2006. godine. Lektoriran u brojevima 29, 30 i 31. ~ prolog

Janko Belaj: Zeiss. Napisano u zimi 2005./2006. Objavljeno u časopisu FotoMag, brojevi 29, 30 & 31. stranica 1

~ prolog ~

Ponedjeljak 19. prosinca 2005. Rano jutro u Münchenu. Magla. Stephan je glavinjao po stanu mamuran od jučerašnjeg tuluma. Nessica u šalici slomljene ručke je pomalo budila njegove kapke, a ubod oštre keramike mu je lagano dizao adrenalin. Kako li se samo blesavo nalijao i razbio najdražu šalicu. Bez veze. I još mora danas doista na posao. Zahvalio je sreći što barem ne mora biti u tvrtci prije 10 sati. Osvježit “siteove” za klijente može i od doma... Sjeo je za računalo, bilo mu je hladno pod desnim stopalom, ali nije mogao pronaći tu šlapu. Nema veze, rutinskih pola sata su pred njim, a onda tuš i gužva do tvrtke.

Ponedjeljak, 19. prosinca 2005. Duboka noć u Bostonu. Dosadna kiša je lijevala po staklima Ronaldove galerije. Bio je umoran, no zadovoljan slikama koje gotovo cijelu noć povećavao u foto klubu. Odlučio se za lagano pivo pred spavanje i još samo kratki pogled na forume i možda da si još jednom pogleda specifikacije Vario-Sonnara za svog Contaxa... “Millions of SLR photographers will soon discover a new dimension in photography”... Ma što li to sad Zeiss priprema? Sjetio se Ronald da je pred godinu dana išla kampanja za Ikon i nije imala tako “teške” najave... Milioni fotografa... na webu slika kratke poruke na komadiću papira na stolu... ah, možda će Zeiss napraviti kakvu dobru seriju filtera? Svejedno, njegov komplet Nikkorove optike ima dobre filtere matične tvrtke, a njega sad zanima samo Vario-Sonnar... “www.zeiss.com”, kliknuo je na “Camera/Cine Lenses”, pa na “Lens Names”... Što je to? Zašto je nikonov fotoaparat na Zeissovom webu? ... Desni klik mišem na “banner”, “Save Image to download folder”!

Dok je Ronald ubrzano tipkao “www.slr-photo-forum...” u Münchenu se Stephan vrpoljio na fotelji pred direktorovim stolom... Što li je sad? Zašto su ga odmah na vratima PR tvrtke u kojoj je radio pogledali sa sažaljenjem u očima? Dopalo bi mu se da Brigitta češće pokaže kakve emocije, ali ne danas. Ne ovakve. Ne s riječima “zašto ti je ugašen mobitel? Direktor te traži, odmah mu se javi!”... Vrtio je film u glavi - da je štogod preko vikenda pošlo krivo, ne bi ni jučer s mirom organizirao tulum, već bi, što-god-krivo-bilo, ispravljao grešku. Novi projekt za sportski stadion je još bio u povojima i njegov kôd je bio vidljiv isključivo na zatvorenom serveru, od starih klijenata ništa nije drastično mijenjao... hmm, one Zeissove slike..? Hm, kopkalo ga je još u podzemnoj da je trebao provjeriti ima li onaj set “bannera” kakav redoslijed prikazivanja? Pa valjda bi to istaknuli...

Trodjelni tekst o povijesti tvrtke Zeiss povodom izlaska njihovog objektiva za Nikonove SLR fotoaparate 2006. godine. Lektoriran i uređen tekst objavljen je u časopisu FotoMag, u brojevima 29, 30 i 31. Ovaj pdf složio je autor prijateljima 6 godina kasnije.


~ situacija ~

http://forum.site.one/?story_id=01024

Dec 18 2005, 19:43 CET, autor: Martin pazite ovo: “Millions of SLR photographers will soon discover a new dimension in photography”! što ce to biti?

Dec 18 2005, 19:52 CET, autor: Grego Sony SLR s Zeiss optikom?

Dec 18 2005, 20:16 CET, autor: Martin mozda zeiss optika za sve postojece SLR objektive?

Dec 18 2005 20:38 CET, autor: Anna a univerzalni digitalni back kojeg mozes postaviti na razne modele SLR-a? :-))

Dec 18 2005 21:11 CET, autor: Börick ili digitalna kazeta koju bi stavljali u bilo koji SLR? TO bi odusevilo doista milione korisnika...

Dec 18 2005 22:30 CET, autor: Frankie Mozda izmenjivi objektivi za kamera-telefon iz Nokie s Contax/Tashica bajonetom? ;-P)

Dec 18 2005 22:43 CET, autor: Börick heh, rangefinder sistem koji ide na SLR kameru i dozvoljava prikapcanje njihovog novog objektiva Carl Zeiss T* Vario-Hologon 1.5/10 ASPH :-P))

Dec 18 2005 23:05 CET, autor: Yonna Ako su dovoljno pametni, napravit ce Zeiss stakla za neki od Japanskih SLR-a. EOS bajonet ili Nikon F. Nesto drugo je cisto trosenje vremena, novaca i energije.

Dec 18 2005 23:39 CET, autor: Börick A mozda je Zeiss kupio Nikona, onda bi se sve Nikonove kamera zvale Zeiss-Nikon. Moglo bi biti... Izlaze s novim imenom Nikontax? :P

Dec 19 2005, 09:40 PM CET, autor: Ronald Slike su procurile: Nikon F bajonet!!!

Dec 19 2005, 09:47 PM CET, autor: Yonna Nikonasi pripazite - to bi moglo znaciti i da Nikon prestane proizvoditi manualne Nikkore i FM3A...

(Likovi i adrese ovog malog uvoda su izmišljeni, no smješteni u pravo vrijeme i sasvim mogući. Dijalozi na ovom imaginarnom forumu su stvarna predviđanja pokupljena sa širokih prostranstava Interneta. I da, kratko nakon Yonnina predviđanja Nikon je doista prekinuo proizvodnju manual fokus Nikkora...)

This issue of Camera Lens News is a very special one. It announces the launch of

ZF, a new Carl Zeiss lens range. For the first time Carl

Zeiss offers lenses which directly fit a world leading

35 mm SLR system, the one that, for half a century, has been the premier choice of demanding photographers, professionals and amateurs

alike, all over the world: Nikon F. Analogue and

digital!


~ d io pr v i ~ Zeiss do Conta xa ~{objavljeno u FotoMagu broj 29}

Većina današnje (usudio bih se reći “nestručne”) publike ime “Zeiss” veže uz objektive na fotografskim i viedo kamerama koje gotovo spadaju u “robu široke potrošnje”, da ne spomenemo pojavu Zeiss optike i na mobitelima. Ali “Zeiss” je zapravo velik konglomerat tvrtaka koje se bave raznim granama optike i vrlo precizne mehanike. Započela je svoje, danas 160 godišnje, postojanje 17. studenoga 1846. godine u Njemačkome gradu Jena kao radionica jednostavnih mikroskopa, mjernih instrumenata i ostalih preciznih optičkih i mehaničkih uređaja. Osnovao ju je Carl Friedrich Zeiss (rođen 11. rujna 1816. godine u Weimaru, umro 3. prosinca 1888. godine u Jeni) i prve godine rada isporučio 23 mikroskopa, poglavito svojim kolegama na sveučilištu Jeni na kojem je i sam studirao matematiku, fiziku, mineralogiju, optiku i antropologiju. Posao mu se širi, mikroskopi i ostali uređaji su mu sve poznatiji u istraživačkim krugovima, te godinu dana nakon osnivanja radionice seli u veće prostore i zapošljava prvog šegrta. Godine 1857. predstavlja prvi složeni mikroskop “Stand 1”, a 1861. godine biva nagrađen za “jedan od ponajboljih instrumenata načinjenih u Njemačkoj”. Nepunih 20 godina nakon otvaranja radionice, Zeiss zapošljava oko 200 radnika i isporučuje svoj tisućiti mikroskop.

Te nam brojke možda i ne bi značile mnogo kad ne bi smo doznali da su se u to vrijeme optički uređaji razvijali “metodom pokušaja i pogreške”. Tako se Zeiss trudio uvesti znanstvenu ideju i dizajn prije početka stvaranja optičkog uređaja te ustvrdio kako bi “jedina uloga ruke trebala biti precizno usklađivanje oblika i dimenzija elemenata zadanih ranijim proračunima”. U to se doba na sveučilištu u Jeni pojavio novi matematičar i fizičar, Ernst Abbe (rođen 23. siječnja 1840. godine, umro 14. siječnja 1905. godine) kojeg je Zeiss upoznao 1866. godine i te iste godine ga uzeo za svog partnera i postavio ga kao direktora razvoja u svojoj tvrtci. Već 3 godine poslije patentiraju i proizvode uređaj za osvjetljavanje uzoraka ispod mikroskopa koji je umnogočemu nadmišio dotadašnje tehnologije, no za pravi uzlet njihove trvtke im nedostaje još jedan važan element - staklo koje bi svojim karakteristikama doseglo kvalitetu koju je 30-tak godina ranije svojim proračunima zacrtao, mogli bi smo reći “predskazao”, bečki matematičar Josef Max Petzval.

Problem, ako ga se tako može nazvati, se počeo rješavati kad se Abbeu 1879. godine javio Otto Schott (rođen 17. prosinca 1851. godine, umro 27. kolovoza 1935. godine), sin proizvođača prozorskih stakala koji je studirao kemiju te doktorirao na Jenskom sveučilištu 1875. godine. Schott je optičke nedostatke (raznovrsne do tad nerješene aberacije) poznatih vrsta stakala rješavao dodavanjem raznih

jednostavni mikroskop

Carl Zeiss 1816.-1888.

Ernst Abbe 1840.-1905.

Otto Schott 1851.-1935.


sirovina u staklene smjese. Schott se pridružio Carl Zeissu i Ernst Abbeu te 1884. godine osnovao u Jeni vlastitu tvrtku za proizvodnju stakla (poznato vam je “jena” vatrostalno kuhinjsko posuđe?) te u suradnji sa Schottom osmislio i proizveo stotinjak novih vrsta stakala. Tako se još jedan “Zeissov” matematičar i optičar, dr. Paul Rudolph poslužio po prvi puta u optičkoj industriji kristalnim staklom, te na temelju Petzvalovih proračuna dizajnirao prvi Zeissov fotografski objektiv. Godine 1890. svijetlo dana su fotografske emulzije počele gledati kroz prvi apokromatski objektiv (prvi pravi anastigmat) kojeg je Rudolph sastavio kao dvostruki anastigmat čiji jedan element ima velik indeks loma, ali malu disperziju, a drugi element upravo suoprotne karakteristike - objektiv Protar je rješio astigmatizan i iskrivljenje linija (tako zvano “bačvanje”), a imao je dvostruku fotografsku ulogu. Sa širokim otvorom objektiva (f=1:9) služio je kao normalni objektiv, a s malim otvorom (f=1:19) kao širokokutni objektiv kojeg znalci i dan danas smještaju u skupinu najkvalitetnijih “širokokutnika”. Dr. Rudolph je šest godina potom načinio i prvi Zeissov “trajan” objektiv, dizajn kojeg se malo mijenjao i usavršavao do danas: Planar kojim su uz astigamtizam rješeni i problemi sferne aberacije, a donio je i veliku svijetlosnu moć. Zanimljivo je da je sam Zeissov Planar, iako jako često kopiran od drugih proizvođača, relativno dugo “čekao” na svoj trenutak prave popularnosti (donio mu ga j tek treći redizajn), a ponajviše zbog objektiva kojeg je Paul Rudolph tvrtki Zeiss dizajnirao 1902. godine. Riječ je o Tesaru, složenom triplet objektivu kojeg danas u svojoj paleti nudi gotovo svaki proizvođač objektiva, a koji je rješio gotovo sve vrste aberacija (kromatsku, sfernu, komu, astigmatizam, zakrivljenje i distorziju), donio visoku razlučivost i pojačani kontrast uz relativno jednostavan dizajn i male troškove prozivodnje. (Složeni tripleti su objektivi od 3 grupe elemenata u kojoj barem jednu grupu sačinjavaju dvije leće. Tesar se tako sastoji od 4 leće u 3 grupe.)

U našoj kronološkoj šetnji po Zeissovoj povijesti započinju skokovi — teško je držati se i suvisle i priče i kronološkog slijeda: otkrićima smo skočili u 1902. godinu, a nismo spomenuli da je malo pred smrt gospodina Zeissa njegova tvrtka imala 250 zaposlenika i isporučila svoj 10 tisućiti mikroskop. Kad bih sad dalje krenuo opisivati rad tvrtke Zeiss i popisivati ljude koji su ju vodili, njihova otkrića i poslovne (ne)uspijehe, lako bih popunio cijeli ovaj broj FOTOmaga, a jadni naš urednik bi, čekajući ovaj prilog, zbog sloma živaca mogao završiti u kakvoj zdravstvenoj ustanovi… Budući da mi to baš i nije želja, skratit ću priču i pokušat se dalje fokusirati na fotografima zanimljivim trenucima.

Još se jedno poslovno “pionirstvo” pripisuje Zeissovoj tvrtci, a bit će potrebno da bi se shvatili događaji neposredno nakon drugog svijetskog rata. “Fundacija” Zeiss, u vrijeme u kojoj smo kronologijom stali već vrlo respektabilan konglomerat znanja, zvanja i radionica s više od 1000 zaposlenika, je zamišljena kao nešto što bi hrvatskim jezikom najlakše opisali kao zaklada. Zeiss je već u 19.

Bausch & Lomb Zeiss Anastigmat Protar

Carl Zeiss Jena Protar 315mm Lens, f=1:7.2, 19. st.

Zeiss Ikon Minimal Palmos,1902. Tessar

1:4.5/120


stoljeću imao 8 satno radno vrijeme, neradne nedjelje, plaćene godišnje odmore, podjelu profita radnicima, te neku vrst zdravstvenog i mirovinskog osiguranja! Tako je cijela tvrtka, zajedno sa sestrinskom tvrtkom Schott, živjela kao velika i vrlo privlačna obitelj. Vodstvo tvrtke nije uspijelo samo zadobiti lojalnost svojih zaposlenih, već je zbog takvog renomea mogla prva birati mlade stručnjake s obližnjih sveučilišta.

Zeiss je u to vrijeme i dalje svoje poslovanje temeljio na medicinskim optičkim uređajima, no sve se više pažnje polagalo i astronomskim uređajima, teleskopima, dalekozorima, dvogledima, optičkim daljinomjerima, a svi su oni polako ostavljali i poneki patent koji će kasnije biti upotrebljen u nama zanimljivim fotografskim uređajima.

Abbe je još 1870. godine usavršio dizajn Porro prizme koja je potom još neko vrijeme čekala otkriće adekvatnog stakla. Godine 1901. Dr. Moritz Von Rohr je načinio prvu asferičnu leću, a 1917. godine Heinrich Erfle patentira širokokutno tražilo za dvoglede i teleskope.

Do početka 20. stoljeća, Zeissova tvrtka je započela i limitirano partnerstvo s američkom tvrtkom “Bausch and Lomb” iz Rochestera koja je dugo vremena licencno proizvodila optičke uređaje po Zeissovi patentima. Do početka prvog svijetskog rata “Carl Zeiss, Jena Optische Werkstaette” ima marketinške urede u Berlinu, Frankfurtu, Beču, Hamburgu i Londonu, te nekoliko u Sjedinjenim Američim državama. Osim “Bausch and Lomb-a”, za svoje potrebe proizvodnju Zeissovih objektiva licencno preuzimaju i Eastman Kodak, te Ross Ltd. iz Londona, a tvrtka Zeiss otvara svoje podružnice u još nekim Europskim zemljama, tako da danas nije neobično pronaći Zeissove uređaje s ugraviranim “Zeiss Petersburg” ili “Zeiss Nedinsco”.

Zahvaljujući već spomenutom otkriću Dr. Moritza Von Rohra, Zeiss 1909. godine patentira Punktal objektiv izuzetne čistoće slike sa strahovito reduciranim svim vrstama aberacija koji je svoju primjenu našao, između ostaloga i u teleskopu kojim je Clyde Tombaugh otkrio planet Pluton. S Dr. Max Wolfom s Heidelberškog observatorija tvrtka Zeiss razvija planetarij od 1913. godine, te ga 1922. godine patentira. Prvo javno prikazivanje “našeg svemira” je tako na Zeissovom planetariju izvedeno 21. listopada 1923. godine u Münchenu. Zanimljivost iz tog doba je i “Aoutomobilski odjel” u Zeiss koji je od 1911. godine proizvodio acetilenske farove s kristalnim staklom i srebrnim paraboličnim reflektorom, a električne farove od 1921. godine.

Vrijeme svijetske ekonomske recesije nije osobito teško pogodilo tvrtku Zeiss. Nisu nam poznati padovi osobnih primanja zaposlenika, znano je međutim da ih je bivalo sve više, a matičnoj tvrtki su u to doba pripojene i mnoge manje:

dr. Moritz von Rohr

promotivni letak Münchenskog planetarija


Ica iz Dresdena, dvije Goerz tvronice iz Berlina, Contessa Werke iz Stuttgarta, te Ernemann Werke iz Drezdena koja je prozivodila filmsku kameru za brzo znimanje i studiju pokreta. Tu je kameru dizajnirao Dr. Hans Lehmann 1913. godine s brzinom od 300 snimaka u sekundi, a kod Zeiss Ikona je prešla brzinu od 1000 snimaka u sekndi i nazvana “Zeitlupe” — “vremensko povećalo”.

Zeissov konglomerat, točnije pogon “Zeiss Ikon AG” smješten u Dresdenu godine 1926. započinje proizvodnju Zeissovih fotoaparata — prve su ugledale svijetlo dana “Box” kamere, a 1932. godine Carl Zeiss ulazi na tržište maloformatnih aparata s Contax fotoaparatom temeljenom na Leicinom standardu, ali s mnogo vlastitog dizajna i podosta spretnijih rješenja.

Zeiss Ikon Box Tengormodel 54, format 6x9cm na 120 filmu, znana i kao “aristokratksa box kamera”


~ d io drug i ~ Zeiss do SLRa ~{objavljeno u FotoMagu broj 30}

U prvome dijelu naše šetnje kroz Zeissovu priču obilazili smo sve njihove pogone i bilježili značajnija dostignuća na svim poljima kojima su se bavili, no godine koje slijede učinile su tvrtku Carl-Zeiss (uskoro dvije sličnoimene tvrtke) toliko velikom i toliko jakom da ćemo se u ovome dijelu šetnje zadržati u polju fotografske tehnike i tek povremeno spomenuti koja su otkrića u drugim segmentima pomagala nama zanimljivom području. Na koncu, naš je cilj (i smisao ovih napisa) upoznati tvrtku koja će “milijunima fotografa otkriti novu dimenziju u fotografiji”. (Zeissova reklamna kampanja s prelaska 2005. u 2006. godinu: “Millions of SLR photographers will soon discover a new dimension in photography”.)

Leipzig godine 1925. – proljetni sajam tehnike. Zeissova konkurencija, tvrtka “Ernst Leitz, Optische Werke” iz Wetzlara, predstavlja Leicu I (poznata i kao Leica A) – minijaturan fotografski aparat temeljen na filmskoj vrpci… Iako je ovaj izum razveselio mnoge fotografe širom svijeta, relativno si je malen broj njih na samom početku priuštio Leitzovu luksuznu igračku – riječ je bila o kompletno novome sustavu, uz kojega se trebalo pribaviti još štošta nove opreme. Širem krugu manje imućnih fotografa njihove su dotadašnje, ponešto velike kamere pružale veću sigurnost u kvalitetan konačni rezultat. Zeissovi su se aparati dobro prodavali, njihov Ermanox je i dalje imao veliku svjetlosnu prednost nad Leicom. Iako teži i sporiji za rad, imao je objektiv otvora f=1:1,5 dok se Leica isporučivala s objektivom otvora 1:3,5. Stoga i ne čudi da se tada najjača optička tvrtka u svijetu nije trudila zasjesti na tržiše “minijaturnih” foto-aparata. No, idućih je godina Leicin sustav poboljšavan, te je godine 1932. tvrtka Leitz predstavila Leicu II (znanu još i kao Leica D) – prvi pravi 35mm sustav. Leica je dobila izmjenjive objektive, ugrađen je daljinomjer i poboljšan zatvarač, sada s brzinama od 1/20 do 1/500 sekunde. Leica je prodana u neočekivanih 57 tisuća primjeraka i u Zeiss-Ikonu su očito uvidjeli da je doista otvoreno novo tržište, pa su promptno reagirali. Budući da je Zeiss svoje foto-aparate predstavio već iste godine, vjerojatno je dizajniranje Contaxa, kako je nazvan njihov odgovor na Leicu, započelo ipak nekoliko godina ranije.

Contax je svojom pojavom morao šokirati Leitzove inženjere – bio je superioran u gotovo svakome pogledu. Neznato veći, dobro je “ležao” u ruci, a pritom nije bio glomazan i težak. Imao je ugrađen daljinomjer s bazom od 10 cm naspram Leicinih 5 cm, što ga je činilo preciznijim; u tražilu je imao i dodan okvir za uskokutni objektiv, a isti su “prozorčić” rabili tražilo i daljinomjer, nasuprot

Contax I i 50/2 Sonnar

Leica I(A) i 50/3.5 Elmar


Leicinim dvama “prozorčićima” od kojih je svaki imao svoju ulogu. Da bi se promijenio film, na Contaxu su se otvarala leđa – bilo je to brže i jednostavnije od skidanja dna foto-aparata na Leici. Leicini su se objektivi postavljali na kućište s 39mm navojem, a Contax je imao temeljno jednostavniji i brži bajunetni sustav. I objektivi su posebna priča: Leitz je nudio 35mm f=1:3,5 Elmar, 50mm f=1:3,5 Elmar, 50mm f=1:2,5 Hektor, 73mm f=1:1,9 Hektor, 90mm f=1:4 Elmar, 105mm f=1:6,3 M.Elmar i 135mm f=1:4,5 Elmar. Contax je u početnoj ponudi imao 40mm f=1:2 Biotar, 50mm f=1:1,5 Sonnar, 50mm f=1:2 Sonnar, 50mm f=1:2,8 Tessar, 50mm f=1:5,3 Tessar, 85mm f=1:4 Triotar i 135mm f=1:4 Elmar. Iduće godine paleta je proširena objektivima 28mm f=1:8 Tessar, 85mm f=1:2 Sonnar i 180mm f=1:6,3 Tele-Tessar K, dok je Leica dobila samo 50mm f=1:2 Summar. I brzinom zatvarača Contax je bio u prednosti – njegova se brizna kretala od 1/25 do 1/1000 sekunde. Osim svega navedenoga, Contax se moglo proširiti dodatkom za plan filmove pri čemu se moglo izoštravati i na mutnome staklu, imao je spretniji izbornik zatvarača (za razliku od Leicina dva: jedan za sporija i drugi za brža vremena okidanja) i bolje balansiran navoj za stativ.

Sve u svemu, Contax I bio je pravi hit na tržištu – kompletniji sustav cijenom navodno tek nešto skuplji od Leice (pišem “navodno” jer sam pronašao samo takav podatak bez pravih navođenja ondašnjih cijena). Jedini mogući nedostatak kojega sam u svoj sili hvalospjeva o Contaxu mogao naći jest nepouzdan zatvarač, što ga spominje tek nekolicina kolekcionara a ne povjesničara, pa taj podatak prihvaćam s rezervom jer nije sasvim jasno odnosi li se to na danas očuvane ili prije 80 godina kupovane foto-aparate.

Već tada – godine 1933. – otkrivamo što je to što i danas Zeissovu opktiku čini predmetom snova većine fotografa: “Sharpest super speed lenses”, “Probably the sharpest Lenses overall”, “Superior contrast ever seen” samo su neki od opće prihvaćenih opisa Zeissove optike. …A u Zeissu još nisu pokazali svoje T* premaze!

Taj se trenutak dogodio 1. studenoga 1935. godine: Alexander Smakula, jedan od Zeissovih istraživača, predstavio je i patentirao antireflektivni (T = Transparenz) premaz. Novi je premaz našao svoju primjenu u gotovo svim Zeissovim optičkim uređajima, a poglavito u dalekozorima, teleskopima i kasnije fotografskim objektivima jer je podizao svjetlosnu propusnost za gotovo 80 % u odnosu na nepremazane leće. Koliko je to bitan i za ono vrijeme snažan trenutak u razvoju optike, lako će ilustrirati podatak da je idući veći napredak Zeiss Oberkochen učinio tek 1990. godine patentirajući novi T* premaz koji je podigao svjetlosnu propusnot na 90 % u odnosu na nepremazne leće. Valja napomenuti da je tehnika premaza držana vojnom tajnom do konca II. svjetskoga rata, a da su prvi fotografski objektivi dobili t. zv. “T-coating” tek 1943. godine.

Contax I i 135mm Sonnar


Iste je te godine (1935.) tržištu ponuđen možda najsofisticiraniji foto-aparat prve polovice 20. stoljeća – danas malo poznati 35mm Contaflex TLR. Imao je ugrađeni svjetlomjer i izmjenjive objektive, metalni zavjesni zatvarač okomite šetnje, adapter za plan filmove, adapter za mikroskop i posebna sjenila za objektive koja su se prikopčavala na samo kućište foto-aparata. Objektivi su bili veliki i većinom svijetli: 35mm f=1:4,5 Orthometar, 35mm f=1:2,8 Biogon, 50mm f=1:2,8 Tessar, 50mm f=1:2 Sonnar, 50mm f=1:1,5 Sonnar, 85mm f=1:4 Triotar, 85mm f=1:2 Sonnar, 135mm f=1:4 Sonnar. Zrcalno je tražilo bilo veliko i vrlo svijetlo za tadašnje pojmove, a sliku je davao 80mm objektiv (nazvan jednostavno Sucher-Objektiv) otvora 1:2,8 istoga vidnoga kuta kao i normalan 50mm objektiv. U tražilu su bili iscrtani kadrovi za 85 i 135mm objektive, a za širokokutnike se koristilo dodano tražilo, što je i danas praksa kod većine tzv. “rangefindera”. No, taj je foto-aparat možda i najsjajniji primjer kako inženjeri ne bi trebali dizajnirati proizvod. Contaflex TLR možemo jednostavno opisati kao nespretnu i nezgrapnu izložbu tehničkih postignuća – za snimanje je bio težak (kilogram i pol bez objektiva), vrlo preciznog ali nespretna bajunet-sustava. Sucher-Objektiv je imao vrlo plitku dubinsku oštrinu, a – unatoč velikom tražilu – za iole preciznije izoštravanje bila je obvezna uporaba ugrađenoga povećala. Snimanje pak u vertikalnome formatu bila je posebna muka: trebalo je dodatno Albanda tražilo (danas znano kao “sportsko tražilo”) ili je u foto-aparat gledati “sa strane”, pri čemu su komande “sjele” na potpuno neuobičajena mjesta. Uza sve nabrojeno, bio je i izrazito skup.

Već se iduće godine tržišna borba između Zeissa i Leitza zakuhavala, potonji je tržištu predstavio Leicu IIIa – u mnogo čemu poboljšani model s brzinom zatvarača dignutom na Contaxovu 1/1000 sekunde. Contaxov su odgovor bili modeli II i III s kromiranim kućištima otpornijima na ogrebotine (Leica je to imala već 1933. godine), s gumbom za namatanje na vrhu kućišta kao što je imala i Leica… Činilo bi se da je Contax “lovio” Leicu u igri u kojoj je dotad ipak bio jači, no Zeissovo je novo tražilo bilo još veće i svjetlije, aparati su dobili samookidače na prednjoj strani (što Leica nije uspjela kvalitetno izvesti do 1954. godine), a najvišu brzinu zatvarača podigli su na 1/1250 sekunde. Proširili su i ponudu objektiva s 35mm f=1:2,8 Biogonom, fantastičnim 180mm f=1:2,8 Olympia Sonnarom, 300mm f=1:8 Tele-Tessarom K i 500mm f=1:8 Fernobjektivom. Leica je svoju ponudu proširila s 28mm f=1:6,3 Hektorom, 50mm f=1:1,5 Xenonom, posebnim varijabilnim soft-fokus objektivom 90mm f=1:2,2 Thambar, 200mm f=1:4 Telytom i 400mm f=1:5 Telytom, dok je 135mm Elmar otvora 1:4,5 zamijenjen optički unaprijeđenim 135mm f=1:4,5 Hektorom.

Contaflex TLR (1935.(

35/2.8 Biogon, 85/2 Sonnar, 50/1.5 Sonnar, 50/2 Sonnar.

300mm Tele-Tessar f=1:8 i Contax I,


Osnovna i najuočljivija razlika između Contaxa II i Contaxa III je selenski svjetlomjer smješten na vrh kućišta modela III. Selenska je ćelija imala metaln poklopac kad se nije rabio svjetlomjer, a gumb za povratno premotavanje bio je izdignut za lakše rukovanje, te je na njega stao i kalkulator ekspozicije.

Približavanjem II. svjetskoga rata i Ernst Leitz i Carl Zeiss svoje su proizvodnje prilagođavali potrebama nacističkoga režima i njemačkim vojnim planovima. Leica je izabrana kao glavni foto-aparat njemačke vojske; Zeiss je tu vojsku opskrbljivao dalekozorima, ciljnicima i sličnim optičkim uređajima, a foto-aparati Contax s oznakom “M” (Marine) bijahu namijenjeni njemačkoj mornarici.

Kraj II. svjetskog rata bio je i kraj proizvodnje ovih dvaju foto-aparata, jer je Zeissov glavni pogon u Jeni potpao u Rusku zonu te je kao ratna odšteta prebačen u Kijev, gdje je poslužio za proizvodnju foto-aparata i objektiva Kiev. Zajedno s opremom, u Kijev su odvedeni i neki tehničari koji su vodili prve godine proizvodnje “ruskoga Contaxa”, što na koncu i nije urodilo savršenim plodovima. Originalni nacrti za Contax II i III izgubljeni su u požarima nakon bombardiranja, te su se u Zeissu odlučili za redizajn svojih modela umjesto da uzaludno pokušaju obnoviti proizvodnju starih.

No, da još malo virnemo što su u Zeissu stvarali prije tih nemilih vremena… Nedugo nakon objave Contaxa II i III, na temelju njihova kućišta, inženjeri i dizajneri su 1936. ili 1937. godine počeli stvarati ultimativni 35mm aparat – prvi jednooki zrcalni foto-aparat (SLR). U Contax II dodano je zrcalo, no slika u tražilu bila je veoma mračna pa je dodana prihvatna leća. Budući da je slika u tražilu i dalje bila tamna, dodane su fresnelova leća i pentaprizma koja je okretala sliku na pravu stranu. Nije poznato koliko je prototipova načinjeno, a svi načinjeni uzorci uništeni su u ratu koji je slijedio. Dizajn budućeg aparata zaustavljen je u vrlo ranoj fazi: već koncem 1937. ili 1938. godine Zeissova je tvornica u Dresdenu pod utjecajem nacističke vlasti zapostavila razvoj i proizvodnju civilnih uređaja te preusmjerila proizvodnju u vojne svrhe.

Poznato je da je su, kao i gotovo svi njemački industrijalci u drugoj polovici 30-tih godina 20. stoljeća, i vodstva tvrtki Carl Zeissova konglomerata podržavala Hitlerovu Nacional-socijalističku stranku, a nama je u ovome trenu apsolutno svejedno iz kojega su to razloga činili – iz straha, iz simpatija, domoljublja ili iz financijske koristi. Zanimljivije je se sjetiti se teksta u prošlome broju FOTOmaga u kojem smo spomnjiali tvrtkinu brigu za svoje radnike. Tako su zabilježeni i pojedinačni, ali česti slučajevi izvlačenja radnika iz zatvora (konc-logora?), međusobno štićenje i zataškavanje pred režimskim ljudima i možebitnim policijskim špijunima.

Contax II (i Sonnar 50/1:2)

Contax III (i Sonnar 50/1:2)


Tvrtka odnosno njezina postrojenja u ratnim su sukobima, poglavito u savezničkim bombardiranjima, relativno dobro prošli. Dok je središte Stuttgarta pretrpijelo velike štete u bombardiranjima tijekom 1944. godine, Zeiss Ikonova tvronica Contessa tek je sporadično oštećena. Grad Jena bio je višekratno bombardiran, neke su zgrade Zeissovih i Schottovih postrojenja u potpunosti nestale, no većina nije teže nastradala. Kad je 80. divizija američke vojske 13. travnja 1945. godine stigla u Jenu, izvješteno je da Zeissova tvornica ima “iznenađujuće malu efektivnu štetu” od savezničkih bombardiranja. Dogovorom u Jalti, Njemačka je podjeljena u 4 zone, a – osim tvornice Contessa u Stuttgartu, koja je bila u Francuskoj zoni (ali pod američkom upravom) – sve su ostale bile u Ruskoj (Jena, Berlin i Dresden). Stoga su američke okupacijske snage u nekoliko dana poslije dogovora u Jalti prenijele većinu dokumentacije, poglavito iz centrale u Jeni, u novu upravu u Stuttgartu.

Paralelno s izvlačenjem dokumentacije, američke su snage dale članovima Zeissove uprave, vodećim inženjerima, tehničarima i istaživačima “ponudu koja se nije mogla odbiti” – dio njih prihvatio ju je dobrovoljno, a dio ih je pod prisliom i u nadasve kratkom roku evakuiran iz onoga što će kasnije postati tzv. Istočnom Njemačkom. Gotovo dvije stotine ljudi i njihovih obitelji preseljeno je vojnim kamionima u Stuttgart s tek ponekim kovčegom osobnih stvari. Znano je da je 65-godišnja gospođa Bauersfeld (supruga prof. dr. ing. Walthera Bauersfelda, glavnoga dizajnera Zeissovih planetarija) jedina dobila dopuštenje sa sobom ponijeti i stolac za ljuljanje, da bi joj vožnja u kamionu bila ugodnija.

Kratko nakon toga prisilnog, no, vjerujemo, i osobama i Zeissu dobrodošlog egzodusa, ruske su snage zaposjele Jenu i Dresden, te počele s izvlačenjem opreme u Kijev. Dijelom zbog ruske želje za osvetom, a dijelom zbog straha od mogućih sukoba sa zapadnim “saveznicima”, u godinu dana preneseno je 98 % tvorničkih uređaja, opreme, zalihe stakla i metalnih dijelova u branjivije područje Sovjetskoga saveza. Tvornica Contaxa u Dresdenu (privremeno?) je zatvorena, dio radnika i preostaloga vodstva odveden u Kijev, a na zapdnoj je strani Contessina tvornica već nekoliko tjedana nakon završetka rata nastavila proizvodnju Ikonta i aparata Nettar.

Nekoliko mjeseci potom utemeljena je u Heidenheimu zaklada “Zeiss Stiftung von Jena” s tvornicom “Opton-Optische Werstätte Oberkochen GmbH” u Oberkochenu pored Stuttgata. Nanovo utemeljena korporacija bila je vlasnikom grupe “Carl Zeiss” u Oberkochenu, “Schott Glaswerke” u Mainzu, pogona u Wetlzaru, Göttingenu i Aalenu. Do 3. ožujka 1948. godine formalizirano je preseljenje uprave iz Dresdena u Stuttgart, a do 1951. godine prostori tvornice “Zeiss Ikon” u Stuttgartu udvostručeni su, kako bi prihvatili svu upravu i dio produkcije.

Zeiss Ikon Nettar 515

Zeissovi pogoni u Jeni 1945.


U istočnome dijelu Njemačke početkom lipnja 1948. godine reorganizirana je originalna tvornica u Jeni, službeno nazvana “V.E.B Carl Zeiss Jena” (tvrtka u narodnom vlasništvu). Ubrzo je ponovno pokrenuta proizvodnja mikroskopa, mjernih instrumenata, astronomskih teleskopa, fotografskih objektiva i vojne optike.

Već iduće godine tvrtka “V.E.B Carl Zeiss Jena” predstavila je “Contax S”. Prvi SLR ugledao je svjetlo dana i to iz istočnoga bloka! I ni manje ni više nego iz ugasle tvornice u Dresdenu! Koliko god sam istraživao po literaturi, nisam uspio odgonetnuti tu diskrepanciju – kako se zatvorena tvornica pojavila pod imenom “MECHANIK Zeiss Ikon VEB Dresden”, tko je u njoj radio i odakle su se sada stvorili strojevi sposobni proizvesti prvi SLR. Temeljen je na idejama, ali ne i na nacrtima predratnoga prototipa. Zna se da su mu tvorci Wilhelm Winzenburg i Walter Henning. U isto je vrijeme u Italiji predstavljen malopoznati foto-aparat “Rectaflex”. Drveni prototip bio je pokazan već godinu dana ranije na Milanskom sajmu, no s produkcijskim se modelom čekalo kvalitetnu prizmu, te je stoga za Contaxom S ipak kasnio godinu dana.

U vrijeme kad je nastao Contax S nastojalo se da se dvije strane bivše tvrtke zadrže kao jedna – nade u to polagane su sve do 1952. godine kad je komunistički režim u istočnoj Njemačkoj definitivno preuzeo vodstvo nad industrijom, spuštajući marketinške i tehničke stručnjake u drugi plan, a izdižući u prvi, nama danas upitne, političke ciljeve. Dotad su obje strane razmjenjivale ideje i planove pomažući jedna drugoj da što lakše prebrode prvo poslijeratno razdoblje.

Contax S bio je revolucionarni foto-aparat već i zbog činjenice što je bio prvi zrcalnorefleksni 35mm foto-aparat s pentaprizmom za korekciju slike. Samo kućište novoga Contaxa, njegove komande i satna mehanika zatvarača vrlo su se malo razlikovali od prijašnjih modela, a najvidljivija novotarija bilo je napuštanje bajunet priključka za objektive i uvođenje navoja 42x1mm, koji je danas poznat kao “Pentax navoj”. Druga značajna razlika u nizu dotadašnjih Contaxa jest napuštanje metalnoga vertikalnog zatvarača i uvođenje vodoravno putujućega platnenoga zatvarča. U Zeissu dotad takav nisu rabili jer je postojala opasnost da platno jednostavno sagori i propusti svjetlo na filmsku emulziju. Dodatkom zrcala koje je sprječavalo svjetlu put do zatvarača ta je bojazan nestala, a platneni horizontalni zatvarač bio je i manjih dimenzija, što je omogućilo nastanak kompaktnijega kućišta. Sinkronizacija s bljeskalicom bila je originalno i vrlo napredno rješenje – povezana s dvostrukim mehanizmom zatvarača (do kojega je fotograf, dakako, dolazio preko jednoga jedinoga gumba) automatski je prebacivala sinkorizaciju s dužih (“X synchro” za 1 sekundu do 1/20 sekunde) na kraća vremena ekspozicije (“M synchro”).

Brošura iz 1998.: “40 godina u rukama naroda”

Rectaflex, Italija

Contax S, NR Njemačka


Aparat je originalno isporučivan s objektivom “Carl Zeiss Jena 5.8 cm f=1:2 Biotar” koji je proizvođen u tri inačice, a vrlo je brzo ponuđen i velik izbor objektiva s novim navojem renomiranih tvrtki – Schneider Kreuznach, Albert Schacht, Steinheil München, Angénieux, Meyer-Optik, Enna München, Isco Göttingen… Stoga ne čudi što su dodatni objektivi iz tvornice stizali vrlo polako – 1952. godine tržištu su ponuđeni 35mm f=1:3,5 Flektogon, 58mm f=1:1,9 Primoplan, 50mm f=1:3,5 Tessar, 50mm f=1:3,5 Primotar, te godinu kasnije 50mm Tessar s otvorom objektiva 1 : 2,8 u inačicama s i bez T premaza. Poznato je da je tvrtka V.E.B Carl Zeiss Jena proizvodila u to doba i Sonnare, no ne znam koje modele i je li ih bilo s navojem 42mm.

Čini se da je Zapadna Njemačka u to doba bila u težem položaju, barem ako je suditi po produkciji foto-aparata. Leitz je u Wetzlaru bio pošteđen bombardiranja i kao relativno mala tvrtka u vrlo kratkome se roku vratio punoj proizvodnji. Zeiss je, s druge strane, bio gigantski konglomerat, čija se proizvodnja temeljila na optičkim uređajima, a sirovine i tvornica ostale su u istočnome bloku. Osim toga, velika prednost Zeissovih patenata istopila se, jer su patentna prava poništena kao ratna odšteta cijelome svijetu. Među prvima su to iskoristile dvije japanske tvornice, te na temelju poglavito Zeissovih i Leitzovih patenata proizvele svoje modele. Riječ je, dakako, o Nikonu i Canonu.

“Carl Zeiss Stiftung” se na pravo tržište 35mm foto-aparata vraća tek 1950. godine s redizajniranim modelom Contaxa, koji je nazvan jednostavno “Contax IIa” i prvi je nosio logotip “Zeiss Ikon Stuttgart”. Contax IIa bio je nešto manji i lakši od modela II, a nije izgubio ništa od svojih funkcionalnosti. Zatvarač je temeljito redizajniran te je postao lakši (rabio se aluminij umjesto mjedi) i precizniji. Jedini mu je nedostatak bila povećana debljina, zbog koje se na novim modelima nije mogao rabiti predratni model 35mm f=1:2,8 Biogona koji je bio toliko dubok da mu je novi zatvarač grebao stražnju leću. Godinu dana kasnije predstavljen je model IIIa, u svemu identičan modelu IIa, osim što je novi dobio selenski svjetlomjer na vrhu kućišta. Novih objektiva nije bilo u to doba, 21mm f=1:4,5 Biogon pojavio se tek godine 1953., no ipak ranije od konkurencije (Leitz je predstavio 21mm objektiv godine 1958., a Nikon godine 1959.).

U vrijeme dok se zapadnonjemački Zeiss mučio s konstrukcijama nekoga novog vrhunskog modela i s nedostatkom repromaterijala, u istočnojemačkom su se Zeissu mogli i “igrati” s proizvodima nevezanim uz optičke instrumente. Tako su iz pogona u Jeni izašla četiri minijaturne inačice dvotaktniih diesel motora “Aktivist” namijenjenih hobističkim graditeljima modela automobila, brodova i aviona…

Nikon 1 / Contax IIa

Canon 11 / Leica IIIc


I dok je tvrtka “V.E.B Carl Zeiss Jena”, zbog političkih događaja moramo reći začudo, vrlo uspješno prodavala svoj Contax S širom svijeta (pogledajte za ilustraciju reklamu za američko tržište), tvrtka “Carl Zeiss Stiftung” uobličila je svoj prvi jednooki zrcalni foto-aparat – jednostavan i skromnijem fotografu pristupačan Contaflex. Prvi se model pojavio 1953. godine i doživio velik tržišni uspjeh – očito je da je tada siromašna Europa bila gladna precizne, a pristupačne tehnike. Contaflex I imao je centralni zatvarač s fiksnim Tessar objektivom 45mm f=1:2,8. Godinu potom Zeiss Ikon je Contaflex I nadogradio sa selenskim svjetlomjerom i predstavio model Contaflex II.

Sve ovo vrijeme Zeiss Ikon je razvijao svoju novu “perjanicu” koja će se na tržištu pojaviti istovremeno s legendarnim Nikonom F: 1958. godine dolazi “Zeiss Ikon Contarex”.

(U idućem ćemo nastavku ove sage otkriti i odakle dolazi Pentax, te pokušati s Zeissom poletjeti u svemir…)

Oglas za Contax S:Popular Photography, rujan 1950.

Oglas za Contax S:Popular Photography, svibanj 1951.


~ d io t reći ~ (Zeiss do danas) ~{objavljeno u FotoMagu broj 31}

U potrazi za fotoaparatom koji bi Contaxu vratio inovatorsku i, naravno, tržišnu poziciju, vodstvo tvrtke Carl Zeiss iz Oberkochena je 50tih godina 20. stoljeća odriješilo ruke inžinjerima i dizajnerima s naputkom da stvore jednooki zrclani 35mm fotoaparat bez ograničenja u težini i cijeni. Rezultat se na tržištu pojavio s imenom “Contarex” 1958. godine i vrlo brzo dobio nadimak upravo “jednookog” čudivšta: “Kiklop” u Europi i “Bullseye” u Americi. Unatoč relativno ružnu izgledu zbog velike selenske ćelije iznad objektiva i povećoj težini samoga fotoaparata (910 grama bez objektiva, 1350 grama s normalnim objektivom Planar 50mm f=1:2), riječ je bila o jednom od najkompleksnijih i u to doba najsavršenijih fotoaparata. Naravno, zbog svega što je nudio i od čega je bio načinjen (1100 djelova s tolerancijom završne obrade od 0,001mm) bio je i izuzetno skup. Contarex je fotografima po prvi puta donio spregnuti svjetlomjer (sitna poluga je prenosila vrijednost otvora objektiva na iris unutar svjetlomjera), iglu svjetlomjera u tražilu, trenutni povrat zrcala i vrlo zanimljivo rješenje za izmjenjiva leđa fotoaparata kojima se moglo paralelno snimati na jednom fotoaparatu na različitim filmovima.

Na Zeissovu žalost, Contarexova tehnička premoć nije dugo trajala — godinu dana potom, 1959. godine, Nikon je predstavio fotoaparat većih mogućnosti i niže cijene. Nikon F je, kao i Contarex, imao gotovo sve djelove izmjenjive (tražila, mutna stakla, leđa, motore i, naravno, objektive), no nudio je veći izbor (i nižu cijenu), imao je 100% slike u tražilu i mogućnost zaključavanja zrcala protiv trešnje aparata i, na koncu, TTL mjerenje svjetla! Zeiss je od 1959. do 1966. godine proizveo oko 32000 primjeraka početnoga modela Contarexa, te od 1960. do 1966. godine još 3000 kućišta modela Special, jednostavnijega dizajna bez svjetlomjera.

Kao njihov nasljednik pojavio se godine 1966. poprilično izmjenjeni model Contarex Professional, no bez ikakva svjetlomjera koji je tada već postajao standard u profesionalnoj, pogotovo novinarskoj uporabi. Ta inačica Contarexa nije bila duga vijeka — nakon proizvedenih samo 1500 kućišta, 1967. godine tržištu se predstavlja idući model Contarexa. Contarex Super su u Zeissu vjerojatno počeli dizajnirati još 1964. godine, te je za predpostaviti da mu je prethodnik pušten u prodaju tek toliko da pokuša “zakrpati” rupu koju je Zeissu načinila japanska konkurencija. Novi Contarex nije imao nekih revolucionarnih rješenja na koja smo dosada kod Zeissa bili navikli, no bio je logičan slijed u razvoju njihovih SLR-ova. Sam aparat bio je spreman za predstavljanje još 1966. godine, no tada se pojavila malena CdS ćelija za svjetlomjere, te su u Zeissu odgodili novi

Contarex “Kiklop”, 1958.

Nikon F

Contarex S


model dok nisu promijenili kućište tako da je moglo dobiti TTL mjerenje svjetla i bateriju za pogon svjetlomjera. U proizvodnji je ostao sve do 1975. godine, kada su u Zeissu zaustavili proizvodnju fotoaparata.

Nedugo nakon pojave Contarexa Super, Zeiss je tržištu predstavio i Contarex Super Electronic, u nekim detaljima ponovno fotoaparat s revolucionarnim rješenjima. Temeljen na dizajnu modela Super, Electronic je bio prvi SLR fotoaparat s električno kontrolitanim zatvaračem koji nije samo donio preciznost u vremenima ekspozicije (od 1/1000 do 8 sekundi), već se uz vanjski Telesensor pretvarao u aparat s automatikom na prioritetu blende. Telesensor nije bio zamišljen za snimanje iz ruke, iako su ga mnogi fotografi upravo tako koristili, već za daljinsko upravljanje. Uz spomenuti dodatak na Conterex SE moglo se priključiti Shutter speed indicator, električni motor brzine 2 slike u sekundi (jedini što ga je Zeiss iz Oberkochena ikada napravio), te ručni ili tele (daljinski) timer i okidač. Uza sve to, Zeiss je načinio i leđa s magazinima za 450 snimaka na jednome filmu. Prvi modeli, proizvođeni do proljeća 1970. godine, imali su napajanje za zatvarač i svjetlomjer iz samo jedne baterije, što se pokazalo kao pogreška u konstrukciji, te je načinjen novi model s dvjema baterijama, a u prodaju je pušten bez posebnih najava i oznaka na kućištu. Poslijednjih stotinjak modela načinjeno je godine 1975., a posebno su zanimljivi kolekcionarima jer ne nose tvorničin “Zeiss Ikon” logotip, već im je na kučištima ugravirano “Carl Zeiss” — ime čelne tvrtke.

Naravno, priča o Zeissovu Contarexu ne bi bila kompletna kada bismo ispustili pregršt objektiva, zbog kojih na koncu konca i šećemo kroz Zeissovu povijest. U samome je startu za Contarex Zeiss ponudio 5 objektiva: 21mm f=1:4,5 Biogon, 35mm f=1:4 Distagon, 50mm f=1:2 Planar, 85mm f=1:2 Sonnar i 135mm f=1:4 Sonnar, da bi im se godine 1959. pridružio i 250mm f=1:4 Sonnar, a 1960. jeftiniji normalni objektiv 50mm f=1:2,8 Tessar i godinu potom “normalac” jake svjetlosne moći 55mm f=1:1,4 Planar. Objektiv Biogon žarišne duljine 21mm je zapravo preuzet s Contax sustava s optičkim tražilom, nije bio retrofokus dizajna te se za rad s njime trebalo podići zrcalo i kadrirati s dodatnim tražilom. U Zeissovoj se ponudi objektiva za Contarex može uočiti nekoliko neuobičajenih “rupa” — tako, primjerice, nisu nikada načinili širokokutni objektiv koji bi zasjeo između 25 i 35 mm (ostali proizvođači mahom nude 28mm objektive za popunu raspona), a nisu se ni trudili načiniti u svim inačicama objektive sa “srednjim” maksimalnim otvorom objektiva. Tako je do konca produkcije osnovni širokokutnik (35mm Distagon) bio u ponudi s otvorima 1:2 i 1:4, ali bez inačice 1:2,8. Neki se kroničari čude tim pojavama, no gledajući Contarex kao ultimativni SLR sustav, meni se danas čini normalnim da je Zeiss nudio i gotovo

Contarex SE s motorom i magazinima za 450 snimaka

Contarex SE sistem


isključivo samo objektive vrhunskih performansi. Nove su se inačice pojavljivale ili da bi popunile niz žarišnih dužina, ili stoga što su donosile optičke novine (širi otvor objektiva, bolji lom svjetla, manju težinu sustava).

Novi su se objektivi pojavljivali neovisno o modelima fotoaparata, a prva veća serija pojavila se godine 1963.: 25mm f=1:2,8 Distagon, 50mm f=1:4 S-Planar — makro objektiv koji je izoštravao na udaljenosti od 24 do 60cm, a umjesto metričke skale imao je označene omjere reprodukcije. Dotadanji najjači teleobjektiv s pužnim navojem za izoštravanje iste je godine zamjenio 250mm f=1:4 Olympia Sonnar s posebnim velikim gumbom za izoštravanje smještenim s desne strane objektiva i dodanim držačem na donjoj strani, koji se mogao maknuti da bi se objektiv učvrstio na tronožac. Niz objektiva te su godine dopunila dva katadioptrička objektiva (zrclani teleobjektivi) poprilično jakih otvora: 500mm f=1:4,5 Mirotar i 1000mm f=1:5,6 Mirotar.

Do posljednjega objektiva za Contarex, svjetlosno jakoga 85mm f=1:1,4 Planara čiji dizajn i dan danas plijeni pažnju velikoga broja fotografa, a proizvedena godine 1974., Zeiss je tržištu ponudio još 5 širokokutnih objektiva i 3 uskokutnika, te dva zoom objektiva (85-250mm f=1:4 Vario Sonnar godine 1970. i po mnogima prekrasan 40-120mm f=1:2,8 Vario Sonnar godine 1971.). Kao zanimljivost može se istaknuti 15mm f=1:3,5 Distagon dizajniran godine 1972. koji nije nikada stigao na tržište pod Zeissovim imenom (Zeissova proizvodnja fotoaparata je ugašena godine 1975.). Kasnije, kad je vodstvo Zeissa tražilo partnera za dizajniranje novoga fotoaparata, bilo je dopušteno tvrtki Asahi Pentax da proizvodi taj objektiv za Pentax K bajunet. Nije znano koliko je primjeraka proizvedeno do neuspjela završetka pregovora i gašenja proizvodnje, a ovaj se objektiv danas proizvodi za Contax SLR liniju u pogonima tvrtke Kyocera. Zanimljiv je i objektiv 35mm f=1:4 Schneider PA-Curtagon… Vjerojatno ste uočili ime Zeissova optičkog konkurenta, tvrtke Schneider Kreuznach? Riječ je o objektivu za korekciju perspektive koji se na tržištu pojavio godine 1967., upakiran u Zeissov plastični mijeh i Schneider Kreuznach Optik plavu kutiju.

U vrijeme ponovna procvata proizvodnje fotoaparata u zapadno-njemačkome Carl Zeissu, grupacija Carl Zeiss Jena iz Istočne Njemačke mjenjala je imena svojih tvornica i proizvoda, ponajviše zbog učestalih sudskih tužbi s tvrtkom iz Oberkochena o pravima za korištenje imena i logotipa širom svijeta. Prema izvorima bliskima Europi i samoj Njemačkoj, VEB Zeiss Jena imala je dva imena na raspolaganju, oba derivati iz pojma “pentaprizma” i imena Contax. Jedno su zadržali za sebe, a drugo prodali. Riječ je o imenima Pentacon (PENTAprizma + CONtax) i Pentax (PENTAprizma + coNTAX). Zanimljivo je da se o potonjem slaže većina američkih, gotovo svi europski i poneki azijski izvori, osim samoga Pentaxa koji u etimologiji svojega imena spominje

Schneider Kreuznach PA-Curtagon

(rađen s bajonetom za večinu SLR-ova tog doba)

Olympia Sonnar250mm f=1:4


pojmove PENTAprizma i refleX. Kako god bilo - vremenski se podudara pojava u mnogočemu inovativnoga fotoaparata Pentax tvrtke Asahi, te kolebanja i preimenovanja kod istočnonjemačkoga Zeissa. Osim toga, tu je i kamera “Pentax 6x7” koja je, sudeći prema nekim izvorima, fotoaparat usavršen na temeljima istočnonjemačkoga “Pentacona Six”.

U to doba VEB Pentacon iz Dresdena (kao dio Zeiss Jene) proizvodi velike i uspješne serije fotoaparata maloga i srednjega formata među koje spadaju serije Exakta, Exa, Praktica i Pentacon. Objektivi koje su rabili ti fotoaparati bili su mahom proizvedeni u Jeni od većinom istoga stakla (Schotova stakla) kao i oni nadasve hvaljeni zapadnonjemačkoga Zeissa. No oni koji su mogli paralelno uspoređivati objektive dviju kompanija, tvrde da je višestruki premaz (T* coating) iz Oberkochena superiorniji višestrukom premazu (MC za multi coating) na staklima iz Jene, a osim toga i sama dorada bila je na strani tvrtke iz Zapadne Njemačke. Da i nema tih razlika, odnosno čak i da su izvori koje sam pronašao naklonjeniji Zeissu iz Oberkochena, ostaje činjenica da se baš i nisu pojavljivali novooblikovani objektivi istočnonjemačke proizvodnje koji bi zaslužili spomen u ovome pregledu. Gotovo sve što se tada pojavljivalo kao novost iz Jene, ili je bilo dorađivanje starih objektiva, ili pojednostavljenje dizajna kako bi cijenom bilo prihvatljivije siromašnijem puku istočnoga bloka. Ukoliko mi je koji objektiv promakao, rado bih bio upoznat s njime, jer da se razumijemo — većina tih objektiva je vrlo uporabljiva, a cijenom su danas nadasve prihvatljivi.

Zbrku s imenima koje je stvarala VEB Zeiss Jena više je puta pokušalo zautaviti vodstvo tvrtke Carl Zeiss iz Oberkochena sudskim tužbama širom svijeta. Početkom 70tih godina 20. stoljeća dobili su jednu od važnijih parnica na američkome tržištu, te se od tada u velikome dijelu zapadnoga svijeta Zeiss Jena morala odreći imena Zeiss i starih imena objektiva kao što su Sonnar, Biometar, Flektogon… Tako se mogu pronaći identični objektivi, proizašli s istih proizvodnih traka, koji nose nazive “Carl Zeiss Jena Sonnar”, “Zeiss Jena S”, “Aus Jena S”, “Opton S”, “Jenoptik S”… Da bi stvar bila još konfuznija — tužbe tvrtke iz Oberkochena nisu prošle u Kanadi, Velikoj Britaniji i u nekim azijskim zemljama.

Nezaobilazan događaj u Zeissovoj povijesti je let NASA-ina pilota Waltera Schirra u raketi Mercury godine 1962. Walter Schirra kupio je sasvim obični Hasselblad 500C s Carl Zeiss objektivom 80mm f=1:2,8 Planar, sam s fotoaparata skinuo kožni ovoj, prebojao ga u crno da smanji refleksije, uklonio zrcalo i tražilo kako bi učinio opremu lakšom i načinio prve snimke zemlje iz svemira. Fotografije koje je snimio Schirra doslovce su obogatile viđenje svijeta i promjenile NASA-in odnos prema fotografiji. Istoga je trenutka stvoren poseban fotografski odjel u Američkoj svemirskoj agenciji, uspostavljen kontakt s Hasselbladom i Zeissom, te su od tada oni, uz povremeni Nikon i Nikkor optiku, bili nezaobilazni djelovi

Walter Schirra Inspecting Camera Equipment

Cape Canaveral, Florida: Astronaut Wally Schirra (L) questions technician Roland

Williams (R) about modifications to cameras that Schirra will use to make a series of experimental photos during his scheduled six

orbit flight. Watching is astronaut Donald Slayton, who will be “capsule communicator” for

Schirra during the flight.© Bettmann/CORBIS

http://www.corbisimages.com/stock-photo/rights-managed/U1361168/walter-schirra-inspecting-camera-equipment


opreme američkih astronauta. Naravno, svi fotoaparati koji su kasnije letjeli u svemir su bili posebno prilagođavani ekstremnim uvjetima i zahtjevima NASA-e. Među važnije primjerke spadaju Hasselblad SWC s 38mm Biogonom i posebnim tražilom koji je poletio godine 1966. u raketoplanu Gemini 9, te Hasselblad EDC — motorizirana inačica modela 500EL s posebno dizajniranim 60mm Biogon objektivom, polarizacijskim filterom i staklenom pločicom s križnim oznakama koja je pritiskala film. Prvi je HEDC na let ponio Neil Armstrong 20. srpnja 1969. godine i s njime načinio prve snimke na površini mjeseca. Dvanaest je HEDC fotoaparata ostalo na površini mjeseca, a samo su magazini s filmovima vraćeni na Zemlju.

Satelit Američke svemirske agencije Galileo na svoj je put ponio “Heliom Abudance Detector” i 13. srpnja 1995. godine “zaronio” na 75 minuta dugi put u Jupiterovu atmosferu. To je prvi kompletni uređaj kojega je za svemirska putovanja načinio Zeiss iz Oberkochena i ujedno najdalji let nekoga Zeissova uređaja.

Godine 1975. Zeiss Ikon prestaje vlastitu proizvodnju fotoaparata zbog prevelikih troškova proizvodnje i trenutne nemogućnosti da samostalno prati razvoj elektroničkih modela koje su sad većinom diktirale japanske tvornice. Već su ranije započeti pregovri s nekoliko kompanija, a najuspješniji se pokazao onaj s koncernom Kyocerom, vlasnikom tvrtke Yashica. Zeiss je tako nastavio dizajn i proizvodnju objektiva, a konstrukciju i proizvodnju kućišta fotoaparata, zajedno s licenciranim imenom “Contax” prepustio Yashici. Danas je znano da je nakon već prvoga sastanka Zeissovih i Yashicinih direktora pokrenut “Top Secret Project 130”.

Prvi model što ga je “Top Secret Project 130” plasirao, je fotoaparat Contax RTS (Real Time System). predstavljen 1974. godine. Trenutno je postao veliki hit na tržištu, poglavito hvaljen zbog svoje ergonomije — pojma do tad malo znanoga u svijetu fotoopreme. Zasluge za to pripadaju trećoj strani u grupaciji — “Porche Industrial Design Group”. Iako Kyocera u svojim publiciranim dokumnetima često ističe formulu o “dugoročnoj suradnji (s Carl Zeissom) u razvoju, proizvodnji i prodaji CONTAX kamera”, teško je ne napisati da je Contax postao japanski proizvod, no ipak se mora priznati utjecaj njemačkog dizajna i Zeissovih inžinjera. No, u kolikoj su mjeri njihove ideje zastupljene, ostat će za provjeru nekim budućim istraživačima. Posvemašnja globalizacija — utrka za profitom diktirana novitetima iz sve većeg broja istraživačkih centara, potraga za sve jeftinijom radnom snagom i prihvatljivijim repro materijalima — nije zaobišla ni Zeiss, što ćemo najlakše uočiti ako pregledamo gdje se proizvode moderni Zeissovi objektivi (više od polovice objektiva za 35mm aparate se

Replika modificiranog Hasselblada SWC i

Carl-Zeiss Biogon 38mm

Contax RTS


proizvodi u Japnu, ostali u Njemačkoj). S prebacivanjem proizvodnje fotoaparata Yashici, usporava se i naš tempo ove priče, te bih s toga samo ukratko naveo značajnije odlike četiriju modernih Contax sustava.

Već spomenuti RTS predvodi prvu skupinu modela — manual fokus 35mm SLR fotoaparata. Od 1975. do 1998. godine proizvedeno je 12 modela od kojih su najznačanija tri RTS modela. Prvi je model svijetu predstavio zatvarač prilagodljivih brzina (nije bilo poznatih koraka od 1 EV vrijednosti, već je zatvarač mogao prema potrebi dobiti i “među brzinu” od, primjerice napišimo, 1/145 sekunde) koji je u kombinaciji s automatikom prioriteta blende davao savršeno eksponirane snimke. Na 50toj obljetnici imena Contax, 1982. godine, Yashica je predtavila RTS II. Fotoaparat gotovo da i nije izgledom promijenjen u odnosu na svog prethodnika, no dobio je pregršt tehničkih poboljšanja kao primjerice TTL mjerenje svjetla bljeskalice, lamele zatvarača od titana i zanimljivu kombinaciju memorije ekspozicije: ukoliko bi fotograf zaključao vrijednost ekspozicije (AE-lock) te potom promijenio vrijednost otvora objektiva, sustav bi automatski promijenio i brzinu zatvarača bez potrebe za novim mjerenjem svjetla. Godine 1992. pojavluje se RTS III, na žalost promijenjenog dizajna (načinjen bez suradnje s Porcheom) ali s dva pohvalna noviteta: “Real Time Vacuum Back” s keramičkom pločicom je davao najravniji mogući film i često je spominjano da se tek tada mogla vidjeti oštrina Zeissove optike u punome sjaju u 35mm fotoaparatu. Druga je novost bila rado dočekana od strane studijskih fotografa — “TTL Pre-Fash Spot Meter” je omogućavao mjerenje snage bljeksa bilo kojih studijskih bljeskalica kroz tražilo fotoaparata. U ovom je kratkom pregledu zanimljivo spomenuti i Contax S2. Izašao je nakon ponovnog ujedinjenja zapadnonjemačkog Zeissa i dijelova bivših pogona nekadašnje velike tvrtke iz Istočne Njemačke, a nosio je ime “S2” zbog 60te obljetnice prvog SLR Contaxa… proizvedenog u Istočnoj Njemačkoj, sjećate se teksta iz prošloga broja? Bio je to sasvim jednostavan mehanički aparat s ugrađenim jednostavnim spot svjetlomjerom. Doista, da nije bio “S2”, ne bi ga bilo zanimljivo spominjati.

Druga je skupina serija “Contax N” fotoaparata. Vrlo kvalitetni autofokusni modeli se ipak nisu značajno probili na tržištu, iako su i opet dolazili s nekim novim i originalnim rješenjima. Tako je N1 predstavio dijagonalni sustav fokusa u 5 točaka i “Fine Focus ABC” (Auto Bracketing Control), a Zeiss je načinio i tri AF objektiva s “Ultra Sonic” motorima. Poslijednji predstavljeni model u toj skupini je Contax N Digital koji će u povijesti ostat zapamćen kao prvi digitalni SLR s takozvanim “full-frame chipom”. Nažalost, nakon najave ga se dugo čekalo, a kad se pojavio pokazao je porazne rezultate — Philipsov chip namjenjen prvenstveno studijskim srednjeformatnim aparatima se nije mogao nositi s

Contax RTS III

Contax N1 i Vario-Sonnar 24-85


manjim a osjetljivijim chipovima radjenim za ostale SLR fotoaparate. Baterija je dostajala tek za 80 snimaka, a snimke iznad ISO 100/21° ili snimljene vremenom ekspozicije dužim od jedne sekunde su imale neupotrebljiv šum.

Treću skupinu čini samo jedan fotoaparat, ali doista vrijedan: Contax 645. Najčešće ga se opisuje kao “napuhani” 35mm fotoaparat, a izvanredno je prihvaćen i od strane profesionalaca i od strane ozbiljnijih (ili imućnijih?) amatera. Osim što je nadasve ergonomskoga dizajna, Yashica je u njega ubacila sve najbolje što je razvila za manje fotoaparate. Odlikuju ga brz i tih motor, “Real Time Vacuum Back”, “TTL Pre-Fash Spot Meter”, te najkraća brzina sinhronizacije s bljeskalicom (zavidna 1/125 sekunde u srednjeformatnim sustavima sa zavjesnim zatvarečima) i metalni zatvarač (za razliku od konkurencije koja rabi ranjivije platnene zatvarače). Kad se sve ovo spoji s provjerenom Zeissovom optikom i novim digitalnim leđima — tko ga ne bi poželio imati?

No, u poslijednje vrijeme u najširem krugu fotografa i kritičara najviše je oduševljenja izvukla četvrta skupina modernih Contaxa — auto fokusni rangefinder Contax G1 i G2. Maleni su, lagani, relativno jeftini i u svijet rangefinder fotoaparata su unijeli autofokus objektive i prilagodljivo tražilo koje nema iscrtane okvire za više objektiva, već svojevrtsan “zoom” kojim se tražilo prilagođava izabranom, točnije rečeno prikopčanom, objektivu. Puna iskoristivog i prednost ovog sustava se pokazala kad je uz G2 Zeiss predstavio zoom objektiv 35-70mm Vario-Sonnar.

Zeiss se na gotovo 3 desetljeća “odrekao” proizvodnje fotoaparata, no objektivi su i dalje tu, te se konačno približavamo i povodu za ove napise. Zeiss danas proizvodi objektive za gotovo sve vrste svijetopisnih naprava: mobitele, maloformatne aparate, srednjeformatne aparate, video kamere, filmske kamere… uskraćeni za Zeissovu modernu optiku su ostali samo fotografi koji rabe velikoformatne filmove. Nama su danas najpoznatiji objektivi koje Zeiss prozivodi za srednjeformatne sustave (Hasselblad, Rollei, Contax), a vlasnicima Nikona vjerojatno najzanimljiviji objektivi koje je Zeiss proizveo za 35mm Contax fotoaparate.

Ima ih doista mnogo, 30-tak modela, čini mi se, no i među najboljima ima onih koji se zbog nečega smatraju zvjezdama. Nedavno predstavljeni 50mm f=1:1,4 Planar T* ZF i 85mm f=1:1,4 Planar T* ZF su poznati po svojoj vrhunskoj oštrini čak i pri punom otvoru još iz RTS serije, a navodno još poboljšani i za N seriju. Širokokutni 16mm f=1:2,8 F-Distagon slovi kao izvanredno korigiran objektiv za svoj ekstremni vidni kut i veliku svjetlosnu moć, a 21mm f=1:2,8 je hvaljen zbog neobična dizajna i izrazite oštrine. Objektiv “palačinkastog” dizajna 45mm f=1:2,8 Tessar bi bio dobrodošao upravo zbog svoje lakoće i malih dimenzija. Makroobjektiv 60mm f=1:2,8 Macro-Planar ima izvanredan kontrast,

Contax 645 sistem

Contax G2 sistem


a oštrina pri reprodukciji 1:1 je bez mana od ruba do ruba slike i pri najširem otvoru. Za fotografe koji se bave portretima i modom načinjen je uskokutnik izrazite svjetlosne moći — 200mm f=1:2,0 ApoSonnar kojeg znalci hvale zbog oblih listića “blende” koja daje nježna vršna svjetla i “bokeh” nenadmašne mekoće. Izbor najboljega od najboljih završavam objektivom koji slovi kao najbolji pokazatelj “Zeissovog 3-D efekta” — riječ je o zoom objektivu 70-210mm f=1:3,5 Vario Sonnar AE kojeg krase visoki kontrast, te stabilna i izražena oštrina na svim područjima.

Što će od navedenih objektiva Zeiss pripremiti za vlasnike Nikonovih kučišta, nije nam naravno znano, a ja bih ovaj poveći pregled ipak samo malog spektra djelovanja i povijesti tvrtke Carl Zeiss završio fotoaparatom kojeg bi ja rado “udomio”: 2004. godine, 29 godina nakon službenog prestanka vlastite proizvodnje fotoaparata, a 31 godinu nakon prestanka razvoja kučišta, Carl Zeiss iz Oberkochena je ponovno pokrenuo tvrtku “Zeiss Ikon” i predstavio sloganom “Back with Passion” novi rangefinder fotoaparat. Kao i prvi Contax pred gotovo 80 godina i novi Zeiss Ikon ima široku bazu daljinomjera što omogućuje preciznija izoštravanja, posjeduje TTL mjerenje svjetla širokog raspona (EV 0 do EV 19), te manulanu i automatsku ekspoziciju s prioritetom otvora objektiva. Narvno, tu je i oblikovanje kućišta kojeg je teško opisati — jednostavnih i relativno konzervativnih linija, no modernih detalja i suvremenih mataerjala jednostavno me opčinilo na prvi pogled. A najzanimljivije od svega su objektivi za koje su u Zeissu odlučili da nose Leicin “M-bajonet” te tako omogućili potencijalnim vlasnicim izbor među dva možda najkvalitetnija sustava optike na svijetu. Trenutna ponuda objektiva se kreće od ekstremnih širokokutnika (15mm f=1:2,8 Distagon T*) do manjih uskokuntika (85mm f=1:2,0 Sonnar T*) a u dizajnu se ističu plutajućim elementima, lećama egzotičnih sastava kao primjerice gusto barijevo flint staklo dijelomične disperzije i asferičnih površina… teku li sline još nekome?

Documents

2006. godine. Lektoriran u brojevima 29, 30 i 31. ~ prolog