173272333 Ljubav Me Progoni

8/13/2019 173272333 Ljubav Me Progoni

1/202


2/202~2~

Federica Bosco

Ljubav me progoni

Naslov izvornika:L'amore mi perseguita


3/202

PRVO POGLAVLJE

Hoemo li pasti, mama? Izgleda kao da padamo, zar ne? Gledaj kako su malene kue tamodolje... i gledaj krila kako se naginju! to radi ona teta, mama? Odgovori mi! Ha?"

"Moli se, duo, neki su ljudi jako nervozni u avionu."

"Ali zato, ha? Zato je nervozna teta, mama, hej? Jer ju je strah da emo pasti? Ti nisinervozna, zar ne, mama?"

"Ne, duo, mama uope nije nervozna, dapae, sada e malo odspavati."

Nepodnoljiva curica koja mi urla na uho (gurajui mi noge u bubrege) govori o meni, aliono to je neizmjerno gore je to je njezina majka stavila masku na oi i ve je utonula u blaenisan, umjesto da joj je zaprijetila da e je baciti kroz odvod WC-a.

To bi itekako bilo zabavno.

Zasigurno je jedna od onih majki koje blokiraju blagajnu u supermarketu, voze dva na sat idoputaju djeci da se deru u restoranu jer "zna se kakva su djeca, ne?".

Ne, ne znam kakva su i ne elim znati.

Postajem kisela kao stara usidjelica, jer to i jesam. Zasigurno nisam "realizirana singl ena"koja zalazi utrendy barove i susree "zanimljive ljude". Ja sam kisela usidjelica od trideset idvije godine koja e umrijeti sama i koju e pojesti njezine trideset i dvije make.

Koja grozna perspektiva.

Boe, kako mrzim avione, Boe, kako mrzim mukarce koje sam imala, zapravo kako

generalno mrzim mukarce i, Boe, kako mrzim svoj ivot koji je posljednjih mjeseci bioremake Isijavanjasa mnom u ulozi palice za bejzbol.

Nakon onog to se dogodilo nastojat u se baciti na posao kao to uvijek savjetuju u prilozima asopisa.

Ve skoro tri sata neprekidno pijem alkoholna pia, slijetanje je predvieno za oko etiri sata,a moj susjed, koji nalikuje na Aleca Baldwina, ponudio mi je Vicodin rekavi da je to lijek zasvaku fiziku tegobu i da ga zvijezde puno koriste.

Pa zar to nije bio lijek protiv bolova doktora Housea?

Bilo to, samo da izdrim ovu torturu.


4/202~4~

Pravi problem je to uz sve ove psihotropne supstance ostajem bistra: umjesto da lelujam u paralelnoj dimenziji gdje bih se smijala u slow motionu dok izvodim trostruki salto i dajem "pet"stjuardesama, ostajem nepomina s uzdignutim obrvama i noktima.zabijenima u naslon za ruke.

Sretna sam to nisam rock-zvijezda. Da to inim svaki dan, ve bih davno zavrila u nekojrehabilitacijskoj klinici.

Tamo barem nikada ne bih bila sama, svi bi se dobro ophodili sa mnom, milovali bi me poglavi i bili ponosni mojim napretkom...

"... a ne kao sada... I da umrem, nikogaaa ne bi bilo briga!!!" kaem naglas zagnjurivi lice u jaknu Aleca Baldwina.

"Je li sve u redu, gospoice? Stjuardeso!" rukom mahne stjuardesi koja stie odlunimkorakom.

"Nitko me ne voliii! S mojim dekom u godinama gotovo je jer je brojao arape, a drugi, mojmlaahni deko, odveo me je u krevet na Azurnoj obali i zatim nestaooo... Svi su sredili ivotosim meneee i zvali su me uVanity Fair zbog prie o Paris Hilton, ali ja ne elim ii... elimumrijetiii..."

I ponem ponovno plakati bez sustezanja.

U alosnom sam stanju, alkohol mi uvijek prouzroi efekt"play it again, Sam!".

"Hrabro, hrabro draga, smirite se, vjerujte mi, iako nisam dobro razumjela redoslijeddogaaja, moj ivot sigurno je gori od vaeg. Nisam badava stjuardesa. Barem imam jadno

zadovoljstvo da budem ja ta koja odlazi jutro poslije... Donijet u vam jaku kavu."Alec mi prua papirnatu maramicu: "Jo jedan Vicodin?"

I evo New Yorka i njegovih tisuu svjetala: ogromni fliper gdje si ti kuglica koja se odbijaizmeu nebodera i ako nisi dovoljno brza i vjeta ostati na visini, nemilosrdno te proguta pakaozloinake gradske etvrti.

Ne udi me to ovog puta nemam ni trunke optimizma to se nalazim u najzanosnijem graduna svijetu. Ne postoji mjesto u kojem bih bila sretna jer sam duboko nesretna.

Pronala sam stan putem Craigliste, internetske stranice na kojoj ljudi privatno iznajmljujukue, i barem je cijena neto manja od uobiajenih est tisua dolara na mjesec.

Ja sam se izvukla s dvije tisue i sto dolara koje moram ostaviti portiru.

Nadam se da neu zavriti izbatinana u nekoj uliici, inae bih morala odgovoriti na cijeli nizloginih pitanja nekoga policijskog agenta sedamnaestogodinjaka, tipa: "Jeste li poznavalivlasnika stana? Imate li njegovu adresu? Jeste li se informirali? Niste valjda etali s gotovinom,zar ne? Ali, itate li vi novine?"

Prije bih rekla da se nisam imala hrabrosti ubiti.

Stan je u West Villageu. Ako ve moram plakati, bolje je to initi sa stilom.


5/202

Taksist me ostavlja ispred jedne od onih kuica u nizu od crvenih cigli, odvojenih crnimreetkastim ogradama, s vanjskim stubama i ulaznim vratima s okruglim mjedenim ruicama.

U zraku se osjea miris oceana, vjetar lagano njie stabla, a ulice su pune ljudi koji piju izabavljaju se.

A ja sam sama...

Ali u New Yorku sam, jebemu!


6/202~6~

DRUGO POGLAVLJE

Portir je upoznat s mojim dolaskom, zove se Joe i ogroman je. Nakon to je u dep metnuosnop novanica, s naporom me prati u stan 4F u vlasnitvu Petera Bonellija, tipa kojeg sam pronala na Craiglisti, koji e biti odsutan tri mjeseca, nisam dobro shvatila zbog ega.

U posljednjem e-mailu ostavio mi je poduu listu stvari na. koje trebam obratiti panju iosobe za kontakt u sluaju potrebe.

Podsjetio me na moju majku:

Molim te, sjeti se uvijek zatvoriti plin i ugasiti svjetla, ne ostavljaj hranu naokolo, to e privui ohare, uvijek zakljuavaj vrata i kad si unutra: prole godine dok sam spavao uao je pijani susjed (pogrijeivi stan) i popiao se u tu-kadu!

Ja uvijek stavim lanac, iako niemu ne slui, ali daje mi neki osjeaj sigurnosti.

Ukljui alarm kad izlazi, kod je 25971# za ukljuivanje, a 28282* za iskljuivanje. Malo jekompliciran, ali instalirao ga je moj brat i nisam mu imao srca rei da ga promijeni. Meni u prosjeku zvoni dva puta tjedno, probaj me ne pretei!

Ako se sjeti zaliti kaktuse na prozorima, uinila bi mi uslugu, grijanje je razarajue, gore jeod Arizone. U kuhinji je uti raspriva, popricaj ih malo svaka tri dana (samo ako se sjeti).

Televizor se pali pomou tri daljinska: onaj dugi slui samo za paljenje i podeavanjeglasnoe, onaj kratki za satelitsku, a trei za snimanje onoga to te zanima.

Da, i to je instalirao moj brat...

Budi oprezna dok se tuira, voda je kipua, a i odvod je koji put problematian, zbog toga u

kadi dri kantu punu vode, ali kako god, odepljiva je pored WC-a.Znam da nije delikatno govoriti o zahodima, ali elim te unaprijed upozoriti...

Razvrstavaj otpad, molim te. U podrumu e pronai odvojene kontejnere za karton, staklo inovine. Za perilicu rublja i suilicu upitaj Joea, kao i za sve poslove odravanja (zajednikitrokovi luaki su skupi pa zato onda to ne iskoristiti!).

Susjeda Maggie uvijek je spremna pomoi. Ako ti je ita potrebno slobodno upitaj nju. Vrlo je ljubazna, ali ekstremno gluha, budi strpljiva kada laju njezini psi jer ih ne uje.

A kad smo ve kod ivotinja, maak od susjede s kata ispod (Pilar je panjolka) esto me posjeuje, ne znam sviaju li ti se make, meni osobno ne smetaju, iako sam malice alergianna njih, ali ovaj maak pripada onim bezdlakim makama, vrste Devon Rex, ini mi se, naizgled


7/202

nisu lijepe, ali imaju prednost to se ne linjaju uokolo, kako god, ti vidi.

Ako ima automobil, etvrtkom ga mora pomaknuti na drugu stranu ceste.

Bilo to da se dogodi, nemoj zvati moju majku, niti ako se sve zapali, radije bih to saznao od policije nego od nje. Slobodno zovi moga brata Tylera, malo je eprtljast, ali je dobar momak.Broj je na friideru.

aruljica friidera ne pali se uvijek, pretpostavit e zato...

Posljednja stvar, na broju ezdeset i est u ovoj ulici bila je kua Carrie Bradshaw, stoga sesvi fotografiraju na stepenicama, malo je buno kada prolazi autobus na linijiSeks i grad, ali jo je gore proao tip koji radi u Facinu uredu koji mora podizati plakat s natpisom "I love youCarrie" svaki put kada prolazi!

Postoji brdo slasnih restorana, ali pretpostavljam da e ih upoznati. Dakle, ne govorim ti da

ode nacupcakesu pekarnicu Magnolia (tamo sam jednom sreo Bena Stillera) ili na pizzu kodArturo sa.

Pa, dosta sam rastegnuo, za bilo to kontaktiraj me e-mailom ili Skypeom.

Zagrljaj,

Peter.

Ne preostaje nita drugo nego okrenuti etiri puta bravu i ui u kuu.

Stan je malen, ali ugodan i pun svjetla: tu su dva vrlo visoka prozora koja gledaju na cestu, sasivim barunastim zavjesama ispod kojih stoje kao na tronu prokleti kaktusi (devet ih je i ve ihmrzim).

Istroen i pranjav parket nalikuje na onaj neke plesne kole.

Ispod prozora je ljubiasti kau, vrlo velik, na kojem u isplakati suze i utopiti svoju bol usladoledu, nastojei sve uiniti da profunkcioniraju tri daljinska.

U kutu kojeg ine dvije police za knjige je crna kona fotelja koju u zapaliti jer je ista kaoona moga biveg deka Edgara.

Stol je pun knjiga, asopisa i novina i gotovo svi tekstovi su o kuhinji.

udno jer je kuhinja vrlo malena i nipoto komotna: tednjak ima samo dva kuhala na plin,nema prave radne plohe, samo neizbjena mikrovalna, kuhalo za vodu i maleni friider u kojemsu ostala dva limuna i jedno pivo.

Na policama ponovno beskonani niz kuharica i starih limenih kutija iz 50-ih za kekse,limenki za tjesteninu, alica za doruak, raznobojnih tanjura, aa svih oblika i pribora za jelo sdrkom od kosti.

Drkom od kosti?


8/202~8~

eljezne stepenice vode do galerije s branim krevetom i ogromnim ormarom (ajme punimnjegove robe).

Nisam vidjela kupaonicu, bojim se najgoreg.

Gladna sam, umorna i znam da neu zaspati od uznemirenosti i promjene vremenskih zona.

Onima uVanity Fairu rekla sam da stiem sutra kako bih imala jedan dan da doem k sebi inapiem lani ivotopis.

Jo uvijek se pitam zato su izabrali mene.

Kupaonica je, kao to sam se bojala, gnusna. Kao i sve kupaonice Manhattana, napravljena jeod sitnih kvadratnih ploica koje su bile bijele prije krize 29-ih i koje se odljepljuju im ih pogleda. WC s vodom koja see do polovice koljke, pored je odepljiva u sluaju nude, tu jemajuno ogledalo i tu bez zavjese kao u kampu za obuavanje novaka.

Mrzak spuvasti tepihi s resama zavrit e isto kao i fotelja.

Kupaonica je tako prljava da bi manje stajalo renovirati je s kararskim mramorom nego je pokuati oistiti.

Koji apsurd: civilizirana zemlja u kojoj ti novac vraaju u gotovini, besplatno opskrbljujugrijanjem, raspolau s podrujima za pse i nepuae i izmislili su Starbucks, klima se zbogneeg to se upotrebljava svakodnevno poput WC koljke?

Raspremim kofere i bacam se na kau.

Proitala sam da postoje lijekovi koji briu selektivno sjeanje onih koji su doivjeli traume.

elim da mi ih prepiu kako bih izbrisala posljednje mjesece.

Sve me podsjea na Edgara: svaka knjiga, demper, miris (pogotovo fen i arape!).

Nisam ga vie ula otkako sam otila iz Culrossa i svako toliko eljela bih ga nazvati, ali akosam ita nauila iz svega ovoga to je da se tehnologija i veze ne slau: to manje koristi mobiteli elektroniku potu, vea je ansa da veza potraje.

A ja sam pogrijeila u svemu.

Da sam znala ekati, da sam potovala njegov tempo, da sam bila dobra i mirna na svommjestu umjesto da sam ga tjerala da se promijeni, jednog dana bi bio spreman ivjeti nau priu potpuno osloboen svoje prolosti, bez uvjeta ili osjeaja krivnje, i ivjeli bismo zauvijek sretnii zadovoljni.

eljela bih znati zato moja mudrost postaje vidljiva uvijek nakon produetaka.

Toliko je bijesa, mrnje i frustracije u meni da kad bih ga i nazvala, ispala bih smijena i patetina, poela bih plakati i moliti ga da mi se vrati, ali s obzirom da sam ja otila, sve to ne biimalo smisla i ispala bih nedosljedna, dakle moram ustrajati i priekati da i ovaj val boli proe, unadi da e mi se vratiti.


9/202

Jebemti Hollywood!

ovjek od navrenih pedeset godina koji nije imao hrabrosti raspravljati, koji je radijeizabrao svoju prolost i svoju majku, nee se vie nikada promijeniti, urazumi se.

Evo, sad nam samo nedostaje podvojena linost, ovaj se razgovor izmeu mene i mogzamiljenog prijatelja odvija ve tjednima.

Naravno, kad ljubav zavri uvijek osjeamo neizdrivu bol.

Ne postoji krajnja patnja, razina patnje preko koje se ne moe ii, granica koju nee viedotai; svaki put sve si vie poharan bolom, samoom, panikom i onim mrskim osjeajemnaputenosti koja te salijee im shvati da ti on vie ne pripada, da vie ne postojimi i da jezauvijek gotovo.

Nakon to ste vae ivote stopili u jedan, povjerili najskrivenije tajne i sruili zid svakog

stida, on e ponovno postati stranac. Bit ete dva stranca, iako poznajete ritam svoga sna, svojemirise, svoje navike i svoje sheme.

Dva stranca koja se poznaju bolje od ikoga i iji se ivoti nee susresti nikada vie, osimsamo sluajno.

I sve to kada si nakon dugog odugovlaenja rekla: "Ma da, ovoga puta u se baciti", i kad, na polovici skoka, primijeti da je bazen prazan i razbije se o dno.

Pa, djevojko moja, postoji li u radijusu od milje moda netko tko ti moe pomoi?

Ne, dakle ne preostaje ti nita nego zasukati rukave i oistiti kuu.Dok pedjam s usisivaem, zazvoni moj mobitel.

Broj koji ne poznajem, sigurno je David koji me pokuava kontaktirati s nekog drugogtelefona.

Ne odgovaram mu tjednima, zapravo, otkada mi je priredio "iznenaenje" na Azurnoj obali,odveo me u krevet i nestao poklonivi mi naunice.

David je neosporan ampion u "Jebi i zbrii", olimpijskoj disciplini u kojoj nema takmaca.

Sve dane zove me dva puta, zatim mi pie oajnike SMS-ove isprika, a ja mu nikada neodgovaram.

Osjeaj moi koji je doao nakon bijesa je poput droge!

Problem je u tome to, kako ne bih riskirala da s njim razgovaram, ne odgovaram ni na jedannepoznati broj. Ne mogu si dozvoliti da osujetim vietjedni trud dopustivi da sva mojasigurnost padne u samo jednom trenutku.

Mislio je da "nesposobnjakoviku" moe obmanuti kako ga volja, ali nesposobnjakovika okojoj je rije, odluila je potpuno raskrstiti s prolou i taj rez ne predvia nikakavrevival jer kad ena prekine... prekine.


10/202~10~

Zna se.

Mislim da zasluujem obilje kolaa ukusa "dijabetes tip B" i sangriju, idem po veliku zalihu,a nakon toga u se vratiti i gledati televizijsko smee cijelu no, malo u plakati i sutra u se sdva aspirina i oblogom od leda na oima suoiti sa svojim stranim prvim radnim danom.

Dobro sam uinila vrativi se tu radi svoga oporavka. Nema niega boljeg od drage stareVelike Jabuke kako bih se oporavila od dva razoaranja.

Tu na ulicama ovoga grada vlada takvo ludilo pa se stjee dojam da ako padne, svi e tezgaziti, ne zbog zloe, ve zato to nitko nema vremena pomoi ti da se podigne.

Pozitivna je strana da nitko nije zainteresiran za tebe, zbog toga moe mirno proineprimijeen.

Pitam se kako su svjedoci u policijskim filmovima uvijek jako sigurni u detalje koje iznose.

Vjerujem da me se ak i taksist koji me doveo ovdje ne sjea nakon nekoliko sati.Prije nego izaem pokuavam shvatiti kako funkcionira alarm, ali ne uspijeva mi, sav treperi,

a u meni budi nemir; ne elim vidjeti kako dolazi policija koju su pozvali Pilar i gluha Maggie.

Dok se tako trsim, proklinjui zlotvornu spravu, glas iza mojih lea u hodniku povikne:"25971 zatim ljestve, ali mora utipkati polagano."

"Oprostite?" upitam zaprepatena, naglo se okreui prema plavom velikom momku sautom majicom kratkih rukava, koji mi slii na bumbara.

"Ja sam Tyler Bonelli, Peterov brat, ti si Monica?""Da... Ah... evo... ti si taj koji je instalirao ovu... ku... stvar", kaem kroz zube dok stiem

sve tipke poput histerine babe.

"Da, ni Peter ne uspijeva rukovati s njim, a tako je jednostavno, gledaj!"

Utipkava brojeve iritantno sporo sve dok crveno svjetlace samo jednom ne zatreperi.

"Evo, sada je alarm ukljuen, zatim da bi ga iskljuila, mora utipkati..."

"28282?"

"Da, tako: dva-osam-dva-osam-dva", pone polagano utipkavati.

"I zvjezdica."

"Da, zvjezdica, a ako ne radi mora ponoviti 25971 ljestve dvaput, tako e biti sigurna da siga uistinu unijela, poslije ga iskljui... Jesi li razumjela?"

Jasno k o dan. Kao razgovor gluhih.

"Trebao si neto?" Koje prokletstvo.


11/202

"Ja ne, moda ti. Peter mi je rekao da stie i dane smijem navratiti, ali moda ti je neto potrebno, pa sam doao vidjeti."

"Ljubazan si, ali ini mi se da je sve u redu."

"Televizor? Zna li ga upaliti?"

"Nisam jo probala, ali mislim da u moi."

O Boe, koja gnjavaa, pa zar nema svoju kuu?

"Ne, nije teko, ali mora stisnuti prave tipke na pravim daljinskim."

"Eh, da, kao uvijek u ivotu, ali ja nikada ne gledam televiziju, a i sada sam na izlasku... Nema nita protiv?" Zatvorim vrata za svojim leima.

"Ah, koja teta. Ne gleda Tyru Banks? Ples sa zvijezdama? Mijenjam enu?. The Price Is Right, Opru i Amerikog idola ?"

Naravno da da, sve to namjeravam gledati jednom kad se opskrbim smeem od hrane, akome Medvjed Yogi pusti da izaem.

"Nikad ula, ja sam Talijanka, zna? Sada je kasno, bjeim. Bok i hvala."

Uvuem se brzinski izmeu njega i zida i otrim dolje po stepenicama gdje susretnemogromnog Joea.

"Oh, Monica, pustio sam gore Tylera, jesi li ga vidjela?""Da, doao je gore, pokazao mi je sigurnosni alarm."

"Ah, sigurnosni alarm." Gleda me s polusmijekom, a onda prasnemo u smijeh.

"Spor je, je 1 da?"

"Oajno!"

"Poput velikog djeteta je, ali dobar je momak. Obavlja poslie i uvijek je spreman pomoi ikad se to ne trai od njega, samo kako bi bio koristan, posebno kada je Peter odsutan. Kako god,ivi s mamom u Brooklynu."

"A, sva srea. A to radi Peter ?"

"Sada je u Kanadi, pouava vegetarijansku kuhinju u jednoj koli, puno putuje, dosta se posveuje okoliu, sviaju mu se bioloke stvari, zdrave..."

"O Boe, mrzit e me, ja jedem samo gadosti!"

"Kome govori! Svaki put kad me vidi s kutijom Dunkin Donutsa podsjeti me koliko mi jeivota preostalo ako nastavim jesti preno, ali ja sam tipian ameriki proizvod, elim bidkremiran i nek moj pepeo stave u kutiju Big Maca!"


12/202~12~

"Imat u to na umu, Joe!"

Zbriem na svje zrak, tek krajikom oka spazim Tylera kako silazi.

Dobro bi mi dolo da vjetar raspri moje crne misli, imam osjeaj kao da mi je u glavi poludjeli DVD koji samo vrti istu scenu. Moram pronai nain da ga zaustavim i da nerazmiljam ni o emu.

Barem da nakratko vie ne mislim na Edgara.

Previe mi nedostaje.

Skoro je devet naveer. Lokali su puni ljudi koji se smiju i piju aperitive, dok ove poputmene (usidjelice) kasne u supermarket nastojei se odluiti izmeu dvije marke pahuljica, kojesadre manje masnoe.

Kupujem pivo u izobilju, ips od paprike, paket ekstra velikog kruha i maslac od kikirikija,cheddar cheese spray, jedanburrito s lukom,cheesecakes jagodama i jednu Colu Zero kako bihto provarila.

A! I kremu za hemoroide u Duane Reade, uvijek otvorenoj ljekarni!

Naoruana kao na vjebi za atomski bunker, vraam se kui i primjeujem grupu djevojakakako se slikaju ispred broja ezdeset i est.

Naravno, prije ili kasnije i ja u se tu slikati.

Na mobitelu vidim jo dva poziva nepoznatog broja koji su stigli dok sam ja bila usupermarketu. Nije ugodno ne znati tko je, ali kako objasniti injenicu da nitko ne eli ostaviti poruku iako je sekretarica ukljuena?

Gore za njih. Nekada se zvalo kod kue i ako netko ne bi odgovorio, znailo je da nemanikoga, i svijet je tako iao naprijed barem jedno stoljee.

Treba mi vie od dvadeset minuta da shvatim kako funkcioniraju daljinski.

Ne pada mi na pamet da nazovem Tylera, zasjeo bi na kauu do proljea.

Sve kombinacije koje po meni imaju smisla nemaju nikakvog uinka, zato u probati stisnutitipke koje nikada ne bih stisnula.

Na primjer, sve tipke odjednom.

I zapravo, televizor se upali.

Provodim svoju prvu njujorku no trpajui u sebe smee i TV smee, sve dok mi ne doe da povratim i zaspim sve do devet ujutro.

DEVET UJUTRO?

NEEE!


13/202

Gotovo je, ve bih trebala biti tamo. Trebala sam napisati ivotopis i ve nazvati Maxa u uredVanityjau Milanu.

Boe, kakve li poetnike bruke, i to u mu sada rei? Da mi nije zvonila budilica? Ni usrednjoj nisu nasjedali na to! I to u sada? Koji kurac u izmisliti? Moram mu neto velikoizvaliti da zine od uda ili mogu otputovati.

Ovdje smo u Americi, nitko ne gubi vrijeme prekrienih ruku!

Frenetino traim vizitke s kontaktima koje su mi dali. Trebala sam se vidjeti s izvjesnomLibby, Leslie, Lassie... Ma ne znam... Jao, i zelena sam u licu.

U mojem mobitelu nema dovoljno memorije za poruke o proputenim pozivima.

U tom trenu telefonira mi Max i pojede me u jednom zalogaju.

"Moe li se znati gdje si, dovraga? Od juer te svi traimo. Ne uje zvonjavu, a ni ne gleda proputene pozive, zar ne?"

"Pozivi? Ali... udno je, nikakav poziv nisam vidjela, bila sam na putu... Bit e da su seizgubili u eteru."

"Eter si ti vjerojatno uzela zajedno s ljepilom kako bi se ulagirala. Nazovi odmah LillyHorowitz koja je vrlo bijesna. Oekivali su te juer, nisi vie u pustari kotske da moeizigravati ekstravaganciju. U New Yorku si, ne znam jesi li svjesna toga, zbog tebe sam veispao prava budala, nakon to sam uinio nemogue kako bih te preporuio govorei da si jakosposobna i pouzdana, i ve se kajem. Sada se idi ispriati, reci da si prava imbecilka i ako te

izbace, snai se, okej? Nazovi me samo ako se dogodi udo!"Klik.

Nije mi ak dao vremena ni da mu ispriam o promjeni pravca mog aviona, to je ostala tajnada se ne izazove nepotrebna panika...

Briznem u pla sjedei na podu izmeu ostataka svoje veere, zatim uzmem kriku pancarrea veliku kao moje lice i namaem bulimijsku koliinu kreme od kikirikija.

Comfort food.

Uzdahnem i ponem utipkavati broj Lillyna mobitela nadajui se da je iskljuen.

Meutim odgovori na prvu zvonjavu odluno: "Lilly Horowitz".

"Lilly? Dobar dan... Ja sam Monica." Pauza neizvjesnosti u iekivanju lavine uvreda na jidiu.

"Monica..." Lilly ostavlja moje ime u zraku da lebdi, u iekivanju prosvjetljenja, a zatim, sarktikim polarnim tonom, nastavlja: "...neprekidno te zovem ve dva dana."

Ne uspijevam odgonetnuti njezin ton: neto izmeu ledenog, indiferentnog i "ako ti nije pobijeno barem pola obitelji, nemoj ni gubiti vrijeme kako bi objasnila gdje si bila."


14/202~14~

"Znam, Lilly, oprosti, stvarno oprosti, ne moe ni zamisliti to mi se dogodilo."

"Ne..."

"Tek danas sam stigla i... bezumno kanjenje aviona, zatim kua koju sam iznajmila nije bilatamo gdje su mi rekli, nestala... je, zatim su mi ukrali mobitel..."

Tiina.

Zatim: "Stigla si sino u 19:25 na JFK s Deltinim zrakoplovom, provjerili smo..."

"A, istina... bilo je juer, zbunjena sam zbog promjene vremenskih zona, ali nakon to su miukrali mobitel provela sam pola dana u policijskom okrugu kako bih podnijela prijavu, bilo jetipova da ne povjeruje, nije kao na televiziji, zna?"

Koja gnjavaa je ova ena koja ni najmanje ne pridonosi razgovoru i ini sve te pauze

namjerno kako bi navela sugovornika na razgovor (kao to je opisano u svim prirunicima odjelotvornoj komunikaciji!).

"Monica... u ovoj minuti beskorisnog razgovora organiziram etiri fotografiranja, kampanju posvajanja za homoseksualce i tulum u novom krilu Guggenheima."

Predajem se.

"Okej, Lilly, shvatila sam, samo sam bila mrtva umorna, naderala sam se kao krmaa izavalila se na kau."

"Dobro, kada u imati ast vidjeti te?""Istuiram se i stiem."

"Ima pola sata, inae nemoj ni dolaziti."

E, ne, spiku kao onu uVrag nosi Pradu ne mogu podnijeti, filmovi su lijepi dok ostaju samofilmovi. Sad u oprati zube, uzet u taksi, stii tamo, udariti je akom u glavu i otputovatiDeltinim avionom u 13:50.


15/202

TREE POGLAVLJE

Sedamnaest minuta poslije u redakciji samVanityja na Times Squeru, zajedno s milijunturista.

Imala bih jo vremena za topli areu... Okej, ostavimo sada to.

Ulazim u palau ogledala, dajem svoje ime na recepciji i nakon mnogih telefonskih pozivadobijem propusnicu i penjem se na zadnji kat, odakle se prua zapanjujui pogled.

Telefoni svojom zvonjavom proizvode takav kaos, a ljudi istravaju iz svakog kutka paizgleda kao da pripremaju dodjelu Oscara.

Zaustavim se pogledati fotografije u hodniku: povijesne naslovnice, predsjednici, crno-bijeli bal Trumana Capotea, Henry Miller... a u meuvremenu svi oni koji prolaze hodnikom udarajume laktovima bez ispriavanja.

Ured Lilly Horowitz u dnu je hodnika i umirem od straha kao kad su me poslali kodravnatelja u srednjoj.

Vrlo lagano pokucam na vrata, ali ona, izgladnjela poput lovakog psa koji njui ivotinju nasamrti, odmah zaurla: "Naprijed."

Ulazim smijeei se, ukosim glavu na jednu stranu u znak potpune poniznosti (uvijek kako jeopisano u prirunicima o djelotvornoj komunikaciji) i naem se pred njezinim velianstvomLilly Horowitz Bog i batina izdavatva Sjedinjenih Amerikih Drava, ena koja jednomrijeju odluuje o slavi ili propasti bilo koga, neosporiva stvoriteljica carstva i ona koja e mi zatrenutak odrubiti glavu.

Jedna Maria Giovanna Elmi sa zloom Sally Spectre sjedi iza ogromnoga radnog stola od

oraha, krcatog novinama, fotografijama i knjigama, aama iz Starbucksa, cigaretama i jednimrokovnikom prepunim biljeaka i post-ita.

"Koja ast..." kae stiui mi ruku a da nije ustala sa stolice (ledene ruke, budui da jehladne krvi kao i svi gmizavci).

"Meni je ast..." pretvaram se da nisam spazila ironiju.

Temeljito me odmjeri, osjeam se gola i neugodno mi je.

Zato snovi nikada ne odgovaraju istini? Mislila sam da je David ovjek mog ivota, no bio je veliki neuspjeh. Mislila sam da e moj odlazak u kotsku kako bih ivjela s Edgarom biti poetak predivne ljubavne prie, a ono, naprotiv, bio je potpuni poraz. Takoer sam mislila dae napiem li knjigu to biti definitivan preokret, a nita se nije promijenilo (takoer jer je


16/202~16~

urednik bio Edgar), zatim rasplaem Paris Hilton za vrijeme intervjua i neki tip izVanity Faira predloi mi da radim za njih. I zamiljam da e sve biti izvanredno, da e barem posao krenutidobro i da u moi ponovno jo jednom zapoeti sve iz poetka, meutim tretiraju me kaoubogu jadnicu.

Boe, kako sam umorna.

"Dakle, posvetimo se nama... Nisi jako mlada kako vidim..." kae mrtei se s prekrienimrukama ispod brade.

"Imam trideset i dvije godine."

"Tono, ako do sada jo nita nisi postigla, ne vidim kako bi mogla biti korisna ovdje, aliMax te nije prestao hvaliti, kae da si briljantna, ironina, izvrsna spisateljica i da si ak objavilaknjigu u Engleskoj, to je dosta rijetko za jednu Talijanku, moram priznati. teta to nisamuspjela pribaviti niti jedan primjerak, zna li zato?"

Rei joj da su nestale u hipu nije prikladno.

"To je malo podua pria, moda je uope ne eli uti."

"Pouzdajem se u tvoj dar saimanja."

Boe, kako mrzim kad me tako stjeraju u kut.

"Moj deko, to jest, bivi deko..."

Lilly gleda na sat uzdiui."...bio je i moj urednik i s obzirom da smo se rastali dosta loe, ne znam je li pravi trenutak

da ga upitam za izvjetaj, eto..."

"Aha, evo motiva izdavanja, lukavija si nego to sam mislila!" vikne zlobno se osmjehnuvi.

"A ne, dovraga", provalim, "knjigu sam napisala prije nego to sam ga upoznala. Rekla sam tida je to duga pria. ivjela sam s njim u kotskoj, bila sam uz njega, imao je brdo problema samsa sobom i ja sam dala sve od sebe kako bih ga shvatila. Kunem ti se, knjiga nema nikakve veze,vjerovao je u mene i htio mi je pomoi, zatim se sve zakompliciralo i nisam vie tamo izdrala.Je... bilo je preteko, njegova majka stalno na vratu, sjeanje na njegovu bivu savrenu enu, a bila sam stalno sama, mora mi vjerovati, ja sam pokuala..." i ponovno ponem plakati poputglupae "...on mi nedostaje, nedostaje mi dio mene, ne znam to bih..."

Prua mi rupi piljei u mene bez promjene izraza lica, zatim, im sam se smirila natrenutak, pokazuje mi da se pribliim i kae mi apui: "Sluaj, Monica, vidi li onu djevojkuza radnim stolom iza mene koja razgovora na telefon? Umrla joj je majka prije dva dana. A onagospoa na pultu koja ti je dala propusnicu? Ona ide na kemo-terapiju tri puta tjedno, a to semene tie... pukao mi je vodenjak oba dva puta na ovoj stolici", i rekavi mi to uzmakne natrag skolicima, "dakle, djevojice, ako su to tvoji problemi", oponaa navodnike prstima, "mislim dami nismo za tebe."

Ljubiasta sam, uzaludno pokuavam izustiti isprike.


17/202

"Jesi li sigurna da ima trideset i dvije godine? Jer nezrelija si od moje keri koja imadvanaest godina. Ali nije tvoja krivica, zna? Krivica je naa. Kriva je 68 i to smo vamdozvolili da plaete nad sobom! Toliko smo propatili gladujui da nismo htjeli da i vi djeca provedete niti jedan dan radei kao ivotinje, kao to smo mi radili kako bismo izgradili svijetnakon rata. Neu ti ni priati o Holokaustu, ionako ne bi shvatila. I to smo dobili? Jednuizmodenu generaciju koja oekuje Princa na bijelom konju i posao koji e pokucati na njihovavrata!"

"Ja... ao mi je, Lilly, nisam znala, nisam zamiljala... nitko mi nije rekao."

"to? Da sam paraplegiarka? I misli da me to zaustavlja? Prvo pravilo jednog novinara:nikada se ne zaustavljaj na vanjtini, samo te strah moe zaustaviti, draga moja, a ja se doistaniega ne bojim!"

Pognem glavu od srama i krenem ustati.

"Gdje si krenula? Na razgovor jo nije zavrio, zna li? Nisu te nauili odgoju?"

"Jesu, ali vjerujem da sam ti ukrala ve previe vremena do sada..."

"U to se moe kladiti, lijepa moja, ali ja nikada ne gubim vrijeme i uvjerena sam da ti je ovajrazgovor samo dobra uinio i rei u ti jednu stvar: toliko si naivna i neiskusna da za razliku odsvih mladih novinara koji me mole da im dam posla, pa ak i gratis, nisi se udostojila ni poeljati, donijeti mi ivotopis ili izmisliti da si intervjuirala Dalaj-lamu. Zato, s obzirom da sisva za preurediti, a ipak si rasplakala jednu slaboumnicu kao to je Paris Hilton, i vrlo potujemMaxa, elim ti dati jo jednu ansu."

"Jednu ansu?""Zadivi me. Dapae, zadivi samu sebe. Uini neto to misli da nisi u stanju uiniti i onda se

vrati ovdje. Na raspolaganju ima dva tjedna."

I evo me ponovno na Times Squareu, oamuena poput muhe nakon udarca s muholovkom,djelomino zbog strahovite blamae, a djelomino jer nemam pojma kako zadiviti nekoga poputLilly Horowitz.

Ne bi se zadivila ni da joj dovedem Elvisa Presleya glavom i bradom.

Razmiljat u putem, dok idem po jedan fini bagel s lososom i kiselim vrhnjem.

Ako ne jedem mislim, a ako mislim plaem. Moda bih trebala ponovno poeti puiti,ali nisam ja za to, uvijek ostavljam dojam tinejderice pri prvoj cigareti koja jo ne uspijevauvlaiti dim.

Nemam nita za raditi kako bih skrenula misli, ne preostaje mi nita drugo nego posjetitidvije stare vlasnice trgovine u kojoj sam radila prije godinu dana: Miss H. i Miss V.

Znam da im nee biti posebno zadovoljstvo to me vide, ali bile su slatke, na svoj nain.

Naravno, izmeu dva udarca biem.


18/202~18~

Ponovno se penjem Petom avenijom koja mi se nikada nije inila tako dugakom, alinevjerojatno je draesna sada kada se proljee osjea u zraku, iako se od naleta vjetra s oceana jeim, dok Amerikanke, tek to se pone topiti snijeg, vade japanke.

Trgovina je, na moje iznenaenje, promijenila upravitelja. Primjeujem to po upaljenomsvjetlu i udaru toplog zraka koji me obavija ve na samom ulazu.

Pogotovo to primjeujem po uljudnom i ljubaznom doeku nove vlasnice koja se trebalanemalo namuiti kako bi zadobila klijente.

Jedna gospoa jako "Upper East Side", s blagim pramenovima i betwin-setom od kamirasrdano me pozdravlja i pita moe li mi pomoi.

"Zdravo, vidim da vie nema starih vlasnika, ja sam radila ovdje prije godinu dana za Miss H.i Miss V., eljela sam ih pozdraviti."

"O, doista? Tu si radila?" upita me s osjeajem brige i aljenja. "Preivjela si kao to vidim!""Da, nije bilo lako, ali postoji i gore... vjerujem."

"Preuzela sam trgovinu prije nekoliko mjeseci, ali uistinu je teko izbrisati sjeanje na tedvije harpije. Zna da ljudi esto prelaze na drugu stranu ceste kad dou do ovog broja! Trebalisu nam tjedni da napravimo popis robe!"

Posljednji put to su meni dale, a da to prije zavrim pisala sam brojeve nasumice...

"A gdje su otile?"

"Oh, ne zna? Miss V. umrla je za Boi, a Miss H., otkada je ostala sama, izgubila je glavu."

"Ali... Bila sam uvjerena da se i dalje svaaju u nekom starakom domu, o tome s kim sedrugi put oenio William Waldorf Astor, meutim zavrile su tako..."

"Bile su same na svijetu, zna? Ni djece, ni neaka, a vie ni novca nisu imale, osim trgovinekoja vie nije donosila prihod, ali one su i dalje bile uvjerene da su bogate. Moda se zbog togaMiss V. razboljela, bio je ok otkriti brdo dugova..."

"Zapravo, ovdje u Americi nema sredine, ili si vrlo bogat ili umire od gladi. Bojim se da jeza nju spoznaja da ide u staraki dom bila fatalna."

Neizmjerno mi je ao. Jadnice, zavoljela sam ih. Bile su ekscentrine, ali u dubini due su mevoljele. Iskreno, strah me je da u i ja tako zavriti...

Rekla mi je ime bolnice u kojoj je hospitalizirana Miss H. Moda e joj biti drago vidjeti me,a ja u imati to raditi i tako se neu zatvoriti u kuu i prederavati se.

Prava istina je da ujem Lillyn glas koji mi se vrti po glavi od jutros, a crvenilo od srama jomi see do vrha uiju.

Nemam ideju to bih trebala napraviti. Tuna sam, u bedu i sama i nema nikoga tko bi se brinuo za mene. Da nisam tako suosjeajna prema samoj sebi, ovog bi puta skoila u Hudson sa


19/202

svezanim kamenom oko vrata.

Sada kad razmislim, to me raspoloenje prati od sedmog razreda.

Od prvog polugodita, da budemo precizni.

Odluim uzeti metro. Bolnica je na drugom dijelu svijeta i jo nemam ugrijane listove zamaraton.

Zvonjava mobitela uhvati me iznenaenu.

Gledam dugo nepoznati broj koji trepe.

Za danas sam bila dovoljno izribana i previe sam krhka u ovom trenutku. Ali ako neodgovorim, a to je Max ili jo gore Lilly...

"Molim...""Monica! David je."

Kvragu, znala sam!

Gledam telefon meditirajui da li da poklopim, ali u ovom trenu radije bih se suoila s problemom.

"to eli?"

"Apsolutno moramo razgovarati, gdje si?""U Rimu."

"Kako u Rimu, nisi li bila u kotskoj?"

"A gdje si ti bio ono jutro kad sam se probudila i ve si otiao iz hotela? Hvala to si mi barem platio sobu!"

"Monica, moram ti objasniti, ali ne mogu preko telefona. Na neki te nain moram vidjeti. Bitu u Milanu sljedei tjedan kako bih se naao s jednim klijentom, moemo se sastati u mojemhotelu, poslat u ti vozaa."

"U Rim? "

"Da, nee biti daleko, ne?"

"Ne, oko esto kilometara."

"Tako puno? Okej, platit u ti avion, i hotel naravno, nazvat e te moja tajnica za detalje,nemoj me odbiti, molim te."

"Okej."


20/202~20~

"To je da?"

"Sumnjao si?"

"Priznajem da sam na trenutak sumnjao... Mjesecima ne odgovara na moje pozive."

"Tko zna zato..."

"Objasnit u ti i vidjet e da e mi oprostiti, kunem ti se. Nazvat e te Jane sutra."

"Jedva ekam."

"Fantastina si."

A ti si upina koja e satima uzaludno ekati, platiti mjesto ubusiness klasi i jo jedanapartman.

Crkni, gade.


21/202

ETVRTO POGLAVLJE

Stojim ispred Columbian Presbiterian Hospitala.

Putem sam proklinjala sve mukarce na Zemlji. Ponio se prema meni gore nego premaostavljenom psu u tenari, tovie, kao prema buhi ostavljenog psa u tenari, ne, evo, kao premadeki punoj buha ostavljenog psa u tenari.

Dovraga! Izlazi mi para iz uiju. Zadavila bih ga vlastitim rukama, prokleti gad, jadnik,kukavica. to umilja s kim ima posla? S kretenkom koja skae na svaki njegov mig? to mu jeu glavi, kakvo je to djetinjstvo imao? Ostavila ga je njegova najdraa dadilja kako bi pobjegla skonjuarom i tada se zakleo da e kazniti sve ene? Ili ga je mama zatvarala u ormar i tuklavjealicom?

Ali to ja imam s time, dovraga i on, zato sam se zatekla na njegovu putu? to sam loeuinila i koje to grijehe moram ispatati? Zato se svi sa mnom ophode bez trunke potovanja,daju mi obeanja u koja ja uvijek povjerujem, zbog ega se duom i tijelom predam, svaki putuvjerena da je to ono pravo, a zatim mi svi zalupe vratima pred nosom kao nekom prodavauenciklopedija!

Kao da se moji osjeaju uope ne raunaju.

Jutros ba elim nekoga obmanuti, prolistajmo malo po imeniku, pa naravno! NazovimoMonicu, ona uvijek nasjedne, prezabavno je gledati kako pati.

Sada bi odmah Lilly Horowitz rekla da sam plaljivica. Ona je od drugih uvijek dobila to jeeljela i boli je briga za osjeaje drugih, kao i veinu ljudi.

Ja sam hodnicima ivota uvijek prolazila na prstima jer nisam eljela ometati nikoga.Beskrajno sam vjerovala, u dobroj vjeri i slobodnoj volji, barem su me tako nauili. Meutim,

nalazim se u svijetu koji ne razumijem, s kljuevima koji ne otvaraju niti jednu kljuanicu inastavljam grijeiti.

Briem oi, bolniarka mi se pribliava i stavlja mi ruku na rame.

"Je li vam potrebna pomo?"

"Meni? O da, ali ni Freud ni Jung ne bi mi uspjeli objasniti gdje sam pogrijeila, znate?Oprostite mi, previe je zamreno! Traim jednu gospou, Henriettu Parker, ne znam je li tukrilo starakog doma, to je jedna vrlo stara i usamljena gospoa."

"Ova je bolnica specijalizirana za lijeenje Alzheimerove bolesti. Ako su vam dali ovuadresu, onda je vjerojatno moratepotraiti na ovom odjelu."


22/202~22~

Dragi Boe, Alzheimer takoer. Jadna Miss H.

Pola sata mi je trebalo da shvatim gdje sam, gubei se po razliitim blokovima, i konano mi jedan ljubazan lijenik ponudi svoju pomo.

I pronaemo je, kao to je bolniarka pretpostavila, u odjelu za Aizheimerovu bolest.

Jedva jedvice je prepoznajem.

Jo uvijek ima svoj bordo kaput povie kune haljine i bisere koje su mi jednom posudile kadsam ila na vjenanje tog besramnika Davida.

Naminkana je poput djevojice koja je mami ukrala minku. Da je vidim na cesti zamijenila bih je s nekom kloaricom, ali raznjeim se vidjevi je tamo kako sjedi u kutu i pokuavadeifrirati iskrivljene signale svog mozga, potpuno preputena samoj sebi, dok eka kraj.

ivot je zaista neprestano kockanje.Pribliavam se neodluna. Nikada mi doista nije pridavala panju ni kad je bila pri sebi,

moe misliti kako se sada sjea tko sam.

Njeno jedva dotaknem njezinu ruku i ona se naglo okrene prema meni i irom otvori oi poput djevojice koja je ugledala svoju najdrau lutku.

Smije se i primijetim da vie nema niti jednog zuba u ustima. Stie mi se srce i prisiljenasam usmjeriti pogled u drugom smjeru kako me ne bi ganula.

Starost i djetinjstvo tako su bliski, samo to starci ne pobuuju njenost kao novoroenad,iako se ponaaju isto. Unereuju se, ne uspijevaju govoriti i ne znaju sami jesti.

Ono to slama srce gubitak je dostojanstva. Gledati kako se vlastito tijelo pretvara u bespomonu starudiju nakon to cijeli ivot provede u nastojanju ne bi li bio dostojanstvenaindividua, nakon to naporno radi kako bi izgradio karijeru, rtvuje se kako bi kupio kuu,stvorio obitelj, voli, trpi i bori se, a na kraju ova je nagrada: vegetira i samo si teretzdravstvenom sustavu.

"Miss H sjeate li me se? Ja sam Monica, iz trgovine."

Nastavlja me gledati smijeei se. Ne vjerujem da razumije.

"Monica, Talijanka, ona koja je uvijek kasnila..."

"Victoria."

"Ne, ne Victoria, Monica..."

Nastavlja me gledati i smijeiti se svojim sitnim i smeuranim liem, uokvirenim s puno bijele kose, tanke poput svilenih niti, umrljanim obrazima s ruom nasumce nanesenim, praznihusta i izoblienih ruku od artritisa kojima njeno prelazi preko moga lica kao da me elirazaznati.


23/202

Prelazi kaiprstom po mojem elu, zatim sklizne po obrazu i popne se do nosa.

"Jo te uvijek boli, Victoria?"

"Ne", laem, "vie me ne boli."

"Pogodila sam te tim kamenom jer mi nisi dala da se igram loptom."

"Da, sjeam se, krv mi je ila."

"Mama me kaznila i nisam smjela izlaziti tjedan dana."

Smije se i spusti glavu.

"Odvest e me kui, zar ne?"

"Jo je rano Henrietta.""Ali mama je rekla da e me odvesti kui", mrti elo u znak razoaranja.

Ulazi doktorica umornog izgleda i zaustavi se pored vrata.

"Vi ste roakinja?" ljubazno me pita.

"Ne. Ja sam nekad radila u njezinoj trgovini, vratila sam se u grad i rekli su mi da je tu, alinisam znala da je u ovakvom stanju. Zamijenila me je sa sestrom i misli da sam dola kako bih je odvela kui. Malo sam u neprilici."

"esto zamijeni i mene s majkom, mislim da su bile vrlo povezane. Ova je bolest razarajua inevjerojatno frustrirajua za lanove obitelji. Ima dana kada kao da im se upali lampica,reagiraju i lucidni su, a onda ponovno propadnu u limb, mraan i zbrkan sjeanjima i postanuagresivni. Za sada ona nije u tom stadiju, ali ono to je tuno je da bi mogla jo dugo ivjeti, asama je na svijetu otkada je umrla njezina sestra."

"Bile su nerazdvojne."

"Nemojte je jako umoriti, kode joj osjeaji."

"Ne brinite se, odmah u otii."

Doktorica izae i ujem je kako nastoji smiriti jednog pacijenta koji vie besmislene rijei.

Jedva ekam izai odavde.

"Sada moram ii, Henrietta, budi mirna, kasnije u se vratiti po tebe."

Ostaje sputene glave, ali kada doem do vrata ujem je kako govori: "Znam da nisi uzelamobitel, bila je to Stella."

Mobitel? Sjea se kada je moja kolegica gadura ukrala njezin mobitel i optuila mene, za promjenu.


24/202~24~

Odmah se vratim.

"Ti ne bi bila u stanju ni bombon ukrasti, nikada nisi bila lukava."

Vratila se, to je ona, nevjerojatno.

"Miss H.!" vrsto je zagrlim.

"Da, da, ali budi dobra, ja sam tvoj poslodavac i ne odobravam fiziki kontakt s osobljem.Sada stavi na mjesto role tkanina, jo juer sam te zamolila i nisi to uinila, a i ponovno sizakasnila!"

"Da, Miss H odmah u, oprostite mi, ostat u prekovremeno", i otrim.

Bjeim trei iz bolnice i zaustavljam se tek nakon nekoliko blokova zgrada kako bih dolado zraka.

Otkada sam u New Yorku samo primam udarce u trbuh.

Ako postoji netko tko eli da neto shvatim, rekla bih da uspijeva!

Sada se samo elim brzo vratiti kui i zavui se pod pokriva.

Za danas je dosta stresova.


25/202

PETO POGLAVLJE

Ako sam prije mislila da je neophodno imati vezu, sada smatram da je na prvom mjestu imatikuu i taj izvanredan osjeaj zatienosti koji ti samo krov nad glavom moe pruiti.

On je uvijek tu, vrst i neoboriv, bilo kia ili vjetar, ljeto ili zima, u dobru i u zlu.

I nema niega boljeg nego zatvoriti vrata pred nosom svijetu i njegovoj ludosti i zavui se urupu, na sigurno, u vlastita etiri zida.

Pa, nisu ba moji, ali barem za sada jesu.

Palim kompjutor u nadi da u pronai e-mail koji e mi promijeniti ivot, tipa: osvojili stemilijun eura.

Imam dvije poruke od Maxa iz kojih izbija mrnja i osveta jer me nije uspio dobiti, jednu odsvoje majke koja mi alje pozdrave, nekoliko spamova i jednu od besprijekornog Petera.

Draga Monica,

nadam se da si dobro putovala i da ti se kua dopada.

Ne obraaj panju na moje stvari, otputovao sam malo na brzinu i nisam ih imao vremena srediti, stavi ih gdje eli.

Znam da te je moj brat Tyler doao posjetiti. Znao sam da e to uiniti im sam mu to zabranio, isto kao kad djeci zabrani neto, moe biti siguran da e to uiniti!

Vrlo si mu simpatina, razlog zbog kojeg sam inzistirao da ti vie nikada ne dolazi, osim ako ga izriito ne pozove, ali nije reeno da e me posluati. Zato, ako se pojavi, moe ga

slobodno izbaciti.Tyler, shvatila si, malo sporije shvaa i nema pojma to znae rijei "ne smetaj", to je

odlina stvar ako ostane bez kljueva usred noi jer on e biti presretan to te moe doi spasiti i vratiti se svojoj kui kao da se nita nije dogodilo, ali iz istog razloga nastoji bitikoristan i kad njegova prisutnost nije traena.

Shvaam da sam ti to trebao prije rei, ali mislio sam da mu je sve jasno.

Joe je obino poput filtra, ali ako se ne vrti tu negdje, mogue je da Tyler svrati da vidi kako si.

to u mjestu kakav je Manhattan nije na odmet.


26/202~26~

Iskreno se nadam da ti to nije problem.

Zovni me zbog bilo ega.

Bok,

Peter.

Upravo kad sam proitala e-mailove, njegovo ime zasvijetli na ekranu.

Zove me preko Skypea, stavljam slualice i odgovaram. Prvi poziv u posljednjih nekolikodana koji nije neprijateljski.

"Halo? Monica? Peter Bonelli je!"

"Bok, Peter, pravo je zadovoljstvo uti te!"

"Konano da se upoznamo, kako si? Putovanje je dobro prolo? Je li kua bila dovoljnoista? Oistio sam neto malo prije puta, ali ne koliko sam htio, je li bilo puno praine?"

"Ne, ne, sve je u redu."

Netko tko se brine za mene, dolazi mi da zaplaem. "Prehlaena si?"

"Ne, to jest, da, moda zbog klime u avionu."

"U kupaonici je ladica puna lijekova. Malo sam hipohondrian, zna. Slobodno se poslui

ako ti treba. Savjetujem tiechinaceu, to je biljka koja stimulira imunoloki sustav, bolja je odaspirina, osim ako nisi alergina na prainu. Ja sam uasno alergian. Zapravo, mislim da samalergian na zrak u Manhattanu. Kad sam tamo uvijek se razbolim. U tom je sluaju boljigemoderivatribesa nigruma u kapljicama... O Boe, koliko govorim, oprosti, mislit e da samlud! Slobodno mi reci ako pretjerujem... Dakle, kako posao?"

"Ostavimo to... Mislila sam da imam mjesto u prestinoj redakcijiVanity Faira, ali jutrossam zakasnila i... sve u svemu, nisam se ba iskazala, a i ti ljudi toliko su agresivni i tvrdi, neznam, moda i nije bila dobra ideja doi trkom tu, ali doista mi je bila potrebna promjena zraka."

Govorim vie samoj sebi nego njemu.

"Razumijem te. Puno puta mi se dogodilo da otputujem zbog razoaranja ili boli, ili samokako bih pronaao neko mjesto na kojem u se osjeati bolje."

"I jesi li ga pronaao?"

Pauza.

"Ne, jo ne... Ne znam postoji li, moda pravo mjesto nikada nije ono na kojem si u danomtrenutku, ali to postane kad odlazi. Kada sam tamo, elio bih biti na nekom drugom mjestu, akada sam na nekom drugom mjestu, na kraju mi nedostaje Manhattan."

"A gdje si sada?"


27/202

"U ovom trenutku sam u Torontu. Drim teaj bioloke kuhinje u jednoj koli za Japance..."

Svladavam smijeh.

"Meni se smije?"

"Ne, ne, ne bih si to nikada dozvolila."

"Ionako se svi smiju, znam to."

"to je to bioloka kuhinja?"

"To je prirodna kuhinja, bez kemijskih dodataka. Ona naih djedova, da se razumijemo."

Da zna da sam kriomice unijela GMO u njegovu kuu, istjerao bi me i proveo dezinsekciju.

"Zanimljivo..."Kao kad gleda perilicu rublja pri centrifugi.

"Ako eli mogu ti poslati nekoliko recepata, ne znam, mogu te nauiti pei kruh."

"Kru... pa zar ga nije bre otii kupiti?"

"A neee, ne moe shvatiti kako je fin taj domai. Kad sam u bedu, uvijek peem kruh, a vemi je bolje i samo od toga to ga dva sata mijesim."

"Dva sata? Nije to za mene.""Onda u ti napisati sastojke za hranjivu masku za lice s maslinovim uljem. Bit e mi

zahvalna nakon to je proba."

"Okej, moe maska."

Ne znam tko je lui, on ili brat!

Peter je malo uzbuen, ali svia mi se razgovarati s njim. Djeluje tankoutan, to je rijetko uovo vrijeme.

Nakon to smo se pozdravili poinjem misliti o svom ivotu do sada i to jo mogu uinitikako bih napravila definitivan preokret, ali nita mi ne pada na pamet.

Pisat u Sandri, ona uvijek ima spreman odgovor, iako to nije uvijek onaj koji ja elim uti.

U meuvremenu moj mobitel ponovno zvoni. Traena sam, bez obzira na sve.

"Monica? Oprostite ako vam smetam, ja sam Jane, tajnica gospodina Davida Millera. Zovemvas zbog vaeg puta u Milano sljedei tjedan, reeno mi je da ispunim svaku vau elju pa samvam na raspolaganju. Imate li kakve posebne elje u vezi sata polaska?"

"Da... dakle, radim dokasna pa bih iz Rima mogla otputovati samo kasno naveer. Budite


28/202~28~

ljubazni i rezervirajte mi apartman u Four Seasonu i let u prvoj klasi s vegetarijanskim obrokomza celijakiare. Molim vas, zamolite gospodina Millera da osobno doe po mene u zranu luku,inae neu doi."

"Ali... bojim se da u to doba nee moi ostaviti klijente, poslat u vam vozaa."

"Ne, ne elim vozaa, ili e doi po mene u zranu luku ili od toga nee biti nita."

"Okej", uzdie, "vidjet u to mogu uiniti i nazvat u vas to prije."

"Nisam zavrila!" uzviknem. "eljela bih da mi donese cvijee kad doe po mene, kale, da budem precizna, i ploice bijele okolade koju prodaju u jednoj trgovinu u Milanu koja se zoveChocolat. Zatim bih htjela veerati s njim u sobi; sui i ampanjac bit e izvrsni (sjetite se nita sglutenom) i osigurajte muziku."

"Imate li koju elju?"

"Amy Winehouse bit e odlina."

"Nita vie?"

"Nita za sada, ali ako se neega sjetim, nazvat u vas!"

Mmm, ovaj telefonski razgovor povratio mi je dobro raspoloenje, iako je to mizerna utjeha uusporedbi s onim kako se ponio prema meni.

Ali on vie nije problem, samo jedna pria koju u ispriati okrenuvi je u svoju korist za

vrijeme nekog aperitiva. Meutim, to se Edgara tie, ne mogu se s tim pomiriti.Imam osjeaj kao da sam budna, ali u komi: zamjeujem ivot oko sebe, ali ne uspijevam

reagirati, nita mi ne pripada i nita me zapravo ne zanima. U glavi mi je stalno mutno, a u prsima osjeam pritisak koji me ne naputa ni aska.

Prola su samo tri mjeseca otkada smo prekinuli, od tog jutra kada sam izala iz njegovekue, a posljednja slika koja mi je ostala je ona kada me gleda kroz prozor tunih oiju i putame da odem.

Tko zna je li ikada poalio to nije uinio nita da me zadri.

aljenje je samo jedan oblik opravdanja vlastitih postupaka: sve dok smo ivi moemo promijeniti u svakom trenutku tijek stvari, ali promjene su prevelika rtva za veinu ljudi.

Pomiriti se s jednolinim ivotom bez rizika esto je privlanija perspektiva nego probati bitisretan pa makar i na samo nekoliko minuta.

Ako je neto u ivotu sigurno, onda je to da e prije ili kasnije zavriti.

Vrijedi pokuati skoiti s trampolina.

A u meuvremenu treba probati udesnu masku za lice s maslinovim uljem koju mi je upravo poslao Peter Bonelli.


29/202

Hranjiva maska s maslinovim uljem Petera Bonellija (recept moje bake Sicilijanke)

Potrebne su tri lice maslinova ulja, dvije lice meda i jedan utanjak.

Dobro istui jaje, te dodaj ulje i med. Sve stavi u hladnjak sat vremena i zatim obilno nanesikremu na lice i ostavi je dvadesetak minuta, a potom dobro isperi mlakom vodom, vidjet ekako e ti koa biti sjajna!

Ako pak ima suhu kou zbog grijanja u kui, onda probaj ovu:

Hranjiva maska Petera Bonellija (moj recept)

Uzmi aicu jogurta i pomijeaj je sa sokom krike narane (molim te, nemoj kupitiindustrijski sok!), stavi sve na lice (moda s dvije lijepe ploke krastavca na oima), opusti seoko pola sata i isperi hladnom vodom.

Bit e kao nova!Grlim te. Moram ii pogledati sir.


30/202~30~

ESTO POGLAVLJE

Jedina prava stvar koju sam uspjela napraviti otkada sam tu je pronai ovu kuu, a sve jeostalo totalni promaaj.

Ve dva dana razmiljam kako da zadivim dragu Lilly Horowitz (dapae, kako da zadivimsamu sebe, da se posluim njezinim rijeima), ali nita mi ne pada na pamet, ili bolje, drim da je sve ovo to sam do sada uinila na neki nain zapanjujue, ali zato to veinu ljudi nezanima?

injenica da sam ivjela tolike godine daleko od kue, plaala najam, potrudila se da veza profunkcionira, bila nekoliko puta na dijeti barem na tjedan dana, stekla vana prijateljstva,iskrena sam osoba, malo zbunjena i neorganizirana, ali u dubini due dobra (sada ak i odvojeno prikupljam otpad), elim rei sve se to ne rauna?

Znai, cijela je ta pria koju su nam priali kada smo bili maleni, da moramo biti dobri kakone bismo otili u pakao blef. Sve te vrijednosti kao to su odgovornost, iskrenost, potovanje,obaveza, korektnost, nemoj krasti, nemoj ubiti, nemoj krivo svjedoiti, sve je to bila jedna patkaako na kraju uvijek budu nagraeni najvei nitkovi, oni koji se laktare i gaze te.

Kako je teko na ovome svijetu!

Sandra mi je pisala da e me doi posjetiti s Markom i curicom. Tako sam uzbuena pri pomisli da u ih ponovno vidjeti. Prolo je vie od godinu dana otkako su otputovali na Bahame.To su moji najbolji prijatelji, jedina prava obitelj koju imam, oni s kojima sam dijelila najvieradosti i boli. Dobro e mi doi biti malo s njima.

Sluajno proem rukom po licu, moram rei da je maska od maslinova ulja doistaizvanredna, imam kou novoroeneta.

Popodne provodim istraujui novosti New Yorka. Dvadeset posto lokala u koje sam zalazila prole godine vie ne postoji, a na njihovu mjestu niknuli su drugi koji e za est mjesecidoivjeti istu sudbinu.

Kad sam ovdje, uvijek nastojim izgledati kao da tu pripadam i trudim se izgledatinevjerojatno zaposlena kao pravi Njujorani (to mi trenutno najtee pada), hodam brzinommunje s lagano ispienim izrazom lica, kao da imam neki sastanak koji mi se gadi.

To je jedini nain da te ovdje cijene: govori li esto da radi part time ili da si uzeo slobodnustudijsku godinu, gledaju te kao vanzemaljca, osim ako nisi umjetnik.

Takoer i turist mora imati gusto zbijen program muzeja i izlobi koje eli posjetiti, sminijaturnim pauzama za ruak i ne smije nimalo oklijevati pri izboru sendvia kod naruivanja,dok je u redu s ruksakom preko ramena ispred etrnaest slubenika s kronometrom u ruci.


31/202

Evo zato se na kraju jedu gumeni gotovi sendvii: kako bi se izbjegli tjeskoba urbe i bahati pogledi. I upravo to objanjava moj kronini gastritis.

Sjedam na klupu na Union Squareu, svojem najomiljenijem trgu gdje je subotom mali buvljak nostalgiara ezdesetih koji prodaju voe, kolae i broeve s natpisom:Give peace achance.

Ima ljudi koji sviraju i uokolo hodaju udno obueni; tako se i ja osjeam manje usamljenom,ili bolje rei, osjeam se kao da pripadam jednoj puno veoj usamljenosti koja obuhvaa cijelisvijet i od koje nitko ne moe pobjei, u kojoj su prisutni ista nesigurnost, ista pitanja i iste pogreke koje svi inimo.

Evo, vie od svega na svijetu voljela bih biti u zagrljaju, pravom i iskrenom zagrljaju, u koji bih utonula samo na minutu. To je najdulje vrijeme koje se moe dati nekom drugom da osjetiotkucaje tvoga srca, ali da ne uje ono to mu apue.

Ni sekunde vie: cijena koja se plaa kad se ogolimo previsoka je i vie se ne moe vratiti. Jasam ve previe puta platila zbog svoga naivnog povjerenja.

O Boe, koja gnjavaa, opet suze?

Pa to mi je, moda mi nedostaje magnezija? Moram pitati Petera Bonellija, "guruafitoterapije", to misli o ovom mom stanju galopirajue depresije.

Kao da sam u menopauzi.

Zavrit u kao starica s oteenim zglobovima koja hrani golubove i lagano gura kolica iz

marketa napunjena vreama smea, a naveer stoji u redu u menzi za siromahe.Stop, svi stanite, sada pretjerujem.

Moram napraviti listu.

Liste su mi uvijek bile od pomoi u trenucima panike, kao to je ovaj, pomau mi da ponovno otkrijem red u svemiru.

Protiv:

Edgar i ja smo prekinuli zauvijek, za sada zauvijek, ne elim o tome sada razmiljati!

David je pravi gad (zauvijek).

Nemam posao.

Novci koje sam utedjela bit e mi dovoljni za 4 mjeseca.

Ve imam navrene 32 godine i jo ne znam to bih od svog ivota.

Za:


32/202~32~

U New Yorku sam (nije mala stvar!).

Imam stan.

Nikome ne trebam polagati raune, samo moram zalijevati devet kaktusa, ako se sjetim.

Peter i Tyler ljubazni su prema meni.

Sandra i Mark dolaze za dva dana.

iva sam (to nije za podcijeniti).

Imam samo 32 godine i napisala sam knjigu.

Kad bih uspjela zadiviti Lilly, imala bih i mjesto uVanity Fairu (ovo je jo upitno).

I sada kad razmiljam, zato ne bih otila posjetiti Sama i Judith koji su me pozivali svakitjedan u Hamptons prole godine?

Savren par, idealna ljubavna pria, on malo nezgrapan, ali vrlo sladak i paljiv, onadefinitivno ljepa, ali nevjerojatno majinska prema njemu, a oboje tako vrsto ujedinjeni protivsvake nevolje.

"KAKO TO MISLI RASTAJETE SE???" urlam na telefon.

"Ne podnosim ga vie, mrzim ga svim svojim biem, ne mogu ga vidjeti ni na fotografiji,izmjenjujemo se kako bismo bili u kui, ali ne brini, sve je dobro, zato ne doe kod mene?"

"Ne ini mi se ba dolino, uglavnom, ja vas zamiljam potpuno drugaije od ovoga to mi tigovori, ostala sam na samrti tvoje mame..."

"Da, to je bio smrtonosan udarac, ali da je on idiot prije ili kasnije bih to primijetila. Daj,doi, elim te vidjeti, mora mi ispriati o svemu to si radila u kotskoj."

Teka srca uem u metro i uputim se prema Brooklyn Heightsu, kvartu koji je postaoin, sasvim svojim kuama od crvene cigle itrendy lokalima, bez pretjerane ludnice Manhattana, gdjesi moe priutiti stan s etiri sobe i vrt a da ne mora prodati oba bubrega na internetu.

Na uglovima ulica djeca jo uvijek preskakuju ue i prodaju limunadu.

Vjerojatno prihvaaju kreditne kartice.

Judithina i Samova kua ima dva kata. Ne razumijem kako ne uspijevaju razdijeliti prostor nanain da jedan drugome ne smetaju. Znaju li oni kako ivi veina ljudi?

Zvonim srameljivo na vrata, gotovo sam bila u napasti da se okrenem, ali Judith me vidjela skuhinjskog prozora i tri mi otvoriti, obrisavi ruke krpom.

vrsto me zagrli i osjetim miris keksa pomijeanog sa znojem.

Nisam tono takav zagrljaj zamiljala prije na klupi, ali svejedno dobro doe.


33/202

Crvena razbaruena kosa jo je uvijek ona njezina, meutim, dala se potpuno u kolae: dobila je barem dvadeset kila.

"Ljepotice! Kako si? Izvrsno mi izgleda, pustila si kosu. Puno si mi nedostajala, ne znakoliko sam puta razgovarala sa Samom o tebi... barem dok smo jo razgovarali!"

"Zao mi je, nisam oekivala takvu situaciju, malo se nelagodno osjeam."

"Nemoj, ui, upravo sam ispekla kekse. Help!"

Svom silinom glasa koju ima u pluima poziva psa, zlatnog labradora, kojem sam bila mamanekoliko tjedana, a koji je sada postao neka vrsta amca s nogama i poetnim stadijememfizema.

"Sjea li se Helpa? Malo se u posljednje vrijeme udebljao, vie ga nisam vodila na tranje po plai i omlitavio je, zna kako je, nisam vie nogom kroila u onu kuu otkada je on tamo."

"Aha, tako znai, Sam se preselio u Hamptons?"

"Da, to se manje vidimo, bolje je."

Ne znam to bih rekla, ostavila sam ih u potpunoj tuzi, ali ipak, u svakom sluaju bliske izaljubljene, a nalazim nju koja slii Sari Ferguson izmeu dvije dijete i njega koji se pretvorio uribara.

Recimo da im je moglo biti i gore... Na primjer u garsonijeri u predgrau.

To je vrlo tuno, ali, sramim se i rei, osjeam se manje usamljenom."A ti? Znam da si bila u kotskoj, objavila svoju knjigu. Sigurno si imala super-karijeru, ne?"

"Super-karijeru, ba i ne bih rekla. Otila sam ivjeti k Edgaru i na poetku je sve izgledalokao da ide nabolje, s obzirom na okolnosti, ali malo-pomalo sve se poelo pogoravati, on jestalno radio, imao je brdo problema u ponaanju ukljuujui i sveprisutnu mamu, mrtvusuprugu, sve u svemu normalne stvari", nastojim biti ironina.

"Oh, potpuno te razumijem. Kada je moja majka umrla odluila sam imati dijete, ali nismouspijevali. Dosta smo pokuavali, probali smo i najbolje metode, ali nita. Na kraju sam ganastojala uvjeriti da uzme zamjensku majku, ali on nije htio, preferirao je posvajanje, ja,naprotiv nisam bila spremna posvojiti dijete o kojem nita ne znam. Tako smo se poeli svaati isvaa danas, svaa sutra... Ne znam, moda je bolje ovako. Naposljetku ni ne vjerujem da imamsav taj materinski instinkt i kako bih se opustila bacila sam se na slastiarstvo. Daj, probaj mojekekse."

Keksi su boanstveni, napravila ih je s crnom i bijelom okoladom, groicama i orasima i posluuje mi ih s duplim lagom.

Ne znam to bih rekla, zapanjena sam i zauena brzinom kojom se mijenjaju ivoti drugih.

Vjerojatno je tajna u tome da se neto radi, bilo to samo da se pokrene energija.


34/202~34~

Ali, za nekog poput mene, prave prvakinje u samosaaljenju, to ne vrijedi.

"Zato ne nazove Sama? Bit e mu drago da te vidi. Odi ga posjetiti u Hamptons, tako eujedno imati priliku za odlazak na more, a ve kad si tamo mogla bi mi donijeti nekoliko stvarikoje mi taj idiot ne eli vratiti."

"Ma, ne, ne ini mi se prikladnim..."

"Naprotiv. Inzistiram. Bit e oduevljen, vidjet e. Nazovimo ga odmah!"

"Ne, daj, moda neki drugi put."

Uope me ne slua i ve okree broj, zatim iznenada poklopi.

"Nikada ne odgovara kada vidi da sam ja, nazovi ga sa svog mobitela!"

"Ma ne..."Izvlai ga iz moje torbe i tipka broj, slubeno je postala luda.

"Dr , zvoni", dodaje mi ga kao da pee.

"Halo Sam? Monica je... Tko? Pa, Monica... Talijanka, sjea li se?"

Trenutak utnje dok mi Judith pokazuje rukom da on nije pri sebi.

Nakon, inilo se kao pola sata, konano pokazuje znakove ivota.

"Kako ne! Oprosti, malo sam bio zadrijemao... Jesi li dobro? Zato ne doe k meni, jesi lisaznala da se Judith i ja razvodimo?"

"Da, i uasno mi je ao", Judith mi pokazuje da ga pitam za njezine stvari.

"Bolje tako, puno je bolje tako. Daj, doi ovdje na veeru, bacit u nekoliko kobasica narotilj."

"Na veeru? Veeras? Ali ja ve imam jedan dogovor..."

Judith mi istrgne telefon iz ruke: "Izvrsno, ja u je otpratiti do autobusne stanice, doi e uSouthampton u 20:15, zbogom", poklopi.

Ostajem zgranuta.

"Izvrsno, dakle, obavezno mi uzmi knjige, nekoliko fotografija moje drage majke, CD-ove,godinjak koleda, sliicu na ulazu, dempere..."

"Ali idem pjeice", odgovorim potitena.

"Nek te on otprati na povratku, ionako nema to raditi. Priekaj da ti zapiem, tako neenita zaboraviti. Kako je lijepo to si me dola posjetiti, Monica, ni ne zna koje si mizadovoljstvo pruila!"


35/202

I s popisom vrijednim preseljenja jedne multinacionalne tvrtke penjem se na autobus zaSouthampton gdje ne znam to me eka.


36/202


37/202

nije htio promijeniti nita od svoga ivota, da je jo zaljubljen u svoju mrtvu, bivu enu, a da bimogao kontrolirati svoju realnost izgradio je nelagodnu koliinu rituala. Moe li zamisliti toznai kada vidi svoga ovjeka kako izgovara brojalicu bocama vina prije poinka, a da ih i nedodiruje kako se ne bi zarazio?"

"Stvarno?" navire mu smijeh.

"Naravno! A kad je palio fen kad je bio nervozan? Misli li da se alim? A dva ormara zacipele? Jedan za desne, a drugi za lijeve?"

"Ne... Izmilja!"

"Da bar! Imao je dvjesto pari ljubiastih arapa koje je izabirao brojanjem."

"Judith je uvijek imala lo zadah."

"Pa, Edgar je radio dvadeset i etiri sata na dan i nije se htio oeniti mnome.""Judith nije istila, doputala je psu da spava na krevetu i uvijek je govorila loe o svima."

"Edgar je bio zaruen sa svojom majkom i nije htio djecu."

"Judith je bila zavidna i egoistina."

"Edgar je uvijek vjerovao da je zgnjeio nekoga automobilom i zaustavljao se svaka dvametra!"

"Okej, Monica, pobijedila si!""I ja mislim... Dakle, elimo li ove odreske zaliti vinom umjesto suzama?"

Sam me gleda sa zahvalnou.

"A ti si htjela djecu?"

"Ne znam. Jednom sam ga pitala, a on mi je odgovorio da ne eli ni uti. Zapravo nismoimali niti jednu zajedniku toku, ali ja sam se tako prilagodila njegovim eljama da vie nisamznala razlikovati svoje."

"Zacijelo je to svima problem: u odreenom trenutku slabiji se prilagodi tako da izgubisamoga sebe i kad ostane sam, mora izgraditi sve iz poetka. Jai u svakom sluaju idenaprijed."

"Nije reeno da je jai i sretniji."

"Vei egoist je bez sumnje sretniji."

"Dakle, pred nama je dobar dio puta!"

Provodimo ugodnu veer, bez obzira na sve.


38/202~38~

Izgledamo kao dva rekonvalescenta, ali nae e slomljene kosti prije ili kasnije zarasti.

Samo je pitanje vremena.

Sutra ujutro prati me na autobus.

"Judith mi je dala ovaj popis stvari da joj donesem."

"Ti joj reci da su lopovi sve ukrali! elim i ja poeti brojati arape i misliti na sebe, zna li?"

Autobus se udaljava, Sam me pozdravlja maui mi. Uspjet e, sigurna sam.

Svi emo uspjeti.

Putovanje autobusom ima neki "retro" prizvuk.

Oboavam promatrati ostarjele parove koji eu plaom u be kardiganima, drei se jouvijek za ruke. Proveli su cijeli ivot na Manhattanu i sada uivaju u "zasluenom povlaenju"na obali, brinui se o unucima i purici za Dan zahvalnosti.

Kako bih voljela biti udana za istog ovjeka ezdeset godina i jo uvijek mu kuhati njegovonajdrae jelo kao prvog puta, voljeti njegove bore i njegove slabosti i gledati ga u oi i vidjeti ga jo mladog.

Vjerojatno je jako lijepo doi u to doba ivota kada si ostvario sve to si trebao: karijeru,djecu, kuu, i kad se moe osjeati zadovoljnim nainom na koji su se stvari odvijale, beztjeskobe koja te zaokuplja, i napokon se moe posvetiti unucima.

Naravno, ako nakon samo jedanaest godina ovjek s kojim si eljela djecu najednom postane"onaj idiot", moda je bolje dobro razmisliti.

Max me vie nije zvao, osjeam se posrano. Zar je mogue da ja bojkotiram sve svojemogunosti za karijeru?

Pa zar sam ja kriva ako to nije moj svijet? Ako imam potrebu za posve drugaijomsigurnou od novca?

Bit e negdje mjesta i za mene. Ili nee?

Stigavi kui susreem Tylera koji me eka sjedei pred vratima.

"Pa to radi tu? Koliko me eka?"

"Paaa..." broji na prste, "pet sati i etrdeset i jednu minutu."

"Ali zato? Mogao si nazvati ako ti je neto trebalo, ne? Umjesto da si ovdje na eki. Jesu litvoji bili lovci?"

"Kako?"

"Nita, nema veze, to si trebao?" upitam srdito dok pokuavam iskljuiti alarm, pogrijeivi


39/202

dvaput.

"ekaj, ja u, vidi? Dva... pet... devet."

"ZNAM! Molim te, sada dosta, iscrpljuje me!" bunim se.

"Oprosti, Monica", odgovori skrueno, "nisam ti htio smetati, sada odlazim."

"Ne, oprosti ti meni, nisam te trebala tako napasti, nervozna sam u posljednje vrijeme, nisamljuta na tebe."

"Stvarno nisi ljuta na mene?" osmjehuje se.

"Stvarno, nisam."

"Onda, evo ti, donio sam ti ovo. To je adapter, mislim da bi ti mogao posluiti, a ovo je

krema za ruke, rekao mi je brat da ti je donesem, njegov je recept... a zatim i ovo..." prua mi jednu knjigu nastavljajui se smjekati.

"Ali ovo je..." Ostajem bez rijei.

"To je tvoja knjiga. Htio sam te zamoliti za autogram. Naruio sam je preko interneta, nije bilo jednostavno, ali uspio sam!"

"Da, ve je rijetkost..."

Koji udan osjeaj ponovno vidjeti svoju knjigu. Pomiriem je, podragam, prolistam, jo

uvijek je tamparska greka na osamnaestoj stranici. To je prvo izdanje, Edgar ju je sigurno daotiskati poput pravog kota.

Koji krtac!

"Dobra si, zna?"

"Ne, nisam dobra."

"Jesi, jesi, dobra si, zna li koliko bi ljudi voljelo napisati knjigu? A ti si uspjela, dakle, dobrasi, ja nikada ne bih bio sposoban za to."

"Ti zna popravljati stvari, a ja ih samo potrgati."

"Svatko ima svoju specijalnost, inae bismo svi bili jednaki."

"Da, bilo bi dosadno."

"Sada idem, mama me eka od jutros. Bok, Monica", otri po stranjim stubama.

I upravo da u zatvoriti vrata kad neka vrsta ogromnog mia ue trkom i sakrije se ispodkaua.

Srce mi se popne u grlo. Dohvatim metlu iz spremita i kreem u hajku.


40/202~40~

To je najvei mi kojeg sam ikada vidjela, sigurno se hrani mrtvacima. Pribliavam se polagano zatvorenih oiju, samo to se ne onesvijestim, ali ako se onesvijestim, on e mi pojestinos. Boe, kako me je strah, kladim se da je naoruan.

Daj, Jerry, odlazi, dat u ti sendvi sa sirom, pivo i novce za cigarete ako otie, ionako znada nemam hrabrosti udariti te i pretvoriti te u kau nasred parketa.

Zato je Tyler otiao? Ba sada kada ga trebam.

Gurnem medu ispod kaua i ujem puhanje. Otkada to mievi puu?

Sigurno je to neki laboratorijski primjerak koji je pobjegao iz nekakve farmaceutskeindustrije s mnogo elektroda zakvaenih na mozak.

Moram pozvati Joea, ili promijeniti kuu, povraa mi se.

Okrenem se kako bih dola do vrata i zaujem jasno mijaukanje.Ogavan maak bez ijedne dlake koji nalikuje na Silvestra kada mu pukne dinamit u ruci

dolazi prema meni.

Pun je bora, ima ogromne ui, a koa mu je sivkasta na mrlje i zastraujue nalikuje naGremlina.

Rep mu je poput repa vodenog takora, crven i dugaak kao telefonska ica, dri ga uspravnononalantno kao da je normalna maka!

Usmjeravam tap prema njemu: "Zaustavi se gdje si, izdajnie! Ne pribliavaj se ni koraka,neu ti ni prava proitati, sada osjeam da te mogu mirno pretvoriti u kau bez aljenja."

inim jedinu razboritu i hrabru stvar: popnem se na kau, zatim na jednu stolicu i na kraju nastol. Potedjela sam police za knjige jer ne bi izdrale.

Stvar mislei da je neka igra, slijedi me spretnim skokovima.

Nakon tri kruga predajem se.

"Okej, s kojeg planeta si doao na Zemlju? A prije svega, kako u te tamo poslati?"

Zvoni zvonce.

Zloglasna usamljenost Njujorana, ha?

Otvaram vrata a da i ne gledam, vie bih voljela otvoriti nekom ubojici nego ostati samo jednu minutu s ovim vanzemaljcem.

"Bok, ja sam tvoja susjeda,me ime Pilar."

Crnokosa djevojka, sitna i vrlo slatka, prua mi ruku, primjeujem da ima tetovirane dvijevelike kocke na podlaktici.


41/202

"Bok."

"Moj maka bi trebao biti kod tebe, njemu svia ova kua, Peter daje uvijek neto jesti."

"Dakle to je maka..." mrmljam zaprepatena.

"To je Devon Rex, gola maka, alergina sam na dlaka, on mi se gadi, ali barem ne kihem."

Pilar ulazi, a maak se skriva pod kau tako da je primorana ispruiti se na pod i svazapraiti.

Nakon nekoliko sekundi zapone uzastopno kihati a da i ne uzme zraka, neodluna sam da lida i nju oborim metlom.

"O Boe, kako mi je ao, nisam jo poistila, zna, nedavno sam dola i..."

"Nema problema", kae izmeu kihanja. s crvenim oima i nosom koji curi,"siempre jeovako." Zgrabi miinu koji bjesomuno protestira za zatiljak i uputi se prema vratima."Biendolau NovaYork, iescusa zbog make. Doi meni jedna veer, napravit u titortillas!"


42/202~42~

OSMO POGLAVLJE

Usred noi probudi me zvonjava telefona.

Na trenutak ne sjeam se niti tko sam i zamiljam da sam sretna osoba.

Ali kratko traje.

"Molim?"

"Dobar dan, Jane je, tajnica gospodina Millera, smetam li vam?"

"A to mislite? 3:30 ujutro je!"

"Zaista je 3:30 ujutro, ovdje u New Yorku, tamo u Rimu je 9:30 ili se varam?"

Kvragu, istina, ona vjeruje da sam ja u Rimu!

"Halo? Smetnje su na liniji, moete li me ponovno nazvati?"

Poklopim.

Tko zlo ini nek se dobrom ne nada.

Ponovno me zove.

"Halo? Dakle, zovem vas oko detalja vaeg leta: otputovat ete veeras u 21:50 iz zraneluke Roma Fiumicino u zranu luku Milano Linate gdje ete sletjeti u 22:55. Rekli ste mi da prije ne moete i vjerujte mi da je gospodin Miller uinio nemogue kako bi bio slobodan idoao po vas u zranu luku. Povratak je zakazan za sutra u 12:30 s dolaskom u 13:35, osim ako

se ne elite due zadrati, odsjest ete u apartmanu u Four Seasonu kao to ste traili. Kako bilo, poslat u vam sve detalje e-mailom. Ako trebate jo neto..."

Spavati...

esnaest sekundi poslije zove me i David.

"Monica, budna si, zar ne? Ja nisam oka sklopio zbog promjene vremenskih zona. Veeras udoi po tebe u zranu luku, doista moram razgovarati s tobom. Odgodio sam vrlo vaan sastanak i povjerio klijente Japance hostesama, u nadi da e ih zabaviti! Nazovi me kad stigne, vidimose na izlazu."

"Jesi li siguran da e me prepoznati ili moram staviti cilindar i crveni nos?"


43/202

"Prepoznao bih te meu tisuama."

"Nisam sigurna."

Proao me je san.

Palim televizor i gledam reprizuTyra Banks Showa: jednu epizodu s patuljcima u studiju.

Rastresena kontroliram elektroniku potu: Sandra mi nagovjetava njihov dolazak iz Nassaua sutra popodne, bit e kod Markovih prijatelja i ne trebam doi po njih...

Mama je dobro, kae da izlazi s jednim gospodinom... Evo avionskih karata za Milano...Moete poveati svoj penis!

Izvrsno, nita zbog ega vrijedi upati kosu.

Pogrijeila sam otvorivi fajl "Edgar" gdje sam neoprezno sauvala sve njegove e-mailove.Uhvati me nevjerojatna nostalgija, elim ga nazvati.

Znam da ne bih trebala, ali vie ne mogu izdrati.

Zovem.

Osjeam trnce od napetosti. Kao da ga zovem prvi put.

Snimljeni glas obavjetava me da broj vie nije aktivan. to to znai? Promijenio ga je jer me

vie ne eli uti? Ukrali su mu ga? Boe, ovo mi nije trebalo. Ne elim izgledati paranoino, ali imam osjeaj kao da je to uinio meni u inat.

Najednom se osjeam kao da me usisava vrtlog. Sada mi se jo vie ini da sam ga izgubilazauvijek. Kao da je podigao barijeru da me sprijei u uspostavljanju ponovnog kontakta.

Sve mi se vrti, ne osjeam se dobro, nedostaje mi zraka.

Jedna je stvar odluiti ne vidjeti se vie na neki normalni vremenski period to pomae kako bi se razjasnile misli i eventualno ponovno vratilo na vlastiti put, ali sruiti mostove tako bezijedne rijei strahovito je, kukavno, nepravedno.

Ostajem sjediti na podu, grizui nokte i razmiljajui kako mu ui u trag. Moda bih moglanazvati u ured. Morag, njegova pomonica, bila je moja prijateljica, ipak sam objavila knjigukod njih, nekakva prava imam i ja.

Traim broj.

"Dobar dan, je li to... Lockwood & Cooper?" kaem neodlunim glasom.

"Ne vie, sada je Mysore Editions, kako vam mogu pomoi?"

"Traim Edgara Lockwooda, on je tu radio, tj. Lockwood & Cooper je bila njegova, prije vas,


44/202


45/202

prigovoriti mojem boemskom stilu ivota.

Nakon nekoliko sati zvone na vrata.

Otvaram i jedva jedvice ih prepoznajem: okej, prolo je vie od godinu dana i, istina, ive naBahamima gdje rije stres mislim da ne postoji. Sandra je u formi kao nikada.

Posljednji put kad sam je vidjela imala je problem rezervirati avionsko mjesto zbog svojetonae!

Sigurno vie ni ne mora stavljati mirisavu mast na bazi paulija i gnoja jer ima vrlo sjajnu imiriljavu kou. Afrike frkice izlaze joj iz eira sa irokim obodom od plave tkanine. Ako je prije njezino najbolje ostvarenje bilo imitiranje Mammy iz Zameo ih vjetar, sada je NaomiCampbell.

Mark malo manje djeluje kao metropolski gej, ali vidi se da mu je jo uvijek stalo do izgleda.

Vrlo preplanuo s dugom i plavom kosom surfera, na sebi ima komplet od be lana, otvorenesandale i konu traku oko zapea ruke.

Curica je prava divota, kosa joj je gusta i jako kovrava. Kako me ugledala prua ruice prema meni.

"Jesi li vidjela? Ve te oboava, daj pusu teti Monici."

Uzimam u ruke malenu Jazlynn.

"A vas troje, izali ste s fotosessiona?"

"A ti iz lananog sudara?" upita me Mark bez okolianja.

"Zar se toliko vidi da nisam u formi?"

"Pa, vidjela sam te i u boljem izdanju", kae Sandra milujui mi obraz.

"Daj, zagrlite me vas dvoje, poslije ete me kritizirati."

Grlimo se, kao to smo to uvijek inili, kako bismo se podsjetili da smo se oslanjali jedan nadrugoga, da smo bili jedna obitelj i da emo zajedno sve svladati.

Sada, ne znam zato, ali i dalje se osjeam usamljeno.

Predlaem da otvorimo bocu vina, to bi nekada bilo doekano s: "Bilo je i vrijeme, daj ja u je otvoriti!"

No, ujem ih kako odgovaraju: "Bolje ne, ima neku limunadu ili ak aj bez teina?"

"Jeste li vi jo uvijek moji prijatelji ili su vas zamijenili na aerodromu?"

"Stvari su se malo promijenile, Monica", odgovara Sandra dok malenoj isti ljepljive ruke odkeksa.


46/202


47/202

Sada e zvati onu jadnicu, svoju tajnicu, koja ne spava etrdeset i osam sati, koja e provjeritiletove i potvrdit e joj da uope nisam otputovala.

"Zar nee odgovoriti? Tko je?"

"Moda e jednog dana saznati."


48/202~48~

DEVETO POGLAVLJE

Izlazimo svi etvero kako bi se proetali po Villageu. Veeramo u zgodnom mjestu u Bleeker Streetu i stanemo u red kod pekarnice Magnolia kako bismo kupilicupcakes.

Vie zbog nas nego zbog djevojice.

Dapae, vie zbog mene nego nas: pojela sam ih pet.

Mislim da u umrijeti.

Sandra me gleda sumnjiavo.

Jo se uvijek nisam navikla na njezinu novu verziju Oprah Winfrey nakon dijete.

Zar je mogue da gubitak toliko kila moe promijeniti ljude ? Zar injenica da se sam sebivie dopada potisne u drugi plan elju za uicima istinskog ivota?

Otkada je dola, nije mi niti jednom imitirala Mammy. Neuveno!

Mark je uasno zauzet slanjem SMS-a sa svog novog mobitela. Prva kupnja im je dodirnuotlo, a zatim je slijedioiPod nano. Ganuta sam od tolike duhovnosti. Otiao je na Bahamevolontirati.

Sandra me uhvati pod ruku.

"Moram razgovarati s tobom kad stignemo kui."

"Da, ali nemoj koristiti reenice tipa tvoj se ivot raspada , skroz si me razoarala i toeka da se sredi . Za sve ostalo ima slobodne ruke."

" Onda mi ne ostaje puno toga za rei!"

Mark se ponudi da odvede malenu kui kako bi nas ostavio malo same u mojem stanu.

Shrvana sam, bojim se prijekora starije sestre koja je sve shvatila o ivotu i za to nemamvolje.

Sa zamiljenim i virtualnim prijateljima i duhovima prolosti svi smo na broju.

A na kraju sam i ja shvatila sve o ivotu, samo to ne ide kako bih eljela; jednom kada sishvatio kako funkcionira automobil, nije reeno da ga zna i voziti, ne? Recimo, kao da sam tek dobila vozaku.


49/202

Smjestimo se u dnevnu sobu. Sandra skida cipele i sjeda na pod prekrienih nogu ispredstolia. Mijea karte i slae ih u krug.

"Monica, ima li moda pivo?"

"Naravno da imam, ali ti si rekla da ne pije." _

"Ispred malene ne pijem, ali sada imam slobodan izlazak."

Uzimam dva piva, otvaram ih i sjedam pored nje. Dopada mi se ova ponovno pronaenaintimnost.

Razbile smo led.

"Nije mogue... kao to sam pretpostavljala."

"to?" pitam zabrinuto."ekaj, ponovit u krug, ako se trei put pokau iste karte, znai da je istina... Tri je zakon,

kae se u mojem kraju!"

"Da, ali to? to? to je zakon? Dobit u dijabetes? Uhitit e me zbog bankrota? Zavrit u uivotu gurajui kolica s plastinim vreicama privezanim za noge? Upozoravam te da su to sve prihvatljive pretpostavke!"

"Nita tako tragino. Po kartama ti si... trudna!"

"TO SI REKLA?""Zna da nikada ne grijeim, tri sam puta ponovila bacanje. Izgleda da si trudna... Jesi li?"

"Pa naravno da nisam, koje pitanje!"

"Sigurna?"

"D-da."

"Sigurna sigurna? Pogledaj me u oi!" Uhvati me za bradu prstima kao da sam maleniArnold.

Mrtim elo: "Nismtrdna!"

"to kae?" Pusti mi bradu.

"Rekla sam da nisam trudna, evo!"

"Dakle, imala si svoj ciklus uredno ovaj mjesec."

"Pojma nemam. Ma da, mislim da da. Pored svih ovih seljakanja tko je vie obraao panju."

Sandra me ozbiljno promatra uhvativi se za bradu palcem i kaiprstom. Nekada nije inila


50/202~50~

takve sofisticirane pokrete, a pogotovo nije zamiljala sline apsurde.

"Dakle, mogu biti mirna, elim rei, iskljuuje takvu mogunost?"

utim.

"Monica... hoe li mi odgovoriti?"

Nastavljam utjeti.

Vrtoglavo mi prolaze slike iz kotske: ja kako jedem sama, ja kako spavam sama, ja kakorazgovaram sama... Ne uspijevam pozvati niti jednu scenu ludog seksa. Poseksali smo se modadva puta posljednjeg mjeseca, moda i manje. Ne, nije mogue. A bila je tu i moja ogromna pizdarija s Davidom na Azurnoj obali.

Ma ne, ne ostaje se trudna tek tako, zbog jedne noi. Prije koliko je to bilo, ovako od oka? Tri

mjeseca, tri i pol mjeseca?Sandrin me glas vraa natrag u stvarnost: "Hej? Ima li koga kod kue? Ponavljam ti: postoji

li mogunost da si ostala trudna? Dapae, preformulirat u ti pitanje: jesi li se seksala nedavno bez zatite?"

"Oh, nedavno... Mjesecima prije."

"Koliko?"

"Tri i pol."

"Zatiena?"

"Hmmm, ddda."

"To jest?"

"Malo da i malo ne!"

"Dakle, postoji mogunost..."

"Iskljuujem je."

"Monica, ne pravi curicu od sebe."

"Ti si napravila curicu."

"Uh, ti i tvoje igrice rijeima! Moe li biti ozbiljna deset minuta, gledaj, to je ozbiljno, sutraujutro doi u i napravit emo test."

"Garantiram ti", potvrdim pratei je do vrata, i odjednom nisam vie tako uvjerena.

Ne mogu se sjetiti kada sam posljednji put imala ciklus. ini mi se proli mjesec, ali modase varam, nikada mi nije bio redovit.


51/202

Ne. Zar se alimo? O tome nema ni govora, nije mogue, ovdje nagaamo o mojojeventualnoj trudnoi na temelju bacanja karata!

Jesmo li ludi?

Uzimam jo jednu tabletu protiv garavice i odlazim u krevet.

Nisam ni oka sklopila cijelu no nastojei rekonstruirati svoj menstrualni ciklus posljednjihmjeseci, ali ne sjeam ga se. Ne znam ak vie ni kada sam kupila uloke posljednji put.

Pa zar sam uistinu postala luda ili to?

U sluaju da je to istina, iako ja to a priori iskljuujem... Tko je otac?

Edgar ili David?

Ide... To sve slii na radnju nekog "nj" filma!David, nakon paljbe neodgovorenih poziva, opredijelio se za jedan sintetiki SMS:

"Pretpostavljam da sam to zasluio. Sretno. David."

Doista zvui kao pravi zbogom.

Pa to je oekivao? Da e me vidjeti na aerodromu oduevljenu i zahvalnu zbog njegova poziva? Da u veerati s njim u drutvu njegovih patetinih isprika? "Prolazim kroz jedno teko

razdoblje... Jako mi je ao... Zna, razvod... Ti si drugaija... Nisam te htio povrijediti... Prihvatiovu ogrlicu kao znak isprike (proli put bile su naunice u igri, moda bi kompletirao set)...Promijenio sam se..." A sutradan bih se vratila na aerodrom sama samcata.

Iako je moj ivot jo uvijek bez pravog pravca, barem poinjem shvaati to ne elim.

Gledam na sat, gotovo je etiri, jo jedna no televizijskog smea i interneta.

Mislim da u spavati do podneva.

Ali s ovom bubom u uhu...

Ponovno mi je pisao Peter Bonelli:

Draga Monica,

bilo mi je drago uti te neki dan. Mislim da si jako osjeajna djevojka, na neki odreeninain podsjea me na mene.

Zamolio sam svoga brata da svrati kako bi ti donio kremu za ruke jer mi je rekao da grize nokte sve do korijena. Naravno da mu nisam rekao da te eka cijelu veer sjedei u hodniku, alion je takav, kada zna da ima neki zadatak ubija se samo da ga obavi.

Bio bi odlina straa u Buckinghamskoj palai.


52/202~52~

Zbog toga te i ovoga puta molim da mu oprosti. Moda e misliti da si dospjela u kuuluaka i u jednu ruku jesi, ali priznajem ti jednu stvar: puno mi se puta dogodilo da sam bio sam i bilo je veeri kada sam jako elio da mi netko donese kremu za ruke ili juhu od kupusa ilida netko pogrijei broj samo kako bih prozborio nekoliko rijei. (A kad smo ve kod toga, jesi liikada razmiljala da Brad Pitt prema nekoj raunici potencijalnih mogunosti moe pogrijeitibroj i nazvati te?) Ukratko, siguran sam da si shvatila. New York, kao to ti to dobro zna, zasigurno nije mjesto u kojem se najlake ivi i koji put malo ljudske topline pomae.

Rekavi to, obnavljam svoj poziv da iscipelari Tylera ako postane prenaporan.

Grlim te.

Do skora,

Peter.

Ljekoviti aj protiv gastritisa (i to mi je rekao Tyler. Oprosti...) U 500 ml kipue vode na 5minuta stavi 3 lice sljedee mjeavine:

40 g koprive

30 g majine duice

30 g crnog sljeza

20 g slatkog korijena

20 g korijena bijelog sljezaPopij jednu alicu malo prije jela i jednu prije spavanja.

A protiv munine dobar je ljekoviti aj od umbira.

P.S. Zalijeva li mi kaktuse? Molim te, molim te, molim te! Kakve veze ima munina?

Novosti sa kotskog fronta nisu dobre.

Odgovorila mi je Morag.

Draga Monica,

koje iznenaenje i kako mi je drago uti te.

Nadam se da si bolje i da e polako uspjeti prebroditi bol zbog vaeg rastanka.

Vie ne radim s Edgarom otkada je razvrgnuo drutvo. Nai se bez posla preko noi za mene je bilo kao grom iz vedra neba. Na sreu za nas raunovoe posla nikada ne nedostaje!

A zamisli da sam htjela studirati veterinu...

Pita me o Edgaru, ali ne znam gdje je, iskreno, niti me zanima.


53/202

Namuila sam se za njega i za izdavaku kuu, a to to me nogirao nije bila zahvalnost kojoj sam se nadala.

Mogla bih ti predloiti da nazove njegovu majku, ali ne znam koliko to eli. Bilo kako, kadatehnologija zakae, na kraju, draga stara pisma jedina su sigurnost koja nam ostaje.

Jednostavnije je promijeniti e-mail adresu nego kunu adresu, ne?

elim ti sve najbolje i nadam se da u te jednog dana ponovno vidjeti.

Zagrljaj,

Morag.

Nestao.

Godina dana ljubavi i zajednikog ivljenja i zatim sve tako zavri.Kako odvratno.

Naravno da se nisam mogla nadati da Sandra vie nee napadati.

Zajebana je kao sve crnkinje. Opasna kombinacija izmeu Whoopi Goldberg, ClaireRobinson, odgojiteljice Jeffersonovih i Condoleeze Rice, bane u moju dnevnu sobu poput bijesnog tornada. Od sada u je zvati Katrina.

"Kladim se da si ih uzela tri."

"Kako zna?"

"To je zakon, nije li?"

"Jesi li se ve popikila?"

"Upravo sam namjeravala. Zna kako je, petnaest do sedam je i uope nisam spavala."

"Dobro, rekla bih da je najbolje da ih proba sva tri istovremeno."

Poinje odmotavati raznobojne tapie razliitih oblika, bili bi i draesni da u jednoj minutine odluuju da je tvoj ivot definitivno propao.

Gledamo se a da nita ne govorimo. Izgleda mi kao da to mora uiniti netko drugi.

Ne uspijevam niti misliti o posljedicama, mislim da je jednostavno nemogue.

"Dakle, rezultat Clearbluea je: + za da i za ne, prema First Responseu jedna linija za nei dvije za da, a zatim digitalni, svakako moj najdrai, koji kae trudna si ili nisi trudna."

Moram raspravljati i o tome da odem sama u kupaonicu.

Nedugo zatim izlazim s

Documents

173272333 Ljubav Me Progoni