aviti se tuðim novinskim tekstom,reagirati na njega, analizirati ga – zanovinara to nikad nije osobito uz-

budljiv zadatak. Pravi, posveæeni novinar,onaj s tim groznim «crvom» što ga stalnotjera da sumnja, zaviruje iza zrcala i ispodtepiha, zbog kojeg je uostalom i izabrao tu«vra�ju» profesiju, uvijek se bolje snalazi iviše u�iva u originalnom zadatku. Biti namjestu dogaðaja, razgovarati sa �ivim ljudi-ma, pratiti stvaran �ivot, pa potom o tomei pisati, nagrada je za sve one muène dijelo-ve posla poput pregovaranja s urednicima,neurednih isplata honorara, uvijek prekrat-kih rokova. No, kada je objavljeni tekst in-tervju s premijerom, i to kakav intervju spremijerom! – ulazimo u polje igre sa svimpatuljcima, vilama i vilenjacima mašte, kojikao u svakoj zaèaranoj prièi poènu vuæi zakosu, štipati i škakljati, šaptati i sugerirati,grickati i lupkati, navodeæi na grijeh – sjes-ti i pisati o veæ objavljenom tekstu.

Virtualni premijerIntervju s premijerom Ivicom Raèa-

nom objavljen u Novom listu 24. lipnja odone je vrste koja uporno «zanovijetalo»nekoliko dana istim intenzitetom preba-cuje iz stanja zabave u stanje dubokogoèaja brzinom gumene loptice-skoèice.Za poèetak, rijeè je o virtualnom inter-vjuu. Što nam govori da premijer ima i znakoristiti e-mail. Pohvalno. Nimalo poh-valna jest èinjenica da je napravljen u tojformi zato što je kolegi Zoranu Angeles-kom uskraæena moguænost da napravi «fa-ce to face» intervju, premda su mu to èvr-sto obeæavale dosljedno antipatièna i nes-posobna glasnogovornica AleksandraKolariæ i «prateæa joj djelatnica VladinogUreda za informiranje». Isprika je sadr�a-vala neku prièu o protokolu, ali kolegaAngeleski ustvrdio je i informirao javnostda je zapravo rijeè bila o degustaciji vina ikulinarskih specijaliteta Istre, kao i više-satno i opetovano stajanje ispred kameraHTV-a. Zbog toga se premijer našao uvremenskom «škripcu», i to takvom da ni-

je, èak ni u pisanoj formi, mogao odgovo-riti na èetiri pitanja. Pa na njih i nije odgo-vorio. Tri od tih èetiriju pitanja odnosilasu se na odnose SDP-a i IDS-a. Samo doksmo u uzlaznoj putanji prema stanju zaba-ve mo�emo progutati objašnjenje Alek-sandre Kolariæ kako premijer nije htio od-

govoriti na stranaèka pitanja. Veæ u silaz-noj putanji prema ambisu depresije javljajuse pitanja poput mo�da premijer nije èlanSDP-a, mo�da se stidi što je èlan SDP-a?Znate, to je ona stranka za koju ste glasalionog 3. sijeènja. I tada je bila u koaliciji sIDS-om. Kako je premijer odbio odgovo-riti i na èetvrto pitanje – što za njega zna-èi detuðmanizacija, a èudne li koinciden-cije, njegov omiljeni Agramer Bandiæ bašje isti dan ustvrdio da Franjo Tuðman zas-lu�uje i trg i spomenik u Zagrebu, a jošpovrh svega izbori su tu iza flanjke – jeza

što se podi�e leðima do korijena kosenormalna je i oèekivana reakcija.

Posljednje epizode Otpisanih«Nemojte nas još otpisati» – Raèanov je

vapaj upotrijebljen i za naslov intervjua.Nije teško zanemariti crvenilo stida uslijed

takva zapomaganja (crvenili smo veæ punoputa), ali je teško oteti se zabrinutosti štonam ta izjava svjedoèi da do premijera nedopiru poruke što mu ih mediji odašiljuveæ nekoliko mjeseci. Da je zapravo veæ –otpisan. Svaka kartica teksta ispisana u tomrazdoblju, a bilo ih je na tisuæe, bila je pos-ljednji hropac nekog društvenog sloja iligrupe koje su mu prije tri godine dale man-dat, bila je to posljednja molba za makarznakom da æe napraviti ono što je trebao, anije, prije nego ga kao politièku liènostzauvijek pohrani u «File X». U intervjuu za

Novi list sasvim je jasno, ponavljajuæi èakdva puta, potvrdio da se ni posljednji sljed-benici nemaju èemu nadati. Izjave, «Dekla-rativno su svi za promjene, meðutim, kadna svojoj ko�i osjeæaju njihove uèinke jav-ljaju se otpori» i «Reforme nisu popularne,pogotovo kada ih osjeæate na svojoj ko�i,ali su nu�ne», nisu ništa drugo nego dokazda ni on sam, ni uredno plaæeni slu�benicislu�bi za informiranje, ili nisu proèitali nitijedan tekst adresiran na njihovu adresu iliih s nekom namjerom i samo njima znanimvišim smislom ne prihvaæaju. Svi su ti tek-stovi, naime, vrištali samo jedno – provedi-te promjene, reforme, dajte da ih osjetimona svojoj ko�i! Jer to je ko�a njegove iz-borne baze, od siromaštva i bijede sve siv-lja, sme�uranija, razgaæena preko bolesnihkostiju, u koju još i danas zabadaju igle ka-ko bi iz uzorka krvi prebrojili podobna hr-vatska zrnca, od koje se još i danas tra�i dapodnese udarce desnièarskih trupa. Za raz-liku od njegove izborne baze, ona protiv-nièka i dalje se opuštena i nezabrinuta, tro-ma od sitosti šetka hodnicima svih njego-vih ministarstava, ali i nadalje trpa u sebe itzv. reforme o kojima govori premijer, gr-cajuæi i guteæi se od pohlepnosti, te joj sveveæ izlazi na nos. Reforme kojima se pre-mijer pohvalio u intervjuu samo su blagos-lov, posljednji amen da se ništa nije i, deèkine bojte se, ništa se i ne bu promijenilo.Nitko neæe oslabiti ni grama. Premijer æejoš jednom ustvrditi da nedostaje optimiz-ma, pozitivne energije, da je lako govoriti,a teško provoditi i mo�e se nastaviti s go-milanjem odabranih hrpica bogatstva. Netreba zabrinjavati ni utvrðeno smanjivanjebroja nezaposlenih u posljednja dva mjese-ca. Nisu to tisuæe ljudi našle posao, ni se-zonski, nego su izgubili pravo da ih se priZavodu za zapošljavanje evidentira kao ne-zaposlene. Jer peruæi stubišta, glaèajuæi,obrezujuæi �ivice po Pantovèaku zaraðujukoju kunu iznad magiènih 900 kuna i timepostaju nepodobni èak i za dr�avnu evi-denciju. Ma ako je za premijerov miransan... I patuljak Cvilidreta æe utihnuti.

rajem lipnja, toènije 27. i 28. lipnja,odr�an je u Zagrebu seminar na temudecentralizacije u kulturi u organiza-

ciji Ministarstva kulture Republike Hrvatskei Ministarstva kulture Republike Francuske.To je prvi u nizu seminara koji æe se realizi-rati u sklopu suradnje dvaju ministarstava, ikoje æe voditi francuski i hrvatski struènjaci.Michel Clément, direktor centralne admi-nistracije francuskog Ministarstva kulture,iznio je francusko iskustvo u posljednjihdvadeset godina u domeni decentralizacije idekoncentracije, s nizom vrijednih podatakao ustroju Ministarstva i teritorijalnih zajed-nica, te raspodjeli dr�avnog proraèuna zakulturu. Mo�e se reæi da je francuski sustavu mnogim svojim rješenjima jedinstven uEuropi. To se u prvom redu odnosi na de-koncentraciju, odnosno izravno prenošenjeovlasti i financijskih sredstava iz pojedinihministarstava na tijela dr�avne uprave na re-gionalnoj razini. Francusko iskustvo poka-zuje kako je politika koja se provodi u zad-njih dvadesetak godina pridonijela jaèanjulokalnih zajednica i pravednijoj i racionalni-joj raspodjeli javnih sredstava. MichelClément je posebno naglasio va�nost surad-nje jedinica lokalne samouprave, tijela dr�av-ne uprave i odgovarajuæih ministarstava nazajednièkim projektima. Ipak, ne smije sezanemariti ni èinjenica da ovakav sustavmultiplicira administraciju, pa se s poseb-nom pa�njom trebaju izraèunati potencijal-ne koristi i troškovi prije nego se krene u ta-kav tip decentralizacije.

Manjak obrazovanih administratoraU Francuskoj je decentralizaciju financi-

ranja i odluèivanja pratio proces intenzivnogosposobljavanja kompetentnih kulturnihadministratora na lokalnim razinama, teprogrami koji su promicali pribli�avanje kul-ture graðanima što je jedan od tri prioritetafrancuske kulturne politike. Ovaj treæi seg-ment izazvao je poseban interes sudionikazagrebaèkog seminara, jer je uoèeno kako jeto jedna zaista va�na karika koja nedostaje u

hrvatskoj kulturnoj politici.Zarez se veæ u više navrata bavio proble-

matikom decentralizacije, koja je postalajedan od kljuènih pojmova u kulturnimpolitikama veæine europskih zemalja uposljednjih dvadesetak godina. I na ovomseminaru naglašeno je da je decentralizaci-ja vrlo slo�en i krajnje osjetljiv proces.Francuski predavaè istaknuo je prednosti inedostatke tog procesa. Za pretpostaviti je

da æe lokalna zajednica najlakše prepoznatiprioritete i na neki naèin “najpravednije”ocijeniti predlo�ene programe i projekte,što bi i nju samu poticalo da vlastitim i ud-ru�enim sredstvima preuzima veæu ulogu ukulturnom planiranju i razvoju. Meðutim,kada je rijeè o maloj zemlji kao što je Hr-vatska, sa 4,3 milijuna stanovnika, s izrazi-to nejednakom razvijenosti kulturne in-frastrukture i s “rascjepkanom” lokalnomrazinom (npr. usitnjenost dr�avnog terito-rija na mnoštvo malih, èesto posve nemoæ-nih, ponekad i nezainteresiranih opæina),promjenama je potrebno obuhvatiti cijelonjezino podruèje/tr�ište i pridonijeti ok-rupnjivanju financijskih sredstava, s vidlji-vim rezultatima. Moglo bi se reæi kako jeopæa ocjena svih sudionika da se u procesdecentralizacije treba iæi s puno opreza, vo-

deæi raèuna o svim pozitivnim pomacimakoje æe taj proces donijeti, ali isto takopredviðajuæi i pokušavajuæi unaprijed uma-njiti negativne efekte i troškove koji æe bezsumnje pratiti ovaj proces.

Modeli kulturne decentralizacijeUpravo zbog slo�enosti decentralizaci-

je, svaka zemlja nastoji pronaæi svoj model,a zajednièka je te�nja uspostavljanje druk-

èijih veza na relaciji ministarstvo – lokalnazajednica. Stoga su pojmovi koje je isticaofrancuski predavaè, kao npr. partnerstvo,koordinacija i komunikacija, te sufinanci-ranje, podjednako va�ni za svaki model de-centralizacije. Nacrt modela kulturne de-centralizacije koji je izradila grupa struè-njaka iz Ministarstva kulture i Hrvatskogpravnog centra temelji se na policentriè-nom razvitku koji korespondira kulturno-povijesnim regijama Hrvatske. U tom mo-delu regije bi dobile velike nadle�nosti ukulturi. Meðutim, predstavnici veæeg broja�upanija i gradova izra�avaju sumnju ineizvjesnost zbog nedostatka financijskihsredstava, struènjaka, ali i interesa drugihsektora na lokalnoj razini za kulturu.

Od èetiri tipa decentralizacije u kulturi– odluèivanja, financiranja, kulturne infras-

trukture i kulturnog �ivota – kljuèan dop-rinos prvom, tj. decentralizaciji odluèiva-nja, bilo je osnivanje kulturnih vijeæa. Slu-èaj je htio da je upravo dan nakon dvod-nevnog seminara odr�ana sjednica Nacio-nalnog vijeæa za kulturu na kojoj su iznese-na iskustva kulturnih vijeæa u dosadašnjemradu. Zakon o kulturnim vijeæima donio jeHrvatski sabor sredinom 2001. godine i unjihovu su djelokrugu bitna pitanja – odrazdiobe proraèunskih sredstava premakulturnim korisnicima do utvrðivanja kul-turnih prioriteta i predlaganja programskihsmjernica. Radom kulturnih vijeæa u koji-ma odluèuju kulturni djelatnici i umjetnici,na nov naèin se ureðuju odnosi izmeðu ti-jela dr�avne vlasti i subjekata u kulturi upravcu razvoja autonomnosti kulture. Kul-turna vijeæa osnivaju se po podruèjima kul-turnog stvaralaštva.

Kulturno vijeæe �upanija i gradovaZakon predviða da se kulturno vijeæe mo-

�e osnovati i na razini pojedine �upanije igrada, èime æe se omoguæiti stvarno odluèi-vanje i suodluèivanje na podruèju �upanija iligradova o svim kulturnim pitanjima veza-nim uz interes tog podruèja. To znaèi da æese postiæi ravnomjerniji raspored ovlasti nanacionalnoj, �upanijskoj i gradskoj, odnos-no opæinskoj razini, pri èemu bi nacionalnarazina zadr�ala ovlasti u odreðivanju priori-teta i ciljeva razvoja, te globalne kulturne po-litike, a na �upanijskoj bi se razini koncentri-rale ovlasti kulturnog planiranja. Zasad ni-jedna �upanija ili grad nisu osnovali kultur-no vijeæe, premda bi se neki problemi regio-nalnog razvitka mogli puno bolje riješiti(npr. regionalna �upanijska kazališta).

Rasprava na Nacionalnom vijeæu istakla jepotrebu daljnjeg rada na metodologiji i krite-rijima, uspostavljanju èvršæe komunikacije isuradnje izmeðu kulturnih vijeæa, potrebuosnivanja zaklada u kulturi, predviðenih Za-konom o kulturnim vijeæima i, što je najvred-nije, pokazala je njihovu aktivnu ulogu i nji-hovu va�nost u kulturnom razvitku.

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 3

Kulturna politika

Pravednije i racionalnijeZa pretpostaviti je da æe lokalna zajednica najlakšeprepoznati prioritete i na neki naèin “najpravednije” ocijeniti predlo�ene programe i projekte, što bi i nju samu poticalo da vlastitim i udru�enim sredstvima preuzima veæu ulogu u kulturnomplaniranju i razvoju

Biserka Cvjetièanin

Jedra demokracije

Premijer mlitavosti, perjanica nagluhostiU intervjuu za Novi list premijer je sasvim jasno, ponavljajuæi èak dva puta, potvrdio da se ni posljednji sljedbenici nemaju èemu nadati

Nataša Petrinjak

Ko�a Raèanove izborne baze, od siromaštva i bijedesve je sivlja, sme�uranija, razgaæena preko bolesnihkostiju. Za razliku od njegove izborne baze, ona protivnièka i dalje se opuštena i nezabrinuta, tromaod sitosti, šetka hodnicima svih njegovih ministarstava

Dragan Grozdaniæ

ovoreæi o specifiènomkontekstu promišljanja otijelu suvremenih subjek-

tiviteta, ljubljanska predavaèica ifilozofkinja Bojana Kunst nazvatæe to poljem opasnih veza. Nai-me, rijeè je o vidljivosti onogašto stoji izmeðu, odnosno onogaizmiješanoga koje povezuje i ko-je je kroz povijest uvijek bilo in-skribirano upravo u toposu mon-struoznog.

Povezivanje je na neki naèinono potlaèeno u zapadnoj kultu-ri, posebice u ovom sluèaju pri-rodno nemoguæa “opasna pove-zivanja” èovjeka i �ivotinje, pri-rodnog i umjetnog, muškog i�enskog, gospodara i roba, or-ganskog i anorganskog. Tijelasuvremenog performansa koja sukao eksplicitno autorska prisut-na u umjetnosti imaju vrlo va�nuulogu u postmodernistièkomrazdoru subjekta umjetnièkogdjela. Prije svega radi se o tijeli-ma otvora i tekuæina, spolnim ti-jelima, propusnim tijelima, sva-kodnevnim i komodificiranim teekstatiènim hibridnim tijelimakod umjetnika kao što su GinaPane, Carolee Schnemann, ChrisBurden, Rebeca Horn i drugi. Utijelima opasnih veza kao suvre-mene vidljivosti tijela izla�e sepostmodernistièki krvavo, spol-no, društveno konstruirano rela-ciono tijelo koje je ispred svakeobjektivizacije. Teoretièari per-formansa ovdje prije svega pro-govaraju s pomoæu poststruktu-ralistièke i feministièke filozofijei tu se, kako ka�e amerièka femi-nistièka performerica CaroleeSchnemann, pojavljuju svi rascje-pi zapadne kulture. Tijelo per-formansa tako se konstruira kaoproces, ukazuje nam na nu�nosti problematiènost intervencijeDrugoga u tijelu. Kako ka�e Bo-jana Kunst, upravo se u poljuopasnih veza plete sr� inheren-tne politièke i etièke problemati-ke suvremenog performansa ko-ja je tako privlaèna i daje pravuprezentnost tijela kao glumca.

Svatko tko imalo poznaje mo-dernu povijest tijela mo�e primi-jetiti da je polje izmeðu rezervira-no za neke posebne kreature ko-je se generalno mogu oznaèitikao monstrumi. Tijelo suvreme-nog performansa paradoksalno jenaš suvremeni monstrum. Mon-stracija se iskazuje kao naèin sa-mog postojanja tijela, ona je nu�-na taktika pozicije suvremenesubjektivnosti koja se plete razli-èitim nemoguæim i opasnim ve-zama.

Dobar primjer monstracijekojom nam se otkriva suvreme-no tijelo stara je diskusija o ana-tomskim primjercima. Rijeè je orazlièitim pristupima glede opisai klasifikacije hermafrodita. Me-dicinski anatom na prijelazu iz16. u 17. stoljeæe Realdo Colom-bo obo�ava ih i èudi se njihovojizvornosti i kompleksnosti zbogtoga što su �ena i muškarac kom-binirani u samo jednom tijelu.Suprotno njemu, Jean Riolanprema njima osjeæa otpor, zabra-njuje ih kao objekt istra�ivanja,opisuje ih kao deformirana tijelate prema njemu prohodnost iz-meðu spolova uopæe nije mogu-æa. Upravo zato ta karakteristikakoja hermafrodita èini objektomobo�avanja i fascinacije, prisut-nost opasne veze, nekoliko sto-ljeæa kasnije se pokazuje kaoskandalozna.

Igra s nemoguæim i opasnimpovezivanjima tako se u tijelima,glumcima performansa odvija navišim razinama i vrlo je kom-pleksna. Misao i ja-subjekt višenisu stabilni, granica više nije ko-�a ni rub svijeta. Ko�a vara, u �i-votu imamo samo neèiju stranuko�u, kazat æe filozofkinja Kun-st. Na kraju, nikada još nismo bi-li tako blizu ostvarenju fantazmamonstracije kao s modernim raz-vojem tehnologije i znanosti. Ti-jelo kao autor tako nam nepres-tano pokazuje i naše najnevidlji-vije, ali neprestano prisutneopasne veze. Zapravo, mo�da jenajbolji zakljuèak onaj iz Derri-dinih misli: “Buduænost koja nebi bila èudovišna, uopæe ne bi bi-la buduænost, bila bi sutrašnjicakoja je veæ predviðena, izraèuna-ta i programirana. Sve iskustvo jeotvoreno buduænosti i spremno,odnosno sprema se doèekatimonstruozno koje prispijeva.”

d 21. srpnja do 4. kolovo-za 2001. u organizacijiUdruge studenata arhi-

tekture EASA Hrvatska, Multi-medijalnog instituta i Udru�enjaza razvoj kulture iz Zagreba us-pješno je realiziran dogaðaj podnazivom Otokultivator – ljetnaškola kulture, u prostorima biv-še vojarne i izbjeglièkog centraSamogor u Visu. Otokultivatorje bio organiziran po principuEASA, tradicionalnog skupastudenata arhitekture iz Europe(organizatori, voditelji, radioni-ce, sudionici, dnevna podjela za-du�enja, veèernji filmski i glaz-beni program), a okupio je oko300 mladih, veæinom studenataiz cijele Hrvatske i susjednih ze-malja.

Ovogodišnji Otokultivator 2odr�at æe se ponovno u Samogo-ru u Visu, od 15. srpnja do 11.kolovoza. Prvi dio sa sudionici-ma iz Hrvatske i susjednih ze-malja trajat æe od 15. do 25. sr-pnja., a EASA 2002. SENSES,skup studenata arhitekture izEurope, trajat æe od 27. srpnja.do 11. kolovoza.

Nakon akcija èišæenja i preu-reðenja Samogora, koje su orga-nizatori poduzeli u lipnju, naovogodišnjem Otokultivatorumoæi æe se smjestiti nešto višeljudi nego prošle godine.

Prijave i informacije mogu sedobiti na tel. 01 48 83 105, info@o-tokultivator.org i http://www.oto-kultivator.org, a svaki dan od 12 do

20 sati u klubu mama, Preradoviæe-va 18, Zagreb, organiziran je infopult i plaæanje.

Svaki sudionik Otokultivato-ra pohaðat æe jednu od petnaestradionica (dizajnersku, likovnu,dramsku, �onglersku, izraduzmajeva, etno, zlobubnjarsku,kreativnog pisanja, stripa, pro-dukcije glazbe....). U cijenu od800 kuna za deset dana ulazismještaj, dva obroka dnevno, ra-dionica i bogati veèernji prog-ram. Ovogodišnji program s me-ðunarodnim gostima, koncerti-ma, kazališnim i plesnim pred-stavama, projekcijama crtanih iigranih filmova odr�at æe se naopakom i naopakom stageu u Sa-mogoru, na pozornici Doma

kulture u Visu i raznim drugimmjestima u i oko grada Visa. Sviveèernji programi su besplatni zasve zainteresirane.

Otokultivator 2 nastavit æete�nju organizatora za promoci-jom kulturnog turizma, tj. od-mora fokusiranog na produkci-ju, a ne na konzumerizam.

4 IV/84, 4. srpnja 2,,2.

s r p a n j 2 , , 2

Viška kulturna ponuda Monstruoznosti i opasne vezePovodom predavanja Bojane Kunst Opasne veze i tijela suvremenih subjektiviteta, net klubmama, 21. lipnja 2002., Zagreb

Grozdana Cvitan

�upanijskom muzeju u Ši-beniku upravo je završilaizlo�ba Portreti Šibenèana

u staroj fotografiji. Da bi izlo�babila moguæa, djelatnici muzejaorganizirali su cijelu akciju, agraðani putem Radio-Šibenikapozvani da se pridru�e skuplja-nju i oèuvanju fotografija koje sujoš juèer bile samo obiteljskastvar. Autor izlo�be (postav iz-lo�be Ksenija Kalauz) i katalogaTomislav Pavièiæ pozvao je gra-ðane da svojim prilozima umno-�e muzejski fundus, a izlo�bakoju su zasad vidjeli uglavnomŠibenèani tek je dio umjetnostikoja je prerasla iz dokumentariz-ma. Naime, rijeè je o fotografijikoja, uvjetno reèeno, nije imalaposebne pretenzije onoga štozovemo umjetnièka fotografija.Bile su to obiteljske fotografijeili portreti koji su bilje�ili intim-no vrijeme, a u krajevima poredmora èesto i jedini znak prepoz-navanja rodbine ili oca s ostat-kom obitelji zbog dalekih i dugihputovanja.

Zbog razlièitih namjena, ali iosobnog shvaæanja poziva, prvifotografi stvaraju cijelu scenog-

rafiju u koju onda smještaju oso-be. Uz komade stilskog namješ-taja i posebno oslikane pozadinekoji postaju dijelom same fotog-rafije, dodavani su i posebni uk-rasni dijelovi na rubovima, viticei okviri, i sve to postalo je diozavršenog proizvoda majstorafotografa. Drugi dio intervencijeodnosio se na samog majstora.Ponekad na poleðini fotografije,a ponekad na samom dnu pred-nje strane, nalazio se njihov pot-pis te posebne obavijesti. O to-me kakve su bile i što su pred-stavljale fotografije iz 19. i s po-èetka 20. stoljeæa vjerojatno nijepotrebno tumaèiti – svi ih èuvajuu nekim starim albumima i kuti-jama. One što su ostale u kutija-ma i nisu završile u albumimaèesto su za to imale poseban raz-

log. Muškarci s odslu�enja voj-nog roka u Austro-Ugarskoj sla-li su ih svojim zaruènicama i sup-rugama s vrlo intimnim tekstomna poleðini, a bake nisu lijepilefotografije da se ne bi odrekleteksta. Danas uglavnom nemaljudi koji su u atelijeru majstorafotografa ulazili u zadani, a kas-nije i naruèeni pejza�, da bi pos-vjedoèili sebe u vremenu i obièa-jima tog svog vremena. Ostali suzapisi prošlih vremena s više ilimanje nostalgije, sjeæanja kojablijede, pa i kad se stvarnost raz-likovala od uratka majstora, iz-blijedjela je stvarnost. Ostali suportreti, skupne fotografije obi-telji, djeca u mornarskim odora-ma ili nekim posebnima koje sumajke za tu prigodu pripremile.Od obièaja vremena, nadarenostifotografa i likova koji su zabilje-�eni u atelijerima ostali su vi-zualni zapisi za koje se TomislavPavièiæ potrudio da ih za potrebešibenske izlo�be ogranièi na iz-bor iz dokumentarno-umjetniè-kog dijela poznatih šibenskihobitelji i poznatih šibenskih fo-tografa. Iako je najveæi broj fo-tografija snimljen u atelijerimafotografa Mattiazzi i Anelli,mnoge su i iz drugih hrvatskihgradova, ali i gradova tadašnjeMonarhije u koje su Šibenèaniputovali. Na�alost, vrijeme je ka-tegorija zbog èijeg æe karakterafundus tog dijela šibenskog i svihdrugih muzeja biti sve veæi.

Fotografije kao rijetkostIzlo�ba fotografija Portreti Šibenèana u staroj fotografiji, �upanijski muzej, Šibenik, od 19.svibnja do 23. lipnja 2002.

Kontakti:<http://www.otokultivator.org> -

od 1. srpnja a do tad na http://otokultiva-tor.mi2.hr

01 48 831 05 Marija-prijave i plaæanje091 62 72 355 Marcell-organizacija,

radionice091 51 93 116 Nina-EASA091 36 66 106 Kornel-veèernji program

Oliver Sertiæakon prvih masovnih prosvjeda protiv Svjet-ske trgovinske organizacije u Seattleu, osno-vana je mre�a nezavisnih medijskih centara,

Indy-media, kako bi pru�ila neposredne informacijeaktivist(ic)a o dogaðanjima na terenu. Buduæi da jeveæina medija izrazito fokusirana na senzacionali-zam, a ujedno i komercijalnu isplativost, javna slikao najveæem masovnom pokretu u zadnjih 30 godinabitno je distorzirana. Stoga je posebno va�no što jeova decentralizirana baza informacija redovito os-vje�avana, i na web stranici www.indymedia.orgmoguæe je pronaæi linkove na sve lokalne i regional-ne redakcije Indy-media centara, od Washingtonado Indije.

Mali medijski bratUsporedo s web servisom, pokrenuta je i video ina-

èica kratkih aktivistièkih dokumentaraca, nazvana In-dymedia Newsreal, èiji cijeli proces, od snimanja do

distribucije, obavljaju sami aktivisti, a uz javno pri-kazivanje dokumentarac se mjeseèno emitira i na Freespeech TV (www.freespeech.org ) iz Colorada. Buduæida su dosadašnje prikazane teme bile mahom ameriè-ke, upravo je ta televizija zajedno sa èlanovima oxfor-dskog aktivistièkog video centra Undercurrents(www.undercurrents.org ) pokrenula ideju za pokre-tanje europskog newsreala. Preliminarni sastanak ouspostavljanju europske mre�e dogodio se prošli mje-sec u Islipu, nedaleko od Oxforda, koji je osim pobrojnim sveuèilištima poznat i kao meka video akti-vizma. Nezavisni producenti i snimatelji iz Njemaèke,Amerike, Engleske i Hrvatske tri su dana vilenili, pre-turali ideje i konaèno izbacili konkretne zakljuèke.Rezultat je više nego oèit. Za samo tri tjedna slo�enaje polusatna pilot emisija, koja izmeðu ostalog sadr�i

i prilog Green action produkcije o samostalnoj akcijibiciklistièke sekcije Zelene akcije i razbijanja i modifi-kacije rinzola pokraj Rijeèke banke u Vukovarskoj uli-ci u Zagrebu. Osim spomenute novoosnovane video

produkcije zelenih, hrvatski tim sastavljen je od ljudiiz aktivistièkog video centra Fade in, produkcije Štogledaš?, te producenata Revije amaterskog filma. Oniæe mjeseèno sudjelovati s pet minuta priloga, koliko jedogovoreni maksimum, a potrudit æe se organizirati išto veæi broj javnih prikazivanja te nezavisnu distri-buciju. Opseg tema je neogranièen, od teorije, prekograðanske neposlušnosti, do direktnih akcija.

Namjera je newsreala informirati što veæi brojljudi o stvarima koje se dogaðaju, a koje trome ka-mere nacionalnih televizija ili ne stignu snimiti, iliih, što je èešæe sluèaj, urednici ne �ele niti prikazati.Montirana polusatna emisija neæe biti kompilacija si-rovo nabacanih priloga veæ upravo dinamièni medij,imat æe titl na hrvatskom i bit æe široko distribuiranaza cijenu pokrivanja troškova. Aktivisti(ce) æe sa-

mostalno organizirati javno prikazivanje u svojoj re-giji te samostalnu distribuciju na VHS kasetama i pu-no praktiènijem video CD-u. U pripremi je veæ drugopilot izdanje, a nakon ljetnog test razdoblja u cijeluprièu ukljuèit æe se i video aktivisti iz Španjolske, Ir-ske i Nizozemske.

Osim aktivnog sudjelovanja u stvaranju videa,namjera je hrvatskih video aktivist(ica) izraðivati iperiodièni domaæi video fanzin, koji æe nešto du�imprilozima notirati va�na aktivistièka dogaðanja u re-giji. “Osim pukog informiranja koje je samo po sebinovo i drukèije od onog koje filtriraju kroz main-stream medije, namjera nam je osvijestiti ljude o po-jedinim pitanjima i potaknuti ih na konkretne akcije.Osim toga, �elimo pokazati da kamera mo�e biti vrlomoæno oru�je, te uvjeriti ljude da snimaju stvari usvojoj lokalnoj zajednici. Prisutnost kamere ohrabru-je aktivist(ic)e u borbi za njihova prava, ali i odvraæanjihove protivnike od radikalnih ili nasilnih akcija.Nešto kao i mali brat takoðer gleda”, rekli su namaktivisti.

�eli li netko prikazivati Euronewsreal u svojem gra-du, mo�e se javiti na raf@jedinstvo.hr <mailto:raf-@jedinstvo.hr> te izravno stupiti u kontakt s distri-buterima.

Karlo Nikoliæ

rije puno godina RajkoDujmiæ pjevao je o Mile-ni kojoj nije znao prezi-

me. Milena o kojoj pišem mojaje generacija. Preziva seMarkoviæ i uspješna je mladadramska spisateljica èiji prvije-nac Paviljoni: kuda idem, odak-le dolazim i šta ima za veèeruigra na pozornici beogradskogteatra Bojan Stupica. Ima i sinaOgnjena. To je sve od biograf-skih podataka koje æete prona-æi na omotu zbirke. Puno višeo autorici saznat æete (ili æetebar misliti tako) èitajuæi njezi-ne pjesme. One æe se baš kao ipjesme Tatjane Gromaèe zasi-

gurno svidjeti i facama koje naspomen poezije odmahuju ru-kom, okreæu oèima ili tek ne-zainteresirano zijevnu. Zbirku

èini trideset i osam pjesama –krokija �ivljenja u kaotiènombalkanskom gradu smradu. Postrukturi su to zapravo male

prièe, neke èak formirane pouzoru na narodnu epiku (Pad-ni, padni), pisane tvrdim slen-gom i bez friziranja stvarnosti.

Ima tu i socijalnog bunta (Uime svih nas), no najdojmljivijesu pjesme o ljubavima (Hodaškao kralj, �ilimišicu, Anðeo sadlakavim poprsje ). Rijeè je opoeziji koja ide do kosti i teškoje podrediva stilskom ukalup-ljivanju. U Mileninim æete sti-hovima vjerojatno pronaæi ut-jecaje Preverta, Ginsberga, Vil-lona, Slamniga, Šantiæa, Antiæai tko zna koga sve još, no nji-hova autentiènost ostat æe ne-taknuta.

Pas koji je pojo sunce odišeiskustvom èesto gorke mlados-ti u proteklom desetljeæu, apjesnikinja je sposobna na ori-ginalan i jednostavan naèin iz-raziti i najkompleksnije emoci-je te, bez obzira na povremenimanirizam, zadr�ati uvjerljivo-st. Svojim se èitateljima onaponekad obraæa drsko i izazi-vaèki, a ponekad kao starimznancima nakon cjelonoænog

tulumarenja. Povjerljivo i bezmuljanja. Zato su to pjesme oljepoti, prekrasne u svojoj ru�-noæi, pjesme otpora, prkosa inestalnosti èijoj �ivotnosti ne-æete moæi odoljeti. Svatko tkoje ikad volio, bio gladan, umo-ran ili ljut na �ivot – pronaæi æedio sebe u njima. Naravno,pjesme Milene Markoviæ neæese ipak svidjeti svima. Ponaj-prije ne pametnim i knjiškimljudima koji misle da u knji�ev-nosti nema mjesta za rijeèi po-put: jebanje, drkanje, pušenje.Takvi vrlo vjerojatno neæe pri-mijetiti da Markoviæeva na naj-bolji naèin pokazuje kako i naj-brutalnije psovke upotrijeblje-ne na pravom mjestu i s pravimrazlogom mogu postati poezi-ja. Ukratko, Milena Markoviæposti�e ono o èemu u jednojsvojoj pjesmi piše hrvatski tero-rist Boris Maruna. U njezinimstihovima doista ima više èov-jeka no što stane u rijeèi.

Jezik koji koristi Markovi-æeva neke æe ovdašnje èitateljepodsjetiti na obljubljene fil-move poput Mi nismo anðeli,Rane ili Munje, no za one kojisu osamdesetih otkrivali obiè-no ludilo Charlesa Bukowskogprva æe asocijacija vjerojatno

biti Henry Chinaski. Stoga jezanimljivo napomenuti da jeupravo urednik edicije LOMFlavio Rigonat, zaslu�an zaprijevode veæine djela CharlesaBukowskog do devedesetih. Oliterarnim preferencijama togbivšeg odvjetnika najrjeèitijegovori i izbor dosad objavlje-nih knjiga u njegovoj ediciji.Tu su, uz ostalo, SalingerovLovac u �itu, Pesme CharlesaBukowskog, roman Put za LosAngeles Johna Fantea, Célineo-vo Putovanje nakraj noæi tezbirka pjesama pokojnog fron-tmana Ekatarine Velike MilanaMladenoviæa Deèak iz vode.Ne treba zaboraviti ni da je up-ravo gospodin Rigonat objavioprvu knjigu danas cijenjenogniškog rock&rollera ZoranaÆiriæa.

Mileninu zbirku (kao ni os-tala LOM-ova izdanja) još, na-�alost, ne mo�ete nabaviti u hr-vatskim knji�arama. Ako je �e-lite proèitati ili posjedovatimorat æete potegnuti prekoDrine. Imate li sreæe mo�da æevam je, kao primjerice gorepot-pisanom recenzentu, poklonitineka draga osoba. To je, uosta-lom, najbolji naèin za susret saPsom koji je pojo sunce.

Boris Beck

um se vubil s tim pesmami: hrvackistandardni, kajkavski, slovenski,nemaèki; vesti s radija, stara hrvac-

ka kni�evnost, biblijski Exodus; politika,ljubav, jebaèina, nostalgija, rat; elegije, la-mentacije i duplo rimovani dvanajsterac;Krle�a, Pupaèiæ i Bla�eni èas i hip – se je tozdruzgano, spetljano, zvuzlano, bez krajai konca. Zvonko Kovaè retko piše i dugoveè ni izdaval, i tak su mu sad dve knigezišle, èetrta i peta, z dost starimi pesmi:Vrnul se buom i Goetingenske elegije. Ta jedruga spametnejša i bolša od prve, i o njojbuju drugi pisali kaj o tom veè znaju ipoeziju i inaèe preštimavaju.

Bu se zgubil smisel svetaAl ima vam nekog vraga i v Vrnul se

buom kaj je pred dva tedna predstavilgospon profesor Skok v Kajkavskom

spravišèu. Skok je imal kaj reèi i o pos-tmoderni, i kak su kajkavci prvi hitili vunvelke teme i sisteme pak se obrnuli tradi-ciji i citiranju, al se najprvo zapiknul za

petrarkizem: da Kovaè zmišla “kako bimogla izgledati petrarkistièka kajkavskapoezija”. I fakat, kak da je Luko Paljetakprogovoril meðimorski: nemrete znat(to jest morete, al morate paziti) gdiprestaje Kovaè, a di poèinje Luciè il Dr-�iè. Naš poeta doctus, a Kovaè je pravidoktor, napisal je i èetri knige o kni�ev-nosti, piše i paralelslalom: na istoj je stra-ni ista pesma (no, ne baš ista) na kajkav-skom i na hrvackom standardu.

“Štokavski mi je bli�i. Kajkavski nijejezik na kojem mislim i djelujem, veækonstrukt. Uvijek se muèim s tim izra-zom, nisam spontan,” rekel je pesnik vSpravišèu. A zakej se doktor muèi?“Kajkavski mi donosi osjeæaj doma.” Alnije sam to, Kovaè oèe delati na svomkajkavskom kaj mu on daje drukèi iden-titet, utemelen na diverzitetu: “Hrvatipreko jednog jezika ne mogu postiæiidentitet, a ne mogu se niti vratiti u dija-lekt kao sigurnu luku.” A niti bi šteli:oni diftong u bum Kovaèu je konjunktiv,ubla�avanje neminovnega povratka i iro-niziranje zavièajnog pesništva. Vrnul seboum treba dakle èitati da se baš i ne buvrnul. Ruku na srce, Kovaè piše više (ibolje) na standardu. Duh èovjeka koji jeza vrijeme rata bio lektor u Goetingenuplovi u prošlost slušajuæi vijesti (kakosamo vrijeða uho njemaèki stih s Hrvo-jem Hitrecom kao ministrom informira-nja), razgovarajuæi s izbjeglicama i drve-

æem, èitajuæi u Bibliji o osvajanju Obeæa-ne zemlje i pišuæi pjesme. Dobranoæ mo-re nije stih koji bi baš svatko mogao na-pisati, iako su tada mnogi bili i tu�ni ipacifisti, a i slutili da æe se mnogo krivorasplesti.

Al doktor nemre ni u Elegijam bez kaj-kavskog: saki èas, sad tu, sad tam, horvac-ka reè. Zakej? “Kajkavski je u meni kaonesvjesno stanje, puno preistinite slut-nje,” veli pesnik o svom prvom i nenavèe-nom jeziku, slutnje kakšni su stihi Bu sezgasil lampaš svieta,/kakti vumiruèi bogec,brez hi�e./Zlejala se bu luè zgoreta, z lojom�otim,/smerti bli�e. Bu se zgubil smiselsvieta.

Vrnite mi ceckeTak isto nemrem zaboravit ni antolo-

gijsko Kovaèevo Bum se vubil (morete siizbrati: z hrðavom �icom, z kotaèom, zceckami, z reèimi – sam su cecke zginuleiz originalne verzije, al svedoki su još �i-vi). Kovaè se i malo sramil kaj ni dost de-lal na svom kajkavskom i kaj mu jeziknavek sklizne ni�e il na stran – bez veze,ja bi dodal, pa on je pesnik kaj citira jezik,a to ni kaj god. Al to mu je tak – Slavièekga je kak mlada pesnika jemput predsta-vil reèima: “On još nije izašao iz borbe srijeèima”. V Kajkavskom spravišèu Ko-vaè je mogel reèi sam jeno: “Još nisamizašao.”

Bum se vubil. Ili buom.

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 5

CCiittiirraannjjee jjeezziikkaaZvonko Kovaè, Vrnul se buom, Zrinski, Èakovec, 2001

Ako ne mo�eš na televiziju, napravi svoju

Milena, generacijoMilena Markoviæ, Pas koji je pojosunce, LOM, Beograd 2001.

6 IV/84, 4. srpnja 2,,2.

“ ruštvo hrvatskih knji�evnika ni-kad nije bilo, niti æe ubuduæe bitiiskljuèivo strukovna udruga, nego

æe uvijek biti i politièno”, kazao je HrvojeHitrec na nedavnoj Izbornoj skupštini, nakojoj je svoj drugi trogodišnji mandatpotvrdio predsjednik Slavko Mihaliæ. Ali,avaj, Hitrec je svojom izjavom DHK zap-ravo nad-kvalificirao, pridajuæi mu kvali-tete koje naše Društvo – za razliku od, re-cimo, Havelova literarnoga kru�oka u Èe-hoslovaèkoj sedamdesetih, koje je iznjed-rilo disidentsku Povelju 77 – nikad nijeimalo. DHK je vrlo rijetko bilo politièno,samo ako se sjetimo nekih socijalno ris-kantnih istupa Miroslava Krle�e, VladeGotovca ili Igora Mandiæa, dok je u baziuglavnom prevladavao oportunistièki šti-mung, parapolitièko, politikantsko šuška-nje. Najprije da ka�emo rijeè-dvije o stal-no produciranoj fami da se DHK bavi ilida se bavio sindikalnim pitanjima. Knji-�evnici u prostorije DHK uglavnom ni-kad nisu stupali da bi riješili neka od svo-jih strukovnih pitanja, niti da bi poboljšalisvoj standard. Malo je koga na Jelaèiæ pla-cu istinski zanimala sindikalna problema-tika, ili iskrena borba za poveæanje autor-skih honorara. Uostalom, sve su se te sta-tusne stvari rješavale drugim kanalima ukojima su se jednako “koprcali” svi druš-tveni radnici. To su uvijek bile drugoraz-redne, alibi-teme, koje bi se tek s vremenana vrijeme ritualno izbacile u prvi plan ka-ko bi se javnost, a još više vladajuæa poli-tièka elita, uvjerile kako knji�evnici, eto,brinu iskljuèivo cehovske brige i nikomeništa ne spremaju iza leða.

Tihi obrtNo, ni pol problema zbog izostanka

sindikalno-statutarne problematike, da je

ona bila zamijenjena proizvodnjom civil-nog, graðanskog sadr�aja, kakav je nasta-jao u Budimpešti, Varšavi i Pragu desetkegodina prije baršunastih revolucija. Nabroj 7 na Trgu Republike, kasnije bana Je-laèiæa, dolazilo se po dozu kuloarskogopanjkavanja re�ima, po traèanje politièa-ra i kolega, tamo se politiziralo «na sitno»,uvijek s «figom u d�epu», pio gemišt i raz-govaralo o Abesiniji, kritiziralo s uvijekspremnom rezervnom varijantom. UDHK su se odraðivali i neki drugi, nespi-sateljski poslovi, kao što je kopanje po tu-ðim aktovkama. I da se barem iz toga iz-

rodila neka literatura! Jer, da ne ispadnekako moralizatorski prigovaramo špijun-skome poslu, spomenimo sluèaj Johna LeCarrea, dugogodišnjeg zaposlenika MI-5koji je, meðutim, bio i prvorazredni autor.Doušnici iz naše prièe uglavnom su ostalipuki uhodari, dok pravim spisateljima ni-kad postali nisu. Taj tihi obrt iz knji�ev-nièkoga restorana nikad se, na �alost,zbog šapata nije èuo na obli�njoj agori,DHK nikad nije uspjelo izroditi bilo ka-kav disidentski diskurs, iz tih se prostori-ja nikad u javnost nije prelila par exellencepolitièka kritika re�ima. Dakle, knji�ev-

nièka je udruga u posljednjih šezdesetakgodina emanirala samo jedno – jaka nag-nuæa prema ordinarnom politièkom traèui oportunizmu.

Nizdlako djelovanjeOsim toga, DHK je prema svakom re-

�imu bio vrlo adaptabilan, tek iznimnoštiteæi svoje èlanove. Tako je, primjerice,ubrzo po ujahivanju Paveliæeve falange uZagreb, vrlo Društvo odšutjelo keresti-neèko robijanje i, kasnije, strijeljanje Ce-sarca i drugova. Èetiri godine kasnije par-tizanski knji�evnici na èelu s Jo�om Hor-vatom èine lustraciju na naèin idejnogglajhšaltovanja i cementiranja Društva zasljedeæih nekoliko desetljeæa. Pa ni imenakolega upisana u Bijelu knjigu DHK nijeuzeo u zaštitu. I novog politièkog lidera skraja osamdesetih doèekali su raširenihruku i pod svojim mu balkonom uskoropostavili bana Jelaèiæa. Istina, tada je u ko-ketiranju s Tuðmanovim nacionalistimapostojala odreðena, premda ne prevelikakolièina rizika, kao i doza slatke osvete pi-saca-Hrvata zbog, navodno, nametnutepolitièke šutnje. No nadnica za taj mini-malni strah bila je velika. Oportunizam jenapokon naplaæen. Oportunizam, a ne di-sidentstvo, nota bene. Tihi obrt i resto-ranski �amor sad se prelio na ulicu i, glesluèajnosti, tamo se stopio sa �argonomgomile u politièki monizam, u jedno tije-lo, jedan duh, jednu ideju. Tako je nastalaliterarna sekcija jedne politièke stranke,koja se ubrzo i doslovno transformirala umilitarnu formaciju. Izmeðu unisone šut-nje i unisonog deranja teško je bilo prona-æi išta nalik misli. No, onda se dogaða 3.sijeèanj i Društvo se, prvi put u zadnjihšezdesetak godina, politièki joguni, odbijaigru kuloarskog namigivanja i kompromi-

Na meti

Vampir uvijek zvoni dva putaDruštvo hrvatskih knji�evnika nikad nije uspjelo izroditi bilo kakavdisidentski diskurs, iz tih se prostorija nikad u javnost nije prelila parexellence politièka kritika re�ima

Andrea Dragojeviæ

foto: Jonke Sham

foto: Jonke Sham

foto: Jonke Sham

Ovdašnje filoustaško minoriziranje i negiranje partizanske borbe proizlazi iz èinjenice što su Hrvatiu njoj sudjelovali zajedno s hrvatskim Srbima, èime se�eli negirati ideja nadnacionalne, univerzalne solidarnosti

serstva s novom vlašæu. Moglo bi se reæi daDHK prvi put dolazi u situaciju djelovati sopozicijskih polo�aja, zamijeniti nizdlakodjelovanje otvorenim sukobom s postoje-æim re�imom. I eto ti ga vra�e, imaju for-mu, ali ne i demokratski sadr�aj, jer se po-kazuju kao opozicija koja djeluje s antici-vilizacijskih pozicija.

Koktel “Bloody pisci”Na takvu nas ocjenu navodi Mihaliæeva

izjava povodom rasprave o spomen-ploèi simenima ubijenih pisaca antifašista, skinu-toj sa zida DHK u vrijeme Fabrijeva pred-sjednikovanja, umjesto koje je stavljenajedna neutralna, gdje su pod Preradoviæe-vim stihom izmiksani svi, i to bezimeni,poginuli pisci. “Na ploèi koja je skinuta1994. iz prostorija Društva bila su imenasamo pisaca partizana, a osim njih su stra-dali i drugi pisci, u nekim drugim okolnos-tima, a ima i onih koji su stradali a da nisubili ništa krivi. Nama je du�nost, ljudska ihumana, da zapišemo sva imena. U tomsmo se segmentu dogovorili da napišemojedan stih u poèast svim �rtvama. Još neznamo koji su pisci pisali, mo�da i dobro,mo�da i slabije, a bili su èlanovi Društva.Društvo nije jednopartijsko usmjerenje,nego Društvo svih koji su kreirali literatu-ru i koji su zavrijedili da im odamo poèastna toj ploèi. Zakljuèili smo da je bolje zasada, dok ne znamo sva imena, ostavitiploèu na kojoj odajemo poèast svim �rtva-ma”, izjavio je Mihaliæ na poèetku svogdrugog mandata. Ta izjava odaje namjernozamagljivanje biti antifašizma kao civiliza-cijske popudbine, njegovo svoðenje nastranaèki, preciznije komunistièki, prire-pak. Mihaliæev istup samo je jedna karika unizu onih koje antifašistièku borbu u Hr-vatskoj svode na minorni pokret otporakakav je postojao u veæini zemalja zapadneEurope. Namjerno se zanemaruje èinjeni-ca da je hrvatski antifašistièki pokret bionajjaèa i ljudstvom najbrojnija poluga eu-ropske antihitlerovske koalicije u okupira-nim zemljama. Èak štoviše, moderna seeuropska demokracija temelji upravo naantifašistièkoj alijansi koja natkriljuje cije-li raspon od politièkih stranaka ljevice,preko liberala, do demokršæana. Jer, anti-fašizam je nadstranaèki pojam, politièkanad-kategorija. Ovdašnje filoustaško mi-noriziranje i negiranje partizanske borbeproizlazi i iz èinjenice što su Hrvati u njojsudjelovali zajedno s hrvatskim Srbima, èi-me se �eli negirati ideja nadnacionalne,univerzalne solidarnosti.

Iš, iš…Iz svega proizlazi da se Mihaliæ pojav-

ljuje kao banalni nastavljaè luburiæ-bušiæ-tuðmanovske pomirbene ideje, nakarad-nog mikstotuma kojeg je predsjednikDHK – nakon što su Sibilu Petlevski pos-lali u Makedoniju, a Velimira Viskoviæa uSrbiju – osna�io kazavši: “Svi ste vi moji”.U skidanje ploèe iz DHK te 1994. godineulo�eno je puno volje i energije. Odr�anesu dvije sjednice Upravnog odbora samona tu temu, raspravljalo se o tome i jed-noglasno se donijela odluka o tom još jed-nom kultur-vandalizmu, da bi na kraju Sa-ši Meršinjaku i još nekima bilo nalo�enoda ploèu odnesu u Zavod za knji�evnost iteatrologiju HAZU. Danas se pak ponov-no ula�e poprilièan trud da se samood-cjepljenje od civilizacijskih tekovina ob-razlo�i i javnosti uèini prihvatljivom. Tošto su se dehakaovci toliko bavili jednimjedinim znakom, signumom antifašizma, inaèinima kako ga se otarasiti, govori zap-ravo sve o tom društvu, govori o pravommeritumu stvari.

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 7

Neven Jovanoviæa zidu ustanove u kojoj radim, zag-rebaèkog Filozofskog fakulteta,stoji grafit: Dom mentalnih eska-

pista. Moram reæi da na Fakultetu prihva-æamo izazov koji grafit dobacuje; prvo,nismo ga prebrisali (neki drugi fakultetiekipe za pjeskarenje dr�e u stalnoj prip-ravnosti); drugo, zakljuèili smo da �elimobrucoše s boljom opæom kulturom i opæominformiranošæu – dakle, upravo one kojisu svjesniji svijeta oko sebe. Dosljedno an-ti-eskapistièkom smjeru i borbi za boljistudentski kadar, Filozofski æe fakultetsada u srpnju primati kandidate prema re-zultatima koje poka�u na testovima izopæe kulture i informiranosti (uz testoveneverbalne inteligencije i hrvatskog jezi-ka); testovi æe biti jedinstveni za svih pe-desetak studijskih smjerova.

Opæa kultura?Ova me odluka malo zbunila. Nikad

nisam, naime, zamišljao opæu kulturu kaomjerljivu ljudsku kvalitetu, nešto što sekvantificira i boduje. Nije li opæa kultura,baš zato što je opæa, “prazan”, elastièantermin, koji èim ga pokušamo definiratiprotejski izmièe, ili pak otvara pitanja oonome tko definira? Pitanja poput: opæakultura, gdje? – jer, njemaèka je opæa kul-tura oèito drukèija od hrvatske, o korej-skoj ili senegalskoj da i ne govorimo; ili:opæa kultura, èija? – adolescenta iz �mi-nja ili Visokog, ili akad. prof. dr. proèel-nika Katedre za kritièku teoriju Odsjekaza pterodaktiljenje, autora niza znanstve-nih radova u referiranim publikacijama?Na relativnost pojma, uostalom, upozo-rava i Opæa enciklopedija JLZ (pod na-tuknicom “kultura”; natuknice “opæakultura” nema): “ni ‘kulturni fond’ zajed-nice nije posve ravnomjerno rasporeðen.Pojedinci, slojevi i klase obièno su koris-nici i stvaraoci samo pojedinih aspekatanjihovog kulturnog okru�ja. No, svaki odtih aspekata pro�et je kulturnim obras-cem, relativno homogenom funkcional-nom cjelinom koja dinamièki pro�imasvaki pojedinaèni element kulture.” Takose moja znanstvenièka persona, koju jeodgajao upravo ovaj Fakultet, pita: kakoje Filozofski fakultet definirao opæu kultu-ru? Ako je, naime, Fakultet uspio defini-rati opæi kulturni obrazac Hrvatske s pri-jelaza 20. u 21. stoljeæe, radi se o izuzetnoznaèajnom znanstvenom doprinosu, vri-jednom da se i samostalno objavi. No,ako Fakultet taj obrazac jest definirao,zaista i valjano – to u krajnjoj liniji znaèida neæemo pribaviti “bolje” brucoše, ne-go “bolje integrirane u hrvatsku kulturu sprijelaza...” itd. Zloèesta bi reductio adabsurdum morala konstatirati: Fakultetne �eli bolje studente, nego hrvatskije,

vremenitije – pa i prosjeènije (s obziromna to da se talentirani ljudi èesto lošije uk-lapaju u svoje sredine).

Prijemni ispit kao igra moæiZloèestoæu èekaju dva protuargumen-

ta. Prvo: opæa kultura i opæa informiranosttek su dva od èetiri tipa testa; tu su još ispomenuta neverbalna inteligencija, ipoznavanje hrvatskog jezika; tko even-tualno bude hendikepiran na prva dvapodruèja, mo�e to nadoknaditi briljiraju-æi na ostalima. Drugo: pa, èovjeèe, nekogkriterija za prijemni mora biti! Prvi argu-ment prihvaæam. Prihvaæam i drugi, uznapomenu da znamo vremena i mjestakoja “neki kriterij” nalaze u jednom parukromosoma (xy, a ne xx), u plate�noj mo-æi (poèinjete štedjeti za obrazovanje svogdjeteta èim ga rodite), u vjerskoj pripad-nosti... Odnosno: kriterij, koliko god gamoralo biti, uvijek je proizvoljan èin mo-æi: oni koji imaju moæ kroje sudbinuonim drugima. Odgovorni se moænicimoraju, onda, zapitati: da li nam kriterijkoji smo odabrali zaista najbolje odgovara?

Prosto pravilo brojnoOvo ne pišem samo zato što su me

obuzeli “naš kritizerski mentalitet,” “na-ša” sklonost da svaku promjenu doèeka-mo na no� i da uvijek bolje znamo odonoga tko radi. Pišem ovo zato što mebrine stav impliciran potezom mog Fa-kulteta. Kad uzima “opæu kulturu” zapredmet brojèane izmjere, Filozofski sefakultet priklanja tehnicistièkom, poziti-vistièkom, njutnovskom viðenju svijeta.Kako ka�e Richard Lanham, za takvo vi-ðenje svijet je neupitno “vani”, mi smoneupitno “unutra”, a odnos izmeðu togdvoga je neutralna izmjena informacije,

nipošto vatrometan obiteljski skup. Filo-zofski fakultet, prislanjajuæi metar uzkulturnu popudbinu svojih buduæih po-laznika, shvaæajuæi kulturu (zapravo: kul-turni ideal, jer opæu kulturu imaju “kul-turni” ljudi) kao statiènu, a ne dinamiènukategoriju, namjerno je fiksirajuæi, indi-rektno nijeèe post-njutnovske spoznaje iteorije, kako svojih struka, tako i tzv. eg-zaktnih znanosti (prema kojima su “hu-manistièke i društvene”, bojim se, “meka-ne” i “za curice”). Deèki, te vaše prièe okulturalnom relativizmu, o beskonaènomodlaganju i plutanju znaèenja, o principi-ma znanstvenih revolucija, o promatraèukoji samim promatranjem oblikuje obje-kt promatranja, o proturjeènim i polifo-nim gibanjima unutar neèega što smatra-mo cjelinom, o diskurzima kod kojih jesamo autoritativan stav nedvojbeno isti-nit i ustanovljiv... sve je to fino i zgodno iin, ali èujte, deèki, nama ipak treba nekajopipljivo, ne? Nekaj, onak, konkretno iza ozbiljno. A to konkretno, to objektiv-no, to “vani”, na èemu poèiva svijet kojinešto ozbiljno radi, to mo�e biti samobroj. Pozdrav Pitagori i Platonu.

Kad procvate tisuæu cvjetovaMoguæe je da, usprkos mojim skeptiè-

nim i kritizerskim zabadanjima, ova stra-tegija potpuno uspije. Moguæe je da slje-deæa generacija studenata Filozofskog fa-kulteta bude “bolji materijal” od dosadaš-njih. Meðutim, u tom me sluèaju spopadadrugi strah. Kad dobijemo te bolje, inteli-gentnije, informiranije, talentiranije, kul-tiviranije studente – što æemo im ponudi-ti? Što ako tim mladim ljudima na našimex cathedra predavanjima, na našim rutin-skim vje�bama, nad našom zastarjelom li-teraturom, bude dosadno? Ako tim vrlimnovim studentima budemo izgledali kaojoš veæi mentalni eskapisti? U stvari, jako

bi mi stalo da nova strategija uspije. To bidovelo cijeli Fakultet u priliku da preispi-ta svaku èesticu svoga biæa – od rasporedaklupa u uèionicama do planova i progra-ma studijskih grupa, od satova primanjauva�enog profesora do prvog predavanjaznanstvenog novaka, od suradnje meðuodsjecima do dijaloga sa studentima.

Autora ove kritike u srpnju æete naæikako, poput sveg nastavnog osoblja Filo-zofskog fakulteta, na prijemnima nadgle-da ljude dok rješavaju test opæe kulture.Što sam uèinio da stvari ne budu takvekakve jesu? Ništa. Osim ovog teksta.

Primim te za kulturuNikad nisam, naime, zamišljao opæu kulturu kao mjerljivu ljudskukvalitetu, nešto što se kvantificira iboduje. Nije li opæa kultura, bašzato što je opæa, “prazan”, elastièan termin

Kriterij, koliko god gamoralo biti, uvijek jeproizvoljan èin moæi: onikoji imaju moæ krojesudbinu onim drugima

Fakultet ne �eli boljestudente, nego hrvatskije, vremenitije –pa i prosjeènije (s obzirom na to da setalentirani ljudi èesto lošije uklapaju u svojesredine).

w w w . z a r e z . h r

8 IV/84, 4. srpnja 2,,2.

Iva Pleše

e diraj me, neæu ni ja tebe.Tako bi nekako mogla gla-siti reèenica koja bi pred-

stavljala izraz najvišeg stupnjatolerancije koji se mo�e vje�batiu odnosima s pretpostavljenodrukèijima. Neka �ive i neka pus-te mene da �ivim ili, u drugoj va-rijanti, s modificiranim znaèe-njem, tuðe neæemo, svoje ne da-mo. Oni koji otvoreno pokazujuneprijateljstvo prema homosek-sualnim osobama – jer o takvimje drukèijima ovdje rijeè – ne ula-ze u prièu o takvoj vrsti navodnetolerancije, pa tako ni u ovaj tek-st. Oni radosno pokazuju mr-�nju, rijeèima ili djelima, ne skri-vaju niti gnušanje niti namjere dana ovakav ili onakav naèin uništeuzrok toga gnušanja. U tramvajusa Èrnomerca prema Trgu, u èet-vrtak poslijepodne, dva dana pri-je gej povorke, jedna �ena, vièuæiiz sveg glasa, “razgovara” s dru-gom: naši æe deèki ubiti pedere!Istoga dana, samo naveèer i usuprotnom smjeru, u tramvaju sevozi grupica mladih muškaraca i�ena. Jedan od njih pita: Hoæemoli na gej paradu? Hrabrim mi senajprije èini glasno postavljanjetakva pitanja u prepunom tram-vaju, ali glas brzo, još glasnijedodaje: gaðat æemo ih kamenjem.

Suprotno tome, tolerantni ve-likodušno dopuštaju postojanjehomoseksualnih osoba. Samo neu svome dvorištu. Ili – na još vi-šem stupnju tolerancije – moguih pripustiti u svoj krug, samo smalom, èini im se gotovo nez-natnom molbom: ne bi li semogli pretvarati kako zapravo nipo èemu nisu razlièiti, ne bi limogli šutjeti o svojim seksualnimpreferencijama, ili, ne daj Bo�e,problemima s kojima se susreæu.Ta bi ih spominjanja mogla uz-nemiriti, a èemu raditi problemekada ih zapravo ne bi trebalo bi-ti: razdvojimo li privatno i javnoneprobojnom barikadom, i gur-nemo homoseksualnost dalekood javnosti – a onda još po mo-guænosti i privatnost podijelimona onu “širu” koja ukljuèuje idruge ljude, prijatelje i kolege,roditelje i roðake, i onu “u�u”koja ukljuèuje èetiri zida sobe, pahomoseksualcima namijenimoupravo tu sobu – sve æe biti baškako treba…

Subota, 29. lipnja Ovaj sam tekst poèela pisati

nekoliko dana prije najavljenegej povorke u Zagrebu. �eljelasam pokušati u glavi, a onda i napapiru slo�iti prièu o netoleran-ciji kojoj i sama mogu svjedoèiti:ne susreæem, naime, u svom sva-kodnevnom �ivotu ljude koji bibatinama, oru�jem, fizièkim na-siljem, barem ne javno, rješavalisukobe; susreæem se s podsmije-hom i, u boljoj varijanti, s ravno-dušnošæu i parolom: ne diraj me,neæu ni ja tebe; pusti me da radim

svoj posao, ne prelazi nedopuštenegranice i sam(a) se bori za svojaprava kao da se prava mogu dije-liti na moja i tvoja, kao da pravanisu ljudska i kao da susjedi kojiu svojoj blizini neæe crnca, pede-ra, sidaša i Ciganina… neæe nakraju pokucati i na tvoja vrata.Bilo bi nepravedno pritom optu-�ivati druge za nešto u èemu i sa-ma sudjelujem. Šutnjom reagiratina mr�nju, nepravdu, bahatost…

nije mi, na�alost, strano. O tomesam �eljela pisati, i to ne samozbog pretpostavke da æe takvavrsta netolerancije pratiti i prvugej povorku u Hrvatskoj.

Dolazak na Zrinjevac nekoli-ko minuta prije jedanaest sati,probijanje kroz uzbuðenu masuzagovornika prirodnosti (prirod-no je biti Hrvat, katolik, hetero-seksualan, u braku, ponosan nadr�avnost i naciju, zdrav i zdravo

agresivan prema neprirodnima),ulazak u �eljeznom ogradom i ti-jelima policajaca i zaštitara ogra-ðen prostor, pa zatim sve onošto je slijedilo te subote, 29. lip-nja, malo je pomaknulo zamišlje-nu perspektivu ovoga teksta. Is-pada da su u pravu oni koji ka�uda naše društvo tek treba doseæievropski stupanj ravnodušnosti ida bi tome – ipak se s time ne bihslo�ila – trebalo te�iti. Petnaes-tak minuta iza jedanaest povorkaje krenula, sa svih strana okru�e-na jakim snagama MUP-a, sa

Zrinjevca kroz Prašku, prekotramvajskih traènica Trga i Ilice,preko Cvjetnog do Tesline, paopet do Zrinjevca. Mr�nja i agre-sija gotovo su se opipati mogle ukordonu ljudi koji je pratio po-vorku: beskrajan, prodoran, ho-mogeni zvi�duk, pljuvaèke, uda-rac nogom u trenutku kada poli-cajci nisu bili dovoljno zbijeni uzaštiti povorke, jaje, pepeljara iboca, Evo zore, evo dana, evo Ju-re i Bobana, i uzdignuta desnica,vrišteæi Sieg Heil i Pièku æu tirazbit pederu kad te vidim (upu-

O iskoraku u izlo�enost ilio iskoraku u vidljivost

organizaciji Iskoraka,grupe za promicanje raz-lièitih spolnih usmjerenja,

i lezbijske grupe Kontra odr�a-na je u Zagrebu, 29. lipnja, ma-nifestacija pod nazivom GayPride 2002, prva takva u Hrvat-skoj. Rijeè je o “povorci ponosalezbijki, gejeva, biseksualnih,transseksualnih i transrodnihosoba (LGBTT)” koja �eli upo-zoriti javnost na kršenje ljud-skih prava i diskriminaciju naosnovi spolnog usmjerenja, iz-meðu ostalog i u nekim odred-bama zakonâ i Ustava. “Ovakvejavne manifestacije pridonosedruštvenom prihvaæanju, a osimšto javnost upozoravaju na dis-kriminaciju, izlaskom na uliceruši se cijeli niz mitova oLGBTT osobama. Za javnostoni prestaju biti opskurna gru-pa, a postaju susjedi, kolegice sposla, prijatelji i prijateljice, raz-lièiti i posebni kao bilo tko dru-gi”, ka�e se u letku koji su prip-remili organizatori povorke iskupa, te dodaje: “povorka je i

poziv nama da izaðemo iz sjene,ali i poticaj drugima u društvuda se solidariziraju u borbi zapravo na razlièitost.”

Na skupu koji se nakon po-vorke gradom – u kojoj je premaprocjenama medija sudjelovalodvije do tri stotine ljudi – odr�a-vao u parku Zrinjevac, govorilisu predstavnica Kontre SanjaJuras, predstavnici IskorakaDorino Manzin, Danijel Šurjan iDamir Hršak, ministar unutar-njih poslova Šime Luèin, pred-sjednik Odbora za graðanskaprava Zoran Pusiæ, šef misijeUN OHCHR-a u HrvatskojJuan Pablo Ordoñez, predsjed-nica �enske udruge B.a.B.e. Sa-nja Sarnavka, predstavnik nizo-zemskog veleposlanstva, socio-loginja Helena Štimac-Radin,Furio Radin, predstavnikHHO-a Nenad Popoviæ, DragoPilsel, predsjednica Centra zamirovne studije Vesna Teršeliæ.U programu su sudjelovale iumjetnice Lidija Bajuk i DunjaKnebl.

PPoonnooss ii pprreeddrraassuuddee

Iskorak kontra predrasuda

foto

: Jon

ke S

ham

æeno momku kojeg su u “publi-ci” prepoznali), jedan koji trèi zapovorkom i idiotom fotografiranjene sudionike: Ajde, okreni seprema meni, šta se bojiš, skininaoèale pederu da te bolje vi-dim… Ne znam koliko je trajaohod gradom, ali mislim da mogureæi kako su za mene to bili jedniod najstrašnijih i najva�nijih tre-nutaka u �ivotu. Naravno, svakibi aktivist mogao reæi da je to za-to što ne izla�uæi se �ivim u zaš-tiæenom prostoru, i vjerojatnojest tako, kao što je toèno da sam– za razliku od stvarno ugro�enihpripadnika našeg društva – sovom mr�njom, nasiljem i ugro-

�enošæu morala �ivjeti tek neko-liko sati ili minuta, pa mi ta èi-njenica mo�da ne daje pravo da otoj ugro�enosti uopæe govorim.Ali ovo je moj tekst i u njemu�elim reæi kako sam se ja osjeæa-la. Tako da su mi se vje�be iz to-lerancije koje predla�u nekedruštveno-humanistièke znanos-ti èinile djeèjim igrama: zamisliteza trenutak da ste pripadnik nekenacionalne, rasne, socijalne, spol-ne, religijske manjine u društvukoje prema tim manjinama iska-zuje netrpeljivost i neprijateljstvo.Hodajuæi u povorci pedera ništanije trebalo zamišljati. Sve straš-ne prièe iz knjiga i filmova, svetu�ne ispovijedi o ponašanju ma-se prema razlièitima, diskrimini-ranima, o pljuvanjima, cipelare-njima, vrijeðanjima, o koncen-tracijskim logorima i muèenjima,o masovnim ubojstvima i javnimsmaknuæima uz odobravanjepublike, o �utim zvijezdama, ru-�ièastim ili crnim trokutima, sveteorijske rasprave o Drugom, isva pisana zagovaranja prava naizbor i na �ivot, èinila su mi se utim trenucima tako malo vrijed-nima za oblikovanje nekakva sta-va i odnosa prema ljudima. Ne-toèno, naravno, jer vrijedi pisati iu pisanju razmišljati, samo pisatije ponekad tako lako…

Vlastita ko�a i vlastita olovkaNeizvedivo vjerojatno, ali

mo�da bi vje�ba iz tolerancije tre-bala predlagati fizièki susret s po-divljalim ljudima onda kada tiljudi zaista vjeruju da ste jedanod onih drugih. Nije isto zagova-rati prava nekog drugog ali ipakbiti naš – biti Hrvat koji dajepodršku graðanima srpske na-cionalnosti, biti bijel i boriti seprotiv nasilja nad Romima, bitistraight a solidarizirati se s onimaqueer… – i biti zaista onaj drugi.U povorci lezbijki, gejeva, bisek-sualnih, transseksualnih i tran-srodnih osoba vi ste, iako samotada i trenutaèno, za promatraèejedan od njih. (Jer kao ni veæinamedija tako ni mnogi u “publici”uopæe nisu niti pomišljali da bi upovorci mogli biti i ljudi koji,bez obzira na seksualno opredje-ljenje, daju podršku pravu na iz-bor i slobodu.) Osjetiti na svojojko�i – što salonski usmjereni za-govornici slobode, pluralnosti,dijaloga, demokratiènosti ili bor-be za temeljitom promjenom

društvenih uvjeta tako efikasnopotkazuju, jer nitko navodno nemo�e odrediti po èemu bi izvan-tekstualna stvarnost bila stvarnijaod tekstualne i po èemu bi vlasti-ta ko�a bila vjerodostojnija odvlastite olovke – što znaèi bitidiskriminiran, ugro�en, prezren inepo�eljan, èini mi se sada bes-krajno va�nim, presudnim mo�-da za toleranciju koja neæe nositipridjevak navodne.

Mene je, dok sam sa svojimprijateljima hodala u povorci –brojem mnogo manjoj od brojapolicije i promatraèa – uhvatila,priznajem, tuga pomalo pomije-šana sa strahom. Iz tuge je teškoprijeæi u optimizam, anga�man ivjeru u moguænost promjene. Utuzi je lako biti i ostati �rtva:društvenog ureðenja, klime,okolnosti, mentaliteta, nemoæi,moænika, institucija… Mislilasam da æu morati napisati mra-èan, pesimistièan tekst. Poslije-podne me nazvao kolega kojinabraja: skinsi su pretukli još ne-koliko ljudi na razlièitim mjesti-ma po gradu, upali su u mamu,razbijali, jedan je deèko završio ubolnici… Slušam vijesti na radi-ju, koji je jednom davnom oku-pio mnoge koji su javno �eljeliiskazati svoje neslaganje s nede-mokratskom vlašæu, a u kojimase izvjestitelj sada trudi biti ob-jektivan na istom radiju ujutro,prije povorke, voditeljica ka�enešto kao: ma u redu je to s gejparadom, ali sad je nama zbog to-ga grozna gu�va u gradu i ima ta-k’ puno policije…, gledam televi-zijski program i uopæe ne vidimljude koji su taj dan napravili is-korak kontra predrasuda, vidimsamo – naravno, ne u udarnomprilogu – nasilnike i policijskuzaštitu i èujem suhoparni izvješ-taj s brojkama od dvadeset i se-dam pritvorenih. Za razliku odCCN-a koji je kao prvu objaviovijest o povorci te u kasnijemkomentaru osudio nasilnièkoponašanje protivnika gej povor-ke, urednici i novinari na Hrvat-

skoj televiziji nisu našli potreb-nim komentirati dogaðaj, kao daje rijeè o sukobu mišljenja poli-tièkih stranaka – pa je potrebnobiti objektivan – a ne o šovinis-tièkoj agresiji rijeèima i djelima.Medijski je dogaðaj predstavljenkao mali eksces koji je, eto, ipakdobro prošao i sad se mo�emovratiti u normalu. Sljedeæe veèerièitam novine koje objavljuju tek-st Roberta Valdeca o skupu “lju-di koji u�ivaju u nešto drugaèi-jem seksualnom �ivotu od onogna koji je veæina navikla i koji to�ele svima dati do znanja” (“Nekse oni prangijaju. Al zakaj se rek-lamiraju?” u veselom tonu cita-tom poentira autor bilje�eæi prijetoga kako su sa “špice izostalimnogi, inaèe neizbje�ni likovikoji bi inaèe dali... svašta da sepojave u novinama”; duhovitovaljda?). Tuga od �ivota u ovojzemlji…

A onda se opet sjetim hrabreSanje Juras i hrabrog DorinaManzina, Damira Hršaka, Dani-jela Šurjana... koji su nakon po-vorke govorili na Zrinjevcu, ko-ji su umjesto homofobiènostigraðana vidjeli njihovo nezna-nje, koji su zajedno s ostalimhrabrim ljudima – poslu�im li serijeèima jedne od govornica – is-koraknuli u vidljivost, iako jesve išlo tome da njihova vidlji-vost zapravo postane izlo�enost.Zagrebaèki Gay Pride 2002 nije,vjerujem na kraju, bio nimalobesmislen, pa makar i “samo”stoga što je pokazao da �rtve nemoraju biti �rtve, da tuga, jad ilibijes mogu postati optimizam,da je meðu ljudima koji su pro-matrali povorku bilo i onih kojisu pljeskom iskazali svoju podr-šku te tako pokazali hrabrost,usprkos neposrednoj blizini uz-dignutih desnica i prijeteæih ri-jeèi i tijela, i da neki mladi ljudiu ovoj zemlji znaju što hoæe išto mogu, da ih u tome neæesprijeèiti prodoran, nasilan, ho-mogen zvi�duk koji, na sreæu,ipak nije beskrajan.

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 9

vako ljudsko biæe imapravo na slobodu. Slobo-da ukljuèuje pravo na

osoban izbor partnera i naèina�ivota. Sloboda ukljuèuje obave-zu tolerancije, uva�avanje razli-ka, razumijevanje i poštivanjedrugog. Bez tolerancije nemaravnopravnosti.

Nasilje je neprijatelj slobode itolerancije. Nasilje protiv tuðegprava je oholost i glupost, akone i krajnji primitivizam. Nasiljeprotiv neèega što ne razumije-mo znak je straha i slabosti.Zloupotrebljavati predrasude ivoljeti nasilje suprotno je mora-lu i suprotno je prosvijeæenosti,mudrosti, te time i ljudskosti.

Za nasilje na legalno prijavlje-nom i najavljenom skupu GayPride nismo èuli samo mi veæ iveliki dio svijeta. Tolerancija na-silja bit æe sramna pljuska ugle-

du dostojanstvene i civilne Hr-vatske. Umjesto slike zemljenapretka i demokracije pru�amosliku bahate, nasilne i nemoder-ne zemlje. O vrijednostima mo-�emo misliti razlièito, ali o nasi-lju svi dostojanstveni ljudi svije-ta misle isto: nasilje se ne smijedopustiti.

�alosno je da obrana slobodejavnog izra�avanja spadne napolicijsku snagu. �alosno je dase manifestacija pretvara u po-vod za razbuktavanje mr�nje.

Izra�avamo svoju podrškunapadnutima i ozlijeðenima. �a-limo one èiji su osjeæaji punipredrasuda. Nadamo se da æekrivci biti pronaðeni. Tra�imoda se društvo bavi problemimaodgoja za demokraciju, za tole-rantno i miroljubivo društvo.Tra�imo da se brani slobodarazlièitosti.

akon la�ne anonimne do-jave o postavljenoj ek-splozivnoj napravi, prije-

podnevnog fizièkog napada naMarija Kovaèa koji je trebao vo-diti manifestaciju, verbalnognasilja za vrijeme povorke i su-zavca ubaèenog meðu okuplje-ne sudionike Gay Pridea na Zri-njevcu, zasad nepoznati poèini-telji, isti ili neki drugi, nastavilisu s nasiljem, sada ne samo ver-balnim nego i fizièkim. Koordi-natorica lezbijske grupe Kontrai èlanica organizacijskog odboraGay Pridea Sanja Juras, na kon-ferenciji za novinare koju je uponedjeljak organizirao Netkulturni centar mama, izvijesti-la je novinare da je, prema ne-potpunim podacima, petnaesto-ro ljudi ozlijeðeno nakon sku-pa, meðu njima i jedna èlanicaKontre te jedan sluèajni prolaz-nik. “Za vrijeme manifestacijepolicija je pru�ala dobru zaštitu,ali su se nakon skupa razišli tesu kritiène toèke u gradu, mamai Moèvarica, ostale nezaštiæe-ne”. Voditelj Centra – u kojemuse u tjednu prije završne povor-ke odr�avao kulturni programmanifestacije Gay Pride – Teo-dor Celakoski ka�e da su sed-morica “organiziranih i navoðe-

nih” ljudi upala u Centar i fiziè-ki napala troje ljudi, od kojih jejedan odveden u bolnicu zbogpovreda glave, tj. razbijene ar-kade. Policiji je, prema rijeèimaCelakoskog, trebalo petnaestminuta da stignu do Centra, ia-ko se on nalazi u samom središ-tu grada, u Preradoviæevoj ulici.U Moèvarici je pak skupina oddevetoro ljudi fizièki napala ko-nobara i još jednu osobu, ka�epredsjednik Udru�enja za raz-voj kulture kluba Moèvara Da-nijel Sikora.

Tin Gazivoda, izvršni direk-tor HHO-a, smatra da je za do-gaðaje koji su uslijedili nakonskupa odgovoran MUP i minis-tar Šime Luèin. Policija je, ka�eGazivoda, trebala znati da æe na-pada na sudionike povorke biti iprije i nakon skupa. Pitanje jestoga zašto su se nakon povorkepovukli. Napadi na sudionikepovorke dio su organiziranognasilja i kriminala, a MUP netretira pojavu skinsa i drugih ek-stremistièkih skupina na adek-vatan naèin. Oni u tome ne videorganiziranost nasilja te je vlastodgovorna za manjak hrabrostiu rješavanju problema s netole-rancijom, ksenofobijom i svimoblicima ekstremizma.

Kao da susjedi kojiu svojoj blizini

neæe crnca, pedera, sidaša i

Ciganina neæe nakraju pokucati i na

tvoja vrata

Mr�nja i agresijagotovo su se mogleopipati u kordonuljudi koji je pratiopovorku

Mo�da bi vje�ba iz tolerancije trebalapredlagati fizièki susret s podivljalim ljudima onda kada ti ljudi zaista vjeruju daste jedan od onih drugih

Josip Kregar, Predsjednik Upravnog odbora InstitutaOtvoreno društvo – Hrvatska

Tra�imo slobodu razlièitosti

Organizirano nasilje

Nila Kuzmaniæ Sveterugo izdanje knjige Srpskastrana rata, zbornika rado-va dvadesetipetero srpskih

intelektualaca i javnih osoba, spodnaslovom Trauma i katarza uistorijskom pamæenju (izvedenimiz priloga Trauma bez katarzeDrinke Gojkoviæ) – predstavlja-ju ovaj mjesec po tribinama uHrvatskoj troje autora: NebojšaPopov, Olivera Milosavljeviæ iLatinka Peroviæ. Smatrajuæi da jedijalog nenadomjestiv, u Splitusu o knjizi raspravljali Srðan Vr-can, Mira Ljubiæ-Lorger, AndrijaCrnkoviæ i Bogdan Deniæ.

Prireðivaè Popov iznio je raz-loge zbog kojih se išlo na drugoizdanje knjige. Prvo iz 1996.,prevedeno na njemaèki, engleskii francuski jezik, rasprodano je:stasao je novi naraštaj èitatelja,knjiga treba poticati istra�ivanjai na drugim dvjema zaraæenimstranama; neupitnu utjelovljenjudr�avne politike, Slobodanu Mi-loševiæu, sudi se; nazire se ka�-njavanje zloèinaca... “Dok zloèinnije ka�njen, ljudi misle da je do-pušten. Zloèin se mora razjasni-ti, da bi ljudi bili osviješteni, jerje alternativa zlu sloboda” – zak-ljuèak je Popova.

Ugledni sociolog Vrcan nije èi-tao knjigu tek kao �rtva “njihova”

rata, nego se pridr�ao latinske iz-reke de te fabula naratur, smatra-juæi je ozbiljnim i izravnim izazo-vom nama, sada i ovdje, te potica-

jem kritièkom razmišljanju i pro-suðivanju o našoj sadašnjosti imoguæoj buduænosti.

Zbornik je hvalevrijedno svje-doèanstvo o stavovima grupe sr-pskih sociologa, politologa, filo-zofa, historièara, gospodarstveni-ka, teologa i pravnika, koji su od-bili pridru�iti se širokoj naciona-listièkoj orijentaciji koja je èinilaglavnu struju srpske politike odsredine osamdesetih nadalje i ko-ju je najpotpunije izrazioMiloševiæ. “To je bila”, kako je re-kao Vrcan, “politièka orijentacijakoja snosi veliku odgovornost štosu tranzicijska politièka dekon-strukcija i politièka rekonstrukci-ja ovih prostora krenule putovi-ma koji su nu�no vodili do teškihpolitièkih konfrontacija koje sugotovo neizbje�no proizvele nasi-lje i prave orgije nasilja pa su, sto-ga, imale enormno visoku druš-tvenu cijenu koja se oèitovala ugolemim destrukcijama i devasta-cijama veæ raspolo�ivih društve-nih resursa i u znaku jednako go-lemih ljudskih �rtava i patnji”.

Seciranje nacionalizmaBuduæi da su bili dosljedna,

sustavna i radikalna koliko javnaprotustruja neslaganja s nacio-

nalšovinistièkom maticom u sr-pskoj politici i kulturi onda ka-da je politièko-ideološki izvrši-telj koncepcije ratne drame,

Miloševiæ, bio u zenitu moæi(sjetimo se udesa Ivana Stambo-liæa), njihovo djelovanje karak-terizira ne samo visoka intelek-tualna razina nego i moralni in-tegritet te graðanska hrabrost.Jer, premda je najte�e negativnopisati o vlastitoj naciji, autori ni-su izostavili nijednu stranu sr-pskog nacionalizma, podvr-gnuvši sve kritièkom seciranju –s pravnog, sociološkog, povijes-nog, statistièkog, medijskog...gledišta. Ilustracije radi trebanavesti bar nekoliko tema: izlo-

�enost neprestanim zavjerama(Rat kao naèin �ivota); gradovikao rasadišta pogubna kozmo-politizma, neprirodna multikul-turna miješanja, gubitka izvornanacionalna identiteta i svijesti opripadnosti (Nelagoda od gra-da); Srbija kao stalan objektstranoga iskorištavanja (Ko kogaeksploatiše); mit o Kosovu kaosvetoj srpskoj zemlji i iseljava-nje s Kosova (Kosovo u kolek-tivnom pamæenju)...

Kritièke analize nije pošteðe-na specifièna uloga, u kontekstunacionalistièke miloševiæevskepolitièke strategije, nijedna liè-nost ni institucija – SANU; SPC

koja je, zloupotrijebivši svojeetièko-moralno poslanje, pripre-mala i razbuktavala šovinistièkueuforiju; tisak i elektronièki me-diji, koji su sustavno zagaðivalisvijest ljudi, mr�njom ih podsti-èuæi na nasilje i ratovanje; Sveu-èilište i akademske strukture(Univerzitet u ideološkom omo-taèu); a politièke stranke i voj-sku, kao instrument strategije,suvišno je i elaborirati... Veæ jesam kritièki pristup prilog povi-jesti modernog nacionalizma, sobzirom na to da – po pribjega-vanju politièkom nasilju – suvre-meni srpski nacionalizam nepredstavlja zapravo anomalijunego je tek krajnji primjer tak-vog nacionalizma, neprikrivensluèaj koji, po Vrcanovu mišlje-nju, “pripada samoj naravi mo-derna nacionalizma”.

I nakon vo�dova odlaska uHaag, autori ne pristaju zakljuèi-ti tragediju u stilu “bilo pa proš-lo”, kako bi to itekako odgovara-lo intelektualnim, politièkim ipraktiènim zaèetnicima zloèina,nasilja i mr�nje. Ne daju se ob-manuti višim nacionalnim inte-resom, duhom èasti... Rat i zloèi-ni jesu posljedica spekulativnostisvjesna djelovanja ljudi i institu-cija. Suprotstavljanje zloèinu irazornim silama, analiza uvjeta ukojima se odvijaju, te naèina nji-hova djelovanja – središnja su te-ma knjige. I to suprotstavljanjeaktivnim (umjesto ohne mich)otporom stihiji straha, mr�nje inasilja. Knjiga takoðer potièe nasustavnost prouèavanja interesaaktera. Jer, ustvrðuje se, svi suljudi – povijesni akteri, a njihov(ne)èin, i u najte�im uvjetima,stvar je izbora. Preispitivanje togizbora, konkretno ponašanje,motiv i razlog pri suoèavanju po-jedinca s moguænostima izbora –najsuptilniji je sloj Zbornika ra-dova na 900 stranica.

Hrvatska strana rataDrugi dio knjige, osim što

vraæa vjeru u snagu uma, sadr�i iposredno svjedoèanstvo o jalo-vim pretenzijama dviju glavnihpolitièkih strategija prošlog de-setljeæa – one radikalno-nacio-nalistièke antikomunistièkeprovenijencije i one nacionalis-tièke prokomunistièke – pru�a-nja brza izlaza iz duboke druš-tvene krize jugoslavenskog so-cijalizma. Uspijevaju je, napro-

tiv, još više zaoštriti, udaljivšivrijeme one demokracije, kojabi, bez tutorstva izvana, bilasposobna obnavljati politièke,ekonomske i kulturne pretpos-tavke za vlastito normalno fun-kcioniranje.

Za Crnkoviæa je “u knjiziukorièena �udnja za slobodom...koju se �eli osloboditi straha odistine, pa stoga nudi svoje iskus-tvo rata...”, bje�eæi, dodala bih,od uopæavanja, a pru�ajuæi vlasti-to iskustvo rata koji je kukavièkiizbor. Nije zanemarivo ni ukazi-vanje na pogubnost o�ivljavanjaoblika patrijarhalne tradicije ukojemu se reproducira jedan an-tidemokratski autoritet ni parla-mentom ogranièena vladara, ukoji se onda uklapa pljaèka kaoratna privreda.

Napokon, knjiga je neupitanpoticaj politièkom liberalizmu,pa i gospodarskom, ali i preispi-tivanju stanja u Republici Hrvat-skoj. Jer, nije, valjda, zakljuèenokritièko razmatranje protekladesetljeæa u nas sa saborskomDeklaracijom o Domovinskomratu. Ostaje velik broj kljuènihpitanja o traumatiènim i tragiè-nim zbivanjima bez znanstvena iobjektivna odgovora. Poznatomagresoru unatoè, kritièko istra-�ivanje bliske povijesti nije mo-guæe zaustaviti. Da bi se valjanomogli ispitati meðusobni utjeca-ji, Hrvatska strana rata potrebni-ja je radi bilansa nego radi balan-sa. Neupitno je da u ratu jesmozaštitili sebe od JNA i èetnika;ali, jesmo li zaštitili druge – ne-èetnièke svoje sugraðane? Kakobez Hrvatske strane rata objasni-ti (manjkava je, naime, sintagmapodlijeganje strahu u mraku!)umanjen za 300 posto (sic!) brojSrba u Hrvatskoj! Demokrat-skom društvu imanentno je ot-varanje tabu-tema. Kad smo veæobogatili engleski jezik s dvijesintagme – humano preseljenje ietnièko èišæenje, prestanimo slije-po vjerovati “svetinjama”. Mo�ese krenuti od sastanka u Kara-ðorðevu u o�ujku 1991. Prièi,naime, o “spontanim po�arima”,koji su progutali 25 tisuæa kuæa,ne vjeruju ni mala djeca. Upravozbog te naše djece trebamo sesuoèiti s tragiènim dogaðajima uratu koji je drugi pokrenuo.Pokrenimo otvoreni dijalog onjima. Na to nas potièe Srpskastrana rata.

oæe li se raspasti koalicija? Hoæe libiti prijevremenih izbora? Da bi senešto raspalo moralo bi najprije

postojati, a dogovor pet stranaka da se dr-�e na vlasti do vlastite iznemoglosti ne bitrebao biti tako dramatièan da priprijetisamom obnašanju vlasti. Zahvalni novina-ri i dalje se mogu diviti tzv. koalicijskimpartnerima, koji su se pokazali kao vrhun-ski domaæi zabavljaèi. Traju kao i sve do-maæe prestarjele zvijezde s vezama u me-dijima, nošeni sentimentima graðana kojijoš misle da èovjek uz omiljenog glum-ca/glumicu i pjevaèa/pjevaèicu mora imatii omiljenog politièara/politièarku. Iako sepostotak sentimentalnih pokazuje sve ma-njim, a što se dalo vidjeti na lokalnim iz-borima gdje je uspjeh predstavljao izlazakna izbore deset posto biraèa. Na taj posto-tak zainteresiranih uvijek je moguæe utje-cati. Nagovoriti ili na neki drugi naèin an-ga�irati dva, tri posto i pobijediti ako jenekomu do te pobjede stalo. Politièari netrebaju imati straha. Ovaj ih je narod vidiosve na djelu, pa više ne �eli za njih biti niodgovoran ni zainteresiran. Štoviše, kakostvari stoje s povjerenjem, svi oni moæi æesvoje mirovine u�ivati do kraja �ivota pod

uvjetom da budu što manje primjetni i daništa ne rade. Jer da rade dobivali bi plaæui nešto bi uèinili. Bit hrvatskog politièarapokazao se drukèijim: on ili radi sebi ili ni-komu. Ponaša li se netko drukèije, u sta-

nju je izazvati bijes graðana. Jer onda gra-ðani uz sve svoje brige moraju voditi i bri-gu o njemu. Pratiti mu rad. Pa se prematom radu i odreðivati.

Beskrajna zabavaNema te teme o kojoj graðani ne bi

trebali sve znati. Primjerice, o nuklearnimelektranama, njihovoj štetnosti, isplati-vosti, zamjenjivosti i još niz opæih pitanja.

Zatim posebna pitanja o konkretnom slu-èaju Krško. O tome petljati se i dalje saSlovencima oko nuklearke ili im je pre-pustiti, a onda im do sudnjeg dana spomi-njati dugove i razmirice. Kad sve to gra-

ðani spoznaju i prema tomu se odrede,onda trebaju svoje mišljenje jednoznaènoformulirati, prema njemu se masovno iz-jasniti i politièari æe to veæ odraditi. Do-govoriti se sa Slovencima. A mo�da i ne.Da bi graðanin stvorio sliku o temi onmora proæi sve zamke nezavisnih i zavis-nih mislilaca, a to æe reæi onih koji mu is-todobno poruèuju sasvim razlièite stvari.To znaèi da bi trebalo znati koga plaæa

koji lobi, a tko izra�ava svoje nezavisno istruèno mišljenje. Nakon objavljenih po-pisa puèanstva dalo se shvatiti da ni to ni-su tako nesavladive prepreke kakvima seèine. Školovanih u ovoj zemlji je toliko dabi uz nekoliko seminara bilo lako nauèitisve o struènoj spremi barem ljudi iz vlas-tite �upanije. Problem su samo oni koji seu meðuvremenu odsele. Ili oni koji u re-kordnom roku kupe diplome. Ne zato štoone ne bi bile jednakovrijedne onima ste-èenim uèenjem, nego zato što preko noæimijenjaju gradivo. A èini se da uz sve tostojimo zaista loše, jer nam je stvarnostgora od statistike. Statistika je uvijek slikanekog juèer. A mi veæ tonemo u još go-rem danas. I slušamo kako nam se u tomgorem svijet divi u spremnosti da ispuni-mo još poneki zahtjev. Koji je teško ne is-puniti. Jer zahtjeve zaprima nekolicina. Izaklinje se u njih sve dok ne pomislidrukèije. Dotad je veæ prošla prva rundanaslova, svi su se imali èime zabavljati, svisu sami sebi udjeljivali va�nost, a oni kojisu si udijelili malo više nego je zaista ima-ju – povuæi æe se na vrijeme. Da ne bi su-više zatresli situaciju i izazvali potres tipa:prijevremeni izbori. Primjerice, ako je i

10 IV/84, 4. srpnja 2,,2.

RRaatt,, oottppoorr,, kkaattaarrzzaaDa bi se valjano mogli ispitati meðusobni utjecaji,Hrvatska strana ratapotrebnija je radi bilansanego radi balansa. Neupitno je da u ratu jesmo zaštitili sebe od JNAi èetnika; ali, jesmo li zaštitili druge – neèetnièkesvoje sugraðane?

Srpska strana rata, Samizdat B92,Beograd 2002.

Daljinski upravljaè

Partneri s rukavicamaU ovoj zemlji rukavice nisu predmet politièkog dogovora. One su prije predmet politièke netrpeljivosti

Grozdana Cvitan

toèna analiza prema kojoj vodeæi ljudi uHSLS-u ne �ele otpuštati višak vojnihkadrova i “kadrova” prije izbora, to neznaèi previše. Ponajprije zato što ti kad-rovi i nisu previše glasovali za HSLS. Na-dalje, zato što je danas i njima jasno da æebiti otpušteni pa to hoæe li biti prije iliposlije izbora objektivno i ne znaèi puno.Jer budu li izbori prijevremeni to razdob-lje u kojem æe poèeti otpuštanja nisu ni-kakav produ�etak agonije. A licemjerje ikalkulaciju svi veæ ionako prepoznaju iprebrzo. U ovoj zemlji rukavice nisupredmet politièkog dogovora. One suprije predmet politièke netrpeljivosti.Uostalom, ne potresaju li petorku nimaloelegantni i uljuðeni sporovi još od njenanastanka?! Ali niti jedan od sporova nijebio dovoljno prljav da bi se navukle ruka-vice i konaèno raskinuo dodir meðu par-tnerima.

Emocija glavu èuvaSvaki put kad bi politièari došli ljudima

preko glave, sentimentalni kakvi jesmo,izvlaèili smo se na struènjake. Premaonom što se pisalo i govorilo èinilo se dase oni jedini uzgajaju na velikim poljop-

rivrednim dobrima. Bilo ih je na sve stra-ne, iako na specifièan naèin. Naime, jedanse struènjak, prepoznat takvim od novi-nara, uglavnom razvlaèio po svim mediji-ma do iznemoglosti. Dok ne bi bio otkri-ven drugi. U ovoj zemlji svatko je imaosvojih 100-postotnih pet minuta kao drugLenjin u onom starom vicu kad je èovjekastrah i konzervu otvoriti da mu i iz nje neiziðe dotièni. A onda su konaèno prebro-jeni i struènjaci. I to tako da je netko bro-jao, brojao, brojao, pješaèio po brojevimakao na zavjetu, statistièari su oderali ko-ljena i zakljuèili kako je struènjaka tolikokoliko jest. U prijevodu na sentimentalnijezik to je ispalo jako malo. Pa se zaklju-èilo da nas je netko godinama lagao. Ali senije zakljuèilo da se godinama nije uèilo. Ida su popunjavane upisne kvote koje subile dovoljne da bi veæina shvatila porukukako za roblje ne treba previše gospodara.Novi prijedlog oko ureðenja stanja u po-litici nudi don Ivan Grubišiæ. On se dos-jetio instituta opoziva. A to æe reæi da,primjerice, saborski zastupnik koji ne ra-di u korist graðana i ne ispunjava zadaæezbog kojih je doplivao do Sabora mo�ebiti opozvan. Teško je povjerovati da æe

to netko izglasati taj institut. Jer koja linas jeza s njime èeka. A upravo smo na-vikli da sabornici rade svoj posao. Svatkos malo veæim iskustvom u praæenju radaSabora mo�e sastaviti listu govornika naopæe i posebne teme. Bez ikakvih proble-ma zastupnici i zastupnice ustaju iz klupei mirnoæom pingvina na vjeènom ledu iz-govaraju kojekakve parole. Kad im se uèi-ni da bi njihov iskaz trebao biti sentimen-talan onda ka�u: “Ne mogu govoriti o

ovoj temi bez emocija.” Onda biraèi zna-ju da im se zastupnici i uzbuðuju. Ondaizlaze zabavljaèi da bi razbili tu emocija-ma nabijenu atmosferu. Onda ide novatoèka.

Reprezentacija bez rezervnih igraèaLjudi koji su pristali sebi smanjiti pla-

æe, koji su dobro razradili uloge i nauèilitekstove, sad bi još trebali pretrpjeti šoknestabilnosti radnih mjesta. A uz sve to,don Ivane, tko æe naæi toliko novih �rtavai samozatajnih narodnih zastupnika? Ko-mu æe se graðani èuditi kad iz perspektivenekoliko stanova, kuæa i bespravnih grad-nji ka�e, primjerice, nešto o teškom polo-�aju branitelja i pozove se na vlastituemocionalnost? Ili kad o lopovluku govo-ri èovjek iz stranke èiji su èlanovi ukralinajviše? Ili... Ma nije u pitanju ili, negozaista što je don Ivan Grubišiæ mislio?Èovjek bi uistinu trebao pogledati Sabor ionda se upitati koga da zamjeni i s kim?Tko su i gdje su ti drugi ljudi koji bi opo-zivom došli na postojeæa mjesta i pristaliizgovoriti i igrati sve ono što danas poi-mence igraju i izgovaraju postojeæi posla-nici?

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 11

Neven Ušumoviæajzastrašujuæi rezultat napo-kon objavljenih rezultatapopisa stanovništva iz 2001.

svakako je (predvidljivo) nizakpostotak manjinskog stanovništvau Hrvatskoj. O kakvom se gubitkuradi, s kakvim posljedicama u bu-duænosti? Neku vrstu odgovora, ilimakar predstavu o tome, dobivamoiz Vojvodine, gdje je završio dobardio izbjeglih Srba, pridonoseæi, ibez svoje volje, politici nacionalnehomogenizacije te sredine.

U prijevodu Árpáda Vicka smaðarskog, pod naslovom Bez-domni eseji, u izdanju beogradskognakladnika Samizdat B92, ukorièe-ne su dvije zbirke eseja novosad-skog knji�evnika Lászla Végela(roðenog 1941.): Odricanje i op-stajanje (1986) i �ivot na rubu(1993). Te su zbirke a�urirane do-datnim komentarima. Posebno suizdvojena, pod nazivom Kronika,dva eseja èiji naslovi govore do-voljno sami za sebe Šezdesetosma(u povodu tridesetogodišnjicedruštvenog pokreta iz te godine) iWhat is Yugoslavia.

Uz sve zloslutne uvide kojimanas zasipa ova knjiga, njena je va�-nost prije svega u artikuliranju no-

vih, obeæavajuæih moguænosti kojetek predstoje politièkoj kulturiVojvodine. Naroèito je va�no štoje ova knjiga djelo jednog beograd-

skog izdavaèa, spomenutog Sa-mizdata B92, èijeg je urednika,Dejana Iliæa, hrvatska kulturnajavnost ove godine u nekolikonavrata imala èast èuti i vidjeti.Ovim izdanjem izdavaè jednoz-naèno pokazuje otvorenost odre-ðenog beogradskog, odnosno sr-pskoga intelektualnoga kruga nesamo za drukèiji govor o vlastitomdruštvu i povijesti nego i za pone-kad vrlo oštru kritièku misao, kojase zna dotaæi i tako osjetljivih temakao što je ocjena povijesne ulogeSrbije u 20. stoljeæu.

Osobna kartografijaOsnovna je odlika Végelova pi-

sanja dovoðenje opisa konkretnedruštvene-politièke problematikepred “krupne perspektive”, predtranscedirajuæe i utopijske moguæ-nosti. Lokalpatriotska samoreflek-sija, koja se probija kroz muèalji-vu, pihtijastu stvarnost dr�avnemoæi sve do osobnih i generacij-skih trauma ne završava se u malo-dušnosti i ironijskom skepticizmu,ona ide dalje, anticipirajuæi kultururazlièitosti i “standardima civilnogdruštva profiliranu autonomiju iz-nad uvijek tragiènih balkanskihkoncepata nacionalnih dr�ava.”

Esej je za Végela knji�evni oblikkoji najviše odgovara ovom tipusamorefleksije. Esejistièko pisanjeomoguæuje autoru ulazak u neiz-vjesnu pustolovinu propitivanjaveza izmeðu èinjenica vlastite eg-zistencijalne situacije, osobnogunutarnjeg razvoja, iluzija vlastite

generacije s èinjenicama koje obi-lje�avaju lokalnu povijest i povije-st epohe. Esej omoguæuje postav-ljanje pitanja o granici izmeðu

“opsjenarske kolektivne stvarnostii moje stvarnosti koja je izvan vid-ljivog i opipljivog”. Otud ovo pisa-nje nosi ton ispovijedanja i tihe in-timnosti nasuprot preglasnoj reto-rici kulturtregera.

Veæi dio prve zbirke eseja podnazivom Odricanje i opstajanje za-poèinje opisom odreðenoga kul-turnog lokaliteta koji ima ili jeimao veliki utjecaj na oblikovanjeosobnog identiteta autora. Zem-ljopisni luk vrlo je širok: od Szen-ttamása (Srbobran), preko Novo-ga Sada, Beograda, Dalmacije, Bu-

dimpešte, pa sve do Beèa i Berlina.Ti su opisi samo uvod za minu-ciozne, rjeðe zamorne refleksije otemeljnim znaèajkama vremena iokoline koje odreðuju autora kaosubjekta «odgovornog za stvar-nost». Nakon ovako koncipiraniheseja, u završnici ove zbirke slijedeosvrti na vlastitu prošlost, ostvare-nja, prijateljstva i generacijski duh.Neuobièajeno, a neprestano nagla-šeno obraæanje s «ti», kojim autorudvaja vlastitu poziciju u tekstuodgovara izrazitoj samorefleksiv-nosti ovih eseja, ali i intimnosti ka-zivanja.

U drugoj zbirci, autor u skladusa svojim stavom da je «grad neštoviše od dr�ave» pokušava otkriti inaznaèiti «atome duhovnog pros-tora», onog prostora koji zbilja os-jeæa svojim. Izmjenjuju se tako no-vosadski lokaliteti, skicirani u mje-ri njihove poticajnosti za pišèevusamorefleksiju, ali i za pokušaj bi-lje�enja podzemne, autentiène po-vijesti, koja govori o «jeftinim»ljudskim �ivotima, a ne o uzviše-nim idejama prošlosti èiji su danasjedini trag neobilje�ene masovnegrobnice.

Politika identitetaKnjiga završava s vrlo temelji-

tim esejom Šezdesetosma (pisanim1998.), koji predstavlja oèiti korakdalje po preciznosti formulacija,pa i po preusmjeravanju i promje-nama u vlastitom diskursu izosamdesetih. Posljednji esej Whatis Yugoslavia, pak, upeèatljivi je iz-raz Végelove esejistièke umjetnos-ti, polifoni nanos bolne višeznaè-nosti identiteta «manjinskog èov-jeka», iskazan jednom jedinom«nedovršivom» reèenicom na ne-koliko stranica.

Opisujuæi razlièite aspekte pro-pasti graðanske tradicije NovogaSada, zatim urušavanje socijalistiè-kog tipa moderniteta, te naciona-listièki zamah neofita (preobraæe-nika – nekad aktera socijalistièkogre�ima), Végelov se diskurs tek uspomenutom eseju Šezdesetosmausmjerava na osnovno nadahnuæevlastita spiritus movensa, nepres-tano se vraæajuæi problemu idejeuniverzalizma.

Kritika hegemonijskog nacrtaideje univerzalizma zapoèeta je veæu prvoj zbirci isticanjem «povijesneuloge manjinskog èovjeka», kao ikroz pojmove višeslojnosti, hetero-kosmosa, pozicione energije višez-naènosti i kulture razlièitosti. Sa�e-to: «èujem kako vièu: �ivi bolje islobodnije, ali jedva da se èuje glas:�ivi drugaèije». «Protejska dušev-nost» manjinskog èovjeka, izmeðuintegrativno-mozaièke dinamike irasutosti, èuva u sebi duboke nacio-nalne osjeæaje ali ih profilira lokal-patriotizmom, heterokosmosomvišejeziènosti i tim putem se uzdi�edo univerzalnih vrijednosti. Simpli-ficirajuæe jednoznaènim, te timekrivotvoreæim zahvatima Dr�ave,kolektivistièkih ideologija povijestii jezika, ali i ideologije �ivota, sup-rotstavlja se kultura razlièitosti isjeæanja, moralna hrabrost utopij-

ske anticipacije i slu�enja zajednici.U drugoj zbirci eseja Végel go-

vori kako «izmeðu procesa moder-nizacije i manjinske svijesti nijeuspostavljena pouzdana veza».Upravo je nepouzdanost te vezeglavna tema eseja Šezdesetosma.Tadašnji društveni pokret prvi jesna�no ušao u tu problematiku, prièemu se i razlozi njegove propastimogu tra�iti u nedovoljno razvije-noj svijesti o te�ini tog problema.Nositelj tog pokreta «bio je zamodernizaciju najzainteresiranijiintelektualni sloj, koji je nosio usebi i krizu modernih, univerzal-nih vrijednosnih ideala.» Kritikutog pokreta Végel izra�ava na slje-deæi naèin: «poštovanje liènih slo-boda, temeljnih ljudskih prava, nemo�e nadomjestiti praviènu politi-ku identiteta».

Hegemonija nove srpske vlastiOvaj stav razraðuje se u kritici

srpske oporbe (koja je u meðuvre-menu dospjela na vlast). U njenomliberalizmu on razotkriva temeljnecrte centralizma i hegemonije, ideo-logije «koja u ime univerzalnih gra-ðanskih vrijednosti odbacuje insti-tucionalne forme drugosti». Végelupozorava da zbog slabe utemelje-nosti ovih institucija i najrazvijenijeliberalne demokracije boluju odneokolonijalizma koji se oèituje kaojezièni genocid: «liberalni graðaninvjeruje da cijelo graðansko društvogovori jednim jezikom».

U posredovanosti, samoreflek-sivnosti manjinske kulture – kojakroz neposredni i �ivotni dodir sDrugim artikulira svoju razlièito-st, gradeæi na tom fonu autonom-nu kulturu što se bori za afirmaci-ju svojih vrijednosti, nepodjar-mljena dr�avnim interesima veæin-skog naroda, ali ni dr�avnim inte-resima «matiène» kulturne zajed-nice – autor vidi moguænost noveEurope. Ljudska solidarnost: «slu-�iti zajednici, bez mitova, kolek-tivnih strasti, oèekivanja �rtve»,moguæa je tek kroz punu realizaci-ju kulture razlièitosti i široku in-stitucionalizaciju praviène politikeidentiteta.

Végelova duboka identifikacijas povijesnim i egzistencijalnimproblemima vlastita grada, NovogSada, ali i propale jugoslavenskedr�ave, daje njegovoj misli neos-porivu poticajnost i aktualnost ko-ja daleko nadilazi lokalpatrioti-zam, ali i nove ju�noslavenske, pa išengenske granice.

Va�nost manjinskog èovjekaVégelova duboka identifikacija s povijesnim iegzistencijalnim problemima vlastita grada,Novog Sada, ali i propalejugoslavenske dr�ave, dajenjegovoj misli neosporivupoticajnost i aktualnostkoja daleko nadilazi lokalpatriotizam, ali i noveju�noslavenske, pa i šengenske granice

László Végel, Bezdomni eseji, prijevod s maðarskog Árpád Vickó, Samizdat B92,Beograd, 2002.

U posredovanosti,samorefleksivnostimanjinske kulture,koja kroz neposredni i �ivotni dodir sDrugim artikulirasvoju razlièitost,autor vidi moguænost nove Europe

Bez ikakvih problemazastupnici i zastupniceustaju iz klupe i mirnoæom pingvina navjeènom ledu izgovarajukojekakve parole

Dijana Pribaèiæ, Nataša Petrinjak

oðendanskom èestitkom25 vrhunskih svjetskihanimatora pred punim gle-

dalištem dvorane Vatroslav Li-sinski zapoèeo je jubilarni 15.svjetski festival animiranog filmaZagreb 2002. Happy birthday ot-pjevali su animatori trideset go-dina starom festivalu te uputilinajljepše �elje na èak 22 jezika.Veæ na sveèanosti otvorenja do-dijeljene su prve nagrade, pa jetako onu za �ivotno djelo primioPaul Driessen, napomenuvši tomprigodom kako mu je drago da jenagraðen dok ga se još ne moranositi s pozornice. Publika jenjegovo najnovije djelo The boywho saw the iceberg vidjela veæprve veèeri, dok je retrospektivanjegovih animiranih filmova od-r�ana drugoga dana festivala.Nagrada za izniman doprinosteoriji animacije uruèena je teo-retièaru Ginnalbertu Bendazziju,a Seoul Animation Centar nagra-ðen je za najbolji izbor studen-tskih radova. Meðunarodna aso-cijacija animiranog filma (ASI-FA) nagradila je animatora Davi-da Emerlicha za izuzetan dopri-nos umjetnosti animacije, a zag-rebaèki festival za trideset godi-na promocije animacije.

Što se tièe natjecateljskog di-jela programa, sudeæi prema nakraju dodijeljenim nagradama,prva dva dana mogli su se vidjetiovogodišnji favoriti – film Otac ikæi Michaela Dudoka de Witaprikazan prvi dan, dobitnik jezagrebaèkog Grand prixa, a Boo-kashky Mikhaila Aldashina jedanje od dobitnika najvišeg prizna-nja publike nagrade Mr. M.

Suze i Grand Prix za Oskarovca

Otac i kæi, djelo NizozemcaMichaela Dudoka de Wita, koji jeprošle godine osvojio Oscara zanajbolji animirani film, oduševioje, pa èak i rasplakao, zagrebaèkupubliku. Taj minimalistièki filmcrtan ugljenom i olovkom poetiè-na je i emotivna prièa o rastankuoca i kæeri, a filmom dominiramotiv biciklista. Iz programa pr-vog dana svakako treba izdvojitipolusatni film Poljaka Piotra Du-male Zloèin i kazna. Rijeè je oadaptaciji djela Fjodora Dosto-jevskog izraðenoj vrlo specifiè-nom tehnikom slikanja na gline-nim ploèama. Zanimljivo je da jestvaranje filma trajalo èak dvade-set godina. Naime, autor je filmkoncipirao kao student, a završioga tek kao 46-godišnjak. Iako je

izazvao veliku pozornost, dio gle-datelja nije bio zadovoljan zbogpretjeranog udaljavanja od pred-loška. Motivi ubojstva lihvarke i

susret Raskoljnjikova i SonjeMarmeladove jedini su koje jepoljski animator prikazao u tomvizualno vrlo zanimljivom filmu.Veæ spomenuti The Boy who sawthe iceberg na duhovit naèin na“podijeljenom ekranu” istodobnoprikazuje stvaran �ivot jednogdjeèaka i njegove fantazije. Publi-ci se veoma svidio i korejski filmZima dviju autorica Jung Jinhee iDong Gurami. Rijeè je o vrlonje�nom viðenju zime praæenomkorejskim �ièanim instrumentomkajkumom, izraðen kompjutor-skom 2D animacijom. Svojim vi-ðenjem raja, èistilišta i pakla u fil-mu Pedeset posto sivo gledatelje jenasmijao Irac Ruoiri Robinson.Film je izraðen rijetkom tehni-kom piksilacije, odnosno animi-ranja �ivih ljudi. Prve veèeri pri-kazan je i prvi od tri hrvatska fil-ma izabrana u slu�beno natjeca-nje. To je film Jaje, prvi autorskifilm Zdravka Virovca izraðen u3D raèunalnoj animaciji.

Buntovne bube osvojile nagradu

Film Bookashky ruskog autoraMihaila Aldashina izazvao jedrugi dan festivala najveæe odu-ševljenje publike. Junaci ovogsimpatiènog filma su bube kojepomoæ u borbi protiv ljudi tra�eod insekata koji dolaze iz svemi-ra. Flux Kanaðanina Chrisa Hin-tona drugi je naslov koji je publi-ka pozdravila burnim pljeskom.Film je vrlo zanimljiv zbog teh-nike koja nalikuje djeèjem crte-�u, a na vrlo duhovit naèin opi-suje dvije generacije jedne obite-lji. Svakako treba istaknuti auto-biografski film Paula i SandreFierlinger pod nazivom Mrtvapriroda s animiranim filmom. Upolusatnom filmu autori ni�uepizode iz �ivota u komunistiè-koj Èehoslovaèkoj, bijegu i �ivo-tu u SAD-u, a svaka je popraæenaanegdotama o psima koje su ima-li. Film napravljen kombinirano2D raèunarskom animacijom icrte�om, na lijep i duhovit naèinprikazuje odnos èovjeka i psa, alii te�ak �ivot pod �eljeznom zav-jesom. Pa Australca Neila Good-ridga još je jedan film koji je nas-mijao zagrebaèku publiku. Kom-binacijom fotografija i 2D ani-macije prikazana je prièa o neo-biènom djedu iz vizure njegovaunuka koji ga nikad nije upoz-nao, što mu je priskrbilo i nagra-du za najbolji debitantski film. Ufilmu Nightwindows nizom noæuosvijetljenih prozora na poetièan

naèin škotska autorica AnwynBeier prikazuje obiène i neobiè-ne detalje iz svakodnevnog �ivo-ta ljudi. Motiv drugog hrvatskog

filma u natjecanju Prva prièaDarka Bakli�e su dva para nogukojima je prikazan ljubavni od-nos muškarca i �ene. Iste su ve-èeri gledatelji mogli vidjeti fil-move iz našeg susjedstva. Srbijase tako predstavila duhovitim fil-mom Na mostu Nikole Vitkovi-æa napravljenim u 2D kola�u,dok je Slovenac Dušan Kosteliènapravio 3D spot Perkmandeljc ogoblinu koji je s rudarima ostaobez posla nakon što je zatvorenjedan rudnik u Zagorju.

Publika voli i zagrobni �ivotTreæi dan festivala svakako je

ostao zapamæen po Sosedima(Neighbours) MoskovljaninaStepana Birjukova, nje�noj prièio moæi zvukova violine da i naj-grubljega generala ponesu u ne-bo, te Barcode Adriana Lokma-na, on the road filmu zamišljenimkrajolicima virtualnog svijeta ko-ji su proglašeni i najboljima ustudentskoj konkurenciji. Izu-zetnim se pokazao i dvominut-nim dokumentarcem Drawnfrom Life braènog para Fierlingerkoji otkriva zašto je svaka �enaizuzetna, èiji je drugi dio prika-zan posljednjeg dana. Salve smi-jeha mogle su se èuti na poèetkunatjecateljskog programa èetvr-tog dana, a krivac je film CredoŠvicarca Jonasa Raebera. Prièomo stadu ovaca na idiliènim al-pskim pašnjacima, njihovu bez-bri�nom �ivotu uz pastiricu Pau-lu i strahotama koje uslijedi podolasku zloèestog Johna zapravoje autorov oproštaj od Rimoka-tolièke crkve. �enski dio publikeraznje�io se na Body RhythmWayne Traudta iz Kanade i lju-bavnu prièu nizozemca Mark vander Maarela isprièane preko ThePinboarda. Ta je veèer dala i dru-gog pobjednika publike meksièkiHasta los Huesos (Down to theBone) filmu o prvim trenucimazagrobnog �ivota, inaèe snimlje-nog u èast kipara Josea Guadalu-pea Posade.

Samo na prvi pogled ne osobi-to privlaène animacije, ali svaka-ko jedan od najzanimljivijih fil-mova cijelog festivala je InvasionPhil Mulloya, rugalica svim kse-nofobima koji strahuju od dolas-ka drugih i drukèijih. Veliki plje-sak dobila je i mlada HyekungJung iz Seula za film Sofa, nje�nuprièu o usamljenosti, dok je fre-netiènim aplauzom pozdravljenZoran Mudronja za rješenje dacigla na glavu bolje «pukne» odjointa u filmu Uvijek me prekinukad pišem gra... Posljednja natje-cateljska, mo�da najslabija, veèerpamtit æe se po My Freedom So-ng Narayana Shia, nadahnutogindijskim bajkama, animiranojkoreografiji uz glazbu Manuelade Falle pod nazivom El Apareci-do Diega Agudoa Pinilla, te fil-mu Eat Billa Plymptona meta-morfozi mirnog francuskog res-torana u mjesto pustošenja ipre�deravanja.

Najbolji u off-programuOve se godine nije štedjelo ni

na domišljatosti naziva posebnihpriznanja i nagrada, pa tako izkolekcije posebnih priznanja iz-dvajamo: Posebno priznanje za

humor, otkvaèenost prièe i izvr-sno grafièko tretiranje jedaæegpribora filmu A Knife AmongThe Forks, Alain Gagnol i Jean-Loup Felicioli, te Nagradu zaspontanost animacije i toèno pri-mijeæenu povezanost filmskogstvaratelja i njegova psa filmuStill Life with Animated Dogs,Paula i Sandre Fierlinger. Uz vr-lo dobar natjecateljski program,

ljubitelji animacije mogli su pra-titi i bogat off-program festivala.Tako je u KIC-u prikazano jeda-naest najboljih animiranih filmo-va svih vremena izabranih premaanketi na Internetu, meðu koji-ma su bila i dva hrvatska – Dnev-nik Nedjeljka Dragiæa te Satie-mania Zdenka Gašparoviæa. Pa�-nju je privukao i dugometra�niRintarov Metropolis, poznatemanga animacije prema stripuOsamu Tezuke, te ekranizacijaprièa Ivane Brliæ Ma�uraniæ zaèiju je animaciju Naklada Bulajanedavno u San Franciscu primilanagradu za najbolju flash multi-mediju.

12 IV/84, 4. srpnja 2,,2.

HHaappppyy hhoouurrss uu LLiissiinnsskkoommFavoriti slavljenièkog festivala prikazani su u prva dva dana, no veæinaostalih nagrade i priznanjadodijeljeni su filmovimaprikazanima narednih veèeri

Uz trideset godina Animafesta, od 18. do 23. lipnja 2002., Zagreb

ok je mnogobrojna publi-ka polako ispunjavala dvo-ranu Lisinski i te posljed-

nje veèeri Animafesta, da bi jošjednom pogledala nagraðene fil-move i pljeskom pozdravila lau-reate, u središnjem DnevnikuHTV-a objavljen je izrazito ne-gativno intoniran prilog o svemušto se proteklih dana zbivalo naAnimafestu. S namjerom da upotpunosti diskreditira dogaðajna kojem se, ponavljamo, mno-gobrojna publika dobro zabavlja-la nije se prezalo ni od monta�eslike s tiskovne konferencije(kojoj dakako prisustvuju samonovinari), a za potrebe komenta-ra o slaboj posjeæenosti festivala.Teško je procijeniti je li rijeè opukoj zlonamjernosti ili total-nom «pikzibnerstvu», ali HTVnam je još jednom odaslao poru-ku da ako nešto na Prisavlju radi

punom parom jesu pogoni la�i. No, kao da su pogrešnu inspi-

raciju našli upravo u tom prilogu,organizatori festivala dopustili susi propust koji im uopæe nije tre-bao. Te posljednje veèeri, doistadobro raspolo�ena publika raz-miljela se hodnicima i predvorji-ma koncertne dvorane neobavez-no kao i prethodnih dana, razgo-varajuæi s opuštenim uzvanicimai gostima neformalna ponašanja.Sve dok ih organizatori nisu po-kušali izolirati na elitnom dom-jenku na balkonu iznad glavnogulaza. Ka�emo pokušali, jer jetim neoptereæenim kreatorimasvijeta animacije bilo neugodnijenego cijeloj publici zajedno, pasu skrivanjem iza stupova i zavla-èenjem u zaklonjene kutke odga-ðali odlazak na to elitistièko dru-�enje kao da je rijeè o odlasku nagiljotinu.

Nije trebalo, ali se dogodilo!

Paul Drissen, dobitnik nagrade za �ivotno djelo

Najbolji po izboru publike: Bookashky, Mikhail Aldashin

Hasta Los Huestos; Rene Castillo

Michael Dudok de Wit, dobitnik ovogodišnjegGrand Prix-a

Otac i kæi

Darko Pekica

eèeran za bankon u ku�ini. Doša sanzadnji u hi�u pak veèeran sam. Puštilisu jušto koliko rabi: malo špacanih

krumpiri, dva piruna radiæa i dvi fete kanice.Vero san u�iva dok san ija: sam za bankon,nidan oko mene ne mljašèe, ne srèe, ninemune zadiva dentijera. I mati i tac i brat i babaTere�a imaju dentijeru i vajka nikemu ništozadiva: vero mi gredu na �ivce kad svi skupaidemo za bankon, tako da mi je sad za deset.

Oni su veæ svi sili svaki na svoje misto uprimaæi: mati i Tere�a na trosjedu, a tac nadvosjedu (brat ni nanka finija veèerati i veæ jeu oštariji na gemištu). Svaki ima svoje misto isvaki ima svoja prava. Mati kako side tako izaspije: èuda dela, trudna je, �ivci su njoj ude-bulili i kako se zavali u fotelju dva menutapogleda u televiziju i gotova je. Glavu hitinaznak i pomalo hrèe, ali ti njoji hrk je skoropa neprimjetan. Usta dopre na po tako daspušta samo zrak ki se ne èuje. Moja mati sene voli karati oko tega ki bi èa gleda na tendreku ud škatule. Baba Tere�a ima svoje pra-vo da od šeste do osme ure gleda uno èa æeona, a to je: Kolo sreæe, meksièka �ajfenica,Upitnik i Dnevnik. Te dvi ure njoj ne tièi aš-to bi ti mogla zala bo doj. A da, još i u nediljemašu! Mašu mora pogledati aš veæ jeno dvalita ne more z nogami pak ne gre u crikvu, akako je hrvacka televizija napro katolièki na-paljena, svaku nedilju moreš moliti Boga s te-levizijon. I ona ga moli, kako da je u crikvi,samo vode doma je kaplju slobodnija, pak sidopušti upadati popu u besidu.

Moj tac steši voli pogledati Dnevnik. �aj-fenica ga ne intereša ma se ne kara s Tere�on.Za Kolo sreæe se inkaca na Tere�u, aš da èakapi ko tamo niki dobije niko šoldo.

– Da ga ja dobijen, pak da si kuntenta, bihkapija, ma uvako – govori tac Tere�i.

Oko Upitnika se ne karaju aš bi katrkatstija uganati ma mu nikad ni pošlo za rukonpak nima èa vikati na Tere�u aš su i jedan idrugi male škole. Steši najveæ voli gledatiDnevnik. Uni put reèe:

– O bom, sad muète, aš sad æe povidati

di�gracije ke se kapitaju po svitu. Infiša se prvih deset menuti, dok je hrvac-

ka politika, i to ga tako ubije u mozak da zas-pije prija nego èa poèmu špjegivati o di�gra-cijami u svitu, tako da Dnevnik do krajakumpanja samo Tere�a. Kad fini sport, Tere-�a se zvièe na oca, ma ne zvièe se ne jušto, ne-go ništo zbrontula da bi tac dopra oèi da vidikakovo æe vrime biti sutra. Normalno je da gato intereša, aš je poljoprivrednik. Kako finiuni “Pletokos” mahati z rukami, tako moj tacjoped zaspije. Tere�a mu je dala to ime Pleto-kos, aš ima frèkaste lase i ni njoj lip. Do deve-te ne zdura nanke Tere�a, i ona zapre okice,ku ne u osan, u osan i kvarat. Kad fine rekla-me je u prven snu.

Ja od šeste do osme ure zveèera nis nikadu primaæoj. Eli san simo, eli san tamo, ma tovrime me primaæa ne vidi. Ti dan san stešodoša: svi spe i ja na miru moren gledati èa mevolja.

Objavljeno u Glasu Istre, Zoom, u su-botu 4. svibnja 2002.

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 13

Nataša Polgara terasi osjeèkog kafiæa Voodoo, 22.i 23. lipnja, odr�an je Festival “A”knji�evnosti. Redoslijed èitanja nije

se mogao unaprijed saznati jer je doslov-no izvlaèen iz šešira. Prvi je èitao Jergoviæ,zatim Miroslav Kirin, ovogodišnji dobit-nik nagrade Jutarnjeg lista za najbolju pro-zu. Tahir Mujèiæ, nakon dva neuspjela po-kušaja dolaska na FAK, konaèno se poja-vio te malo èitao pjesme, a malo razgova-rao mobitelom usred èitanja. Sljedeæi jebio Vladimir Arsenijeviæ, srpski hit-pisac,èiji je roman U potpalublju preveden naosamnaest jezika. On je proèitao, na sre-æu, samo jednu prièu koja je trebala biti,

po rijeèima autora, pornografska. Kada jesve upuæivalo na cjeloveèernju dosadu,“izvuèen” je Darko Pekica, Istrijan ne-poznat veæem dijelu publike – najsvje�ija i

najzanimljivija pojava FAK-a. Njegove jeprièe najbolje opisao Ðermano Senjanoviækao “�ivot na sjeveru na istarski naèin”.Kruno Lokotar, izbornik FAK-a, nakonPekice je najavio “najveæu zvijezdu”: An-tu Tomiæa. Tomiæ je autor koji je izgledaimao najviše koristi od ovakva predstav-ljanja knji�evnosti jer je njegov Što je muš-karac bez brkova prodan u više od 10.000primjeraka, što je za Hrvatsku apsolutnibestseler. Gordana Nuhanoviæa u èitanjuje prve veèeri prekinula policija, jer unatoèdeklarativnoj podršci Gradskog poglavar-stva i pojavljivanju Zlatka Kramariæa naFAK-u, Voodoou ipak nije produ�io rad-no vrijeme, tako da je cijeli program mo-rao završiti prije ponoæi.

Sljedeæe je veèeri predstavljen albumFrancija Blaškoviæa i njegove grupe Goriuši Winnetou Merack na FAK s trinaestuglazbljenih pjesama sudionika FAK-a, aèitali su Edo Popoviæ, Vedrana Rudan,Ðermano Senjanoviæ, Britanac Toby Littte niški pisac Zoran Æiriæ.

Proèitavši ulomak iz svoga novog,neobjavljenog romana, Tomiæ je prve ve-èeri ukazao na cilj FAK-a – èitanje novihmaterijala. Dosadašnja je koncepcija festi-vala – isti pisci, iste prièe + poseban gost– postala ponavljajuæa, zamorna i nepot-rebna. Èini se da su to shvatili i sami orga-nizatori, pa sljedeæi osjeèki FAK najavlju-ju kao multimedijalni dogaðaj.

FAK bez merakaDosadašnja je koncepcija festivala –isti pisci, iste prièe + poseban gost– postala ponavljajuæa, zamorna inepotrebna. Èini se da su to shvatili i sami organizatori, pa sljedeæi osjeèki FAK najavljujukao multimedijalni dogaðaj

FAK – Festival A knji�evnosti, kafiæ Voodoo, 22. i 23. lipnja, Osijek

VVeeèèeerr uu mmoojjoojj hhii��iiSavièenta in the morning

GRAD ZAGREBGRADSKI URED ZA KULTURU

Na temelju èlanka 1. i 10.a Zakona o financiranju javnih potreba

u kulturi (Narodne novine 47/90 i 27/93),

objavljuje

P O Z I V

za predlaganje programa javnih potreba u kulturiGrada Zagreba u godini 2003.

I.Javne potrebe u kulturi za koje se sredstva osiguravaju iz ProraèunaGrada Zagreba jesu kulturne djelatnosti, programi i manifestacije odinteresa za Grad Zagreb, a koje Grad programom utvrdi kao svojejavne potrebe, kao i one koje su utvrðene posebnim zakonom. Uskladu sa Zakonom i kriterijima vrednovanja i sufinanciranja programa javnih potreba u kulturi Grada Zagreba te ocjenom izvršenja usvojenih programa za godinu 2002. Grad Zagreb u Program javnih potreba u kulturi za godinu 2003. uvrstit æe:

– redovnu djelatnost i programe ustanova kulture kojima je osnivaèGrad Zagreb (narodne knji�nice, kazališta, glazbene ustanove, muzeji, izlo�beno-galerijske ustanove, i centri za kulturu);– programe strukovnih udruga, društava i drugih organizacija u kultu-ri od interesa za Grad Zagreb;– programe akcija i manifestacija u knji�evnoj, knji�niènoj i nakladnièkoj djelatnosti;– programe izdavanja èasopisa i listova u kulturi od interesa za GradZagreb;– projekte, akcije i manifestacije u podruèju kazališne, glazbeno-scenske, glazbene i plesne djelatnosti;– programe izlo�bi, akcija i drugih manifestacija u muzejskoj djelatnosti;– programe izlo�bi i drugih manifestacija u likovnoj djelatnosti, likovnih intervencija u prostoru, stimuliranja likovnog stvaralaštva i izdavanja likovnih monografija od posebnog interesa;– programe poticanja i razvitka filmske i audiovizualne kulture od interesa za Grad Zagreb (ne podrazumijeva se proizvodnja cjeloveèernjih igranih filmova!);– programe poticanja njegovanja tradicijske kulture i razvitka kulturno-umjetnièkog amaterizma, te manifestacije u podruèju kulturno-umjetnièkog amaterizma;– programe urbane kulture, kao i programe za promid�bu mladih, posebno inovacije za stvaralaèki rad i izvoðaèku djelatnost u skladu skulturnim interesima mladih;– programe zaštite i revitalizacije kulturnih dobara, zaštite knjiènièke,muzejske i kazališne graðe Grada, te otkupa umjetninaspomenièkogznaèaja;– programe meðugradske, meðu�upanijske i meðunarodne kulturnesuradnje od interesa za Grad Zagreb;– programe uvoðenja novih tehnologija, posebno informatizacije u ustanove kulture kojima je osnivaè Grad Zagreb;– programe investicijskog odr�avanja, adaptacije i opremanja objekata kulture, te tjelesne zaštite osoba i imovine u gradskim ustanovama kulture

II.Prijedlog programa mora uz obrazlo�enje, sadr�avati i financijskiplan. Tj. detaljni troškovnik za izvoðenje predlo�enog programa.Visina potpore tj. udjela Gradskog ureda za kulturu u sufinanciranjupojedinog programa formirat æe se u skladu s Kriterijima za uvrštenjeu Program javnih potreba u kulturi, elementima provjerenog troškovnika tj. stvarnim troškovima, drugim izvorima financiranja i financijskim moguænostima Ureda.

III.Program javnih potreba u kulturi Grada Zagreba u godini 2003., a uskladu s èlankom 9.1 Zakona o financiranju javnih potreba u kulturi iKriterijima vrednovanja i sufinanciranja programa javnih potreba ukulturi Grada Zagreba donosi Gradska Skupština Grada Zagreba.Uz obrazlo�ene prijedloge predlagatelji æe za svaki program obavezno doatviti podatke na posebnoj prijavnici i obrascu troškovnika koje mogu dobiti u Gradskom uredu za kulturu.Prijedloge programa, pripremljene u skladu sa sadr�ajem ovog Poziva, treba dostaviti na adresu:Gradski ured za kulturu, Zagreb, Ilica 25.

Prijedlozi se mogu slati od dana objave Poziva do zakljuèno 17. rujna 2002.

Prijedlozi s nepotpunim podacima, kao i prijedlozi koji se ne dostaveu odreðenom roku, neæe se razmatrati niti uvrstiti u Program javnihpotreba u kulturi Grada Zagreba u godini 2003.

Agata Juniku

rije dvije godine grupamladih (uglavnom) teat-rologa, poèela je raditi na

pokretanju interdisciplinarnogfestivala, s idejom da se impreg-nira arhitektonski i semantièkidefinirana jezgra grada, tj. rein-terpretiraju neke njegove toèke,èije se znaèenje uglavnom uzimazdravo za gotovo. Ako se o ne-kim uzorima mo�e govoriti, bilibi to, primjerice, danski Aarchusili švicarski BBI festival, ali s ve-likim odmakom, tj. naglaskomna zagrebaèki kontekst, dakako.Umjetnièka voditeljica festivalaje Emina Višniæ:

– Urbani festival prvi put jeodr�an i uspješno realiziranprošle godine. Ideja nam je bila,izmeðu ostalog, privuæi što višeljudi, pa je sam projekt utolikopodrazumijevao neke atraktivni-je, spektakularnije projekte. Me-ðutim, nakon što smo udarili te-melje, kreæemo u jedan drukèijikoncept, uvjetno reèeno – nefes-tivalski. Naime, festival se odvijau tri dijela, odnosno tri Smjene,kako smo ih nazvali.

Što æe se odraðivati u Prvojsmjeni?

– Prvu smjenu otvorit æemo11. srpnja, u veèernjim satima naCvjetnom trgu, jestivom instala-cijom �eljka Zorice. Istu veèernastavit æemo projektom maðar-skog umjetnika Janosa Sugara.Context Party simulira dance,odnosno techno party, s bitnomrazlikom u pristupu. Naime, dokobièni dance party ima masovnipristup i tra�i masovnu publiku,ovaj tra�i individualiziranu.Glazba se ne sluša s pomoæu ve-

likih zvuènih sistema, nego s po-moæu slušalica s receiverima, ta-ko da svaki pojedinac mo�eodabrati hoæe li slušati glazbu i

postati dio mase koja pleše ili æeskinuti slušalice i slušati sekun-darnu buku. Nastavljamo proš-logodišnju suradnju s OrchestraStolpnik, ovaj put koproducen-tom projekta Shadow Casters ko-ji u Zagrebu imati svjetsku pre-mijeru. U projektu koji je imaonekoliko pripremnih radionicaradi se na remapiranju i reinter-pretiranju nekih neuralgiènih to-èaka u gradu. Gledatelj, posjeti-telj, tj. putnik, sudjeluje tako dakupi kartu s osobnim PIN-om spomoæu kojeg ulazi na web site,odnosno na svoje individualnoputovanje. U odreðenom trenut-ku bit æe upuæen da ode na nekuod toèaka u gradu, gdje æe vidjetineki performans, instalaciju islièno, ili pokupiti neku informa-ciju nu�nu za nastavak putova-nja. Putovanje mo�e trajati ne-koliko sati, najdu�e tri dana. Samweb site bit æe za to virtualnoputovanje vrlo jednostavan zaupotrebu tako da æe u projektumoæi sudjelovati i ljudi s vrlo ma-lo iskustva na Internetu. CecicljaMandrile, Argentinka koja veædugo �ivi i radi u Velikoj Britani-ji, na razlièitim æe lokacijamapostaviti svoje sitne instalacije, apotom promatrati što æe se s nji-ma zbiti. Finac Juha Valkeapaaæe izvoditi svoje zvuène perfor-mance naslovljene City Talk. Za-nimljivo je da on za ozvuèavanjeodreðenih toèaka grada koristivlastiti glas bez ikakve pomoænetehnologije, što naravno cijelojprièi daje drugu dimenziju i ob-lik.

Pošto problem?Osim ovih minimalistièkih

projekata, Prva smjena donosièitav blok, nazovimo ih protes-tnih, projekata koji reagiraju nakapitalistièko-globalizacijskidiskurs…

– Da. Èlanovi virtualnog Fa-kulteta za raboti što se ne uèat izMakedonije doæi æe u Zagreb sadva projekta. Virtual reality æe sepostaviti u suodnos prema insti-tucijama koje su dio globalizacije(dakle, neke fondacije, poduze-æa, duæani) te æe ih rekontekstua-lizirati na naèin da æe njihovu fo-tografiju staviti na website i ob-javiti da je taj objekt upravo izba-èen iz realnosti i prebaèen u vir-tualnu realnost. Drugi njihovprojekt je Protest protiv samog se-be koji æe se dogoditi na Trgu ba-na Jelaèiæa. Taj protest temelji sena èinjenici da smo mi kao indi-vidue ipak velikim dijelom pro-dukti društvenog, pa tako i eko-nomskoga konteksta. Publika æetakoðer biti pozvana na sudjelo-vanje u protestu. Zadnji izrazitozanimljiv projekt dolazi iz Slove-

nije, autori su Davide Grassi iIgor Štromajer. Oni dolaze sprojektom Problemarket koji ni-je prvenstveno umjetnièki i ne�eli kao takav biti ni konceptua-liziran. Umjetnici su, naime,doista napravili burzu koja kon-trolira tr�ište – problemima. Pre-ma njima, pogrešno je što prob-lem ima uglavnom negativnu ko-notaciju; èovjek koji se naðepred problemom mora, sam iliuz pomoæ više ljudi, ulo�iti odre-ðenu vrstu energije koja moraimati tr�išnu vrijednost. Oni se,dakle, bave preprodajom dionicarazlièitih vrsta problema, imajusvoju valutu pro, website, broke-re, i sve što jedna prava burzamora imati. Projekt je veæ reali-ziran u Ljubljani na Manifesti i uFrankfurtu. U Zagrebu otvarajusvoj posebni sektor koji se baviurbanim problemima. Uz pre-zentaciju njihova rada i perfor-mans, nadam se da æe u projektusudjelovati i netko od struènjakas podruèja makroekonomije.Prezentacija æe, naime, biti orga-nizirana i za publiku koju zanimabiznis. Na Radiju 101 æe se sva-kodnevno emitirati Pro News,koje æe obavještavati o dogaðaji-ma na burzi problema.

Je li definirana Druga smje-na?

– Veæim dijelom jest. Kanad-ski umjetnici Paul Couillard i EdJohnson rade seriju od šest per-

formansa koji se bave pitanjemgay kulture, politike i zakono-davstva. Zanimljiva je web i vi-deo umjetnica iz SAD-a JodyZellen koja dolazi s dva Internetprojekta – Ghost City i VisualChaos. Jedan od njih æe biti pre-zentiran kao video instalacija najednoj od fasada, a drugi u oblikudiskusije.

A pošto bol?Grupa Urtica iz Novog Sada

u svom projektu Omnigenusponovno problematiziraju kapi-talistièko tr�ište, odnosno eko-nomiju kreiranja potreba. Iro-nizirajuæi diktat sreæe i zado-voljstva prisutan na tom tr�ištu,oni æe prodavati – bol. Oni æeproizvoditi i dijeliti higijenskeuloške od koprive, koji svimspolovima garantiraju u�itak ubolu. Akcija æe sadr�avati per-formans, videoinstalaciju, rek-lamnu kampanju... Grupa Ap-solutno, takoðer iz Novog Sa-da, u projektu Intermezzo bavilase zvuènim mapiranjem svojegagrada, a mi æemo to prezentiratina nekoj zagrebaèkoj lokaciji. Ikonaèno, Wilfried Hou Je Bekiz Nizozemske predstavit æe seprojektom Generativna psiho-geografija koji æe se paralelnoodvijati u više gradova. U Dru-goj smjeni æemo vjerojatno vid-jeti dio rada Kristine Leko, kojiæemo inaèe, u suradnji s

HDLU-om, producirati do kra-ja sljedeæe godine. Rijeè je zap-ravo o njezinoj suradnji s petmljekarica koje redovito dolazena naše tr�nice, a radi protestaprotiv odluka EU-a i WTO-akojima se ukida ta vrsta domaæeradinosti.

Toliko o onome što je toènodefinirano. Treæa smjena (od 23.do 29. rujna) bit æe koncipiranau tri dijela. Jedan od tih dijelovanazvali smo Treæa tura, a rijeè jeo seriji simultanih dogaðanjakoja oponašaju strukturu turis-tièke ture pri razgledavanju gra-da. Tzv. must-see punktove od-reðivat æe umjetnièki radovipostavljeni na odabranim jav-nim ili privatnim lokacijama ugradu, èime æe gledatelj – ovis-no o metodologiji razgledavanjakoju odabere – konstruirativlastitu mre�u. Drugi dio ovesmjene èinit æe predstavnici in-stitucija i inicijativa koji æe pre-zentirati svoj rad u odnosu nasuvremenu likovnu i performa-tivnu umjetnost, ispitujuæi mo-guænosti povezivanja i suradnjete razmjene projekata. Treæi dioTreæe smjene bit æe forum koje-mu je svrha, dakako, kontek-stualizacija svih spomenutihdogaðanja i problema. Natjeèajza sudjelovanje u Treæoj smjenijoš nije zatvoren, tako da se de-finitivna odluka još ne zna.Dakle, o tom – potom.

14 IV/84, 4. srpnja 2,,2.

URBANI FESTIVAL – 1. smjena

11. - 16. srpnja 2002.

11. – 16. srpnja 0 – 24 h Orchestra Stolpnik (Int.)Bacaèi sjenkihttp:// boo.mi2.hr/shadowcastersrazlièite lokacije

11. srpnja 21 h �eljko Zorica (Hrvatska)Let the History TalkCvjetni trg

11. srpnja 23 h Janos Sugar (Maðarska)Context Partyzgrada Glavnog �eljeznièkog kolodvora

12. srpnja 10 h – 12 h Juha Valkeapää (Finska)Gradski razgovorrazlièite lokacije

12. – 16. srpnja Cecilia Mandrile (Argentina / Velika Britanija)Miris odsutnostirazlièite lokacije na Gornjem gradu

13. srpnja 13 – 15 h Juha Valkeapää (Finska)Gradski razgovorrazlièite lokacije

13. – 16. srpnja FRU – Fakultet za raboti što ne se uèat (Make-donija)

V-Ritual Realityrazlièite lokacije

14. srpnja 16 – 18 h Juha Valkeapää (Finska)Gradski razgovorrazlièite lokacije

15. srpnja 19 – 21 h Juha Valkeapää (Finska)Gradski razgovorrazlièite lokacije

20 h FRU – Fakultet za raboti što ne se uèat (Makedonija)Protest protiv samog sebeTrg bana J. Jelaèiæa – kod spomenika

16. srpnja 20 h Igor Štromajer i Davide Grassi (Slovenija / Itali-ja)

Problemarket – prezentacija / performanswww.problemarket.commama, Preradoviæeva 18

16 srpnja 22 – 24 h Juha Valkeapää (Finska)Gradski razgovorrazlièite lokacije

Protestirati protiv samog sebe

uuff!! uu ttrrii ssmmjjeennee!!

rbani festival (UF!) iExit dva su sasvim mladafestivalska projekta – pr-

vi zagrebaèki, drugi novosad-ski. Veæ sami ti nazivi štoštagovore o �eljama , ili – ako æe-mo pravo – traumama, nekihposve mladih ljudi koji kulturune shvaæaju kao ukras svakod-nevice, veæ kao temeljni, danasmo�da jedini moguæi oblikdruštvenog anga�mana. Za raz-liku od svojih malo starijih ko-lega, prvo razma�enih komoci-jom kasna Titova socijalizma, aposlije optereæenih osobnim idruštvenim krahovima, nezao-bilaznim u prošlom desetljeæu,ovi su – odrastajuæi uz zveketoru�ja ili èuvenih šerpi kojimasu protestirali protiv istog, biliprimorani krenuti –ispoèetka.Ta nula se, sreæom – zahvalju-juæi velikom trudu i volji – vrlobrzo pretvorila u jedinicu, tj. unešto što èini se ima dobrepretpostavke za djelovanje nadu�i rok.

2. urbani festival Zagreb /11. – 16.srpnja/ 26. – 31. kolovoza/ 23. –29.rujna

Marko Golub

Kada ste prošle godine u mul-timedijalnom centru mama odr-�ali predavanje o svom radu, pu-no ste govorili o kuæi u kojoj steodrasli, vašem sadašnjem ateljeu.Što to mjesto znaèi za vašu um-jetnost?

– Va�no je prije svega zato štosada tamo radim, to mi je sadapuno va�nije jer sam tamo došaodo stvari koje radim. S drugestrane, èinjenica je da sam tamoodrastao, ali što se toga tièe rijeèje više o sentimentalnoj poveza-nosti iz djetinjstva.

Kao jedno od ishodišta inspi-racije èesto ste spominjali svogoca. Koja je njegova prièa?

– On je urezivao imena nanadgrobnim ploèama, ali to spo-minjem iskljuèivo zbog èinjeniceda nisam došao iz umjetnièkeobitelji i nikad nisam imao direk-tnu inspiraciju u umjetnosti. Ni-kad nisam imao neke omiljeneumjetnike kojima bih se divio.Zato to nikad nisu bili razlozizbog kojih sam se poèeo bavitivizualnom umjetnošæu, kao dasam se, recimo, divio Michelan-gelu ili Picassu.

Pokušavam vam otkriti izvoresvoje inspiracije. Jedan takav iz-vor inspiracije bio je moj otackoji se, osim èinjenice da je gra-virao imena na nadgrobne ploèe,i sâm bavio vrlo zanimljivim ak-tivnostima. Nikad nije bacaostvari, skupljao je sve i svašta. Naprimjer, pravio je sapune odprobranih ostataka veæ korište-

nih sapuna tako da bi pokupioostatke i zatim ih kuhao. A za tonikad nije bilo potrebe jer nismobili siromašni. On pripada ratnojgeneraciji, imao je deset godinakad je izbio Drugi svjetski rat.Èesto govorim o njemu, a tako-ðer i mom djedu koji je bio gra-ditelj spomenika – izradio je više

od pet stotina nadgrobnih ploèa.Oni su mi bili inspiracija ili, akohoæete – korijeni. Ovakve razgo-vore uvijek zapoèinjem govoreæio svojim korijenima. A tu su i tastara kuæa, pa i ljudi. Jedino ni-sam tra�io korijene s majèinestrane, ali mo�da ih jednog danapronaðem, pa æu imati još nekutemu o kojoj bih vam mogao pri-èati – zasad je tu više muška stra-na obitelji.

Lokalna prièaU odnosu na zapadne umjet-

nike, èiju smo ikonografiju pris-vojili kao internacionalnu, kodvas je, èini se, posrijedi «lokal-na», i za zapadnjake kako se èini– «egzotièna», prièa. Radi li se otome da ste imali pred sobomposve drukèiju ikonografiju?

– Toèno, naša ikonografija jebila potpuno drukèija i to je naneki naèin dobro. Naravno, dasam odrastao u Americi ili na Za-padu, drukèije bih se razvio, ba-vio bih se drukèijim stvarima. Alizapravo, najva�nije godine kadavam se mozak poèinje oblikovatiproveo sam u socijalistièkoj Polj-skoj, i �ivio sam u skladu s tim.To je vrijeme bilo prilièno praz-no, rekao bih, prazno i privreme-no. Zato sam intenzivno poèeotra�iti vlastite lokalne korijenekako bih se, na neki naèin, lakše“ukopao”u �ivot.

U jednom intervjuu izjaviosam da sam imao drukèije herojenego ljudi na Zapadu. Patak Paš-ko nije bio moj heroj, nego vje-rojatnije Sveti Adalbert. On jekatolièki svetac, zaštitnik Polj-ske. Ubili su ga Prusi na sjeverudanašnje Poljske kad je, �eleæiprenijeti narodu katolièku vjeru,uništavao njihove oltare. Zato suga ubili. Postoji du�a prièa: ras-komadali su tijelo, te ga prodaliza njegovu te�inu u zlatu.

Mislim da je istina samo u lo-kalnim prièama, zato ne �elimbiti neki “univerzalni umjetnik”.Više mi se sviða biti specijalist zavrlo malo podruèje – ne tra�imkozmos.

Naslov zagrebaèke izlo�be jeÈekaonica, i taj mi je sluèaj vrlodrag. Muzej je htio upotrijebiti i

engleski naziv. Trebalo je pisatiÈekaonica – Waiting Room, nozamolio sam ih da maknu onoWaiting Room. Za mene je to sa-mo Èekaonica. Kad sam biraonaslov, koncentrirao sam se naprivlaènost rijeèi. Zanimljivostrijeèi èekaonica za mene koji go-vorim poljski je bila ta što se ri-

jeè mo�e podijeliti u tri djela:“Èeka”, “o” – “nic”, što bi znaèi-lo “èekanje nièega”.

Što je s obrazovanjem? Zavr-šili ste akademiju u Varšavi1985. godine. Kakav je bio ta-mošnji model umjetnièkog obra-zovanja i pozicija suvremeneumjetnosti unutar njega?

– Mo�da i nije bilo tako loše.Postojale su razlike u modelimaobrazovanju u Poljskoj i, primje-rice, u Rusiji ili Istoènoj Nje-maèkoj. Postojale su male razlikeu svakoj od ovih zemalja. Reci-mo, u Poljskoj se tolerirala avan-garda i konceptualna umjetnost,umjetnici su to mogli raditi a vla-st je nije smatrala štetnom, dokje recimo u Èehoslovaèkoj bilagotovo zabranjena. Vlast se boja-la tih nerazumljivih, apstraktnihideja, i vjerojatno su imali pravo,jer ako ne radite figurativne stva-ri morali su se bojati jer ne znajušto mislite kad, na primjer, nasli-kate “bijeli kvadrat”. Mogli stebiti neki strašni kapitalistièkišpijun ili što veæ.

Ali ipak, što se tièe edukacij-skih modela, nije bilo tako straš-no, ako ste htjeli mogli ste vidje-ti magazine, doduše ne na kiosci-ma, ali na akademijama. Mnogisu studenti èitali i pregledavalimagazine. Ja zapravo i nisam, jerkao što sam vam ranije rekao, ni-kad me nije previše zanimalo tošto se dogaða. �ivot mi je bio to-liko bogat da nisam imao vreme-na za nešto novo. Èitao sam pu-

no knjiga pa sam imao drugu vr-stu inspiracije: Kafku, Gombro-vicza, prije njega Brunu Schul-tza. U to vrijeme nije bilo takopuno knjiga, pa ako biste neštonašli onda biste to stvarno prou-èavali. Sada kad vidim tolikoknjiga, toliko fantastiènih knjiga,osjeæam se prestrašeno što ih nemogu sve proèitati. To je èudanosjeæaj, pa ih sada samo kupu-jem.

No, što se tièe edukacije, onaje bila prilièno besmislena, glavnimodel bila je neka simbolistièkaverzija neofigurativnosti, ili takonešto. Mogli ste raditi bilo štoako to ima neko znaèenje, pamo�da zato i nastavljam sa sim-bolistièkim konceptom u svojojumjetnosti.

Kolektivna memorijaIma nekoliko elemenata koje

stalno susreæemo u vašim radovi-ma: pepeo, sapuni, sol... Kakvoim znaèenje pridajete?

– Svaki od njih znaèi neštodrugo, ali opæenito bismo moglireæi da znaèe sve i ništa. Ima tupuno slojeva, rekao bih. Naprimjer: komad sapuna mo�e bi-ti vrlo banalan objekt s jednestrane, dok s druge strane mo�ebiti predmet prepun znaèenja.Po svojoj funkciji, sapun je prvijavni proizvod koji susreæemo u�ivotu, a pepeo je zadnji proiz-vod koji ostaje nakon naše smrti.Ta dva elementa uokviruju cjelo-kupni naš �ivot. Ako koristimsapun, recimo kao na ovoj izlo�-bi, za mene to nije samo banalankomad sapuna, vrlo mi je va�an,za mene je bogat znaèenjima, alinaravno, ne zahtijevam od posje-titelja da to odmah prepozna –mo�da on nikad neæe ni znati, aja nemam namjeru stajati ispredrada i objašnjavati mu o èemu seradi jer bi svatko na to trebaogledati drukèije. Pokušavam svo-jim rukama i svojim “vizualnimznanjem” i iskustvom iskoristitite sapune. Zato ih ne bacam popodu, pokušavam ih ispunitivlastitim estetskim spoznajamakako bih ih mogao transformira-ti upravo onako kako ih zamiš-ljam, onako kako �elim da ih lju-di shvate. Na primjer: zašto ihguram u rešetke? Rešetke pred-stavljaju neku vrstu tamnice,zatvorske prozore. Kad u njihstavljam sapune, dodajem im no-vu svrhu. Tu je taj element higi-jene, a higijena je takoðer neštošto opisuje naš stav prema �ivo-tu, koristimo ih jer nam je reèe-no da moramo biti èisti. Higije-na takoðer mo�e sugerirati opre-sivnije situacije, regulacije kojenam nameæe društvo koje od nasoèekuje da æemo biti dovoljnoèisti kako bismo mogli sudjelo-vati u �ivotu. Sapun je takoðerelement individualnosti, svakipojedinaèni komad sapuna nosineke tragove osobe. Promjenomkonteksta ona gubi individual-nost i postaje anonimna. Taj tragostaje kao dio neke “kolektivnememorije”.

Slièno je kod djeèjih crte�a naizlo�bi. Od njih se nije tra�ilo dapotpišu crte�e svojim imenima –neki doduše jesu, ali to nije bilopotrebno. Va�na je bila visinadjeteta, zato su crte�i postavlje-ni na razlièitim visinama. Radi seistovremeno o anonimnoj i indi-vidualnoj situaciji. Ne znamoime djeteta, ali znamo da je dije-te od 136 centimetara napraviloovaj crte�, a sada jedino to osta-je istinito.

Veæ ste ranije radili s djecom.

Koja je bila tema djeèjih crte�a? – Tema je bila Èega se bojim.

Radi usporedbe, reæi æu vam dasam radio sliènu radionicu uOsaki u Japanu i nijedno dijetenije napravilo crte� policijskogauta, nitko nije ni spominjao ri-jeè policija. Ovdje u jednom dije-lu crte�a, oko osam njih, uz na-ravno zmije i lavove, tu je i poli-cijski auto. To je vrlo šokantnoza mene, ali nešto nam govori. Izovih crte�a takoðer mo�emonauèiti moralnu lekciju o tretira-nju male djece. Mo�da je na ne-kim ulicama prisutno previše po-licije. Mo�da se radi o stavu rodi-telja, mo�da neèiji roditelj sjedi uzatvoru i policija ga maltretira, adjeca o tome slušaju. Mo�da up-ravo to izra�avaju na ovim crte-�ima.

Trag aktivnosti u prostoruU kakvom su odnosu elementi

koje ste pokazali na izlo�bi?– Na ovoj izlo�bi ima eleme-

nata koji su puni tragova osob-nosti, poput sapuna i crte�a. Onisu suprotstavljeni vrlo anonim-nim elementima, konkretnimobjektima poput velikih kutija,kutija za smeæe i rešetki na pro-zorima. Radi se na neki naèin odijalogu izmeðu njih. Tu je gra-nica, izmeðu rešetki i prozora, ikutija odmah pored vrata. Svedogaðanje je izmeðu.

Ali meðu njima postoji jošjedna razina odnosa. Mo�emo lireæi da se upravo u elementimakoje ste nazvali anonimnim na-lazi i Vaš trag, Vaše dimenzijeunutar tih, na prvi pogled hlad-nih minimalistièkih objekata?

– Na neki naèin da. Kutije suizraðene po mojim dimenzijamakao što sam rekao, a osim togasapuni koje sam fiksirao unutarrešetki nisu nikad viši nego štomogu dohvatiti rukom. To je naneki naèin to – trag moje aktiv-nosti u prostoru, potpis Miros-lawa Balke.

Uz mjerilo vlastita tijela, èes-to na izlo�bama sa sobom nosite ineki trag mjesta u kojem radite,presliku ili rekonstrukciju pros-tora Vašeg ateljea. Što ste ovajput donijeli?

– Donio sam sat, vrlo ru�ansat. Stavio sam ga na zid svogstudija, i u zrcalu snimao vrijemeod jednog sata. Htio sam napra-viti nešto što neæe biti privlaèno.Tra�io sam nešto što æe uokviritiizlo�bu. Opet vrlo anonimnagesta, i nema kvalitetu finog um-jetnièkog djela. To je za meneneka vrsta dokumentarca, raðe-nog na realnom mjestu, ali je is-tovremeno istrgnuto iz njega, patako takoðer postaje apstraktno.Va�an je zvuèni dio na tom vi-deo-radu – tu su glasovi i zvuko-vi koje sam mogao èuti. To jekao National Geographic dio iz-lo�be.

Skupljanje predmetaKroz vašu karijeru pratimo

dvije vrste pristupa skulpturi,prve su figurativne, gotovo natu-ralistièke, ali ujedno i vrlo sim-bolièke, a druge su naizgled mi-nimalne, ali opet s razraðenimkonceptom u pozadini. Radite ligranicu izmeðu ta dva segmentasvog rada?

– Da, oni se miješaju, ali pos-toji granica. Kad sam napustio fi-guru i naturalistièke prikazepredmeta za mene je to bio pri-rodan razvoj. Ali kad na primjerpogledate današnje dnevne novi-ne (Jutarnji list, 4. lipnja – op.M.G.) u kojima je objavljena na-

16 IV/84, 4. srpnja 2,,2.

AArrhheeoollooggiijjaa pprriivvrreemmeennoossttii

Miroslaw Balka, kipar

Mislim da je istina samo ulokalnim prièama, zato ne�elim biti neki “univerzalniumjetnik”. Više mi se sviðabiti specijalist za vrlo malopodruèje – ne tra�im kozmos

Po svojoj funkciji,sapun je prvi javniproizvod koji susreæemo u �ivotu, a pepeo jezadnji proizvod koji ostaje nakonnaše smrti

iroslaw Balka (Varšava,1958.) diplomirao je kiparstvona Akademiji likovnih umjetnos-

ti u Varšavi 1985. godine. Od nastupa usekciji Aperto Venecijanskog biennala1990. sudjelovao je na presti�nim meðu-narodnim izlo�bama suvremene umjet-nosti poput kasselske Documente IX(1992.), ponovno Venecijanskog bienalla1993. (kada je zastupao Poljsku), SaoPaolo bienalla (1998.), te skupne izlo�beRites of passage: Art for the End of theCentury u Tate Gallery u Londonu, uz je-danaest zastupljenih umjetnika meðukojima su bili i Joseph Beuys, Bill Viola iLouis Bourgeois. Do danas su mu prire-ðene dvije retrospektive, u muzejima uOslu i Veneciji. Radovi mu se nalaze ustalnim kolekcijama Tate Gallery London,Kröller-Müller muzeja i Hirshhorn Mu-seum and Sculpture Garden u Washin-gtonu. U zagrebaèkom Muzeju suvremeneumjetnosti nedavno (od 4. do 30. lipnja2002.) je otvorena njegova izlo�ba podnazivom Èekaonica.

java izlo�be, ona je ilustriranamojim radom iz 1989. Skulpturase zove Rijeka. Figurativna djelaizgledaju bolje na fotografijama.Ako stavite fotografiju figureèovjeka koji pliva, to izgleda pu-no atraktivnije nego fotografijakutije s rupom. To je vrlo zanim-ljivo. Ali obje vrste skulpturauistinu æete èesto naæi zajedno.Ljudi me vrlo èesto pitaju: “Kadsi prestao?”. Nikad nisam zbiljaprestao tek tako. Jednostavnosam u nekom trenutku figurativ-ne radove doveo do savršenstva,i to mi je postalo dosadno. Imamnekoliko skulptura koje nikadnisam dovršio jer sam u nekomtrenutku stao i rekao: “Ne, to mije dosadno, dosta je veæ toga.”

Ali onda, druge stvari sam ra-dio paralelno, ulo�io sam naporu skupljanje predmeta. Moja um-jetnost je velikim dijelom u“skupljanju predmeta”, provjera-vanju njihova znaèenja i dodava-nju novih znaèenja tako što ihupotrijebim. To je nešto kao uzi-manje i skupljanje prašine, i po-kušaj davanja novog imena praši-ni. To je neka vrsta privatne ar-heologije. Arheologije iz kanteza smeæe, ne tra�im kosti mumi-ja, tra�im tragove nas.

Arheologija «suvremenosti»?– Arheologija suvremenosti,

baš tako. Ili mo�da arheologijaprivremenosti. Privremenosti –zato što æe ono što radim nesta-ti. I to je upravo ono što sad ra-dim – ne znam što æu raditi kas-nije.

Sudjelovali ste na natjeèaju zajavni spomenik, imate i nekolikojavnih skulptura. Kako ste svojkoncept individualnosti tran-sformirali u tom �anru?

– Samo jedan spomenik, imamnekoliko radova u vanjskimprostorima, nekolicina ih je uKröller-Müller muzeju. Baš sammaloprije razgovarao s direkto-rom tog muzeja koji je došao po-vodom moje zagrebaèke izlo�be.Taj spomenik je neka vrsta me-morijala, bio sam pozvan na nat-jeèaj i dobio ga. Da nisam biopozvan vjerojatno nikad ne bihsudjelovao u takvom neèemu. Tose dogodilo nakon velike trage-dije u Baltièkom moru kada jeveliki švedski trajekt Estonijaimao nesreæu i više od 800 ljudije poginulo. Izradio sam prijed-log za memorijal i bio sam nakoncu izabran da ga podignem.To nema nikakve veze sa spome-nikom kako ga obièno shvaæa-mo. Puno sam reducirao vlastitiumjetnièki ego. Iskoristio samsvoje umjetnièko znanje, zapra-vo na vrlo slièan naèin kao i ov-dje u muzeju, gdje je moj ego ta-koðer vrlo ogranièen.

Spomenik se nalazi u Stoc-kholmu. Rijeè je o vrlo jednos-tavnoj intervenciji u zidu, inaèevrlo staroga groblja mornara.Samo sam otvorio zidove i takonapravio novi ulaz koji æe pri-miti poginule unutar groblja.To je kao gesta dobrodošlice zate ljude, vrlo jednostavna gesta,ali mislim da je to bila i jedinagesta koja bi uopæe imala smis-la, jer veæina njih nisu bili ni-kakvi heroji, niti su poginulikao heroji. Problem je bio tajšto je veæina tijela još u moru,nikad ih nisu pronašli, a ja samim htio napraviti novi dom. Zi-dovi iza novog ulaza koji samotvorio ispisani su imenima po-ginulih. To je gesta zaštite,dobrodošlice, primanja u zem-lju tišine, u mornarsko grobljeu Stockholmu.

Lijenost zapadnjaèkih kustosa

Vaš je meðunarodni uspon za-poèeo krajem osamdesetih i po-èetkom devedesetih. To je bilovrlo turbulentno razdoblje, i ub-rzo se profilirao trend velikih iz-lo�bi umjetnika Istoène Europena Zapadu. Kako danas gledatena to vrijeme?

– Da, poèetak devedesetih i ru-šenje Berlinskog zida je za trenu-tak otvorilo vrata zapadnih ili in-ternacionalnih, nazovimo ih tako,kustosa. Mo�emo slobodno reæizapadnih jer internacionalni jošznaèi iskljuèivo Zapadni, a sigur-no ne Istoèni. Otvorena su vrataovdašnjim umjetnicima. Kada go-vorimo o lokalnoj pripad-nosti – ja sam prije svegaMiroslaw Balka, tek zatimimam atelje u Otwotzku,Otwotzk je blizu Varšave, itek na kraju sam Poljak, alinikad ne radim s pozicijenekakva poljskog umjetni-ka. Radim umjetnost Mi-roslawa Balke. Nikad ni-sam tra�io poziciju u kojojbih ja, kao, bio poljski um-jetnik. Pokušavam naæi sa-moga sebe. �ivim i radim uPoljskoj, i to je sve!

Devedesetih je uistinu na nekinaèin zapoèela moja umjetnièkakarijera. Bila je to posljedica poli-tièke situacije, ali s druge stranepokazuje i lijenost zapadnjaèkihkustosa: jednom kad su našli ime,u ovom sluèaju moje, koje æepredstavljati neki dio Istoène Eu-rope, to im je bilo dovoljno. Nisuse baš pretrgli tra�eæi druga ime-na, ovo je bilo dovoljno za ispuni-ti oèekivanja istoènoeuropskihumjetnika. Mo�da sam zato izab-ran, mo�da ne samo zbog toga, alizasigurno jedan od razloga zaštosam vrlo èesto pozivan na meðu-narodne izlo�be poèetkom deve-desetih jest èinjenica da sam tre-

bao predstavljati IstoènuEuropu, slièno kao što jeIlya Kabakov na neki naèinpredstavljao Rusiju.

To je i moda. IstoènaEuropa je safari za zapad-njaèke kustose. Oni dolazeu klimatiziranim d�ipovi-ma, primjerice OkwuiEnwezor na Documenti, ionda upucaju par umjetni-ka. To rade na svim takvimizlo�bama, i onda ka�u: «Oda, imamo jednog tipiènog�ivotinjskog predstavnika

za ovaj dio svijeta!» Nakon par go-dina bit æemo u moguænosti us-postaviti vlastitu poziciju bez ove“istoène situacije”, ali u poèetkujedno je pratilo drugo. Ipak, mis-lim da je i kvaliteta rada vrlo va�na.Ako pogledate ruske umjetnike skraja osamdesetih – svi su nestali!Malo njih još postoji na sceni, onisu bili samo privremena rješenja.Imao sam sreæe pre�ivjeti zahva-ljujuæi kvaliteti svoje umjetnosti(smijeh).

Ima li izgleda za nas ostale?– Mnoge stvari takoðer ovise o

tr�ištu. Ako nemamo vrlo dobrekomercijalne galerije, ako nema-mo klijente koji æe kupiti djelasuvremene umjetnosti, uvijek æe-mo biti u poziciji gubitnika. Neæe-mo predstavljati Moæ koja bi mog-la opstati bez da je paze drugi. Imatoliko umjetnika po cijelom svije-tu. Ne radi se o tome da kustosi saZapada tra�e nove, oni imaju do-voljno vlastitih umjetnika!

Moramo izgraditi vrlo jakelokalne scene da bismo uopæerazvili podruèje razmjene s“moænim Zapadom”. Moæ jeru�na rijeè – ne volim je upot-rebljavati, ali na�alost smo u vr-lo slaboj poziciji. Èak i ovdje –vaš muzej u kojem izla�em vrloje lijep, ali njegova Moæ nije niizbliza tako jaka kao Moæ nekezapadne institucije koja ima jakfinancijski temelj, pa kustosimogu iæi gdje ih je volja, predla-gati što god hoæe.

Istok i zapad nisu partneriPrije nego postanemo ravnop-

ravni komercijalni partner Zapa-du, i ne budemo morali tra�iti danas puste u njihove muzeje, kadabudemo imali velike muzeje kodnas, u kojima æe veliki umjetniciiz cijelog svijeta htjeti raditi iz-lo�be, ako se to ne dogodi zauvi-jek æemo ostati «egzotièni» diosvijeta. Neæemo biti partneri. Nisada nismo partneri. Nema insti-tucije u Istoènom bloku zbogkoje bismo ostali. Èak i u sluèajuHrvatske, iako ste iz politièkihrazloga bili bli�e Zapadu, još stes druge strane granice. Austrija,Italija, Berlin – to je granica.Mislim da to nije baš ugodna si-tuacija, ali nema opæenitog naèi-na da se promijeni. Svi, umjetni-ci, kustosi, novinari – svi trebajuraditi za sebe, i samo na svoj in-dividualan naèin mogu proizves-ti plodove, inaèe æemo uvijek os-tati izgubljeni kao grupa hrvat-skih umjetnika, kao grupa polj-skih umjetnika. Svatko treba na-æi svoj naèin da uðe u svijet i pro-bije male pukotine. Nikad neæe-mo doæi do toga ako poènemogovoriti – “poslali smo naše ten-kove kulture koji æe pokazati dasmo mi jednako dobri!”

Moramo raditi. Nadam se daje situacija u kojoj se nalazimoprivremena, i da æe se stvarimo�da promijeniti za pedesetgodina, kada doðemo do stupnjajednakih uvjeta �ivota. Plaæamoisti novac za odreðeni proizvodkao i u Njemaèkoj, ali naše suplaæe jedna desetina njihovih.Morali bismo raditi nekoliko pu-ta više, deset puta više kako bis-mo dobili ono što oni imaju. Na-�alost, ovo je tek vrijeme prom-jena, ali dobro da je poèelo. Napoèetku smo puta da promijeni-mo situaciju i doðemo do nor-malnih uvjeta i postanemo rav-nopravan dio svijeta.

* Razgovor je objavljen u emi-siji Kulturni intervju na Radiju101, 13. lipnja 2002.

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 17

Moja umjetnost jevelikim dijelom u“skupljanju predmeta”, provjeravanju njihova znaèenja idodavanju novihznaèenja tako štoih upotrijebim

Èekaonica 2002.

Èekaonica 2002.

Jean-Jacques Brochier

“(…) moj Feldgendarme sepojavio u okviru vrata. Impresiv-ni pozornik odmah se uputioprema meni, koji sam tek sjeo i,nehajno ali odrješito, zatra�iomoje papire: Ausweis vorzeigen.”

Evo nas usred špijunskog ro-mana, u razrušenom Berlinu na-kon Drugoga svjetskog rata. At-mosfera vrlo podsjeæa na Treæegèovjeka – tu su ubojstvo i maglauzdu� kanala.

Naravno, ako zanemarimosuptilnu konstrukciju, ponavlja-nje potajice izmijenjenih eleme-nata, podudarnosti koje to ustvari nisu i pomno promišljenu

osebujnost romana Alaina Rob-be-Grilleta. Lik koji se zoveHenri Robin (za poèetak!), sta-nuje u Berlinu na Place des Gens

d’armes. Tu je kuæa u kojoj jedvaput stanovao Kierkegaard. Aroman se zove Repriza, poputKierkegaardova eseja. Itd, itd…

Roman jest stvarnostDoista se radi o reprizi, ali kao

što naglašava autor, ne o ponav-ljanju, nego naprotiv o nadila�e-nju, kao u ogledu danskoga filo-zofa, što ovoga zaèudo pribli�a-va Hegelu kojeg je, meðutim,prezirao. Radi se i o krpanju,onako kao što se popunjava, višeili manje nezgrapno, rupa na ne-koj tkanini, o krpanju praznina ujednoj prièi, tako svojstvenomromanesknom svijetu Robbe-Grilleta. Sjeæamo se potpuno bi-jele središnje stranice Voajera,gdje nam se prepušta da zamisli-mo središnji dogaðaj knjige,ubojstvo djevojèice koje Mathiasiz stranice u stranicu prikriva,prekraja, gomilajuæi zabilješke,aktivnosti, odlaske i povratke.

Repriza razlièitih elemenata izprethodnih romana, èak i iz Ro-maneski, posijanih poput Palèi-æevih kamenèiæa, ili rasutih ka-menih ploèica iz Djinne; jer nji-hova svrha nije, poput onih udvorištu Proustove palaèe Guer-mantes, potaknuti iznenadnipovratak sjeæanja, nego štoviše,pokazati da je sve to stvarno.Jednako stvarno poput današnjesvakodnevice, ili stvarnosti us-pomena, pa i onih imaginarnih,nenamjerno «izmišljenih» uspo-mena. Suprotno «stvarnom svije-tu» Aragona, koji je u Balskimzvonicima (Les Cloches de Bâle)ili u Lijepim èetvrtima (Les BeauxQuartiers) �elio rijeèima vratitiljude i stvari, koristeæi se u tusvrhu knji�evnošæu, Robbe-Gril-let od knji�evnosti, od romana,stvara nešto apsolutno. Romanjest stvarnost.

Odatle taj naravni prijelaz sonoga što se stvarno dogodilo,kao što se obièno govori, na onošto se dogodilo u romanu, ili ob-rnuto. Na primjer, bez prijelaza,jedna stvarna uspomena iz dje-tinjstva koju je pisac do�ivio napla�i u Bretanji, naðe se usredpustolovine koja se odvija tride-set godina kasnije, u poslijerat-nome Berlinu.

Ne bismo mogli razumnopreprièati, sa�eti ovaj roman. Èi-tatelj æe u njemu pronaæi pišèeve

maštarije, temu dvojnika, oèito iEdipa, naravno i sadistièko-ero-tiène scene kojima on hrani maš-tu svojih likova. Ali èini mi se dapisac u ovoj Reprizi ipak nadilazisvoje prethodno djelo. I to prijesvega naglašenom uporabom hu-mora, što komentatori isuviše

èesto zanemaruju, a koji likove isituacije potresa silnim, šutljivimsmijehom.

Bez pisanja mogu, bez vina neS obzirom na to da su rjeènici

precizni, otvorio sam Petit Ro-bert da bih provjerio znaèenjerijeèi Reprise, kako glasi naslovtvoga romana. Èini mi se da imaviše prihvatljivih tumaèenja. Pr-vo bi moglo biti: ponovno izvo-ðenje neke radnje, nakon stanke.Kako dugo veæ nisi objavio nekiroman?

– S moje toèke gledišta izme-ðu Romaneski (Les Romane-sques) i mojih romana nema raz-like. U podnaslovu sam ih èaknazvao romanom, pa iako je nji-hov prvi dio i Ogledalo koje sevraæa (Le Miroir qui revient) do-nekle prihvatljiv s autobiograf-skog gledišta, veæ u drugom dije-lu to se narušava, a u treæem je ri-jeè o èistoj fikciji.

Ali taj treæi dio, Posljednjidani Korinta (Les derniers jou-rs de Corinthe), star je desetakgodina.

– Misliš? Zapravo osam godi-na. Mislio sam u stvari da višeneæu pisati nikakve romane…Ima ljudi koji se èude tome štomogu bez pisanja, kao da biti pi-sac znaèi imati nasušnu potrebu:Ne mogu �ivjeti bez pisanja. Ja, usvakom sluèaju, mogu bez pisa-nja. Ne �ivim da bih pisao, negopišem onda kada imam nešto zanapisati. Ne smeta mi ako ne-mam potrebu napisati knjigu.Puno lakše se odrièem pisanjanego, na primjer, crnoga vina.

Osim toga, kada na poèetkusezone svakoga jutra gledamosve te rasprostrte knjige (Robbe-Grillet je èlan �irija za dodjelunagrade Medicis), to me ne poti-èe da pišem bez velike nu�de.

Pišeš veæ pedeset godina?– Da, ali bilo je razdoblja kada

nisam pisao, na primjer kada samsnimao film za filmom, te onihdrugih u kojima sam više pisao.U svakom sluèaju, potrebno mije dosta vremena da dovršim

knjigu. Pišem polako i puno is-pravljam. Nadalje, ima trenutakakada sve stane; više ne vjerujem uono što radim; ostajem bez volje.Moje knjige se smatraju izmašta-nima, ali za mene je to stvaransvijet, svijet u kojem �ivim. A,odjednom, taj svijet nestaje.

Sklanja se u stranu? Kao u ro-manu Gume (Les Gommes)gdje zastaješ zajedno s Wallasompred pokretnim mostom koji sene spaja, i ti odlaziš u Tursku?

– U Reprizi se dogaða potpu-no ista stvar, a pišuæi taj odlomakshvatio sam da je to ista situacija,isti most.

Drugo znaèenje reprize, kojese više odnosi na konstrukcijuromana, jest višekratno ponav-ljanje pojedinih dijelova nekeradnje. Napose u školi jahanja toje svaki dio jahaèke poduke ilidresure nakon kojega se jahaè injegov konj odmaraju. Roman jekonstruiran u odjeljcima koji seprekidaju i ponovno zapoèinju.Jednom èak pojašnjavaš: to što jelik kazao nije toèno, nije se do-godilo tako, i potom drugi pri-povjedaè preuzima prièu i isprav-lja.

– Imaš li još tumaèenja?

Repriza nije repeticijaIma jedna natuknica u Petit

Robertu u kojoj se ka�e da jerepriza rezultat radnje, povrataku �ivot, vraæanje snage. Što tako-ðer odgovara s obzirom na to dasi u 80-oj godini, nakon osam go-dina romaneskne šutnje, napisaoovaj znaèajan roman, Reprizu.

– Kada bi se mene pitalo, vje-rojatno ne bih prihvatio ni jednood tih tumaèenja. U prvome sestjeèe dojam da su repriza i repe-ticija jedno te isto. Ali, nakonKierkegaarda, izmeðu njih vidimtemeljnu razliku. Repeticija jedoslovno ponavljanje, dok repri-za uzima nekadašnje elemente dabi ih preoblikovala i razvila dalje.Naslov Kierkegaardove knjigeGjentagelsen prevodi se ili kaorepriza ili kao repeticija, a baš jeRepeticija odabrana kao naslovprvog francuskog izdanja te knji-ge. Znaš da je Kierkegaard silnonaglašavao va�nost danskoga je-zika, da je tim jezikom bio jedna-ko tako opèaran kao i Hegel nje-maèkim. Za njega je danski bioonaj pravi jezik filozofije, samose na danskome moglo filozofi-rati. On se oduševljavao rijeèimapoput gjentagelsen koja se danasprevodi s repriza i oznaèava po-mak prema naprijed. K tome jošdolazi Kierkegaardova opsesija:kada bih ja postao Krist...

Poput onog Dreyerova likaOrdeta koji urlajuæi odlazi upustaru. A njegov otac ka�e, Pre-više je èitao Kierkegaarda!

– Repriza je, dakle, preobliko-vanje prošlosti prema buduænos-ti, a pritom je bitan sam taj po-mak. Drugo tumaèenje koje bihistaknuo jest uèiteljevo ispravlja-nje uèenika. Drugi pripovjedaè,za kojega najprije ne znamo tkoje (ni sam to nisam znao u poèet-ku) ispravlja prvoga. Pištolj nijeimao kalibar 7,65 nego 9 mm.On to najbolje zna jer ga je samstavio u ladicu! Repriza ovdjeima smisao korekcije.

A treæe tumaèenje koje bihdao jest: repriza je ono što èini-mo s poderanom èarapom dabismo zakrpali rupu. Uvijek sampridavao veliku va�nost zjevovi-ma kod pisaca koji me zanimaju,na primjer Flauberta. Ti su zje-vovi bili itekako bitni za lektiru,za energiju stvaranja kao i za èi-

tanje. Iz njih se oslobaða nekavrsta emocionalne snage i �ivah-noga poleta.

Hommage KierkegaarduTo je ono èuveno Putovao je,

iz Sentimentalnog odgoja.– Taj je odlomak još èudniji,

jer mu neposredno prethodiSénécalovo ubojstvo Dussardie-ra, kad Frederic zinuvši prepoznaSénécala. Doista tu postoji ne-kakvo zijevanje. Postoji zijevanjegomile koja uzmièe bulevarompred strahotom zloèina, i zijeva-nje lika, u nekoj vrsti hipalgije.Hipalgije, koja je u Flaubertaveoma èesta. U Herodiadi, naprimjer, kada se podigne poklo-pac jame i kada se èuje glas Ioka-naana koji vrijeða kralja i njego-vu suprugu, u tekstu stoji: kralji-ca se zinuvši nagnula nad jamom.U naèelu, jama je ta koja zijeva,dok je kraljica razjapljenih usta.Baš to je hipalgija, prijenos prid-jeva s jedne imenice na drugu.

U tim zjevovima, sna�na jeupletenost pisca i napose èitate-lja koji æe pokušati krpanjem is-puniti te praznine. Poznat je zi-jev u Voajeru, gdje nedostaje os-novni romaneskni element, sek-sualni zloèin, a sve ostalo u tek-stu je uzaludan pokušaj nadvla-davanja te pripovjedaèke šuplji-ne. Mathias isprepleæe niti, jed-nako tako kao što se to radi prikrpanju èarapa.

Uostalom, hommage Kierke-gaardu nije novina. Veæ u mojojprvoj knjizi Ubojstvo kralja(Régicide) pozivam se na navodiz njegove prethodne knjigeRepriza, Ili- ili koja je knjigaprekidâ s Reginom Olsen.Dnevnik zavodnika zapravo jedio knjige Ili – ili, èiji je naslovuostalom loše preveden na fran-cuski upotrebom jedne te isteponovljene rijeèi, dok na dan-skom on glasi enten eller. Uknji�evnosti stalno postoji tajproblem istoga i drukèijega, aliu ovome sluèaju ta dva izraza ufrancuskom glase jednako.

Govoriš o Kierkegaardu kojije filozof prepun zjevova, dok jerepriza shvaæena kao nadila�e-nje (aufhebung), zapravo hege-lijanska. A Hegel je filozof bezzjevova.

– Da i ne. Ono što Kierke-gaarda pribli�ava Hegelu jest tošto je stvorio cjeloviti sustav.Dakle, Hegel se zapravo oslanjana ideju cjelovitosti, ali priznajetemeljnu va�nost suprotstavlja-nja. U tome ja oèito više nisamhegelijanac. Kada se dokrajèesuprotstavljanja i borba moæi æe-mo se, ka�e on, posvetiti igri, lju-bavi i umjetnosti. No, ako bi svesuprotnosti bile razriješene, èegabismo se mogli igrati? Bila bi toneka vrsta entropièke smrti.

Dvojnici i prepoznavanjaTo je desadovska apatija.– S gledišta termodinamike, u

onome što nazivamo izjednaèa-vanje potencijala više nema razli-ke u razinama, i u takvom susta-vu više nema djelatnosti. Kierke-gaard je tako oèaran Hegelom daje odluèio od njega napraviti svo-jega neprijatelja, ali u biti reprizai aufhebung spadaju u isti redstvari.

Mi sve te filozofske referenci-je mo�emo i ne moramo primije-niti. Èitatelj nikako ne smijemisliti da su one neophodne dabi se proèitao roman.

Va�no je to da ti ponovno uzi-maš puno elemenata iz prethod-nih knjiga, da ih razmještaš, da

18 IV/84, 4. srpnja 2,,2.

Alain Robbe-Grillet, legenda francuskog novog romana

U svojemu novom romanu Robbe-Grilletpreuzima brojne elementeiz prethodnih knjiga, ali èitatelj kakva pri�eljkujenije onaj koji otkriva svealuzije, nego onaj koji sesmješta u stvarnost Reprize

RRoommaann kkaaoo aappssoolluutt

Kada opisujem tajsvijet, u koji potpuno vjerujem,on je saèinjen izkomadiæa mojihprošlih djela, komadiæa iz Kierkegaarda, idjeliæa sjeæanja naBerlin

lain Robbe-Grillet roðenje 1922. godine u Brestu. Diplo-mirao je agronomiju 1945. i ra-

dio kao in�enjer na Martiniqueu i Karibi-ma gdje je nadzirao planta�e banana. Od1955. radi kod francuskog izdavaèa LesÉditions de Minuit koji je u to vrijemeokupljao autore kao što su Claude Simon,Nathalie Sarraute, Michel Butor, JacquesDerrida i Pierre Bourdieu. Robbe-Grilletprvi je roman Ubojstvo kralja (Le Régici-de) napisao dok je radio u sestrinom bio-loškom laboratoriju 1949. no objavljen jetek 1978. Godine 1951. objavio je romanGume (Les Gommes) kojim je postao jed-nim od predvodnika novog romana. Sli-jedili su ga Voajer (Le Voyeur), Ljubomo-ra (La Jalousie) i U labirintu (Dans le La-byrinthe). Svoj stav kako bi trebalo pisa-ti romane objavio je u eseju Za novi ro-man (Pour un Nouveau Roman, 1963.)Robbe-Grillet smatra da bi se pisac tre-bao zadovoljiti impersonalnim opisom fi-zièkih stvari, da bi svaku ideološku ilipsihološku analizu trebalo izostaviti jerèitatelj mora sam dokuèiti što se krije izapojedinosti i dogaðaja. Unatoè fokusira-nju na objektivnu stvarnost lišenu ljud-skih osjeæaja, na èemu je Robbe-Grilletinsistirao, novi roman je subjektivan –njegov je svijet percipiran iz pozicije lika,a ne sveznajuæeg pripovjedaèa.

Najpoznatija dramatizacija njegoveknji�evne teorije je film Alaina ResnaisaProšle godine u Marienbadu, za koji jeRobbe-Grillet napisao scenarij. Osimovoga, napisao je scenarije za još nekoli-ko filmova: Trans-Europe-Express, LaBelle Captive (Lijepa zatoèenica), Topo-logie d’une cité fantôme (Toplogija fan-tomskoga grada) i dr.

Robbe-Grillet predaje o novom roma-nu na nekoliko amerièkih sveuèilišta(uglavnom na New York University uNew Yorku i na Washington University uSaint-Louisu).

Prošle godine objavio je novi romanReprizu (La Reprise).

se njima zabavljaš. Prisutna jeneka vrsta stalnog ponovnog iš-èitavanja. Poput onog dijalogaiz Èovjeka koji la�e (L’Hommequi ment): –Imate li soba? – Ko-liko? – Jednu naravno! – Ali, pi-tali ste za sobe.

– U oba sluèaja putnika slijedinjegov dvojnik, trebao bi dakleuzeti dvije sobe! To je istina, alitu podudarnost nije neophodnoprepoznati. Tebe i mene to za-bavlja, ali mislim da je to spored-no za èitanje djela.

Ipak, ti poput Palèiæa siješ ka-menèiæe iz podnaslova romanaDjinn: crvena praznina izmeðurasutih kamenèiæa. U romanu jeprisutna repriza, u kjerkegorov-skom smislu rijeèi, znatnog brojaelemenata iz prethodnih romana,pa i Romaneski, jer samo iz Pos-ljednjih dana Korinta ima ihnekoliko. To prepoznavanje ele-menata poma�e.

– Poma�e ili smeta?Ništa ne smeta ako ih ne pre-

poznajemo, ali inaèe poma�e.Poput, primjerice, našeg pokret-nog mosta, prisutnog u kljuènimtrenucima dviju prièa.

– Svaki put je u pitanju jedaniznimno znaèajan biografski do-gaðaj, mo�da ne kljuèan, ali usvakom sluèaju vrlo bitan. UGumama sam zastao na èetrde-setoj stranici ne mogavši višenastaviti, kad u novinama nala-zim ponudu za putovanje u Tur-sku. Rijeè je o studentskom pu-tovanju, a ja više nisam student,ali tko mari. I veæ na kolodvorususreæem djevojku po imenu Ka-tarina. To je bilo veoma znaèajnou mome �ivotu! Zastoj u pisanju(na kraju krajeva nisam obavezannastaviti), potom susret s Katari-nom i Wallas nastavlja svoj pre-kinuti hod.

U drugom sluèaju zastoja, zapisanja Reprize, dogodio se ura-gan na Bo�iæ 1999., koji je za ma-nje od sat vremena uništio 85posto velikih stoljetnih stabalaovoga parka. Da ne gledam višetu veliku nevolju, iza spuštenihroleta, ponovno zapoèinjem pi-sati. Uzimam sve svoje prošleprièe i koristim njihove elementekao graðu, s namjerom da stvo-rim jedan novi svijet. Cilj miuopæe nije bio o�ivjeti svijetVoajera, ili Djinn, ili Sofoklovusjenu u Gumama.

Psihoanaliza �ivcira i zabavljaTaj se svijet zasniva na dvje-

ma konkretnim mitskim legen-dama, onoj o Edipu i Tebi, samošto je Edipa podigao kralj Kori-nt, a s druge strane na legendi oTezeju. Jer Io je u stvari Fedra,ali koja ide još dalje u svojojprepredenosti, jer ne spava samosa svojim posinkom nego s dvaposinka zaredom. Ti grèki sustavokreæeš naopako u skladu sa svo-jim starim prezirom prema psi-hoanalizi.

– Nemojmo pretjerivati, nije upitanju prezir. Psihoanaliza me�ivcira i ujedno zabavlja. Nabo-kov je prezirao psihoanalizu, neja. Ja o njoj neprestano govorim.Sve to da bi napisao roman kojisam nazivaš obiteljskom prièom.Da pokušamo pojednostavnitiprièu: tri lika koji se zovu vonBrücke su otac i dvojica sinova,dvojica braæe blizanca. Mlada �e-na kojom se otac �eni po drugi putpostaje ljubavnica dvojice sinova is jednim od njih rodi djevojèicu(u stvari ne zna se pouzdano èijaje, od oca ili starijeg sina), a tajstariji sin kasnije postaje ljubav-nik, potom i svodnik malodobni-

ce. Pomišljamo na one odlomke izde Sadea gdje se on zabavlja stva-rajuæi takve genealogije.

– Ne raèunajuæi na to da dvijesupruge von Brückea, oca, slièena moju vlastitu majku te da jaitekako naglašavam tu sliènost. Tim više što je ta obiteljska prièaneprestano prošivena, da ostane-mo pri krojaèkim metaforama,tvojom prisutnošæu, na primjer,kada ka�eš: ako von Brücke unjemaèkom predstavlja tipiènog

pruskog junkera, u francuskomje on zapravo Dupont.

– A Io se zove Io Kast, Jokas-ta kazao bih.

Svi ti elementi, ne samo sado-mazohistièki prizori nego te za-èinjene primjedbe posvud u tek-stu, tvore savršenu vezu s tvojimprethodnim knjigama.

– Kao da sam napisao jednujedinu knjigu koja bi poèinjala sUbojstvom kralja, i nastavljala sejoš i danas s Reprizom, a prièalabi jednu jedinu prièu, uzbudljivui pustolovnu. Prièu koja, katka-da, izgleda kao da se ponavlja, alikoja se zapravo neprestano mije-nja.

Kljuèevi za èitanjeU Reprizi, meðutim, ima pos-

tupaka koji su u prethodnimknjigama manje uoèljivi. Prim-jerice, pripovijedanje u prvomlicu. Na primjer, prekidaš pripo-vijedanje reèenicom: Èesto samgovorio. I vraæaš se jednako ta-ko naglo u tom je trenutku. Svilikovi imaju analogna imena:Wall, Wallon, Walther, itd. Je-dini koji uvijek ima isto ime jeMarcus, drugi brat.

– Marcus je Ascher. Da, ali nema fonetske sliènos-

ti izmeðu te dvojice. Iako se pi-tamo nije li Marcus zapravoAlain Robbe-Grillet. Ascher, iliHR je zapravo Henri Robin, imejoš jednog od tvojih likova.

– Iz Romaneski. A ime Henri je zapravo hom-

mage njegovu kumu, Henriju deCorintheu.

– A Corinthe je moj kum. Tomi je zanimljivo i drago mi je daneki èitatelji pronalaze sve tesliènosti, meðutim ne bih ih pre-poruèio kao kljuè za èitanje. Trisam godine govorio da su Gumezapravo Kralj Edip i nijedan kri-tièar to nije vidio, nijedan èita-telj, osim Samuela Becketta. ABruce Morissette se uhvatio zato i napisao èlanak Kljuè za èita-nje Guma, kao da bi bilo nemo-guæe shvatiti knjigu bez toga

kljuèa. S druge strane, Blanchotaili Barthesa to uopæe nije sprjeèa-valo da je shvate bez ijedne aluzi-je na Edipa.

Ali kada si jednom to kazao,postalo je toliko oèito da izgledanemoguæe ne misliti o tome.

– Mo�da sam i pogriješio kadsam odao te kljuèeve. Ali to mezabavlja. Pogledaj, na primjer,staro saksonsko ime, Gegenecke.

Èovjek se pita zašto?– Dobro, sad to prevedi s nje-

maèkog na grèki. Dobivaš GegenEcke, odnosno Antigona. A to jeipak jedno vrlo vjerodostojnoprastaro ime. No, fonetskomtransformacijom, ona postajeGuegue, potom Dji dji, na ame-rièkom; potom Gigi, Gigi iz Co-lette!

Evo i druge prièe. Naš vele-poslanik u Berlinu, naèitan èov-jek, Bourgoisov prijatelj, èitaReprizu i zapa�a da stanuje pok-raj kuæe gdje se odigrava poèetakknjige, u Jägerstrasse 57, tamogdje je Kierkegaard dvaput sta-novao, u trenutku prekida s Re-ginom i kada se nadao da æe sedogoditi repriza, a opis stana jedoslovno prepisan iz njegoveknjige. Zato u Reprizi u tekstuprelazim na nas. Penjemo se naprvi kat i opa�amo kip… Jer udanskom tekstu stoji mi. Vele-poslanik stanuje na broju 59.Berlin poznaje vrlo dobro, znada je kip koji je stajao na trgupredstavljao Schillera kao i da-nas. Ali me upozorava da se po-više Kraljevskoga kazališta, na-suprot stanu, izdi�e alegorijskièetveropreg koji sam ja premjes-tio na trg!

Slike BerlinaÈetveropreg poput onog koji

se nalazi iznad Brandeburškihvrata?

– Iste vrste, ali ne kao onaj ko-ji ja opisujem, nego neka vrstaDr�avne koèije, kao u Gumama.

Jedna mi stvar smeta, gotovome uznemiruje. Kada opisujemtaj svijet, svijet u koji potpunovjerujem, on je saèinjen iz koma-diæa mojih prošlih djela, drugihkomadiæa, u ovome sluèaju izKierkegaarda, i djeliæa sjeæanja nagrad Berlin… Ne iz 1949., jer ta-mo sam išao znatno poslije. Ni-sam vidio uništeni trg, nego je tobilo, prilikom velike proslave – jeli tristogodišnjice? – Berlina, ka-da su Rusi �eljeli izbjeæi da Za-pad prisvoji tu proslavu, i kadasu vlasti DDR-a zapoèele rekon-strukciju cijeloga povijesnogBerlina, Unter den Linden, pa itoga trga, La Place des Gensd’armes. Bili su to opse�ni rado-vi, vrlo dobro izvedeni… Meðu-tim, vidio sam slike razrušenogBerlina… Ponovno æu otiæi uBerlin, kod veleposlanika. Po-novno æu pogledati trg, Schille-rov kip, èetveropreg. Za mene æedakle postojati više neospornihstvarnosti, neosporna stvarnostmoje knjige i ono što æu tada vid-jeti, što æe takoðer biti neospor-no.

To mi se veæ dogodilo, mislimda to spominjem u Ogledalu kojese vraæa (Le Miroir qui revient), skomodom mojega djeda, kojunadugaèko opisujem iako je ne-mam pred sobom, jer je u to do-ba bila u Brestu. Otad æe za me-ne postojati više komoda, onamoga djeda koju zamišljam tamogdje je bila, u staroj kuæi u Bres-tu koja je razrušena tijekombombardiranja, zatim ona iz mo-jeg sjeæanja koja je preoblikova-na u tekstu koji sam objavio, inapokon treæa, koja je danas ov-dje u blagovaonici u Mesnilu. Isve tri su potpuno stvarne, iakoèinjenièno razlièite.

Za tebe je ono što je napisanopotpuno stvarno, od trenutka ka-da je napisano kako treba.

– Izgleda da je s Reprizom sveišlo kako treba. Veleposlanik mije kazao da je Berlin stvarno biotakav… Meðutim, ima stvarikoje su topografski nemoguæe,kafiæ Spartakus nije nikad pos-tojao. Èitatelj kakva pri�eljku-jem nije onaj koji otkriva svealuzije na moje druge knjige, ne-go onaj koji se smješta u stvar-nost Reprize, koji se ne pita je liGigi zapravo Antigona. Gigi jeGigi. Isto je i s ateljeom gdjebanda dovodi svoju zatoèenicu,

u onoj zoni gdje su smještenaskladišta uzdu� Spree i ko�arskeradionice, to je mjesto koje vi-dim. I sjene Jugoslavena nazamrljanim staklima iz filma Li-jepa zatoèenica (La Belle capti-ve) u kojem je Henri Alekansvjetlosnim efektima prekom-jerno poveæao siluete...

Ispravljanje pripovjedaèaU Reprizi prvi put stavljaš

napomene na dnu stranice. – To je bilo bitno. Postoji

drugi pripovjedaè, koji ispravljaprvoga, i zaèudo, neke moje vlas-tite pogreške. Prema mom naèi-nu pisanja, nemam pravo ispravi-ti neki element prièe nakon što jeon veæ napisan u tekstu. Rukopispostaje stvarni svijet èim je ispi-san krasopisom bez precrtavanja.Mogu promijeniti poneku rijeèzbog prozodije iako je i to vrlorijetko, ali više ne mogu mijenja-ti sadr�aj prièe koja je veæ stvore-na. U trenutku kada Ascher pog-leda adresu koja stoji u osobnojiskaznici koju je pronašao uz la�-ni leš von Brückea, on vidi da seradi o èetvrti Kreuzberg, na kra-ju ulice Friedrichstrasse. I mislikako je to francuski sektor… štosam i sâm vjerovao. Tek nakonšto sam sluèajno pogledao planBerlina, postalo mi je jasno dasam pobrkao dvije zraène luke,Tempelhof i Tegel, i da Fried-richstrasse doduše izbija naKreuzberg, ali je to u amerièkomsektoru. Najpoznatiji prijelaz izdoba postojanja zida, Check-Point Charlie, bio je onaj u Frid-richstrasse.

U tom trenutku ne mogu seviše vratiti unazad, ali mogu uka-zati na pogrešku pripovjedaèa,kroz usta drugoga pripovjedaèakoji æe èak izmisliti objašnjenje zatu netoènost. Uskoro æemo shva-titi kako razlièiti špijuni pripadajuistoj obavještajnoj slu�bi, samošto je jedan zadu�en da izigradrugoga kako bi mu na vrat nato-vario krivnju za zloèin koji ovajnije poèinio. To je Pierre Garin, anjegov je pseudonim Sterne. Pos-toji morska ptica èija se jedna vr-sta naziva Pierre Garin…

Drugi pripovjedaè, kao sudio-nik, tu je samo da bi sprijeèio pr-voga da se izvuèe, ali to se brzozapetlja, i ja sâm tek kasnije ot-krivam da su oni blizanci, štouvodi èisto autobiografski motivdvojnika (prièa o djeèaèiæu s bre-tonske pla�e): svog sam dvojnikasusreo više puta tijekom �ivota.O tome sam razgovarao s Nabo-kovim i Borgesom koji su, oboji-ca, u dva ili tri navrata, susrelivlastite dvojnike.

Nisam �elio stavljati napome-ne na dno stranice, i kada samJérômeu Lindonu, uoèi njegoveoperacije prije gotovo dvije godi-ne, dao poèetak romana, on jepristao da napomene budu umet-nute u tekst s jednakom vrstomslova. Poèetna je ideja bila da dru-gi pripovjedaè malo pomalo zauz-me mjesto prvoga kako bi na kra-ju okosnica teksta postala prièadrugoga pripovjedaèa. To je pu-tem otpalo, ali ostala je ta borbaza pripovjedaèku premoæ izmeðunjih dvojice, nepoštedna borbadviju suprotstavljenih verzija.

S francuskoga prevela Snje�ana Kiriniæ

Tekst je objavljen u èasopisuMagazine littéraire, No. 402,

listopad, 2001.

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 19

Moje knjige sesmatraju izmaštanima, ali zamene je to stvaransvijet, svijet u kojem �ivim

Chris Corrin

svom se pisanju o “prisilnoj hetero-seksualnosti” i “lezbijskoj egzisten-ciji” Adrienne Rich pita zbog èega

�ene usmjeravaju toliko energije premamuškarcima, kada su iskustvo, povijest,kultura i vrijednosti �ena razlièite od do-minante patrijarhalne, heteroseksualnekulture. Za Rich, termin “prisilne hetero-seksualnosti” oznaèava društvenu moæheteroseksualnosti. Heteroseksualnost jedruštveni konstrukt, sustav koji su �ena-ma nametala društva kroz èitavu povijest,što lezbijsko iskustvo èini nevidljivim iliga prièinja “abnormalnim”. Rich zadire usr� naèina na koji su lezbijke potlaèene. Udvadeset godina, koliko je ovaj tekst u op-tjecaju, pomogao je mnogim lezbijkamada razumiju èemu se protivimo. Ovaj hr-vatski prijevod bit æe od neprocjenjive vri-jednosti onima koje �ele razumjeti i prev-ladati heteroseksualnu represiju.

Prepoznavanje sveobuhvatnog, obve-

zatnog sustava heteroseksualnosti, ukori-jenjenog u kulturnim i politièkim aran-�manima koje je moguæe mijenjati, imaloje golemu va�nost za pozitivne naèine ko-

jima razmatramo sebe kao lezbijke. Nijesamo heteroseksualnost ta koja je inhe-rentno štetna za �ene (premda muško na-silje èini da izgleda tako), nego njezinaprisilna priroda u našim društvima. Razu-mijevanje toga omoguæava lezbijkama dase odupru tim dominantnim diskursima.To je imalo utjecaja na transformaciju po-litièkih uvjeta.

Egzistencija i kontinuumRich stvara dva pojma, “lezbijsku egzis-

tenciju” i “lezbijski kontinuum”, kako biopisala naèin na koji lezbijstvo mo�e bitidijelom emocionalnog, ako ne nu�no i fi-zièkog iskustva svake �ene na jednak naèinkao i majèinstvo. “Lezbijski kontinuum” jeistra�ivanje lezbijske povijesti i kulture,kojim bi se trebala baviti svaka feministki-nja. “Lezbijsko iskustvo” ukljuèuje speci-fièno seksualnu sastavnicu lezbijskog iden-titeta. Umjesto za ili/ili pristup, Adriennetvrdi da lezbijske feministkinje mogu pos-tavljati drukèija pitanja. Jednostavni prim-jeri, poput pitanja zašto dvije �ene ne mo-gu hodati ulicom dr�eæi se za ruke, ilustri-raju njezinu poentu o postavljanju drukèi-jih pitanja o onome što je podloga upotre-be muške moæi nad �enama. Buduæi dadruštvene nejednakosti mogu biti legitimi-rane kroz dominantne kulture poput hete-roseksualnosti, lezbijke trebaju izra�avati inastavljati stvarati naše kulturne izrièajekao lezbijke. Za nas je to i ponos i otporprema pokušajima dominiranja i negiranjelezbijskih �ivota. Adrienne govori o lezbij-skoj egzistenciji kao istodobnom kršenjutabua i odbacivanja prisilnog naèina �ivota,što je kao takvo èin otpora. U izbjegavanjumišljenja u suprotstavljenim binarnim ka-tegorijama Adrienne vidi lezbijsku snagu –izazivanjem muških naèina razmišljanja oseksu kao o robi. Njezin “lezbijski konti-nuum” obuhvaæa èitav raspon �enski iden-tificiranog iskustva izvan patrijarhalnogsustava mišljenja o “seksu”. Razdvajanjemintimnih odnosa od ideja o “seksu kao os-novi korištenja drugih ljudi”, Adriennenam, kao i njezina bliska prijateljica AudreLorde, omoguæava prepoznati moæ erot-skoga. Adrienne naglašava moæ lezbijskogotpora kao “erotske senzualnosti koja jebila najnasilnije izbrisana èinjenica �en-skog iskustva”. Drukèija etika ljubavi i sen-zualnog samoizra�avanja podcrtava velikdio snage lezbijskog otpora.

Nasilje i rasizamKad sam susrela Adrienne u svibnju

1996., otvarala je s Dionne Brand gala pre-

mijeru svog filma Listening for Somethingna šestogodišnjem Inside Out festivalulezbijskog i gej filma i videa u Torontu. Utom su filmu razgovori obuhvaæali mnogadruštvena i politièka pitanja s kojima selezbijke susreæu diljem svijeta. Pitanja na-silja i rasizma još su bila kljuèni aspekti, tesu Adrienne i Dionne raspravljale o naèi-nima prevladavanja uoèenih razlika u za-jednièkom radu za lezbijsku snagu. Tišinaje, prije od “razlièitosti”, sila koja potlaèu-je lezbijke, a u moænom okupljanju �enale�e moguænosti za puno izra�avanje ipromjenu. Razlièiti pjesnièki, akademski ikreativni radovi Adrienne Rich sjajnoilustriraju višeslojne moguænosti lezbij-skog feminizma, pozivajuæi sve �ene da sepridru�e bogatoj povijesti �enski identifi-cirane kulture.

S engleskoga preveo Trpimir Matasoviæ

* Tekst je proèitan na promociji knjigeu Knji�nici Bogdana Ogrizoviæa u Zagre-bu 26. lipnja 2002. Autorica je profesoricafeministièke politike na Sveuèilištu uGlasgowu, Škotska.

20 IV/84, 4. srpnja 2,,2.

Heteroseksualnost je društvenikonstrukt, sustav koji su �enamanametala društva kroz èitavu povijest, što lezbijsko iskustvo èininevidljivim ili ga prièinja “abnormalnim”

Postavljanje drukèijih pitanja

Adrienne Rich, Prisilna heteroseksualnost ilezbijska egzistencija, s engleskoga preveleSuzana Kovaèeviæ i Sanja Kovaèeviæ, Kontra, Zagreb, 2002.

�eljko Mrkšiæ, Trpimir Matasoviæ

“ lasnici” našeg vremena imentaliteta nikako da sedovoljno naèude zašto

GLBTT populacija �eli društve-nu vidljivost i èemu to paradira-nje gradom, kad se sve lijepomo�e raditi tiho, u intimnosti

èetiriju zidova, daleko od pogle-da svih onih skupina kojima jedruštvena skrb u ovom trenutkupotrebnija, a posebno daleko od

oèiju djece, poradi dobrobiti nji-hova zdrava razvitka. Pa ipak,tjedan dana uoèi same prve hr-vatske Gay Pride povorke orga-nizatori, udruge Iskorak i Kon-tra, pozvali su javnost na niz ras-prava, filmske projekcije, semi-nar, promociju, te su na krajuprošetali gradom zajedno sa svi-ma koji prate društvenu modu.

Netipièan kulturni programUmjesto zgra�anja, dovikiva-

nja prostota ili atmosfere linèa,dogaðanja su naizgled protjecalapoput bilo koje druge kulturnemanifestacije. Naizgled. Nakonferenciji za medije novinareje umjesto samog programa višezanimalo što radi interventnivod policije pred klubom mama– mjestu veæine dogaðanja.Program koji je sastavljen s nam-jerom “pribli�avanja povijesne iproblemske pozadine pokreta zaprava homoseksualnih, bisek-sualnih i transseksualnih osoba,kako bi pridonio javnoj raspravio društvenim i zakonskim as-pektima te problematike”, je svesamo ne tipièan kulturni prog-ram. Zagreb je doduše veæ svje-doèio seminarima, izlo�bama ipredstavama s gej tematikom, aprije devedesetih i manjoj gej-

lezbijskoj reviji filma – dogaða-nja kulturno jaèa od samogprograma koji je ponudio orga-nizacijski odbor manifestacije

Gay Pride Zagreb 2002. Ipak, va�nost ovih popratnih

dogaðanja (kao i same subotnjepovorke) le�i ponajprije u pove-æanoj vidljivosti GLBTT popula-cije. Jer, uz nezanemariv brojznati�eljnika i predstavnika me-dija, pripadnici GLBTT zajedni-ce i sami su pratili, te aktivno (ijavno!) sudjelovali u dogaðanji-ma. Da se zaista dogaða neštodosad neuobièajeno, potvrdilo jeveæ prvo tematsko dru�enje natemu Coming Out & Pride, nakojem su, mimo pozicije stida,pripadnici gej i lezbijske popula-cije otvoreno govorili o svojimiskustvima s iskoracima premavanjskom svijetu. Osvještavanjusame zajednice pridonijela je irasprava o identitetima u sklopuFukomanije – Hommagea Miche-lu Foucaultu, dok je za aktivistiè-ki osviještenu publiku nedvojbe-no od velike va�nosti bilo i izla-ganje šefa misije UN OHCHR-a u Hrvatskoj Juana Pabla Or-doñeza na temu Gej prava –ljudska prava. Dodatnom educi-ranju poslu�io je i seminarQueer mir u Centru za mirovnestudije, dok je na završnom te-matskom dru�enju na temuObiteljskog zakona istaknutauloga lobiranja za promjenu za-

konske regulative u svrhu izjed-naèavanja prava seksualnih ma-njina s heteroseksualnom veæi-nom.

Podrška manjinskim identitetima

Osim izuzetno dobro posje-æene promocije knjige AdrienneRich Prisilna heteroseksualnost ilezbijska egzistencija u Knji�niciBogdana Ogrizoviæa, kojoj uovom broju posveæujemo pose-ban prostor, osobito su zanima-nje šire javnosti pobudile filmskeveèeri u klubu mama. One su te-

matski bile vezane uz predavanjai seminare svakog pojedinog da-na, pa je tako dru�enje na temuComing Out & Pride popraæenodokumentarnim filmom o pret-povijesti amerièkog gej-aktivizmaBefore Stonewall, nakon promo-cije knjige Adrienne Rich prika-zan je film Aimée i Jaguar kojiprikazuje lezbijsku egzistenciju ukontekstu nacistièkih progona,dok je nakon dru�enja na temuObiteljskog zakona prikazan fi-lm Beautiful Thing, koji tematizi-ra društvenu podršku gej ljubavi.

Iskoraèujuæi iz okvira temati-ke koja je zanimljiva primarnoGLBTT populaciji, film The Ad-ventures of Priscilla, Queen of theDesert prikazao je kroz glavne li-kove trojice transvestita i širojpopulaciji zanimljiv (i prihvat-ljiv!) smisao za humor (dijela?)GLBTT populacije. Najveæu jepak gu�vu u mami potaklo prika-zivanje kontroverznog filma Jea-na Geneta Un chant d’amour,25-minutnog rada koji na iznim-no poetièan naèin tematizira is-tospolnu �udnju u Genetu omi-ljenom okrutnom zatvorskomkontekstu.

Upravo je prikazivanje ovogaGenetova filma, ali i veæina dru-gih popratnih dogaðanja mani-festacije Gay Pride Zagreb 2002.,zorno pokazalo koliko je temaistospolne ljubavi zanimljiva iheteroseksualnoj populaciji, tepotvrdila, što je uostalom i bilanamjera organizatora, da i unu-tar veæine postoji nezanemarivapodrška i manjinskim rodnimidentitetima.

Program koji je sastavljen snamjerom “pribli�avanjapovijesne i problemskepozadine pokreta za pravahomoseksualnih, biseksualnih i transseksualnih osoba, kako bi pridonio javnojraspravi o društvenim i zakonskim aspektima teproblematike”, je sve samo ne tipièan kulturniprogram

Podrška veæoj vidljivosti

Popratna dogaðanja u sklopu manifestacije Gay Pride Zagreb2002., Zagreb, od 24. do 28. lipnja 2002.

QUEER PORTAL

Tišina je, prije od “razlièitosti”, sila kojapotlaèuje lezbijke

Na konferenciji zamedije novinare jeumjesto samogprograma više zanimalo što radiinterventni vod policije pred klubom mama,mjestu veæinedogaðanja

KKaakkoo iizzaaææii iizz kkuullttuurree ssmmrrttii??

Koliko su efikasne suvremene taktike ka�njavanja u društvukoje proizvodi profesionalne kriminalce– one koji odslu�e svojukaznu u ustanovama štose smatraju popravnim,ali poèine isti zloèin onajdan kad izaðu iz zatvora?

l Museo di Criminologica Medieva-le u San Gimignanu, Italija, udom-ljuje kolekciju autentiènih sred-

njovjekovnih sprava za muèenje korište-nih za ka�njavanje kriminalaca toga raz-doblja. �ene optu�ene za gnjusan zloèinogovaranja bile su zajedno okovane naodreðeno vrijeme grubim, drvenim lisica-ma sa šiljcima. Preljubnik/ca je mogao bi-ti zakljuèan u metalni sarkofag ispunjenšiljcima, strateški postavljenim tako daprobodu svaki vitalni organ, a onda ostav-ljen da pati do polagane i bolne smrti.Vremena su se, meðutim, promijenila, ka-ko svi vrlo dobro znamo.

Danas amerièki sudovi onemoguæavajusamu ideju izvršavanja kazne stro�e odobiène packe, metaforièki reèeno, za spo-menute prekršaje. Zasigurno, «oko zaoko, zub za zub» ne èini se civiliziranimstavom u suvremenom društvu. Ali kakoje suvremena filozofija kazne napredovalai do koje mjere? Njezini korijeni mogu sepronaæi u klasiènim teorijama, britanskojtradiciji i puritanskim utjecajima praotacanaše domovine.

Retributivizam i utilitarizamOsmi amandman Ustava štiti graðane

SAD-a od barbarskih metoda kazne kak-ve su prikazane u El Museo di Criminolo-gica Medievale. Taj amandman onemogu-æava sudskom sustavu primjenu bilo kojeokrutne i neoubièajene kazne. Dvije kla-siène teorije filozofije kazne su retributi-vizam, koji potjeèe od Immanuela Kanta iutilitarizam, koji su zagovarali John Stua-rt Mill, Ceasre Beccaria i Jeremy Ben-tham.

Retributivizam se temelji na ideji da jesudski sustav fino prilagoðena, izbalansi-rana skala. Kada je poèinjen zloèin, ravno-te�a se gubi. Da bi se ponovno uspostavi-la na pravedan naèin, kazna za zloèin mo-ra biti jednake �estine. Zato što je zloèinzlo, kazna za zloèin mora biti jednakozlo. Iz toga proizlazi biblijska fraza «okoza oko, zub za zub». Filozofija retributi-vizma u osnovi je jednakom mjerom vra-titi pojedincu za njegovo zlodjelo. Retri-butivizam je zaokupljen kaznom, a neunaprjeðenjem društva kao cjeline.

Utilitarizam, s druge strane, društvoshvaæa kao jedan organizam. Njegov jecilj unaprijediti stanje društva za sve gra-ðane u buduænosti. Utilitarizam ne vidikaznu kao nanošenje povrede ili isprav-ljanje pojedinca, nego kao pomoæ u lije-èenju društvenih problema. Tri se meto-de koriste za izvršavanje utilitarnog ob-lika kazne: odvraæanje, reforma i onemo-guæavanje. Namjera odvraæanja je sprije-èiti izvršavanje zloèina u buduænosti.

Pristup se temelji na stvaranju vrlo uv-jerljive, stroge kazne, koje æe zastrašitiljude te neæe èiniti zloèine iz straha odprogona. U teoriji, smatra se da prijetnjamo�e uspjeti natjerati ljude da se ponaša-ju ispravno.

Svrha metode reforme jest ispraviti irehabilitirati kriminalce tako da više ne�ele èiniti zloèine. To se posti�e eduka-cijom kriminalaca. Onemoguæavanje je uosnovi društvena samoobrana. Cilj mu jedr�ati kriminalca izvan društva što je du-�e moguæe radi sprjeèavanja te osobe dapoèini više ijedan zloèin. Temelji se naideji da je razdoblje zatvora toliko neu-godno da æe kriminalac prestati èinitizloèine radi izbjegavanja buduæeg progo-na.

�elja za osvetomKazna u suvremenom amerièkom sud-

stvu inkorporira aspekte retributivizma iutilitarizma. Kao odgovor onima koji seprotive smrtnoj kazni, suci Vrhovnog su-da SAD-a Potter Stewart, John Paul Ste-vens i Lewis F. Powell, veæinskom odlu-kom u prijelomnom sluèaju Gregg protivGeorgije iz 1976., odluèili su da je smrtnakazna ustavna. Raspravljali su o tome ka-ko je smrtna kazna prihvatljiv oblik kazneza neke zloèine jer je odraz moralnog bije-sa društva na ponašanje koja podriva samubit društva. Kao naknada, u ljudskoj jeprirodi �elja za osvetom, koja navodnokao takva promovira društvenu stabilno-st. Smrtna kazna mo�e takoðer biti sred-stvo zastrašivanja kod ubojstava s predu-mišljajem ili hladnokrvnih ubojstava. Dr.Joseph Betz, profesor filozofije, komen-tirao je ovu pojavu: «Danas imamo vrlostroge elemente ka�njavanja u gotovosvim zatvorskim sustavima. Uzmimomandatorne kaznene zakone. Naša je tra-dicija davati sucima puno diskrecije u od-reðivanju kazne, no ljudi smatraju da je

mnogo sudaca previše uviðavno. Zato sudoneseni zakoni koji odreðuju vrlo stro-ge minimalne kazne. Primjerice, bilo jenatpisa u duæanima: Ako opljaèkate ovajduæan s pištoljem, bit æete osuðeni na mini-malno pet godina zatvora. To pokazuje dataj zloèin ima mandatornu kaznu; ima as-pekt zastrašivanja, ali je i vrlo oštar kaokazna.»

Koliko su efikasne suvremene taktikeka�njavanja u društvu koje proizvodi pro-fesionalne kriminalce – one koji odslu�esvoju kaznu u ustanovama što se smatrajupopravnim, ali poèine isti zloèin onaj dankad izaðu iz zatvora?

Obrazovanje kao izlazStjecanje visokoškolske diplome jedan

je od najva�nijih faktora u smanjivanjustope recidivizma meðu otpuštenim zatvo-renicima, istaknuo je Betz. Edukacijskiprogram za zatvorenike Villanova Uni-versityja u State Correctional Institutionu Gratefordu (najveæem pensilvanijskomzatvoru maksimalne sigurnosti) pru�azatvorenicima moguænost da steknu dip-lomu koled�a. Program postoji od ranihsedamdesetih godina. Tijekom prvihdvaju desetljeæa školarine zatvorenikapokrivao je Pell Grants, fondacija nazva-na po pokojnom senatoru ClairborneuPellu s Rhode Islanda, koji je dodjeljivao

novac za školarine siromašnim uèenici-ma i studentima. Meðutim, prije tri go-dine promijenjen je savezni zakon, i zat-vorenicima su uskraæene stipendije PellGrants. Otad Villanova omoguæava zat-vorenicima besplatno sudjelovanje uprogramu. Betz je objasnio da su «doprije tri godine postojala tri edukacijskaprograma u Gratefordu: Villanova prog-ram, Montgomery County CommunityCollege i Pennsylvania Business Institu-te, koji je dodjeljivao dvogodišnji pos-lovni teèaj. Kada je Pell Grants ukinuoplaæanje školarine za zatvorenike, Pen-nsylvania Business Institute otkazao jesvoj program u Gratefordu kao i Mon-tgomery County Community Collegeu.

Otad Montgomery County CommunityCollege iz bud�eta pokrajine dobiva do-voljno novaca da omoguæi zatvorenicimaneke besplatne teèajeve. Meðutim, nenudi besplatne teèajeve za zatvorenikekoji su osuðeni na do�ivotni zatvor. Nji-hov je stav da nema razloga trošiti sred-stva na obrazovanje zatvorenika koji senikad neæe vratiti u društvo. ProgramVillanove s druge je strane popunjen ug-lavnom zatvorenicima koji slu�e do�i-votne kazne. Naša je filozofija da svakipojedinac zaslu�uje moguænost obrazo-vanja u procesu njegove ili njezine reha-bilitacije, neovisno o tome vraæa li se udruštvo ili ne.

Arthur Donato, odvjetnik i pomoænièlan sociološkog osoblja Villanove, ko-mentirao je sadašnje stanje sudskog sus-tava rijeèima: Vrlo je malo brige ili nag-laska na rehabilitaciji ovih dana. Malo senovca troši na rehabilitaciju ljudi koji èi-ne zloèine zbog psihijatrijskih problema,problema s drogom ili alkoholom, eko-nomskih problema ili nedostatka moguæ-nosti. Velik je naglasak na vrijednosti od-vraæanja kazne, gdje nastupa zatvor, snamjerom onemoguæavanja dotiène osobeda poèini bilo koji slièan zloèin u buduæ-nosti ili ozlijedi bilo koga na neki druginaèin. U tome ima ponešto osvete, prem-da je to uglavnom politika «budi strog», ane politika «budi pametan». Sa stavom«budi strog sa zloèinom», teorija ka�e dašto stro�e ka�njavaš nekoga tko je poèiniozloèin, br�e æeš iskorijeniti uèestalost i �es-tinu zloèina.

Motiv zloèinaPolitika «budi strog» nije efikasna,

smatra Donato. On istièe da su studijeprovedene radi odreðivanja motiva ljudikoji èine ili ne èine zloèine došle do zak-ljuèka da je faktor koji odvaja kriminalcaod nekriminalca osobni moral. Pojedincikoji izaberu poèiniti zloèin ne va�u je likazna za takav zloèin oštra ili blaga. Ri-jeè je o osobnom moralu ili njegovu ne-dostatku. Oni koji ne èine zloèine imajusliku o sebi temeljenu na moralnim vri-jednostima koje prijeèe devijantno pona-šanje.

S kriminalcima, èak i prije nekoliko de-setljeæa, nije se uvijek postupalo na naèinkako se to èini danas. «Filozofija kaznepopularna tijekom šezdesetih i sedamde-setih godina temeljila se na radovima psi-hijatra Karla Menningera, koji je smatraoda je rehabilitacija kljuè uspjeha tehnikaka�njavanja. Prema njegovoj teoriji, ljudise ne raðaju kao kriminalci, veæ dogaðaji u�ivotu i okolina u kojoj pojedinac �ivi ut-jeèu na osobu i uzrok su poèinjenog zlo-èina ili devijantnog ponašanja. Ako odre-ðeni uzrok devijantnog ponašanja poje-dinca mo�e biti uklonjen iz njegova ilinjezina �ivotnog iskustva, korijen proble-ma mo�e biti riješen, ostavljajuæi timeosobu rehabilitiranu i spremnu voditi us-pješan �ivot bez zloèina.»

Na pragu novog tisuæljeæa, moramo sezapitati: Kakvo smo društvo postali i nakoji naèin �elimo napredovati? Nosimo lise efikasno s vlastitim greškama i isprav-ljamo ih na pravedan naèin? Je li naèin ko-ji biramo kako æemo tretirati naše zablud-jele sugraðane ono što uistinu odobrava-mo? Izbori koje naše društvo sada èini si-gurno æe utjecati na buduænost svijeta ukojemu æe �ivjeti naša djeca i unuci. Po-ma�emo li stvoriti pravedniji, humanijisvijet, ili poèinjemo stvarati društvo apa-tije i okrutnosti?

S engleskoga prevela Lovorka Kozole

* Tekst je objavljen u Villanova Magazine, Winter 2000.

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 21

KKaakkoo iizzaaææii iizz kkuullttuurree ssmmrrttii??

Sprjeèava li kazna zloèin i èini li društvo sigurnim?

kazna ili

milost

Koliko su efikasne suvremene taktike ka�njavanja u društvukoje proizvodi profesionalne kriminalce– one koji odslu�e svojukaznu u ustanovama štose smatraju popravnim,ali poèine isti zloèin onajdan kad izaðu iz zatvora?

FFiilloozzooffiijjaa kkaazznnee

Catherine Sharf

Nataša Govediæ

natoè Foucaultovoj prevratnièkojstudiji Nadzor i kazna: raðanje zat-vora (Paris, 1975.; hrvatski prijevod

1994. godine) u kojoj se svaki oblik zatva-ranja ljudi otkriva kao politièki mehani-zam zlorabljenja dr�avnopravne moæi sa-mim time što se dr�ava prekršitelju zako-na osveæuje za poèinjeno djelo, dodatno nevodeæi boljoj socijalizaciji zatvorenika,nego destruktivnom pretvaranju ka�nje-noga graðanina u “svaèijeg neprijatelja”,suvremeni penalni sustavi nikako neodustaju od koncepta kazne. Definicijekazne, meðutim, poèinju prepoznavatizlo unutar vlastita “korektivnog” sustava.Igor Primorac (Kazna, pravda i opæe dob-ro, Zagreb, 1995., str. 13): Kazna se mo�edefinirati kao zlo namjerno naneseno poèi-nitelju kriviènog djela putem ljudskog dje-lovanja koje je za to ovlašteno zakonskimporetkom èije je zakone poèinitelj prekršio.Dr�ava je, dakle, ovlaštena nanositi namzlo kada njezini slu�benici procijene kakosmo ga “zaslu�ili”. Dr�ava pritom ne ras-pravlja jesmo li “zaslu�ili” roditi se i od-rasti u uvjetima siromaštva, bijede, gubit-ka jednog ili oba roditelja, emocionalnenedostupnosti ili èak surovosti (verbalneili fizièke nasilnosti) negativno prisutnihroditelja, rata, pravnog sustava u kojemIviæ Pašaliæ i dalje ne snosi odgovornostza upravljaèke funkcije unutar Tuðmano-va re�ima, niti svjedoèimo smanjenju na-cionalne nezaposlenosti i opæem poveæa-nju graðanskih sloboda.

Birokracija, a ne etikaUpravo suprotno: dr�ava i njezin prav-

ni sustav licemjerno okreæu oèi od temelj-nog ustavnog prava svih graðana i graðan-ki Hrvatske na zaštitu od bilo kakva nasi-lja, pa tako i onoga kaznenog. Dr�ava ta-koðer ne dovodi u pitanje vlastitu sposob-nost “moralne” procjene zloèina – o kazniodluèuje zakonska birokracija, a ne vr-hunski etièki autoriteti. Boravak u Odgoj-nom zavodu Turopolje, u kojem sam uorganizaciji Hrvatskoga helsinškog odbo-ra zajedno s profesionalnim glumcem Vi-lijem Matulom, sociologom NenadomHrgetiæem i predstavnikom HHO-a Bo-janom Munjinom vodila trodnevnu Ra-dionicu kulturalne konfrontacije (premametodologiji Augusta Boala), uvjerio mekako zakonske “mjere” – što je dakakoumanjenica za kazne – poduzete protivmaloljetnih prekršitelja zakona u dobi od16. do 21. godine, ne samo nemaju etièkoopravdanje nego odgajanicima, pa onda isvim ostalim èlanovima društva, dugoroè-no štete. I to ne zato što je zatvorska up-rava Odgojnog zavoda Turoplje okrutna –dapaèe, iznimno je educirana i uviðavna,nego zato što èitav sustav ka�njavanja uHrvatskoj (i ne samo kod nas) nije nap-ravljen radi kontinuirane psihosocijalnepomoæi prijestupnicima, veæ radi njihovadaljnjeg degradiranja. Što se tièe poglavitoHrvatske i mjesta koje smo pohodili, Od-gojni i Kazneni zavodi Turopolje, smješ-teni jedan do drugoga, ne raspola�u ljudi-

ma koji bi zatvorenicima i odgajnicimapru�ili struènu pomoæ, niti buduænostobeæava moguænost zapošljavanja veæegbroja psihologa i socijalnih radnika: za toponovno ova dr�ava “nema novaca”; vje-rojatno zato jer ga je u tipièno primitivnojmaniri potrošila na vozne parkove politi-èara, apsolutno neuèinkovitu administra-ciju te enormno visoke honorare nogo-metaša i estradnih pevaljki. Odgajanici ni-su grupirani prema dobnim skupinama ilitipu prijestupa (za to nema prostornihmoguænosti), nego su jednostavno smješ-teni zajedno u ionako premalene kolek-tivne spavaonice i zajednièke prostorije.Manjak intelektualnih sadr�aja nadokna-ðuje se naravno viškom fizièkih poslova(u Zavodu se stjeèu iskljuèivo diplome za-nata poput konobara ili strojara), a ma-njak ljudskoga kontakta zamjenjuje seèestim tuèama odgajanika ili opet intro-vertnim bijegom u motanje trave. Rezig-nirani komentar komandira glasio je kakounutar Zavoda naprosto “nije moguæesprijeèiti” konzumiranje lakih ni teškihdroga – “one naðu put unutra”.

Bijes i dosadaRadionièki susret s odgajanicima od-

mah je u prvi plan izbacio goleme proble-me dosade i nagomilanog, pa onda erup-

tivnog bijesa koji izbija kada za to i nemavidljivog povoda. Prema Boalu, obje emo-cionalne reakcije povezane su ponovno siskustvom depriviranosti, toliko èestim zasocijalne kontekste vojske, bolnice, ludni-ce, zatvora, autoritarnih uèilišta. S obje seemocije mo�e izaæi na kraj: ako SVAKOljudsko biæe tretiramo kao apriorno vri-jedno, njegova/njezina emocionalna kartapoèet æe se puniti opravdano pozitivnimstavovima o sebi i drugima, samim timeotvarajuæi osobu i uèenju (kao najjaèemcjepivu protiv dosade), a takoðer i suosje-æanju prema drugima (kao lijeku protivnekontroliranog bijesa). Iako je naš rad sodgajanicima bio iznimno kratak, èak bipojedini pedagozi dvojili da se išta mo�epromijeniti za svega tri dana, mnogi ododgajanika ipak su i u tom kratkom perio-du briljantno shvatili da æe im biti lakšepre�ivjeti svakodnevne nepravde �ivotaiza �ice ako nauèe da snaga komunikacijeu pravilu pobjeðuje snagu nasilja. Èinjeni-ca da smo se stalno borili s manjkom kon-centracije odgajanika, koji su (uz brojneosobne krize i èestu deklarativnu potrebuodustajanja) ipak izdr�ali iznimno te�ak izahtjevan rad na artikulaciji vlastitihproblema, ostavši s nama u malenoj uèio-nici na visokim ljetnim temperaturama uznajezdu komaraca, govori i do koje je

mjere njihova motivacija da izaðu iz istogkruga nemoæi u stvari OGROMNA. Onošto sam nauèila od Rajka Radakoviæa, Iva-na Lisjaka, Dalibora Begoviæa, DanijelaPoropatiæa, Antonia Vidlaka, DuškaMendrea, Dubravka Veseliæa, Josipa Popi-æa, Ivana Bodgana i Zorana Topiæa (izvo-ðaèa Radionice) tièe se pragmatiène ljud-ske svemoæi. Sreæom nema tog institucio-nalnog ispiranja mozga koje bi u ljudimado kraja ubilo potrebu za dostojanstvom,kooperacijom, pravednošæu, nje�nošæu,igrom. Usporedim li odgajanike Odgoj-nog zavoda Turopolje s nemalim brojemsvojih sveuèilišnih kolega ili kulturalnihuglednika, rekla bih da su odgajanici i uvelikoj prednosti: vrlo toèno osjeæaju tu-ðu bol, nisu cinièni, a toliko su skloni sa-mokritici i samoka�njavanju da bi im punoviše trebalo iskustvo jaèanja samosvijesti,nego iskustvo neprestanog podsjeæanja napoèinjene zakonske prekršaje. Optu�nicestanovnika Odgojnog zavoda Turopoljevariraju od sitne kraðe do ubojstva, ali upozadini poèinjenih nedjela u pravilu nije“djeèja zloèestoæa”, nego njihovo nesnala-�enje u krajnje korumpiranom izvanzat-vorskom sustavu onih odraslih koji su zaodgajanike pred zakonom odavno pro-pustili snosili odgovornost. Drugim rije-èima, ako ne biste svoje dijete namlatilizato što je nešto razbilo ili protiv neèegprotestiralo, a ne biste to uèinili jer vjeru-jete da obrazlaganje i diskutiranje neprav-de rješava više stvari od upotrebe batina,licemjerno je vjerovati kako zatvorskakazna odgajanike susti�e zato da bi posta-li “boljima”. Toènije je reæi da ih susti�ejer se društvo ne ponaša kao njihov rodi-telj, nego kao kolektivni paranoik, uvjerenda je socijalno odsijecanje bolnog mladogtijela oportunije od njegova lijeèenja. Od-gajanici iza rešetaka, meðutim, u punojmjeri ostaju NAŠA DJECA, djeca re�imakoji uspostavljamo svi mi odrasli, zbog èe-ga smo ih du�ni saslušati, uva�iti i nauèitisamopoštovanju, a ne samomr�nji.

IzolacijaOdgajanici su za javnu izvedbu pripre-

mili dvije scene. Prva, nazvana Spavaoni-ca, pokazuje situaciju u kolektivnoj sobipred spavanje, kada zatvorenim mladimljudima toliko nedostaje bilo kakvih orga-niziranih sadr�aja da lupanjem o krevetepokušavaju privuæi pa�nju komandira, akada im to ne uspijeva (komandir ih samonakratko pogleda, zaprijeti kaznom i nes-tane), odgajanici se okreæu motanju join-ta. I zbog lupanja i zbog namirisane mari-huane, komandir se vraæa u spavaonicu,izvodi iz nje jednog po jednog odgajanika,surovim mu rijeèima dodijelivši kaznu“izolacije”. Izolacija (u ionako izoliranojsredini!) jest ono èega se odgajanici grozenajviše od svega. Scena prikazuje koliko jeteško izbjeæi rutinirani zavodski mehani-zam ka�njavanja, u kojem recimo nitkood slu�benih osoba nema volje malo sjestii poprièati s odgajanicima, umjesto da im

22 IV/84, 4. srpnja 2,,2.

kazna ili

milost

NNaaššaa ddjjeeccaa iizzaa rreeššeettaakkaaÈitav sustav ka�njavanja nije napravljen radi psihosocijalne pomoæi prijestupnicima, veæ radinjihova daljnjeg degradiranja

Uz Radionicu kulturalne konfrontacije odr�anu od 17. do 20. lipnja 2002. godine uOdgojnom zavodu Turopolje. Odr�avanjeRadionice, u organizaciji HHO-a, financijskije omoguæio Institut otvoreno društvo, kojemu ovom prilikom zahvaljujemo

Mnogi od odgajanika ipak su i u tom kratkom periodubriljantno shvatili da æe im biti lakše pre�ivjeti svakodnevne nepravde �ivota iza �ice ako nauèe dasnaga komunikacije u pravilu pobjeðuje snagu nasilja

Duško Mendrea, sudionik Radionice, crte� 2002.

promptno zaprijeti premlaæivanjem, kaz-nenim bodovima (oni smanjuju moguæ-nost izlaska iz Zavoda) ili premještanjemu izolaciju. Javna je izvedba pokazala da iodgajanici i komandiri znaju da izolacijane mo�e biti “rješenje” za osjeæaj noæne (idnevne) usamljenosti, ali ne znaju što sejoš uopæe – kao unutarnji sadr�aj ili kaoorganizirani oblik zajednièke kreativnezaokupljenosti – nudi u “normalnom”,neka�njenièkom naèinu �ivota. Igranjescene takoðer je otkrilo kako se konzumi-ranje droge iza zatvorenih vrata Zavodasmatra gotovo jedinom moguænošæu dje-lotvorne utjehe, premda je nekolicina od-gajanika na izvedbi izrazila i slabaèkusumnju da se uistinu radi o “pravom rješe-nju”. Maèizam muškog zavoda naravnonepisanim pravilima zabranjuje javnopriznavanje bilo kakve ranjivosti, pa i bilokakvog otpora prema kultu droge, ali za-nimljivo je da su i na pripremnoj fazi Ra-dionice i na samoj izvedbi pojedini odga-janici uspjeli izraziti slo�ene emocije, kaoi slo�enu kritiku osjeæajnog potiskivanja,pritom prošavši bez podsmijeha ostatkagrupe, štoviše: poklonivši sebi i drugimajednu od temeljnih sloboda: onu veæeemocionalne otvorenosti.

SuglasnostJednako duboku mre�u problema ot-

kriva i druga igrana scena, nazvana Suglas-nost. I u njoj je na udaru birokratiziranostpenalnog sustava (veliki broj pravnih in-stanci koje kafkijanskom sporošæu jednaza drugom potpisuju odgajaniku dozvoluza izlazak iz Zavoda), ali još i više situaci-ja u kojoj na vrhu slu�bene hijerarhije zaizlazak stoje njihovi vlastiti roditelji, èijapotpisana suglasnost konaèno odluèujehoæe li netko ili neæe dobiti izlazak. Pre-ma svjedoèenju odgajanika, dosta je èestoda roditelji NE �ELE potpisati suglasno-st za povratak kuæi mladih ljudi, tvrdeæikako se boje njihovih novih prekršaja(unatoè tome što socijalni radnik tvrdikako se odgajanik reformirao), ali na toeventualno pristaju ako ih dr�avne slu�beprivole obeæanjima specijalnog doplatkaza dijete. No ni to nije kraj nevoljama od-gajanika. Druga je kazališna scena govori-la o tome da i nakon svih paklenih krugo-va èekanja i naposljetku dobivanja famoz-ne “suglasnosti”, izlazak nerijetko propa-da i zato što se unutar kruga Zavoda, me-ðu samim odgajanicima, isprovocira tuè-njava – svojim kaznenim bodovima po-novno vraæajuæi mlado stvorenje na poèe-tak piramide, daleko od šanse izlaza. Iovaj su put na javnu površinu isplivali i in-

direktni problemi izolirane sredine: ka-matarenje i reketarenje starijih odgajanikaprema mlaðima, te kolektivno mišljenjezavodske publike kako im puno veæaopasnost prijeti od vlastitih drugova, negood slu�benih vlasti. Odgajanike u publicinaroèito je razbjesnila, uznemirila i izner-virala uloga Oca koji ne �eli potpisati sug-lasnost, a jedan od gledatelja sugerirao jescenskom ocu da “radije nema djecu, akose ne mo�e za njih brinuti”. Rješenje sce-ne ipak se tra�ilo u moguænosti izbjegava-nja tuèe s drugim odgajanicima, tra�enjupomoæi i zašite od slu�benih osoba te po-kušaju da se s kamatarima postigne spora-zum o naknadnom vraæanju duga; po pov-ratku u zatoèeništvo.

PublikaJavnoj izvedbi scena artikuliranih na

Radionici, odigranih u blagovaonici Od-gojnog zavoda, prisustvovao je i velik brojodgajanika (njih sedamdesetak od deve-deset pet) i velik broj odgajatelja (uz

upravitelja zavoda i njegova naèelnika), aliu rješavanju scena sudjelovali su SAMOodgajanici. Njihovi nadglednici šutke supratili dogaðaje na sceni i u publici, poma-lo zaèuðeni izazvanom interakcijom. Ni-su prihvatili pozive Jokera da se prikljuèeigri; nisu ponudili ikakva vlastita rješenja.Ovu èinjenicu osobno nalazim vrlo zabri-njavajuæom – onoliko koliko me radovaointeres i iskazana inteligencija odgajanika(vrijedne su bile èak i protestne reakcije),toliko me razljutila pasivnost onih koji sunajpozvaniji za svakodnevno rješavanjeprikazanih problema, a koji su odluèili us-kratiti svoje sudjelovanje. Znaèi li to da suu graðanskom, pa i politièkom smislu od-gajanici zdraviji od svojih odgajatelja; daimaju jaèi osjeæaj za socijalnu pravdu i in-tegraciju? Nedvojbeno. Pohvalila bih, me-ðutim, komandire, koji su stidljivo poma-gali realizaciji scena, posudivši pojedinimglumcima/odgajanicima svoje palice, ko-šulju uniformi ili im iskreno èestitavši natoènoj izvedbi stra�arskih uloga. Stjeèe sedojam da komandiri, za razliku od škol-

skih profesora i drugih odgajatelja (posvenezainteresiranih i oèito nemotiviranih zarad u Zavodu), prema odgajanicima imajunajsrdaèniji, premda ne nu�no i najbla�iodnos.

Dobni, ali i materijalni kontekst Pitanje koje me nije prestajalo muèiti

tijekom boravka u Zavodu tièe se razlogazašto slu�bena vlast ni u neformalnimrazgovorima, ni u programima koje nudiodgajanicima (tu naroèito treba pohvaliticrtanje), ne uzima u obzir kako je mahomrijeè o ADOLESCENTIMA, dakle po-sebnoj dobnoj skupini koja ima sasvimspecifiène kulturalne, sportske, društve-ne, pa i seksualne potrebe. Odgajanici suveæinom tretirani kao veæ odrasli ljudi;pravnom “greškom” klasificirani u malo-ljetnike. Objašnjenja za ovakav tretmannaravno variraju: od tvrdnje kako ih je �i-vot priveo preranom sazrijevanju, do tezekako “dobra djeca” nemaju problema sazakonom, dakle ovdje je “sigurno” rijeè o

odraslima. Moj je dojam suprotan: u Za-vodu sam susrela dobre mladiæe, ali istotako i klasiène adolescente, osim �ivota umuškoj izolaciji dodatno optereæene isvim onim nesigurnostima, naglim prom-jenama raspolo�enja, osjetljivostima, hi-rovitostima, nestrpljenima i sanjarenjimakoja opisuju adolescente iz “najurednijih”i najneporoènijih obitelji. Svima im beziz-nimno nedostaju programi koji bi ih psi-hièki pripremili za nimalo lagan povratakmeðu vlastite vršnjake. Kako je rekao je-dan od mladiæa: Kad izaðeš, brzo shvatišda one stare prijatelje više uopæe ne pozna-ješ, oni ne poznaju tebe, sve se u meðuvre-menu promijenilo, èak i mjesta na koja seizlazi. Jednako je problematièan i susret sdjevojkama, buduæi da stanovnici Zavodane mogu pratiti ritualne konvencije pona-šanja, odijevanja, udvaranja i uopæe socija-liziranja svojih vršnjaka. Brojna istra�iva-nja pokazuju kako kriminalni recidiv imaizravne veze s nepripremljenošæu odgaja-nika za ozbiljne probleme s vlastitom raz-lièitošæu koja ih neumoljivo prati po izlas-

ku na slobodu, što znaèi da bi bilo dalekojeftinije ulo�iti novac graðanskih obvez-nika u kvalitetnije socijalne slu�be i suvre-meniju psihološku edukaciju odgajanika,nego u nove zatvore. Sociološka istra�iva-nja, osim toga, dosljedno dokazuju kakosvim vrstama osuðenika i njihovih obiteljiu prvome redu treba pomoæi MATERI-JALNO, pa tek onda spiritualno, jer teš-ko da mo�emo biti plemeniti ako nema-mo što jesti. Za tu je dimenziju ponovnokriva dr�ava, a ne oni mladi ljudi koji ne-maju naèina izbjeæi statusne diskriminaci-je ili pomanjkanje socijalne skrbi. Identi-èan su zakljuèak izrekli i turopoljski od-gajanici na javnoj izvedbi, inzistirajuæi napotrebi slu�benog financijskog pomaga-nja onih odgajanika koji su posve bez ro-ditelja ili èiji roditelji nemaju novèanihsredstava.

Tolstojeva istina �eljela bih rad u turopoljskom Zavo-

du poentirati iskustveno: sigurna sam daje odgajanicima pomogla Boalova radio-nica, sigurna sam da ih je (prema njihovuvlastitu svjedoèanstvu) smirila i vratilaim osjeæaj nade, kao što sam sigurna i daim ne poma�u “odgojne mjere” strogogdiscipliniranja, nedostatka informacija,nedostatka intelektualnih sadr�aja, ne-dostatka osoba s kojima bi mogli razgo-varati o vlastitim razmišljanjima i sum-njama. Tolstoj je zapisao: Sjedim na nje-govim leðima, ste�em ga oko vrata i tjeramga da me nosi, a pritom se uvjeravam kako

mi je �ao toga èovjeka i kako bih mu �eliopomoæi na sve moguæe naèine – osim takoda siðem s njegovih leða. Ako �elimo po-moæi njima, a time i samima sebi, vrijemeje da shvatimo kako na njihovim leðimajoš sjedi kompletni kazneni sustav, ma-šuæi šibom i brbljajuæi o vlastitim “dob-rim namjerama”. To je zaista kazalište uboalovskom ili Foucaultovu smislu: pri-zorište panoptièke kaznionice koja se ru-ši jedino kritièkom javnom izvedbom –dakle u isti mah umjetnièkim i graðan-skim èinom zajednièkog iskazivanja zna-ti�elje, otvorenosti, spremnosti na neli-cemjerno suosjeæanje. Najzabavnije je tošto suosjeæanje, za razliku od kazne, ni-kada ne promašuje postignuæe razumije-vanja.

Milost neposluha Kraða novèanika, pisao je Brecht, naiv-

na je u odnosu na kraðe koje s blagoslo-vom dr�ave stoljeæima izvršavaju uglednebanke. Namjera boalovske metode, po-sebno kada se uprizoruje u odgojnim i

kaznenim zavodima, nipošto nije uvjeritiprijestupnike kako se po izlasku trebajupridru�iti bankarskoj metodi umivenogsocijalnog kriminala. Namjera nam tako-ðer nije ni evanðelistièka – radeæi Radio-nicu ne nastojimo formulirati KonaènoRješenje Svih Problema, ne pristajemo nina kakvu “bla�enu formulu” ili molitvukoju samo treba tupo ponavljati iz dana udan (vje�bajuæi poslušnost) i sve æe seodmah pretvoriti u ru�ièastu zonu, negopokušavamo osvijestiti pravo i potrebuaktivnog mijenjanja svijeta u kojem �ivi-mo s ove ili one strane rešetaka. Usudilabih se tvrditi kako ti svjetovi nisu onoli-ko razlièiti koliko se to èini pri površnomgledanju. Znamo da je Nelson Mandelaizjavio kako je aparthajd, �ica iskljuèe-nosti iz društva, uvijek stvar unutarnjih,to jest simbolièkih granica, za èije rezanjenisu dostatne samo vidljive škare. Boalo-va radionica nastoji prerezati �icu upravokroz pravo sudionika na stalno kritièkosuoèavanje sa sustavom koji njega/njudovodi do la�nog osjeæaja bespomoænos-ti. Usprotiviti se nepravdi ne samo davraæa moæ, nego vraæa i osnovni osjeæajsmislenosti postojanja. To znaèi da odga-janicima ne bih �eljela da postanu “fun-kcionalni kotaèiæi” društva koje ne fun-kcionira ni etièki ni ekonomski, nego im,naprotiv, �elim da nauèe kako promijeni-ti poredak znanjem, a ne zloèinom. Èi-njenicom tek ostaje da poredak valja mi-jenjati svim nenasilnim metodama kojimaraspola�emo.

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 23

Odgajanici su u punoj mjeri NAŠA DJECA, djeca re�ima koji uspostavljamo svi mi odrasli, zbog èegasmo ih du�ni saslušati, uva�iti i nauèiti samopoštovanju, a ne samomr�nji

Odgojni zavod Turopoljefoto: Nenad Hrgetiæ

Nigel Walker

rouèavatelji kriminalnog pravaobièno ignoriraju sredstvo pod na-zivom “milost” ili “obzirnost”. Na-

ziv i oblik ovog pravnog oruða mogu vari-rati od jednog do drugog politièkoga kor-pusa, ali njegova su priroda i funkcijasvugdje poprilièno sliène. Jednako je oèi-to da milost nema veliki utjecaj na današ-nje pravne sustave u cjelini – ostali su jenaèini nošenja s bezakonjem odavno pre-gazili. Milost postoji još samo u tragovi-ma. Neki su penolozi i filozofi zbog togasretni, ali nama æete dopustiti da se zapi-tamo radi li se tu doista o zdravom razvo-ju okolnosti.

Teološka pitanja milostiTeologija ostaje izvan opsega ovoga

teksta, no vrijedno je odmah na poèetkuzamijetiti kako je bo�anska milost priliè-no zabrinjavala srednjovjekovne teologe,posebno Anselma i Tomu Akvinskog.Kako bi Bog mogao biti u isti mah i prave-dan i milostiv prema grešnicima? Bog dje-luje milostivo, napisao je Toma Akvinski,ne tako što radi protiv vlastite pravde, negotako što pose�e za neèim višim od pravde;zbog toga èovjek koji drugom plati dvijestotine zlatnika umjesto stotinu, koliko muje zapravo dugovao, ne èini ništa nepraved-no... Nisam baš siguran radi li se ovdje ouvjerljivoj analogiji. Mi bismo, meðutim,�eljeli govoriti o penalnoj milosti, a toznaèi o pravnicima prosvjetiteljstva kojisu je u najveæoj mjeri doveli u pitanje.Beccaria je tvrdio kako bi sam penalnisustav, a ne njegovi izvršitelji, trebao pos-tiæi uviðavnost. Kada bi, naime, pravnisustav bio savršen, milost bi bila nepot-rebna. Filangieri, sicilijanski plemiæ, bio jesurovo iskreniji. Njegov izvod glasi: ako jeopraštanje pravedno, zakon je pogrešan, akako zakon nije pogrešan, iz toga proizlazida je opraštanje nepravedno. Istim su seobratom zakljuèivanja muèili i mnogi mo-derni filozofi: Smart, Murphy, Card,Moore i Harrison. Anselmo je pak imaojoš jedno dobro pitanje. Ako je Bog mi-lostiv prema nekim grešnicima, zašto nijemilostiv prema svima koji su poèinili sli-èan grijeh? Nedosljednost kasnije nije ni-malo brinula pravne filozofe poput Becca-ria. Utilitaristi, naposljetku, pokazuju bri-gu oko nedosljednosti jedino ako je onatolika da smanjuje prihvatljivost nekogpravnog sustava u cjelini. No nedosljed-nošæu su se dosta bavili retributivisti.

Pravda kao milost?Zasluga za prepoznavanje problema èini

se pripada Alwynne Smart. Smartova je, re-cimo, ukazala na zaèuðujuæe postojano ig-noriranje problema milosti u teorijamaka�njavanja. Utvrdila je, nadalje, da naskorištenje rijeèi “milost” u znaèenju ubla-�avanja kazne udaljava od originalnog ipuno zanimljivijeg znaèenja milosti kaopravnog sredstva, gdje je pravednost iz-jednaèena s milošæu. Izricatelj presudekoji ne uzima u obzir milost, mo�e bitikritiziran kao “nepravedan”, dok je istin-ska milost “prihvaæanje one kazne koju sobzirom na sve okolnosti smatramo naj-pravednijom”. I u njezinu tumaèenju,dakle, pravda je du�na odnositi se blagoprema okrivljeniku. Okrivljenik je ionakoèesto veæ iskusio patnju zbog poèinjeno-ga djela – Smartova daje primjer vozaèa èi-ja je luðaèka vo�nja dovela do nesreæe u

kojoj je smrtno stradalo njegovo vlastitodijete. Ovaj primjer je, vjerujem, ono štoeuropski pravnici imaju na umu kadaupotrebljavaju frazu poena naturalis: pri-rodna kazna. No Smartova je isto takospecificirala uvjete pod kojima je milostneopravdana: ako uzrokuje patnju nevineosobe, okrivljenikova imetka, šteti autori-tetu zakona ili ako je jasno da se okrivlje-nik definitivno nije pokajao niti se kanimijenjati. Danas se mnogi od nas ne bislo�ili s ovim uvjetima (oni zvuèe utilita-ristièki, premda je Smartova retributivisti-ca), posebno ne s ovim posljednjim. Usvakom sluèaju, od Smartove datira staja-lište kako milost mora donijeti više dobranego nevolja ako je �elimo smatrati oprav-divom. Veæ i sama èinjenica da autoricamilost ne dovodi u vezu s moguænošæupotkupljivanja ili politièke ucjene svjedoèio tome da je pisala prije no što je Nixonu“oprošteno”.

DosljednostSmartova je takoðer uvidjela i razloge

za poštivanje Anselmova drugog pitanja:individualni èinovi milosti ne smiju do-vesti do diskriminacije izmeðu sliènih slu-èajeva. Ako ne mo�emo moralno razliko-vati prijestup okrivljenika A i okrivljenikaB, pokazati milost samo jednom od njihiznimno je nepravedno prema onom dru-

gome. Nedosljednost neprestance uzne-miruje retributiviste. Smartova je zatoposvetila prilièno vremena odreðivanjukvaliteta koje su potrebne za dobivanje“istinske milosti”: tvrdila je da blagostpripada onima koji pokazuju postojanostpokajanja. Ako okrivljenik pro�ivi mnogegodine uzorno se ponašajuæi, moguæe gaje osloboditi ili mu ubla�iti kaznu. Alinjezin je zakljuèak kako se ovdje opet ra-di o pravdi kao milosti, a ne samo o milos-ti. Tvrdila je da nakon godina i godina re-forme onaj okrivljenik koji je poèiniokazneno djelo jednostavno “više ne pos-toji”, pa onda nismo u moguænosti njemuiskazati milost. Pitala se zašto bismo go-vorili o milosti prema reformiranoj osobi,kada je ona u meðuvremenu postala netkodrugi, pravno besprijekoran. Još jednom,Smartova inzistira da se pravednost izjed-naèi s milošæu. Ali što je s djelima koja supoèinjena sluèajno, pod prinudom ili usli-jed gubitka razuma, dakle s djelima kojanam ne dopuštaju da u odreðivanju kazneodluèujemo na temelju okrivljenikova ka-raktera? Teško da je u ovakvim sluèajevi-ma uva�avanje konteksta poèinjenog ned-jela moguæe vezati za postojanost karak-tera, a ne za milost pravnoga sustava.

Milost prema �rtviMurphy je još jedan od zagovornika

milosti u tradicionalnom smislu: milostse, po njemu, “mora bazirati na suosjeæaj-noj brizi za boljitak ošteæenih.” No Mur-phy priznaje i brigu za okrivljenika: akookrivljenik boluje od kroniène ili smrto-nosne bolesti, njegovo bi smještanje uzatvor vjerojatno vodilo smrti. Talijanskipenalni sustav (uz iznimke) zabranjujezatvorsku kaznu u sliènim sluèajevima.Murphy je u poèetku vjerovao kako je mi-lost nespojiva s pravednošæu. Kasnije jepronašao kompromis: privatna lica mogubiti milostiva jedni prema drugima, naprimjer kada su dugovi u pitanju. Ako jeka�njavanje definirano kao dr�avno pra-vo, ali ne i obveza, kako to smatraju mo-derni retributivisti, sudac ili glava dr�avemogu pokazati milost. Naravno, pod od-reðenim uvjetima. Murphy: “Ako (a to jevrlo veliki ako) se mo�e dokazati da onajtko izrièe presudu djeluje ne samo premavlastitim osjeæajima, nego kao sredstvo zaizra�avanje osjeæaja svih onih koji su bilipovrijeðeni ili ugro�eni odreðenim krimi-nalnim djelom i koji se sami �ele odreæi

prava da okrivljenik bude ka�njen”. Nemo�e dakle zakonska slu�ba nekome neš-to oprostiti (prema Murphyju, samo ošte-æena osoba ima pravo opraštanja): zakontek mo�e na zahtjev �rtve djelovati milos-tivo. Na ovaj smo naèin milost ponovnovezali samo za iznimke. Doduše, istina jeda islamski zakoni dopuštaju moguænostda �rtva ili njezina rodbina zatra�i okriv-ljenikovu poštedu od smrtne kazne. Alizašto zapadni kriminalistièki sustavi neomoguæuju sliène zakone?

Milost poklonjena od �rtveVjerojatno zato što zapadni sudovi oš-

trije razlikuju privatno djelovanje koje vo-di ispravljanju nepravde naspram pravnogpostupka koji se pokreæe ne samo kadadoðe do sukoba meðu pojedincima nego ionda kada netko ugro�ava mirnu egzis-tenciju neodredivog broja graðana pojedi-nog društva. Pretpostavljam i zato što mi-lost zapadnih sustava ne ovisi o èistoj sre-æi, a okrivljenik èije su �rtve dovoljnodobrostive da mu ne �ele ispaštanje ni-kakve kazne zaista se mo�e ubrojiti u lu-do sretne okrivljenike. Murphyjevo je rje-šenje stoga dopustilo milostivost samo uonim situacijama u kojima su SVE �rtvedanog nedjela �ive i utvrdive, samim timeeliminirajuæi moguænost milosti u sluèaje-vima ubojstva ili u sluèajevima kada nijeprouzroèena fizièka ni materijalna šteta, azaboravljajuæi takoðer i moguænost “di-fuzne štete” (kao npr. u sluèaju atmosfer-skog zagaðenja). Murphy bi naravno mo-gao odgovoriti kako ga ove iznimke uop-æe ne brinu – na kraju krajeva, njegovanamjera nije bila izgraditi oltar milost. Alinama ostaje dublje se zamisliti nad njego-vim rješenjima, mo�da pozvavši u pomoæi Harrisona. Harrison je pokazao kakoslu�benici dr�ave ne mogu djelovati u imeprivatnih pojedinaca, ne mogu biti agentinjihove milosti, jer je dr�ava po sebi orga-nizirana tako da bude racionalna, nepris-trana i dosljedna. To ne znaèi da njezinizakoni ne mogu biti fleksibilni, ali fleksi-bilnost je ponovno vezana za nepristrano-st, dakle daleko od sentimentalnih apelaza milošæu.

Samovoljna milostClaudia Card, još jedna retributivistica,

zakljuèila je kako je milost “neminovnosamovoljna”, odnosno ne mo�e se pretvo-riti u obligatorni naèin provoðenja zako-

24 IV/84, 4. srpnja 2,,2.

Mi bismo, meðutim, �eljeli govoriti o penalnoj milosti, a toznaèi o pravnicima prosvjetiteljstva koji su je u najveæoj mjeri doveli u pitanje

SS uu šš tt ii nn aa mm ii ll oo ss tt ii

Ako pokušavamo odluèiti je li milost izumrla ili tek ugro�enavrsta, moramo bacitipogled na sve one razloge zbog kojih jekatkad sasvim priseban inekorumpirani sudac (ili dr�avnik) odluèuje iskazati okrivljeniku

na. Moj je dojam da nas takvo stajalištepribli�ava dogmatizmu, a ne razumnojprosudbi. Èujmo Cardovu: “Milost semo�e tumaèiti kao pokušaj onih sretnijihda kompenziraju nezaslu�enu patnju onihmanje sretnih, ali samo onda kada nije ri-jeè o patnji uzrokovanoj nepridr�avanjemzakona niti ponašanjem okrivljenika koje-mu je dosuðena nezaslu�eno niska kaz-na.” Jako lijepo, ali (kao i kod Murphyja)zaèuðujuæe restriktivno. I ovdje se milostvezuje samo za specijalni razred pravnihproblema, još neodreðenije definiran ne-go kod Murphyja. Ne bih se mogao slo�i-ti s time da oni okrivljenici koji ne zado-voljavaju kriterije “dovoljno nesretnih” nebi smjeli imati pravo na milost. Što uopæeznaèi da milost ne mo�e postati obligator-na? Èim prihvatimo podjelu na “sretne inesretne” okrivljenike duboko smo u lo-gici samovolje, a samovolja otvara vratamoguænosti – pa èak i vjerojatnosti – dis-kriminacije i nedosljednosti. I tako sti�e-mo do Rossa Harrisona i njegove bes-kompromisne pozicije koja u pravnomsustavu ispravno voðene dr�ave jednos-tavno “ne nalazi mjesta milosti.” Zaštone? Zato jer dr�ava mora djelovati nepris-trano i racionalno. Racionalno znaèi da za-koni ne ovise o nadahnuæu, nego o rasuði-vanju koje dosljedno donosi sliène odlukeu sliènim situacijama. Divno, no to podra-zumijeva savršenu izvedbu poštivanja za-kona, pravila i drugih ogranièenja. Narav-no da u takvoj utopiji nema mjesta milos-ti, koja (opet prema svojoj vlastitoj sušti-ni) mora biti neogranièena, dakle nemagdje naæi mjesta u pravnom sustavu racio-nalno nepristrane dr�ave.

Milost kao lijek pravnoj nesavršenostiCardova ne objašnjava zašto je milost

“nešto što u suštini nismo obvezni pru�i-ti.” Ona piše kao da je rijeè o neèemukrajnje aksiomatskom, zaboravljajuæi re-cimo na pravo pomilovanja koje dolazi odkralja ili predsjednika dr�ave, odnosnosvojom tvrdom logikom stavlja kraljevskopravo pomilovanja doslovce izvan zakona.Kod teoretièara koje smo diskutirali uop-æe nije jasno zašto milost ne bi bila koris-tan pojam za posebne vrste blagosti ili ob-zirnosti, ostvarene unutar postojeæih za-kona? Ako pokušavamo odluèiti je li mi-lost izumrla ili tek ugro�ena vrsta, mora-mo baciti pogled na sve one razloge zbogkojih je katkad sasvim priseban i neko-rumpirani sudac (ili dr�avnik) odluèuje is-kazati okrivljeniku. Neke smo veæ spome-nuli. Ostale mo�emo pronaæi u Sebbaovufascinantnom i opse�nom pregledu razli-èitih penalnih sustava (usp. The Pardoni-ng Power: a World Survey iz Journal ofCriminal Law and Criminology, 1977, br.68, str. 83-121). Sebba s Beccariom dijelipogled na milost kao nešto što je potreb-no radi nesavršenosti penalnog sustava, smoguænošæu da nam jednog dana takvapraksa mo�da više i neæe biti potrebna.Sebbaovo se zanimanje, nadalje, odmaklood razloga za milost, zaustavivši se na obi-lju procedura koje provode milost: pomi-lovanju, uvjetnom puštanju na slobodu,amnestiji itd. Sa svoje bih strane prilo�iolistu razloga za milost, nadajuæi se da æeveæ i njihovo izlaganje pokazati kriterijeprema kojima su saèinjeni.

Vokabular milostiPrvi kriterij svakako je suosjeæanje. Mi-

lost ne smije biti ni sluèajna ni hinjena. Nesmije biti ni rezultat korupcije. Ne smijebiti ogranièena pravilima koja inaèe susre-æemo pod zajednièkim nazivnikom “prav-de”. Milost se ne smije rukovoditi osob-nim dobitkom za onoga tko je pru�a (mi-tom). Ne smije podleæi prote�iranju, sve-jedno da li prijateljskom, religioznom, po-litièkom ili etnièkom. Ne smije ovisiti ohirovitosti trenutka. Ne smije biti nadah-nuta praznovjerjem ili bilo kakvim vjer-skim praznicima, tipa “bo�iæni oprosti”.Ne bih se slo�io ni da je dobiju oni okriv-ljenici koji prokazuju druge zatvorenike,kao oblik nagrade, kao što je ne bih pre-poruèio ni u pregovorima s teroristima iliucjenjivaèima. Puno je te�e kategorizirati

kriterije amnestije. One se obièno dodje-ljuju èitavom razredu okrivljenika, oslo-baðajuæi ih iz zatvora, pa èak i od smrtnekazne. Èesto su politièki motivirane, a unekim zemljama predstavljaju tradicional-ni naèin obilje�avanja dr�avne sveèanosti(npr. kraljevsko vjenèanje u Belgiji). Onetakoðer mogu biti naèin da se zapeèati mirs ratnim neprijateljem. No amnestije istotako ne mo�emo smatrati simbolom prav-de, èak ni one najliberalnije, jer amnestijenerijetko rezultiraju oèitim nepravdama.Amnestije su nadalje problematiène jer neproizlaze iz suosjeæanja. Istinskoj milostivraæamo se u nekim sasvim drugaèijimsluèajevima. Na primjer, kada pokušava-mo ispraviti, koliko najbolje mo�emo, ra-niju neutemeljenu presudu (katkad nude-æi puštanje na slobodu, katkad i financij-sku kompenzaciju). Istinska milost pro-vodi se i kada uzimamo u obzir okolnostikoje su dovele do kriviènog djela, na tajnaèin smanjivši okrivljenikovu krivnju,ponekad je dovevši do nule (kao recimo usluèaju samoobrane, krajnjeg siromaštvaitd). Slièno posti�emo i kada uzmemo uobzir okolnosti koje, premda nisu izravnopovezane s kriviènim djelom, ipak znaèeda bi uobièajena kazna samo poveæala pat-nju okrivljenika, pritom nikome drugomene donijevši nikakvu satisfakciju. Bolesniili postariji okrivljenici pripadaju ovoj ka-tegoriji, kao i oni ljudi koje je samo djelodo te mjere lišilo koristi da mo�emo go-voriti da je nad njima veæ provedena “pri-rodna kazna”. Govoreæi o milosti, zaistaje va�no uzeti u obzir postojano “dobarkarakter” okrivljenika, kao i moguænostda je djelo bilo poèinjeno potpuno izvanokrivljenikova ustaljenog naèina ponaša-nja (isprovocirano). Sla�em se da postoja-nost u pridr�avanju zakona svakako trebauzeti u obzir kao preduvjet izricanja mi-losti. Ne mislim ni da je u redu izvršavatione kazne koje su propisane prema zako-nima koji su u meðuvremenu reformirani.

Milost presedana Èini se da je dakle moguæe ustanoviti kri-

terije za izricanje penalne milosti utemelje-ne na suosjeæanju, nekorumpiranosti i dos-ljednosti. Što se tièe Harrisonova stajalištakako je nu�no nemilosrdno se pridr�avatipravila i zakona, rekao bih da ima dokazakako nisu svi zakoni demonstracija praved-nosti. Ali moguæe je oblikovati zakone kojisu milostivi, premda se ne slu�e iskljuèivopresedanima. Provoðenje presedana, uosta-lom, nije nu�no milostivo, premda kreiranjenovih presedana to jest. U svakom sluèaju,penalni sustav koji ne dopušta spomenutevrste milosti ili koji se slijepo dr�i zakon-skih pravila stavio bi izvan zakona milostivevrste rasuðivanja koje, meðutim, uzimaju uobzir èak i postojeæi sudovi.

Odabrala i prevela Nataša Govediæ

*Tekst je objavljen u PhilosophyJournal, vol. 70, no. 271

Nenad Hrgetiæ

olika je vjerojatnost da æe neki malo-dobni sin nekog hrvatskog politièara,tajkuna ili sliènog èlana iz tzv. viših

društvenih slojeva zbog nepoštivanja zako-na završiti u Odgojnom zavodu Turopolje?Kako æe ruka pravde, primjerice, slijeditimalodobnog sina potpredsjednika SaboraMate Arloviæa koji je, prema pisanju Jutar-njeg lista, fizièki napao policajca na slu�be-noj du�nosti? Ili æe mo�da na koncu udare-ni policajac izvuæi deblji kraj, kao što se todogodilo njegovu kolegi kojem je, prema is-tom izvoru, uruèen otkaz jer je pokušao is-tjerati pravdu u nepravednoj borbi s moæni-jim od sebe – bivšim gradonaèelnikom Mila-nom Bandiæem? Odgovor posudimo od so-ciologa Michaela Haralambosa i RobinaHealda: U naèelu, ako neki pojedinac poèinikriminalno djelo, što je na višem polo�aju ustratifikacijskom sistemu, to je manje vjerojat-no da æe biti uhiæen, ako je uhiæen da æe bitiosuðen, ako je osuðen da æe biti proglašen kri-vim, ako je proglašen krivim, da æe izdr�atikaznu u zatvoru.

Nepravednost kazneDjelomièni uvid u stavove osoba kod ko-

jih zakonski proces bez zastoja biva prove-den do kraja, to jest do njihova izdr�avanjakazne za poèinjeni èin, stekao sam tijekomtrodnevnih priprema te na samoj izvedbi sed-me Radionice kulturalne konfrontacije odmalodobnih odgajanika u Odgojnom zavoduTuropolje. Jedan od problema koji dubokotišti odgajanike svakako je i (ne)pravednostkazne: zašto netko za isto uèinjeno prekršaj-no djelo “guli” dvostruko dugu kaznu? Zaštoodgajanik koji nije sudjelovao u “pušenju tra-ve” i nije stvarao buku (kao u njihovoj sceniSpavaonice) takoðer biva “solidarno” ka�njenkao i njegovi kolege koji su to èinili? Postojili uopæe naèin da mlada osoba, osuðeni delik-vent, izdr�i svoju kaznu i vrati se u “norma-lan” �ivot, kad ga stigma “bivši kriminalac”prati bez obzira na rešetke? A kad se i vrati,tu, u “normalnom svijetu”, po�eljne vrijed-nosti ovoga društva propagirat æe mu ljudipoput, primjerice, nogometnog trenera ÆireBla�eviæa ili pak nogometaša Igora Štimca,koji prije podne u crnoj ko�noj jakni izra�avabezrezervnu potporu optu�enima u sluèajuLora, da bi u veèernjim satima s kri�iæem okovrata u emisiji tipa TV-dvoboj “relevantno”odluèivao o buduænosti hrvatskog nogometa,kao najva�nijoj glavnoj stvari na svijetu. Imali izlaza?

Scene odgajanikaPrvi je dan u prostoriju odreðenu za prip-

remu Radionice ušlo desetak šutljivih, naokonepovjerljivih, pomalo zbunjenih i rezignira-nih, a vjerojatno donekle i prestrašenih od-

gajanika Zavoda, koji su se prethodno drago-voljno javili za sudjelovanje u Radionici s ob-zirom na svoje afinitete prema kazalištu ili,kako smo kasnije doznali, bilo kakvom zbi-vanju koje razbija ustaljenu dosadu. Mladiljudi, navikli na ucjene, prijetnje i strah u da-nonoænom su�ivotu s devedesetak ostalihka�njenika, kao i na unaprijed zadani tret-man ponašanja unutar Zavoda, u poèetku suse izuzetno teško otvarali, a još te�e pristaja-li iskazivati osjeæaje izvan opusa ljutnje, bije-sa ili agresivnosti. No, veæ prvi razgovor svoditeljima Radionice, u kojem su NatašaGovediæ i Vili Matula standarde nadreðenos-ti i podreðenosti, osude i kazne proglasili zaRadionicu neva�eæima, a eventualni uspjehRadionice pokazali prvenstveno ovisnim ootvorenom i ravnopravnom odnosu svih su-dionika, s time da se uspjehom mo�e smatra-ti svaki pozitivan pomak u shvaæanjima ilipraktiènom �ivotu odgajanika, stvorio je na-puklinu u bespogovornom pokoravanjustandardima nepravde unutarzavodskog i iz-vanzavodskog �ivota. Shvativši da im Boalo-vo kazalište uistinu omoguæuje izra�avanjekao jednakovrijednih individua i osoba, a nejedino kao ljudi (djece) koji su u �ivotu pog-riješili i zastranili, a na što ih okolina nepres-tano podsjeæa, odgajanici su s vremenom sveslobodnije iznosili svoje dvojbe, strahove,�elje ili pritu�be na �ivot unutar i izvan Za-voda. Èinilo se kako se mo�da prvi put zanjihova boravka u toj odgojnoj ustanovi (amnogima mo�da prvi put i u �ivotu) stvorilamalena oaza meðuljudskog povjerenja unu-tar koje su se mogli slobodnije izra�avati, abez straha da æe zbog izra�enog mišljenjabiti promptno ka�njeni.

Per aspera ad astraUnutar kratkog vremena priprema, svega

oko petnaestak sati rada u tri dana, odgaja-nici su svoje sudjelovanje oblikovali u dvijescene te ih izveli pred prepunom dvoranomZavoda. Sama izvedba potvrdila je opravda-nost igranja Boala u ovakvu prostoru – baškao i na bilo kojoj drugoj dosadašnjoj izved-bi Radionice u Zagrebu ili Rijeci, uspostav-ljen je dijalog “publike” i “glumaca” koji jepostavljene probleme prisutne u scenamaSpavaonice i Suglasnosti secirao i osvjetlja-vao sve jasnije sa svakom novom intervenci-jom sudionika. Premda potencijali scena ni-su mogli biti do kraja istra�eni zbog ograni-èenog vremena izvedbe, Radionica kultural-ne konfrontacije odgajanicima Odgojnogzavoda Turopolje ponudila je neke nove na-èine rješavanja problema. Kroz potrebu jaèa-nja dostojanstva i vjere u sebe same. Krozopravdanost potrage za pravednijim tretma-nom, za pravom �albe u sluèaju kad su nep-ravedno zakinuti, ili maltretirani. Najgorešto se mo�e dogoditi odgajanicima turopolj-skog Zavoda jest da se pomire s èinjenicomda su devijantni, da su “kriminalci” – te da sezbog toga doista i prikljuèe organiziranomkriminalu. S druge strane, mogu se ugledatina trojicu posljednjih predsjednika svoje dr-�ave – boravak s one strane rešetaka nijesprijeèio Josipa Broza, Franju Tuðmana niStjepana Mesiæa da se vinu do statusa ugled-nih graðana. Bez obzira na trenutaèno stanjei mjesto svoga sadašnjeg boravka, odgajaniciæe si najviše pomoæi ako shvate da na njimaostaje da ostvare svoje snove.

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 25

Postoji li uopæe naèin da mladaosoba, osuðeni delikvent, izdr�isvoju kaznu i vrati se u “normalan” �ivot, kad ga stigma“bivši kriminalac” prati bez obzirana rešetke?

RRaassttvvaarraannjjee ssttrraahhaa

kazna ili

milost

foto: Nenad Hrgetiæ

Lovorka Kozoled antièkih vremena vlada-ri su imali utjecaj na sud-ski sustav u sluèaju osuðe-

noga kriminalca na kojega sumogli primijeniti oprost. To jegolema moæ nad drugim ljud-skim �ivotom koju nijedna oso-ba, pa ni vlada antièka ili suvre-mena “demokratska” ne bi tre-bala imati. I premda mislimo dasmo usavršili pravosudni sustavu odnosu na robovlasnièki ili,primjerice, “mraèni” srednji vi-jek, postavlja se pitanje je li zais-ta tako? Osim rata, kazna – aosobito smrtna kazna – najdras-tièniji je oblik manifestacije dr-�avne moæi. Naravno, napredo-vali smo puno, barem u teoriji.Moderno pravosuðe, filozofijakazne, rehabilitacija, edukacija,prava osumnjièenika i zatvoreni-ka samo su neki od pojmova ko-jima to dokazujemo – pogotovonastojeæi stvoriti sliku zapadnedemokracije koja je navodnopravednija od bilo kojega dru-gog društvenog ureðenja, povi-jesnog ili suvremenog.

Nedjelotvornost kazneSasvim je razumljivo da svi, i

siromašni i bogati, �elimo �ivjetisigurno. Ne �elimo sa strahomnoæu hodati ulicama, ne �elimoizbjegavati «opasne» dijelovegrada, niti slušati o silovanjima ilipljaèkama. No èinjenica jest današa pravosuða nemaju uspjeha u

smanjivanju stope kriminala, up-ravo suprotno, ona raste u goto-vo svim dijelovima svijeta. Dr-�avni aparat na takve pojave od-govara samo veæom represijom,izgradnjom novih zatvora testro�im ka�njavanjem. Pritomne uzima u obzir �ivotne okol-nosti koje navode pojedinca dapoèini zloèin ni podatke o viso-kim stopama recidiva, kao ni uosnovi zastrašujuæu èinjenicu daje sustav ka�njavanja, koji uklju-èuje i edukaciju i rehabilitaciju,upravo u tim segmentima popri-lièno nedjelotvoran.

SAD kao arbitar smrtiU sustavu kazni i ka�njavanja,

najosjetljivije je pitanje smrtnekazne. I dok su sve demokratskezemlje zapadne Europe, i one izju�nih i istoènijih dijelova togakontinenta koje te�e takvimapostati, odbacile smrtnu kaznu,najmoænija svjetska sila, SAD, idalje je izvršava. Štoviše, pred-sjednik George Bush mlaði jekao guverner Teksasa potpisaoviše od 150 smrtnih kazni, a dopredsjednièkih izbora nije odob-rio, a vjerojatno niti razmotrionijednu molbu za odgodom (neponištenjem) izvršenja smrtne

kazne. Ne bismo li takva èovjekau bilo kojim drugim okolnosti-ma nazvali jednostavno – masov-nim ili serijskim ubojicom?

Vjerojatno najmoæniji èovjekna svijetu, a u svakom sluèajupredsjednik i voða najveæe svjet-ske sile, još dok nije bio to što je-st danas, dokazivao je da su mupojmovi kao oprost (slu�beno)ili milost (privatno) potpunostrani. Georg Bush jednom jeprilikom rekao da podr�ava smr-tnu kaznu upravo zato što misli

na �rtve zloèina zbog kojih supoèinitelji osuðeni na smrt i jersmrtna kazna na taj naèin spaša-va �ivote. Ironièno je da Bushovaizjava, veæ kao predsjednika SA-D-a, kako smrtna kazna nikad nebi trebala biti poèinjena kad je ri-jeè o mentalno retardiranoj oso-bi, predstavlja jedinu “milost” nakoju je on spreman.

Smrtna kazna ratovanjemDruštvo koje poštuje ljudski

�ivot i ljudska prava, ili baremtvrdi da ih poštuje, ne bi smjeloubijati nijedno drugo ljudsko bi-æe, bez obzira na razloge. A raz-lozi druge vrste, one koji govoreda je devedeset posto onih kojièekaju na izvršenje smrtne kazneu SAD-u siromašno te da su se-

damdeset posto njih crnci, neuzimaju se u obzir ni pri donoše-nju zakona a još manje kod izri-canja (smrtnih) kazni. Društvokoje poštuje ljudski �ivot ne bismjelo imati na èelu èovjeka kojibez puno razmišljanja potpisujene samo smrtne presude poje-dincima nego i praktièki èitavimnarodima. Od 1976. godine, kadje ponovno uvedena smrtna kaz-na, Bush je potpisao gotovo jed-nu petinu svih smrtnih kazni uSAD-u. Zato nije ni èudo da da-nas nakon bombardiranja Irakakoje traje godinama, nakon“strateških” napada na Afganis-tan koji su, doduše, trajali kraæe,ali su jednako strašno unesreæiligolem broj ljudi, nasumice birasljedeæu potencijalnu �rtvu. Va�-no je jedino da je rijeè o islam-skoj dr�avi. Èak i Bosna je, kako

smo se mogli nedavno uvjeriti,“primjeren” cilj. Društvo kojetvrdi da poštuje ljudski �ivot nebi smjelo na poèetku 21. stoljeæavoditi vjerski rat.

Globalna kultura osveteImamo li pravo ka�njavati

druga ljudska biæa? Odra�ava li(smrtna) kazna naše najpleme-nitije porive za pravdom ili našenajni�e porive za osvetom? I�elimo li se povoditi za svojimnajni�im porivima, kolikogodse oni u nekom trenutku èinilipravednima i opravdanima? Nebismo li konaèno trebali shvati-ti da stroge kazne – a osobitosmrtna kazna – ne daju �eljenerezultate? Koji bi, uostalom,bio �eljeni rezultat primjenesmrtne kazne? Smanjivanje sto-pe ubojstva i sliènih teških kri-minalnih djela ne posti�e serepresijom, to je odavno veæjasno gotovo svima, osim onimakoji o tome odluèuju. Oèito jejednostavnije pozivati se napostojeæe zakone nego priznatida suvremeni kazneni sustav unajveæem broju sluèajeva ne us-pijeva postiæi ono zbog èegapostoji – stvoriti bolji i praved-niji svijet za sve.

26 IV/84, 4. srpnja 2,,2.

AAnnððeeoo ssmmrrttiiOd 1976. godine, kad jeponovno uvedena smrtnakazna, Bush je potpisaogotovo jednu petinu svihsmrtnih kazni u SAD-u

Trpimir Matasoviædanašnjim, civiliziranimdruštvima mehanizmeka�njavanja raznovrsnih

prijestupa smatramo neèim štopripada domeni institucija, po-najprije onih dr�avnih. Ovlašte-nje za civilizirano ka�njavanjeprebaèena je tako iz sfere osob-nog u sferu javnoga, a metoderazlièitih oblika egzekucije posta-ju dijelom impersonalizirane, ko-lektivne odgovornosti. I premdase mo�e raspravljati (i raspravlja)koliko su u pojedinaènim sluèa-jevima te metode opravdane ipravedne, ostaje èinjenicom da usuvremenim društvima postojeviše ili manje ustaljene norme iprincipi sankcioniranja zloèina.

Demokracija bez izvršne vlastiTakav sustav, naravno, nije

nastao preko noæi, veæ se razvi-

jao tijekom stoljeæa, postupnoumanjujuæi ovlasti pojedinca ipoveæavajuæi ovlasti institucija.U tom pogledu, osobito je za-nimljivo pozabaviti se nekim pri-jelaznim oblicima u razvojudruštva. Srednjovjekovni Islandu mnogoèemu je paradigmatièan,ali i jedinstven sluèaj. U razdob-lju neovisnosti, od naseljavanja(oko 870. godine), preko prelas-ka na kršæanstvo (999. ili 1000.godine), do potpadanja pod nor-vešku krunu (1271. godine) is-landsko je društvo svjedoèilo ja-èanju institucija dr�ave, ali i pa-ralelnom nastavljanju razlièitihtradicija individualnog uzimanjapravde u vlastite ruke.

U nekim aspektima, instituci-je mlade islandske dr�ave (Islan-ðani i danas rado govore o najsta-rijoj europskoj demokraciji!) izra-zito su napredne – od trostepe-nosti sudbene vlasti do njenestroge razdvojenosti od zakono-davne vlasti. Problem je, meðu-tim, u tome što srednjovjekovnoislandsko društvo sve do potpa-danja pod norvešku vlast nijeimalo institucije izvršne vlasti.Konkretnije reèeno, u islan-dskim sagama i ostalim povijes-

nim izvorima nailazimo na èitavniz sluèajeva u kojima Opæi sa-bor (Alþíng) odreðuje kaznu zaprijestup ili zloèin, ali je njenoizvršenje prepušteno ošteæenojstrani. To je pak dovelo do per-petuiranja sukoba meðu razlièi-tim obiteljima, a razmjeri ove kr-vne osvete išli su tako daleko dasu, kao što nas pouèava Saga ospaljenom Njállu, èitave obiteljidesetkovane radi sukoba koji sumogli zapoèeti (doslovno!) kra-ðom koluta sira.

U svom protoromantièarskomduhu, srednjovjekovni islandskipisci èesto su se oduševljavalisudbinama otpadnika, ljudi kojeje Opæi sabor protjerao iz druš-tva, no koji su, meðutim, na raz-lièite naèine uspijevali osiguratikakvu-takvu egzistenciju. Nas-lovni junak Sage o Grettiru Sna�-nom tek je najslavniji, no nipoštone i jedini primjer takva (an-ti?)junaka.

Rituali indirektne kazneI dok su institucije dr�ave ja-

èale, posebice prelaskom na kr-šæanstvo i stvaranjem paralelnihcrkvenih institucija, nastavljalesu se i razlièite prakse ritualnoga

ka�njavanja. One su veæim dije-lom izrazito poganskog karakte-ra, no oštro protivljenje, pa i dr-�avno i crkveno sankcioniranjeovakvih oblika indirektnoga ka�-njavanja, još dugo nije uspjelo is-korijeniti njihovo prakticiranje.Uostalom, kako èitamo u saga-ma, èini se da su takvi rituali ima-

li odreðenog uèinka. Kolac sra-mote, na koji je glavni junak Sageo Egillu Skallagrímssonu nabiokobilju glavu u znak osvete nor-veškom kralju Eiríkru i kraljiciGunnhildr, Islanðani su tumaèilikao jedan od uzroka neslavnogbijega kraljevske obitelji iz Nor-vešku po povratku kraljevog bra-ta Hákona Aðalstenfostrija.

Jednako uèinkovitima (i druš-tveno opasnima) smatrani su raz-lièiti oblici ritualnog poni�avanja(ní�r). Dva su glavna oblika tré-níðr, drvena skulptura koja oso-bu prikazuje u poni�avajuæemkontekstu (najèešæe kao pasivnustranu u homoseksualnom od-nosu), te ní�stöngr, pjesma poni-�avajuæega karaktera, to jest, jed-nostavnije reèeno – rugalica. Oš-teæenici su ove rugalice itekakoozbiljno shvaæali – s obzirom nato da su se ovi stihovi lako pam-tili, te samim time izuzetno brzoširili, posljedice po njihov moral-ni integritet bile su sve samo nezanemarive. Veæ spomenuti EgillSkallagrímsson ostao je zapam-æen kao jedan od najveæih maj-stora ove (i ne samo ove!) vrstestaronordijskog pjesništva. Metenjegove indirektne kazne uglav-nom su davno zaboravljene, nonjegovi stihovi do današnjeg da-na �ive kao remek-djela sred-njovjekovne islandske knji�ev-nosti, ali i svjedoèanstvo jednedavno izumrle ritualne prakse.

KKaazznnaa kkaaoo rreemmeekk--ddjjeellooMo�e li srednjovjekovnoritualno poni�avanje stihovima djelovati uèinkovitije od zakonskekazne?

kazna ili

milost

Društvo koje poštuje ljudski �ivot ne bi smjeloimati na èelu èovjeka koji bezpuno razmišljanjapotpisuje ne samosmrtne presudepojedincima negopraktièki i èitavimnarodima

Ošteæenici su overugalice itekakoozbiljno shvaæali –s obzirom na to dasu se ovi stihovi lako pamtili, te samim time izuzetno brzo širili,posljedice po njihov moralni integritet bile susve samo ne zanemarive

Je li najmoænijièovjek na svijetumasovni ili serijskiubojica?

Igor Primorac

azna utjelovljuje i emfatièkiizra�ava naš moralni gnjev,koji je pobuðen zloèinom,

te mr�nju i osvetoljubivost kojuosjeæamo prema njegovu poèinite-lju. Buduæi da su ovi osjeæaji izra-�eni u kazni, oni su takoðer zado-voljeni. Nadalje, kazna odobrava teosjeæaje; prema Stephenovim ne-zaboravnim rijeèima: Kriviènopravo odobrava strast osvete gotovoisto kao i brak seksualne apetite. Nakoncu, kazna pru�a gnjev i osveto-ljubivost koju izra�ava s konaènimi trajnim znaèajem i uèinkom:«…Zakonska presuda moralnomeje osjeæaju javnosti, s obzirom nasvaki prijestup, isto što i peèat vru-æemu vosku. Pretvara se u trajnukonaènu osudu što bi inaèe mogaobiti kratkotrajan osjeæaj».

Namjera kazneNamjera kazne takoðer je spre-

èavanje zloèina. To je provedenopomoæu njezina zastrašujuæeg utje-caja te onemoguæavanjem zloèincada ponovno prekrši zakon. No, iz-razite i zastrašujuæe funkcije ka�-njavanja ni u kom sluèaju nisu ne-dosljedne: prvo pojaèava drugo,sramota zastrašuje. Lopova plašimoguænost da provede šest mjeseciu zatvoru; bi li bio jednako zastra-šen moguænošæu da se zarazi boleš-æu koja uzrokuje jednako puno og-ranièenja, neugodnosti i financij-skoga gubitka?

Još jedan osnovan prikaz ek-spresionizma pronaðen je u djeli-ma Emilea Durkheima. PozadinaDurkheimova opisivanja kazne, odnjegove diskusije o drugim socijal-nim metodama, njegova je teorijao kolektivnoj svijesti kao osnovisocijalne kohezije. Ta svijest jeskup kolektivnih uvjerenja i osje-æaja koji se, za odreðeni socijalnisistem, mogu pronaæi u svoj zdra-voj individualnoj svijesti s odreðe-nim stupnjem sigurnosti i snage.Zloèin je èin koji šokira, dubokoukorijenjen i jasno definiran ko-lektivni osjeæaj. Sav autoritet i sna-ga takva osjeæaja proizlazi iz èinje-nice da ga dijele svi; sna�an je jer jeneosporan. Zloèin izaziva i stoganarušava taj sklad. Ako ga se moraobraniti, ako treba pre�ivjeti, tajsklad se ponovno mora utvrditi.Individualne svijesti povrijeðenezloèinom moraju se «ujediniti ka-ko bi pru�ile zajednièke dokaze onjihovu zajedništvu… kako bi oja-èale zajednièkim uvjerenjem da suuvijek slo�ne» te da je postupakpoticanja ovoga dogovora nepravi-lan. To samo mo�e biti uèinjenozajednièkim djelovanjem: strastve-nom reakcijom nasilnih obiènihosjeæaja, od šokirane kolektivnesvijesti do uvredljivog èina. Tareakcija je ka�njavanje.

Kazna ukljuèuje nanošenje pat-nje, no to nije njezino bitno obi-lje�je. U biti, kazna je «oèit simbol»unutarnjega stanja, «oznaka, jezikkojim je izra�en osjeæaj potaknutneprihvatljivim ponašanjem». Taj

osjeæaj je «jednoglasna averzija»;njezino iskazivanje putem ka�nja-vanja naznaèuje da su i da æe povri-jeðeni osjeæaji ostati kolektivni.Dakle, osnovna funkcija ka�njava-nja nije toliko da preodgoji ili zas-traši, nego da zadr�i socijalnu ko-heziju uz pomoæ osiguravanjazdrave kolektivne svijesti. Izazva-no zloèinom, drugospomenuto«nu�no bi izgubilo energiju akoemocionalna reakcija društva ne binadoknadila svoj gubitak, a rezul-tiralo bi raspadom socijalne soli-darnosti».

Kazna kao moralno neodobravanje

No, najpotpunije razvijena i fi-lozofski najzanimljivija formulaci-ja ekspresionizma je «edukativnateorija» ka�njavanja Alfreda CyrilaEwinga. Središnja tvrdnja jest ka-ko je kazna «vrsta jezika namije-njenog izra�avanju moralnog neo-dobravanja». Taj je jezik bolan zaslušanje onome kome se neposred-no obraæa; no bol ima moralni zna-èaj i moralnu funkciju. On je ujed-no i simbol za njegovo zlo djelova-nje i izraz njegove moralne druš-tvene osude. I njegov je cilj pomo-æi zloèincu da shvati krivnju svoje-ga èina te da popravi svoj naèin.Kako bi se zloèinca preodgojilo, ane samo zastrašilo, «on mora shva-titi nevaljalost onoga što je èinio, abuduæi da je zbog njegovih prijaš-njih djela veoma neizvjesno hoæe lion to uèiniti svojom voljom zlomu se mora razjasniti, a tu svijestvalja mu utisnuti patnjom. Nano-šenje boli je naèin na koji ga druš-tvo pokušava uvjeriti da je èiniozlo.»

To je karakteristièan moralanutjecaj ka�njavanja. On takoðerima istu moralnu poruku i primje-njuje moralizirajuæi utjecaj u dru-gome smjeru; u smjeru šire javnos-ti. Kako bi ljudi bili sigurni, dr�avaim ne treba reæi da je moralno pog-rešno krasti ili ubijati, uz pomoæka�njavanja onih koji to èine. No,znamo da su neki u buduænostiskloni da poèine takvo što, a topokazuje kako svi dovoljno jasnone shvaæaju da su takvi èinovi pog-rešni. Onima koji to ne shvaæajupotrebna je vrsta moralnoga obra-zovanja koje se primjenjuje kada seka�njavaju kradljivci i ubojice.Teorija ka�njavanja ne mora uzetiu obzir doista poštene ljude, veæradije njihovu «slabiju braæu» kojalebde na granici zloèina.

Ovo su, dakle, osnovne toèke utrima ekspresionistièkim prikazi-ma zloèina. Razlike meðu njima ti-èu se sadr�aja, izra�avanja i proce-sa izra�avanja tih sadr�aja. PremaStephenu i Durkheimu, ono što seizra�ava ka�njavanjem su osjeæaji,osjeæanja javnosti; izra�avanjem

daje se oduška tim osjeæajima. ZaEwinga to je moralna osuda koja sepriopæava ka�njavanjem. Daljnjerazlike imaju veze s namjerom iopravdanjem korištenja jezikaka�njavanja. Stephen nudi sekula-riziranu verziju religioznoga viðe-nja pravednika koji se na nebu ra-duju mukama grešnika u paklu: ciljka�njavanja je zadovoljenje osvet-nièkih osjeæaja javnosti. Ti su osje-æaji prirodni, zdravi i sna�ni, a nji-hova satisfakcija dobra je sama posebi. Prema Durkheimu, svrha da-vanja oduška kolektivnim osjeæaji-ma s pomoæu ka�njavanja jest jaèa-nje istih, a time i zadr�avanje soci-jalne solidarnosti i kohezije. Ewingje više intelektualan: kazna kao iz-raz društvene moralne osude dajemoralnu lekciju kako bi preodgoji-la zloèinca i obrazovala javnost,dakle pridonosi smanjivanju zloèi-na. Etièka dijagnoza stanja javnos-ti takoðer se razlikuje u trima pri-kazima. Ni Stephen ni Durkheimne misle da javnosti treba moralnapouka. Stephen ne sumnja da jav-nost dovoljno dobro zna što jedobro, a što loše; njezina potrebada izrazi i da zadovolji mr�nju pre-ma zloèincima je posljedica tespoznaje. Durkheim bi odbio go-voriti u odnosu na moralnu spoz-naju, s obzirom na to da smatrakako je èin pogrešan u èistoæi neo-dobravanja od strane društva; onošto društvu treba jest davanjeoduška njegovu neodobravanju uodgovarajuæim prilikama, a s po-moæu toga æe i ojaèati. Ewing, sdruge strane, primjeæuje kako veli-kome dijelu javnosti nedostaje mo-ralno razumijevanje te kako mu jepotrebno obrazovanje; to se doga-ða kada onaj dio društva koji imaduboko ukorijenjeno pravilno mo-ralno mišljenje ka�njavanjem izra-�ava moralnu osudu zloèina.

Kazna kao sredstvo zastrašivanja

No, razlike u detaljima nisu va�-ne za ono što �elim istaknuti. Bitnasu dva osnovna obilje�ja koja su za-jednièka ovim prikazima ekspresio-nizma. Kazna se ne smatra dragoc-jenom sama po sebi, veæ kao sred-stvo. Rezultat kojemu slu�i socija-lan je ne samo u smislu da predstav-lja kraj društva nego stoga što je naodreðeni naèin postignut direktnimutjecajem na društvo (ili dio druš-tva). Stephen i Durkheim gotovonemaju što reæi o individualnomka�njeniku; štogod mu je uèinjenoznaèajno je i opravdano, prvenstve-no u odnosu na ono što to znaèidrugima. Durkheim izrièito ka�ekako je ka�njavanje prije svega os-mišljeno s namjerom da djeluje napoštene graðane koji se pridr�avajuzakona: buduæi da namjerava zaci-jeliti rane koje su nanesene kolek-tivnom osjeæaju mo�e biti djelot-vorno samo ondje gdje postoje tiosjeæaji. Ewing uzima u obzir efek-te kaznenog preodgajanja na indivi-dualnome ka�njeniku, no razjašnja-va kako je obrazovni utjecaj na jav-nost njihov osnovni predmet i glav-no obrazlo�enje. Krajnja briga prika�njavanju je smanjivanje zloèina;stoga je obrazovanje na prvomemjestu, preodgoj na drugome – izoèitoga razloga jer je stvarni zloèi-nac samo jedan, dok u javnosti imapuno potencijalnih zloèinaca, testoga što je ka�njavanje mnogouèinkovitije u promicanju prvogacilja, nego u postizanju drugoga.

Postoji još jedna va�na teorijaka�njavanja koja sadr�i oba ovaobilje�ja: teorija zastrašivanja. Bu-duæi da obrazlo�enje kazne iskljuèi-vo vidi u doprinosu kontroli zloèi-na uz pomoæ zastrašujuæih efekata,

teorija je izlo�ena kritikama s ob-razlo�enjem da stro�om èini vezuizmeðu kazne i razmatranja pravdei odbacivanja te kako je sklona legi-timizirati razlièite nepravedne kaz-ne kadgod se poka�e da su oneuèinkovite i ekonomska sredstvazastrašivanja. Ponovno, prividnoka�njavanje zadovoljava osvetolju-bive osjeæaje javnosti ili, pak, dajeoduška kolektivnim osjeæajima i nataj ih naèin jaèa. Prividno ka�njava-nje poma�e da se javnost poduèipravom moralnom stavu o zloèinu.Prava kazna potrebna je ne samozbog stvaranja vanjskoga izgleda.Kadgod mo�emo osigurati �eljeneefekte prividnoga ka�njavanja a dase ne plati cijena u odnosu na stvar-no ka�njavanje, a nikakva razmatra-nja posebnih mjera opreznosti nisuprimijenjena – nikakvi uèinci u tomsmjeru putem zastrašivanja, one-moguæavanja ili preodgoja ne moguili ne trebaju biti postignuti – treba-li bismo inscenirati predstavu ka�-njavanja, a da je ne nametnemo. Utakvim bi sluèajevima bilo glupo iokrutno ne objesiti ru�nu i izobli-èenu sliku ubojice, kao i ubojici op-rostiti kaznu.

Netko bi barem mogao pokušatiopovrgnuti argument o inscenira-nju predstava ka�njavanja a da nisunametnute, priznavajuæi da mogupostojati sluèajevi u kojima nemanade za moralno preodgajanje zlo-èinca. To je stajalište još jednogasuvremenoga ekspresionista, An-thonyja Duffa. Odbijati da se zloèi-nac kazni na temelju èinjenice kakoje on beznadan sluèaj, tvrdi Duff,«znaèi odreæi se svakog poštovanjaili nade za njega kao moralnoga èi-nitelja; a to ne mo�emo uèiniti. Ra-di se o tome da nikad ne mo�emoimati empirijski prikladne razlogekako bismo vjerovali da se zloèinaczbog ka�njavanja zapravo neæe po-kajati: èak štoviše, nikad neæemoimati moralno prikladne razloge –ništa se ne mo�e shvaæati kao mo-ralno prikladan razlog – da smatra-mo kako se osoba ne mo�e iskupiti.To dugujemo svakom moralnomèinitelju te s njim moramo postu-pati kao s osobom koja se mo�epromijeniti i iskupiti – moramo da-lje pokušavati, iako uzaludno, pro-naæi ono dobro u njemu i apeliratina njegovu sposobnost moralnogashvaæanja i brige».

NepokajniciOvaj naèin uèvršæivanja stvarno-

ga ka�njavanja krivca èini mi se ne-realnim. S obzirom na stupanj kojije kod nekih zloèinaca dosegnulosvojeglavo, nepokajnièko zlo, tvr-dnje poput ove djeluju gotovo ne-zemaljski. Uzmimo samo dva ne-davna primjera: mo�e li se za Klau-sa Barbieja ili Andriju Artukoviæareæi da se ne smiju smatrati moral-no beznadnima, nego ih se morapoštovati kao moralne èinitelje?Zar im doista dugujemo traganje zaonim što je u njima dobro? Jasnomi je da ljudima poput Barbieja,Artukoviæa i sliènima ne dugujemoništa takvo. Stoga su toène one dvi-je primjedbe o sporednom ekspre-sionizmu. Ako je ta teorija zapravoistina o ka�njavanju – ako je osnov-na svrha ka�njavanja da na odreðe-ni naèin utjeèe na javnost te ako jemoralno opravdana u onoj mjeri ukojoj je ostvarila svrhu – tada mora-mo reæi kako je ponekad moralnoispravno kazniti nedu�ne, dok je udrugoj prilici doista moralno is-pravno uzdr�ati se od ka�njavanjakrivca te umjesto toga insceniratipredstave njihova ka�njavanja. Mo-ralni standardi, izra�eni moralnimzakonima, u društvu se razvijaju narasprostranjen, neinstitucionalan

naèin, oslanjaju se na moralni auto-ritet društva i svijest njegovih èla-nova i koriste se kao kriterij moral-ne osude bilo kojeg ili svih èlanova,bez posebna odobrenja ili kvalifika-cije. Stoga æe biti utvrðeno pitanjesmatra li se odreðena vrsta djelova-nja u društvu moralno pogrešnom ipodr�ava li društvo standarde kojizabranjuju takvo djelovanje kada seotkrije osuðuju li takva djelovanjaobièni èlanovi toga društva. Njiho-va osuda opravdava taj standard ipokazuje kako se njihovi prijestupismatraju moralno pogrešnima.

Kazna kao simbolièki iskazNadalje, veza izmeðu društvene

osude kriminala i ka�njavanja kaonjezina izra�aja vjerojatno je manjearbitrarna nego što se èesto pret-postavljalo. Kada se kazna karakte-rizira kao izra�ajna, neki autoriskloni su koristiti rijeè «simbol».Pogotovo Feinberg neprestanonaglašava konvencionalnu priroduveze izmeðu osude i kruta ophoðe-nja od kojega se sastoji kazna. Ontvrdi kako su odreðeni oblici krutaophoðenja «konvencionalni simbo-li» javne odbaèenosti, isto kao što jeispijanje šampanjca konvencionalnisimbol slavlja, a crna odjeæa simbo-lizira �alovanje. Èini mi se da jeSkillen u pravu kada tvrdi da je ka�-njavanje više prirodan izraz osude,odbacivanja i sliènih osjeæaja i sta-vova, nego konvencionalno sred-stvo za njihovo izra�avanje: «Budu-æi da je crnina dokazano neutralnasama po sebi i samo je kontekstual-no i konvencionalno odabrana kaoodjeæa za �alovanje… posve je jas-no da gubitak novca, godina slobo-de ili dijelova tijela teško mo�e bitineutralno na taj naèin.» Feinbergsna�no podcjenjuje prirodnu prik-ladnost, nearbitrarnost, odreðenihoblika krutoga ophoðenja tvrdeæikako nisu izraz komunikacije mo-ralnih i kaznenih stavova. Takvemetode ne «simboliziraju» samokazneno neprijateljstvo, veæ ga utje-lovljuju.

No, èak i ako se prizna da je ve-za izmeðu društvene osude zloèinai ka�njavanja sna�nija od puke kon-vencije, da je nekako prirodna i po-godnija za osuðivanje zloèina ka�-njavanjem, ostaje pitanje: Zašto seusprkos tomu ne izrazi verbalno?Èak i ako je to manje «prirodan» i«pogodan» naèin, to je moguænost.Nije li to moguænost koja bi moglabiti više prihvaæena, s obzirom nazlo koje je naneseno uz pomoæ iz-ra�avanja na «najprirodniji» i «naj-pogodniji» naèin?

Odgovor na ovo jest: verbalnaosuda vjerojatno neæe stiæi do ono-ga kome je neposredno upuæena, aon je neæe u potpunosti razumjeti.Na�alost, iako mo�da ne iznenaðu-je, mnogi zloèinci zaboravljaju pu-ke rijeèi. Oni ne mare za društvenestandarde; u suprotnom ne bi poèi-nili zloèine. Nedostaje im poštova-nje prema drugima; u suprotnomne bi povrijedili svoja prava. Njimanedostaje ljudsko suosjeæanje; ina-èe ne bi naškodili drugima. No, onipoštuju svoje interese isto takosna�no kao bilo tko drugi. Akodruštvena osuda njihovih zlodjeladoista mora doprijeti do njih, akodoista trebaju shvatiti koliko su lo-ša njihova djela, trebat æe ju preves-ti na jezik koji zasigurno razumiju:jezik vlastita interesa. Taj prijevodostvaren je ka�njavanjem.

S engleskoga prevela Gioia-Ana Ulrich

* Tekst preuzet iz Philosophy Journal, vol. 64, no. 248

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 27

Kazna kao jezikPrema Stephenu i Durkheimu, ono što se izra�ava ka�njavanjem suosjeæaji, osjeæanja javnosti;izra�avanjem daje se oduška tim osjeæajima

Zaslu�enost kazne?

Kajanje umjesto kazne

Laurence Stern

romotrimo odnos izmeðuzaslu�enosti, opravdanostii obveznosti kazne. Pret-

postavimo da netko tko poèininelegalan i nemoralan èin beziz-nimno završi optu�en, suðen iokrivljen; dosuðena mu je kaznakoju ne smatramo nepotrebnostrogom. No suci i porotnici,baš kao i okrivljenik, imaju pri-ma facie obvezu da ne nanosepovredu, u ovom sluèaju, dakle,da ne lišavaju slobode spomenu-tog okrivljenika. Naravno da oniuvijek mogu reæi kako je njihovaodluka da mu nanesu povredu“opravdana” zato što je okrivlje-nik dobio ono što je “zaslu�io”.Štoviše, prema postojeæim zako-nima, suci i porota obvezni su serukovoditi principom zaslu�enekazne za okrivljenika. Oni za to,dakle, imaju zakonsko opravda-nje. Ali isto je tako realno zak-

ljuèiti kako porota i suci imaju imoralnu obvezu (koju dodušemogu nadjaèati druge moralneobveze) da se ne rukovode u pr-vom redu zakonskim obvezama.Govorim o temeljnoj moralnojobvezi nenanošenja povrededrugim osobama. Promotrimodalje zacrtani sluèaj. Što ako seideja zaslu�enosti kazne kosi i snjezinom opravdanošæu? Prim-jerice, ako optu�enik nije poèi-nio kriminalno djelo za koje gasud tereti, onda dakako ne zaslu-�uje da bude ka�njen, barem neza to djelo. No ako ga porotaipak proglasi krivim, sudac imazakonsku i moralnu obvezu daprovede kaznu. Uistinu je rije-dak sluèaj da sudac odbije slo�itise s odlukom porote, na što je,usput budi reèeno, ionako prav-no obvezan. Dakle i sam sudacmo�e biti u situaciji da tretira

okrivljenika suprotno od onogašto okrivljenik zaslu�uje. Štovi-še, sudac to mo�e uèiniti zbogzakonske obveze.

Legalne nepravdeNe oskudijevamo primjerima

koji pokazuju sliène zakonske ma-nipulacije pojmovima zaslu�enosti,opravdanosti i obaveznosti kazne.Pretpostavimo da sud mora obus-taviti postupak protiv okrivljenika,za kojeg je prikupljena gomila in-kriminirajuæih dokaza, zato što ne-ki dokazi nisu bili prikupljeni nalegalan naèin. Sudac ima zakonskuobvezu odbaciti sluèaj i samim ti-me osloboditi optu�enika za kogaimamo razloga vjerovati kako jestkriv. Znaèi da sud mo�e legalnosprijeèiti krivca da dobije zaslu�e-nu kaznu. Ponovno je zakonskaobveza nadjaèala moralnu. Pret-postavimo i ovo: zakone koji suuvelike nemoralni, toliko nemoral-ni da ka�njavaju upravo moralnadjela, dok štite poèinitelje krimi-nalnih radnji. Znamo takoðer zamnoge sluèajeve u kojima je mo-ralno opravdano prekršiti zakon,zbog èega nikoga ne bi smjela stiæi“zaslu�ena” kazna. Bilo bi apsolut-no opravdano da sudac u takvomsluèaju odbije optu�enika osuditina okrutnu kaznu koju mu, meðu-tim, nala�u zakoni. Konaèno, pret-postavimo da jedna sudska odluka,svejedno da li ona koja kulminirakaznom ili puštanjem na slobodu,mo�e izazvati poèetak Treæegsvjetskog rata. Premda ovakvo raz-mišljanje podsjeæa na Dreyfusovu

aferu, mnogi æe reæi kako je radisprjeèavanja rata velikih proporcijaopravdano ignorirati i zakonskeobveze i ideju zaslu�ene kazne.Pokušajmo naše primjere privestizakljuèku. Nisu rijetke situacije ukojima pravni autoriteti nalaze ne-moguæim zadatkom bilo ispunitisvoje zakonske obveze i primijeni-ti zakon, bilo suditi optu�enikaonako kako on/a zaslu�uje. Usvim takvim sluèajevima, sudskiautoriteti imaju prima facie moral-nu obvezu da provode zakon, alimo�emo smatrati opravdanim akooni ne ispune ovu prima facie ob-vezu. Znamo za situacije velike po-litièke krize kada je postupanjeprema moralnim, a ne prema legal-nim obvezama jedini naèin sprje-èavanja katastrofe.

Kazna kao povredaKazna je, rekli smo na poèet-

ku, oblik povrede. Što više raz-matramo penalni sustav, vidimosve više sluèajeva u kojima nijekristalno jasno je li kazna doistazaslu�ena. U mnogim sluèajevimavjerojatno jest, ali još su èešæe si-tuacije kada nikako ne mo�emobiti sigurni. Primjerice, kako tre-tirati nekoga tko je drugu osobunaveo da poèini samoubojstvo?Isto kao nekoga tko je poèinioubojstvo? Ili, kako suditi nekogatko je doduše postupio nemoral-no, ali na tako trivijalan naèin(vezan naprosto za karakter teosobe) da sud nema naèina sprije-èiti ovo djelovanje? Zaslu�enakazna naravno ne dolazi u obzir,kao što nije moguæe pronaæi ni taj“centralni autoritet” koji bi uop-æe mogao procijeniti nanesenumoralnu štetu. Ne postoji znano-st o savjesti, ni znanost osjeæanja

krivnje. Èak ne postoji ni univer-zalna penologija, koja bi jednakofunkcionirala u svim socijalnimkontekstima. Èini se da ne posto-ji generalna metoda koja bi odre-ðivala što je to zaslu�ena kazna, asasvim je izvjesno da kazne vrloèesto ne odgovaraju zloèinima.One isto tako ne osiguravaju onusvrhu zbog koje su i stvorene:pridr�avanje moralnih zakona.

Eichmannov paradoksZadr�imo se na još jednom

primjeru. Pretpostavimo da suIzraelci uhvatili Eichmanna i ubiliga nasred ulice. Time bi Eichma-nn vjerojatno dobio ono što jezaslu�io, ali kazna, poèinjena naulici, ne bi bila opravdana. Javnoformuliranje kriminalne i moral-ne krivice jedan je od naèina zaoblikovanje savjesti populacije.Ubijanje na ulici dugoroèno pro-longira kulturu povrede, u kojojslièna kazna mo�e stiæi i sasvimnevine. Ali što uèiniti kada ratnezloèince ne mo�emo legalnomprocedurom izvesti pred sudove?Siguran sam da u tom sluèaju tre-ba mijenjati legalnu proceduru, ane ubijati na ulici. Nitko nemamoralno pravo ponašati se premaljudima onako kako zaslu�uju.Umjesto o kaznama, mo�da bis-mo trebali poèeti govoriti o prav-nim metodama koje u prvom re-du slu�e minimaliziranju i samemoguænosti ma èije povrede.

Izabrane odlomke prevela: Nataša Govediæ

*Tekst je objavljen uPhilosophy Journal,

vol. 45, no. 174

Jenny Teichmann

ezobzirno, agresivno ili au-todestruktivno djelovanjeza sobom neminovno pov-

laèi èitav lanac posljedica koje æenjihov poèinitelj osjetiti na sebibez obzira na pravne zakone, ali sobzirom na one “prirodne”. Lju-di prepoznaju ovu pojavu fraza-ma poput tako mu i treba ili to semoglo i oèekivati. Ukratko: dobioje ono što je zaslu�io. Obièno takoreagiramo kada shvatimo da jenetko tko pose�e za heroinom,alkoholom ili pušenjem postaoovisnik: kazna je prilièno pred-vidljiva. U sluèaju zakonske kaz-ne, stvari su bitno drugaèije, veæ isamim time što kaznu nad poèi-niteljem nedjela provode drugiljudi. Oni, dakle, imaju pravo ne-kome nanijeti povredu (kaznu) uime postojeæih zakona.

Èija dobrobit?Za razliku od kirurške operaci-

je, kazna se ne provodi zato da bidonijela dugoroènu dobrobitosobi koja joj je podvrgnuta. Upravilu, kazna se provodi za“dobrobit šireg društva”. Buduæi

da nije sasvim jasno o kakvoj jetoèno dobrobiti rijeè, niti je mo-guæe dokazati kako je to kaznaposti�e, mnogim se pravnim teo-retièarima ne èini da je opæa dob-robit društva dovoljno uvjerljivoopravdanje za provoðenje kazne.Logièkim argumentima ionakonije moguæe dokazati ni da jekazna ikada opravdana, ali ni da jeneopravdana. Zasad nitko nije na-pisao Kompletnu povijest ljudskogka�njavanja, a kada bi je kojimsluèajem netko i uspio sastaviti,sigurna sam da bi studija materi-jalno dokazala koliko su èestokazne izvršene u ime pojedinca iliu ime dr�ave bili neprikladne:previše surove, arbitrarne, ili nap-rosto nepravedne. Takvom statis-tikom ne bismo èak sprijeèili ninepravde postojeæih, a još manjebuduæih zakonskih sustava. Punoje va�nije pitanje kako odreditizaslu�enost ièije kazne.

Krivica sustavaIdeju kako za poèinjeni zlo-

èin treba kazniti samo jednogpoèinitelja odbacuje se ne samo

u ratnim okolnostima nego vrloèesto i u mirnodopskim parni-cama. Tipièno je da mnoge ško-le za poèinjenu štetu ka�njavajuèitav razred, a ne samo jednogizvršitelja. Moralni reformatorkoji bi �eli osporiti i samu idejusvrsishodnosti klasiène kaznetrebao bi posegnuti upravo zaovakvim èinjenicama. Isto bi ta-ko njega ili nju valjalo uputiti napovijest sudskih muèenja i ka�-njavanja, koja su èesto svojomokrutnošæu daleko nadmašivalapoèinjene prekršaje. Zakon èes-to provodi, ali i sakralizira nasi-lje: pogledajte samo što se do-godilo Galileu ili Oscaru Wil-deu. Kad se trajnije bavite pe-nalnim sustavom, postane vamjasno da kazne koje provode dr-�ave kod njihovih stanovnikaopravdano izazivaju strah, zag-lupljivanje i okrutnost, dakleona stanja uma koja naravno vo-de novim kršenjima zakona.Ako nam je veæ jasno da zakon-ski sustav ne funkcionira, nebismo li onda trebali postojeæekazne zamijeniti nekim kvali-tetnijima? Primjerice, kako iz-graditi pravni sustav u kojem jedrastièno reducirana motivacijada bilo koga povrijedimo, naj-prije zato što se osjeæamo u ra-zumnoj mjeri zaštiæenima ili si-gurnima, a onda i zato što se nebojimo stranaca ni nasilnika dote mjere da ih po�elimo ustrije-liti ili staviti iza zatvorskih reše-taka?

Pravi uzroci povreda ljudskihprava

Zakon i kazne ne mogu biti je-dina sredstava kojima se smanjujeljudska motivacija da povrijedesvoje sugraðane. Èinjenica je dasmanjenje grubih nejednakosti uraspodjeli bogatstva smanjuje mo-tivaciju ili iskušenje za kraðom, baškao što smanjuje i ljudsku zavist.Odgoj djece koji se oslanja na bla-gost, a ne na nasilnost, takoðer vo-di prema tome da �ivimo u svijetukojeg percipiramo kao mjestokooperacije, a ne instrumentalizi-rane mr�nje. No ni tada neæe bitimoguæe postiæi da svaki pojedinacprijeðe u utopijsko stanje KantoveSvete Volje za poštivanjem moral-nog imperativa. Ako zamislimo hi-potetsko društvo u kojem je kaznaposve ukinuta, zbog èega svi opas-ni ljudi ovise iskljuèivo o sponta-nom ostracizmu ostatka društva, onjihovu izra�avanju nesviðanja ilinaglim ispadima osvete, dakle akozamislimo svijet u kojem je pravnuregulaciju zamijenila poluprirodnaregulacija, opet nismo daleko dos-pjeli. Teško je, naime, zamisliti bi-lo koje društvo koje vrlo brzo nebi po�eljelo naæi neki zajednièkisankcioniran naèin nošenja s oni-ma koji izazivaju nevolje. Ali mo�-da je moguæe zamisliti i ostvaritisustav u kojemu ljudi promišljajusvoje reakcije, posebno s obziromna èinjenicu kako strah, odbojnostili bijes, usmjereni u pravilu premadrugim ljudima, ionako èine psi-hološke temelje ka�njavanja.

KajanjeÈini se da nas ovakvo razmišlja-

nje zapravo vodi prema usporedbikazne s kajanjem ili �aljenjem. Kaz-

na, posebno zatvorska, rijetko vodido pokajanja, ali nerijetko rezultirasamosa�aljenjem i još sistematièni-jim uvoðenjem ka�njenika u krimi-nalni sustav. Kajanje je, za razlikuod kazne, nešto što na sebi provodiiskljuèivo sam poèinitelj nedjela.Kajanje je vrsta kognitivnog i emo-cionalnog razumijevanja, a premdaje prolazak kroz emocije samosuo-èavanja nesumnjivo bolan, ipak setime stvara i dobrobit osobe koja jepoèinila nedjelo. Na kraju, kajanjese ne mo�e provoditi nasilno; onoje moguæe kroz mre�u suradnjerazlièitih socijalnih institucija, a nji-hovo postojanje takoðer vodi i sa-moj prevenciji zloèina.

Odabrala i prevela Nataša Govediæ

*Tekst je objavljen uPhilosophy Journal,

vol. 48, no. 186

28 IV/84, 4. srpnja 2,,2.

ZZaasslluu��eennoosstt kkaazznnee??Èini se da ne postoji generalna metoda koja biodreðivala što je to zaslu�ena kazna, a sasvimje izvjesno da kazne vrloèesto ne odgovaraju zloèinima. One isto takone osiguravaju onu svrhuzbog koje su i stvorene:pridr�avanje moralnihzakona

KKaajjaannjjee uummjjeessttoo kkaazznneeZakon èesto provodi, ali i sakralizira nasilje:pogledajte samo što sedogodilo Galileu ili Oscaru Wildeu

kazna ili

milost

Crte� odgajanika

Predrag Matvejeviæ

Prolazne i trajne sjene mora, nadijevalismo imena jednima i drugima. Prepozna-vali ih u godišnjim dobima.

Sjene su išle ispred njega i za njim.Pamtio ih je mornar. Pratile su ga na puèi-ni.

Stajao je na pramcu. Gledao svoj lik is-pred sebe. Pribli�io se vlastitoj sjeni. Abrod je plovio dalje i lomio je na pola.

***Sjena poèetka i sjena kraja, sastaju se i

opet rastaju. Ne pitajmo gdje im je zavi-èaj. Daljine su nedosti�ne – mladiæ je biomeðu njima, nehotice.

Nije znao gdje je stala prva a gdje pos-ljednja sjena. Dokle æe ga pratiti jedna idruga. Kad æe išèeznuti ova, pojaviti seona. Ostao je bez obiju.

Tonule su br�e od brodskog tereta. Uamforama su se privremeno zadr�ale, nadnu ili pri vrhu. A onda ih više nije moglobiti.

***U zaljevu tada nije bilo nièeg osim sje-

na. Tu je njihova luka i njihovo groblje.Umjesto kri�a zabodena su vesla. Jarbol jeraspelo.

Prisustvovali smo drugaèijoj slici zalas-ka, razlièitoj od one na koju smo naviknu-

ti. Prizor je trebao biti sveèan. Obmanulisu nas prividi.

Velika havarija dogodila se toga dana.Kormilo se išèašilo, vitlo napuklo. Sidrose odvezalo i ostalo u dubinama, gdje ne-ma sjena ne mo�e ih biti.

***Brðani su nosili golemo kamenje za

gradnju. Putovi uz more bili su strmi. Te-turali su. Nisu primjeæivali vlastitu sjenupremda je toga dana sjalo sunce. Zavela ihvrtoglavica.

Slijedili su jedan drugoga. Èinilo im seda znaju kamo idu. Jedan je zastao uza sti-jenu. Opazio je neki oblik i upitao se je lito on.

Pod kamenom ploèom sahranjene sutakve sjene. Doæi æe tragaèi, diæi æe ploèu.Tko zna što æe od njih uèiniti ako ih naðu.

***Puhnut æe opet vjetar iz zaleða. Nosit

æe lišæe, veæ suho. I ono je bez sjene. Nit-ko ne �eli gledati na tu stranu.

Zjenica oka sijevnula je u tom èasu. Sr-d�bo, što te poslušasmo! Zakletve su pri-nijeli drugi na našoj palubi.

Pustolove, sjena ti je još vjerna. Bli�a ti

je od svega što je tvoje. Ne tra�iš je a beznje ne mo�eš. S njom nisi sam u samoæi.

***Sjene stvari koje smo �eljeli i sjene koje

su nam ostale umjesto samih stvari. Raz-vedosmo se �aleæi jedno za drugim.

Sada se bolje sjeæamo sjena èudnih �i-votinja, odavno izumrlih. Zaostale su unašem strahu. Neka ostanu tamo gdje subile i kad nas više ne bude.

Sjene knjige koju su èitali samo èudaci.Saèuvao im se miris. One su još u njemu.I to su, štioèe, opomene predaka.

***Sjene naših potomaka nadolaze u kru-

govima, sprijeda i sa strane. Juèer su jošbile tko zna gdje, danas su veæ tu. Ni samene znaju zašto su se pomaknule.

Èiji su to tragovi uza zid, u bršljanu?Blizu je èesma, poka�i se, prijatelju. Sluti-mo svašta.

Male sjene sa strane, iz zaleða, postajusve veæe. Nailazi strah, dlanovi ih ne mo-gu odgurnuti, ramena su preslaba.

***Sjene sutona od kojih æe uskoro nastati

tama. Gdje su do sada bile, za kim su prista-jale, to nije saznao. Dosta mu je bilo utvara.

�urio je noæu pustinjom, pitao se ima-ju li snovi sjenu. Nije je bilo u pijesku. Vjerovao je u sjeme sjene. Ima li poroda ipotomstva, nije htio znati. Prati li nas dokraja. Zašto se prekida kad zaðu sunce imjesec.

***«Biti svoj vlastiti znak i jedino svoja

sjena», proèitao je na po�utjelom perga-

menu. Natpis je sam od sebe izblijedio ipostao gotovo neèitak.

Posrijedi su sjene obreda koje nisu što-vali ni poklonici ni otpadnici. Kaznit æe ihnetko. Bojte se.

Otkrio je drevnu listinu o izgonu svojeloze, apokrifnu. Nadao se da su mo�da unjoj ostale sjene onih koje je volio a nijeupoznao.

***Sjene otoka bile su istrajne, sezale su

do dna. Odupirale su se noæi. Pomorci supristizali, �edni, i vezali laðe za mole.

Sjene jarbola i jedara bile su im snahe inevjeste. Strahovali su da im se ne razvr-gnu zaruke i svadbe. A tako je bilo.

***Nastupa ponovo kazalište sjena, njego-

vi glumci i njihovi sljedbenici. Kraljevstvosjena, njegovi vladari i njihovi nasljednici.Kako su prvi glumili, a drugi vladali?

Na posljednjoj veèeri nije više bilo pri-jatelja ni na ovoj ni na onoj strani. Nisubili ni pozvani.

Zamijenile su ih njihove sjene.

***Sjene u nedjelju i u svete dane. Preberi-

te stare ormare, pretra�ite police. Negdjeje saèuvana još neka slika.

I ona je nekoæ imala sjenu.

*Nastavak «apokrifnog» eseja, objav-ljenog u Zarezu 6. lipnja 2002. Originalni

rukopis naðen je u boci koju su, uoèibrodoloma, mornari bacili u more tra�eæi

spas kraj egejskog otoka Naxosa, poznatog po mramoru.

Boris Beck

jevojka na jumbo plakatu stoji nastjenovitoj obali u kupaæem kosti-mu te i te firme uz natpis Bez sjenke

sumnje. Malo me to zbunilo: doista nigdjenema nièega što bi bacilo sjenu – more i ka-men pod blještavim suncem, milimetartkanine na djevojci. Sjenu mo�e baciti jedi-no ona. Buduæi da ga ne razumijem, oèitoje plakat upuæen �enama, a ja ga èitam kaomuškarac. Hmm, pa da se u�ivim.

Krovovi seoske straæareSjenu zbilja baca ona, to jest njezino ti-

jelo, i to na nju samu. Reklama hoæe reæida u badekostimima te i te firme neæeteosjeæati ni sjenu sumnje – u sebe. Plakatdakle pretpostavlja, a s njim i ja, da �enestalno osjeæaju sumnju u svoj izgled i do-jam što ga ostavljaju na druge. On je tu ida podsjeti na tu sumnju, ako bi tkogod

na nju zaboravio. A mo�da plakat i stavljatu sumnju u one koje ga gledaju, pa vassjena te djevojke proganja sve dok ne ode-

te u tu i tu firmu i ne upakirate se u njiho-vo odijelce?

Ako niste politièar koji pati što mu jevlada u sjeni, sjena smo obièno svjesni sa-mo kao djeca, kad pokušavamo pobjeæi odnjih, i za vrijeme ovih nesnosnih vruæina,kada ih �eljno tra�imo. Ja sam ih prvi putpostao svjestan na jesen 1991. dok samèekao jednog dr�avnog slu�benika u nje-govu uredu u ministarstvu neèega (zbogprivatne stvari: pijan mi je razbio auto, anije bio osiguran; razumjet æete moju ner-vozu). Jedino što se moglo u toj sobi gle-dati bila je slika na zidu, jedna od onihzbog kojih kolekcionari plaze po stanovi-ma bakica. Inaèe ništa naroèito: krovovineke seoske straæare, jedan kamen i drvo,sve prekriveno snijegom. Ništa što bihdvaput pogledao. Ali slu�benik nikako ni-je dolazio, pa sam zurio i zurio u tu sliku,kao da se iz nje mo�e štogod iscijediti.

Prvo sam uoèio sjenu kamena. Kadabih znao gdje je sjever, znao bih i kolikoje sati na slici. Samo je jedna strana deblaprekrivena snijegom; s druge se rastopio.S ju�ne? Pretpostavka se potvrðuje nakonprouèavanja krova: snijeg je doista s jednestrane otopljen, a s druge se dr�i. To zna-èi da sjena kamena (a i stabla, ustanoviosam u meðuvremenu) pokazuje toèno nasjever. Na slici je podne. Štoviše, sjena ka-mena dugaèka je toèno koliko je on visok.Da sjena u podne zatvara kut od 45 stup-

njeva moguæe je samo dvaput u godini: najesenski i proljetni solsticij. S obzirom nato da je prvi dan jeseni ipak prerano zasnijeg, izabirem prvi dan proljeæa: snijeg uo�ujku nije neobièna pojava, a to bi i ob-jasnilo njegovo otapanje. Slika je, dakle,naslikana jednog proljetnog dana, u dru-goj polovici o�ujka, u podne.

Sjena s oèimaZahvaljujuæi tom proraèunu osjeæao

sam se moæno poput Eratostena koji je,zatvoren u Aleksandrijskoj knji�nici, izjedne jedine sjene (i prièe da se na taj danu Asuanu sunce vidi u bunaru, to jest danema sjene) izraèunao opseg Zemlje, toè-no da ne mo�e biti toènije. Ili poput ma-tematièara i fizièara Jamesa Yorka o koje-mu njegov imenjak Gleick piše u svojemznanstvenom bestseleru: “U eri proturat-nih demonstracija, kad je vlada objavilazraènu fotografiju kako bi pokazala koli-ko je malo demonstranata raštrkanih okowashingtonskog spomenika sudjelovalona skupu, on je analizirao sjenu spomeni-ka i dokazao da je snimka zapravo naprav-ljena pola sata kasnije, kad se skup veæ ra-zilazio.” Tko zna, mo�da bih i ja stigao dotako spektakularnih spoznaja, ali moj jeslu�benik otvorio vrata i nisam se višemogao posvetiti straæari.

To svojstvo sjene da neumitno slijedisvog tvarnog blizanca mo�e biti korisnoza sunèane satove, ali nas uvijek podsjeæana blizinu smrti. Za Joba, kojemu je prekovjeða pala tamna sjena, koji se sprema naput bez povratka, u zemlju smrtne sjene,smrt i sjena zapravo znaèe isto: Èovjekkoga je �ena rodila kratka je vijeka i punnevolja. Ko cvijet je nikao i vene veæ, poputsjene bje�i ne zastajkujuæ. Ali sjene ne mo-raju uvijek ostati mrtve, mogu zadobiti i

vlastiti �ivot: Petar Pan svoju je sjenu iz-gubio i našla ju je tek Zvonèica, zakljuèa-nu u Wendynoj ladici; Lucky Luke bio jebr�i od svoje sjene – probušio ju je dokona još nije stigla niti dohvatiti revolver;dva su poznanika Corta Maltesea imalaosebujan odnos sa sjenama: vraè Šamaeluopæe je nije imao, a Tristama je èak sjenanapala; minijaturni zmaj Mušu pokušao jeimpresionirati Mulan predstavivši se svo-jom divovskom sjenom, a ta je sjena imalasvijetle oèi; Rushdie je za svojega sina èaksazidao èitav svijet samo od sjena, kojimje gospodario zlokobni Khatam-Šud.

Ti su junaci dakako namijenjeni djeci,ali i naše odrasle sjene preozbiljno shvaæa-mo: iako sjena sa zida u ministarstvu ne-èega više-manje toèno smješta sliku u vre-menu, ima u njoj nešto deiktièno. Ta jesjena izgubila, kako je napisao KrešimirBagiæ o analognom knji�evnom sluèaju,“svoju primarnu funkciju toènog vremen-skog lociranja dogaðaja” i postala tvoraczbilje slike, nju organizira i samo u njojnešto znaèi. Ta sjena koja govori danas jena slici podne, prvi dan proljeæa, mogla jebiti naslikana i neke jesenske veèeri: onane pripada svijetu, nego umjetnosti.

Sjena znanjaIzmeðu Einsteina, za kojeg je svjetlo

samo Bo�ja sjena, i Joba, koji poznajezemlju gdje je svjetlost slièna noæi najcr-njoj, zapravo nièega osim sjena i nemamo:sve što gledamo ili èitamo samo su sjene. No te su sjene svjetotvorne, mogu se odnas odvojiti, ostaviti nas same ili nas na-pasti. Èe�nja za stranicama punim takvihsjena za mene je jaèa od ostalih; a tu je na-ravno i sjena znanja, sumnja, bez koje nijeni Job razgovarao s onim što i sjenu smr-tnu na svjetlo izvodi.

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 29

Sjene moraApokrif II

OOkkvviirr ssuunnèèaannoogg ssaattaaIzmeðu Einsteina, za kojeg jesvjetlo samo Bo�ja sjena, i Joba,koji poznaje zemlju gdje je svjetlost slièna noæi najcrnjoj, zapravo nièega osim sjena i nemamo: sve što gledamo ili èitamo samo su sjene

Leila Topiæ

vogodišnja omiljena destinacijaart crowda svakako je Njemaèka,iz dva razloga. U Frankfurtu se

ove godine odr�ava 4. po redu Manifes-ta, a u Kasselu je 11. Documenta, koja seodr�ava svakih pet godina. OvogodišnjaDocumenta razlikuje se od prethodnihpo tome što je umjetnièki ravnatelj Do-kumente prvi put neeuropljanin, OkwuiEnwezor, roðen u Nigeriji sa stalnomadresom u New Yorku, te po posebnos-ti teme. Naime, tema ovogodišnje Do-cumente je globalizacija sa svim njezi-nim implikacijama, a ono što Enwezoraèini odliènim ravnateljem te blockbustermanifestacije jest drukèiji pristup pro-mišljanju suvremene umjetnosti. Njegovje cilj istra�iti kako umjetnici, intelek-tualci, aktivisti, kritièari i teoretièari in-terveniraju u svijet umjetnosti, kulture,ali i politike. Taj ambiciozni cilj naglaša-va i izjava u svibanjskom broju Artforu-ma, u kojoj Enwezor naglašava kakoDocumenta 11 predstavlja, za razliku odostalih izlo�bi suvremene umjetnosti,metodološku avanturu. To potkrepljujei novinu koju je Enwezor uveo uz po-moæ kustoskog tima (Carlos Basualdo,Susanne Ghez, Sarat Maharaj, Ute MataBauer, Octavio Zaya i Mark Nash), a toje struktura tzv. platformi. Naime, iz-lo�ba koja je slu�beno otvorena 8. lipnjasamo je jedna od pet platformi koje èinestrukturu Documente 11.

Platforma 1 pod nazivom DemocracyUnrealized poèela je još prošlog o�ujkau Beèu i Berlinu, s namjerom da odgovo-ri na pitanja što je demokracija obeæala,a nije ispunila, te je li demokracija uto-pijski projekt, odnosno work in progress.

Experiments with Truth: TransitionalJustice and the Procese of Truth and Re-conciliation naziv je Platforme 2 odr�a-ne u New Delhiju u svibnju prošle godi-ne, koja je propitivala mehanizme i kon-cepte pravde u zemljama koje prolazekroz tranzicijske procese. Platforma 3,odr�ana u St. Luciji, postavila je pitanjeo konceptu kreolizacije, te mo�e li se onprimijeniti kako bi opisao sve hibridneidentitete nastale miješanjem kultura.Novo poimanje �ivota zajednice i stra-tegije pre�ivljavanja u gradovima koji setransformiraju velikom brzinom tema jePlatforme 4 pod nazivom Under Siege:Four African Cities; Freetown, Johannes-burg, Kinshasa, Lagos. Na platformama,koje su zamišljene kao interdisciplinarniuvod u Platformu 5, sudjelovale su inte-lektualne zvijezde poput Tonija Negri-ja, Wolea Soyinke, Mahmooda Mamda-mija, Homija Bhabhae, Slavoja �i�eka,Stuarta Halla, Borisa Budena ili ErnestaLaclua. Namjera platformi bila je odgo-voriti na va�no pitanje tko posjedujekulturu u vrijeme nacionalnih i etnièkihpreviranja i razdobljima ekonomske ne-sigurnosti.

Umjetnièki kolektivi i anga�irani radoviAmbicioznost projekta Dokumente

11 u namjeri da ponudi odgovore nakljuèna pitanja današnjice, istièe i pri-

sutnost mnogih umjetnièkih kolektivai anga�iranih radova. Primjerice, jedanod zapa�enijih radova svakako je filmNunavut (Naša zemlja) umjetnièkeskupine Igloolik Isuma Productions.Cilj te zajednice Inuita smještenih nasjeveru Kanade jest saèuvati autentiènutradiciju pred nadolazeæom globalizaci-jom koja radikalno mijenja njihov naèin�ivota.

Prosinaèke veèeri 1996. godine ri-barska brodica koja je prevozila pakis-tanske i indijske izbjeglice potopljenaje izmeðu Malte i Sicilije, pretvorivši tajdio Mediteranskog mora u zajednièkugrobnicu za 283 izbjeglice. Incident zakoji nitko nije preuzeo odgovornostpostao je tema istra�ivaèkog projekta AJourney Trough a Solid Sea talijanskogumjetnièkoga kolektiva Multiplicity,koji se sastoji od arhitekata geografa,umjetnika, sociologa i ekonomista, kojiuèitavaju europske teritorijalne i poli-tièke identitete kroz svoje projekte,tvoreæi tako shemu novog razumijeva-nja europskih gradova. Black Audio Fi-lm Collective, kolektiv osnovan osam-

desetih godina u Velikoj Britaniji kaoreakcija na vladajuæi institucionalni ra-sizam, koristi iskustva filmske avangar-de tvoreæi tako novi �anr. Film prika-zan na Documenti, Handsworth Songskombinira arhivske materijale, videozapise pobune u Handsworthu, ironij-ski korištene medijske komentare, pos-tavljajuæi kljuèno pitanje tko je privile-giran u Velikoj Britaniji?

Veliku pozornost medija privukla jeAtlas Group, skupina koja gostuje i naovogodišnjem Eurokazu. Walid Ra’adaosnovao je imaginarnu zakladu za istra-�ivanje i dokumentiranje recentne po-vijesti Libanona. Ra’ad prezentira AtlasGroup prvenstveno kroz predavanjakoja ukljuèuju filmove, fotografije, vi-deo zapise i brojne dokumente iz arhi-va zaklade. Ti arhivi sastoje se od veo-

ma razlièitih materijala; bilje�nica liba-nonskog povjesnièara Fadla Fakhouri-ja, video zapise bivšeg taoca SouheilaBachara, �rtve napada auto-bombe Za-naiba Hilwea te mnoštva anonimnihdokumenata, od kojih je veæina prika-zana na izlo�bi. Cilj je proširiti tu fik-cionalnu arhivu (posjetitelj je u nemo-guænosti razluèiti fikciju od stvarnihfakata, jer se meðusobno pro�imaju)koja bi dekonstruirala, la�nu objektiv-nost povijesnog diskursa i mit o auto-nomiji umjetnosti.

Male samostalne izlo�beOsim radova grupa i pojedinaca koje

više ili manje korespondiraju s temamaplatformi Enwezorova je ideja bila prika-zati svojevrsne samostalne izlo�be malogformata. Tako je prezentiran i rad IvanaKo�ariæa Atelier Ko�ariæ, nastao kroz dija-log sa kritièarima Evelinom Turkoviæ, Ivi-com �upanom te Antunom Maraèiæem.Ko�ariæ je cjelokupan atelje (ukljuèujuæi ipjev ptica iz vrta) iz Meduliæeve ulice uZagrebu preselio u izlo�beni prostor biv-še pivnice, inaèe posebno preureðen zapotrebe ovogodišnje Documente. Prostorkoji simulira atelje otkriva prirodu umjet-nika koji se poigrava objektima koristeæisvaki povod za novo eksperimentiranjeformom. Nije nikakvo èudo da su se tije-kom tri dana novinarskog otvorenja stva-rali redovi ispred ulaza, jer je svaki posje-titelj �elio uæi u “atelje”, razgovarati s um-jetnikom, osjetiti tu posebnu atmosferukojoj su svakako pridonijeli i boce doma-æeg vina i rakije, te sam Ko�ariæ koji je od-govarao na pitanja posjetitelja istovreme-no stvarajuæi forme od aluminijske folijetijeskom za mast.

Dieter Roth njemaèki je umjetnik èijije rad usporeðivan s Ko�ariæevim zbognaizgled sliènog koncepta, no Roth jeprezentirao samo jedan trenutak svogopusa zaustavljenog u vremenu kroz radpod nazivom Large Table Ruin. Svojevr-snu retrospektivu svojeg petogodišnjegprojekta, pod nazivom Fish Story prika-zao je i amerièki umjetnik Allan Sekulaprateæi �ivot luèkog proletarijata diljemsvijeta kroz 105 gotografija, 26 ploèa stekstovima te dva video rada koji prikazu-je uvjete �ivota u lukama velagradova.

Središnji izlagaèki prostor Documenteje Muzej Fridericianum, inaèe najstarijiizlagaèki prostor u Europi. Upravo u tor-nju Fridericianuma smješteni su radoviSanje Ivekoviæ. Ona je prezentirala starijivideo rad Personal Cuts, te rad Searchingfor My Mothers Number posebno osmiš-ljen za Documentu. Rijeè je o multimedij-skom projektu (www.biondanera.net), ukojem umjetnica uz pomoæ timova izKassela i Zagreba te kroz interakciju sposjetiteljima tra�i identifikacijski brojkoji je njena majka, Nera Šafariæ, nosila uAuschwitzu nakon što je uhiæena zbogantifašistièke djelatnosti.

Ponovno promišljanje povijesti U tornju, do kojeg vodi hodnik u ko-

jem su izlo�ene tri Nerine pjesme, smješ-tena su tri monitora. Na središnjem mo-nitoru se izmjenjuju fotografije NereŠafariæ snimljene neposredno nakon rata sfotografijama osloboðenih logoraša, doku dnu natpis upozorava da se tra�i i fil-mski materijal, odnosno snimka NereŠafariæ koja dr�i govor u trenutku kada jeCrvena armija oslobodila Auschwitz. Namanjim video monitorima prezentirani supotresni ulomci Nerina dnevnika koje èi-ta umjetnica, kao i dokumentacija kojomse Nera pokušava izboriti za zaslu�enuboraèku mirovinu.

Rad kroz osobnu tragediju postavljapitanja o predrasudama vezanim za naše«znanje» o holokaustu i brisanju kolektiv-nog pamæenja nacija, te je izazvao velikiinteres. Uz video monitore, u prostorukoji je zamišljen kao istra�ivaèki ured,smjestio se i svojevrsni arhiv koji æe bitipopunjen rezultatima istra�ivanja.

U Documenta-Halleu predstavljen jemultimedijalni projekt hrvatske umjetni-ce Andreje Kulunèiæ Distributivna pravda(www.distributive-justice.com), umjetni-ce koja u svojoj umjetnièkoj praksi èestokoristi Internet. U ovom projektu zajed-no s timom struènjaka umjetnica temati-zira raspodjelu dobara u društvu. Gledate-lji su pozvani da se ukljuèe u interaktivnuigru te saznaju svoj društveni profil, kao ioblik društvenog ureðenja kojem u bu-duænosti �ele pripadati.

Posebno je zanimljiv izbor filmskih ivideo radova prezentiranih na Documen-ti. Tako valja istaknuti sjajan rad Eije-Lii-se Ahtile House, (koja trenutaèno ima ret-rospektivu u londonskoj Tate Modern),

30 IV/84, 4. srpnja 2,,2.

GGoossppooddaarrii kkuullttuurreeIntencija veæine umjetnièkih radova jest iznala�enje spoznajakoja �ele uæi u ravnopravan dijalogpri formiranju «novog svjetskogporetka» 21. stoljeæa

Documenta 11, Platforma 5, od 8. lipnja do15. rujna 2002., Kassel, Njemaèka; Manifesta 4, Europsko bijenale suvremeneumjetnosti, 25. svibnja do 25. kolovoza2002., Frankfurt na Majni, Njemaèka

Gotovo svi radovi 116umjetnika, koliko ih jeprezentirano na Documenti, produkcijskisu i prezentacijski besprijekorno izvedeni,tako da odlazak na Manifestu u Frankfurtudjeluje poput hladnogtuša

Okwui Enwezor, Ivan Ko�ariæ, Carlos Basualdo u atelieru Ko�ariæ

Igloolik Isuma Productions, Our Land, 1995.

Andreja Kulunèiæ, Artist from..., 2002.

Sanja Ivekoviæ, Searching for my Mother, multimedijalni projekt 2002.

Igor Markoviæko bismo tra�ili kljuènu rijeè koja biopisala opus Marijana Molnara, tadabi to svakako bila dihotomija. Pre-

ciznije reèeno, to je istra�ivanje dihotomi-ja, odnosno graðenje na istra�ivanju pros-tora izmeðu naizgled antonimnih terminapoput privatnog/javnog, sna/jave, �ivo-ta/smrti, sjeæanja/zaborava...

Izlo�ba ...(drugi) neka govori sastoji seod tri dijela, prateæi sam prostor galerijeKaras. Na ulazu je postavljena instalacijaOsam sretnih znakova buduænosti – me-talne police s dvije ploèe fotografija licaiz serije Svjedoci, popraæene s osam goto-vo piktogramskih znakova i fotografijomsmetlišta s krupnim planom predmetakoji je poslu�io kao simbol. Na polukatunalaze se spomenuti Svjedoci: gotovostotinu lica izvuèenih i uveæanih iz skup-nih fotografija vjenèanja i sprovoda. Nazavršetku ovog «putovanja», u zamraèe-nom prostoru (suprotno osvijetljenomulazu) postavljena su tri video zapisa raz-govora s Romima iz njegove rodne Reke,okru�ene plišanim djeèjim igraèkama.Usprkos èinjenici da sva tri segmenta iz-lo�be legitimno funkcioniraju i kao indi-vidualni radovi kao cjelina dobivaju naumjetnièkom, ali i osobnom planu.

Korespondiranje dvoznaènosti i dvos-trukosti privatnoga i javnoga, opæega ipartikularnoga, skrivanja i razotkrivanja(poput onoga kojime se konkretnije baviradom TM-Ambijent iz 1997), u ovoj jeizlo�bi pomaknuto prema pitanju ovdje itamo, prema nekad i danas, prema Stran-cu i prijatelju, prema Drugome i nama.Svjedoci kljuènih javnih dogaðanja –vjenèanja i pogreba – dakle na izvjestannaèin �ivota i Smrti, izvuèeni su iz ma-sovne anonimnosti, pretvoreni od scen-skih elemenata u samostalne subjekte, anasumiènim slijedom asocijacija poveza-ni s baèenim predmetima za svakodnevnuupotrebu podsjeæaju na prolaznost, zabo-ravljenost i zametnutost stvari, ideja iosoba, ali istovremeno i na moguænostnjihova re/kreiranja, o�ivljavanja i upot-rebljivosti. Na velikom platou, jedni krajdrugih i jedni s drugima, iako razlièitihzanimanja, društvenog statusa i porijekla,oni predstavljaju društvo u cjelini, druš-tvo u kojemu je komunikacija nerijetkoreducirana na formalne geste i ponavlja-nje rituala, u kojemu postoji jaka diskre-pancija izmeðu onoga privatnoga i onogajavnoga, izmeðu osjeæaja i iskaza, ali is-tovremeno i globalno informacijskodruštvo u kojemu više gotovo da nemamjesta za odmak, za bijeg, za samoæu, zaosobno.

Senzibilnost umre�enog svijetaUpravo u jednom od video radova iz

treæeg «dijela» izlo�be (Braæa blizanci), ukojima reèki Romi govore o svojem viðe-nju dogaðaja 11. rujna, dolazi do kulmi-nacije. Uvodno se predstavljajuæi, opisu-juæi svoju obitelj, kao i naglašavajuæi kojisu to ljudi koje poznaju u svojemu sva-kodnevnom okolišu te potom komenti-

rajuæi slike koje su vidjeli na televiziji, ot-varaju i stvaraju zatvoreni, fluktuirajuæikrug povezanosti iznad banalnosti gens

una summus. Ma koliko �ivjeli u svojimmikrosvjetovima, ne mo�emo biti izuzetiod dogaðaja veæe cjeline; efekt leptira uisprepletenom i slo�enom, iako iznimnodiverzificiranom svijetu svakako postoji– silnice simpatija i empatija, struje doga-ðanja ne ostavljaju nikoga izuzetim, ali niravnodušnim.

Radio, televizija i kompjuteri su «psi-hotehnologije», kako ih naziva de Ker-ckh, tehnološke ekstenzije našeg umakoje imaju globalno znaèenje. Psihološ-ki, društva Zapada još nisu dovoljno raz-vijena da integriraju ta tehnološka dos-

tignuæa u svakodnevni �ivot. Naš odgo-vor na globalni društveni i politièki oko-liš još se informira kroz nepotrebne ipotpuno neadekvatne renesansne kon-cepte ljudskog iskustva. Umjesto togapotrebna nam je nova prostorna senzi-bilnost da bi mogli ravnopravno sudjelo-vati i iskusiti punoæu satelitsko i kom-pjutorski umre�enog svijeta. U tomsmislu uloga takozvane komunikacijskeumjetnosti je u artikuliranju naèina nakoji komunikacijske tehnologije utjeèuna naše psihološko poimanje svijeta – fi-zièkog, i društvenog.

Iako Molnarov rad s ovog stajalištamo�e biti proglašen regresivnim, onipak sadr�i kljuène elemente «komuni-kacijske umjetnosti». Meðutim, u skladus društvenom realnošæu, on ne koristisredstva visoke tehnologije, veæ nasupozorava, vraæa na stanje gutenbergovegalaksije (fotografije), da bi podcrtaoupravo problem nemoguænosti komuni-ciranja pojedinca sa svijetom. Njegovapercepcija svakidašnjice nije tek pukipost-moderni model po principu anythi-ng goes – to je suvisla i estetski argumen-tirana umjetnièka vizija stvarnog �ivota.U tom smislu on se ne povodi za uobièa-jenim odstupanjem i uljepšavanjemstvarnosti, re/kreiranjem iste u cilju«umjetnièkog probitka», veæ prikazujestvarnost kako je on vidi.

Poziv na komunikacijuMoglo bi se pred kraj njegovu izlo�bu

analizirati i na još jedan naèin. Naime,kao kritiku umjetnika (koja ide u pravcuone kanadsko-austrijskog umjetnika Ro-berta Adriana) ukorporiranih u sistem, stendencijom stvaranja simulacija proiz-voda, a ne projekata koji bi naglašavaliprocese i interakcije meðu dje-lom/umjetnikom, ali i galerijom/posje-

titeljima. Odnosno, njegov postav nemo�e se promatrati kao forma èiste um-jetnosti, kao izdvojeni dio stvarnosti, ko-ji uzima stvarnost tek kao motiv, a ne kaopovod za stvaranje. Dakle, ne simulacijastvarnosti, veæ umjetnièki pre/oblikova-na stvarnost sama. I zbog te èinjenicenjegovo djelo zahtijeva od promatraèa,odnosno nameæe mu makar blagi empa-tijski proces (ako veæ ne i ozbiljnije pro-mišljanje) s pojedincima èije prièe su is-prièane kroz isjeèke.

Molnarova izlo�ba jednostavno tjerana komunikaciju, na ponovno stjecanjevještina komuniciranja s drugim poje-dincima. Vještina koje su sve samo nesveprisutne u postindustrijskom druš-tvu, društvu infonomike, megakorpora-cija, virtualnih svjetova, koje na poje-dinca gleda iskljuèivo kao na još jedanoblik robe.

Istra�ivanje dihotomijaMolnarova izlo�ba jednostavnotjera na komunikaciju, na ponovno stjecanje vještina komuniciranja s drugim pojedincima

Marijan Molnar, ...(drugi) neka govori, Galerija Karas, od 13. do 27. lipnja 2002.,Zagreb

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 31

U skladu s društvenomrealnošæu, Molnar ne koristi sredstva visoketehnologije, veæ nas upozorava, vraæa na stanje gutenbergove galaksije upravo da bipodcrtao problem nemoguænosti komuniciranja pojedincasa svijetom

kao i radove Mone Hatoum, Shirin Nes-hat, Stevea McQueena, Isaaca Juliena, Jo-nasa Mekasa, prostorne instalacije AnetteMessager, Mone Hatoum, Marka Man-dersa, Chohreh Feyzdjou.

Slobodno tr�išteGotovo svi radovi 116 umjetnika, ko-

liko ih je prezentirano na Documenti,produkcijski su i prezentacijski besprije-korno izvedeni (osim radova u javnomprostoru Parka Aue), tako da je odlazakna Manifestu 4 u Frankfurtu, udaljenomdva sata vo�nje od Kassela, djelovao po-put hladnog tuša. Naime, u strogom sre-dištu grada ne postoji èak ni obavijest dase ovdje odr�ava Europski bijenale suv-remene umjetnosti. Tek ulaskom u pje-šaèku zonu otkriva se jedno od èetirimjesta odr�avanja, Frankfurtski domumjetnika, od kojeg se kreæe do SchirnKunsthalle, pa preko rijeke Maine doFrankensteiner Hofa i galerije Portikus.Kustosice ovogodišnje Manifeste (IaraBoubnova, Nuria Enguita Mayo i Step-hanie Moisdon Trembly) okupile su ra-dove više od 70 europskih umjetnika teih razvrstale u izlo�bene i javne prostorei time je njihov kustoski posao, kako seèini, bio završen.

Ipak, èini se da je središnja tema Mani-feste, sudeæi prema zanimanju umjetnika,slobodno tr�ište u globalizacijskom pro-cesu. To dokazuju i radovi AndrejeKulunèiæ i Igora Grubiæa. Andreja je ujavnim prostorima s pomoæu oglasnih pa-noa prezentirala rad Artist from…u kojemje problematizirala socijalnu ulogu umjet-nika u društvu, kao i njegovu poziciju natr�ištu rada. Grubiæ je prezentirao set«suvenira» s Manifeste (šalice, razgledni-ce, dnevnike) pod nazivom Be a Friend,Buy and Send, naglašavajuæi da umjetniè-ki rad mo�e postati robom koja ima svojurazmjensku, tr�išnu vrijednost, a samimtim i dvostruku egzistenciju.

Izokretanje pojmova ponude i potra�-nje tema je video rada Luchezara Boyad-jieva I Want You for M4, u kojem nudisudjelovanje na Manifesti stanovnicimaFrankfurta, plaæajuæi im za tu uslugu 100eura. Princip slobodnog tr�išta lukrativ-no je primijenio i švicarski umjetnikChristoph Buechel, koji je na aukciji pro-dao svoju pozivnicu za Manifestu ameriè-koj umjetnici Sal Randolph za 15.000 do-lara.

Zanimljivo je da i na Manifesti sudjelu-je veliki broj umjetnièkih kolektiva, meðukojima treba istaknuti 010010111010-1101.org s projektom Vopos, koji istra�u-je ogranièenja individualnih subjekata uumre�enome društvu, skupinu Apsolut-no s projektom The Absolute Sale kojiproblematizira pitanja integracije zemaljaIstoène Europe u Europsku uniju, zatimRADEK Community, DeconstructionInstitute te ROR (Revolution on Reque-st) koji tematiziraju problem prezentacijesuvremene umjetnosti koji postaje goruæiproblem, posebno kad je rijeè o prezenta-ciji radova na ovogodišnjoj Manifesti.Konkretno, autorica teksta, gonjena lo-kalpatriotizmom, ali i znati�eljom, prove-la je više od pola dana tra�eæi u svakomod izlo�benih prostora rad Igora Grubiæakoji je, doslovce, skriven na pultu izmeðukataloga Manifeste i ostalih brošura.

Neminovno je napraviti usporedbuManifeste i Documente. Usprkos velikimrazlikama, prvenstveno kada je rijeè o na-èinu na koji je shvaæen kustoski zadatak,postoji poveznica. Ono što povezuje ra-dove prikazane na ovogodišnjoj Docu-menti i Manifesti jest da se posljediceprocesa globalizacije (sa svim što se podtim pojmom podrazumijeva) mogu naj-preciznije razumjeti kroz umjetnièka dje-la i prakse kako umjetnika tako i umjet-nièkih kolektiva. Osim toga, intencija ve-æine umjetnièkih radova jest iznala�enjeodreðenih spoznaja koja �ele uæi u rav-nopravan dijalog pri formiranju «novogsvjetskog poretka» 21. stoljeæa, ali ne sa-mo kao estetski dodana vrijednost, veækao razlièit, ali jednakovrijedan naèinspoznavanja svijeta.

Iva R. Jankoviæ

Kako je nastao web èasopisSubsol?

– Subsol je posljedica brojnihneslaganja i razoèaranja intelek-tualnim diskursom koji je postaosterilan i akademièki, umjetnoš-æu dirigiranom institucijama,kustosima i teoretskim okvirima.No jedna od motivacija mog is-tra�ivanja jest i povezivanjesrodnih pojava aktualnih u neko-liko posljednjih godina. Nakonbrojnih putovanja na kojima samsusrela mnoge ljude i doznala štorade i kako �ive, pomislila samkako bi bilo zanimljivo omogu-æiti im da se susretnu. To je biopravi razlog, pokušaj zbrajanjana jednom mjestu svega što samskupila na mjestima koja samproputovala, kako bi se svi ti lju-di mogli sresti u virtualnomprostoru. Ideja da se nakon Sub-sola organizira konferencijaASU2 i drugi skupovi bila je vo-ðena istom �eljom da se svi ti lju-di uistinu susretnu, ne samo uvirtualnom nego i u fizièkomprostoru.

Zašto je više tekstova u èaso-pisu posveæeno dosad relativnoslabo poznatim ili gotovo nepoz-natim grupama i umjetnicima

koji djeluju na prostoru IstoèneEurope?

– Ne bih rekla da je Subsol upotpunosti posveæen IstoènojEuropi. Ako izbrojite tekstove,mo�da je rijeè o polovini, ilimo�da nešto malo više… Pret-postavljam da za to postoje dvarazloga. Jedan je osobni izbor,mjesta na koja sam odabirala pu-tovati, a koja su na neki su naèinpovezana i s mojim rumunjskimpodrijetlom. �eljela sam vidjeti ineka nova mjesta i ostajala samondje gdje sam se ugodno osje-æala. Prvi je dio èasopisa, dakle,povezan s osobnom motivaci-jom, ali i s èinjenicom da veæpostoji puno tekstova i knjiga,bilo da je rijeè o taktièkim medi-jima ili o medijskim centrima, ukojima je pozornost posveæenaZapadnoj Europi.

Putovanja su predstavljala ne-ku vrstu arheologije, iskopavanjai otkrivanja zaboravljenih stvari,jer svjetla reflektora nisu tamo,nego najèešæe u Americi, Nizo-zemskoj ili Njemaèkoj gdje senalaze najzanimljiviji medijskicentri i o kojima je veæ napisanopuno tekstova. �eljela sam nap-raviti neku ravnote�u u situacijikoja je neuravnote�ena.

Tradicija avangardeKnjiga Sumrak idola, zapoèe-

ta prije višegodišnjeg boravka uIstoènoj Europi, na poèetku sad-r�i osvrt na neke oblike umjet-nièkog djelovanja koji su se po-javili u vrijeme povijesnih avan-gardi. Što Vas je potaknulo na toda oni poslu�e kao podloga zateoretsku analizu recentnih obli-ka alternativnih prostora i um-jetnosti aktivistièkog predznaka?

– Kad sam poèela raditi naknjizi, koja je u poèetku zamiš-ljena kao moja disertacija na Du-ke Universityju prije nego samotišla, a koju su odbili jer susmatrali da nije u prihvatljivomobliku, primijetila sam da seavangarda nastavlja u mnogimzemljama u kojima je postojalatakva tradicija. To se dogodilo i uAmerici, gdje se danas avangardapreselila na Internet.

Ideja avangarde po svojoj jeprirodi militaristièka, na što upu-æuje samo znaèenje rijeèi. Rijeèje o grupama koje pišu manifestei kroz njih se definiraju, stvarajuneku vrstu malih nacija. Iako supredstavnici dade, nadrealisti ili

situacionisti �eljeli kritizirati dr-�avu i birokraciju, na kraju suprisvojili puno stvari koje su pri-padale dr�avi i reproducirali su

istu vrstu logike. U tom mi jekontekstu zanimljiv primjerNSK jer evocira trenutak smrtiavangarde. Cijeli projekt avan-garde u njihovu radu izgleda zas-tarjelo i ne razlikuje se od pro-jekta dr�avne birokracije. U Is-toènoj Europi, osobito nakonosamdesetih godina, postoje tak-vi projekti, koji ne djeluju tolikou medijima kao grupe u Americi,primjerice RTMark ili Ricardo

Dominguez, koji su ovisni o me-dijskoj pa�nji i u�ivaju medijskupopularnost.

Istoènoeuropske grupe izbje-gavaju medijsku popularnost iljudi ne znaju ništa o njima. To jena neki naèin i bio razlog da senapravi Subsol. Dolazilo je i dodvojbi, kako uopæe predstavitigrupe koje �ele djelovati nevidlji-vo. Ali ako o njima nitko ništa nezna, kako mo�e znati nešto o nji-hovoj alternativnoj tradiciji?

Mislim da je knjiga, kao i webèasopis Subsol, neka vrsta kon-tradiktornog projekta jer poku-šava uhvatiti nešto što ne �eli bi-ti uhvaæeno, nešto što �eli ostatina stupnju, mo�da ne bih reklaskrovitosti, ali u svakom sluèajuizvan medijske pozornosti.

Što mislite o interpretacijamakraja avangarde kakve su osam-desetih godina proklamirali pov-jesnièari umjetnosti i likovnikritièari Arthur Danto i AchilleBonito Oliva, o kojima govoriteu prvim poglavljima knjigeSumrak idola?

– U diskusijama osamdesetihgodina kritièari su tvrdili kako jeavangarda mrtva, ali obièno izvanjskih razloga, jer je uhvaæena uzamku umjetnièkog tr�išta. Savangardom kao kulturološkimfenomenom to je uvijek problemjer na kraju uvijek biva uklopljenau sustav kulturalne industrije ipristaje na kompromise. Ono štoje takva vrsta kritike propustila jeinterna dinamika, tj. nije samo ri-jeè o tome da je avangarda uhva-æena u zamku tr�išta jer je u dobakada se to dogodilo veæ u povijes-nom smislu bila mrtva. Procesnjezina samouništenja ponavljalogiku totalitarne dr�ave, no to jedrukèija teorija od smrti avangar-de, prema kojoj ona ne umirezbog toga što je uhvaæena izvana,nego po svojoj vlastitoj logici.

Posljednja manifestacija avangarde

Ideja smrti avangarde je ob-jektivna èinjenica. Ako pogleda-te povijesno, ona je dosegla svo-ju granicu i ne mo�e iæi dalje, nos druge strane puno je onih kojidjeluju izvan povijesti i ponavlja-ju geste avangarde. Ako ka�emoda je avangarda mrtva, to ujednopredstavlja i neku vrstu moguæ-nosti da se transformira, što isto-dobno mo�e znaèiti da je još �ivakao naèin djelovanja. Ovo je pa-radoksalna izjava, ali najviše od-govara istini: kao moguænostdjelovanja avangarda je mrtva, aliu stvari ona nastavlja �ivjeti da-lje. Tu se radi o dvije razlièitestvari – ako avangarda nastavlja�ivjeti, rijeè je o nekoj vrsti za-boravljanja vlastite povijesti.

Kao razlog popularnog velièa-nja izumiranja avangarde i bana-lizirane euforije o moguænostimanjezina nastavka nalazite ideali-ziranje slike njezine povijesti.Zašto kao posljednju povijesnumanifestaciju avangarde istièeteslovensku grupu Neue Slovenis-che Kunst?

– Projekt NSK specifièan jepo tome što je prepoznao �eljuda se bude avangardan kao vul-garnu. Ako pogledate strategijeavangarde kroz povijest u poku-šaju identificiranja �elje s projek-tom, to mo�e zapravo biti ru�no.NSK nije predstavljala ispunje-nje nego samo raspadanje avan-garde, razotkrivajuæi njezinu lo-giku koja je slièna logici totalita-rizma, njezinu neprikrivenu op-scenu �elju za identifikacijom snjezinom «herojskom» prošloš-æu i neispunjenim obeæanjima.Kad ka�emo ipak da avangardanastavlja postojati u nekim zem-ljama, to znaèi da se ta �elja neprepoznaje kao opscena.

To je gledanje stvari u vrlo ši-rokom potezu, ali iz mog iskus-tva o onom što se dogaða svakogdana u razlièitim zemljama, mo�ese primijetiti da avangarda nas-tavlja postojati kao projekt. Mis-lim da je to nešto što postoji, nebih rekla u historijskoj dimenziji,kao moguænost da se nešto nas-tavi, nego na èinjeniènoj razini,kao nešto što se dogaða.

U Subsolu ste u jednom pog-lavlju okupili tekstove koji do-kumentiraju �elju za samoorga-niziranjem prostora, kulture imedija i stvaranjem novih obli-ka produkcije u suvremenomkontekstu koji rezultira slablje-njem institucionalne kontrole.Što mislite o funkciji alternativ-nih prostora kao što su V2 u Ni-zozemskoj, WRO centar iz Polj-ske, Metelkova u Ljubljani, Bu-rizone u Slovaèkoj ili Mama iAttack u Zagrebu?

– S jedne strane svi ti projektikoji se predstavljaju kao auto-nomne kulture, èak i kao neovis-ni mediji, proklamiraju svojprostor kao razlièitost u odnosuna mainstream prostor. Pozicio-niraju se u opoziciji, kao kritikamainstream medija. Meni to iz-gleda kao neka vrsta dijalektièkepozicije kritiziranja neèeg što nakraju završava u istoj gesti.

Snaga negacijePuno toga što se dogaða u au-

tonomnoj kulturi temelji se naneèemu što negira, jer trebajuneki izvanjski objekt, trebajuneprijatelja kojeg �ele uništiti.Kulture u opoziciji, što je boljarijeè nego autonomne kulture,definiraju svoj identitet premaonome protiv èega su. Imaju

plan jer znaju tko je onaj Drugi išto �ele negirati. U tome ima vr-lo malo eksperimentalnog, jer odpoèetka barataju s terminimaonoga što �ele biti.

Što mislite o èestom poveziva-nju temeljnih ideja autonomnihprostora koji izmièu kontroli in-stitucija s mjestima utopije?

– Utopija…. Ne volim tu ri-jeè. Zbog nekoliko razloga. Knji-ga Tomasa Moora o utopiji jenoæna mora, ali sam termin oz-naèava mjesto koje nema mjesto,što kao metafora mo�e biti za-nimljivo. Ako razmišljate o tomešto bi utopija znaèila u politièkojtradiciji, to znaèi da radite neštoza buduænost, da imate na umukako bi buduænost trebala izgle-dati. Naèin na koji su utopijskeideje funkcionirale jest da ljudinisu usmjereni na ono što �eleraditi sada, nego na ono što bitrebali raditi u buduænosti. Utom smislu utopija predstavljatermin koji zaslu�uje da budeodbaèen. Jedini smisao u kojemmi se sviða je onakav kakvim gashvaæa primjerice Krystof Wo-dizcko, poljski umjetnik koji �iviu New Yorku više od 15 godina,koji radi velike projekcije nazgradama s beskuænicima i emig-rantima, ljudima koji nemajupravo glasa. Srela sam ga u Špa-njolskoj u vrijeme antiglobalis-tièkog skupa, gdje smo suraðiva-li na jednoj radionici i razgovara-li o ideji utopije. Za njega utopijaznaèi ne-mjesto, ali ne u smislukoji se nu�no mora vezati uzemigrante ili imigrante, nego usmislu odbijanja prostora, što jekarakteristièno za sve one kojinemaju osjeæaj da pripadaju ne-kom mjestu. Oni se nalaze namjestu utopije, jer odbijaju pros-tor, odbijaju svoj stari identitet,svoju poziciju u društvu. Onošto utopija znaèi za njih je bez-mjesnost, što znaèi da se ne �elepoistovjetiti s nièim fiksnim, sveuzimaju pod znak pitanja, ideo-logiju mjesta gdje �ive, uvijek suu pokretu, nemaju fiksnu pozici-ju. Smisao utopije je odbijanjeteritorija, odbijanje ideologije,jer ideologija je uvijek znak teri-torija, odreðivanja granica, odva-janja izvanjskog od unutarnjeg.

Taktièki medijiAktivistièke metode skupina i

pojedinih umjetnika koji suokupljeni u Subsolu povezujezajednièka pripadnost tzv. tak-tièkim medijima. Najradikalnijiprimjeri su hakerske akcije grupeRTMark iz Amerike i popularnie-toysi, koji su dobili bitku s is-toimenom kompanijom na mre�iza prodaju djeèjih igraèaka. Ka-ko objašnjavate taktièke medije?

– Taktièki mediji je rijeè kojase javila u razdoblju nakon 1968.godine, kada je zavladala depresi-ja i nemoguænost socijalnog pok-reta, i zanimljiviji je naèin na kojise termin transformirao i kakoga koriste, primjerice, GeertLowink i David Garcia. Oni tak-tièku sferu stavljaju u proizvod-nju. Naglasak je na tome da pos-toje ljudi koji proizvode taktièkemedije. Nadalje, ti autori razli-kuju taktike i strategije. Strategi-ja je nešto dr�avno, nešto što ra-de ljudi iz pozicije moæi. Strate-gija uvijek proizlazi iz pozicijekoju mo�eš zahtijevati kao vlas-titu i mo�eš odijeliti tu pozicijuod neèeg drugog što smatraš daje drukèije od tebe ili je protiv te-be. Taktièki mediji su vrsta me-dija koji ne zauzimaju vlastitupoziciju.

32 IV/84, 4. srpnja 2,,2.

AAvvaannggaarrddaa ii mmeeddiijjiiJoanne Richardson, filozofkinja i teoretièarka

Smisao utopije je odbijanjeteritorija, odbijanje ideologije, jer ideologija jeuvijek znak teritorija, odreðivanja granica, odvajanja izvanjskog odunutarnjeg

Val buduænostipredstavljaju taktièki mediji, kojisu veæ postali slogan. Svi ga koriste, makar neznaju što on zapravo znaèi

oanne Richardson ame-rièka filozofkinja, filmska i me-dijska teoretièarka rumunjskog

podrijetla, provela je posljednje dvije go-dine putujuæi po mnogim zemljama Is-toène Europe kako bi istra�ila nove kul-turološke oblike djelovanja koji se obiènopovezuju s pojmovima umjetnièkog akti-vizma, autonomnim prostorima, taktiè-kim medijima… Kao rezultat brojnihsusreta s umjetnicima, filozofima, teore-tièarima, aktivistima, medijskim djelat-nicima, voditeljima autonomnih kultur-nih organizacija nastao je èasopis na we-bu pod nazivom Subsol, što na rumunj-skom oznaèava skrovito, podrumskomjesto na kojem su se ljudi nekad skup-ljali kako bi slušali i pripovijedali prièe.

Posljednjih pola godine Joanne Ric-hardson provela je u Hrvatskoj, gdje je usuradnji s net kulturnim klubom mamasudjelovala u organiziranju ASU2, radio-nice i festivala neovisnih, aktivistièkih ilitaktièkih medija potaknutih tehnološkimrazvitkom, koji se odr�ao u kolovozu uLabinu, u sklopu manifestacija LabinArt.

Tekstovi skupljeni u webzinu Subsol ukojem Joanne Richardson nije samourednica, nego i, skrivena pod pseudoni-mom Duna Mavrer, autorica nekolikotekstova i intervjua, uskoro æe biti objav-ljeni u knjizi Subsol Reader, a u pripremije i njezina druga knjiga Sumrak idola, ukojoj analizira tradiciju avangarde, ob-jašnjava pojmove suverenih i taktièkihmedija, teoretizira problematiku net ak-tivizma, te nove naèine kolektivnog dje-lovanja grupa povezanih elektronskommre�om.

Nikola Polak

Zarezu IV/82 od 6. lipnjapod naslovom Fantomskaakademija otisnut je iscr-

pan i hvale vrijedan tekst arhitektaZlatka Juriæa, kronologija nastoja-nja oko izgradnje zgrade Muzièkeakademije u Zagrebu tijekom pos-ljednjih desetak godina. Poznava-juæi autora i njegovo inzistiranjena vjerodostojnosti, slutim da ne-potpuna faktografija nije namjer-na, veæ je rezultat prešuæivanjauloge civilnog društva u iscrplju-juæoj oporbi kulturne nasuprotpolitièke meritokracije. Stoga do-pustite sljedeæe pojašnjenje.

U namjeri da uspostavi plat-formu izdignutu nad uskim stru-kovnim vizurama, te stoga sas-tavljena od najrazlièitijih istak-nutih protagonista hrvatske kul-turne javnosti, Academia moder-na, nevladina neprofitna udrugau kulturi, pokrenula je 1997.projekt Zagreb – kulturna prijes-tolnica Europe (2005?), da bi gajavnosti predstavila na sajmuNGO-a – odr�anom na Zagre-baèkom velesajmu 1998., te ga

zatim uoblièenog u jasno defini-ranu inicijativu uputila Vladi Re-publike Hrvatske i Gradskom

poglavarstvu Grada Zagreba naznanje i razmatranje. Svjesni dabilo kakav europski kulturniprojekt u to vrijeme nije imaorealne šanse doèekali smo obeæa-vajuæe sijeèanjske izbore.

Istovremeno s formiranjemnove vlasti, Academia modernazapoèinje javni dijalog serijomtribina pod istim naslovom, pos-veæenih konkretnim i urgentnimpitanjima nedostajuæe kulturneinfrastrukture. Prva takva tribinas podnaslovom Poticaji i pretpos-tavke – zgrada MSU odr�ana je21. sijeènja 2000. u dvorani JanjeZKM-a, gdje je 24. o�ujka odr�a-na i druga tribina s podnaslovomZa muzièku akademiju, da bi tajprvi ciklus završili 26. svibnja uEuropskom domu tribinom spodnaslovom Arhitektura kaokulturni proizvod – Eko-kulturnipark Bundek. Svaka od tih tribinapoluèila je konkretni rezultat:prva, usprkos prijeporima, u ko-rist nastavka rada na javnim arhi-tektonskim natjeèajem prihvaæe-nom projektu MSU u Ju�nomZagrebu; druga prihvaæanjemprijedloga AM da se lokacija Mu-zièke akademije iznaðe izmeðuzgrada Paromlina i Koncertnedvorane Lisinski; treæa prihvaæa-njem ideje Ekokulturnog parkaBundek kao buduæega kulturnog

centra Ju�nog Zagreba s prosto-rom za ateliere umjetnika. Utom je smislu AM lipnja iste go-dine u okviru javne rasprave dos-tavila svoje primjedbe na predlo-�eni Generalni urbanistièki plan– Zagreb 2000+.

Nakon uvodne rijeèi dekanaMuzièke akademije prof. TonkaNiniæa tribina Zagreb – kulturnaprijestolnica Europe 2005: za Mu-zièku akademiju odvijala se slije-dom izvješæa èlanova AM o slje-deæim temama: Slikopis stanja –video projekcija materijala o sra-motnim uvjetima rada u današ-njim prostorima koje je Muzièkaakademija prisiljena iznajmljivati,kojeg je za svoju emisiju M maga-zin na HTV-u priredio SilvijeHum; Kratka povijest dobrih nam-jera – projekt arhitekta Albinija imoguæe alternative, arhitekta Ne-nada Fabijaniæa; Standardi i potre-be – zgrada Muzièke akademije imuzièka kuæa za studente, prof.Dunje Vejzoviæ i prof. Eve Sedak;Poziv na otvorenje – moguæa adre-sa, meðunarodni arhitektonski nat-jeèaj, financiranje, terminski plan,moja naznaka otvorenih pitanjauz moderiranje rasprave u kojoj jesudjelovao znaèajan broj relevan-tnih osoba iz muzièkog �ivota,kulture opæenito, Ministarstva iGrada. Visoka razina diskusija ot-vorila je dodatna pitanja, poputpotrebe za novom zgradom ope-re, te napokon istaknula oba pri-jedloga koje je iznijela Academiamoderna – onaj o novoj lokacijiuz dvoranu Lisinski i onaj o be-zuvjetnoj potrebi meðunarodnogarhitektonskog natjeèaja za novu

zgradu Muzièke akademije. Zah-valjujuæi ponajviše zalaganju gos-poðe Biserke Cvjetièanin, u svoj-stvu doministrice u Ministarstvukulture, ovi naši prijedlozi postalisu slu�beni stav Ministarstva kul-ture i Gradskog poglavarstva, nakojem se temelje sve daljnje odlu-ke, studije i projekti.

Istovremeno, u trenutku stra-naèkog interregnuma, dobrotomgospodina Josipa Kregara, Vladi-na povjerenika za Grad Zagrebupuæenog u naše inicijative, up-ravo je AM delegirana zastupatiovu ideju kulturne prijestolniceu Grazu, poèetkom lipnja istegodine, prilikom predstavljanjaprojekta Graz – europski gradkulture 2003. Predstavnicimadvadesetak europskih gradova,koji su bili zadivljeni ovako is-taknutom ulogom civilnogadruštva u Hrvatskoj nakon sije-èanjskih izbora, bio sam slobo-dan pojasniti da naše iznenaðu-juæe prisustvo nije rezultat stra-naèke volje veæ vizije nezavisnogpojedinca.

Kasnija zbivanja to su bez os-tatka potvrdila, jer stranaèka po-litika nigdje nije stvar dobre vo-lje veæ interesa i njima odgovara-juæih pritisaka. Buduæi da ni oddekana maestra Tonka Niniæanismo, nakon uspjeha tribine,uspjeli dobili obièno, ali javno,hvala nije èudno da u odborimaza izgradnju i svim daljnjim slu�-benim inicijativama prešuæenaAcademia moderna ostade perso-na non grata. Kako takozvanakulturna javnost još uvijek u nasnije dovoljno moæan lobi Acade-

mia moderna, kojoj imam èastbiti osnivaè i prvi predsjednik,postade još jedna “fantomska”akademija, ako dopustite paraf-raziranje naslova teksta na kojise ovdje osvræem. Time samo di-jelimo ukupnu sudbinu hrvat-skoga civilnog društva, a rezulta-te takvog stanja dovoljno rjeèitoiskazuju èinjenice u spomenu-tom tekstu kolege Juriæa.

Nije mi poznato zašto semnoge inicijative, planirani i os-tvareni projekti na kojima radi-mo sustavno ignoriraju u foru-mima, pa onda i u medijima. Po-sebno je to izra�eno kad se go-vori o projektu Zagreba kao mo-guæega europskoga grada kultu-re. Buduæi da za razliku od ope-rativne politike drukèije vidimoulogu civilnog društva Academiamoderna nastavlja svoj posaoskorašnjim tribinama na istu ovutemu: prva æe biti posveæena iz-gradnji zagrebaèke sinagoge,druga moguæoj kulturnoj sudbi-ni stigmatizirane zgrade Ferim-porta arhitekta Fabrisa na kaza-lišnom trgu, a treæa potencijal-nim donacijama Zagrebu zname-nitih hrvatskih umjetnika EdeMurtiæa i Dušana Ðamonje. Tostoga jer nada umire posljednja ijer je kultura velika lova – za onekoji kulturu imaju.

Mo�da netko ipak shvati daZagrebu treba mjesto meðu eu-ropskim gradovima kulture – sa-mo da to ne bude tek u vrijemepred izborne kampanje veæ u vre-menu vizije i ozbiljnog kulturnogmanagementa. A ovo potonje vri-jeme uvijek je samo sada.

Najbolji primjer za to je ame-rièka grupa RTMark koja kradetuðe web stranice, subvertira ne-èiji jezik, ali istodobno nemavlastiti manifest kojim se postav-lja protiv nekog. Danas je naèinna koji se taktièki mediji tumaèevrlo konfuzan. Ljudi misle da jesve ono što je pomalo lijevo i po-malo alternativno taktièki medij,što je, dakako, pogrešno.

Uz net aktiviste i taktièke me-dije èesto se vezuje imid� teroris-ta. Meksièki aktivist RicardoDomingez i sudionici skupineRTMark, �eleæi ostati u tajnosti,na sebe navlaèe teroristièke mas-ke. Postavlja se pitanje ne pred-stavlja li estetski terorizam jed-nako opasnu zamku?

– Ne �elim biti moralistièkiglas koji osuðuju terorizam nanaèin na koji to èini vladajuæiamerièki sustav vrijednosti. Uodnosu na kontekst tradicije, os-vræuæi se na prethodno stoljeæe uFrancuskoj, na anarhistièki tero-rizam koji je šezdesetih bio neš-to sasvim drugo negoli osamde-setih i devedesetih godina, kad jeto bio akt izoliranog anarhistiè-noga glasa, tajno centralno orga-niziranih grupa. Zanimljivo je dašezdesetih to nisu bili glasovi sa-dašnjosti ni buduænosti, negoapsolutni glasovi prošlosti. Mar-ksistièko-lenjinistièki indoktri-nirane grupe imale su vrlo strik-tnu teoretsku podlogu. Mislimda je potreban nijansiran odnosprema terorizmu i njegovoj po-vijesti koju se ne mo�e osuðivatiu cijelosti.

Terorizam kao modaMnoge od grupa koje danas

djeluju, poput Critical Art En-semble, estetski su teroristi, alisvejedno blokiraju web saitove uvrlo realnom smislu. Potièu neku

vrstu analogije s Crvenim briga-dama, tvrdeæi da mnoge ideje sa-bota�e potjeèu iz tih godina.Mislim da je postalo moda recik-lirati šezdesete i sedamdesete go-dine te na taj naèin proklamirati iterorizam kao modu. Uskrsnuæestaroga koncepta mo�e biti reak-cionarna snaga, a ne revolucio-narna. Za mene terorizam uvijekupuæuje na tradiciju avangarde.Terorizam je borba avangardeprotiv bur�oaskog establišmenta.Ono što je karakteristièno za te-rorizam je dogmatski glas, vrlosiguran u svoju poziciju. To jeuvijek nešto kao religiozni rat,iako je politièki. Mislim da takvaidentifikacija ne mo�e biti pozi-tivna, èak niti na estetskoj razini.Reæi kako je estetski terorizamcool zato što nije «pravi» terori-zam jer barata samo znakovima,još uvijek je evociranje militaris-tièkog imid�a i prizivanje idejafundamentalizma.

U tekstovima koje pod pseu-donimom pišete u suradnji s poz-natim medijskim umjetnikom iteoretièarom Geertom Lowin-kom aktualizirate tzv. suverenemedije, koji se po svojoj definici-ji èine suprotnim taktièkim me-dijima?

– Mislim da se suvereni medi-ji ne definiraju u opoziciji pre-ma bilo kome. Oni su neka vrstau�itka u eksperimentiranju me-dijima, bez nu�ne potrebe zaporukom, bez ideje za stvara-njem nekog profita u buduænos-ti. Vrlo je teško definirati taj po-jam jer on mo�da ne znaèi ništa.Termin je skovao Georges Ba-taille, èije su knjige bile popular-ne šezdesetih. Bataille je defini-rao pojam suverenosti kao opo-ziciju hegelijanskom majstor-stvu. Za njega je «suvereno» onošto je otvoreno novim moguæ-

nostima, bez �elje da se iz toganapravi profit, što je jako razli-èito od hegelijanske dijalektikekoja pati od mnogih nedostata-ka, jer uvijek pretpostavlja nekobuduæe znanje.

Suvereni mediji su izvan tak-ve vrste znanja, oni ne �ele raèu-

nati s profitom i ne �ele imatiudio u buduænosti. To je pove-zano, kao što je Bataille rekao, srizikom otvaranja sebe samogaprema onom što se trenutaènodogaða. Rijeè je o neèemu tem-poralnom i efemernom, a ne oneèem što je okrenuto profitu ubuduænosti.

Višak komunikacijeKao jedan od osnovnih pre-

duvjeta za suverene medije na-vodi se komunikacija koja, me-ðutim, ne podrazumijeva impe-rativ razmjene informacija.

– To je proces koji uvijek imaveze s komunikacijom. Komuni-cirate s drugim ljudima, ne neop-hodno zato što �elite predstavitisvoj nazor ili voditi razgovor onekoj ideji, nego zato što vam sejednostavno sviða sam proceskomuniciranja… Kad organizi-rate zabavu, ne radite to zato što�elite razmjenjivati politièka sta-jališta, kao što to danas mnogiljudi rade. To je ugoda komuni-kacije, razgovarati s drugim lju-dima u dijalogu koji se�e izvankategorija o vašim pozicijama ilipozicijama onog drugog. Mo�e-mo se o neèemu slo�iti, mo�emose svaðati, od svega napraviti sin-tezu ili se jednostavno raziæi umišljenju. Ali ne radi se o tome,nego jednostavno o u�itku sus-reta, što u procesu svake komu-nikacije postoji kao element, ma-kar ne kao najva�niji, jer je ko-munikacija najèešæe podreðenarazmjeni informacija, dok se tajdruštveni aspekt komunikacijegubi. Suvereni mediji �ele povra-titi društveni aspekt komunika-cije u središte.

Umjetnost je veæ po svojojprirodi suverena. Ono što Batail-le naziva suverenim razlièite suvrste iskustva, primjerice eroti-

zam, poezija ili pijanstvo, što inije baš najbolji primjer. Umjet-nost je suverena kad je raðena zasebe, ne s predumišljajem profi-ta, širenja informacija, �elje dadospije u muzej, da utjeèe na bo-lji �ivotopis ili novu stipendiju.O tome je teoretièar medija EricKluitenberg pisao u Subsolu utekstu Mediji bez publike. Nje-gov primjer suverenih medija jeparty koji je organizirao Re-lab,net radio grupa iz Rige u Latviji.Oni su priredili dogaðaj u kojemsu slali audio-stream s jedne nadrugu lokaciju, a lokacija koja jesignal primala modificirala ga je islala opet dalje.

Èini se da iz Vaših tekstovaipak ne bismo mogli zakljuèitida su suvereni mediji temeljnasilnicu koja æe u bli�oj buduæ-nosti utjecati na populariziranjenovih oblika medijskog djelova-nja.

– Ne �elim prorokovati što æese dogoditi, no ono što se trenu-taèno dogaða, sudeæi prema anti-globalizacijskim protestima naulici, su taktièki mediji. Uzmimokao primjer konferenciju Next 5Minute, konferenciju taktièkihmedija koja je na poèetku bilaogranièena na vrlo malu skupinuljudi u Nizozemskoj, a sada senaglo širi i ukljuèuju predstavni-ke iz svih moguæih zemalja. Cri-tical Art Ensemble upravo je na-pisao knjigu o taktièkim mediji-ma, i mislim da val buduænostipredstavljaju taktièki mediji, kojisu veæ postali slogan. Svi ga ko-riste, makar ne znaju što on zap-ravo znaèi. Suvereni mediji, èak ikao teorija, pomalo su prikriveni,a kao praksa još su prikriveniji.Broj ljudi koji je ukljuèen u tak-tièke medije puno je veæi, što bezdaljnjega znaèi da to predstavljaval buduænosti.

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 33

Suvereni mediji �ele vratiti društveni aspektkomunikacije usredište. U�itaksusreta element jesvakog procesa komunikacije, alikomunikacija jenajèešæe podreðena razmjeni informacija i društveni aspektkomunikacije segubi

Fantomska akademija IIUz tekst Zlatka Juriæa Fantomskaakademija, Zarez br. 82

Lada Murajogledamo li repertoare nekih pariš-kih kazališta, lako æemo pomislitida proslavljamo koju od obljetnica

Georga Büchnera. Kazalište Odéon, kojeu podnaslovu nosi oznaènicu evropskogakazališta te je otvoreno raznim evropskimgostovanjima, ove sezone nudi tri velikeautorove drame, dok na maloj sceni upri-zoruje kratku pripovijest Lenz. Sezona jezapoèela komadom Leonce i Lena, u re�ijiAndréa Engela i produkciji Savojskog na-cionalnog dramskog centra, da bi se nas-tavila Woyzeckom u re�iji Roberta Wilso-na i produkciji danskoga kazališta BettyNansen Theatret te završila Dantonovomsmrti u re�iji Georgesa Lavaudanta i pro-dukciji matiène kuæe – Odéona. Istovre-meno, francusko nacionalno i istodobnonajstarije kazalište, Comédie Française,postavlja na scenu svojevrsnu kontamina-ciju autorove kratke pripovijesti te jednogdramskog teksta, uokvirujuæi ih naslovomLenz, Leonce i Lena.

Narod, dekorativna uloga Ipak, nije rijeè ni o kakvoj obljetnici,

veæ o autoru koji je, iako je scenski za�i-vio tek sedamdesetak godina nakon svojesmrti, toliko aktualan u bilo kojem tre-nutku, da kazališta ne stignu èekati obljet-nice kako bi ga dovela na svoje scene. Prviga na scenu postavlja Reinhardt 1902., aBrecht govori o velikom utjecaju koji jena njega izvršio upravo ovaj autor. Pogle-dali smo tri od spomenutih izvedaba:Dantonovu smrt u re�iji Georgesa Lavau-danta na velikoj pozornici Odéona, Lenzau re�iji Marie-Paule Trystram na malojpozornici Odéona te Lenza, Leoncea i Le-nu u re�iji (ili «monta�i», kako je sam na-ziva) Matthiasa Langhoffa na pozorniciFrancuske komedije. Tri stilski i tematskirazlièita teksta, tri razlièita inscenacijskapristupa, tri razlièite pozornice. GeorgesLavaudant Dantonovu smrt ne èita u klju-èu divljeg, kaotiènog, ekspresionizmudragog i Francuskoj revoluciji èesto pris-podobivog «dogaðanja naroda». Ovdje tajbezimeni narod dobiva tek relativno maliprostor proscenija, sav u znaku crveneboje. Njegova je uloga gotovo dekorativ-na, da bi u završnoj sceni smaknuæa, ili ve-like gozbe revolucije koja pro�dire vlasti-tu djecu, bio smješten na stra�nji dio sce-ne i postao tek publika, iako prilièno navi-jaèki raspolo�ena, krvavog spektakla kojise odvija na prednjem dijelu pozornice.Naprotiv, redatelj taj tekst ispravno èitakao filozofsku dramu koja nadilazi kon-kretnu zbilju Francuske revolucije i pos-taje idejni sukob izmeðu Robespierrea iDantona, izmeðu èovjeka bez mane i ono-ga koji u svojoj prevelikoj ljudskosti, unajdoslovnijem smislu rijeèi, poèinje sum-njati. Zato taj filozofski sukob dobiva pu-no veæi prostor na pozornici Odéona odprostora koji dobivaju pokoji fizièki okr-šaji puka; to je duboki, ledenosivi poluis-pra�njen prostor filozofskih disputa ko-jim se kreæu figure u perikama, poput Ro-

bespierrea, savršene u svojoj neljudskosti,te likovi koji su, poput Dantona, nagri�e-ni crvom sumnje, odustali od perika, liko-vi novog vremena, èije æe istine biti sve vi-

še i više upitne. Filozofsko usmjerenjekomada vidljivo je i u prizorima u skupšti-ni u kojima su govornici, iako im se tek-stovi sastoje od mnogih citata stvarnihgovora njihovih povijesnih dvojnika, ok-renuti prema publici, a ne prema svojimslušateljima na sceni s kojima dijele svijetkazališne iluzije, ti se govori obraæaju iz-ravno nama u zamraèenom gledalištu ko-jih dvjestotinjak godina nakon njihova iz-vankazališnog �ivota. A povratak Danto-na u Pariz, kojih stotinjak metara od vlas-tita spomenika, na neobièan se naèin pok-lopio s današnjom francuskom stvarnoš-æu. U vrijeme kada francuska javnost izra-�ava svoje strahove od prevelikog politiè-kog zaokreta udesno te tome suprotstav-lja geslo Spasimo Republiku!, neobiènozvuèe rijeèi izreèene s pozornice: Sve zaRepubliku, samo za spas Republike! I opetsmo ostali bez odgovora, i dalje ne znamokoje su �rtve opravdane za spas Republi-ke. U tome i jest aktualnost Büchnerovakomada, u njegovoj sposobnosti da i daljepostavlja pitanja, isuviše bitna da bismoim tako lako našli odgovore.

Osobna prièa i rad svjetlaS velike pozornice Odéona, s velike

pozornice svijeta koja na pozadini velikepovijesti pokazuje malu, osobnu povijestsukoba dvojice pojedinaca, selimo se namalu pozornicu Odéona, u intimni svijetjedne osobne prièe. Pripovijest Lenz tako-ðer je nadahnuta stvarnim zbivanjima, ia-ko ovaj put nije rijeè o velikim povijesnimdogaðajima, veæ o osobnoj prièi njemaè-

kog dramatièara Jakoba Lenza iz razdob-lja pokreta Sturm und Drang, o pomraèe-nju njegova uma i lutanju planinama Vo-geza u kojima ga pronalazi pastor Ober-

lin, autor zapisâ koje je Büchner pronašaotijekom svojeg boravka u Strasbourgu.Narativna forma teksta zaèuðujuæe dobrofunkcionira u uskoj, ali relativno visokojdvorani male scene Odéona. Nikakvaprepreka ne razdvaja publiku od pozorni-ce èiji su jedini dekor visoka, gola stablaborova, koja neprimjetno prelaze u iluzio-nizam snimke borove šume na pozadiniscene. Tako smo i prostorno uvuèeni utamni svijet dramatièara Lenza. Ovo namuprizorenje pokazuje kako je èar pripovi-jedanja itekako dramska disciplina, jer au-tor je kroz pripovjednu formu, u treæemlicu, s nevjerojatnom uvjerljivošæu uspioprodrijeti u razdiranu nutrinu shizofre-nog pjesnika. Naš scenski pripovjedaèujedno nas pribli�ava glavnom liku i odnjega udaljava. Od lika se distancira spo-lom i pripovjednom formom u treæem li-cu, dok se s njim ponešto poistovjeæujekostimom i povremenim navoðenjem up-ravnog govora. Ipak, èini nam se da jesvjetlo, u realizaciji Pierre-Michela Ma-riéa, ono koje nas najintenzivnije uvodi uèaroliju pripovijedanja. Naime, pripovije-st poèinje u potpunom mraku, da bi sepripovjedaè polako poèeo nazirati u po-lumraku visokih borova. Zatim slijedi svi-tanje u šumi, svitanje koje æe se sve višebli�iti mraku, stalno æemo imati dojam dase scena sve više i više zamraèuje, iako æevidljivost ostajati ista, a to neprestanozamraèivanje vodit æe nas labirintima Len-zove duše od prvog, ranoromantièarskog,rusoovskog oduševljenja prirodom jedno-ga gradskog èovjeka (obasjani proplanak),do sumnje u taj koncept, okretanja snu(jasna noæ u šumi), do propadanja u mrakludila te konaène praznine i ravnodušnos-ti modernog èovjeka. Ta æe šuma, omilje-no mjesto predromantièara koji u njoj ot-krivaju «zdravu» prirodu, dok æe zreli ro-mantièari više voljeti njezine mistiène ko-notacije, postati prizorištem duševnograzdiranja jednog ranoromantièkog pjes-nika, ispripovijedanog rijeèima jednogpostromantièara.

Argument �ivèanog sustavaLanghoffov «posjet» Büchneru, kako je

sugerirano u prezentaciji predstave Lenz,Leonce i Lena, nije samo monta�a kratkepripovijesti Lenz i drame Leonce i Lena,veæ koristi i citate iz Woyzecka, ali ne za-postavlja ni Büchnera kao anatoma, zapo-èinjuæi predstavu frenetiènim izlaganjemBüchnerova teksta o ribljem �ivèanomsustavu, praæenom golemim projekcijama,u krupnom planu, seciranja ribe, na platnukoje se nalazi na prednjoj strani pozorni-ce te se kroz njega ova tek nazire. Preciz-na, znanstvena, fiziološka strana proble-ma sve æe više dati mjesto pojmu �ivacakao uzroka nervoze modernog èovjeka isvijeta te æe cijela predstava proæi u znakute nervoze koja æe se samo akcelerirati, odritma govora, koji æe biti sve br�i i br�i, pado same pozornice, do postaja ove postaj-ne drame što æe se sve br�e i br�e kretatikru�nim mehanizmom pozornice. Lenzæe ovdje dobiti posve drukèiji tretman odonoga na komornoj pozornici Odéona.Ovdje æe tekst biti raspodijeljen na višepripovjedaèa, pa èak æe pripovijest govori-ti i glas u «offu», i opæenito æe se više te�i-ti inscenaciji, naroèito onih dijelova tekstakoji su dijaloški pisani, ali sve to s manjeuspjeha no što to posti�e glatko pripovi-jedanje na sceni Odéona koje tako zaèu-ðujuæe dobro �ivi u kazališnom okru�e-nju. I u ovom segmentu predstave govoritæe se puno br�im ritmom no što je to slu-èaj u netom spomenutoj inscenaciji pred-stave, i zato æe ova pripovijest tu izgubitina dubini pjesnikovog unutrašnjeg razdi-ranja te æe se, zauzvrat, razliti u nepreg-

ledne prostore ekspresionistièkog ludova-nja koje je, oèito, osnovna poveznica ove«montirane» predstave. Leonce i Lena jeantiromantièarski komad na romantiènutemu dvoje mladih koje njihovi roditelji,protiv njihove volje, �ele spojiti brakom,pa zato oni oboje bje�e, sluèajno se susre-æu i zaljubljuju. Odmak koji je Büchnerzadr�ao prema romantiènoj prièi Langhoffpretaèe u ono što bismo mogli nazvati po-kušajem ekspresionistièke re�ije u našemvremenu, gotovo èitavo stoljeæe nakoncvjetanja pokreta. Tako se susreæu jedanpreteèa ekspresionizma, Büchner, i jedannjegov kasni pretendent, Langhoff, kojiposjeæuje ovog prethodnog, a taj njihovsusret rezultira priliènim mete�om. Jer,svega tu ima: i velike isecirane ribe, i pariš-ke Palais Royal koju mjestimice nagrizasurovi planinski krajolik Lenzovih luta-nja, i suvremene stanice podzemne �eljez-nice; i snimaka iz anatomskog laboratori-ja, iz vogeških šuma i sa senegalskih pla�a;i alpskih rogova, i harmonike, i balerina; ièeliènih konstrukcija, i kazališnog zasto-ra; i suvremenog i povijesnog kostima, štobi sve trebalo pridonijeti identificiranjupojedinih sastavnica teksta od kojih jepredstava nastala. Ali ono što u puno ve-æoj mjeri posti�e jest sna�an dojam ne-potrebnog gomilanja, pa èak i povremenihperceptivnih šokova, poput onoga u pri-zoru u kojemu se vodi nekoliko frenetiè-nih razgovora, od kojih niti jedan nemafunkciju prenošenja neke govorne poru-ke, veæ tek pospješuju opæi dojam kaotiè-nosti koji vlada predstavom. No, ono štodoista povezuje ove dvije prièe i što je,konaèno, moglo nagnati Büchnerova«posjetitelja» da ih zajedno postavi na sce-nu Francuske komedije, jest tema putova-nja, fizièkog putovanja koje se pretvara uduhovno putovanje i na kraju rezultira ne-kom spoznajom, u optimistiènoj inaèici,ili pak posvemašnjim propadanjem, poputLenzova. To se putovanje scenski realizi-ra u formi postajne drame, oblika koji æe,od Strindbergova Puta u Damask, poseb-no voljeti ekspresionisti. I ovdje sva trinaslovna lika putuju, iako je to tako scen-ski riješeno da pozornica putuje, dok suglumci na mjestu. Naime, kru�ni mehani-zam pozornice tijekom predstave se svebr�e i br�e okreæe i pred našim oèima svese br�e izmjenjuju razlièiti dekori.

Èar tirade Oèito, Langhoffova inscenacija pošla je

posve razlièitim smjerom od Lavaudanto-ve: dok je re�iser Dantonove smrti èitaoBüchnera filozofa, inscenator Lenza,Leoncea i Lene èitao je Büchnera (pro-to)ekspresionista, što sve, i još nesumnji-vo mnogo toga, ovaj autor svakako jest,no èini nam se da je Langhoff u tome kre-nuo malo predaleko, previše inzistirajuæina kaosu, tako omiljenom današnjim tu-maèima ekspresionizma. Istina, ponekadje bilo dugoèasno slušati duge i nadasveintelektualno zahtjevne tirade iz trosatnepredstave Dantonove smrti, kao što je ikatkad bilo naporno frenetièno izmjenji-vanje najraznolikijih scena u dvosatnojpredstavi bez stanke Lenz, Leonce i Lena,ali efektnim završnim prizorima ansamblisu uspjeli pridobiti publiku. U Dantono-voj smrti to je prizor smaknuæa koji jeposve simbolièan, u kojemu uz oštar zvukgiljotine �rtvama samo klone glava, osimu sluèaju Dantona, prilikom èijeg smak-nuæa buèno na zemlju pada i probija po-zornicu natpis, inaèe citat Robespierrea:Tko vodi revoluciju napola, kopa vlastitigrob, nakon èega pozornica biva zasutaru�inim laticama �rtvine krvi. Lenz, Leon-ce i Lena završit æe se pripovijedanjemLenzova kraja uz projekciju uzburkanogmora, poput protagonistove uzburkaneduše, a slika æe se naglo zamrznuti, kaošto æe se zamrznuti i Lenzov emotivni �i-vot. Nasuprot svemu tome, jednosatnoslušanje i do�ivljavanje pripovijesti o nes-retnom Lenzu bilo je pravo ponovno ot-kriæe èari drevnoga pripovijedanja za suv-remenog gledatelja koji više ništa ne pod-nosi u velikim porcijama, ali još mo�epronaæi ljepote u rijeèima klasikâ.

34 IV/84, 4. srpnja 2,,2.

BBüücchhnneerroovvaa sseezzoonnaa uu PPaarriizzuuLanghoffova inscenacija pošla jeposve razlièitim smjerom od Lavaudantove: dok je re�iser Dantonove smrti èitao Büchnera filozofa, inscenator Lenza, Leonceai Lene èitao je Büchnera (proto)ekspresionista

Uz aktualne pariške inscenacije Büchnerovih komada

Dantonova smrt, kazalište Odéon

Lenz, kazalište Odéon

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 35

Ivana Slunjski

ako kritika nije aktualna ako pravo-dobno ne poprati jednokratnu po-javnost scenskog zbivanja, èija vri-

jednost ionako isparava odmah po njego-vu isteku, ponekad ju upravo njezina nak-nadnost mo�e uèiniti aktualnom. Da seizostanak podrobnijeg osvrta na hrvatskuselekciju Tjedna suvremenog plesa nastranicama Zareza ne bi pretvorio u svo-jevrsni bojkot, dopustit æu si slobodu da sizvjesnim kašnjenjem pridodam par rijeèii svojim bilje�enjem osiguram produljenjemo�ebitnih kazališnih emanacija. To štosu analitièkom diskurzu izmakla paralelnapromišljanja hrvatske selekcije ne bih pri-pisala opsesivnoj sklonosti velikim imeni-ma ili tek nu�nosti datiranja opskurno ri-jetkih pojavnosti na hrvatskoj sceni.Spontano opredjeljivanje autorica zapravonaglašava veæ postojeæu distinkciju i uka-zuje na manjkavu integraciju domaæih istranih produkcija u cjelovitost Festivala.Što je to što stranim produkcijama dajeprednost?

�udnja za stranim koreografimaDomaæa scena na ovom je Tjednu zas-

tupljena projektima proizašlima kao uèi-nak koreografa i izvoðaèa mahom obrazo-vanih na plesnim akademijama (uz neko-licinu onih koji nemaju akademski status)te stoga odgovor ne mo�emo tra�iti uplesnoj needuciranosti. Premda su uvjetiumjetnièkog istra�ivanja i procesa nasta-janja predstava vani bolji nego u nas, jošuvijek nisu ni izdaleka onoliko blistavikakvima ih smatramo. Zakoni tr�išta i ja-èanje kazališne industrije kojima su straneprodukcije daleko izlo�enije ne ostavljajupreviše prostora umjetnièkim eksperi-mentima. Pre�ivljavaju samo najjaèi. Naj-jaèi su oni koji kompromisima poma�uopstanku politièki podobnog sistema izauzvrat priskrbljuju potporu nadle�nihtijela, ali i oni koji neprestanim traganjemza novim odr�avaju prihvatljivu razinuoriginalnosti. Originalnosti kojoj je isho-dište u postavci: usuditi se. Ono što sva-kako zabrinjava, a što se mo�e primijetitiu domaæih koreografa jest strah da ne pa-riraju svjetski pomodnim trendovima. Izstraha od originalnosti tada pribjegavajuprokušanim i sigurnim, ali nimalo smjelimrješenjima. To se podjednako oèituje ukoreografiji Marije Šæekiæ, koja svoje imedopisuje uz Labanovo, kao i u radu ZPA,koji iz bojazni da ples više nije dovoljanpose�e za dramskim oblicima teatra, iliprojektu Plesnog centra TALA, koji inici-jativu prepušta meksièkom koreografu,jer on, kao, zna bolje (ta Meksikanac je!).Marija Šæekiæ i Rudolf von Laban, kopija ioriginal, imaju ponešto zajednièkih inte-resa.

Tragom LabanaNavela bih bar jedan, a tièe se osobnog

prostora koji je moguæe osvojiti svakom ti-jelu èvrsto ukotvljenom na mjestu, isteza-njem, pregibanjem ili kru�nim okretanjemudova i trupa, popularno zvanog kinesfe-

ra. Dok je Laban nastojao pobrojati zako-nitosti kretanja usporeðujuæi ih s pravcimapru�anja i rasta kristaliènih struktura, Ma-rija Šæekiæ osjetila je potrebu javno de-

monstrirati kako bi ta usvojena pravila poprilici trebala izgledati. Onima koji o La-banovim skalama i harmonijama ne znajuništa, postavljanje konstrukcije ikosaedrana scenu teško da mo�e bilo što pribli�iti.Onima koji o Labanovim postulatima zna-ju sve, ikosaedralno kretanje opet ne pred-stavlja novost. Komu ili èemu je ova pred-stava onda namijenjena? Inspiriranje Laba-novom koreutikom i eukinetikom nije ri-jetkost. Tako, primjerice, 1992. WilliamForsythe za Frankfurt Ballet koreografiraAlie/n A(c)tion. Predstava se i nakon desetgodina postojanja ubraja u full-length re-pertory, što je sigurno i jedan od pokazate-lja uspješnosti. Zahvaljujuæi razlici u pris-tupu, Alie/n A(c)tion �anje uspjeh iako sebavi problemom spacijalne i temporalneorijentacije projicirane kroz Labanov iko-saedar. Nije grijeh poslu�iti se davno utvr-ðenim naèelima kao osloncem ili polaziš-tem, sve dok se izvrtanjem, obrtanjem,prevrtanjem, premetanjem, kraæenjem, na-domještanjem, poništavanjem, ili nekimdrugim jednako uèinkovitim sredstvima,posti�e svrhovitost, odnosno tvorba ma-terijala drukèijeg od polaznog. Marija Šæe-kiæ u koreografiji Jedno vrlo banalnomkretnjom slijepo slijedi puteve zadane A-skale. Sla�em se da pamæenje slijeda izmje-njivanja kretnji kroz toèke horizontalnog,vertikalnog i sagitalnog plana predstavljanapor, ali mislim da ne pretjerujem kad ka-�em da kao gledatelj imam pravo oèekivativiše od tehnièke vje�be, pa makar ona bilazamišljena i za profesionalnu nadogradnjusteèenog znanja. Dobronamjeran savjetMariji: solo spada u zahtjevnije scenskeforme jer izvoðaè sâm èitavo vrijeme izvo-ðenja mora odr�ati gledateljevu pa�njubudnom.

Tragom “Cvetajeve”Zagrebaèki plesni ansambl i prikljuèe-

nu glumaèku trojku ne impresionirajuteoretièari plesa, no odluèni su u svojata-nju prava na intimne pikanterije kojima jezaèinjena proza Marine Cvetajeve. Nopozivanje na Cvetajevinu autobiografskuprozu samo je daleki, u konaènici nepre-poznatljivi, eksplicitno odbaèeni, pa onda

i nebitni povod predstavi – u scenskoj serealizaciji predstave M.U.R. knji�evnitekst pretvara u pronala�enje podudar-nosti osobnih �ivota izvoðaèa, kako bi se

sudaranjem autentiènih fakata stvorilafikcija. Fikcija i ovdje poèiva u manipula-tivnom polju gdje je nemoguæe razluèitikoliko je od tih fakata fingirano. Kad sescena uèini poprištem javne ispovijedi, na-kane autora obièno završe u silnoj pateticii sladunjavosti. Potencijalnost kazališ-ta/èistilišta nije za odbaciti, ali stvar mo�eprofunkcionirati samo ako problem nadi-lazi stupanj osobnog i poopæavanjem tak-ne sve sudionike èina, s time da se oni utome ne smiju prepoznati ni kao ispovije-dani ni kao ispovjednici. Kad su stranejasno polarizirane, akt ispovijedi, odnos-no inherentno katarzièno iskustvo, nedjeluje na onoga kome je izlo�en, na ono-ga koji sluša i prima, veæ samo na onogakoji izla�e. Uvoðenje rijeèi u plesnu um-jetnost, kako istièu mnoge postmoderneteoretièarke, nastalo je iz potrebe za de-mistificiranjem plesa kao iskljuèivo tjeles-ne prakse. Tijelo na sceni mo�e i misliti,ali ono nikada ne misli nauštrb nestajanjasvoje tjelesnosti. Današnji teatar više nepoznaje èistu formu – hibridizacije plesnihi neplesnih oblika ne samo da su dopušte-ne nego su i po�eljne, u smislu njihove fu-zije u nešto treæe. Sasvim je svejedno radili se o nekom dramskom obliku s naglaše-nim pokretom ili o koreografiji s elemen-tima dramskog. Kod dobro napravljene

predstave miješanje formi se ne bi smjeloosjetiti. Ovako primjeæujemo glumce kojise odlièno snalaze u ulozi plesaèa (sjajniKrešimir Mikiæ i Olga Pakaloviæ) i plesa-èice koje se iz petnih �ila trude što boljeostvariti kroz tekst.

Volja za podèinjavanje Da nisu gledatelji jedini koji se mogu

izmanipulirati, pokazuje iskustvo Ples-

nog centra TALA u suradnji s koreogra-fom Vincente Silva Sanjinesom. Unatoètome što je nastajanju Zaljubljene svinjeprethodio otvoreni pristup improvizaci-je, i unatoè tome što su izvoðaèi sudjelo-vali u ravnopravnoj postavi scenske gra-ðe, Sanjines je uspio izvoðaèe podèinitisvojoj koreografskoj ideji. Podèinjava-njem izvoðaèa otpoèinje niz podèinjava-nja: podèinjavanje improvizacije fiksira-nim sekvencama, podèinjavanje ljubaviseksu, podèinjavanje �ene volji muškar-ca, i tako redom. Zanimljivo je u kojoj jemjeri Sanjines prenio mentalitet LatinskeAmerike i koliko je èvrst u uvjerenju dane postoji ništa drugo. Vara se ako mislida je na udarac moguæe reagirati jedinoudarcem i da udarcem raspiruje erotskenaboje. Èak i duet Larise Lipovac i ras-tom ni�eg Sanjinesa svjedoèi u korist po-buðivanja seksualnog nagona iz prevlastinad drugim tijelom. Svinja se uvijek vra-æa bez obzira koliko ju netko opali ponjušci. Svinja koja se u�itku prepušta dokraja. U�itak da, ali èiji? Kad bi premije-ru shvatili kao kraj autokratskog promiš-ljanja, iz kaotiènog previranja prepunogagrubih kretnji i sirovog nedoraðenogpokreta, gomile repetiranih i razvuèenihsekvenci, nespretnih bacakanja po sceni ibespotrebnog nasilja, Zaljubljena svinja svremenom bi mogla prerasti u sasvim so-lidnu predstavu.

Volja za eksperimentPredstave koje æe i ovaj put izmaæi za-

masima kritièarskog pera, Europa pleše, So-lo Me i Persen, uz èinjenicu da su svojemjesto veæ pronašli na stranicama ovog èa-sopisa, iskaèu iz konteksta ovog osvrta.Bez obzira na to koliko se bih ili ne bih slo-�ila s koncepcijama tih triju predstava, te�-nja slobodnijem i neovisnom umjetnièkomizrazu u njih je vidljiva. Nametnuta ograni-èenja, bilo da se ona tièu nedostatnog pros-tora, slabije fluktuacije ideja unutar uskogakruga suradnika ili nekog drugog èimbeni-ka bitnog za kreativni proces, mogu bitipoticajna jer nas primoravaju da unutar ko-naènosti pronaðemo beskonaènu pluralno-st dogaðajnosti.

Domaæi ples & uvozne kinetikePre�ivljavaju samo najjaèi. Najjaèisu oni koji kompromisima poma�uopstanku politièki podobnog sistema i zauzvrat priskrbljuju potporu nadle�nih tijela

Uz 19. tjedan plesa – pogled na hrvatskuselekciju

Iz straha od originalnosti domaæi koreografi pribjegavajuprokušanim i sigurnim,ali nimalo smjelim rješenjima

Robertino BartolecSamo dvoje na sceni, a da ne

bude dosadno...

Strozzi, Igra u dvoje

olite li Strozzijeve forme imoguænosti teatarskog iz-ra�avanja, vjerojatno zna-

te da su njegove drame vrlo pe-dantno osmišljene, kanalizirajuæirazlièita osobna umjetnièka nag-nuæa. Imaju dramaturški razra-ðenu fabulu, solidno postavljenekaraktere i njihove odnose s dru-gim licima te neke sastavnice,proizašle iz dugogodišnjeg bes-prijekornog funkcioniranja nadaskama, koje spojene s kohezij-skom silom redatelja (ako onnjome mo�e stvarno ovladati) ukonaènici oblikuju monolitnutvorevinu i djelo izdvajaju oddrugih sliènih.

DidaktiènostKad se, meðutim, pokuša kri-

tièki evaluirati Strozzijevo djelopolaganog, mirnog, ali emotivnosilno ote�avajuæeg protokolapretencioznih gradacija, nailazise na prepreke. Osnovni i najvid-ljiviji “krimen” njegova pera jestdidaktiènost, najbolje zrcaljen uIgri u dvoje – upravo predstavlje-nom/postavljenom komadu va-ra�dinskog HNK, gdje re�ijupotpisuje Vladimir Geriæ, a glav-ne uloge nose Ivica Plovaniæ iLjiljana Bogojeviæ. Plošnost is-kaza, iako se finale poigrava zbi-ljom i kazališnom fikcijom, idej-na, misaona dvodimenzionalno-st, simplificirano teoretiziranjeemotivnim, moralnim, pa i ideo-loškim (u smislu nadmetanjaspolova) postulatima što u po-moæ zovu semplove iz dva klasika(Macbetha posebno), dociranje,detaljno obrazlaganje nebitnoga,stilistièka suhoæa i jednostavnostmjestimièno svedeni na jezik ko-mercijalne proze, preplavljuju irazvodnjavaju prièu temeljenu naprizorima raspona osjeæaja i sta-nja u kojima se nalaze akteri pri-le�nici. Paradoksalno, tu je iStrozzijeva velièina, jer upravo jezbog tih “literarnih nedostataka”Igra u dvoje ultimativno glumaè-ki izazov: dati, uvjetno reèeno,uobièajenim ljubavnièko-pre-ljubnièkim za�arenim afektimapozlatu dramske umjetnostikroz, prije svega, glumu dugogdaha i precizne geste koja æevlastitu koncepciju znati uèinitisugestivnom do apsolutne uvjer-ljivosti. Kod njega glumcima nesmije nedostajati više pasije negopatosa, ne zato što ih do te mjerezaokuplja tehnika, da ne stignusvrnuti pogled na �ive bli�njekoji ih okru�uju (gledatelji), ne-

go zato što ta umjetnost imaneugodan obièaj da zahtijeva èi-tavog èovjeka; po moguænostisvu njegovu pozornost i strast.

Gerald Thomas definirao je ka-zalište kao mjesto gdje je glumcai gledatelja nu�no zavesti, i sas-vim je sigurno da je Strozzi tako-ðer smatrao posebno va�nim tajaspekt repertoara, koji razvijaukus i ansambla i publike, sus-tavno ih animirajuæi da ulaze udubinu djela, i da bez kompro-misa pristupaju kulturi koja nijepuka dekoracija, veæ istinski dio�ivota.

Empatija, a ne uredni šavoviDoæi spreman izlo�iti se, a ne

samo sa �eljom fizièki odraditimandat, nastojati zaokupiti ljudekoji æe svojim razmišljanjima op-lemeniti unutarnje ozraèje kaza-lišta, što ga u konaènici i definiraneèim daleko višim i boljim.Izostankom takva akcenta, upredstavi se mo�e u�ivati, ali ne-æe biti upamæena, prema onomdivnom naèelu sutra æemo bitiravnodušni prema onome što namse danas sviða. Drugim rijeèima,s temeljom trajne prirode, empa-tijom, (napose, glumaèkom pre-ma predlošku) mo�emo izblizapromatrati one dragocjene èesti-ce zbilje koje je mašta nazirala,koje pru�aju predod�bu onogašto je autor zamislio uliti u tekst.Glumaèkom darovitošæu, empa-tija dopušta gledatelju izvuæi kaoiz malih tuba, kojima se slu�e zaslikanje, toènu, tajanstvenu isvje�u nijansu emocija koju je uprošlosti, bli�oj ili dalekoj, pisacodluèio zaogrnuti plaštem èaro-lije rijeèi i sugerirane geste. Zat-vorena poput mjehuriæa u kojesu zatvorili kisik ili neki drugiplin; kad ga uspijemo rasprsnuti,iz njega izbijemo ono što sadr�i,glumèevim performansom deflo-rira se opna što odvaja konzu-menta od dramskog komada izapoèinje identifikacija/u�ivlja-vanje u glumaèko/redateljsko/-autorsko unutarnje stanje, što ci-

jeloj prièi daje Atmosferu. Izvanminuta poput tih, kad nenadanoosjetimo bitnost gdje dršæe i na-novo poprima svoj oblik i izbru-

šenost usred slogova, ne svjedo-èimo više dramskoj umjetnosti,zanatstvu tek, školski, štrebera-ju. Ništa ne poma�e što su šavo-vi pristojno naèinjeni. Dakle, ko-liko se i kako pred takvim izazo-vom snašao glumaèki dublPlovaniæ-Bogojeviæ, te redatelj-ski horizont cijenjenog Geriæa,jer Strozzijeva komorna Igra jepravi detektor rašèlambe umjet-nika od zanatlije, empatije od

kseroksa... Paèe, iako je razlom-ljeno zrcalo kazališta samog(podnaslov je Komad iz kazališ-nog �ivota u tri èina), ta predsta-va, u nekom svom dalekom, nokonstantno prisutnom kontek-stu, što posebno postaje jasnonakon raspleta s pucnjem iz piš-tolja, jedino o tome progovara.

Statièni kadar recitiranjaIzravno na stvar, Strozzi je

zaslu�io privlaènije uprizorenje.Još bismo nekako mogli zanema-riti demodiranu i neinventivnuscenografiju i nelogièna “izvan-vremenska” rješenja kroz nju(soba glavnih, nota bene, i jedi-nih, junaka Sandra i Il slo�ena jeod minijaturnog radnog stola,metalnorešetkastih stolaca bau-haus stila i softy otomana, iakoSandro neprestano treæemilenij-ski pose�e za be�iènim telefo-nom, svoj dramski tekst piše ata-vistièki na A4 papiru s penkalomu ruci – gdje je word processor?),a ideje varira onako na suho, bezdiktafona, pri èemu se naglašenoemancipirana Il vozi taksijem, ane svojim sredstvom, slu�avkapak nosi uniforme iz viktorijan-skog doba... Zanemariti bismomogli i slabo prilagoðenu glazbu(zar se stvarno ništa drugo nezna nego koristiti/lizati nosaèzvuka Erika Satiea – zašto ne jed-nom, npr. Philip Glass, ili nekaintimistièka dionica nekog odmnogobrojnih postpop trubadu-ra: ako se veæ tra�i snovito, me-lankolièno raspolo�enje avangar-dnih ishodišta koja mogu ugod-no titrati u prosjeènom uhu?),koju, reklo bi se, ništa ne izdi�eiznad prosjeènosti zaokupljenetek manifestacijama. Problem je,meðutim, u tome što se sve ne-kako shvatilo doslovno, bez raèu-nice da baš emanacija duha mo�eganuti. Ako je Strozzijeva igra“... psihologije dvaju lica, dvijeposve razlièite ljubavi, dvije pos-ve razlièite osobnosti, koje tra�eoèito od drugog posve razlièitestvari...” (Ante Armanini), zlob-nici bi rekli, donekle plošno na-pisana (istina), nije da su to samorijeèi razgovora kakve izgovara-mo u trenucima kada, previše uz-rujani da ostanemo sami sa so-bom, osjeæamo potrebu, u ne-dostatku kakva drugoga subes-jednika, æaskati u vlastitu bradu,kao s tuðincem, ali... Nije po-moglo ni to što je Igra u dvojepostavljena na maloj pozornicivara�dinskog HNK (popularniRogoz), potez s kojim se publikašto više �eljela involvirati u doga-ðanje, nameæuæi joj ulogu nije-mog svjedoka i sudionika. Jerkoliko god se koristili takvim tri-k-udarima na èula (uz Plovaniæe-vu provjerenu intonaciju uspora-vanja govora, gdje odjednom pla-ne rijeè usprkos volji onoga kojigovori, kod kojeg neodoljivo uv-jerenje nadvlada mucave naporekojima je htio izbjeæi govoriti, našto partnerica replicira mlatara-njem ekstremitetima), kolièinaempatije probuðena u gledateljuu potpunosti ovisi o dozi glum-èeve empatije s komadom. Koli-ko se u vlastito tijelo smjestilofikcionalnu osobu (Sandra – ge-neralno, pogospoðenog pohot-nika, te Il – profinjeno proraèu-natu kokotu), sve moguænostinjezina �ivota, uspomene na biæakoja poznaje i kojima æe se prid-ru�iti, ta empatija ne treba bitireèena tekstom da bi se oèitova-la. Štoviše, mo�emo je otkritipotpunije ne oèekujuæi rijeèi, èaki ne vodeæi raèuna o njima, po ti-

suæu izvanjskih znakova, po ne-kim “nevidljivim” pojavama kojesu u svijetu karaktera sliène ono-me što su u fizièkom svijetu tje-lesni gafovi.

Neuvjerljivosti glumeKonkretno, niski stupanj em-

patije sa Strozzijevim likovimademonstriran je, primjerice, na-kon što je duboki rez na šosekuLjiljane Bogojeviæ previše otkrioraskošna bedra, jer, dama ih je uzdiskretno crvenilo (zbog publi-ke, što li?) pokrila krilom. Ob-jašnjenje: radnja se dogaða u sobidugugodišnjeg braènog para kojije nakon prvog susreta imao od-nošaj, to jest, apsurd je uvjerava-ti da bi svejedno koji dio takvapara osjeæao srame�ljivost zbogtoga što se malo više vidi, a toznaèi da Bogojeviæevoj nije mo-tiv uvuæi se u ko�u lika, ma ka-kav bio, te da mu publika in flag-ranti vjeruje (moguænost kojuod svih umjetnosti samo kazališ-na ima!), veæ je došla “pošteno”odraditi šihtu. Ili prizor kadaPlovaniæ u trenutku kidanja po-veæe grude pljuvaèke s usta pog-ledom prati utjecaj gravitacijskesile na istu, a sve uz facu (zbogpublike, što li?) sorry... Objaš-njenje: radnja se dogaða u sobidugogodišnjeg braènog para koji�ivi prilièno mondeno i slobo-doumno, to jest, apsurd je de-koncentrirano pokazivati briguza višak sline dok likovi nervoz-no raspravljaju o obostranompreljubništvu, a to znaèi da Plo-vaniæu nije motiv uvuæi se u ko-�u... Slièno se mo�e reæi i za ne-logièno okretanje lica Bogojevi-æeve prema zidu u trenutku kadaje ostala sama u sobi i kada jepublici bilo nu�no en face dopus-titi “u�ivati” u èemeru njezine si-tuacije. Našlo bi se toga još, ali iovo je dovoljno (uzgred, mr-mljanje tijekom “glumljenja”Macbetha spada u posebnu kate-goriju vještine razgovijetnosti iz-govorenog). Kad su glumci samosvojom dikcijom iskljuèivi èuvarineke umjetnièke vizije, vidimoneku drugu dramu koja se odig-rava pod govorenom dramom,osjeæajuæi kako klijaju i bujaju,za jednoga sata na svjetlosti ref-lektora, rijeèi neke uloge nastalelijepljenjem jednoga lica odšminke na lice glumca, ali ne nanjegovu osobnu dušu, zapostav-ljajuæi sile kojima se divimo. Svesu scene odigrane u takvom re-gistru ne nudeæi puno više odpuke informacije o sadr�ajuStrozzijeva djela. A teatar, vr-hunski teatar, sazdan je od deta-lja. Naèin na koji se detalj kleše,naèin na koji on prerasta u emo-ciju i misao – Empatiju, govori oglumaèkom kraftu, dramskomgeniju. Preneseno, kad god se ot-krije gluma u gradaciji od formal-ne “skripte” što poèiva na toliko itoliko èinova, do ekspresivnognaboja autorskih vizija tijekominterpretacije – kazalište tu višene stanuje. Recitiranje tek. Kuša-nje što boljeg recitiranja stihovaiz predloška koji više ne pred-stavljaju neku uzvišenu i indivi-dualnu bitnost, odvojenu od sve-ga, nego više ili manje uspjele ki-tice. Tad se i pozerski razraðenamimika ne èini raskošnim tka-njem, veæ neposlušna uda puštajuda se izmeðu ramena koèoperimišica koja nema ni pojma o ulo-zi, a nabori plašteva, koje laktipodi�u, padaju u smjeru nekevertikale u kojoj se sa zakonima opadanju tjelesa natjeèe samo neu-kusna mekoæa izvedbe.

36 IV/84, 4. srpnja 2,,2.

((NNee))mmooææ eemmppaattiijjeeIzravno na stvar, Strozzi jezaslu�io privlaènije uprizorenje

Uz vara�dinsku premijeru Igre udvoje Tita Strozzija u re�iji Vladmira Geriæa

Kolièina empatije probuðena u gledateljuu potpunosti ovisi o dozi glumèeve empatije s komadom

Lada Èale Feldman

akon fijaska što ga je do-�ivjela za svoje praizved-be, Marivauxova Raspra na

pozornici je o�ivjela tek 1938.,što je svakako nezanemariv po-datak: utoliko bi nas mogao i za-èuditi iznenadan poticaj da se tajzadugo neshvaæeni dragulj dra-maturških “ratova spolova” ko-naèno prevede i na hrvatski (au-torica Višnja Machiedo) te pos-tavi na scenu rijeèkoga kazališta,èak i u eri usplamtjelih raspri an-tropoloških, psihoanalitièkih,lingvistièkih, knji�evnih, kazališ-nih i inih «teza» oko prirodnog«spola» i društvenog, kulturnog,jeziènog, odnedavna i izvedbenog«roda». Pregled recentnijih eu-ropskih postava Marivauxa – Sta-nislas Norday re�irao je Raspruèak èetiri puta – sa zadovolj-stvom æe rijeèki izbor smjestitiuz bok dobrog europskog njuhaza novomilenijski revival togklasika kazališta 18. stoljeæa,osobito ako je rijeè o komadukoji svoj kontroverzni aspektobznanjuje veæ samim naslovom.

Civilizacijska enigma zavoðenja

Upravo je nevjerojatno kolikoje meðuovisnih razina uspjela sa-�eti – uvesti, zaplesti i rasplesti –radnja ove jednoèinke: mitsku ipovijesnu, spolnu i generacijsku,seksualnu i politièku, klasnu iobiteljsku, jeziènu i tjelesnu, sveokrunjene nerazluèivošæu kultu-ralnog i kazališnog mimetizma. Iopet su u lo�e HNK-a, nakonPirandellova Veèeras se improvi-zira, sjeli likovi (Princ i Hermia-ne) da (nad)gledaju kazališni ek-speriment, davno naruèen za nji-hovu zabavu. Davnašnjost toganauma jednako je civilizacijskakoliko i fabularna, jer «primarniprizor» ljudske ljubavne nevjere,kojemu se ima razaznati izvor ispol koji mu je prvotnim poèini-teljem, odigrao se mo�da u pr-vom susretu Adama i Eve koji sesada – u trenutku dok gledamopredstavu – mo�e samo kazališ-

no rekreirati, premda mu je reda-telj-filozof, Prinèev (Bog-)otackoji ga je smislio kako bi razrije-šio dvorsku raspru o tome koji je

spol nevjerniji – umro. Nasljed-nicima njegova eksperimenta sljudskom mladunèadi – odgoje-nom u nigdini i izolaciji, ali priu-èenom dvorskom jeziku – preos-taje nazoèiti raspletu civilizacij-ske enigme, kada se mladunèad upubertetsko-inicijacijskoj dobiotpusti iz svoje laboratorijskeosame pod nadzorom dvoje tam-noputih slugu i konaèno susret-ne sa svojim nesvjesnim supatni-cima, u raznolikim spolnimkombinacijama. Spremna zaupad u «kulturu», prva æe se �r-tva, meðutim, djevojka Eglé, ob-resti u «prirodi», pred vodom upotoku, u kojoj æe ugledati svojodraz i zadiviti se nad svojomljepotom, nepovratno zagriz-nuvši u civilizacijsku jabuku.Nju æe spremno dobaciti svojem«objektu», mladiæu Azoru, novojazurnoj prilici za zrcaljenje, ud-vostruèivaèku logiku cijelogakomada i strastvenog jeziènogplesa njegovih višestrukih hete-roseksualnih parova – plemiæa injihovih slugu, zamjenskih rodi-telja i djece, gledatelja i glumacau eksperimentu.

Mimetièka pošastOno što se dalje nu�no odvija

zamasi su kotaèa mimetièke po-šasti, u kojoj nestalni i nevjernibivaju i mladiæi i djevojke, s ma-lenom, ali znaèajnom razlikom:�ene redovito radije izabiru bu-ljiti u sebe no u portret svojegaljubljenog, koji se uvijek dade

zamijeniti novim i stoga, uspo-redbenom prinudom, zanimljivi-jim. Ishod æe, dakle, gledateljicuHermiane, dovedenu pod ljubav-nom prisilom da se zagleda uneugodni odraz svojeg licemjer-ja, mo�da nagnati na kapitulaci-ju, priznanje na kojemu bi Mari-vauxu mogao i Freud pozavidjeti

– da �enski spol ne nosi zaludustigmu korijenskog narcizma, teda su njezini vlastiti povici o uro-ðenom �enskom sramu tek uèi-nak kulturološke koprene. Kadbismo se s njome i naljutili nabezoènost te obznane, zaboravilibismo kako je majstor Marivauxionako dodijelio konce te igrenasljednom muškom redu i nje-govoj iskušavateljskoj dokolici,jer prvo što se djeci-pokusnimkuniæima usaðuje nije nikakva“priroda” nego upravo jezik ukoji uoblièuju svoje «iskrene»emocije. One su pak do te mjereneusklaðene s aktualnim retoriè-kim zastiraèima da sve što uspi-jevaju prenijeti samo iznosi navidjelo koliko je uglaðenost je-ziènog ophoðenja autoproduk-tivna la�a i koliko su ideje o «ne-vinosti» tek puki projektivniproizvodi zasiæene ceremonijal-ne komunikacije, u kojoj se višedoista ne mo�e razaznati tkomanipulira kime, èak ni pod ek-sperimentalnim uvjetima. Akonam je veæ shvatiti da umetnutiprizori, uza svu svoju navodnunamjenu uvida u iskonsko i pret-kulturalno, ne mogu sa sebe ot-resti okvir smišljene kazališne ig-re, kako zbog namisli svojeg re-�isera, Prinèeva oca, tako i zbogudjela njegovih asistenata – slugukoji u Kicinoj re�iji odijevajudjecu u spolno nediferenciranekostime i koji eksplicite zazivajumnogostrukost zemaljskih svje-tova – onda je svaki zakljuèak o

«krivnji» koji se iz eksperimentamo�e izvuæi unaprijed osuðen dapotone u bezdanu potoka na vo-denoj površini kojega je Eglé ispoznala da uopæe postoji.

Ništavilo u kazališnom zrcalu Kad se na kraju svi poredaju

da odgovore za svoje postupke

pred razbješnjelom Hermiane itrijumfalnim pogledom Princa,sumorna utjeha æe stiæi u novommladenaèkom paru. On se s rav-nodušnošæu kakva graðanskogbraènog sustanarstva odrièe zr-calne igre hvatanja u kolo novih inovih nevjerstava, jer je, uz po-moæ dramaturškog dometka pri-povjedaèevih komentara iz proz-na Marivauxova parodijskogFarsamona, veæ «filozofski»spoznao da “Ništa ravna duhomsviju smrtnika”. U to ništaviloodsutni bog ionako iz dosadeupisuje (kazališne) odbljeskesvoje hirovitosti, pa tako i «manei vrline» ljubavne strasti. Ipak,Hermiane je ona koja ne pristajena kazališnu igru i njezino civili-zacijsko samouvrtanje, pa je nisuzaludu tumaèi usporeðivali s mr-zovoljnim Molièreovim Alces-teom. Princ æe pak priznatimmuškim manama htjeti domet-nuti neskriveno oèitovanje, dokæe �ene prikljuèiti Celimeninojhipokritskoj dru�bi. Muškarcitako ostaju re�iseri kulturološ-kog spektakla u kojem kraljujuglumice i samo je pitanje tuma-èenja tko ima veæu moæ. Ili paktko se više zabavlja, ne slušajuæiHermianinu opomenu svojemljubavniku: «Vjerujte mi, nema-mo se razloga šaliti!»

A previše se šaliti nije htio niKica, iako je tijek predstave suge-rirao suprotno. Tako je svoje mla-de glumce – izvrsni par OlgePavlakoviæ i Dra�ena Šivaka, te

nešto karikiraniji Marije Škarièiæ iDamira Orliæa, pustio da se neo-buzdano vesele, nadmeæu, svaða-ju, grle i skakuæu, kao da ne znajušto ih èeka u njegovoj redateljskojkuæi. Princa Galiana Pahora ob-dario je maskom Viconta de Val-monta, izoblièenom zlosutnimcrtama moralne dekadencije i ges-tièkim prenemaganjem ljigavca, aHermiane Olivere Baljak usplahi-renošæu rjeèite moralistkinje.Mesrou i Carise, sluge u ulozi du-šebri�nika iskušavanih gojenaca,sveo je na prigušene i neutralneinspicijente igre koja ih se ne tièe,te ubrzao ritam umetnutih opeto-vanih sunovraæenja u ponoredvojnih pa trojnih zamjena lju-bavnih zavjeta.

Vivaldi i jabuèica smutnjeObasjana pozornica, svijetli

kostimi, Vivaldijeva glazba i je-dan rokoko paravan izveli suglumce na èistinu na kojoj je pr-štala neusiljenost, pojaèavajuæidojam da joj sa svakim odlaskomglumice i glumca doista prijetigubitak sušta �ivota koji se os-tvaruje samo u uzajamnoj nazoè-nosti, nazoènosti koja meðutim –jednako u ljubavi koliko i u kaza-lištu – neumoljivo troši svojeadute produ�i li se u beskraj, ka-ko mlade pokušavaju poduèitinjihovi odgajatelji, dvosmislenoim savjetujuæi malo ljekoviteudaljenosti. Predaja o svojedob-noj Chéreauovoj re�iji, koja je is-ticala zlokobnu ruku Boga-oca-Princa i nezavidnu poziciju onihkoje je valjalo eksperimentomzlorabiti ili preobraziti – Hermia-ne i djece, potonje �rtvovane na-kon što su poslu�ila lekciji, oèitoje ponešto utjecala i na Kicu, kojije takoðer zakljuèio da se sve nemo�e završiti, kako se to voli re-æi, «lepršavom» konverzacijskomneobvezatnošæu filozofiranja, toviše što ono nikada ne dopire doistine. Tako se poveo za vlasti-tom mimetièkom �eljom, samoizvrnuvši odnose moæi što ih jeChéreau htio zazidati. Ako je ja-buka smutnje izronila iz potokau koji veæ na poèetku upadaju iEglé i Azor, te u koji se, kao usvoje prapoèelo, odbaèena, vraæa-ju dva �enska portreta, onda æe upotoku završiti i mrtvo tijeloPrinca kojemu æe nevina djeèicadoæi glave kad spoznaju da su bilisamo glumci njegova igrokaza.Blijeda, da li zbog bijelog prema-za salonske obrazine ili zbog vo-dene podbuhlosti smrti, ta æe seglava priljubiti mrtvome Hermia-ninu licu, takoðer podleglu udjeèjoj pobuni. Završna aran�irkamaski pripast æe dakle samim ne-vinašcima, jer iskonska nezasit-nost nije prema Kici ni seksualnapo�uda, ni rivalitet, ni samoljub-lje, pa èak ni pomama za krivuda-vim samozrcaljenjem uz koje sejedva dade stisnuti lice Drugoga,nego uzvratna �estina – katkad i(samo)ubilaèkog – nagona zatvorbom kazališnog prizora, kojijedini mo�e, makar privremeno,popuniti ništavilo, èak i ono smr-ti, ali iz kojeg nije moguæe izvuæibaš nikakvu moralnu pouku, po-najmanje onu koja bi poslu�ilabilo kojem spolu u raspri.

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 37

NNeevvjjeerrnnoo nniiššttaaMuškarci tako ostaju re�iseri kulturološkogspektakla u kojem kraljujuglumice i samo je pitanjetumaèenja tko ima veæumoæ. Ili pak tko se više zabavlja...

Uz gostovanje Raspre Pierre Carlet de Chamblain de Marivauxa, Hrvatskog narodnogkazališta Ivana pl. Zajca iz Rijekena Danima satire. Re�ija: JanuszKica

Iskonska nezasitnost nijeprema Kici ni seksualna po�uda,ni rivalitet, ni samoljublje, pa èakni pomama za krivudavim samozrcaljenjemuz koje se jedvadade stisnuti liceDrugoga, nego uzvratna �estina –katkad i (samo)u-bilaèkog – nagonaza tvorbom kazališnog prizora

w w w . z a r e z . h r

Zrinka Matiæ

iše od godinu dana nakon prvog pos-tavljanja Tan Dunova Marca Pola nascenu HNK u Zagrebu, imamo pri-

godu obnoviti do�ivljaj opere koja i u glaz-benoj i u scenskoj komponenti pripadatrendovima svijeta koji ima moguænostistalno poticati proizvodnju novih i skupihopernih i sliènih projekata. U Zagrebu ikod nas opæenito, unatoè mnogim prièamao suvremenom kazalištu, takvi su poticajirijetki. Prigode da se do�ivi nešto iz togstranog svijeta su rijetke i najèešæe ne pripa-daju kazališnoj i opernoj sezoni, nego sepojavljuju svaku godinu ili dvije s kazališ-nim i glazbenim festivalima. Ne mo�e sereæi da postoje prave moguænosti da sestvore odgovarajuæi kriteriji, a kad je tako,je li onda u takvim uvjetima uopæe bitno pi-tati se jesu li ti dogaðaji vrhunski, osrednjiili loši predstavnici bogatijega kazališnogsvijeta. Dobar ili loš, Tan Dun je u svakomsluèaju skladatelj koji je, barem na kratkovrijeme, uspio zadovoljiti ukus (ili neukus)suvremenog kazališno-filmskog svijeta, ami smo na vlastitoj �ivoj kazališnoj pozor-nici mogli osjetiti da, ako je tako, i ne gubi-mo puno time što smo na marginama togasvijeta. Ako �elimo saznati na koju kartudanas skladatelj mo�e sigurno dobiti, mo-�emo iæi pogledati Tan Dunovu operu, a

ako �elimo do�ivjeti umjetnièku vrijednostpredstave, do�ivjet æemo je prvenstvenokroz vizualni i re�ijski aspekt, kojem su,uostalom, pridonijeli hrvatski umjetnici.

Konstanta istostiDuhovno, fizièko i glazbeno putova-

nje, te prva i druga opera, nešto su okoèega smo se doista trudili pri prvom slu-šanju i gledanju ove opere. Ipak, nakondva ili tri puta, koliko smo pokušavali ot-kriti i pratiti tu dubinsku povezanost iz-meðu kompleksnosti ideje i višeslojnostiglazbe, došli smo do zakljuèka da je zaneke od nas to mo�da ipak malo preteš-ko, te da je jedino što mo�emo osluhnutisvakodnevni prizvuk glazbe svijeta, u po-nešto transformiranim oblièjima kineskeklasiène i narodne glazbe, nešto indijske

i tibetanske glazbe, s pokušajima da se uto, mo�da namjerno bez velike suptil-nosti i s par prilièno oštrih rezova, uklo-pi europska glazbena tradicija. Recept jeoèito bio “prihvatljivo za sve”, a, iako jedjelo u ideji vrlo slo�eno, Tan Dun nasvom putovanju ipak nije �elio ne primi-jeniti tako omiljenu i sveprisutnu tehni-ku transparentnosti misli, asocijacija ipostupaka.

Kako bismo pribli�ili strukturu opereonima koji je ne poznaju, moramo reæi dadoista postoje tri razine na kojima bi setrebalo odigravati putovanje Marca Pola– prva je razina Duhovno putovanje i Prvaopera, koja odreðuje èetiri osnovna ras-polo�enja, tj. èetiri velike cjeline (slike) –Zima, Proljeæe, Ljeto i Jesen. Druga je ra-zina nazvana Fizièko putovanje i OperaII, u kojoj prolazimo kroz odreðene faze

putovanja prema lokacijama: Trg, More,Bazar, Pustinja, Himalaja, Zid I i Zid II.Ove dvije razine Polova putovanja treba-le su nas vjerojatno odvesti do vjeènih pi-tanja postojanja i kontinuiteta, prolaz-nosti ili trajanja. Njih je pratilo još jednoparalelno putovanje – tzv. Glazbeno puto-vanje s etapama: Srednji vijek, Srednji Is-tok, Indija, Tibet, Mongolija i Kina. Uzto, javljaju se i razlièiti likovi: Marco iKublaj-kan, Polo, Dante i Rusticchello,Li Po, Šeherezada, Mahler, Kraljica i Sha-kespeare, koji se po logici stalnih mijenapojavljuju i nestaju, ili stalno traju i pos-toje.

Što se glazbe tièe, ona do�ivljava jednukonstantu u smislu istosti, jednom do-segnutog i nikad napuštenog stupnja naljestvici dramatskog išèekivanja, koji jepostignut gotovo stalnom vrtnjom u ne-kakvom istoènjaèkom modalitetu, s usta-ljenim melodijskim pokretom sliènim u

svakoj vokalnoj dionici, bez razlike u opi-sivanju karaktera (što samo po sebi dodu-še i nije nu�no) i s povremenim ubaciva-njem fragmenata prepoznatljivo europ-ske glazbe.

Stapanje tipova i arhetipovaPrilagoditi se takvu naèinu razmišlja-

nja, do�ivjeti istost u trajanju do par sati,naviknuti se na pokret koji se ponavlja istvara konstantu, to je moguæe i ima svojuestetiku, a idejna osnova u kojoj se stapa-njem razlièitih glazbenih tipova i arheti-pova dobiva zvukovnost s primjesom is-toènjaèke modalnosti koja nas ubacuje uneku vrstu magiènog transa – takoðer semo�e prihvatiti. Ali postoji nešto što topobija i u èemu Tan Dun pobija samog se-be, a to je prihvaæanje i pohvala izrazitodinamiène re�ije koja gledatelja odr�avana �ivotu – �ive boje, stalni pokret, popu-njenost pozornice èitavom dubinom, visi-nom i širinom, o�ivljavanje likova, vreme-na i prostora, kontrast planova pozorniceu kojima èak uspijevamo naslutiti te za-mišljene slojeve opere: tek i samo uzovakva sredstva ova glazba mo�e ostvaritibarem one najpovršnije ideje koje su za-mislili skladatelj Tan Dun i libretist PaulGriffiths.

O izvedbi ovom prigodom ne ostajenam puno za kazati. Veæina je pjevaèa višenego uredno ostvarila svoje uloge: TvrtkoStipiæ kao Polo, Diana Hilje kao Marco,Ivica Trubiæ kao Kublaj-kan, Adela GolacRiloviæ odlièna u ulozi Vode, StjepanFranetoviæ takoðer vro dobar kao Rustic-hello i Li Po, Tamara Felbinger kao Šehe-rezada, Mahler i Kraljica, te Dalibor Han-zalek u ulozi Dantea i Shakespearea. Or-kestar i zbor Opere HNK bili su ovaj putosrednji u svojim kreacijama, pod sigur-nim, iako ne odviše urednim vodstvomIgora Kuljeriæa. Za ljepotu i dojmljivostpredstave najviše su zaslu�ni redatelj Kre-šimir Dolenèiæ, scenograf Hans GeorgSchaefer, kostimograf Tonèi Vladislaviæ ikoreografkinja Bla�enka Kovaè.

A u vezi s pitanjem o opernoj glazbe-noj vrijednosti Marca Pola i sliènih glaz-benih dogaðaja, mo�da i ne trebamo raz-bijati glavu. Kako je ipak sve stvar trenu-taènog ukusa i prolaznih trendova, svakoprepoznavanje i estetsko èistunstvo mo�-da postaju suvišni.

Mojca Piškor

ad jednom kupite sada veæ godinudana star album Femija Kutija Fig-ht to Win, stavite CD u svoj CD

player i poènete prelistavati prilo�enuknji�icu, u jednom æete trenutku (pod uv-jetom da je prelistate do kraja ili da poèi-njete listati od kraja prema poèetku) doæido stranice na kojoj vas èeka samo jednareèenica – “Glazba æe vratiti Afriku nakartu svijeta” – i potpis – Femi Kuti. Ta bireèenica mogla zbuniti, jer za vas je daka-

ko nepobitna èinjenica da se Afrika odu-vijek (odnosno barem otkad vi pamtite)nalazi na globusima i kartama svijeta. No,što to zaista znamo o Africi? Prirodne ka-

tastrofe, pustinje, plemenski (!) ratovi,AIDS, glad, ebola, Bušmani i boca Coca-Cole, bubnjevi, ples, maske, lavovi, slono-vi, �irafe…

Mo�emo, recimo, za nekoga reæi daizgleda kao da je iz Biafre, bez da pritomnu�no znamo i što je to i gdje Biafra, ilipak koristiti rijeè safari, ne znajuæi dasmo je zapravo posudili iz svahilija. Pre-mijer mo�e izjaviti da Hrvatska nije ban-tu zemlja, mediji æe ga citirati, a mi æemos olakšanjem odahnuti, jer taj pojambantu ima neke veze s crnim kontinen-tom, a to što mi, eto, nismo bantu zem-lja mo�e samo znaèiti da nismo propalido kraja.

Odmak od elitizmaPonekad se èini da je u našoj percepciji

Afrika tek nešto veæa od jarunskog otokaTrešnjevka na kojem je na samom poèetkuovog zagrebaèkog ljeta nastupio Femi Ku-ti. Ne èudi stoga što kontinent od koga jeveæa samo Azija zovemo crnim, iako bi veæi sama èinjenica da se u Africi govori višeod tisuæu jezika bila dovoljna da uz njega

poènemo vezatiatribut šarenog.Ako je ovo zaistasve što znamo i�elimo znati o Af-rici, onda mi nepreostaje drugonego posuditi re-èenicu iz romanaSozaboy Ken Sa-ro-Wiwe – “If I te-ll you I was happy,know that I amtelling a lie.”

Da stvari mo�-da i nisu tako crne (!) kao što izgledajupokazao je dotièni koncert (Femi Kuti &The Positive Force) na dotiènom otoku(otok Trešnjevka, Jarun), jer tamo se ujednom trenutku zaista sve poklopilo.Prostor koji nas je konaèno odmaknuo odelitizma Koncertne dvorane VatroslavaLisinskog u koju su u nedostatku adek-vatnijeg rješenja bili smještani slièni kon-certi i od hijerarhije uvjetovane razlièitimcijenama ulaznica koja je gotovo uvijekrezultirala prvim redovima ispunjenimakremom hrvatske estrade. Na ovaj konce-rt došli su oni koji su prije svega �eljeliglazbu. Oni koji su samo �eljeli prošetatisvoja nova modna rješenja za ljeto 2002.

zasigurno su se s koncerta vratili priliènorazoèarani, jer u gomili dobro raspolo�e-nih ljudi modni krikovi jednostavno nisuimali šanse da budu primijeæeni.

Suvremena fuzija �anrovaFemi Kuti ovim je koncertom zagre-

baèkoj publici ukazao kako se tekstovipjesama ne moraju vrtjeti oko tragiènihljubavi, malog Mate od mame i tate ilipak matematièkih formula u kojima seraspravlja o odnosima minusa i plusa,Amera i Rusa. Teme kojih se on dotièe usvojim pjesmama kreæu se od korumpi-ranosti vodeæih nigerijskih politièara,preko problema s kojima je danas suoèe-na postkolonijalna Nigerija (pa i Afrikau cjelini), do planetarnog problema AI-DS-a. One su aktualni politièki izraziglazbenika koji oèito vjeruje kako glaz-bom mo�e, ako veæ ne riješiti, onda ba-rem adresirati probleme i koji je od ocanauèio da je glazbu moguæe shvatiti kaooru�je.

Ono što je pak moguæe išèitati kao iz-vor potencijalno najdalekose�nijeg utje-caja sama je glazba. Ona je suvremenafuzija brojnih �anrova koji èine svjetskuglazbenu scenu danas i kao takva razbijaokvire poopæenih predod�bi o afrièkimglazbama kao glazbama koje su veæ sto-ljeæima nepromijenjene, predmoderne ikojima se preèesto prišiva etiketa auten-tiènosti, što god ona znaèila.

Ovim koncertom se nakon puno go-dina ponovno otvorio jedan novi-starisvijet. Sada æe mo�da ipak biti punojasnije što to ovaj šareni kontinent mo-�e ponuditi onima koji ga još nazivajucrnim.

38 IV/84, 4. srpnja 2,,2.

Igra na sigurnu kartu

Šarenilo crnog kontinenta

Dobar ili loš, Tan Dun je u svakom sluèaju skladatelj koji je,barem na kratko vrijeme, uspiozadovoljiti ukus (ili neukus) suvremenog kazališno-filmskogsvijeta

Tan Dun, Marco Polo, Hrvatsko narodnokazalište, Zagreb, 18. lipnja 2002.

Femi Kuti ovim je koncertom zagrebaèkoj publici ukazao kakose tekstovi pjesama ne moraju vrtjeti oko tragiènih ljubavi, malogMate od mame i tate ili pak matematièkih formula u kojima seraspravlja o odnosima minusa iplusa, Amera i Rusa

Oko pitanja o opernojglazbenoj vrijednostiMarca Pola i sliènih glazbenih dogaðaja mo�da i ne trebamo razbijati glavu

Koncert Femija Kutija i The Positive Force,Otok Trešnjevka, Jarun, Zagreb, 30. lipnja2002.

Zvonimir Bajeviæ

èetvrtak, 21. lipnja, u Teatru EXITprvi put se slu�beno našoj glazbe-noj javnosti predstavio Big band

Hrvatske glazbene mlade�i. Ideja da seosnuje takav ansambl potekla je još prijetri godine kada su polaznici jazz seminarau Gro�njanu svoje zajednièko muzicira-nje tijekom seminara odluèili nastaviti i ti-jekom godine u Zagrebu. Tu su inicijativupodr�ali i neki od predavaèa na seminaru,kao što su Boško Petroviæ i Damir Dièiæ,pa je uz pomoæ djelatnika HGM-a osno-van taj ansambl mladih. Zanimljivo je spo-menuti da su èlanovi orkestra mahom izHrvatske, ali i iz Slovenije, te da neki odnjih imaju ili æe tek steæi jazz obrazovanje.Naravno, trebalo je naæi i odgovarajuæegdirigenta, pa je izbor pao na SigiJA Feigla,predavaèa na Jazz konzervatoriju u Gra-zu, te voðu najznaèajnijih big bandova uAustriji.

Zanimljiva je okolnost da su mladogFeigla prije dvadesetak godina upravo jazzseminari u Gro�njanu potakli da postanevrhunski jazz glazbenik, konkretno sakso-fonist. On je takoðer i htio za prvi konce-rt mladim glazbenicima “suprotstaviti” ve-liko ime jazza. Za tu je priliku odluka palana amerièkog trubaèa, jednog od posljed-njih velikana starije jazz generacije, Bob-byja Shewa. Njegovo djelovanje obuhvaæasuradnju s imenima kao što su: Coltrane,Parker, C. Brown, Gillespie, Getz, Hub-bard, T. Puente, A. Farmer, B. Brook-meyer, itd., a kao solist svirao je s gotovosvim najveæim big bandovima u SAD-u isvijetu. No, osim što ga poznajemo ponjegovu muziciranju, vrlo je va�no istak-nuti da on veliku pa�nju posveæuje peda-

goškom radu. Naime, on radi i kao preda-vaè na Universityju of California, pa je i utom smislu Shew bio zapravo idealan èov-jek za poèetak rada Big banda HGM-a.

Pozitivan šokPrije nego što ka�em nešto o koncertu,

rekao bih nešto upravo o samom raduShewa s ansamblom tih dana uoèi koncer-ta. Imao sam sreæu aktivno sudjelovati utrodnevnim, cjelodnevnim probama, imoram reæi da smo svi bili impresioniranisrdaènošæu, voljom, i znanjem ovog glaz-benog majstora. Tijekom svih proba unesnosnim klimatskim uvjetima, on je in-tenzivno pomagao orkestar raznim savje-tima, bilo da je rijeè o tehnici sviranja ili osamoj interpretaciji. Opæe mišljenje meðusvima nama prisutnima bilo je da nismosusreli boljeg pedagoga.

No, da se vratim koncertu. On je oku-pio poprilièan broj publike, i samo za naskoji smo bili s orkestrom prije, nastupnije bio iznenaðenje. Za sve ostale bio jeto šok, ali pozitivan u pravom smislu ri-jeèi. Na programu su bile kompozicijekoje su uglavnom aran�mani Count Ba-sie orkestra. Dirigent Sigi Feigl �elio jeupravo ove aran�mane zbog èinjenice što

je taj orkestar udario temelje zvuka mo-dernog big banda, pa je i na taj naèin mla-di orkestar bio na pravi naèin infiltriran ujazz glazbu. Valja reæi da je orkestar u

svim sekcijama (trubaèkim, trombonis-tièkim i saksofonistièkim) dobro nijansi-ran, a posebnu mu te�inu daje odlièna ri-tam sekcija u sastavu: Goran Rukavina(kontrabas), Bruno Domitar (bubnjevi),Davor Dediæ (glasovir) i Luka Uðbinec(gitara). Oni su tijekom koncerta svo-jom razinom muziciranja, ali i kasnije najam sessionu sa Shewom oduševili pri-sutni auditorij.

Apsolutna kompetentnostKao solisti su nam se uz big band

predstavili Bobby Shew i Boško Petroviæna vibrafonu u izvedbi vlastite kompozi-cije I Love You Zagreb Jazz Quartet, Da-mir Dièiæ na gitari u izvedbi takoðervlastite kompozicije Sebastian, te MatijaDediæ na klaviru u kompoziciji All Blues.Moram priznati da osim Petroviæa poto-nja dvojica solista nisu pru�ila oèekivanurazinu muziciranja, ponajprije, èini mi se,zbog neke latentne suzdr�anosti premaorkestru, koji je ipak bolje odraðivao

svoj posao. Dediæev prezimenjak Davorje, s druge strane, briljantno demonstri-rao svoj talent na klaviru, a najviše je todošlo do izra�aja u kompoziciji Ready,Go.

Potpuno druga prièa bila je saShewom koji je svoj nastup u potpunostipodredio u�ivanju muzicirajuæi Big ban-

dom HGM-a. A njegovo muziciranje semo�e opisati samo jednom rijeèju: fasci-nantno. Bilo da je rijeè o lirskim, nabije-nim solima kao što je to sluèaj u njegovojkompoziciji Up Jumped Spring ili “ludi-m” solima u ekstremnim visinama à laArturo Sandoval u skladbi One In Mil-lion, Shew je svugdje pokazao svoju ap-solutnu kompletnost kao glazbenik. Kadslušate ovakva majstora jednostavno os-tajete bez rijeèi. Nakon koncerta je, kaošto sam ranije spomenuo, odr�an jamsession u B. P. Clubu, te su mladi kolegezajedno sa Shewom nenadmašno izvodilineke od jazz standarda. S gotovo istimprogramom i sa Shewom, dan kasnije,Big band HGM-a predstavio se i širojjavnosti na Cvjetnom trgu, te su tamo ta-koðer ugrijali ionako toplu atmosferu.Nadam se da æe orkestar uz potrebnu po-moæ uspjeti, jer doista je rijeè o golemompotencijalu, a ako je to i sam Shew višeputa istaknuo, mislim da ne treba daljetrošiti rijeèi.

Zvonimir Bajeviæastup Igor Lumpert trija 27. lipnja uKSET-u za sve je pomnije pratiteljejazz dogaðanja u Zagrebu trebao

biti prava poslastica. No, što zbog istov-

remenog odvijanja renomiranijeg Jazzfestivala u Ljubljani, te ostalih kulturnihdogaðanja u Zagrebu, koncert je privukaomali broj ljudi. I to je bilo dovoljno da u

samom prostoru KSET-a bude prevruæesvim prisutnima, pogotovo glazbenicima,koji su to tijekom koncerta više puta isti-cali. Iako to nije vezano uz sam koncert,smatram da bi takav klub trebao ulo�iti uneke klimatizacijske sustave. A sam kon-cert privukao je sve prisutne zbog jednogod èlanova trija, a to je kontrabasist Reg-gie Workman. On je, naime, najviše poz-nat kao èlan John Coltrane Quarteta tije-kom 1961. godine, kada su nastali neki odlegendarnih Coltraneovih albuma kao štosu Ole, Africa Brass Sessions i Impressions.Nakon toga, svirao je s imenima poputArta Blakeyja, Theoloniusa Monka, Her-biea Manna, Yusefa Lateefa, Mala Wal-drona i Freddiea Hubbarda. Upravo semladi slovenski tenor saksofonist IgorLumpert na poziv Workmana prije neko-liko godina preselio u New York, te na

njegovu preporuku upisao New SchoolUniversity. Stoga su naša oèekivanja u ve-zi s najavljivanom hard bop svirke u druš-tvu takvih imena bila velika.

Na programu su bili standardi Wor-kmana i Coltranea, ali i velikim dijelomskladbe samog Lumperta. Treæi je èlanovog trija Damion Reed, koji je svojimglazbenim umijeæem oduševio sve prisut-ne. Pa, iako je on tijekom cijelog koncertamuzicirao u najboljoj tradiciji ovog un-dergrund stila jazz glazbe, dojam je bio da

Lumpert i Workman nisu dali baš sve odsebe. Ne mo�e im se ništa prigovoriti gle-de njihova glazbenog umijeæa, no u ko-naènom zvuku je izostala ona neka, zajed-nièka kemija cijelog trija.

Reed je tijekom svirke svojim bravu-roznim muziciranjem, te èestim promje-nama ritma nerijetko pokušavao pokrenu-ti band prema dinamiènijem zvuku, no èi-ni se da Workman svojim free jazz izleti-ma, kao i Lumpert svojim nedovoljnimangan�manom lidera sastava bar na papirunisu uspijevali uspostaviti homogenost.Još je nešto upadalo u uši – još jedan raz-log za nedovoljnu profiliranost Lumpertakao lidera – a to je nedovoljno anga�iranton njegova tenor saksofona. To nije za-nemariva èinjenica, osobito ako se zna dasu njegovi slavniji kolege Coltrane i Cole-man upravo zbog tog razloga stekli kultnistatus. No, nije to bio baš toliko loš kon-cert. U pojedinim je trenucima trio pod-sjetio da pripada cijenjenoj njujorškoj un-derground sceni. Nije za zanemariti ipohvalna èinjenica da je sastav svirao go-tovo dva i pol sata, pa tako nismo KSETnapustili razoèarani, ali èini se da nam jeIgor Lumpert trio ostao du�nik za nekidrugi susret.

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 39

Orkestar golemog potencijala

Trio bez kemije

Tijekom svih proba u nesnosnimklimatskim uvjetima, Bobby Shewje intenzivno pomagao orkestruraznim savjetima, bilo da je rijeè otehnici sviranja ili o samoj interpretaciji

Koncert Big banda Hrvatske glazbene mlade�i, Teatar EXIT, Zagreb, 21. lipnja2002.

Iako je Damion Reed tijekom cijelog koncerta muzicirao u najboljoj tradiciji ovog undergrundstila jazz glazbe, dojam je bio daIgor Lumpert i Reggie Workmannisu dali baš sve od sebe

Koncert Igor Lumpert trija, KSET, Zagreb,27. lipnja 2002.

U pojedinim je trenucima trio podsjetioda pripada cijenjenojnjujorškoj undergroundsceni

Grozdana Cvitan

ako naslov Probavna proble-matika dugujem gospoði Ko-sovki Ku�at-Spaiæ u vezi s

jednom sasvim konkretnom te-mom, èini mi se uputnim poèeti sneèim što pripada upravo toj proble-matici, a odnosi se na problem Festi-vala i televizije. Prije toga jedna dig-resija. Pozivajuæi publiku na sudjelo-vanje i pljesak u predstavi VremeplovZagrebaèkog kazališta lutaka na po-zornici na Trgu Dinka Zavoroviæa,Boris Mirkoviæ obratio se publici ri-jeèima: Plješæite ljudi, nismo u metro-poli, u Šibeniku smo. Šibenska, neštostarija djeca ili mlaðe djevojke i mla-diæi (njima se zaista ne �elim zamje-riti), koji svakodnevno pišu i ureðu-ju Bilten Festivala, tu su reèenicu sa-mouvjereno pretvorili u jedan odnaslova njegova šestog broja. Iste tedjevojke i mladiæi jednog od prevo-ditelja na Festivalu pitali su na konfe-renciji za novinare zašto su neki dru-gi umjesto njih imali prednost na iz-jave irskog ansambla.

Diktatori s kablovimaZa razliku od sve samouvjere-

nijih mladih Šibenèana, koje Fes-tival uvelike odgaja u njihovimrazlièitim kreacijama, koji znajupostaviti prava pitanja i ne do-puštaju “impresionizam” nikomza koga im se uèini da nije vrije-dan njihove pozornosti, stvaristoje bitno drukèije s nekim od-raslim festivalcima. Jedna odobaveznih festivalskih tema jeodnos HTV-a prema Festivalu.To otprilike znaèi da svaka pred-stava za èije je snimanje HTVzainteresiran (a to je svaka stranaizvedba) mora donekle biti uma-njena publici. Jer u vrijeme iz-vedbe takvih predstava kamere,kranovi i tv-reflektori rade svojebez obzira što su autori predsta-ve zamislili sa svjetlom, kontak-tom s publikom itd. Tako je,primjerice, na izvedbi irskogplesnog ansambla kran bio malozabijen glazbenicima u instru-mente, a malo plesaèima u lice.Da je netko pru�io ruku mogaose dodirivati s tehnikom. Ondasvi sudionici konferencije za no-vinare o tome obavezno rasprav-ljaju na naèin primjeren u Hrva-ta, a to znaèi nadugo i naširoko,ne bi li završilo u teškoj šutnji ili,u najboljem sluèaju, u Biltenu.Jer oni iz Biltena nisu impresio-nirani nièim što impresiju nezaslu�uje. Za razliku od upraveFestivala i veæine nas odraslih,koji se uz njega godinama “mo-tamo” iz razlièitih razloga. Vje-rojatno ne treba posebno pripo-menuti da nikoga zadu�enog zaHTV-ova snimanja na Festivalunema (od urednika do razmotaèakablova) na konferencijama zanovinare, pa svaka rasprava na tutemu nikog ni ne obvezuje.

Osim gledatelja da se iskrivljujupo sjedištima ne bi li iz vizurenekako eliminirali bogove tehni-ke. To što se sve te predstave

mogu snimiti na probama ili nanaknadnim izvedbama, na kojese onda mo�e «nalijepiti» publika– samo je dio primjedbi novinarai kritièara.

A èinjenica da nije bilo izrav-nog prijenosa sveèanog otvore-nja do�ivljena je skoro kao trage-dija. Meðunarodni djeèji festivalu Šibeniku najprije je prešao svegranice koje se dalo prijeæi u ne-ka financijski bogatija vremena.Zatim je pre�ivljavao u tragovi-ma u vrijeme rata, da bi se mogaoodr�avati nakon rata. I onda je izgodine u godinu vraæao ansam-ble, povjerenje, a ponajprije svo-ju svjetskost. Jer kod kuæe ga jeuvijek bilo. Zato postoje dvijemoguænosti o kojima vrijedi raz-misliti: ili otvorenja nisu primje-rena Festivalu, ili HTV (a u Šibe-niku bi to bio simbol za onumetropolu s pozornice na otvo-renom) ne zanima svjetskost nikad joj se u dvorištu dogaða. Bi-lo bi dobro da festivalska upravanauèi nešto od samouvjerenostimladih šibenskih novinara. Nitije Festival to što jest po otvore-nju (iako je veæina kritièara ovegodine otvorenje smatrala boljimod uobièajenih), a niti po HTV-u. Nije to program koji gledajusvi oni ansambli koji su iz svijetau proteklih èetrdesetak godinastigli u Šibenik. Festival je to štojest po neèem drugom, ali to kaoda zaboravljaju upravo oni kojisu du�ni da mu kroje velièinu.Uostalom, krajnji je trenutak daono što svijet danas promovirakao festivalski turizam postane idio šibenskih promišljanja. A zato su potrebni neki drugi festi-valski partneri i neka druga sa-mosvijest od one koja je jošprevladavajuæa u gradu koji bi izsebe trebao crpsti puno više sna-ge negoli to danas pokazuje.Kazna za zaostajanje u vremenunije jedan prijenos na HTV-u,nego gubitak onog što se stjeca-lo od prvog dana prvog festivala.

Mate zna što hoæe– Ovo je Mate, pokazuje mi

slikarica Nevenka Arbanas dje-èaka na Ljetnoj pozornici. Onzna što hoæe i radi izvrsno. On mije jedan od najboljih u grafièkojradionici.

Josipu Burazer mi pokazujeVelibor Jankoviæ nakon promo-cije mape linoreza koju je spon-zorirao Nacionalni park Krka.Dio borbe za oèuvanje okolišapretvoren je u mapu u kojoj su

djeca oslikala ugro�ene vrste Na-cionalnog parka Krka. Sve mo�ebiti tema i sve mo�e biti poticajda bi se osvijestila ugro�enost.

Svi mogu biti talenti ako imajuprostor u kojem æe moæi pokaza-ti svoje moguænosti. Tako je jed-na mapa predstavljena veæ petidan Festivala, da bi poèela radomradionica kompjutorske grafike.Za razliku od modernih izazova,za one koji preferiraju stare naèi-ne u Velebitskoj ulici našla sepreša. Tamo je Nevenka Arbanasodluèila da u desetak dana s gru-pom uporne djece ostvari više-bojnu grafièku mapu. To je samodio uvoda u radionièki programkoji novinare na Festivalu izbe-zumljuje. Jer sve ono što brojneradionice ostvare u vrijeme nje-gova trajanja prezentira se ujutroprije konferencije za novinare (ana festivalima su ipak mnogipospani) ili u veèernjim satimakad se u terminu preklapa s ne-kim od slu�benih programa, štosvake godine aktualizira pitanjepostoji li Festival zbog djece ilidjeca zbog Festivala. Njihove suprezentacije obièno kratke i bilobi dobro da i oni koji sla�u festi-valski program konaèno zakljuèeono što su gosti u Šibeniku pri-mijetili veæ davno. Rijeè je, nai-me o èinjenici da su mnogi ljudikoji rade na Festivalu, ne samokao dio festivalskih slu�bi nego ikao dio onih koji ga prate, odonih koji vode radionice ili krei-raju programe u nekim drugimmjestima, poèeli osobni razgo-vor sa scenom i svojim buduæimzanimanjem upravo na njemu.Dok rad u djeèjim radionicamane dobije veæu pozornost, ovdjeæe biti moguæe govoriti o zapos-tavljanju i neshvaæanju vrlo va�-nog festivalskog elementa. Djecau lutkarskoj, glazbenoj, video,etno i drugim radionicama (svedo radionice irskog plesa) zaslu-�uju svoj prostor i svojih pet mi-nuta. Bez konkurencije odraslih.

Uvijek nešto stradaO šibenskom je festivalu veæ

dugo teško pisati iz više razloga.Jedan od njih je raznovrsnostprograma, drugi bi bila njihovamno�ina, treæi zanimanje za od-reðene programe itd. S jedne stra-ne, mo�ete godinama dolaziti uŠibenik i zbog moguænosti izborane vidjeti neke od programa, slu�-benih ili prateæih, a da zbog togane osjeæate nikakvu gri�nju sav-jesti. Filmski program, koji uvijekprati brojna publika, ustalio se uterminu rezerviranom i za doga-ðanja na Ljetnoj pozornici. Doga-ðaju li se pritom i kakvi propustiteško je znati – i Ljetna je pozor-nica popunjena, pa je sigurno da

svatko prati ono što voli. Odraslis ponešto raèuna: ono što æe teš-ko vidjeti negdje u tko zna kojojreprizi po redu, a da se izvedbi nedogodi ništa boljeg i ništa lošijeg.Tako se neki, nekad ambicioznozamišljeni festivalski programi,pretvaraju u prateæe.

Punu pozornost i zaista slu�-beni status (iako nije baš uvijek la-ko razlikovati zašto je nešto onak-vo kakvo jest) imaju predstave ukazalištu (konaèno završene ob-nove) i na Ljetnoj pozornici. Ta-mo dobro prolaze i dramske i lut-karske i glazbeno-scenske pred-stave, ali ono što šibenska djecaposebno nagraðuju jest glazbeno-plesni program. Bilo je proteklihdesetljeæa, uz vrhunske predstave,i kièa i blama�e, ali sve se to otr-pjelo, pa i nagradilo, burnim pljes-kom u ime ritma. Ove godine tose dogodilo s Djeèjim plesnim an-samblom Inis Ealga iz Dablinakoji su izvodili irske pjesme i ple-sove u koreografiji Aoibheann NiMhaeleidigh (Gillen). Djevojke ustiliziranim kostimima i djeèaci uobiènim hlaèama i košulji, uz �ivuglazbu (u kojoj je bilo i izvornihinstrumenata), izvodili su ono štoje kroz povijest kod djevojakaznaèilo vrlo teške kostime dok sumuškarci plesali u kiltovima. Ko-reografkinja misli da je upravo torazlog zbog kojeg mnogi djeèacinisu htjeli u plesne ansamble. Da-nas se to mijenja, jer komisija ukojoj sjedi i Aoibheann Ni Mhae-leidigh (Gillen) nastoji izbjeæipropisivanje kilta kao neizbje�no-ga kostima u muškom plesu.

Dio prošlosti irske kulture,ples se èuvao posvuda gdje su Ircipo svijetu odlazili, pa danas pose-ban razvoj do�ivljava u SAD-u. Uvrijeme Engleske okupacije nadIrskom nacionalni ples nije biodopušten, te se uèio u tzv. je�evimškolama. Djeca su odlazila na po-duku u kuæe uèitelja, jer je uèitelji-ma irskog plesa javno djelovanjebilo zabranjeno. Danas su ples iplesni ansambli postali dio pre-poznatljivog izvoznog irskogproizvoda, a za uspješan nastup

Iraca u Šibeniku, èuli smo, zaslu�-na je i èinjenica što Festival nemanagrada. U Irskoj pak, nastupiplesaèa uvijek su i pitanje nekognatjecanja što stvara nervozu iz-voðaèa.

Kritièari bez tekstaJesu li, zaista, Telemah i Pene-

lopini prosci, a i poneke muze, ne-dostajali predstavi Odiseja u adap-taciji i re�iji Ondreja Spišaka i iz-vedbi kazališta Lalka iz Varšave uscenografiji pokojnog Ivana Hu-daka? Predstava je premijerno iz-vedena prije tri godine i ima pita-nja o kojima je prilièno nepotreb-no razmišljati za ovu prigodu. Ia-ko je jednim sliènim pitanjem Zo-ran Mu�iæ pokušao ponajprije ot-voriti raspravu o predstavi ne bi lizbor za duguljastim stolom okokojeg se okupljaju umjetnici, kri-tièari, novinari i ostali “festivalci”,pretvorio u raspravu za razliku odudivljenja koje je prilièno jednog-lasno pljuštalo sa svih strana. Biloje samo pitanje tko æe se kojih ele-menata dosjetiti. I uz to je bilo is-kreno. Bez obzira što je bilo ne-dostataka oni nisu išli na dušu Po-ljaka. Uz poneki sladoled ili voduu prevruæem Šibeniku, u kojem seèekalo da padne noæ na Ljetnojpozornici ne bi li na taj naèin ma-kar donekle bili zamijenjeni zada-ni okviri kazališne scene, nije sedogodilo ono najgore, a to je da sepredstava zatvorena dimenzijamajedne svemoguæe plahte prelijepreko više puta veæe pozornice naotvorenom. Tako je sretno zavr-šeno nastojanje u kojem je scenudiktirao komad platna koji se popotrebi pretvarao u pejza� svih vr-sta, koji je dijelio svjetove bogovaod svjetova ljudi, koji je mijenjaoperspektive i znaèenja u djelu pos-veæenom, èini mi se, ponajprijeHomeru. Naravno, rijeè je o Ho-meru kao stvaratelju svjetova,kreativcu podignutom na razinubogova s kojima on vitla i razgo-vara kao i sa svim drugim junaci-ma o kojima nas je iz stare Grèkeizvijestio. Pretvorba lutaka u ljudei ljudi u lutke te brojna drugascenska dogaðanja zahtijevala bizaista opširnu analizu koju je ovapredstava u svom višegodišnjempostojanju itekako do�ivjela. Biloje još predstava na ovogodišnjemfestivalu s kojima je Odiseju mo-guæe usporeðivati, ali ostaje jednaèinjenica: èini se da Festival u Ši-beniku sve èešæe ima i jednu ne-formalnu podjelu koja u stranomprogramu ide do poljske predsta-ve i nakon nje. Ako netko mo�e�aliti što Festival nema nagradaonda su to svakako poljski lutkar-ski ansambli.

Prevaliti polovinuKako preostaje još dobar dio

Festivala, to mo�da ostaje ovomprigodom pobrojati završena do-gaðanja. U Šibeniku su ona uvijeklikovnoga karaktera, i uz sveèanootvorenje saèinjavaju ih tri izlo�bekoje se otvaraju drugog dana Festi-vala i traju do njegova završetka.Uz izlo�bu hrvatskih grafièara u�upanijskom muzeju i izlo�buèeškoga grafièara Adolfa Bornastotine radova pristiglo je na izlo�-bu grafika uèenika osnovnih školaHrvatske. Jednako zanimljiva kao iradovi postava je izlo�be u StudijuGalerije svetog Krševana.

Umjesto brzinski pohvatanihzapa�anja, nadam se u sljedeæembroju Zareza sustavnom zapisusustavnog Festivala za nesustavnei nimalo ukalupljene uzraste ši-benske mladosti i njihovih gostijusvake godine na poèetku ljeta.

40 IV/84, 4. srpnja 2,,2.

PPrroobbaavvnnaa pprroobblleemmaattiikkaaNiti je Festival to što jestpo otvorenju, a niti poHTV-u

42. meðunarodni djeèji festival Šibenik

Djeca u lutkarskoj,glazbenoj, video, etno i drugim radionicama (sve doradionice irskogplesa) zaslu�uju svojprostor i svojih pet minuta.Bez konkurencijeodraslih

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 41

Siniša Nikoliæ

ijekom prošlog desetljeæa,zapadnu su intelektualnupozornicu zatrpale knjige i

razmišljanja o fenomenu krajastoljeæa i tisuæljeæa. Promišljanjao sluèajnom poklapanju obajukrajeva i o razlièitim koncepcija-ma povijesti i svemu onome što bièarobna brojka 2000 mogla ili tre-bala znaèiti, išla su ukorak s me-dijskim i turistièkim eksploataci-jama te teme u tolikoj mjeri da jebilo teško razluèiti doista vrijednedoprinose svoðenju raèuna jedneepohe od pukog naklapanja i fas-cinacije samim brojem.

Meðu mnogim idejama, jednaod prevladavajuæih bila je ona okraju povijesti, koju je na traguHegela hrabro lansirao FrancisFukuyama, a koja je trebala bitiintelektualna eutanazija kojomse umirivala savjest Zapada s ob-zirom na sve što se dogaðalo tije-kom devedesetih godina prošlogstoljeæa. Sve je u redu, i onako ka-ko treba biti, mi smo pobijedili, isada se stanje, i pored sitnih trza-vica samo smiruje, to je bila kraj-nja poruka njegove knjige Krajpovijesti i posljednji èovjek s po-èetka devedesetih. Ta je knjigapredstavljala samozadovoljni po-kliè intelektualnog Zapada, poli-tièke liberalne demokracije, slo-bodnog tr�išta i tzv. ljudskihprava i sloboda. Ona, meðutim,ništa nije govorila o procesu glo-balizacije, lokalnim ratovima, te-rorizmu i svim drugim neugod-nostima za intelektualnu savjestZapada koje su oznaèile prošlodesetljeæe.

Kraj na poèetkuMo�e izgledati neobiènim, ali

toj se milenaristièkoj raspravipridru�io i znaèajni francuskiteoretièar kulture Jean Baudrilla-rd. Kao i uvijek, plivajuæi protivstruje, on je ovu temu shvatiokao dobru prigodu da lansirasvoju dijagnozu civilizacijskogstanja razvijenoga svijeta i da pri-povijestima o kraju povijesti i

brojci 2000 dade jedan širi kon-tekst. On je tom problemu pri-davao toliku va�nost da se goto-vo cijelo prošlo desetljeæe bavio

temom milenija i to od knjigeIluzija kraja iz 1992. godine, dotekstova iz 1998. godine U sjenimilenija i Kraj milenija ili konaè-no svoðenje raèuna.

Sve je to potaknulo Christop-hera Horrocksa, britanskog pov-jesnièara umjetnosti, da u svojojknjizi obradi taj Baudrillardovgotovo opsesivni anga�man. Onje obradio sve relevantne Baud-rillardove tekstove, sa�eo njego-vo mišljenje o toj temi na kakvihšezdesetak stranica, i na temeljusvega iznesenog dao iz Baudril-lardova gledišta odreðene opcijerazvoja situacije.

Horrocks æe prvo iznijeti širikontekst Baudrillardova pristupasuvremenoj civilizaciji, koja je ti-jekom devedesetih kroèila u èet-vrti poredak simulakruma. Nje-govo je obilje�je fraktalni, viral-ni, eksponencijalni ili metastatiè-ni poredak, u kojemu sustavi imodeli koji su nadomjestilistvarnost imaju sklonost bes-krajnom širenju dimenzija svoj-stvenih njihovoj logici, ali s nep-redvidljivim i èesto kaotiènim is-hodima. Temeljeæi se na potpu-no novim organizacijskim naèe-lima, neobiènim atraktorima kaou teoriji kaosa, ti su procesi izvanracionalistièkih te�nji za provjer-ljivošæu, istinom i stvarnošæu, tezbunjuju racionalistièki i poziti-vistièki orijentirane znanstveni-ke. Ali ovo hiper-trans-meta sta-nje medijski simuliranog i vir-tualnog realiteta, kojeg više ne-ma u pravom smislu te rijeèi, sa-mo je širi okvir za Baudrillardo-vu koncepciju povijesti i vreme-na koja se pokazuje kljuènom zanjegovo poimanje milenijskeproblematike. Prema njegovumišljenju, povijest je simulacija,vremenski model koji poèiva napoimanju kraja koji je uvijek ne-kako neizvjestan. On zapravo,na tragu Nietzschea i Heidegge-ra, �eli dovesti u pitanje linearno,uzroèno-posljedièno i racional-no-svrhovito poimanje vremena,koje bi odgovaralo uobièajenimprojekcijama povijesti. Odušev-ljen je kulturama koje kraj svoje

povijesti smještaju na sam poèe-tak vlastita odvijanja. Zato je nje-gova temeljna teza da svoj kraj, as njime i svako �aljenje, moramo

smjestiti iza nas, a ne projiciratiih u buduænost.

Iluzije krajaBaudrillard ustanovljava dva

naizgled iskljuèujuæa procesa,kao kljuèna za razumijevanjeproblematike povijesti. Mediji-ma posredovano ubrzanje doga-ðaja do toèke na kojoj smo izba-èeni iz svojeg polo�aja u prosto-ru i vremenu i pretvaranje tih do-gaðaja u informaciju, ima za pos-ljedicu èinjenicu da te dogaðajene mo�emo dovesti u vezu s na-

ma samima i to da oni nemaju nitrajanja ni posljedice, da postojisamo digitalno kolanje informa-cija, ekstaza komunikacije.

Drugi je proces naoko potpu-no suprotan prvome: povijest seusporila, poput svjetlosti blizugustoga astralnog tijela. Rijeè jeo društvenoj sili inercije kojuproizvodi tiha veæina mase kojadominira u gusto naseljenimzemljama i gradovima, i kojapreplavljena obiljem potrošnerobe i kolanja informacija nemo�e svladati vlastitu inerciju.Zahvaæena vlastitom gravitaci-jom, ona još mo�e manifestiratisamo ravnodušnost koja vodi ujednoobraznost.

Sve se to odvija uz pomoæ ste-reofoniènog uèinka; digitalne rep-rodukcije dogaðaja toliko su sav-ršene da bacaju sumnju u posto-janje izvornih dogaðaja. Medij-ska simulacija dogaðaja u potpu-nosti zamjenjuje izvornik, dokojega više ne mo�emo doprijeti.Posljedica takva stanja stvari jestto da naš naraštaj ima sve manjepovjerenja u povijest i da se skri-va iza futuristièkih skladišta teh-nologija i informacija. Slikovitoreèeno: mi spavamo a da to i neznamo. Godina 2000. mo�da seneæe ni dogoditi, a mi to neæemoznati. Povijest nije na kraju, prijeje i sama pomisao o kraju povi-jesti iluzija.

Povijest trèi unatragPozivajuæi se na Friedricha

Nietzschea, Emilea Ciorana iEliasa Canettija, Baudrillard æeustvrditi da je povijest danas kre-nula unatrag, nakon što je veæprošla, i da on �eli samo registri-rati i objasniti taj proces, ne bi liuoèio moguænost izbjegavanjakobnih uèinaka tog procesa. Nadjelu je, naime, jedan retro-pro-ces, o�ivljavanje nekih prije po-tisnutih vrijednosti poput obno-ve demokracije i kapitalizma uzemljama bivšeg Istoènog bloka,obnova te�nji nacionalnim dr�a-vama i nacijama kao takvima, itd.Razlog takvim obnavljanjima jete�nja proèišæavanju i pozitivira-nju povijesti kao okajane sadaš-njosti. Osim toga, te o�ivljenevrijednosti ne javljaju se u svoje-mu izvornom obliku, nego nap-rosto kolaju kao inaèice povijestikoja trèi unatrag bez svog povi-jesnog znaèenja. Ipak, neke sevrijednosti ne mogu neposrednoreciklirati, pa one nalikuju na ot-padne proizvode, a jedna od za-daæa milenijskog procesa je nji-hovo uklanjanje. Na djelu jeljudska �elja da se naðe oprost uprošlosti procesom milenijskihhistereza, koje odreðuju trajnirazvitak povijesti, politike, druš-tva i ideologije, èak i nakon štosu oni izgubili znaèenje. Pogreš-ke èovjeèanstva priznaju se nasvim poljima kako bi se neutrali-zirale ponovnim ispisivanjemnavrat-nanos i tako rehabilitiralesnage 20. stoljeæa – kako bismose njegovom preradom s njimevedro oprostili. Zato naznaèeni

procesi kraja svega i svaèega (npr.povijesti, ideologije, politike,društva, itd.) naprosto nisu isti-niti; “èini se, prije, da ništa neæeimati svoj kraj, da æe se sve nasta-viti odvijati polagano, uèestalo,dosadno u histerezi svega što po-put kose i noktiju nastavlja rasti inakon smrti”, konstatira Baud-rillard.

Savršeni zloèinJasno je samo po sebi da sva ta

htijenja, ma tko ili što ih poduzi-mao, imaju više nego sporan uèi-nak – reciklirane vrijednosti Za-pada, bez svojega povijesnog pro-cesa mogu u zemljama bez de-mokracije prouzroèiti samo kaos:slobodne izbore s politièkim ob-raèunima, krajnju polarizaciju bo-gatih i siromašnih, metastaziranjeorganiziranoga kriminala, lokalneratove oko granica, divljanje na-cionalizama; sve su to procesi ko-

ji teško da umiruju zapadnu sav-jest i zato su te zapadne milenij-ske histereze uzaludne.

Kraj povijesti za Baudrillardaje još jedna od mnogih povijes-nih smicalica. Ona nas je navelada povjerujemo kako se okonèa-la, kad je veæ bila krenula u dru-gome smjeru, vrteæi unatrag ra-tove, etnièke sukobe, nacionalis-tièke i vjerske pobune. Nakonšto smo izgubili svoju povijesnu�ivotnost, dogaðaji se nadaljemogu ponovno predviðati natranspolitièkoj pozornici medijakoji proizvode i šire vijesti, stva-rajuæi tako istinu, digitalno jeglancajuæi. Ipak, Baudrillard æeostaviti moguænost da svijet, ob-jekt, ipak izigra tehnologiju.

Naime u globalnom svijetu je-dinstvenog tr�išta i posebnih kul-turnih vrijednosti i situacija, uni-verzalne vrijednosti – poput jed-nakosti, ljudskih prava i demokra-cije – gube svoju legitimnost i au-toritet. Ipak, proces je globalizaci-je i s prosvjetiteljskog stajalištaproblematièan, jer djeluje silom iizaziva kaos. Radi maksimalizacijeprofita i moæi, razvijeni svijet bes-krupulozno eksploatira nerazvije-ne misleæi da od toga ima nekukorist. Navodna suæut koju izra-�ava intelektualna savjest Zapada ihumanitarna pomoæ u sluèajevimagladi ili ratova lokalnih oligarha,samo je bacanje prašine u oèi naiv-nima. Medijsko poliranje civiliza-cijskih katastrofa samo je pokušajprikrivanja prezira razvijenih pre-ma nerazvijenima. Simulacijskastvarnost ima te�nju biti potpunopozitivnom, stvoriti digitalnustvarnost bez onoga negativnog utoj zbilji, bez stvarne opozicijeonoga drugoga, a to zapadnu kul-turu èini mekoputom i zapravoprijeti propašæu èovjeèanstva.Savršeni æe se zloèin sastojati u to-me što æemo proizvesti jedinstve-nu, besprijekornu inaèicu stvar-nosti i udaljiti je od povijesnihsubjekata, ne ostavivši kljuène do-kaze da smo jednom bili dio povi-jesti. Ova smrt drugoga prepuštasubjekt-koji-to-više-nije samomesebi jer mu nedostaje toèka otpo-ra koje ga u biti stvara. Preostajusamo èudovišne inaèice identitetakoje razvijaju umjetnu drugost, aponištavaju onu izvornu.

Virusi virtualnog poretkaBez obzira na pora�avajuæu

sliku ovog èetvrtog poretka si-mulakruma, kraj milenija mo�e-mo shvatiti i kao zrcalo u kojemusvaki simulirani predmet ili iden-titet skriva pora�enog neprijate-lja koji èeka da ustane i razori si-muliranu stvarnost. Financijskikolaps, sida, biološki i kompju-torski virusi, deregulacija i defor-macija, potencijalni su procesikoji mogu uzdrmati taj svemoænivirtualni poredak. Subjekt kakavje znanost, tehnologija ili politiè-ka moæ mo�e zamišljati da nadzi-re objekte, poput prirode, ljudi isvijeta, pa ipak taj scenarij mo�ebiti reverzibilan. Objekt se mo�-da poigrava sa subjektom, pri-rodne pojave sa znanošæu, mase smedijima – to je objektivna ironi-ja našeg doba. U tome je svaBaudrillardova nada u moguæno-st opstanka èovjeèanstva.

OObbjjeekkttiivvnnaa iirroonniijjaaMedijima posredovano ubrzanje dogaðaja dovodido toga da dogaðaje višene mo�emo dovesti u vezus nama samima, nemajuoni ni trajanja ni posljedica,postoji samo ekstaza komunikacije, a s drugestrane – povijest se usporila do razine inercije

Christopher Horrocks, Baudrillardi milenij. Prevela GordanaPopoviæ, Jesenski i Turk, Zagreb,2001.

Baudrillardova jetemeljna teza dasvoj kraj, a s njimei svako �aljenje,moramo smjestitiiza nas, a ne projicirati ih u buduænost

“Èini se da ništaneæe imati svojkraj, da æe se svenastaviti odvijatipolagano, uèestalo,dosadno u histerezi svega štopoput kose i noktiju nastavljarasti i nakon smrti”

w w w . s u p e r k n j i z a r a . h r

42 IV/84, 4. srpnja 2,,2.

Marina Protrkanji�evnost koja svoju vje-rodostojnost crpi iz pozi-vanja na izvanjeziènu zbi-

lju obièno nastaje u vremenimakada ta zbilja nadrasta moguæno-st imaginacije. Stoga ne èudi ko-lièina autobiografija, dnevnika imemoara objavljenih, vrlo èestovezano uz recentna politièka zbi-vanja, zadnjih desetak godina.Tako afirmirani knji�evnici, ali iautori koji su javno uopæe, ili ba-rem što se knji�evnosti tièe, do-tad bili anonimni, pokušavajuobilje�iti prostor vlastita postoja-nja u vremenu uskraæenih samo-razumljivosti. Istodobno, me-moari velikih dr�avnika, povijes-nih liènosti i slavnih ljudi postajusve popularniji i kao knji�evnoštivo.

Nadgrobni snop rijeèiKnjiga Vezan uz snop �ivota

Jadranke Brnèiæ, mogla bi senazvati memoarskom: u njoj suokupljene prièe i sjeæanja kojeod zaborava èuvaju jedan cijelisvijet vezan uz prerano premi-nulog oca njezina sina Jonatana.Na taj naèin glavni lik romana,njen mu� Moše, èiji nadgrobninatpis preuzima naslov knjige,ostaje prisutan, vezan uz snoprijeèi.

Roman strukturiran kroz ne-

koliko prièa, koje oblikuju ma-nje ili više samostalne cjeline,poèinje pripovijedanjem sna ko-ji je pripovjedaèica usnula: kako

se, za vrijeme njegova odsustvapopela na tavan kuæe u kojoj su�ivjeli i tamo, usred mnoštvaprašnjavih stvari, razlistanihknjiga i fotografija, pronašlaobiteljski album. Otvarajuæi ga,postaje svjesna kako je «meðuodbaèenim, neuporabivim stva-rima jedne obitelji, našla […]svoje zaboravljene, drage, osob-ne stvari.» Ta je slika, uz nekoli-ko drugih, jednakom spretnoš-æu ugraðenih u radnju romana,metafora cijele knjige. Naèin nakoji autorica predstavlja povije-st �idovskog naroda, kojemuMoše pripada, povijest njegoveobitelji i njegovu osobnu povi-jest pokazuje sposobnost pret-varanja fragmenata pro�ivlje-nog, èuvenog, proèitanog i is-prièanog u koherentan tekst.«To su moje vlastite uspomeneiz alternativnog svijeta», ka�e napoèetku. Njezino je pripovije-danje tako dvostruko obilje�e-no: prošlost kao prostor uspo-mena je i buduænost, kao pros-tor projekcije. Prvi je vezan uzMošea, drugi uz Jonatana, prviuz sjeæanje, drugi uz nadu. «Toje isto tkanje», dodaje neštokasnije, «Ulazim u Jerihon s ob-je strane vremena».

Okviri naroda, povijesti, ljubavi

No, gdje to što je osobno pos-taje paradigmatskim? Odnosno,

što privatnu prièu èini zanimlji-vom javnosti ili, jednostavnijereèeno, zašto je, ako uopæe jest,ova knjiga knji�evnost? Prošlosti buduænost kao projekcije uzi-maju dah sadašnjosti, pa onaj ko-ji �eli �ivjeti, ka�e se, treba svr-nuti pogled u sada. Osim toga, teprojekcije boje govor patetikomkoja je loš prijatelj knji�evnosti.Ovu knjigu od svega toga èuvajubarem dvije stvari: prva je naèinna koji je povijest naroda i povi-jest obitelji, oblikujuæi okvir zaportret gospodina Mošea Mešu-lama, postala okvirom i za povi-jest susreta, pronala�enja i plo-donosne ljubavi. Taj uokvireniportret u vremenu pripovijeda-nja postaje jedno zaustavljenosada. Osim toga, premda je nep-rimjetna u govoru o sebi, pripov-jedaèica je ta preko koje, i to nesamo u figurativnom smislu, pre-lazi i roðenje i smrt. Kroz njezi-ne oèi gledamo i povijest �idovai �ivot s Mošeom; istodobno os-vješæujuæi njezinu, ali i vlastitupozicionalnost u svijetu prepoz-natljivih znakova koji stvara.Njezino povlaèenje, povremenoèak i uskraæivanje vlastita lika,rezultira veæom èitateljskom po-zornošæu. To znaèi da kroz al-bum nepoznatih lica, koja onaprepoznaje i predstavlja kao svo-ja, mi prepoznajemo njezino. Napozadini epizoda, likova i doga-ðaja u kojima sudjeluju, nasluæu-jemo ono što ih dr�i na okupu,ruke koje listaju album.

Na taj naèin, i bez eksplicit-nosti, naziremo stavove, obrazo-vanje i opredjeljenja autorice.Kad jedna praktièna ili, bolje re-èeno, osvjedoèena kršæanska in-telektualka, piše o povijesti �i-dovskog naroda koji joj je postaododatno blizak, onda tekst kojinastaje ne mo�e izbjeæi ni povi-jesnu ni kulturnu interferencijukršæanstva i �idovstva. Pitanje jeautorske suptilnosti na koji æenaèin ta interferencija, sa svimešto se u bli�oj i daljoj povijesti

zbivalo, biti iskustveno i tek-stualno svladana.

Drugi i drukèijiRazina na kojoj se to ovdje

dogaða otkriva ne samo kulturnui religijsku senzibilnost nego isna�an osjeæaj odgovornosti zaone opæepoznate, najrigidnijemanifestacije meðudjelovanja.Prièa koju èitamo sve to ispisujenenametljivo izmirujuæi diver-gentne svjetove; ravnopravno sdrugim èlanovima obitelji, kaodio osobnog iskustva, pojavljujuse biblijski likovi i suvremeniumjetnici; esejistièki dijelovipostaju dio ljubavne prièe.Osobna povijest ovdje prerastaroðenja, vjenèanja i sprovode – unju su upisani i praški fotografSudek i izraelski pjesnik JehudaAmihai, èije su stihove Jadrankai Moše zajedno prevodili.

Premda joj i èinjenica samogpostojanja knjige govori u prilog,bilješka na koricama knjige, kojasvjedoèi o autorskoj zainteresira-nosti za druge i drukèije ne intrigi-ra kad se, sa sigurne distance, pišeo Mošeovim brakovima i �enamakoje je, biblijski reèeno, upoznao.Drugi postaje i biva našim Dru-gim tek ako granièimo, ako osje-timo njegov dah, ako ga ne mo�e-mo mimoiæi, zaboraviti ga ni skri-ti se. Drugi nam je Drugi samo potoj nepripitomljivoj drugosti kojaugro�ava, ili barem propituje, na-šu vlastitost. Jadrankina drugostnisu te njezine prethodnice, veæprije sam Moše. Zato je, ne samopo duhovitosti kojom je isprièa-na, u ovom smislu intrigantnijascena u kojoj po praškim ulicamatrudnica ljutito i povrijeðeno bje-�i pred galopirajuæim starcem. Unjoj je progovorila razlièitost ko-ja je proizvod i vjerske, i kulturne,i spolne pripadnosti Jedne i Dru-goga, ali koja je i više od toga. Itek s njom prièa i ono što je poti-èe postaje prepoznatljivom i oni-ma koji nisu dio ni svijeta na kojireferira, ni pozicija iz kojih piše.

Bez suvišnih rijeèiDrugi razlog zbog kojeg ova

knjiga nadrasta prostor vlastitereferencije je pripovjedaèko umi-jeæe: zbog njega ona prestaje bitisvjedoèanstvo, a postaje štivo.Diskrecija kojom je sugeriranaautorièina vlastita nazoènost u

romanu odgovara ponekad sas-vim poetskom poentiranju ispri-èanog i, na opæenitijoj razini,dosljedno provedenoj eliptiènos-ti izraza. Pa ako u prvom dijeluknjige prièanje o dalekim ljudimai vremenima premašuje autorskumoguænosti iskustva i iskaza,pribli�avanje kraja obilato na-doknaðuje tu poèetnu narativnuinsuficijentnost. Postupno sekrugovi su�avaju, prostor refe-rencijalnosti se zgušnjava, a isto-dobno, zbijanje dogaðaja u zbilji,prate analogni postupci u jeziku.Naroèito u kljuènom, sudbin-skim saznanjima optereæenom,zadnjem dijelu knjige, postajemosvjesni suspregnutosti pripovje-daèkog daha: nema suvišnih rije-èi, nema pretjerane eksplikativ-nosti, èesto èak ni otkrivanjaoèekivane pozlijeðenosti zbiva-njima.

Za one koji ne nasluæuju, ovoje nesentimentalna knjiga od ko-je se plaèe; u pravilu. Ne jadikujeniti plaèe autorica, suzdr�avajuse likovi, sa suzama se u romanuštedi. Ali baš zbog toga, emocio-nalnost se, bivajuæi na stranicamaknjige zadr�ana, dogaða s drugestrane. Èitatelj/ica, nakon svega,meðu opipljivim i �ivim likovimaiz albuma, preuzima i odraðujenjihovu suspregnutost. Ono štovrata teksta izbacuju, vraæa sekroz prozore èitateljskog svijeta:bijelo rascvjetano stablo masline,baèvica neispunjena vinom, Jo-natanovo duhovno obrezanje,djeèakov razgovor s anðelima,zadnji susret koji osvještava sva-ku kretnju, svaku rijeè pretvara umolitvu; spremnost da se uèinisve, i još više, da se suze ostaveza kasnije; hrabrost, na kraju, dase sve to napiše, još jednom pro-�ivi i objavi.

Tekst koji je nastao nadilazivlastita pitanja svjedoèenja i sa-mostalnosti. Autorica njime nesamo da je uspjela svom sinu da-rovati dirljivu biografiju njegovaoca nego i posve otvoreno prika-zati moguænosti koje se otvarajukad iz vlastite zadanosti krene-mo prema drukèijima i drugima.Zbog toga, unatoè odsutnostisvake pouke, u njezinu glasu mo-�emo èuti obeæanje koje, premdane zaustavlja nezgode, �ivimaimanentnu patnju pretvara u sano �ivotu.

Nesentimentalno plakanje/Snop rijeèiIako se radi o memoarskojknjizi, pripovijedanje jedvostruko obilje�eno –prošlost kao prostor uspomena istodobno je ibuduænost, kao prostorprojekcije

Jadranka Brnèiæ, Vezan uz snop �ivota, Mozaik knjiga, Zagreb2002.

Igor Markoviæ

ije velika rijetkost da seumjetnici odluèuju na pi-sanje o svojem mediju.

Meðutim, kada to rade na viso-koj akademskoj razini, stvar je

daleko rjeða. Malcolm LeGricejedan je od istinskih ikona bri-tanskog eksperimentalnog filma

i videa, ali i vjerojatno najutjecaj-niji teoretièar toga umjetnièkogizrièaja (ne samo) svoje genera-cije s najpoznatijim djelom Ab-stract Film and Beyond (1977)koje mu je donijelo i auru pred-vodnika britanske avangarde.

Mnogi æe suvremeni autorireæi da je Velika Britanija jedinazemlja koja je zaista ozbiljnoshvatila i preuzela amerièkuavangardu. Ma koliko je takvateza dubiozna, svakako je èinje-nica da su se Britanci srèanoprihvatili uobièajenoga posla: bi-ti bolji od roditelja. Prema vlasti-tim izjavama, britanski avangar-dni umjetnici (prvenstveno napodruèju videa i filma) estetskisu èišæi i beskonaèno ideološkikorektniji nego njihovi dekaden-

tno bur�oaski amerièki kolege.Ta svojevrsna mješavina Edipovakompleksa i mita o Pigmalionusvakako je posebno dobro vidlji-va u Experimental Cinema in theDigital Age, kolekciji eseja i tek-stova Malcolma LeGricea o fil-mu, videu i digitalnoj umjetnos-ti. Ovdje valja odmah upozoritida naslov nije sasvim precizan jerse zapravo (izuzev dva teksta)govori prvenstveno o sedamde-setima i ranim osamdesetima,dok se o kompjutorski generira-noj umjetnosti, pa èak i o koriš-tenju raèunala u video i filmskojprodukciji govori, ipak, uzgred.Svakako da su mnogi filmski i vi-deo umjetnici eksperimentirali skompjutorima i tehnologijomdesetljeæima prije suvremenoghypea osobnih raèunala i progra-ma za renderiranje slike, meðu-tim to nije tema ove kolekcije.Digitalno doba, koje je zahvatilojednako i filmsku/video indus-triju i nezavisnu produkciju,ipak æe morati još malo saèekatina ozbiljnije promišljanje odno-

sa suvremenosti i tradicije, kao ina istra�ivanje granica, diskursa imoguænosti novih medija.

Muke s marksizmomNo, vratimo se LeGriceu.

Krajem šezdesetih SAD je imao(barem) dva velika filma-ša/teoretièara – to su Maya De-ren i Stan Brakhage – te su Bri-tanci, dakako, odgovorili na «i-zazov»: njihovi aduti bili su Pe-ter Gidal i Malcolm LeGrice. Gi-dal (naturalizirani Amerikanac!)bio je vidljiviji, polemièniji i ut-jecajniji, meðutim njegov rigidni

SSaammpplliirraannjjee,, iiddeeoollooggiijjaa ii vviiddeeooOva je knjiga pregled razmišljanja velikog umjetnika, nezaobilaznikroki britanskog avangardnog filma, kao idragocjen doprinos suvremenim raspravama omeðuodnosu filma, videa,umjetnosti i tehnologije

Malcolm LeGrice, ExperimentalCinema in the Digital Age, BritishFilm Institute, London, 2001.*

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 43

kriptomarksistièki formalizam(tipièno amerièko akademskonasljeðe šezdesetih, ali i kasnije)koji je branio iznimno vehemen-tno u svojim filmskim radovimapotpuno je danas neprimjetan, teje Gidal ostao zapamæen ponaj-prije kao ideolog i pisac manifes-ta i pamfleta, dok se njegov fil-mski opus spominje tek kao ku-riozitet.

Le Grice je sa svoje strane, us-prkos sliènim idejama, bio dale-ko oprezniji i smireniji, a èak ikada je zagovarao radikalni for-malni purizam nadahnut mar-ksistièkom teorijom, zadr�ao jebritanski odmak, smisao za hu-mor i prije svega ironiju i autoi-roniju. I, najva�nije, njegovi fil-movi uvijek su bili u skladu snjegovim teorijskim istupima, tesu mnogi britanski kritièari nje-govih ideja èak smatrali da onsvoje teorije prilagoðava filmovi-ma, a ne obrnuto, što je najèešæisluèaj; dobri su primjeri za toBerlin Horse (1970) ili BlackbirdDescending (Tense Alignment)(1977). U njima, ali i mnogim

drugim radovima koji ukljuèujusistemsku strukturu, mo�da nes-vjesno, ukljuèeni su gotovo ma-tematièki procesi stabiliziranjaodreðenih varijabli, ili se pak po-kazuje korelacija rijetko uoèenau filmovima koji se bave subjek-tivnim odgovorom i izrièajem.Svi njegovi eksperimentalni fil-movi na jedan naèin istra�ujukoncept sampliranja iz kritièkeakcije kamere – upravo ono o èe-mu je pisao, govorio i predavao.

Transkripti raspravaJesu li kritièari imali pravo ili

ne, zapravo je retorièko pitanje.No, neporeciva je èinjenica (vid-ljiva i u ovom izboru najznaèaj-nijih radova) da LeGriceovi esejiiz sedamdesetih i osamdesetihpate od ideologijskih, gotovoprustovski beskonaènih pasa�a opolitièkim implikacijama metodaeditiranja, koji èak ni u svoje vri-jeme, a kamoli danas nisu poseb-no zanimljivi i vrlo èesto nemajuèak ni historijsku vrijednost.Potpuno su druga stvar njegovieseji o londonskoj filmskoj sce-

ni, ljudima i pojavama, a koji èi-ne jedan od dvaju vrhunaca ovekolekcije. Cjelinu zaokru�ujunekada kultni, a danas svakome

tko se bavi poviješæu avangar-dnog filma ili ga prakticira ne-zaobilazni, transkripti njegovihrasprava sa Stanom Brakhageomi P. Adamsom Sitneyjem iz1977. i 1978. – posebno ona suvijek blago ciniènim i duhovi-tim Sitneyjem.

Najnoviji tekstovi su, na�alo-st, i najlošiji. Najveæi se prigovorodnosi na rigidnost stila: od ek-sperimenata toliko prisutnih unjegovim filmovima nije ostaloništa. Iako æe sam reæi da mu jeglavni interes u posljednjih desetgodina bio meðuodnos umjetniè-ke prakse i istra�ivanja, oèito setekstualna umjetnost ne ubraja uto. Iako je prisilni akademizamkojime su pisani tekstovi iz rani-jih razdoblja bila jednostavnonu�nost, danas to svakako višenije sluèaj, i s obzirom na izlo�e-ne ideje bilo je za oèekivati da æese i na tome podruèju eksperi-mentirati.

Ipak, ukljuèujuæi predgovorSeana Cubitta, novi predgovorsamog autora i uvodne bilješke usvako poglavlje, ova je knjiga ne

samo pregled razmišljanja veli-kog umjetnika tijekom triju de-setljeæa nego i nezaobilazni kro-ki britanskog avangardnog filma,kao i dragocjen doprinos suvre-menim raspravama o meðuod-nosu filma, videa, umjetnosti itehnologije.

*Knjigu mo�ete posuditi uKlubu net.kulture mama,Preradoviæeva 18, Zagreb

Biljana Romiæ

ohvalna je inicijativa Nak-lade MD da u svojoj biblio-teci �ivi jezici predstavi

antologije kratke prièe (premda jepomalo nejasno zašto se rabi po-jam kratke prièe a ne pripovijet-ke). Pripovijetka je u nas zanema-ren knji�evni rod i svakako trebapokazati èitaocima da je rijeè oravnopravnom �anru koji nije sa-mo puki uvod u pisanje romana.

Kako se mo�e vidjeti, veæinaje prireðivaèa tih antologija po-kušala uzeti neko odreðenje kaookosnicu za svoj izbor, pa je ta-ko pokojni Roman Habunek (ri-jetki germanist koji je sustavnopratio novu njemaèku knji�evnuprodukciju) birao meðu njemaè-kim piscima roðenima nakon1960., Bekim Sejranoviæ je daopresjek posljednjih triju deset-ljeæa norveškoga pripovjednogakorpusa, slièno vrijedi i za anto-logiju poljske, slovenske, talijan-ske pripovijetke. Prireðivaèi an-tologije maðarske pripovijetke,kao prve takve u Hrvatskoj, os-jetili su potrebu da svoj izborponešto prošire i u vremen-skom, a i u teritorijalnom raspo-nu (uvodeæi i maðarske autore izdijaspore).

Postkolonijalna kolonizacijaNajveæi se problem u svakom

sluèaju nameæe s vrlo izazovnimi iznimno zahtjevnim pokušajem

da se napravi izbor pripovijeda-ka pisanih na engleskome jeziku– dakle ne pripovijedaka samoengleskih, tj. britanskih autoranego i pripovijedaka sviju onihpisaca kojima je kao rezultat go-lemoga imperijalnoga pothvataengleski jezik postao izra�ajnosredstvo. To podrazumijeva au-tore Engleske, Irske, Škotske, alii bivših azijskih, afrièkih i karip-skih kolonija te Australije, Ka-nade i Novoga Zelanda. Moglibismo reæi da je to prvi pokušajda se u Hrvatskoj priredi antolo-gija postkolonijalne pripovijetkeanglofone provenijencije. Pos-tkolonijalnost je napokon posta-la èinjenica u hrvatskom izda-vaštvu. Utoliko je èudnije da seta antologija pojavljuje u nizuantologija u sklopu biblioteke�ivi jezici koja, prema objašnje-nju na omotnici, hrvatskom èita-telju nudi uvid u najnovija stru-janja u suvremenoj europskojproznoj produkciji. Rijeè kojadovodi u dvojbu jest europskaprozna produkcija. Kako onda ueuropskom kontekstu zamišlje-ne biblioteke shvatiti dotiènuantologiju? Èini se da je sam je-zik, engleski u ovom sluèaju,kao izbor u knji�evnom izra�a-

vanju dovoljan razlog da se od-reðenim piscima nametne europ-stvo ili da ih se prisvoji u europ-sku knji�evnu èinjenicu. Je li to

zapravo neka nova vrsta “nes-vjesne” kolonizacije?

Pripovijetke iz ove antologijeprvobitno su se pojavljivale nastranicama èasopisa Quorumpod radnim naslovom Kratkaprièa Commonwealtha koji suprireðivaèi nakon prigovora pro-mijenili, nadajuæi se da su novimnaslovom izbjegli sve moguæenesporazume. Imajuæi u viduknji�evni, ali i politièko-zemljo-pisni prostor, koji su svojom an-tologijom htjeli pokriti, teško semo�e reæi da je naslov koji spo-minje safari i carstvo (pa još k

tome engleskoga jezika) primje-reniji. Safari kao klišeizirana pre-dod�ba o zapadnjaèkom “do�iv-ljaju” Afrike lovom na raznoraz-ne afrièke beštije zapravo je ter-min kao takav kolonijalno opte-reæen, a o pojmu carstva da utom kontekstu i ne govorimo.Èesto se u �elji da naslov budedomišljat, duhovit, privlaèan odeu drugu krajnost. Mo�e se prigo-voriti da je kritièarski glas preop-tereæen politièkom korektnošæu,no uvijek se postavlja pitanjezašto inzistirati na neèemu štosami autori takozvanoga postko-lonijalnoga svijeta odbacuju kao

klišeizirane predod�be o njimakao Drugosti.

Antologija bez odredniceKrenemo li dalje, granice pri-

povjednoga svijeta koji antologi-ja obraðuje doista su široke – i topostavlja golem i iznimno te�akzadatak pred svakog prireðivaèa.Da bi se napravio antologijski iz-bor, posebice kao u ovoj antolo-giji, u kojoj nema neke odreðeneodrednice koja bi bila orijentirpri izboru (vremenske, primjeri-ce – najstarija je Nadine Gordi-mer roðena 1923., a prema nave-denim podacima najmlaði je BenOkri roðen 1959.), doista je pot-rebno golemo èitalaèko ulaganjei svakom ozbiljnom antologièarutaj bi posao “uzeo” nekoliko go-dina. Ili bi primio pomoæ u obli-ku stipendije koja bi mu omogu-æila da godinu-dvije radi samo napripremi toga ostvarenja, dakle –èita. Posve je jasno da naši anto-logièari nisu mogli oèekivati tak-ve uvjete, a da nisu imali strplje-nja za dugotrajnija èitanja koja æetek nakon puno godina išèitava-nja uroditi plodom, pa su moralipribjeæi snala�enju. Što i nije naj-gora stvar, ako se radi promišlje-no i oprezno. Zbog toga su vrlomudro i odluèili da antologijupodijele na tematske cjeline(Ljubav, rat; �ena, dijete; Rasa,klasa, spol). Jednostavno nije bi-lo drugoga naèina da se u kakvu-takvu cjelinu spoje svi predstav-ljeni pisci i da se nesuvisao izbordrukèije ujedini. To je bolji dioizbora. Onaj gori je apsolutnonejasno mjerilo kojega su se priizboru dr�ali, pa su tako ponov-no prevoðene veæ neke prevede-ne pripovijetke, neki pisci teškoda su reprezentativni kao pripov-jedaèi (primjerice Rushdie nijereprezentativan pripovjedaè akose ima na umu pisce indijsko-ga/pakistanskoga porijekla kojipišu na engleskome, jer jedva daje napisao jednu zbirèicu pripo-vijedaka kojom je pokazao da tosvakako nije �anr u kojemu je ta-ko “doma” kao u romanu), drugisu predstavljeni pripovijetkamakoje su zapravo lošije od onogašto su ponajbolje u tom �anrunapisali (npr. A.S. Byatt, Naipaulitd.), zašto su neki kanadski, aus-tralski i ini pisci zanemareninauštrb odabranih. Smjernice iz-

bora su prilièno nejasne, okljaš-trene, što je vjerojatno znak da jepothvat ipak bio zahtjevniji odèitalaèke upornosti i èitalaèkogapoznavanja prireðivaèa. S drugestrane, mo�e se reæi da je svakiponuðeni izbor bolji nego ništa.Èekanje da to u našim prilikamanetko napravi kako “spada”moglo bi se i previše otegnuti(kao što se veæ i otegnulo).

Napola obavljen posaoI ovaj bi izbor bio opravdan

veæ samim time da je ponudio iz-nimno zanimljivo štivo, a ne šti-vo koje je pomalo nategnuto idosadnjikavo. Izvjesnu æu sliku iodreðeni do�ivljaj neupuæenimèitaocima pru�iti i ovaj i ovakavizbor, no on svakako ne bi smiobiti mjerilo prema kojemu æe seu slièan posao upuštati neki bu-duæi prireðivaèi. Nonšalancija,le�ernost u pristupu obimnoj te-mi, �elja da se brzo i lako prihva-ti ponešto prevelikog zalogajauvijek je lakša varijanta nego sus-tavno, temeljito i dugotrajno iš-èitavati zadana podruèja. A nipripomoæ veæ zgotovljenih anto-logija nije izostala. No, prekosvega toga bi se moglo prijeæi daje i ovaj, tako obavljen izbor, iz-bor koji zaustavlja èitalaèki dah.Što se prijevoda tièe, on je neu-jednaèen (jer prevodilaca je ne-koliko), pa tako ima manje-višekorektno obavljenih zadaæa, imaprijevoda koji nisu netoèni, ali suprilièno neteèni, kvrgavi, hrvat-ski im je jezik ostao preblizak iz-vorniku, previše je onih i bez da,previše od strane, previše nepos-tojeæih povratnih glagola, nezna-nja kad je koji, a kad kojega uakuzativu (ne�ivo-�ivo), kadzadnji a kad posljednji, koja jerazlika izmeðu prièati i govoriti,itd. itd., a ima i primjera poputpredstava je otvorena (rijeè je opremijeri), “nije to kriket” (štoje fraza koja znaèi da nešto nije“fer”) ili kad su se Tantalove mu-ke pretvorile u Tantalovu nevo-lju. Problem je i s prijenosom�argona ili iskrivljenoga engles-koga u hrvatski što je i za istak-nute prevoditelje zahvat kojegase uz veliki oprez poduhvaæaju.Da je bilo malo više ozbiljnosti iovakva je antologija mogla zado-voljiti, ovako je ona jednostavnonapola obavljen posao.

Nonšalantni safar iSmjernice izbora su prilièno nejasne, okljaštrene, što je vjerojatno znak da je pothvat ipak bio prezahtjevan za prireðivaèe, ali s drugestrane, svaki ponuðeni izbor bolji je nego ništa

Dragan Koruga i Igor Štiks, ur.,Vrhunski safari kroz carstvo engleskoga jezika, Naklada MD,Zagreb, 2001.

I ovaj bi izbor bioopravdan veæ samim time da jeponudio iznimnozanimljivo štivo, ane štivo koje je pomalo nategnutoi dosadnjikavo

Britanski avangardni umjetnici (prvenstveno napodruèju videa i filma) estetski suèišæi i beskonaènoideološki korektni-ji nego njihovi dekadentno bur�oaski amerièkikolege

iz mamine èitaonice

Josip Kraš, heroj naš, hrabrose borio, u keks se pretvorio.

“ idermajer, secesija... to tije ono što se tra�i” – ko-mentirao je jedan Rom u

nedavnom TV prilogu stanje natr�ištu antikviteta i rabljene ro-be, stanje s kojim su on i cijelaromska zajednica dobro upozna-ti, s obzirom na to da pretra�iva-nje otpada, odnosno, kako ka�u,“skupljanje sekundarnog materi-jala“ èini njihovu osnovnu djelat-nost. Vladimir Dodig Trokut,umjetnik i kralj smeæa, u istom jeprilogu kao najvredniju robu ko-ju se mo�e naæi meðu gomilomodbaèenih stolica, madraca, pok-varene tehnike i svakojake staru-dije na ulicama, izdvojio pak fi-gurice s glavama �ivotinja, naj-èešæe junaka crtanih filmova, unemoguæim, crveno-roza-ljubi-èasto-tirkiznim kombinacijama– legendarne PEZ bombone.Proizvedeni prvi put 1928. uNjemaèkoj, PEZ bomboni su ti-jekom godina dobili kultni sta-tus, tako da su u mnogim zemlja-ma prema osnovnom modeluoblikovane posebne figurice-ku-tijice, s razlièitim likovima i bo-jama, u koje su se umetali bom-boni. Potra�nja za pojedinimPEZ pakiranjima – prvim Mic-kyjima ili Plutonima, figuricamau odreðenim bojama, Košer-PEZbombonima ili bombonima sokusom višnje u Americi itd. –oglašava se preko Interneta, a iz-nosi koje su kolekcionari i fanoviretro ambala�e ili ambala�eproizvedene u malim serijamaspremni dati – prilièni. Osobitosu na cijeni PEZ-ovi iz šezdese-tih i sedamdesetih prepoznatlji-vo dizajnirani te oni proizvedenii oblikovani u zemljama bivšegistoènog bloka.

Na hrvatskom se tr�ištu pak,uz PEZ bombone, tra�e još dva-desetak i više godina stare, lime-ne ili kartonske kutije, vreæice iomoti za bombone i èokoladeKraša, Soko Štarka, Pionira, a tapotraga za slatkišima prošlostizapravo je dio revivala soc-dizaj-na koji je, primjerice, u Slovenijiili Èeškoj i Njemaèkoj bio prim-jetan još sredinom devedesetih.Naime, zagrebaèki je Hreliæ uposljednje vrijeme pretrpan up-ravo ambala�om proizvedenomu bivšoj Jugoslaviji, starim kalen-darima i goblenima s motivimazime u planini, zastavicama iznaèkama s herojima rada, orde-njem, monografijama o Titu i ve-likim bitkama te uopæe svakoja-kim predmetima koji su do deve-desetih imali va�no mjesto u sva-kodnevici mnogih stanovnika sovih prostora, i koji upravo zbogèinjenice da su se isti ukrasi nala-zili na regalima u Zagrebu iSkopju, isti keksi, paštete... u ku-hinjama diljem tadašnje Jugosla-vije, èine pouzdanu okosnicu zaišèitavanje jednoga, danas izumi-rujuæeg, identiteta.

Pojednostavljeno govoreæi, uHrvatskoj tako danas postoje dvatr�išta antikviteta, jedno za “fine”stvari, bidermajer naslonjaèe i se-cesijske svjetiljke, za graðansku iosobito malograðansku publiku.Drugo, za slatki bofl prošlosti,ploèe Zdravka Èoliæa, znaèkeraznih SOUR-a, PEZ bombone...Ili pak, oficijelno tr�ište i tr�išteundergrounda.

Relikvije SFRJ-ota Kao što je ambala�a iz vreme-

na socijalizma dobila kolekcio-narsku vrijednost, tako su bom-

boni, razni slatkiši i drugi preh-rambeni proizvodi te uopæe “robaširoke potrošnje” koja se nekadakupovala na cijelom prostoruSFRJ, a danas se još – u istom pa-kiranju, pod istim imenom –proizvodi u susjednim zemljama,najèešæa prtljaga koja se prenosipreko granice. Bilo da naše proiz-vode nosite nekome preko na dar,bilo da ih dovlaèite s putovanjakuæi, skrivene u koferu, meðugarderobom, knjigama, novinamai drugim sitnicama koje se za raz-liku od hrane smiju prenositi udrugu dr�avu. Tako smo odlazeæiprošle godine u Beograd na skupMoja privatna Evropa organizato-ricama i voditeljicama na dar no-sile upravo hrvatske Bajadere. Uzèokoladne bombone kao “�en-

ski” dar za “�enska” prijateljstva(kao potvrda ili ironizacija slikeucviljene �ene na kauèu kojapro�dire jedan po jedan red izbombonijere u svome krilu), pre-ko granice smo za muške prijate-lje nosili hrvatska vina. Iz Beogra-da smo se pak vraæali s kajma-kom, ajvarom i èokoladnim kek-sima Medeno srce, jasno, u staroj,poznatoj crvenoj vreæici po kojojsu nacrtana rasuta crna srca.

S drugih putovanja, preko dru-gih granica donosile su se nekedruge sitnice; iz Sarajeva rahat-lo-kum, travnièki sir...; iz Crne Go-re Vranac ili boca jake lozovaèe...Èešæe no što upuæuje sluèajnostbila je rijeè o hrani, èokoladama,�vakaæim, zaèinima..., i to hranipakiranoj na naèin kako se to uvrijeme SFRJ-ota èinilo. Iz Slove-nije, pak, ništa se posebno nijedonosilo; vjerojatno stoga što suotvorenost nas prema njima ineosjeæanje te�ine granice kojuprelaziš, rezultirali da su s objestrane proizvodi uglavnom kupo-vani zbog onoga što jesu, a nezbog nostalgije, skupljaèke opse-

sije ili magnetske privlaènostistvari koje nose biljeg zabranje-noga i nedostupnoga.

Poput relikvija, kostiju svetacaili komadiæa njihove odjeæe prekogranica ovoga prostora godinamasu se prenosili upravo takvi osta-ci/krhotine jedne prošle svakod-nevice, hrpe naizgled neva�nih,obiènih predmeta i proizvoda ko-ji su pod pritiskom vremena i podpritiskom nevjerojatnog brojaporuka koje smo u njih i prekonjih u/iš/èitavali dobili ozbiljanikonografski status. Komplek-snost i brojnost raznih znaèenja isimbola kojima smo opteretili in-ventar prošlosti doveli su do stva-ranja razgranate mitologije jednebivše dr�ave, mitologije u kojojsvaka prièa, svaki predmet, svaki

element svakodnevice biva tuma-èen na mnogo naèina, gotovo po-put Gravesovih analiza varijacijajednog mita u grèkoj i hebrejskojtradiciji. PEZ bomboni, Bajadere,�ivotinjsko carstvo, Medeno srce,Jaffa keksi, Eurocream... nisu tekprepoznatljivi slatkiši s tradicijomiz prošlog vremena; njihova am-bala�a, oblik, okus... imaju sna�ani kompleksan semantièki potenci-jal, oni postaju – èak neovisno onašoj volji – nositelji razlièitihkulturoloških, duhovnih, geog-rafskih, ideoloških... pa i etièkihkonstrukata. U našem sluèaju,Bajadere za beogradske prijatelji-ce su znaèile neko podsjeæanje nadavnu zajednièku (dezideologizi-ranu?) prièu odrastanja; mo�da idobronamjernu gestu koja æeomekšati našu komunikaciju s lju-dima koji su bili s druge strane idrukèije do�ivjeli ono što se do-godilo.

Demonizacija svakodneviceili...

Išèitavanje tog slo�enog zna-kovnog sustava koji nosi svakod-

nevica, pa èak i tako jednostavne ibezopasne stvari kao što su vreæi-ce bombona i ambala�a za kekse,ovisi upravo o stupnju naše osjet-ljivosti – otvorenosti ili aprior-nosti – u tumaèenju stvarnosti,veæoj ili manjoj podlo�nosti ko-lektivnim predod�bama i na poli-tièkom tr�ištu ponuðenim inter-pretacijama o tome kako smo ne-

kad �ivjeli a kako posljednje godi-ne pre�ivjeli. Predmeti iz socija-listièke svakodnevice na neki sunaèin postali instrumentarij po-novnog istra�ivanja jednog vre-mena, egzotièni, gotovo ezoteriè-ni objekti koji su nadrasli svojugolu uporabnu ili eventualnu an-tikvitetnu vrijednost. Pa èak i ka-da se èini da moda trade markeSFRJ predstavlja samo površnopoigravanje modelima prošlosti.

U interpretaciji socijalistièkesvakodnevice devedesetih su go-dina uglavnom postojala dva pro-cesa: proces brisanja te proces de-monizacije i negacije svega –društvenih predod�bi, slika, rije-èi, pa i svakodnevnih predmeta –što je podsjeæalo ili dolazilo iz te“sramotne” prošlosti. Tako je, sjedne strane, u tom procesu (sa-mo)spoznavanja, odgonetavanjaprotekloga vremena mnogo togaostalo zaboravljeno, mnogo je to-ga pak zaboravljeno, pa nanovo,ne osobito vjerno, upamæeno. Is-tovremeno, mnogo je tekstovanapisano o grijehu zaborava i rav-nodušnosti, o lakoæi s kojom nas

je oborio taj virus amnezije iz-mjenjujuæi/ošteæu-juæi – budimoiskreni – trajno našu sposobnostpercepcije Drugih, percepcijeNas i Drugih u zajednièkoj proš-losti. Nakon takva naleta èišæenjakolektivne memorije i posprema-nja/pometanja vlastite svakodne-vice stvaranje neke nove “pozitiv-ne geografije” i “pozitivne histo-riografije” èini se prilièno dugot-rajnim. Pokušaji spašavanja ex-ju-goslavenskih memorabilija, poputInternet projekta Leksikon YUmitologije, koliko god bili mišlje-ni kao obnavljanje zaboravljenogidentiteta i koliko god otvorenirazlièitim metodama i diskursi-ma, neminovno sadr�e tragove,taloge tih kolektivnih ideoloških,nacionalnih, jeziènih i inih kon-strukcija koje smo tijekom deve-desetih stvorili jedni o drugima.

Paralelno sa zaboravom tekaoje i proces demonizacije, pretva-ranje svega što miriše na zajedniè-ku povijest i socijalistièku ideju uutjelovljenje zla od èega je, eto,ovaj narod toliko stradao. Procesje to o kojemu je danas teško pi-sati jer naprosto više ne znaš kojibi od mnogobrojnih primjeraspomenuo, o kojoj bi razini oz-loglašavanja povijesti/stvarnostimislio. U svakom sluèaju, bilo jeto (mo�da još jest) mraèno, vrlomraèno vrijeme posvemašnjeideologizacije i nacifikacije, vrije-me u kojemu i Medeno srce, ploèeIdola, Osmi mart, rijeèi kao yugo(preimenovanja u “ugo”) i tisuæedrugih najobiènijih, svakodnevnihstvari nisu do�ivljavane normal-no. Normalno, onako kako bizdrav razum u nekoj drugoj zem-lji, u nekom drugom vremenu,nalagao.

...ru�ièasti socijalizamNakon što je u kolektivnoj

memoriji ostalo opustošeno cije-lo jedno razdoblje, i nakon što supojedinaèna povijest, tvoj ili moj�ivot prikazani kao zabluda, pro-ces demonizacije danas je djelo-mièno obustavljen. Za dio hrvat-skog društva, osobito one koji sevole vidjeti kao nositelji demok-ratskih promjena, kritizirati so-cijalizam, klevetati bivšu dr�avu,nijekati onaj dio sebe koji je u tojvelikoj zavjeri naivno sudjelovao,naprosto više nije in. Negativiza-cija socijalistièke prošlosti izašlaje iz mode; partizani se vraæaju uèitanke; o drugu Titi se prièa nateleviziji; do juèer omra�eni iproganjani slavni umjetnici “Ju-goslaveni” pozivaju se na festiva-le, gostovanja, konferencije...Ipak, premda jasno raspoznat-ljiv, taj fenomen kolektivnog bu-ðenja i povratka pamæenja karak-teristièan je tek za dio društva;avet jugoslavenstva još je, naime,osnovno sredstvo politièkogadjelovanja i zastrašivanja biraèameðu desnim, nacionalistièkim,fašistoidnim, te djelomièno me-ðu liberalno-graðanskim stran-kama i grupama, koji zajedno –koliko se god mi lagali – u ovojzemlji èine veæinu.

Usporedo s tim politièkim imeðudr�avnim otopljavanjemodvija se i svojevrsni come back

44 IV/84, 4. srpnja 2,,2.

Kad ka�em Balkan

SSllaattkkiiššii ssoocciijjaalliizzmmaaSvakodnevica ponovno ima simbolièke razmjere, inventar prošlosti dobiva sve veæu va�nost, i mi, umjesto u vlastiti �ivot, iznova bivamo uronjeni u veliku prièupovijesti

Katarina Luketiæ

PEZ bomboni, Bajadere, �ivotinjsko carstvo, Medeno srce, Jaffakeksi, Eurocream... nisu tek prepoznatljivi slatkiši s tradicijom izprošlog vremena; njihova ambala�a, oblik, okus... imaju sna�an ikompleksan semantièki potencijal, oni postaju – èak neovisno onašoj volji – nositelji razlièitih kulturoloških, duhovnih, geografskih, ideoloških..., pa i etièkih konstrukata

soc-dizajna. Otud potjeèe i pot-ra�nja za PEZ bombonima origi-nalno proizvedenim u SFRJ-otu,otud bogata ponuda socijalistiè-kog ordenja po buvljacima. Pio-nirske kape i marame na osobljujednog slovenskog kafiæa; Mede-no srce u putnim torbama... No, iu tom neosporno bezazlenijemprocesu, mjestimièno je rijeè oideologizaciji i mitologizaciji,pokušaju da se preko svakodnev-nih, malih i neva�nih stvari ob-jašnjava cijela jedna povijest, po-litièki sustav i sve što se pedese-tak godina na širem prostoru do-gaðalo. Pri tome svakodnevicaponovno ima simbolièke razmje-re, inventar prošlosti dobiva sveveæu va�nost, i mi umjesto uvlastiti �ivot iznova bivamo uro-njeni u veliku prièu povijesti.

U takvoj interpretaciji PEZbomboni nisu samo genijalno di-zajnirana poslastica ili dragi pred-met neèijeg odrastanja nego mo-gu postati model za išèitavanje,primjerice, iznimnog poticanjavizualne kreativnosti u jednomdruštvenom ureðenju. Stare èi-tanke nisu tek nostalgièno štivoili zbirke uputa koje su nas uveleu �ivot veæ, kao u jednom eseju izKulture la�i Dubravke Ugrešiæ,gotovo politièki dokument za do-

kazivanje tolerantnosti i demok-ratiènosti bivše dr�ave. Jednakotako, bijela odijela, cigare, kosazalizana i oblikovana na valovenisu samo znakovi da dotiènaosoba puno pola�e na vlastiti iz-gled nego i argument, kao u jed-nom slovenskom dokumentarcuo Titu, u prilog neèije tolerantos-ti, pravednosti, blagosti, kozmo-politizma... U posljednjem sluèa-ju zbrka pojmova je tolika da izja-va garderobijera o pozornosti skojom je dr�avnik birao svojaodijela u navedenom filmu imaveæu te�inu od sijaset svjedoèenjao naèinu njegova vladanja. Mit oTitu koji se danas iznova potihostvara kroz, primjerice, niz apolo-getskih zapisa u povodu njegovaroðendana, djelomièno se temeljina posvemašnjoj hiperbolizacijisvakodnevice, pokušaju da se pre-ko osobnoga – stila �ivota, sitnicas kojima se èovjek okru�uje...–prosuðuje njegovo ukupno djelo-vanje. Ukratko, imid� je tu pobi-jedio ideologiju; neèiji dobar ukusnadvladao njegovu totalitarnusvijest.

Jezik stvariNaime, dizajn nekog pred-

meta, pa tako i ambala�e zabombone i kekse, osim što sad-

r�i estetsku i funkcionalnu di-menziju, posredno odra�ava idruštvenu dinamiku vremena izkojega potjeèe. S jedne strane,oblikovateljska praksa u osnovi

nastoji biti društveni korektivkoji æe nadvladati odreðene so-cijalne razlike i nejednakosti, paje dizajn, kako je u teoriji teme-ljito objašnjeno, duboko de-mokratièna djelatnost. S drugepak strane, on zrcali ambijentnekog vremena, odnosno njego-va predstavljaèka uloga i percep-tivna snaga ovisi o kontekstu izkojega se išèitava. Stoga, zna-

èenjski potpuno ispra�njen i ne-vin predmet ne postoji; svaka,pa i najtrivijalnija stvar, za so-bom povlaèi klupko moguæihznaèenja i interpretacija, podr-�avajuæi viziju svijeta iz kojegpotjeèe. Problem, meðutim,nastaje kada semantièka kom-pleksnost nekog predmeta bivapotisnuta kako bi se omoguæilanakaradna, apriorna povijesnatumaèenja i politièka manipuli-ranja, kada odreðeno viðenjepostaje jedino ispravno, èimenam se oduzima pravo na vlasti-to sjeæanje (nasuprot kolektiv-nom), privatno i slobodno perci-piranje stvarnosti (nasuprotdruštveno propisanom i ideolo-giziranom).

U posljednjih desetak godinadošlo je do hiperideologizacijestvarnosti, pri èemu je kolièinaporuka/simbola/oèekivanja...koji su se uèitavali u svakodnev-ne predmete tolika da je principodra�avanja mikro-makro, od-nosno zamjene pars pro toto do-veden do svoje groteskne kraj-nosti. Ukinuta je višestrukost iznaèenjska slo�enost nekogapredmeta; ukinuta spomenutademokratièna narav dizajna. I toponajviše kroz nacionalistièkai�ivljavanja Tuðmanova re�ima

nad predmetima soc-svakodne-vice, a zatim i ponizno pripija-nje dijela društva uz retoriku is-kljuèivosti koju je taj re�im pro-pisivao.

No, ideologizacija suprotnapredznaka danas je iznova kre-nula u osvajanje pro�ivljene sva-kodnevice, u kroæenje povijestiprema diktatu današnjice. Ma-lim stvarima se po tko zna kojiput oduzima njihova beznaèaj-nost, njihova normalnost. Istina,u manjim razmjerima, premaumjerenijim principima, s manjerazornim, ali sliènim posljedica-ma...

Mjera stvariI nakon svega, skupljajuæi

staru ambala�u i pretra�ujuæiotpad u potrazi za slatkišima so-cijalizma, slatkišima vlastiteprošlosti, èovjek po�eli ponov-no osjetiti mjeru stvari, obnovi-ti humor i ironiju, vratiti vjeru usnagu privatnosti, imaginarnakoliko i realna èitanja svakodne-vice. Jer, kako piše Borges:

“Ne zna mjesec da je tih i ve-dar,nit da je mjesec nije mu znano,

ni pijesku da je pijesak,niti jednoj stvari to nije da-

no.”

lijedeæi trag jedne e-mailopaske, pronašao sam udubinama Interneta

(www.sca.org) neku vrstu anti-filologije; kontrakulturu kojaprošle svjetove ne prouèava nego�ivi; znanost “divlja”, neakadem-ska, i zabavna. Neka sad ta kon-trakultura predstavi samu sebe,tekstom gospe Siobhan MedhbhO’Roarke. Vama, èitatelji, ostav-ljam ekstrapolacije. Kao što birekao Chris iz �ivota na sjeveru:hrana za razmišljanje.

Što je SCA?SCA je Društvo kreativnog

anakronizma (Society for Crea-tive Anachronism) i bavi se re-konstrukcijom i reprodukcijomevropskoga srednjovjekovlja, za-nata, znanosti, umjetnosti, tradi-cija, knji�evnosti itd. “Era” SCAjest civilizacija Zapada prije1600. n. e., a �arište je na viso-kom srednjem vijeku zapadneEvrope. Pod okriljem SCAprouèavamo ples, kaligrafiju,borbene vještine, kuhanje, meta-lurgiju, vitraje, kostime, knji�ev-nost... ukratko, SCA radi sve štose radilo u srednjem vijeku (osimšto nitko ne umire od kuge!).

Kao što vjerojatno mo�etepretpostaviti, SCA se od pred-meta “uvod u humanistièke zna-nosti” na prvoj godini faksa raz-likuje po aktivnom sudjelovanjuu procesu uèenja. Da biste uèili okostimima, dizajnirate ih i izra-ðujete. Da biste nauèili SCA pje-šaèko ratovanje, izraðujete ok-lop, oru�je, štitove itd., navuèetecijeli komplet i idete vidjeti kakoje u tome kad netko na vas zama-huje maèem (od ratana). Da bis-te nauèili proizvodnju piæa, saminapravite (i kušate!) vlastita vina,medovine i piva.

Èesto æete èuti kako netko izSCA ka�e da SCA rekonstruirasrednji vijek “kakav je trebao bi-ti.” To je toèno donekle; kod nasje malo epidemija, ima vodoin-stalacija, nema puno kmetova. Unaj�ešæoj zimi mi ne moramojesti samo kraljevu divljaè, uso-ljenu svinjetinu i osušene gomo-ljike. Ipak, bolje je reæi ovako: misrednjovjekovnu kulturu rekon-

struiramo selektivno, odabiremoiz nje elemente koji nas zanimajui privlaèe.

SCA je 1966. u Berkeleyju,Kalifornija, pokrenula grupa fa-nova znanstvene fantastike i fan-tasyja; nakon jednog “temat-skog” tuluma osmislili su grupuza rekonstruiranje i reproducira-nje srednjovjekovlja (naposljet-ku je ta grupa ispala prilièno na-lik grupama za reproduciranjeGraðanskog rata, Amerièke re-

volucije ili deranja jelena, kakvesu u to doba bile popularne uSAD-u). U Velikoj Britaniji,društva za rekonstrukciju sred-njeg vijeka i britanskog Graðan-skog rata postojala su veæ duginiz godina. Kalifornijci su se ud-ru�ili u neprofitnu obrazovnuudrugu i stvar je krenula. Odon-da je Društvo naraslo na više od24.000 aktivnih èlanova u SAD-u, Kanadi, Velikoj Britaniji,Švedskoj, Finskoj, Njemaèkoj,Italiji, Grèkoj, Rumunjskoj, Ja-panu, Novom Zelandu, Ju�nojAfrici i Australiji.

Kako je SCA organiziran?SCA je feudalno društvo.

“Krug zemaljski” SCA podije-ljen je u šesnaest kraljevstva, asvako ima kralja i kraljicu (onivladaju po pravu jaèega), princai princezu (prestolonasljednike)i vijeæe ili kuriju visokih du�-nosnika koji obavljaju svakod-

nevne zadaæe upravljanja kra-ljevstvom. Naš kralj, glavar na-šeg kraljevstva i naš gospodar,za pravo da svoju gospu uèinikraljicom i za pravo nošenjakrune izborio se na Krunskomturniru. Kraljevsku obitelj ve�uzakoni i obièaji kraljevstva iDruštva u cjelini, ali obitelj jošima znatnu moæ nad svojim po-danicima. Naravno, èetiri do še-st mjeseci kasnije doæi æe novikralj, s drukèijim idejama.

Borbe u SCA, ili: Zašto se tiljudi mlate?

Borbe u SCA razvile su se izsituacije u kojoj se dva viteza uoklopu, sišavši s konja, morajuboriti kao pješaci. Stoga borbenajviše slièe srednjovjekovnimpješaèkim turnirima. Postoje dvaosnovna tipa: pojedinaèni okršaj,i grupne ili timske bitke, zvane“mete�”. Kako nam je stalo da senitko ne povrijedi, SCA borbevode se u pravim oklopima (odko�e, metala, pancirne podstave,stiropora itd. ), ali maèevima odratana. Ratan je bambusoliki ma-terijal, ali pune jezgre; od toga seradi namještaj. Taj je ratan, vje-rovali ili ne, dovoljno elastièanda apsorbira jedan dio udarne si-le (iako su udarci stvarno ozbilj-ni), i dovoljno lagan da bude ap-roksimacija pravog èeliènog ma-èa. Maèevi se dobivaju omotava-njem ljepljive trake oko štapovaod ratana, potom se pokrivaju

izolirbandom iz estetskih razlo-ga, i doda se kakav balèak ili štit-nik. Oklop je znatno komplek-sniji; izrada varijanti od èelika,zakovica itd. mo�e trajati više od40 sati po dijelu oklopa.

Prije nego što se smije uklju-èiti u borbu, svaki novak ili nova-kinja mora proæi obuku, gdje, iz-meðu ostalog, uèi kako da pre-pozna “dobar” udarac, da ocijenijesu li udarci u okršaju dovoljnosna�ni da nanesu ozljedu kroz

oklop. Ako “dobar” udarac po-godi ruku ili nogu, borac se višeneæe koristiti tim ekstremite-tom; primi li dobar udarac u gla-vu ili tijelo, borac je “mrtav” i pa-da na zemlju, dajuæi znak da jenjegov protivnik pobijedio.

Zašto svi imaju ta èudna imena?

Svaka osoba u SCA odabireime koje æe koristiti u Društvu.Mo�e to biti nešto jednostavno ipoznato (John ili Wardcliff), ilinešto komplicirano i egzotièno(Oisin Dubb mac Lochlainn).Veæina odabire razdoblje unutar“SCA-ere” (prije 1600.) i zemlju(svako mjesto za koje se mo�edokumentirano dokazati da je tr-govalo sa Zapadnom civilizaci-jom tijekom razdoblja), pa iz togmiljea biraju ime. Neki èlanoviSCA pokušavaju stvoriti “lik”koji je mogao �ivjeti u konkret-nom vremenu i prostoru, te svo-

ju odoru i djelatnost prilagoða-vaju liku. Ostali naprosto odabe-ru ime i bave se �ivotom u “sred-njovjekovlju danas”. Èak i našigradovi nose srednjovjekovnaimena. Lansing, Michigan jeNorthwoods; Toronto je Eofo-rwic; Boston je Karolingija; Za-ljev San Francisco je Kne�evinaMagli, itd.

Gozbe, plesovi i veseljePostoji i vrijeme kad odijeva-

mo svoju srednjovjekovnu odje-æu, izlazimo i plešemo sve te sil-ne plesove koje smo uvje�bali,flertujemo, jedemo, brbljamo, iopæenito se dobro provodimo;to su “susreti”. Gotovo svakogvikenda u godini negdje se odr-�ava susret. Na susretima se pri-reðuju turniri, izlo�be ili natje-canja, predavanja o srednjovje-kovnim umijeæima, radionice, anaveèer srednjovjekovna gozba,kraljevski ili barunski dvor, iples.

Koja se vrsta ljudi uèlanjuje uSCA?

Klapa iz SCA izgleda kao vi ilija. To su obièni ljudi koji voledodatne aktivnosti tijekom vi-kenda. Znatan udio èlanova SCAradi s visokim tehnologijama –kompjutori, aviotehnika, viso-koenergetska fizika itd. Mo�daih SCA privlaèi jer se preko tjed-na bave vrlo kompleksnom mo-dernom tehnologijom, a kod nasse susreæu s drukèijom tehnolo-gijom, u manje modernom okru-�enju. Inaèe, SCA ukljuèuje lju-de iz najrazlièitijih djelatnosti:povjesnièare, pisce, tajnike, poli-cajce, uèitelje, programere, agen-te osiguranja.

Cimer osobe iz SCA nedavno jerekao: “Koliko poznajem te divlje iotkaèene SCA tipove, nije da seoni samo mlate. Oni zbilja guštajudok izraðuju i nose srednjovjekov-ne odore, jedu srednjovjekovnuhranu, plešu srednjovjekovne ple-sove na srednjovjekovnu glazbu, irade ostalo što se radi na srednjov-jekovnim tulumima. Osim toga,izgleda da vole biti iz srednjeg vije-ka, da bi se mogli opustiti i dobrose provesti.”

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 45

Noga filologa

��iivviimmoo uu ssrreeddnnjjeemmvviijjeekkuu“Koliko poznajem te divlje i otkaèene SCA tipove, nije da se oni samo mlate. Oni zbilja guštaju dok izraðuju i nose srednjovjekovne odore, jedu srednjovjekovnu hranu, plešu srednjovjekovne plesove na srednjovjekovnu glazbu,i rade ostalo što se radi na srednjovjekovnim tulumima”

Neven Jovanoviæ

Gospa Siobhan Medhbh O’Roarke

Srðan Raheliæ, Gioia-Ana Ulrich

FrancuskaBogata knji�evnajesen

oznato je da se u Francus-koj nakon ljetne pauze iz-daje najveæi dio knji�evne

produkcije, dobrim dijelom izbog toga što se sve vodeæe fran-cuske knji�evne nagrade dodje-ljuju tijekom studenoga. No, ovagodina predstavlja rekord: 663romana, od èega 442 francuska i221 strani, bit æe objavljeno iz-meðu 20. kolovoza i svršetka ruj-na. To je apsolutni rekord koji jepodijelio promatraèe i kritièarena one koji govore o fantastiènojvitalnosti francuskog izdavaštva,te na one koji govore o potezusamoubojice. Broj romana kojise izdaje ujesen tako se u pos-ljednjih deset godina udvostru-èio, objavio je specijalizirani èa-sopis Livres-Hebdo. Prošle je go-dine izdano 575 romana, dok je2000. godine izdano 557 naslova.Osim toga, ove godine u Fran-cuskoj svoje romane objavljujeèak 24 novih izdavaèkih kuæa, azanimljivo je da su fikciju poèeleizdavati i neke kuæe koje dosadnisu objavljivale takva djela. Toje na primjer sluèaj s PressesUniversitaires de France(P.U.F.), to jest Francuskomsveuèilišnom nakladom. Napro-tiv, golemi porast knji�evne pro-dukcije ne prati i poveæani brojknji�ara ili knji�evnih kritika umedijima. Neki stoga veæ govoreda cilj opravdava sredstvo, od-nosno da je sve dopušteno kakobi se za odreðenu knjigu našlomjesta u knji�arama. (S. R.)

ItalijaNova rasvjeta zaColosseum

imski Colosseum, najpos-jeæeniji talijanski spome-nik, dobiva novu rasvjetu.

Ureðaj od 250 projektora prid-ru�it æe se veæ postojeæem brojuod 350 projektora i osvjetljavatæe dijelove spomenika koji sudosad ostajali u sjeni, objavila jeACEA, poduzeæe specijalizirano

za umjetnièko osvjetljenje. Noviæe ureðaji biti rasporeðeni na vi-sini od 40 metara i na podruèjuod dva hektara, ali neæe trošitipuno energije: koštat æe samo 28eura dnevno, objavilo je poduze-æe. Inauguraciju novog osvjetlje-nja pratit æe pretpremijera pred-stave Julije Cezar, kojeg æe glu-miti Giorgio Albertazzi, jedanod najveæih talijanskih kazališnihglumaca. Usporedo s novom ilu-minacijom, Grad Rim pokreæekampanju za ukidanje smrtnekazne. Svaki put kad neka zemljaukine smrtnu kaznu ili kad nekasmrtna kazna ne bude izvršena,projektor sna�nog intenzitetasvjetlosti obasjat æe spomenik.Colosseum je prošle godine pos-jetilo više od tri milijuna posjeti-telja. (S. R.)

RusijaOtkrivenepovijesnesnimke Šostakoviæai Nurejeva

skladištu na periferiji Mos-kve nalazilo se na tisuæeaudio i video kazeta s naj-

slavnijim umjetnicima poput vio-linista Davida Oistracha, legen-darnoga baletana Rudolfa Nure-jeva i skladatelja Dimitrija Šosta-koviæa. Snimke æe nakon dugo-godišnje borbe za autorska pravaobjaviti kalifornijski izdavaè Pi-peline Music. Rijeè je o više od400 tisuæa povijesnih snimakakoje treba nanovo obraditi i obja-viti. Snimke su nastale u razdob-lju od 1934. do 1989. godine ponalogu sovjetske slu�be za radio iteleviziju, a s tim je materijalommoguæe objaviti 12 tisuæa CD-a.Kvalitativno loši slikovni i tonskizapisi morat æe biti tehnièki ob-raðeni i digitalizirani. PipelineMusic ima najveæa svjetska distri-

bucijska prava na snimke, a uposljednjih je nekoliko godinaobjavila oko sto albuma iz fundu-sa Ju�ne Koreje, Japana i HongKonga. U Sjedinjenim Ameriè-kim Dr�avama ove æe se godinepublicirati daljnjih dvadeset CD-a, meðu kojima i oni pijanistaVan Cliburna te violinista Leoni-da Kogana i Davida Oistracha.Ljubitelji klasiène glazbe neæe,na�alost, imati priliku vidjetiskladatelje Sergeja Rachmanino-va i Sergeja Prokofjeva kako diri-giraju pri izvoðenju vlastitih dje-la. No, gostovanja ruskih, ame-rièkih i europskih umjetnika, po-put Luciana Pavarottija, nalaze seu arhivu.(G.-A. U.)

Velika BritanijaIzlo�baFreudovaunuka«Lucian Freud», National Gallery& Tate Britain, London, od 20.lipnja do 22. rujna 2002.

ucian Freud, unuk Sig-munda Freuda sa sedam-naest je godina u jednom

britanskom èasopisu za umjet-nost objavio svoj prvi autopor-tret. Gotovo sedamdeset godinakasnije, Lucianovo je najnovijedjelo pod nazivom Reflectionspredstavljeno u Britanskoj na-cionalnoj galeriji, koja je tomprigodom britanskom umjetnikuposvetila i opse�nu retrospekti-vu na kojoj predstavlja 150 Lu-

cianovih radova te pregled nje-gova cjelokupna šezdesetogodiš-njega stvaralaštva. Uz autopor-tret, koji je dovršen prije otprili-ke mjesec dana, u londonskojGaleriji Tate Britain izlo�eno jejoš jedanaest novih slika LucianaFreuda.

Motivi na njegovim slikamauglavnom su osobe iz njegovaneposredna okru�enja: prijatelji,obitelj i kolege umjetnici. Jednoznaèajno djelo nedostaje na inaèevelikoj izlo�bi; radi se o sliciFrancisa Bacona koja je nastala1952. godine i koja je prije èetr-naest godina netragom nestala.Kradljivac ju je 1988. godine jed-

nostavno skinuo sa zida zavrijeme jedne izlo�be u ber-linskoj Nacionalnoj galeriji.U nadi da æe za ovogodiš-nju retrospektivu pronaæisliku, Britanski savjet zakulturne veze napravio jeplakat koji je Lucian osmis-lio i ocrtao. Unuk slavnogapsihoanalitièara roðen je 8.prosinca 1922. u Berlinu, a1931. njegova se obiteljizbog nacizma seli u Lon-don. Slikaru, koji se specija-lizirao za realistiène portre-te i aktove, umjetnièki pro-boj uspijeva 1951. godine,nakon što je dobio nagraduza umjetnièko djelo Interiorat Paddington na manifesta-ciji Festival of Britain. Um-jetnièki kritièar Robert Hu-ges Freuda je opisao kao«najveæega �ivuæeg realista»,a sâm umjetnik vrlo je skroman:«Ljude ne slikam takve kakvi suniti kakvi nisu, veæ ih prikazujemonakvima kakvi se doimaju».(G.-A. U.)

Webberovnovi mjuzikl

ovi mjuzikl Bombay Drea-ms hit-skladatelja An-drewa Lloyda Webbera, za

razliku od britanskih medija,oduševljeno jedoèekala bri-tanska publi-ka. Mjuzikl jepremijerno iz-veden u srije-du, 19. lipnja,u londonskomk a z a l i š t uApollo-Victo-ria. NovineIndependentobjavile su ka-ko je predsta-va ostavilaveoma loš do-jam, a Guar-dian je imaorijeèi hvale sa-mo za koreog-rafiju. Za prviazijski mjuziklu londonskojkazališnoj èet-vrti West Endsve su karter a s p r o d a n emjesec danaunaprijed. Napremijeri u ka-

zalištu Apollo-Victoria, na kojusu mnogi došli odjeveni u tradi-cionalni indijski sari, pojavilo semnoštvo poznatih liènosti, po-put pjevaèa Boba Geldofa iglumca Shaha Rukha Khana, ko-jega su prozvali «indijskim To-mom Cruiseom».

Predstava Bombay Dreamsodigrava se u pozadini indijskogafilmskog grada Bollywooda. Ju-nak prièe, kojega glumi Raza Jaf-frey, mladi je Indijac iz slumovamilijunskoga grada koji uz punosreæe postaje filmska zvijezda teviše ne �eli imati veze sa svojombijednom prošlošæu. Glavnu �en-sku ulogu ima glumica Preeya Ka-lidas, koja se veæ dokazala u neko-liko britanskih filmova. Webber jeu svoj najnoviji projekt ulo�io 7,2milijuna eura. Njegovi slavni mju-zikli Cats i Starlight Express u pro-teklih su nekoliko mjeseci u Lon-donu skinuti s repertoara, kao injegova nova neuspješna predsta-va A Beautiful Game. Webber jeizjavio da je dobio novu inspiraci-ju u indijskoj suvremenoj glazbi,da je u glazbi bollywoodskih fil-mova otkrio buduænost mjuzikla,te da sada samo valja pridobiti «bi-jelo» gledateljstvo. Inaèe, Bol-lywood – filmska industrija Bom-baya – godišnje napravi do tristofilmova koji se odlikuju indijskimfolklornim i glazbenim elementi-ma. (G.-A. U.)

46 IV/84, 4. srpnja 2,,2.

Prokofjev (desno) s redateljem Eisensteinom ikamermanom Tisseom na snimanju filmaAlexander Nevsky, 1938.

Rudolf Nurejev, 1978.

Freudov autoportret

Freudov plakat Francisa Bacona

Preeya Kalidas i Raza Jaffrey u mjuziklu Bombay Dreams

Andrew Lloyd Webber

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 47

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanjaadresa uredništva: Vodnikova 17, Zagreb

telefon: 4855-449, 4855-451fax: 4813-572

e-mail: zarez@zg.tel.hrweb: www.zarez.hr

uredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 satinakladnik: Druga strana d.o.o.

za nakladnika: Boris Marunaposlovna direktorica: Nataša Polgarglavna urednica: Katarina Luketiæ

zamjenica glavne urednice: Nataša Govediæ

uredništvo: Grozdana Cvitan, Nataša Iliæ, Sanja Jukiæ,Agata Juniku, Lovorka Kozole, Trpimir Matasoviæ, Milan Pavlinoviæ, Zoran Roško, Gioia-Ana Ulrich,

Andrea Zlatar

suradnici: Sandra Antoliæ, Boris Beck, Tomislav Brlek, Dean Duda, Iva Pleše, Dušanka Profeta, Dina Puhovski,

Srðan Raheliæ, Sabina Saboloviæ, David Šporer, Igor Štiks

grafièki urednik: �eljko Zoricalektura: �ana Mihaljeviæ

tajnica redakcije: Lovorka Kozolepriprema: Romana Petrinec

tisak: Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20a

Tiskanje ovog broja omoguæili suMinistarstvo kulture Republike Hrvatske

Ured za kulturu Grada ZagrebaInstitut Otvoreno društvo Hrvatska

Cijene oglasnog prostora1/1 stranica 4500 kn1/2 stranice 2500 kn1/4 stranice 1600 kn1/8 stranice 900 kn

PRETPLATNI LISTIÆizrezati i poslati na adresu:

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja10000 Zagreb, Vodnikova 17

�elim se pretplatiti na zarrez:

6 mjeseci 120,00 kn s popustom 100,00 kn12 mjeseci 240,00 kn s popustom 200,00 kn

Kulturne, znanstvene i obrazovne ustanove testudenti i uèenici mogu koristiti popust:

6 mjeseci 85,00 kn12 mjeseci 170,00 kn

Za Europu godišnja pretplata 50,00 EUR, za ostale kontinente 100,00 USD.

PODACI O NARUÈITELJU

ime i prezime:adresa:telefon/fax:vlastoruèni potpis:

Uplate na �iro-raèun kod Zagrebaèke banke:2360000 – 1101462454. Kopiju uplatnice

prilo�iti listiæu i obavezno poslati na adresuredakcije.

OBJAVLJENI STRIPOVI

-2000. Libra libera 7-2001. Op.a.-Stripburger-Stripburek, antologija istoènoevropskog stripa Slovenija-katalog fanzin Divlje oko-CD Divlje oko sa snimkama izlo�be u SC-u i e-zinom -katalog album Divlje oko povodom izlo�be u Muzeju grada Bjelovara -bukleti Divlje oko sa izlo�be u Zaprešiæu-Libra libera 9-2002. fanzin Barabe ( s Mimom Simiæ)-fanzin Flit 7 -magazin Akt-Stripburger, jam-sessioni Ljubljana/Budimpešta-strip album Seminus, Stripus, Ludens Beograd-èasopis Kerempuh 2 ,

IZLO�ENI STRIPOVI-2000.-2002. Gavella-2000. Crtani romani šou, KIC-2001. Crtani romani šou, KIC-organizirala/koncipirala izlo�bu autorskog stripa Strip, Strip, Hura!

na Salonu mladih sa još 12 autora(ica)

-jedna od pokretaèica, s Dušanom Gaèiæem, grupe Divlje oko-izlo�ba Divljeg oka u Galeriji primijenjenih umjetnosti Zagreb-promocija fanzin kataloga Divlje oko-izlo�ba Divljeg oka u Bjelovarskom gradskom muzeju i promocija

katalog albuma Divlje oko te u multimedijalnom galerijskom prostoruknji�nice “Ante Kovaèiæ” Zaprešiæ

-izlo�ba Stripburek u organizaciji Stripburgera, KUD Prešern Ljublja-na

-2002. izlo�ba Divljeg oka u galeriji “Vladimir Nazor” Zagreb i uMMC-u “Luka” Pula

-izlo�ba Stripburek u “Karton” galeriji, Budimpešta te u Potieru iBourgesu Francuska

-Seminus, Stripus, Ludens strip album u kojem su prezentirani radovi�ena autora, grupna izlo�ba u Beogradu i Vršcu

-promocija strip sajta www.jedinstvo.hr/~komikaze<http://www.jedinstvo.hr/~komikaze> i izlo�ba strip-plakata uATTACK!-u

-izlo�ba na Animafestu, Lisinski u sklopu 30. festivala animiranog filma

-Radi na albumu Gloria Scott po kratkim prièama Mime Simiæ (17epizoda) koji je, u engleskom prijevodu, na 50 stranica objavljen nawww.jedinstvo.hr/komikaze <http://www.jedinstvo.hr/komikaze>

Ivana Armanini, roðena 1970. god. u Zagrebu. Završila Školu primi-jenjene umjetnosti u Zagrebu i diplomirala slikarstvo u klasi profesoraÐure Sedera.