hašiš iz nekogmodnog hira ili pomodarstva da bi ubrzo zatimjedan od nas počeo konzumirati heroin, a ubrzozatim i drugi. Kao što znate putevi droge su višemanje svi isti. Obojica smo postali ovisnici o hero-inu koji nas je pratio sve do našeg ulaska u zajed-nicu Mondo Nuovo (Novi Svijet) koji je biopopraćen velikim količinama alkohola i metadona.Bilo je pokušaja bolničkog liječenja, ali uvijekneuspješno jer smo se uvijek vraćali heroinu koji jeuvijek bio jači od nas.

Bili smo njegovi robovi. Heroin nam je na emo-cionalnom, ljubavnom i poslovnom planu samo

donio neuspjehe i potop kao što su rastava braka,gubljenje svakojakih poslova itd., uglavnom sveloše što se može desiti. Heroin je ubio sve ljudskeosobine u nama i donio samo očaj, tugu, čemer ijad. Tako smo ostali sasvim sami i kada se todogodilo kažu ljudi da ima Boga i taj isti Bog jestao na našu stranu i uzeo nas pod ruku i doveo dozajednice Mondo Nuovo, gdje se nalazimo i danas.Tu smo se nakon više od 20 godinamraka i snaponovno rodili i počeli upoznavati sebe i svijet okosebe. Počeli smo otkrivati naše osjećaje prema jed-nostavnosti i ljepoti zajedništva kojeg se sjećamosamo iz djetinjstva. Od očajnika i gubitnika komunanam je dala jednu novu «dimenziju», svijetlo, dalanam je vjeru, vjeru da možemo, da vrijedimo i da imi možemo voljeti i biti voljeni. Tako u komuniradimo stvari za koje nikada prije ne bi rekli da smoza to sposobni i da mi to možemo. U komuniproizvodimo med, imamo pčele, zidamo suhozide,kuhamo, pečemo kruh, lijevamo štampe od gipsa iostalo. Doslovce postajemo novi ljudi u novom svi-jetu. Zahvaljujući našem predsjedniku Sandrupočeli smo vjerovati da možemo stvoriti novi i boljiživot čak i sa pedeset godina, mi smo ustvari maladjeca u odrasloj osobi. Kao što Sandro kaže pomozisvom bližnjem tako pomažeš samom sebi. To jetako jednostavno ako si samo malo svjestan što toznači. Izgleda da smo se morali ponovno roditi dabi to shvatili. Još je dosta puta pred nama, ali višenas nije strah nikakvih izazova. Hvala Sandro što siomogućio i vjerovao u gubitnike kao što smo mi.Hvala «Mondo Nuovo».

SVJETIONIK

Život u Zajednici

Dražen i Tonči

Priča sa sretnim završetkom

11

SVJETIONIK

Život u Zajednici

Zovem se Vedran i htio bih s Vama podijelitisvoju priču. Želim Vam ispričati kako sam krozpakao droge pronašao vjeru u Boga i ponovno

počeo otkrivati sebe onakvim kakav sam zaista, onogsebe skrivenog iza strahova i maski koje donosi životna ulici. U svom ranom djetinjstvu uvijek sam osjećaoda mi nedostaje roditeljske ljubavi i rijetko samnalazio mir i utjehu u obiteljskom domu. Uz težakodnos s mojom majkom, nisam bio blizak niti sa svo-jom mlađom sestrom, a otac je u to vrijeme bio odsu-tan zbog poslovnih obveza pa sam rano pažnju iljubav počeo tražiti među svojim vršnjacima na ulici.Bio sam povučen klinac i teško sam se uklapao i jedi-na stvar koja mi je ostala u to vrijeme je bila da sepretvaram da sam netko drugi i to je bio jedini načinda se nosim sa svojim poteškoćama. Bilo je lakše glu-miti kada vidiš da te prihvaćaju i da ti priča prolazi,kad se osvrnem jasno vidim kako me zlo zavelo prekomojih strahova i ponudilo mi «lakši» put. Ubrzo samse počeo kretati među ekipom koja radi probleme postadionima i ništa nisam odbijao raditi samo da bi bioprihvaćen. Postao sam čovjek kojeg se boje i kojemprilaze s poštovanjem. Unutar sebe sam znao da tonisam ja i u biti se nisam osjećao slobodno u svojojkoži no natrag nisam mogao.

Počeo sam izbjegavati ljude i eksperimentirati sopijatima, a sve u «potrazi za sobom».

Upoznao sam lažnu slobodu i upao u zamku koja ćeme skoro koštati života. Do svoje dvadesete godineimao sam iza sebe pet godima alkohola i već sampočeo uzimati ecstasy i heroin. Uz sve to sva sam višetonuo i nisam znao niti tko sam niti što želim.Slijedećih petnaest godina sam glumio život, a jedinošto sam istinski mogao reći o sebi da sam ovisnik isve sam teže to skrivao. Život je postao jedna velikalaž i nisam birao načina da pobjegnem od sebe. Sadznam da sam se polako uništavao i da nisam imaoživot u svojim rukama. Ljudi kojima je bilo stalo domene pomalo su nestajali iz mog života, a ja sam senašao na ulici među ljudima koji su isto takoupropašteni, ali koji nisu postavljali suvišna pitanja. Ujednoj podrumskoj prostoriji u kojoj sam provodioposljednje dane na ulici doživio sam slom, nakontoliko vremena više se nisam imao gdje sakriti odsebe samoga. Tu bol u meni više nije mogla izliječitinikakva droga. Zatražio sam pomoć od roditelja kojisu ovaj put bili odlučni: ili komuna ili se više nepojavljuj ovdje. U komuni sam susreo momke koju sume razumjeli bez da ja suviše objašnjavam, prihvatilisu me kao brata i s puno strpljenja pomogli da prihva-tim sebe. U komuni sam upoznao molitvu i pomalodan po dan dopustio da djeluje na mene. U trenucimamolitve u poniznosti pred Bogom, po prvi put u živo-tu sam mogao sagledati u miru cijeli svoj život. Počeosam uviđati kako se moram vratiti onom sebi prijeulice i droge, koji se sakrio u strahu od svijeta.Osjetio sam snažan poriv da odbacim sa sebe svemaske i da probudim svoju savjest. Sada iz dana udan uz pomoć Boga i ljudi u Zajednici učim živjeti sonim što je iza mene i što mi je najvažnije, imati pozi-tivan pogled na svoj život i sebe sa svim svojim man-ama i vrlinama. Sada znam da je Bog cijelo vrijemebio tu i čekao da ja vidim koliko mu vrijedim ovakavkakav uistinu jesam. Napokon vidim smisao u svomživotu i znam da nisam sam.

Vedran C.

Kako sam ponovno pronašao sebe...iz dana u dan uz pomoć Boga i ljudi u Zajedniciučim živjeti s onim što je iza mene i što mi je naj-važnije, imati pozitivan pogled na svoj život i sebe sasvim svojim manama i vrlinama...

12

SVJETIONIK

Život u Zajednici

Isječci iz svakodnevnoga života Zajednice. Na stranicamadnevnika koje dečki pišu svakoga dana iznose svoje osjećaje,strahove, probleme, želje i sve one stvari koje svakodnevno

žive i proživljavaju

Dnevnici...

Mjesec dana je prošlo odkad sam došao ukomunu. Osjećam se prilagođeno, ali opet

kao da se nešto očekuje od mene, a ja sam svoj.Goran mi je rekao da idem korak po korak, ali dosad sam već trebao napraviti nešto, ni talijanskimi ne ide kako bi trebao ići. Dati ću si truda više.

Ivor Š., 28.05.2015

Kiša je. Hladno je cijeli dan. Napravili smo dostaposla. Dobio sam pismo od žene i sve je ok.

Sve mi se polako i pozitivno slaže i polako menidragi ljudi saznaju da sam u komuni i svi dajupodršku i nitko ne okreće leđa. To me veseli i sretansam zbog toga jer mi daje dodatni poticaj za rad nasebi i za nastavak u komuni. Brzo će fešta pa ćuviditi svoju obitelj. Sutra ću zvati kćer, jedvačekam. Zadovoljan sam sa situacijom kako se odvi-ja i sve se slaže i popravlja, to još nije ni izblizagotovo, ali se pokreće na bolje.

Laku noć!

Mario. O., 22.05.2015

Dan je prošao dobro. Bancarelle nisu bilenajbolje. Nisam zadovoljan sa

svjedočanstvom kojeg sam dao danas u crkvi jerznam da mogu bolje. Truditi ću se biti prisutniji i više razgovarati i bitibliže drugima.

Marko B., 31.05.2015

13

SVJETIONIK

Život u Zajednici

Želimir D.

Bok, svim čitateljima, novog broja Svjetionika!Zovem se Želimir, imam 29 godina, dolazimiz Zagreba i bivši sam ovisnik o drogi.

Trenutno se nalazim u zajednici Mondo Nuovo i jakozadovoljan i sretan mogu Vam reći da se moj putovdje bliži kraju. Prošl godine pisao sam članak osebi i o tome što nam je dala zajednica, a ovaj putpišem članak o dvije provjere (provjera je inače,dragi moji čitatelji kada idemo sedam dana kući davidimo što smo i jesmo li štogod napravili na sebi ilišto nismo i gdje smo još uvijek „tanki“). Eto, paovako: moja prva provjera i nije baš prošla onakokako sam zamišljao tj.ono sve što sam mislio da ćunapraviti nisam napravio. Kada sam došao kućinakon petnaest mjeseci sve mi je bilo čudno, došaou jedan drugi svijet. Na toj provjeri sam se uvjeriokako sam još uvijek egoista jer se nisam potrudioniti razgovarati sa svojima kući. Bio sam uplašenizaći van tako da sam od tog straha sedam dana bio usobi, igrao igrice i kako sam se sam sebi opravdavao„odmarao“ sam se od zajednice. Na toj provjerinisam se drogirao, ali sam pretjerivao u stvarimakoje nemam u zajednici ili ih imam, ali uograničenom obliku kao što su cigarete i kava...,nikome se od dečkiju nisam javio dok sam bio domaitd. I tako sam shvatio da još puno toga moram raditina sebi. Kada je došlo moje vrijeme poslije slijedećihpetnaest mjeseca za moju drugu provjeru već sam seosjećao zadovoljniji sobom i imao sam sasvim drugeplanove. Na toj provjeri uspostavio sam bolji kontaktsa mojim ocem, pričao sam o svojim osjećajima ikako i zašto sam ga doživljavao kako sam ga doživl-jao u periodu kada sam se drogirao. Ovaj put sam biosa svima po malo čak i sa mojim bratom koji jeautista i kojega nisam prihvaćao, ali sada ga gledamdrugiim, čistim očima i jednostavno znam da je tomoj brat i točka.

Na drugoj provjeri sam kuhao, čistio, praviokolače, znači totalna suprotnost od moje prve

provjere. Čak sam bio odlučio izaći van s prijatel-jem koji još uvijek živi život kakav sam živio i japrije tri godine, u jednu ruku jako mi je žao što nevidi onako kako ja danas gledam stvari u životu, a udrugu ruku jako sam sretan i zadovoljan što se višene nalazim na takvom mjestu. Razlika između tedvije provjere je u meni, sazrio sam, promijeniogledište na stvari, postao sam odgovorniji i što jenajbitnije iznad svega jedan dan kad završi moj putu zajednici vidim se kako živim život! To sve štosam danas ne bih bio bez pomoći ljudi koji su uzmene od prvog dana: Sandro, Ivana, Jure, roditelji isvi moji dragi prijatelji u Nuniću, HVALA VAM!

Verifica...Poučna priča za sve one ( dečke i roditelje) koji s nestrpljenjemočekuju verificu (provjeru)...

14

SVJETIONIK

Život nakon Zajednice

Robert B.

Zovem se Robert B. Imam dvadeset i šestgodina i u zajednici Mondo Nuovo već samtri godine i mogu vam reći da sam zbog

toga jako sretan i zadovoljan. Sada ću vamukratko ispričati svoju životnu priču. Odrastaosam s roditeljima u obiteljskoj kući u Varaždinu.Kao dijete bio sam dosta živahan i povodljiv, biosam jako osjećajan i slab iznutra, ali sam se uvi-jek pravio da sam netko i nešto. Situacija u mojojobitelji nije mi odgovarala, a isto tako nisu miodgovarali ni većina mojih vršnjaka, u biti nisambio zadovoljan i dobar sa samim sobom. Bio sampun osjećaja manje vrijednosti, kompleksa, stra-hova i čudnih misli, a uz sve to ni škola mi nijeišla najbolje.

Tamo negdje sa četrnaest godina upoznao samdruštvo koje je konzumiralo drogu, a kao

povodljiva osoba i ja sam počeo eksperimentiratis drogom. Sjećam se da kada sam prvi put uzeodrogu tj.heroin da sam tada rekao to je to. Svimoji problemi u tom trenutku su nestali, ali zapra-vo samo sam ih stavio sa strane, a pravi problemipovezani s paklom droge tek su počeli. U devetgodina ovisnosti o svemu i svačemu napravio sampuno zla što sebi što drugima oko sebe, u kratkimcrtama totalno sam se izgubio i ništa me više nijeinteresiralo osim kako ću nabaviti novce za drogui kako ću uzeti drogu. U zajednicu Mondo Nuovo ušao sam 21.08.2012.Iskreno ušao sam u zajednicu jer su me problemi iovisnost stisnuli u kut i više nisam imao nikakvogizbora i nisam više mogao manipulirati s drugima.Prvi dan kada sam ušao u jedan od naših centara(Nunic) osjetio sam da sam na pravom mjestu.Dečki su me odmah prihvatili i rekli su mi da sene brinem jer su oni svi već to prošli. Prvi periodbio sam jako loše i bilo mi je teško jer sam biopsihički i fizički uništen. Hvala Bogu, dečki su mibili blizu i zahvaljujući njima danas se osjećamdobro. Zajednica mi je pomogla da se vratimnatrag u život i da pronađem samog sebe. Naučiosam puno lijepih stvari i pravih vrijednosti života.Povratak u normalan život je dug, težak i punodricanja, ali na kraju mogu reći da se osjećampobjednikom i prvi put u životu da sam iskrenosretan i zadovoljan.

Osjećam se pobjednikom

SVJETIONIK

Društvo i Zajednica

15

Terapijska zajednica Mondo Nuovo je u škol-skoj godini 2013/2014 provodila projekt pre-vencije “Čuvaj svoje zdravlje!”. Projekt se je

provodio u partnerstvu s udrugom apstinenata zapomoć pri resocijalizaciji Porat iz Zadra,Strukovnom školom Vice Vlatkovića iz Zadra iSrednjom školom Ivana Meštrovića iz Drniša.Projekt se je provodio u navedenim školama uZadru i Drnišu. Projekt je sufinanciralo Ministarstvoznanosti, obrazovanja i sporta, Grad Zadar iŠibensko-kninska županija. Opći cilj projekta je promicanje zdravih stilova živ-ota s naglaskom na prevenciju sredstava ovisnosti. U sklopu projektaprovodile su seslijedeće aktivnos-ti: uređivanje itisak edukativnogstripa za djecu imlade, uređivanje,pripremanje i tisakknjižice za roditel-je s informacijamao sredstvima ovis-nosti, priprema itisak promomaterijala (kemi-jske olovke,majice i bedževi),provođenje ankete o korištenju sredstava ovisnosti ipodjela tiskanog materijala koji su namijenjeniučenicima, podjela tiskanog materijala za roditeljena roditeljskim sastancima i informacijama zaroditelje, predavanja o sredstvima ovisnosti, individ-ualni rad s učenicima, organizacija i provedba izletaučenika srednih škola u terapijskoj zajednici uNuniću, analiza ankete o korištenju sredstava ovis-nosti, evaluacija projekta i priprema i tisak rezultataankete u obliku brošure.

Ukupno je projektom bilo obuhvaćeno 1 114učenika navedenih škola iz Zadra i Drniša.

Jedan od ciljeva projekta bilo je saznati kolikoučenika navedenih srednjih škola u Zadru i Drnišukoristi sredstva ovisnosti. Prema rezultatima anketeo korištenju sredstava ovisnosti 26% učenika školeiz Drniša često puši cigarete dok 16% učenikaponekad puši cigarete. 30% učenika škole iz Zadračesto puši cigarete dok 22% učenika ponekad pušicigarete. 17% učenika iz Drniša često pije alkoholdok 64% učenika ponekad pije alkohol. 21%učenika iz Zadra često pije alkohol dok 63%učenika ponekad pije alkohol. Na pitanje uzimaju li

učenici iz vaše školedrogu: 55% učenikaiz Drniša je izjaviloda učenici njihoveškole uzimaju drogu,a 44% učenika izZadra je izjavilo daučenici iz njihoveškole uzimaju drogu.13% učenika škole izDrniša izjavilo je dačesto igraju igre nasreću dok je 25%učenika izjavilo daponekad igra igre na

sreću. 16% učenika školeiz Zadra je izjavilo da često igra igre na sreću dok je44% učenika izjavilo da ponekad igra igre na sreću. Iz navedenih podataka evidetno je da je bilo potreb-no ostvariti opći cilj projekta, a to je promicanjezdravih stilova života s naglaskom na prevencijusredstava ovisnosti i to je poticaj za za zajednicuMondo Nuovo i partnere da i dalje nastave provoditiaktivnosti projekta s obzirom na korištenje sredstavaovisnosti među djecom i mladima koji su učenicisrednjih škola.

Pripremila: Ivana Buterin Gluić

Projekt: “Čuvaj svoje zdravlje”* Zajednica Mondo Nuovo aktivno sudjeluje uprojektima prevencije ovisnosti. Jedan od tihprojekata je ovdje predstavljen

Zajednica Mondo NuovoNunić bb, 22305 KistanjeTel: 022 - 785 8580 ; Fax: 022 - 785 8581Mob: 098 - 610 609 ; 099 - 599 7638

SAVJETOVALIŠTA:

ZADAR: Josipa Jovića 1, Tel/Fax: 023 - 311 623098 - 610 609 ; 099 - 599 7638

RIJEKA: Kresnikova 15, Tel: 098 - 610 609

ZAGREB: Maksimirska 12, župa Sv.JeronimaTel: 095 - 370 7250 ; 098 - 967 2229

BENKOVAC: Petra Zoranića 5A (prostorije Crvenog križa )Tel: 098 - 610 609 ; 099 599 7638