ZeissJanko Belaj: Zeiss. Napisano u zimi 2005./2006. Objavljeno u asopisu FotoMag, brojevi 29, 30 & 31. stranica 1
~ prolog ~
Ponedjeljak 19. prosinca 2005. Rano jutro u Münchenu. Magla. Stephan je glavinjao po stanu mamuran od juerašnjeg tuluma. Nessica u šalici slomljene ruke je pomalo budila njegove kapke, a ubod oštre keramike mu je lagano dizao adrenalin. Kako li se samo blesavo nalijao i razbio najdrau šalicu. Bez veze. I još mora danas doista na posao. Zahvalio je srei što barem ne mora biti u tvrtci prije 10 sati. Osvjeit “siteove” za klijente moe i od doma... Sjeo je za raunalo, bilo mu je hladno pod desnim stopalom, ali nije mogao pronai tu šlapu. Nema veze, rutinskih pola sata su pred njim, a onda tuš i guva do tvrtke.
Ponedjeljak, 19. prosinca 2005. Duboka no u Bostonu. Dosadna kiša je lijevala po staklima Ronaldove galerije. Bio je umoran, no zadovoljan slikama koje gotovo cijelu no poveavao u foto klubu. Odluio se za lagano pivo pred spavanje i još samo kratki pogled na forume i moda da si još jednom pogleda specifikacije Vario-Sonnara za svog Contaxa... “Millions of SLR photographers will soon discover a new dimension in photography”... Ma što li to sad Zeiss priprema? Sjetio se Ronald da je pred godinu dana išla kampanja za Ikon i nije imala tako “teške” najave... Milioni fotografa... na webu slika kratke poruke na komadiu papira na stolu... ah, moda e Zeiss napraviti kakvu dobru seriju filtera? Svejedno, njegov komplet Nikkorove optike ima dobre filtere matine tvrtke, a njega sad zanima samo Vario-Sonnar... “www.zeiss.com”, kliknuo je na “Camera/Cine Lenses”, pa na “Lens Names”... Što je to? Zašto je nikonov fotoaparat na Zeissovom webu? ... Desni klik mišem na “banner”, “Save Image to download folder”!
Dok je Ronald ubrzano tipkao “www.slr-photo-forum...” u Münchenu se Stephan vrpoljio na fotelji pred direktorovim stolom... Što li je sad? Zašto su ga odmah na vratima PR tvrtke u kojoj je radio pogledali sa saaljenjem u oima? Dopalo bi mu se da Brigitta eše pokae kakve emocije, ali ne danas. Ne ovakve. Ne s rijeima “zašto ti je ugašen mobitel? Direktor te trai, odmah mu se javi!”... Vrtio je film u glavi - da je štogod preko vikenda pošlo krivo, ne bi ni juer s mirom organizirao tulum, ve bi, što-god-krivo-bilo, ispravljao grešku. Novi projekt za sportski stadion je još bio u povojima i njegov kôd je bio vidljiv iskljuivo na zatvorenom serveru, od starih klijenata ništa nije drastino mijenjao... hmm, one Zeissove slike..? Hm, kopkalo ga je još u podzemnoj da je trebao provjeriti ima li onaj set “bannera” kakav redoslijed prikazivanja? Pa valjda bi to istaknuli...
Trodjelni tekst o povijesti tvrtke Zeiss povodom izlaska njihovog objektiva za Nikonove SLR fotoaparate 2006. godine. Lektoriran i ureen tekst objavljen je u asopisu FotoMag, u brojevima 29, 30 i 31. Ovaj pdf sloio je autor prijateljima 6 godina kasnije.
Janko Belaj: Zeiss. Napisano u zimi 2005./2006. Objavljeno u asopisu FotoMag, brojevi 29, 30 & 31. stranica 2
~ situacija ~
http://forum.site.one/?story_id=01024
Dec 18 2005, 19:43 CET, autor: Martin pazite ovo: “Millions of SLR photographers will soon discover a new dimension in photography”! što ce to biti?
Dec 18 2005, 19:52 CET, autor: Grego Sony SLR s Zeiss optikom?
Dec 18 2005, 20:16 CET, autor: Martin mozda zeiss optika za sve postojece SLR objektive?
Dec 18 2005 20:38 CET, autor: Anna a univerzalni digitalni back kojeg mozes postaviti na razne modele SLR-a? :-))
Dec 18 2005 21:11 CET, autor: Börick ili digitalna kazeta koju bi stavljali u bilo koji SLR? TO bi odusevilo doista milione korisnika...
Dec 18 2005 22:30 CET, autor: Frankie Mozda izmenjivi objektivi za kamera-telefon iz Nokie s Contax/Tashica bajonetom? ;-P)
Dec 18 2005 22:43 CET, autor: Börick heh, rangefinder sistem koji ide na SLR kameru i dozvoljava prikapcanje njihovog novog objektiva Carl Zeiss T* Vario- Hologon 1.5/10 ASPH :-P))
Dec 18 2005 23:05 CET, autor: Yonna Ako su dovoljno pametni, napravit ce Zeiss stakla za neki od Japanskih SLR-a. EOS bajonet ili Nikon F. Nesto drugo je cisto trosenje vremena, novaca i energije.
Dec 18 2005 23:39 CET, autor: Börick A mozda je Zeiss kupio Nikona, onda bi se sve Nikonove kamera zvale Zeiss-Nikon. Moglo bi biti... Izlaze s novim imenom Nikontax? :P
Dec 19 2005, 09:40 PM CET, autor: Ronald Slike su procurile: Nikon F bajonet!!!
Dec 19 2005, 09:47 PM CET, autor: Yonna Nikonasi pripazite - to bi moglo znaciti i da Nikon prestane proizvoditi manualne Nikkore i FM3A...
(Likovi i adrese ovog malog uvoda su izmišljeni, no smješteni u pravo vrijeme i sasvim mogui. Dijalozi na ovom imaginarnom forumu su stvarna predvianja pokupljena sa širokih prostranstava Interneta. I da, kratko nakon Yonnina predvianja Nikon je doista prekinuo proizvodnju manual fokus Nikkora...)
This issue of Camera Lens News is a very special one. It announces the launch of
ZF, a new Carl Zeiss lens range. For the first time Carl
Zeiss offers lenses which directly fit a world leading
35 mm SLR system, the one that, for half a century, has been the premier choice of demanding photographers, professionals and amateurs
alike, all over the world: Nikon F. Analogue and
digital!
Janko Belaj: Zeiss. Napisano u zimi 2005./2006. Objavljeno u asopisu FotoMag, brojevi 29, 30 & 31. stranica 3
~ d io pr v i ~ Zeiss do Conta xa ~ {objavljeno u FotoMagu broj 29}
Veina današnje (usudio bih se rei “nestrune”) publike ime “Zeiss” vee uz objektive na fotografskim i viedo kamerama koje gotovo spadaju u “robu široke potrošnje”, da ne spomenemo pojavu Zeiss optike i na mobitelima. Ali “Zeiss” je zapravo velik konglomerat tvrtaka koje se bave raznim granama optike i vrlo precizne mehanike. Zapoela je svoje, danas 160 godišnje, postojanje 17. studenoga 1846. godine u Njemakome gradu Jena kao radionica jednostavnih mikroskopa, mjernih instrumenata i ostalih preciznih optikih i mehanikih ureaja. Osnovao ju je Carl Friedrich Zeiss (roen 11. rujna 1816. godine u Weimaru, umro 3. prosinca 1888. godine u Jeni) i prve godine rada isporuio 23 mikroskopa, poglavito svojim kolegama na sveuilištu Jeni na kojem je i sam studirao matematiku, fiziku, mineralogiju, optiku i antropologiju. Posao mu se širi, mikroskopi i ostali ureaji su mu sve poznatiji u istraivakim krugovima, te godinu dana nakon osnivanja radionice seli u vee prostore i zapošljava prvog šegrta. Godine 1857. predstavlja prvi sloeni mikroskop “Stand 1”, a 1861. godine biva nagraen za “jedan od ponajboljih instrumenata nainjenih u Njemakoj”. Nepunih 20 godina nakon otvaranja radionice, Zeiss zapošljava oko 200 radnika i isporuuje svoj tisuiti mikroskop.
Te nam brojke moda i ne bi znaile mnogo kad ne bi smo doznali da su se u to vrijeme optiki ureaji razvijali “metodom pokušaja i pogreške”. Tako se Zeiss trudio uvesti znanstvenu ideju i dizajn prije poetka stvaranja optikog ureaja te ustvrdio kako bi “jedina uloga ruke trebala biti precizno usklaivanje oblika i dimenzija elemenata zadanih ranijim proraunima”. U to se doba na sveuilištu u Jeni pojavio novi matematiar i fiziar, Ernst Abbe (roen 23. sijenja 1840. godine, umro 14. sijenja 1905. godine) kojeg je Zeiss upoznao 1866. godine i te iste godine ga uzeo za svog partnera i postavio ga kao direktora razvoja u svojoj tvrtci. Ve 3 godine poslije patentiraju i proizvode ureaj za osvjetljavanje uzoraka ispod mikroskopa koji je umnogoemu nadmišio dotadašnje tehnologije, no za pravi uzlet njihove trvtke im nedostaje još jedan vaan element - staklo koje bi svojim karakteristikama doseglo kvalitetu koju je 30-tak godina ranije svojim proraunima zacrtao, mogli bi smo rei “predskazao”, beki matematiar Josef Max Petzval.
Problem, ako ga se tako moe nazvati, se poeo rješavati kad se Abbeu 1879. godine javio Otto Schott (roen 17. prosinca 1851. godine, umro 27. kolovoza 1935. godine), sin proizvoaa prozorskih stakala koji je studirao kemiju te doktorirao na Jenskom sveuilištu 1875. godine. Schott je optike nedostatke (raznovrsne do tad nerješene aberacije) poznatih vrsta stakala rješavao dodavanjem raznih
jednostavni mikroskop
Carl Zeiss 1816.-1888.
Ernst Abbe 1840.-1905.
Otto Schott 1851.-1935.
Janko Belaj: Zeiss. Napisano u zimi 2005./2006. Objavljeno u asopisu FotoMag, brojevi 29, 30 & 31. stranica 4
sirovina u staklene smjese. Schott se pridruio Carl Zeissu i Ernst Abbeu te 1884. godine osnovao u Jeni vlastitu tvrtku za proizvodnju stakla (poznato vam je “jena” vatrostalno kuhinjsko posue?) te u suradnji sa Schottom osmislio i proizveo stotinjak novih vrsta stakala. Tako se još jedan “Zeissov” matematiar i optiar, dr. Paul Rudolph posluio po prvi puta u optikoj industriji kristalnim staklom, te na temelju Petzvalovih prorauna dizajnirao prvi Zeissov fotografski objektiv. Godine 1890. svijetlo dana su fotografske emulzije poele gledati kroz prvi apokromatski objektiv (prvi pravi anastigmat) kojeg je Rudolph sastavio kao dvostruki anastigmat iji jedan element ima velik indeks loma, ali malu disperziju, a drugi element upravo suoprotne karakteristike - objektiv Protar je rješio astigmatizan i iskrivljenje linija (tako zvano “bavanje”), a imao je dvostruku fotografsku ulogu. Sa širokim otvorom objektiva (f=1:9) sluio je kao normalni objektiv, a s malim otvorom (f=1:19) kao širokokutni objektiv kojeg znalci i dan danas smještaju u skupinu najkvalitetnijih “širokokutnika”. Dr. Rudolph je šest godina potom nainio i prvi Zeissov “trajan” objektiv, dizajn kojeg se malo mijenjao i usavršavao do danas: Planar kojim su uz astigamtizam rješeni i problemi sferne aberacije, a donio je i veliku svijetlosnu mo. Zanimljivo je da je sam Zeissov Planar, iako jako esto kopiran od drugih proizvoaa, relativno dugo “ekao” na svoj trenutak prave popularnosti (donio mu ga j tek trei redizajn), a ponajviše zbog objektiva kojeg je Paul Rudolph tvrtki Zeiss dizajnirao 1902. godine. Rije je o Tesaru, sloenom triplet objektivu kojeg danas u svojoj paleti nudi gotovo svaki proizvoa objektiva, a koji je rješio gotovo sve vrste aberacija (kromatsku, sfernu, komu, astigmatizam, zakrivljenje i distorziju), donio visoku razluivost i pojaani kontrast uz relativno jednostavan dizajn i male troškove prozivodnje. (Sloeni tripleti su objektivi od 3 grupe elemenata u kojoj barem jednu grupu sainjavaju dvije lee. Tesar se tako sastoji od 4 lee u 3 grupe.)
U našoj kronološkoj šetnji po Zeissovoj povijesti zapoinju skokovi — teško je drati se i suvisle i prie i kronološkog slijeda: otkriima smo skoili u 1902. godinu, a nismo spomenuli da je malo pred smrt gospodina Zeissa njegova tvrtka imala 250 zaposlenika i isporuila svoj 10 tisuiti mikroskop. Kad bih sad dalje krenuo opisivati rad tvrtke Zeiss i popisivati ljude koji su ju vodili, njihova otkria i poslovne (ne)uspijehe, lako bih popunio cijeli ovaj broj FOTOmaga, a jadni naš urednik bi, ekajui ovaj prilog, zbog sloma ivaca mogao završiti u kakvoj zdravstvenoj ustanovi… Budui da mi to baš i nije elja, skratit u priu i pokušat se dalje fokusirati na fotografima zanimljivim trenucima.
Još se jedno poslovno “pionirstvo” pripisuje Zeissovoj tvrtci, a bit e potrebno da bi se shvatili dogaaji neposredno nakon drugog svijetskog rata. “Fundacija” Zeiss, u vrijeme u kojoj smo kronologijom stali ve vrlo respektabilan konglomerat znanja, zvanja i radionica s više od 1000 zaposlenika, je zamišljena kao nešto što bi hrvatskim jezikom najlakše opisali kao zaklada. Zeiss je ve u 19.
Bausch & Lomb Zeiss Anastigmat Protar
Carl Zeiss Jena Protar 315mm Lens, f=1:7.2, 19. st.
Zeiss Ikon Minimal Palmos,1902. Tessar
1:4.5/120
Janko Belaj: Zeiss. Napisano u zimi 2005./2006. Objavljeno u asopisu FotoMag, brojevi 29, 30 & 31. stranica 5
stoljeu imao 8 satno radno vrijeme, neradne nedjelje, plaene godišnje odmore, podjelu profita radnicima, te neku vrst zdravstvenog i mirovinskog osiguranja! Tako je cijela tvrtka, zajedno sa sestrinskom tvrtkom Schott, ivjela kao velika i vrlo privlana obitelj. Vodstvo tvrtke nije uspijelo samo zadobiti lojalnost svojih zaposlenih, ve je zbog takvog renomea mogla prva birati mlade strunjake s oblinjih sveuilišta.
Zeiss je u to vrijeme i dalje svoje poslovanje temeljio na medicinskim optikim ureajima, no sve se više panje polagalo i astronomskim ureajima, teleskopima, dalekozorima, dvogledima, optikim daljinomjerima, a svi su oni polako ostavljali i poneki patent koji e kasnije biti upotrebljen u nama zanimljivim fotografskim ureajima.
Abbe je još 1870. godine usavršio dizajn Porro prizme koja je potom još neko vrijeme ekala otkrie adekvatnog stakla. Godine 1901. Dr. Moritz Von Rohr je nainio prvu asferinu leu, a 1917. godine Heinrich Erfle patentira širokokutno trailo za dvoglede i teleskope.
Do poetka 20. stoljea, Zeissova tvrtka je zapoela i limitirano partnerstvo s amerikom tvrtkom “Bausch and Lomb” iz Rochestera koja je dugo vremena licencno proizvodila optike ureaje po Zeissovi patentima. Do poetka prvog svijetskog rata “Carl Zeiss, Jena Optische Werkstaette” ima marketinške urede u Berlinu, Frankfurtu, Beu, Hamburgu i Londonu, te nekoliko u Sjedinjenim Ameriim dravama. Osim “Bausch and Lomb-a”, za svoje potrebe proizvodnju Zeissovih objektiva licencno preuzimaju i Eastman Kodak, te Ross Ltd. iz Londona, a tvrtka Zeiss otvara svoje podrunice u još nekim Europskim zemljama, tako da danas nije neobino pronai Zeissove ureaje s ugraviranim “Zeiss Petersburg” ili “Zeiss Nedinsco”.
Zahvaljujui ve spomenutom otkriu Dr. Moritza Von Rohra, Zeiss 1909. godine patentira Punktal objektiv izuzetne istoe slike sa strahovito reduciranim svim vrstama aberacija koji je svoju primjenu našao, izmeu ostaloga i u teleskopu kojim je Clyde Tombaugh otkrio planet Pluton. S Dr. Max Wolfom s Heidelberškog observatorija tvrtka Zeiss razvija planetarij od 1913. godine, te ga 1922. godine patentira. Prvo javno prikazivanje “našeg svemira” je tako na Zeissovom planetariju izvedeno 21. listopada 1923. godine u Münchenu. Zanimljivost iz tog doba je i “Aoutomobilski odjel” u Zeiss koji je od 1911. godine proizvodio acetilenske farove s kristalnim staklom i srebrnim parabolinim reflektorom, a elektrine farove od 1921. godine.
Vrijeme svijetske ekonomske recesije nije osobito teško pogodilo tvrtku Zeiss. Nisu nam poznati padovi osobnih primanja zaposlenika, znano je meutim da ih je bivalo sve više, a matinoj tvrtki su u to doba pripojene i mnoge manje:
dr. Moritz von Rohr
promotivni letak Münchenskog planetarija
Janko Belaj: Zeiss. Napisano u zimi 2005./2006. Objavljeno u asopisu FotoMag, brojevi 29, 30 & 31. stranica 6
Ica iz Dresdena, dvije Goerz tvronice iz Berlina, Contessa Werke iz Stuttgarta, te Ernemann Werke iz Drezdena koja je prozivodila filmsku kameru za brzo znimanje i studiju pokreta. Tu je kameru dizajnirao Dr. Hans Lehmann 1913. godine s brzinom od 300 snimaka u sekundi, a kod Zeiss Ikona je prešla brzinu od 1000 snimaka u sekndi i nazvana “Zeitlupe” — “vremensko povealo”.
Zeissov konglomerat, tonije pogon “Zeiss Ikon AG” smješten u Dresdenu godine 1926. zapoinje proizvodnju Zeissovih fotoaparata — prve su ugledale svijetlo dana “Box” kamere, a 1932. godine Carl Zeiss ulazi na trište maloformatnih aparata s Contax fotoaparatom temeljenom na Leicinom standardu, ali s mnogo vlastitog dizajna i podosta spretnijih rješenja.
Zeiss Ikon Box Tengor model 54, format 6x9cm na 120 filmu, znana i kao “aristokratksa box kamera”
Janko Belaj: Zeiss. Napisano u zimi 2005./2006. Objavljeno u asopisu FotoMag, brojevi 29, 30 & 31. stranica 7
~ d io drug i ~ Zeiss do SLRa ~ {objavljeno u FotoMagu broj 30}
U prvome dijelu naše šetnje kroz Zeissovu priu obilazili smo sve njihove pogone i biljeili znaajnija dostignua na svim poljima kojima su se bavili, no godine koje slijede uinile su tvrtku Carl-Zeiss (uskoro dvije slinoimene tvrtke) toliko velikom i toliko jakom da emo se u ovome dijelu šetnje zadrati u polju fotografske tehnike i tek povremeno spomenuti koja su otkria u drugim segmentima pomagala nama zanimljivom podruju. Na koncu, naš je cilj (i smisao ovih napisa) upoznati tvrtku koja e “milijunima fotografa otkriti novu dimenziju u fotografiji”. (Zeissova reklamna kampanja s prelaska 2005. u 2006. godinu: “Millions of SLR photographers will soon discover a new dimension in photography”.)
Leipzig godine 1925. – proljetni sajam tehnike. Zeissova konkurencija, tvrtka “Ernst Leitz, Optische Werke” iz Wetzlara, predstavlja Leicu I (poznata i kao Leica A) – minijaturan fotografski aparat temeljen na filmskoj vrpci… Iako je ovaj izum razveselio mnoge fotografe širom svijeta, relativno si je malen broj njih na samom poetku priuštio Leitzovu luksuznu igraku – rije je bila o kompletno novome sustavu, uz kojega se trebalo pribaviti još štošta nove opreme. Širem krugu manje imunih fotografa njihove su dotadašnje, ponešto velike kamere pruale veu sigurnost u kvalitetan konani rezultat. Zeissovi su se aparati dobro prodavali, njihov Ermanox je i dalje imao veliku svjetlosnu prednost nad Leicom. Iako tei i sporiji za rad, imao je objektiv otvora f=1:1,5 dok se Leica isporuivala s objektivom otvora 1:3,5. Stoga i ne udi da se tada najjaa optika tvrtka u svijetu nije trudila zasjesti na triše “minijaturnih” foto-aparata. No, iduih je godina Leicin sustav poboljšavan, te je godine 1932. tvrtka Leitz predstavila Leicu II (znanu još i kao Leica D) – prvi pravi 35mm sustav. Leica je dobila izmjenjive objektive, ugraen je daljinomjer i poboljšan zatvara, sada s brzinama od 1/20 do 1/500 sekunde. Leica je prodana u neoekivanih 57 tisua primjeraka i u Zeiss-Ikonu su oito uvidjeli da je doista otvoreno novo trište, pa su promptno reagirali. Budui da je Zeiss svoje foto-aparate predstavio ve iste godine, vjerojatno je dizajniranje Contaxa, kako je nazvan njihov odgovor na Leicu, zapoelo ipak nekoliko godina ranije.
Contax je svojom pojavom morao šokirati Leitzove inenjere – bio je superioran u gotovo svakome pogledu. Neznato vei, dobro je “leao” u ruci, a pritom nije bio glomazan i teak. Imao je ugraen daljinomjer s bazom od 10 cm naspram Leicinih 5 cm, što ga je inilo preciznijim; u trailu je imao i dodan okvir za uskokutni objektiv, a isti su “prozori” rabili trailo i daljinomjer, nasuprot
Contax I i 50/2 Sonnar
Leica I(A) i 50/3.5 Elmar
Janko Belaj: Zeiss. Napisano u zimi 2005./2006. Objavljeno u asopisu FotoMag, brojevi 29, 30 & 31. stranica 8
Leicinim dvama “prozoriima” od kojih je svaki imao svoju ulogu. Da bi se promijenio film, na Contaxu su se otvarala lea – bilo je to bre i jednostavnije od skidanja dna foto-aparata na Leici. Leicini su se objektivi postavljali na kuište s 39mm navojem, a Contax je imao temeljno jednostavniji i bri bajunetni sustav. I objektivi su posebna pria: Leitz je nudio 35mm f=1:3,5 Elmar, 50mm f=1:3,5 Elmar, 50mm f=1:2,5 Hektor, 73mm f=1:1,9 Hektor, 90mm f=1:4 Elmar, 105mm f=1:6,3 M.Elmar i 135mm f=1:4,5 Elmar. Contax je u poetnoj ponudi imao 40mm f=1:2 Biotar, 50mm f=1:1,5 Sonnar, 50mm f=1:2 Sonnar, 50mm f=1:2,8 Tessar, 50mm f=1:5,3 Tessar, 85mm f=1:4 Triotar i 135mm f=1:4 Elmar. Idue godine paleta je proširena objektivima 28mm f=1:8 Tessar, 85mm f=1:2 Sonnar i 180mm f=1:6,3 Tele-Tessar K, dok je Leica dobila samo 50mm f=1:2 Summar. I brzinom zatvaraa Contax je bio u prednosti – njegova se brizna kretala od 1/25 do 1/1000 sekunde. Osim svega navedenoga, Contax se moglo proširiti dodatkom za plan filmove pri emu se moglo izoštravati i na mutnome staklu, imao je spretniji izbornik zatvaraa (za razliku od Leicina dva: jedan za sporija i drugi za bra vremena okidanja) i bolje balansiran navoj za stativ.
Sve u svemu, Contax I bio je pravi hit na trištu – kompletniji sustav cijenom navodno tek nešto skuplji od Leice (pišem “navodno” jer sam pronašao samo takav podatak bez pravih navoenja ondašnjih cijena). Jedini mogui nedostatak kojega sam u svoj sili hvalospjeva o Contaxu mogao nai jest nepouzdan zatvara, što ga spominje tek nekolicina kolekcionara a ne povjesniara, pa taj podatak prihvaam s rezervom jer nije sasvim jasno odnosi li se to na danas ouvane ili prije 80 godina kupovane foto-aparate.
Ve tada – godine 1933. – otkrivamo što je to što i danas Zeissovu opktiku ini predmetom snova veine fotografa: “Sharpest super speed lenses”, “Probably the sharpest Lenses overall”, “Superior contrast ever seen” samo su neki od ope prihvaenih opisa Zeissove optike. …A u Zeissu još nisu pokazali svoje T* premaze!
Taj se trenutak dogodio 1. studenoga 1935. godine: Alexander Smakula, jedan od Zeissovih istraivaa, predstavio je i patentirao antireflektivni (T = Transparenz) premaz. Novi je premaz našao svoju primjenu u gotovo svim Zeissovim optikim ureajima, a poglavito u dalekozorima, teleskopima i kasnije fotografskim objektivima jer je podizao svjetlosnu propusnost za gotovo 80 % u odnosu na nepremazane lee. Koliko je to bitan i za ono vrijeme snaan trenutak u razvoju optike, lako e ilustrirati podatak da je idui vei napredak Zeiss Oberkochen uinio tek 1990. godine patentirajui novi T* premaz koji je podigao svjetlosnu propusnot na 90 % u odnosu na nepremazne lee. Valja napomenuti da je tehnika premaza drana vojnom tajnom do konca II. svjetskoga rata, a da su prvi fotografski objektivi dobili t. zv. “T-coating” tek 1943. godine.
Contax I i 135mm Sonnar
Janko Belaj: Zeiss. Napisano u zimi 2005./2006. Objavljeno u asopisu FotoMag, brojevi 29, 30 & 31. stranica 9
Iste je te godine (1935.) trištu ponuen moda najsofisticiraniji foto- aparat prve polovice 20. stoljea – danas malo poznati 35mm Contaflex TLR. Imao je ugraeni svjetlomjer i izmjenjive objektive, metalni zavjesni zatvara okomite šetnje, adapter za plan filmove, adapter za mikroskop i posebna sjenila za objektive koja su se prikopavala na samo kuište foto-aparata. Objektivi su bili veliki i veinom svijetli: 35mm f=1:4,5 Orthometar, 35mm f=1:2,8 Biogon, 50mm f=1:2,8 Tessar, 50mm f=1:2 Sonnar, 50mm f=1:1,5 Sonnar, 85mm f=1:4 Triotar, 85mm f=1:2 Sonnar, 135mm f=1:4 Sonnar. Zrcalno je trailo bilo veliko i vrlo svijetlo za tadašnje pojmove, a sliku je davao 80mm objektiv (nazvan jednostavno Sucher-Objektiv) otvora 1:2,8 istoga vidnoga kuta kao i normalan 50mm objektiv. U trailu su bili iscrtani kadrovi za 85 i 135mm objektive, a za širokokutnike se koristilo dodano trailo, što je i danas praksa kod veine tzv. “rangefindera”. No, taj je foto-aparat moda i najsjajniji primjer kako inenjeri ne bi trebali dizajnirati proizvod. Contaflex TLR moemo jednostavno opisati kao nespretnu i nezgrapnu izlobu tehnikih postignua – za snimanje je bio teak (kilogram i pol bez objektiva), vrlo preciznog ali nespretna bajunet-sustava. Sucher-Objektiv je imao vrlo plitku dubinsku oštrinu, a – unato velikom trailu – za iole preciznije izoštravanje bila je obvezna uporaba ugraenoga poveala. Snimanje pak u vertikalnome formatu bila je posebna muka: trebalo je dodatno Albanda trailo (danas znano kao “sportsko trailo”) ili je u foto-aparat gledati “sa strane”, pri emu su komande “sjele” na potpuno neuobiajena mjesta. Uza sve nabrojeno, bio je i izrazito skup.
Ve se idue godine trišna borba izmeu Zeissa i Leitza zakuhavala, potonji je trištu predstavio Leicu IIIa – u mnogo emu poboljšani model s brzinom zatvaraa dignutom na Contaxovu 1/1000 sekunde. Contaxov su odgovor bili modeli II i III s kromiranim kuištima otpornijima na ogrebotine (Leica je to imala ve 1933. godine), s gumbom za namatanje na vrhu kuišta kao što je imala i Leica… inilo bi se da je Contax “lovio” Leicu u igri u kojoj je dotad ipak bio jai, no Zeissovo je novo trailo bilo još vee i svjetlije, aparati su dobili samookidae na prednjoj strani (što Leica nije uspjela kvalitetno izvesti do 1954. godine), a najvišu brzinu zatvaraa podigli su na 1/1250 sekunde. Proširili su i ponudu objektiva s 35mm f=1:2,8 Biogonom, fantastinim 180mm f=1:2,8 Olympia Sonnarom, 300mm f=1:8 Tele-Tessarom K i 500mm f=1:8 Fernobjektivom. Leica je svoju ponudu proširila s 28mm f=1:6,3 Hektorom, 50mm f=1:1,5 Xenonom, posebnim varijabilnim soft-fokus objektivom 90mm f=1:2,2 Thambar, 200mm f=1:4 Telytom i 400mm f=1:5 Telytom, dok je 135mm Elmar otvora 1:4,5 zamijenjen optiki unaprijeenim 135mm f=1:4,5 Hektorom.
Contaflex TLR (1935.(
300mm Tele-Tessar f=1:8 i Contax I,
Janko Belaj: Zeiss. Napisano u zimi 2005./2006. Objavljeno u asopisu FotoMag, brojevi 29, 30 & 31. stranica 10
Osnovna i najuoljivija razlika izmeu Contaxa II i Contaxa III je selenski svjetlomjer smješten na vrh kuišta modela III. Selenska je elija imala metaln poklopac kad se nije rabio svjetlomjer, a gumb za povratno premotavanje bio je izdignut za lakše rukovanje, te je na njega stao i kalkulator ekspozicije.
Pribliavanjem II. svjetskoga rata i Ernst Leitz i Carl Zeiss svoje su proizvodnje prilagoavali potrebama nacistikoga reima i njemakim vojnim planovima. Leica je izabrana kao glavni foto-aparat njemake vojske; Zeiss je tu vojsku opskrbljivao dalekozorima, ciljnicima i slinim optikim ureajima, a foto-aparati Contax s oznakom “M” (Marine) bijahu namijenjeni njemakoj mornarici.
Kraj II. svjetskog rata bio je i kraj proizvodnje ovih dvaju foto-aparata, jer je Zeissov glavni pogon u Jeni potpao u Rusku zonu te je kao ratna odšteta prebaen u Kijev, gdje je posluio za proizvodnju foto-aparata i objektiva Kiev. Zajedno s opremom, u Kijev su odvedeni i neki tehniari koji su vodili prve godine proizvodnje “ruskoga Contaxa”, što na koncu i nije urodilo savršenim plodovima. Originalni nacrti za Contax II i III izgubljeni su u poarima nakon bombardiranja, te su se u Zeissu odluili za redizajn svojih modela umjesto da uzaludno pokušaju obnoviti proizvodnju starih.
No, da još malo virnemo što su u Zeissu stvarali prije tih nemilih vremena… Nedugo nakon objave Contaxa II i III, na temelju njihova kuišta, inenjeri i dizajneri su 1936. ili 1937. godine poeli stvarati ultimativni 35mm aparat – prvi jednooki zrcalni foto-aparat (SLR). U Contax II dodano je zrcalo, no slika u trailu bila je veoma mrana pa je dodana prihvatna lea. Budui da je slika u trailu i dalje bila tamna, dodane su fresnelova lea i pentaprizma koja je okretala sliku na pravu stranu. Nije poznato koliko je prototipova nainjeno, a svi nainjeni uzorci uništeni su u ratu koji je slijedio. Dizajn budueg aparata zaustavljen je u vrlo ranoj fazi: ve koncem 1937. ili 1938. godine Zeissova je tvornica u Dresdenu pod utjecajem nacistike vlasti zapostavila razvoj i proizvodnju civilnih ureaja te preusmjerila proizvodnju u vojne svrhe.
Poznato je da je su, kao i gotovo svi njemaki industrijalci u drugoj polovici 30-tih godina 20. stoljea, i vodstva tvrtki Carl Zeissova konglomerata podravala Hitlerovu Nacional-socijalistiku stranku, a nama je u ovome trenu apsolutno svejedno iz kojega su to razloga inili – iz straha, iz simpatija, domoljublja ili iz financijske koristi. Zanimljivije je se sjetiti se teksta u prošlome broju FOTOmaga u kojem smo spomnjiali tvrtkinu brigu za svoje radnike. Tako su zabiljeeni i pojedinani, ali esti sluajevi izvlaenja radnika iz zatvora (konc- logora?), meusobno štienje i zataškavanje pred reimskim ljudima i moebitnim policijskim špijunima.
Contax II (i Sonnar 50/1:2)
Contax III (i Sonnar 50/1:2)
Janko Belaj: Zeiss. Napisano u zimi 2005./2006. Objavljeno u asopisu FotoMag, brojevi 29, 30 & 31. stranica 11
Tvrtka odnosno njezina postrojenja u ratnim su sukobima, poglavito u saveznikim bombardiranjima, relativno dobro prošli. Dok je središte Stuttgarta pretrpijelo velike štete u bombardiranjima tijekom 1944. godine, Zeiss Ikonova tvronica Contessa tek je sporadino ošteena. Grad Jena bio je višekratno bombardiran, neke su zgrade Zeissovih i Schottovih postrojenja u potpunosti nestale, no veina nije tee nastradala. Kad je 80. divizija amerike vojske 13. travnja 1945. godine stigla u Jenu, izvješteno je da Zeissova tvornica ima “iznenaujue malu efektivnu štetu” od saveznikih bombardiranja. Dogovorom u Jalti, Njemaka je podjeljena u 4 zone, a – osim tvornice Contessa u Stuttgartu, koja je bila u Francuskoj zoni (ali pod amerikom upravom) – sve su ostale bile u Ruskoj (Jena, Berlin i Dresden). Stoga su amerike okupacijske snage u nekoliko dana poslije dogovora u Jalti prenijele veinu dokumentacije, poglavito iz centrale u Jeni, u novu upravu u Stuttgartu.
Paralelno s izvlaenjem dokumentacije, amerike su snage dale lanovima Zeissove uprave, vodeim inenjerima, tehniarima i istaivaima “ponudu koja se nije mogla odbiti” – dio njih prihvatio ju je dobrovoljno, a dio ih je pod prisliom i u nadasve kratkom roku evakuiran iz onoga što e kasnije postati tzv. Istonom Njemakom. Gotovo dvije stotine ljudi i njihovih obitelji preseljeno je vojnim kamionima u Stuttgart s tek ponekim kovegom osobnih stvari. Znano je da je 65-godišnja gospoa Bauersfeld (supruga prof. dr. ing. Walthera Bauersfelda, glavnoga dizajnera Zeissovih planetarija) jedina dobila dopuštenje sa sobom ponijeti i stolac za ljuljanje, da bi joj vonja u kamionu bila ugodnija.
Kratko nakon toga prisilnog, no, vjerujemo, i osobama i Zeissu dobrodošlog egzodusa, ruske su snage zaposjele Jenu i Dresden, te poele s izvlaenjem opreme u Kijev. Dijelom zbog ruske elje za osvetom, a dijelom zbog straha od moguih sukoba sa zapadnim “saveznicima”, u godinu dana preneseno je 98 % tvornikih ureaja, opreme, zalihe stakla i metalnih dijelova u branjivije podruje Sovjetskoga saveza. Tvornica Contaxa u Dresdenu (privremeno?) je zatvorena, dio radnika i preostaloga vodstva odveden u Kijev, a na zapdnoj je strani Contessina tvornica ve nekoliko tjedana nakon završetka rata nastavila proizvodnju Ikonta i aparata Nettar.
Nekoliko mjeseci potom utemeljena je u Heidenheimu zaklada “Zeiss Stiftung von Jena” s tvornicom “Opton-Optische Werstätte Oberkochen GmbH” u Oberkochenu pored Stuttgata. Nanovo utemeljena korporacija bila je vlasnikom grupe “Carl Zeiss” u Oberkochenu, “Schott Glaswerke” u Mainzu, pogona u Wetlzaru, Göttingenu i Aalenu. Do 3. oujka 1948. godine formalizirano je preseljenje uprave iz Dresdena u Stuttgart, a do 1951. godine prostori tvornice “Zeiss Ikon” u Stuttgartu udvostrueni su, kako bi prihvatili svu upravu i dio produkcije.
Zeiss Ikon Nettar 515
Zeissovi pogoni u Jeni 1945.
Janko Belaj: Zeiss. Napisano u zimi 2005./2006. Objavljeno u asopisu FotoMag, brojevi 29, 30 & 31. stranica 12
U istonome dijelu Njemake poetkom lipnja 1948. godine reorganizirana je originalna tvornica u Jeni, slubeno nazvana “V.E.B Carl Zeiss Jena” (tvrtka u narodnom vlasništvu). Ubrzo je ponovno pokrenuta proizvodnja mikroskopa, mjernih instrumenata, astronomskih teleskopa, fotografskih objektiva i vojne optike.
Ve idue godine tvrtka “V.E.B Carl Zeiss Jena” predstavila je “Contax S”. Prvi SLR ugledao je svjetlo dana i to iz istonoga bloka! I ni manje ni više nego iz ugasle tvornice u Dresdenu! Koliko god sam istraivao po literaturi, nisam uspio odgonetnuti tu diskrepanciju – kako se zatvorena tvornica pojavila pod imenom “MECHANIK Zeiss Ikon VEB Dresden”, tko je u njoj radio i odakle su se sada stvorili strojevi sposobni proizvesti prvi SLR. Temeljen je na idejama, ali ne i na nacrtima predratnoga prototipa. Zna se da su mu tvorci Wilhelm Winzenburg i Walter Henning. U isto je vrijeme u Italiji predstavljen malopoznati foto-aparat “Rectaflex”. Drveni prototip bio je pokazan ve godinu dana ranije na Milanskom sajmu, no s produkcijskim se modelom ekalo kvalitetnu prizmu, te je stoga za Contaxom S ipak kasnio godinu dana.
U vrijeme kad je nastao Contax S nastojalo se da se dvije strane bivše tvrtke zadre kao jedna – nade u to polagane su sve do 1952. godine kad je komunistiki reim u istonoj Njemakoj definitivno preuzeo vodstvo nad industrijom, spuštajui marketinške i tehnike strunjake u drugi plan, a izdiui u prvi, nama danas upitne, politike ciljeve. Dotad su obje strane razmjenjivale ideje i planove pomaui jedna drugoj da što lakše prebrode prvo poslijeratno razdoblje.
Contax S bio je revolucionarni foto-aparat ve i zbog injenice što je bio prvi zrcalnorefleksni 35mm foto-aparat s pentaprizmom za korekciju slike. Samo kuište novoga Contaxa, njegove komande i satna mehanika zatvaraa vrlo su se malo razlikovali od prijašnjih modela, a najvidljivija novotarija bilo je napuštanje bajunet prikljuka za objektive i uvoenje navoja 42x1mm, koji je danas poznat kao “Pentax navoj”. Druga znaajna razlika u nizu dotadašnjih Contaxa jest napuštanje metalnoga vertikalnog zatvaraa i uvoenje vodoravno putujuega platnenoga zatvara. U Zeissu dotad takav nisu rabili jer je postojala opasnost da platno jednostavno sagori i propusti svjetlo na filmsku emulziju. Dodatkom zrcala koje je sprjeavalo svjetlu put do zatvaraa ta je bojazan nestala, a platneni horizontalni zatvara bio je i manjih dimenzija, što je omoguilo nastanak kompaktnijega kuišta. Sinkronizacija s bljeskalicom bila je originalno i vrlo napredno rješenje – povezana s dvostrukim mehanizmom zatvaraa (do kojega je fotograf, dakako, dolazio preko jednoga jedinoga gumba) automatski je prebacivala sinkorizaciju s duih (“X synchro” za 1 sekundu do 1/20 sekunde) na kraa vremena ekspozicije (“M synchro”).
Brošura iz 1998.: “40 godina u rukama naroda”
Rectaflex, Italija
Contax S, NR Njemaka
Janko Belaj: Zeiss. Napisano u zimi 2005./2006. Objavljeno u asopisu FotoMag, brojevi 29, 30 & 31. stranica 13
Aparat je originalno isporuivan s objektivom “Carl Zeiss Jena 5.8 cm f=1:2 Biotar” koji je proizvoen u tri inaice, a vrlo je brzo ponuen i velik izbor objektiva s novim navojem renomiranih tvrtki – Schneider Kreuznach, Albert Schacht, Steinheil München, Angénieux, Meyer-Optik, Enna München, Isco Göttingen… Stoga ne udi što su dodatni objektivi iz tvornice stizali vrlo polako – 1952. godine trištu su ponueni 35mm f=1:3,5 Flektogon, 58mm f=1:1,9 Primoplan, 50mm f=1:3,5 Tessar, 50mm f=1:3,5 Primotar, te godinu kasnije 50mm Tessar s otvorom objektiva 1 : 2,8 u inaicama s i bez T premaza. Poznato je da je tvrtka V.E.B Carl Zeiss Jena proizvodila u to doba i Sonnare, no ne znam koje modele i je li ih bilo s navojem 42mm.
ini se da je Zapadna Njemaka u to doba bila u teem poloaju, barem ako je suditi po produkciji foto-aparata. Leitz je u Wetzlaru bio pošteen bombardiranja i kao relativno mala tvrtka u vrlo kratkome se roku vratio punoj proizvodnji. Zeiss je, s druge strane, bio gigantski konglomerat, ija se proizvodnja temeljila na optikim ureajima, a sirovine i tvornica ostale su u istonome bloku. Osim toga, velika prednost Zeissovih patenata istopila se, jer su patentna prava poništena kao ratna odšteta cijelome svijetu. Meu prvima su to iskoristile dvije japanske tvornice, te na temelju poglavito Zeissovih i Leitzovih patenata proizvele svoje modele. Rije je, dakako, o Nikonu i Canonu.
“Carl Zeiss Stiftung” se na pravo trište 35mm foto-aparata vraa tek 1950. godine s redizajniranim modelom Contaxa, koji je nazvan jednostavno “Contax IIa” i prvi je nosio logotip “Zeiss Ikon Stuttgart”. Contax IIa bio je nešto manji i lakši od modela II, a nije izgubio ništa od svojih funkcionalnosti. Zatvara je temeljito redizajniran te je postao lakši (rabio se aluminij umjesto mjedi) i precizniji. Jedini mu je nedostatak bila poveana debljina, zbog koje se na novim modelima nije mogao rabiti predratni model 35mm f=1:2,8 Biogona koji je bio toliko dubok da mu je novi zatvara grebao stranju leu. Godinu dana kasnije predstavljen je model IIIa, u svemu identian modelu IIa, osim što je novi dobio selenski svjetlomjer na vrhu kuišta. Novih objektiva nije bilo u to doba, 21mm f=1:4,5 Biogon pojavio se tek godine 1953., no ipak ranije od konkurencije (Leitz je predstavio 21mm objektiv godine 1958., a Nikon godine 1959.).
U vrijeme dok se zapadnonjemaki Zeiss muio s konstrukcijama nekoga novog vrhunskog modela i s nedostatkom repromaterijala, u istonojemakom su se Zeissu mogli i “igrati” s proizvodima nevezanim uz optike instrumente. Tako su iz pogona u Jeni izašla etiri minijaturne inaice dvotaktniih diesel motora “Aktivist” namijenjenih hobistikim graditeljima modela automobila, brodova i aviona…
Nikon 1 / Contax IIa
Canon 11 / Leica IIIc
Janko Belaj: Zeiss. Napisano u zimi 2005./2006. Objavljeno u asopisu FotoMag, brojevi 29, 30 & 31. stranica 14
I dok je tvrtka “V.E.B Carl Zeiss Jena”, zbog politikih dogaaja moramo rei zaudo, vrlo uspješno prodavala svoj Contax S širom svijeta (pogledajte za ilustraciju reklamu za ameriko trište), tvrtka “Carl Zeiss Stiftung” uobliila je svoj prvi jednooki zrcalni foto-aparat – jednostavan i skromnijem fotografu pristupaan Contaflex. Prvi se model pojavio 1953. godine i doivio velik trišni uspjeh – oito je da je tada siromašna Europa bila gladna precizne, a pristupane tehnike. Contaflex I imao je centralni zatvara s fiksnim Tessar objektivom 45mm f=1:2,8. Godinu potom Zeiss Ikon je Contaflex I nadogradio sa selenskim svjetlomjerom i predstavio model Contaflex II.
Sve ovo vrijeme Zeiss Ikon je razvijao svoju novu “perjanicu” koja e se na trištu pojaviti istovremeno s legendarnim Nikonom F: 1958. godine dolazi “Zeiss Ikon Contarex”.
(U iduem emo nastavku ove sage otkriti i odakle dolazi Pentax, te pokušati s Zeissom poletjeti u svemir…)
Oglas za Contax S: Popular Photography, rujan 1950.
Oglas za Contax S: Popular Photography, svibanj 1951.
Janko Belaj: Zeiss. Napisano u zimi 2005./2006. Objavljeno u asopisu FotoMag, brojevi 29, 30 & 31. stranica 15
~ d io t rei ~ (Zeiss do danas) ~ {objavljeno u FotoMagu broj 31}
U potrazi za fotoaparatom koji bi Contaxu vratio inovatorsku i, naravno, trišnu poziciju, vodstvo tvrtke Carl Zeiss iz Oberkochena je 50tih godina 20. stoljea odriješilo ruke ininjerima i dizajnerima s naputkom da stvore jednooki zrclani 35mm fotoaparat bez ogranienja u teini i cijeni. Rezultat se na trištu pojavio s imenom “Contarex” 1958. godine i vrlo brzo dobio nadimak upravo “jednookog” udivšta: “Kiklop” u Europi i “Bullseye” u Americi. Unato relativno runu izgledu zbog velike selenske elije iznad objektiva i poveoj teini samoga fotoaparata (910 grama bez objektiva, 1350 grama s normalnim objektivom Planar 50mm f=1:2), rije je bila o jednom od najkompleksnijih i u to doba najsavršenijih fotoaparata. Naravno, zbog svega što je nudio i od ega je bio nainjen (1100 djelova s tolerancijom završne obrade od 0,001mm) bio je i izuzetno skup. Contarex je fotografima po prvi puta donio spregnuti svjetlomjer (sitna poluga je prenosila vrijednost otvora objektiva na iris unutar svjetlomjera), iglu svjetlomjera u trailu, trenutni povrat zrcala i vrlo zanimljivo rješenje za izmjenjiva lea fotoaparata kojima se moglo paralelno snimati na jednom fotoaparatu na razliitim filmovima.
Na Zeissovu alost, Contarexova tehnika premo nije dugo trajala — godinu dana potom, 1959. godine, Nikon je predstavio fotoaparat veih mogunosti i nie cijene. Nikon F je, kao i Contarex, imao gotovo sve djelove izmjenjive (traila, mutna stakla, lea, motore i, naravno, objektive), no nudio je vei izbor (i niu cijenu), imao je 100% slike u trailu i mogunost zakljuavanja zrcala protiv trešnje aparata i, na koncu, TTL mjerenje svjetla! Zeiss je od 1959. do 1966. godine proizveo oko 32000 primjeraka poetnoga modela Contarexa, te od 1960. do 1966. godine još 3000 kuišta modela Special, jednostavnijega dizajna bez svjetlomjera.
Kao njihov nasljednik pojavio se godine 1966. poprilino izmjenjeni model Contarex Professional, no bez ikakva svjetlomjera koji je tada ve postajao standard u profesionalnoj, pogotovo novinarskoj uporabi. Ta inaica Contarexa nije bila duga vijeka — nakon proizvedenih samo 1500 kuišta, 1967. godine trištu se predstavlja idui model Contarexa. Contarex Super su u Zeissu vjerojatno poeli dizajnirati još 1964. godine, te je za predpostaviti da mu je prethodnik pušten u prodaju tek toliko da pokuša “zakrpati” rupu koju je Zeissu nainila japanska konkurencija. Novi Contarex nije imao nekih revolucionarnih rješenja na koja smo dosada kod Zeissa bili navikli, no bio je logian slijed u razvoju njihovih SLR-ova. Sam aparat bio je spreman za predstavljanje još 1966. godine, no tada se pojavila malena CdS elija za svjetlomjere, te su u Zeissu odgodili novi
Contarex “Kiklop”, 1958.
Nikon F
Contarex S
Janko Belaj: Zeiss. Napisano u zimi 2005./2006. Objavljeno u asopisu FotoMag, brojevi 29, 30 & 31. stranica 16
model dok nisu promijenili kuište tako da je moglo dobiti TTL mjerenje svjetla i bateriju za pogon svjetlomjera. U proizvodnji je ostao sve do 1975. godine, kada su u Zeissu zaustavili proizvodnju fotoaparata.
Nedugo nakon pojave Contarexa Super, Zeiss je trištu predstavio i Contarex Super Electronic, u nekim detaljima ponovno fotoaparat s revolucionarnim rješenjima. Temeljen na dizajnu modela Super, Electronic je bio prvi SLR fotoaparat s elektrino kontrolitanim zatvaraem koji nije samo donio preciznost u vremenima ekspozicije (od 1/1000 do 8 sekundi), ve se uz vanjski Telesensor pretvarao u aparat s automatikom na prioritetu blende. Telesensor nije bio zamišljen za snimanje iz ruke, iako su ga mnogi fotografi upravo tako koristili, ve za daljinsko upravljanje. Uz spomenuti dodatak na Conterex SE moglo se prikljuiti Shutter speed indicator, elektrini motor brzine 2 slike u sekundi (jedini što ga je Zeiss iz Oberkochena ikada napravio), te runi ili tele (daljinski) timer i okida. Uza sve to, Zeiss je nainio i lea s magazinima za 450 snimaka na jednome filmu. Prvi modeli, proizvoeni do proljea 1970. godine, imali su napajanje za zatvara i svjetlomjer iz samo jedne baterije, što se pokazalo kao pogreška u konstrukciji, te je nainjen novi model s dvjema baterijama, a u prodaju je pušten bez posebnih najava i oznaka na kuištu. Poslijednjih stotinjak modela nainjeno je godine 1975., a posebno su zanimljivi kolekcionarima jer ne nose tvorniin “Zeiss Ikon” logotip, ve im je na kuištima ugravirano “Carl Zeiss” — ime elne tvrtke.
Naravno, pria o Zeissovu Contarexu ne bi bila kompletna kada bismo ispustili pregršt objektiva, zbog kojih na koncu konca i šeemo kroz Zeissovu povijest. U samome je startu za Contarex Zeiss ponudio 5 objektiva: 21mm f=1:4,5 Biogon, 35mm f=1:4 Distagon, 50mm f=1:2 Planar, 85mm f=1:2 Sonnar i 135mm f=1:4 Sonnar, da bi im se godine 1959. pridruio i 250mm f=1:4 Sonnar, a 1960. jeftiniji normalni objektiv 50mm f=1:2,8 Tessar i godinu potom “normalac” jake svjetlosne moi 55mm f=1:1,4 Planar. Objektiv Biogon arišne duljine 21mm je zapravo preuzet s Contax sustava s optikim trailom, nije bio retrofokus dizajna te se za rad s njime trebalo podii zrcalo i kadrirati s dodatnim trailom. U Zeissovoj se ponudi objektiva za Contarex moe uoiti nekoliko neuobiajenih “rupa” — tako, primjerice, nisu nikada nainili širokokutni objektiv koji bi zasjeo izmeu 25 i 35 mm (ostali proizvoai mahom nude 28mm objektive za popunu raspona), a nisu se ni trudili nainiti u svim inaicama objektive sa “srednjim” maksimalnim otvorom objektiva. Tako je do konca produkcije osnovni širokokutnik (35mm Distagon) bio u ponudi s otvorima 1:2 i 1:4, ali bez inaice 1:2,8. Neki se kroniari ude tim pojavama, no gledajui Contarex kao ultimativni SLR sustav, meni se danas ini normalnim da je Zeiss nudio i gotovo
Contarex SE s motorom i magazinima za 450 snimaka
Contarex SE sistem
Janko Belaj: Zeiss. Napisano u zimi 2005./2006. Objavljeno u asopisu FotoMag, brojevi 29, 30 & 31. stranica 17
iskljuivo samo objektive vrhunskih performansi. Nove su se inaice pojavljivale ili da bi popunile niz arišnih duina, ili stoga što su donosile optike novine (širi otvor objektiva, bolji lom svjetla, manju teinu sustava).
Novi su se objektivi pojavljivali neovisno o modelima fotoaparata, a prva vea serija pojavila se godine 1963.: 25mm f=1:2,8 Distagon, 50mm f=1:4 S-Planar — makro objektiv koji je izoštravao na udaljenosti od 24 do 60cm, a umjesto metrike skale imao je oznaene omjere reprodukcije. Dotadanji najjai teleobjektiv s punim navojem za izoštravanje iste je godine zamjenio 250mm f=1:4 Olympia Sonnar s posebnim velikim gumbom za izoštravanje smještenim s desne strane objektiva i dodanim draem na donjoj strani, koji se mogao maknuti da bi se objektiv uvrstio na tronoac. Niz objektiva te su godine dopunila dva katadioptrika objektiva (zrclani teleobjektivi) poprilino jakih otvora: 500mm f=1:4,5 Mirotar i 1000mm f=1:5,6 Mirotar.
Do posljednjega objektiva za Contarex, svjetlosno jakoga 85mm f=1:1,4 Planara iji dizajn i dan danas plijeni panju velikoga broja fotografa, a proizvedena godine 1974., Zeiss je trištu ponudio još 5 širokokutnih objektiva i 3 uskokutnika, te dva zoom objektiva (85-250mm f=1:4 Vario Sonnar godine 1970. i po mnogima prekrasan 40-120mm f=1:2,8 Vario Sonnar godine 1971.). Kao zanimljivost moe se istaknuti 15mm f=1:3,5 Distagon dizajniran godine 1972. koji nije nikada stigao na trište pod Zeissovim imenom (Zeissova proizvodnja fotoaparata je ugašena godine 1975.). Kasnije, kad je vodstvo Zeissa trailo partnera za dizajniranje novoga fotoaparata, bilo je dopušteno tvrtki Asahi Pentax da proizvodi taj objektiv za Pentax K bajunet. Nije znano koliko je primjeraka proizvedeno do neuspjela završetka pregovora i gašenja proizvodnje, a ovaj se objektiv danas proizvodi za Contax SLR liniju u pogonima tvrtke Kyocera. Zanimljiv je i objektiv 35mm f=1:4 Schneider PA-Curtagon… Vjerojatno ste uoili ime Zeissova optikog konkurenta, tvrtke Schneider Kreuznach? Rije je o objektivu za korekciju perspektive koji se na trištu pojavio godine 1967., upakiran u Zeissov plastini mijeh i Schneider Kreuznach Optik plavu kutiju.
U vrijeme ponovna procvata proizvodnje fotoaparata u zapadno- njemakome Carl Zeissu, grupacija Carl Zeiss Jena iz Istone Njemake mjenjala je imena svojih tvornica i proizvoda, ponajviše zbog uestalih sudskih tubi s tvrtkom iz Oberkochena o pravima za korištenje imena i logotipa širom svijeta. Prema izvorima bliskima Europi i samoj Njemakoj, VEB Zeiss Jena imala je dva imena na raspolaganju, oba derivati iz pojma “pentaprizma” i imena Contax. Jedno su zadrali za sebe, a drugo prodali. Rije je o imenima Pentacon (PENTAprizma + CONtax) i Pentax (PENTAprizma + coNTAX). Zanimljivo je da se o potonjem slae veina amerikih, gotovo svi europski i poneki azijski izvori, osim samoga Pentaxa koji u etimologiji svojega imena spominje
Schneider Kreuznach PA-Curtagon
Olympia Sonnar 250mm f=1:4
Janko Belaj: Zeiss. Napisano u zimi 2005./2006. Objavljeno u asopisu FotoMag, brojevi 29, 30 & 31. stranica 18
pojmove PENTAprizma i refleX. Kako god bilo - vremenski se podudara pojava u mnogoemu inovativnoga fotoaparata Pentax tvrtke Asahi, te kolebanja i preimenovanja kod istononjemakoga Zeissa. Osim toga, tu je i kamera “Pentax 6x7” koja je, sudei prema nekim izvorima, fotoaparat usavršen na temeljima istononjemakoga “Pentacona Six”.
U to doba VEB Pentacon iz Dresdena (kao dio Zeiss Jene) proizvodi velike i uspješne serije fotoaparata maloga i srednjega formata meu koje spadaju serije Exakta, Exa, Praktica i Pentacon. Objektivi koje su rabili ti fotoaparati bili su mahom proizvedeni u Jeni od veinom istoga stakla (Schotova stakla) kao i oni nadasve hvaljeni zapadnonjemakoga Zeissa. No oni koji su mogli paralelno usporeivati objektive dviju kompanija, tvrde da je višestruki premaz (T* coating) iz Oberkochena superiorniji višestrukom premazu (MC za multi coating) na staklima iz Jene, a osim toga i sama dorada bila je na strani tvrtke iz Zapadne Njemake. Da i nema tih razlika, odnosno ak i da su izvori koje sam pronašao naklonjeniji Zeissu iz Oberkochena, ostaje injenica da se baš i nisu pojavljivali novooblikovani objektivi istononjemake proizvodnje koji bi zasluili spomen u ovome pregledu. Gotovo sve što se tada pojavljivalo kao novost iz Jene, ili je bilo doraivanje starih objektiva, ili pojednostavljenje dizajna kako bi cijenom bilo prihvatljivije siromašnijem puku istonoga bloka. Ukoliko mi je koji objektiv promakao, rado bih bio upoznat s njime, jer da se razumijemo — veina tih objektiva je vrlo uporabljiva, a cijenom su danas nadasve prihvatljivi.
Zbrku s imenima koje je stvarala VEB Zeiss Jena više je puta pokušalo zautaviti vodstvo tvrtke Carl Zeiss iz Oberkochena sudskim tubama širom svijeta. Poetkom 70tih godina 20. stoljea dobili su jednu od vanijih parnica na amerikome trištu, te se od tada u velikome dijelu zapadnoga svijeta Zeiss Jena morala odrei imena Zeiss i starih imena objektiva kao što su Sonnar, Biometar, Flektogon… Tako se mogu pronai identini objektivi, proizašli s istih proizvodnih traka, koji nose nazive “Carl Zeiss Jena Sonnar”, “Zeiss Jena S”, “Aus Jena S”, “Opton S”, “Jenoptik S”… Da bi stvar bila još konfuznija — tube tvrtke iz Oberkochena nisu prošle u Kanadi, Velikoj Britaniji i u nekim azijskim zemljama.
Nezaobilazan dogaaj u Zeissovoj povijesti je let NASA-ina pilota Waltera Schirra u raketi Mercury godine 1962. Walter Schirra kupio je sasvim obini Hasselblad 500C s Carl Zeiss objektivom 80mm f=1:2,8 Planar, sam s fotoaparata skinuo koni ovoj, prebojao ga u crno da smanji refleksije, uklonio zrcalo i trailo kako bi uinio opremu lakšom i nainio prve snimke zemlje iz svemira. Fotografije koje je snimio Schirra doslovce su obogatile vienje svijeta i promjenile NASA-in odnos prema fotografiji. Istoga je trenutka stvoren poseban fotografski odjel u Amerikoj svemirskoj agenciji, uspostavljen kontakt s Hasselbladom i Zeissom, te su od tada oni, uz povremeni Nikon i Nikkor optiku, bili nezaobilazni djelovi
Walter Schirra Inspecting Camera Equipment
Cape Canaveral, Florida: Astronaut Wally Schirra (L) questions technician Roland
Williams (R) about modifications to cameras that Schirra will use to make a series of experimental photos during his scheduled six
orbit flight. Watching is astronaut Donald Slayton, who will be “capsule communicator” for
Schirra during the flight. © Bettmann/CORBIS
Janko Belaj: Zeiss. Napisano u zimi 2005./2006. Objavljeno u asopisu FotoMag, brojevi 29, 30 & 31. stranica 19
opreme amerikih astronauta. Naravno, svi fotoaparati koji su kasnije letjeli u svemir su bili posebno prilagoavani ekstremnim uvjetima i zahtjevima NASA-e. Meu vanije primjerke spadaju Hasselblad SWC s 38mm Biogonom i posebnim trailom koji je poletio godine 1966. u raketoplanu Gemini 9, te Hasselblad EDC — motorizirana inaica modela 500EL s posebno dizajniranim 60mm Biogon objektivom, polarizacijskim filterom i staklenom ploicom s krinim oznakama koja je pritiskala film. Prvi je HEDC na let ponio Neil Armstrong 20. srpnja 1969. godine i s njime nainio prve snimke na površini mjeseca. Dvanaest je HEDC fotoaparata ostalo na površini mjeseca, a samo su magazini s filmovima vraeni na Zemlju.
Satelit Amerike svemirske agencije Galileo na svoj je put ponio “Heliom Abudance Detector” i 13. srpnja 1995. godine “zaronio” na 75 minuta dugi put u Jupiterovu atmosferu. To je prvi kompletni ureaj kojega je za svemirska putovanja nainio Zeiss iz Oberkochena i ujedno najdalji let nekoga Zeissova ureaja.
Godine 1975. Zeiss Ikon prestaje vlastitu proizvodnju fotoaparata zbog prevelikih troškova proizvodnje i trenutne nemogunosti da samostalno prati razvoj elektronikih modela koje su sad veinom diktirale japanske tvornice. Ve su ranije zapoeti pregovri s nekoliko kompanija, a najuspješniji se pokazao onaj s koncernom Kyocerom, vlasnikom tvrtke Yashica. Zeiss je tako nastavio dizajn i proizvodnju objektiva, a konstrukciju i proizvodnju kuišta fotoaparata, zajedno s licenciranim imenom “Contax” prepustio Yashici. Danas je znano da je nakon ve prvoga sastanka Zeissovih i Yashicinih direktora pokrenut “Top Secret Project 130”.
Prvi model što ga je “Top Secret Project 130” plasirao, je fotoaparat Contax RTS (Real Time System). predstavljen 1974. godine. Trenutno je postao veliki hit na trištu, poglavito hvaljen zbog svoje ergonomije — pojma do tad malo znanoga u svijetu fotoopreme. Zasluge za to pripadaju treoj strani u grupaciji — “Porche Industrial Design Group”. Iako Kyocera u svojim publiciranim dokumnetima esto istie formulu o “dugoronoj suradnji (s Carl Zeissom) u razvoju, proizvodnji i prodaji CONTAX kamera”, teško je ne napisati da je Contax postao japanski proizvod, no ipak se mora priznati utjecaj njemakog dizajna i Zeissovih ininjera. No, u kolikoj su mjeri njihove ideje zastupljene, ostat e za provjeru nekim buduim istraivaima. Posvemašnja globalizacija — utrka za profitom diktirana novitetima iz sve veeg broja istraivakih centara, potraga za sve jeftinijom radnom snagom i prihvatljivijim repro materijalima — nije zaobišla ni Zeiss, što emo najlakše uoiti ako pregledamo gdje se proizvode moderni Zeissovi objektivi (više od polovice objektiva za 35mm aparate se
Replika modificiranog Hasselblada SWC i
Carl-Zeiss Biogon 38mm
Contax RTS
Janko Belaj: Zeiss. Napisano u zimi 2005./2006. Objavljeno u asopisu FotoMag, brojevi 29, 30 & 31. stranica 20
proizvodi u Japnu, ostali u Njemakoj). S prebacivanjem proizvodnje fotoaparata Yashici, usporava se i naš tempo ove prie, te bih s toga samo ukratko naveo znaajnije odlike etiriju modernih Contax sustava.
Ve spomenuti RTS predvodi prvu skupinu modela — manual fokus 35mm SLR fotoaparata. Od 1975. do 1998. godine proizvedeno je 12 modela od kojih su najznaanija tri RTS modela. Prvi je model svijetu predstavio zatvara prilagodljivih brzina (nije bilo poznatih koraka od 1 EV vrijednosti, ve je zatvara mogao prema potrebi dobiti i “meu brzinu” od, primjerice napišimo, 1/145 sekunde) koji je u kombinaciji s automatikom prioriteta blende davao savršeno eksponirane snimke. Na 50toj obljetnici imena Contax, 1982. godine, Yashica je predtavila RTS II. Fotoaparat gotovo da i nije izgledom promijenjen u odnosu na svog prethodnika, no dobio je pregršt tehnikih poboljšanja kao primjerice TTL mjerenje svjetla bljeskalice, lamele zatvaraa od titana i zanimljivu kombinaciju memorije ekspozicije: ukoliko bi fotograf zakljuao vrijednost ekspozicije (AE- lock) te potom promijenio vrijednost otvora objektiva, sustav bi automatski promijenio i brzinu zatvaraa bez potrebe za novim mjerenjem svjetla. Godine 1992. pojavluje se RTS III, na alost promijenjenog dizajna (nainjen bez suradnje s Porcheom) ali s dva pohvalna noviteta: “Real Time Vacuum Back” s keramikom ploicom je davao najravniji mogui film i esto je spominjano da se tek tada mogla vidjeti oštrina Zeissove optike u punome sjaju u 35mm fotoaparatu. Druga je novost bila rado doekana od strane studijskih fotografa — “TTL Pre-Fash Spot Meter” je omoguavao mjerenje snage bljeksa bilo kojih studijskih bljeskalica kroz trailo fotoaparata. U ovom je kratkom pregledu zanimljivo spomenuti i Contax S2. Izašao je nakon ponovnog ujedinjenja zapadnonjemakog Zeissa i dijelova bivših pogona nekadašnje velike tvrtke iz Istone Njemake, a nosio je ime “S2” zbog 60te obljetnice prvog SLR Contaxa… proizvedenog u Istonoj Njemakoj, sjeate se teksta iz prošloga broja? Bio je to sasvim jednostavan mehaniki aparat s ugraenim jednostavnim spot svjetlomjerom. Doista, da nije bio “S2”, ne bi ga bilo zanimljivo spominjati.
Druga je skupina serija “Contax N” fotoaparata. Vrlo kvalitetni autofokusni modeli se ipak nisu znaajno probili na trištu, iako su i opet dolazili s nekim novim i originalnim rješenjima. Tako je N1 predstavio dijagonalni sustav fokusa u 5 toaka i “Fine Focus ABC” (Auto Bracketing Control), a Zeiss je nainio i tri AF objektiva s “Ultra Sonic” motorima. Poslijednji predstavljeni model u toj skupini je Contax N Digital koji e u povijesti ostat zapamen kao prvi digitalni SLR s takozvanim “full-frame chipom”. Naalost, nakon najave ga se dugo ekalo, a kad se pojavio pokazao je porazne rezultate — Philipsov chip namjenjen prvenstveno studijskim srednjeformatnim aparatima se nije mogao nositi s
Contax RTS III
Contax N1 i Vario-Sonnar 24-85
Janko Belaj: Zeiss. Napisano u zimi 2005./2006. Objavljeno u asopisu FotoMag, brojevi 29, 30 & 31. stranica 21
manjim a osjetljivijim chipovima radjenim za ostale SLR fotoaparate. Baterija je dostajala tek za 80 snimaka, a snimke iznad ISO 100/21° ili snimljene vremenom ekspozicije duim od jedne sekunde su imale neupotrebljiv šum.
Treu skupinu ini samo jedan fotoaparat, ali doista vrijedan: Contax 645. Naješe ga se opisuje kao “napuhani” 35mm fotoaparat, a izvanredno je prihvaen i od strane profesionalaca i od strane ozbiljnijih (ili imunijih?) amatera. Osim što je nadasve ergonomskoga dizajna, Yashica je u njega ubacila sve najbolje što je razvila za manje fotoaparate. Odlikuju ga brz i tih motor, “Real Time Vacuum Back”, “TTL Pre-Fash Spot Meter”, te najkraa brzina sinhronizacije s bljeskalicom (zavidna 1/125 sekunde u srednjeformatnim sustavima sa zavjesnim zatvareima) i metalni zatvara (za razliku od konkurencije koja rabi ranjivije platnene zatvarae). Kad se sve ovo spoji s provjerenom Zeissovom optikom i novim digitalnim leima — tko ga ne bi poelio imati?
No, u poslijednje vrijeme u najširem krugu fotografa i kritiara najviše je oduševljenja izvukla etvrta skupina modernih Contaxa — auto fokusni rangefinder Contax G1 i G2. Maleni su, lagani, relativno jeftini i u svijet rangefinder fotoaparata su unijeli autofokus objektive i prilagodljivo trailo koje nema iscrtane okvire za više objektiva, ve svojevrtsan “zoom” kojim se trailo prilagoava izabranom, tonije reeno prikopanom, objektivu. Puna iskoristivog i prednost ovog sustava se pokazala kad je uz G2 Zeiss predstavio zoom objektiv 35-70mm Vario-Sonnar.
Zeiss se na gotovo 3 desetljea “odrekao” proizvodnje fotoaparata, no objektivi su i dalje tu, te se konano pribliavamo i povodu za ove napise. Zeiss danas proizvodi objektive za gotovo sve vrste svijetopisnih naprava: mobitele, maloformatne aparate, srednjeformatne aparate, video kamere, filmske kamere… uskraeni za Zeissovu modernu optiku su ostali samo fotografi koji rabe velikoformatne filmove. Nama su danas najpoznatiji objektivi koje Zeiss prozivodi za srednjeformatne sustave (Hasselblad, Rollei, Contax), a vlasnicima Nikona vjerojatno najzanimljiviji objektivi koje je Zeiss proizveo za 35mm Contax fotoaparate.
Ima ih doista mnogo, 30-tak modela, ini mi se, no i meu najboljima ima onih koji se zbog neega smatraju zvjezdama. Nedavno predstavljeni 50mm f=1:1,4 Planar T* ZF i 85mm f=1:1,4 Planar T* ZF su poznati po svojoj vrhunskoj oštrini ak i pri punom otvoru još iz RTS serije, a navodno još poboljšani i za N seriju. Širokokutni 16mm f=1:2,8 F-Distagon slovi kao izvanredno korigiran objektiv za svoj ekstremni vidni kut i veliku svjetlosnu mo, a 21mm f=1:2,8 je hvaljen zbog neobina dizajna i izrazite oštrine. Objektiv “palainkastog” dizajna 45mm f=1:2,8 Tessar bi bio dobrodošao upravo zbog svoje lakoe i malih dimenzija. Makroobjektiv 60mm f=1:2,8 Macro-Planar ima izvanredan kontrast,
Contax 645 sistem
Contax G2 sistem
Janko Belaj: Zeiss. Napisano u zimi 2005./2006. Objavljeno u asopisu FotoMag, brojevi 29, 30 & 31. stranica 22
a oštrina pri reprodukciji 1:1 je bez mana od ruba do ruba slike i pri najširem otvoru. Za fotografe koji se bave portretima i modom nainjen je uskokutnik izrazite svjetlosne moi — 200mm f=1:2,0 ApoSonnar kojeg znalci hvale zbog oblih listia “blende” koja daje njena vršna svjetla i “bokeh” nenadmašne mekoe. Izbor najboljega od najboljih završavam objektivom koji slovi kao najbolji pokazatelj “Zeissovog 3-D efekta” — rije je o zoom objektivu 70-210mm f=1:3,5 Vario Sonnar AE kojeg krase visoki kontrast, te stabilna i izraena oštrina na svim podrujima.