150988.Emagistarski Rad

PREDGOVOR

Ovaj je rad rezultat suradnje. Bez nje autorici ne bi bilo mogue provesti zamisao o temi, osmisliti strukturu cjeline, provesti istraivanje, pribaviti potrebne informacije i podatke, ukratko napisati rad u obliku kakav stoji pred itateljem. Suradnja je zapoela na opatijskome Fakultetu za turistiki i hotelski menadment, tonije na poslijediplomskome studiju "Upravljanje kvalitetom u hotelijerstvu i turizmu", trajala je za vrijeme seminara, pripremanja i polaganja ispita, sve do odabira teme ovoga rada i mentora, tijekom provoenja istraivanja, potrage za podacima i literaturom, te konano oblikovanja njegove strukture i pisanja, a ne bi trebala zavriti niti s posljednjom tokom, odnosno obranom rada. Ta bi suradnja trebala prerasti u sinergijski uinak i to tako da se model, predstavljen u radu, pretoi u praksu. Tijek nastanka ovoga rada potvruje i samu njegovu tezu u Puli (jo) nema sinergije javnog i privatnog sektora, ali kada bi ona postojala, njezino bi djelovanje veoma brzo utjecalo na kvalitetan razvoj grada. Problemi koji su nailazili i koje je trebalo rjeavati tijekom pripreme i pisanja ovoga rada, iako su povremeno usporavali ritam, djelovali su poticajno i edukativno, otkrivali upravo one slabe toke koje bi sustav upravljanja kvalitetom u Puli trebao otkloniti. Autorica zahvaljuje prof.dr.sc. Vinki Cetinski, mentorici prof.dr.sc. Ivanki Avelini-Holjevac i prof.dr.sc. Branki Berc-Radii na suradnji, potpori i dragocjenim sugestijama, gospoi Zdenki Bahunek i gospodi Bubiu i Buriu iz FINA-e, mr.sc. Alidi Perkov i g. Mladenu Fereniu iz HGK, predsjednici TZ Pule Sanji Cinkopan, g. Marinu Breeviu iz TZ Istarske upanije, dr.sc. Miroslavu Dragieviu iz Horwath Croatia-e, prof.dr.sc. Marinku kari s pulskoga Fakulteta ekonomije i turizma, Poglavarstvu Grada Pule, na elu s gradonaelnikom dr.sc. Lucianom Delbiancom i g.Vinkom Knezom, koji su prepoznali i poduprli predloeni projekt izrade CDROM-a "Pula, to sam ja", gospoi Jasminki Peharda-Doblanovi iz Upravnog odjela za prostorno ureenje Grada Pule, svima koji su se odazvali i strpljivo ispunjavali anketu za potrebe istraivanja i naravno, obitelji na razumijevanju i ljubavi.

Violeta ugar, magistarski rad: Sustav upravljanja kvalitetom turistike destinacije (Case Study - Pula)

2

SADRAJ stranica1.

UVOD......................................................................................................................3

1.1. Postavljanje problema.......................................................................................3 1.2. Svrha i ciljevi istraivanja ................................................................................4 1.3. Primijenjena metodologija................................................................................5 1.4. Radna hipoteza i oekivani znanstveni doprinos..............................................5 1.5. Kompozicija rada..............................................................................................6 2. TEORIJSKO METODOLOKE OSNOVE UPRAVLJANJA TURISTIKOM DESTINACIJOM....................................................................82.1.

ZNANSTVENI OKVIRI RAZVOJNIH RESURSA I STRATEKOG UPRAVLJANJA...............................................................................................8

2.1.1. Pojmovi, definicije.................................................................................8 2.1.2. Znanstvena utemeljenost i razvoj znanstvene misli o upravljanju.........9 2.1.3. Strateko upravljanje u uslunim djelatnostima...................................13 2.2. RESURSNA OSNOVA RAZVOJA TURIZMA............................................15 2.2.1. Turistiki resursi, strukturna podjela, znaajke....................................15 2.2.2. Resursna i atrakcijska osnova...............................................................17 2.2.3. Klasifikacija atrakcijske osnove, valorizacija i zatita.........................18 2.2.3.1. Katastar i atlas turistikih atrakcija..........................................20 2.3. STRATEKO UPRAVLJANJE TURIZMOM DESTINACIJE....................23 2.3.1. Turistiko mjesto ili turistika destinacija...........................................23 2.3.1.1. Klasifikacija turistikih destinacija..........................................24 2.3.1.2. Komponente atraktivnosti turistikih destinacija.....................24 2.3.2. Novi turizam kvalitetan turizam po mjeri ovjeka............................25 2.3.3. Standardi kvalitete turistike destinacije..............................................27 2.3.4. Master planovi razvoja.........................................................................29 2.3.5. Marketinki planovi..............................................................................30 2.3.6. Planovi konkurentnosti.........................................................................31 2.4. RAZVOJ TURISTIKE DESTINACIJE.......................................................32 2.4.1. Teorijska osnova, razvoj poimanja i prakse, svjetska iskustva............32 2.4.2. Novi obrazac turistike konkurentnosti................................................34 2.4.3. Sociokulturni aspekti razvoja destinacije.............................................35 2.4.4. Ekoloki aspekti razvoja destinacije.....................................................36 2.4.4.1.Ekoturizam.....................................................................................38 2.4.4.2.Nosivi kapacitet..............................................................................40 2.4.5. Gospodarski aspekti razvoja destinacija...............................................44 2.4.6. Odrivi razvoj destinacije.....................................................................46 2.4.7. Sigurnost imperativ razvoja turizma.................................................47 2.5. STRATEKO UPRAVLJANJE DESTINACIJSKOM TURISTIKOUGOSTITELJSKOM PONUDOM U HRVATSKOJ....................................48 2.5.1. Zakonski okvir......................................................................................48 2.5.2. Ljudski resursi (potencijali)..................................................................50


3

2.5.3. Sinergija javnog i privatnog sektora.....................................................53 2.5.4. Dijamant konkurentnosti......................................................................55 2.5.5. eljeni rast u destinaciji.......................................................................60 2.5.6. Sustav kontrole razvoja destinacije......................................................61 3. CASE STUDY: UPRAVLJANJE KVALITETOM PULE KAO TURISTIKE DESTINACIJE...........................................................................64 3.1. Sadanje i eljeno stanje.................................................................................64 3.1.1. Sadanje stanje problemi i mogunosti (SWOT analiza)..................65 3.1.2. Istraivanje vizija Pule......................................................................67 3.1.2.1. Vizija privatnoga sektora..........................................................79 3.1.2.2. Vizija javnoga sektora..............................................................80 3.2. Tri scenarija: status quo, maksimalan razvoj, odrivi razvoj..........................80 3.2.1. Status quo.............................................................................................81 3.2.2. Maksimalan razvoj...............................................................................89 3.2.3. Odrivi razvoj repozicioniranje i restrukturiranje.............................96 3.3. Master plan razvoja turizma u Puli i oekivani rezultati...............................100 3.3.1 Marketing plan Pule.......................................................................... 106 3.4. Model upravljanja kvalitetom destinacije pretpostavka njezina razvoja...118 3.4.1. Benchmarking i kvaliteta....................................................................121 3.4.2. Dijamant konkurentnosti DUM..130 4. ZAKLJUAK.....................................................................................................148 5. LITERATURA...................................................................................................150 POPIS TABLICA, SLIKA I GRAFIKONA ............................................154 SAETAK.................................................................................................................156 SUMMARY...............................................................................................................157 IVOTOPIS..............................................................................................................158 PRILOG ANKETNI UPITNIK...159


4

1

UVOD

1.1

Postavljanje problema Upravljanje razvojem turistike destinacije moda nikada dosad u Hrvatskoj

nije bila tako aktualna tema kao danas. Potreba za kvalitetnim planiranjem, za strategijom razvoja svakim se novim "privatizacijskim sluajem", aferama oko (ras)prodaje zemljita, problemima bespravne izgradnje koji su, ini se, izmakli kontroli ili ekolokim incidentima, iznova potvruje. Turizam je kompleksna, multidisciplinarna gospodarska grana, meuovisna o drugim sektorima i mnogobrojnim imbenicima, bez formalnih granica i stroge strukture. Stoga je i upravljanje razvojem turizma (destinacije) kompleksno i zahtijeva multidisciplinaran pristup. Hrvatska se (u izjavama onih koji odluuju o njezinoj sadanjosti i budunosti) deklarira kao pomorska i turistika zemlja, bogata dragocjenim prirodnim i drugim resursima, koje treba uvati i njima razumno gospodariti, no takve izjave u stvarnosti ne proizvode praktine, razvojne efekte. Deklarirani resursi, od prirodnih do stvorenih, izgraenih i ljudskih, esto su zaputeni, neiskoriteni ili ak uniteni. Nuna je njihova kvalitetna valorizacija i zatita, kako bi doista mogli biti u funkciji turistikih atrakcija, te razvoja turizma i upravljanja turistikim destinacijama. Resursi kao potencijalne turistike atrakcije, od onih prirodnih do ljudskom rukom stvorenih, materijalnih i nematerijalnih, ukratko sve ono to turiste moe privui u odreenu destinaciju, temelj su njezina turistikoga razvoja. No resursi -atrakcije nisu neiscrpni, podloni su unitenju, razaranju, nestanku. Kakve bi bile posljedice unitenja, nestanka atrakcija i to bi to znailo za turistiku destinaciju (i njezinu svakidanjicu) nije potrebno obrazlagati. Bez atrakcija i bez prirodnih, stvorenih i ljudskih potencijala nema turizma. Stoga i njima treba upravljati, gospodariti. Upravljati stilom dobroga gospodara znai koristiti sve potencijale na odrivi nain, kako ne bi sluili samo sadanjoj, nego i buduoj udobnosti i razvoju. Drugim rijeima, upravljati potencijalima tako da ih ne potroimo danas, ve da ih koristimo sa svijeu o potrebama buduih narataja.


5

Dananja je Pula naslijedila mnogobrojne prirodne i ljudskom rukom stvorene potencijale na kojima bi mogla graditi svoju udobnu sadanjost i budui razvoj. Kada se tome dodaju ljudski potencijali, oni koji bi trebali upravljati Pulom i strateki planirati njezinu budunost, moglo bi se zakljuiti kako najveem istarskom gradu nita ne stoji na putu kvalitetnoga razvoja kao grada udobna za ivot i atraktivna turistikog odredita. Meutim, stvarnost je mnogo kompleksnija, poput mozaika. Pula nije otok, nalazi se u okruenju ije silnice snano utjeu na njezin ivot i razvoj, poevi od politikih, ekonomskih, socio-demografskih, tehnolokih, lokalnih i globalnih. Kako prevladati, a zato ne i koristiti sve te utjecaje, te ipak slijediti svoj razvojni put? Sinergijom, suradnjom, zajednikom vizijom i naporima sviju onih koji u njoj ive, rade ili su na bilo koji nain vezani uz Pulu.

1.2

Svrha i ciljevi istraivanja

Cilj je i svrha ovoga rada obrazloiti potrebu, temelje i elemente kvalitetnog upravljanja razvojem turistike destinacije, istraiti elemente kvalitete i upravljanja kvalitetom Pule kao turistike destinacije, opisati postojee i predloiti budue, odnosno eljeno stanje, ponuditi mogue scenarije i planove razvoja, te sustav kontrole provedbe razvojnoga scenarija u Puli na njezinu putu prema kvalitetnoj turistikoj destinaciji. Cilj istraivanja, provedena u privatnom i javnom sektoru Pule, bio je oblikovanje zajednike vizije Pule kao turistike destinacije za 10 godina - kakvu Pulu elimo 2013. godine. Svrha je toga istraivanja vieznana: eljelo se potaknuti Puljane na razmiljanje i promiljanje o Puli u bliskoj budunosti, o njezinim potencijalima, prednostima, nedostacima, mogunostima i preprekama, o viziji Pule 2013. godine, te o svemu onomu to pojedinac, skupina, organizacija ili ustanova moe uiniti na ostvarenju te vizije, namjera je takoer bila istraiti potencijal i svijest graana o potrebi zajednitva na putu u budunost, te na kraju (ili na poetku) dobiti temelj, polazite, praktine pokazatelje za ovaj znanstveni rad, odnosno studiju sluaja.


6

1.3

Primijenjena metodologija

Uz ope znanstvene metode: povijesnu, metodu promatranja, statististiku, komparativnu i metodu anketiranja, koritene su i posebne znanstvene metode, analize i sinteze, apstrakcije i konkretizacije, generalizacije i specijalizacije, klasifikacije, indukcije i dedukcije, te definicije. Povijesnom se metodom istrauje znanstvena i struna literatura iz podruja upravljanja kvalitetom i razvoja znanosti o upravljanju openito, te razvoja turistike destinacije. Metodom anketiranja, koristei anketni obrazac s pitanjima, prikupljeni su stavovi i miljenja anketiranih u javnom i privatnom sektoru Pule o viziji Pule kao turistike destinacije. Opim metodolokim naelima, uobiajenim u ekonomskim istraivanjima, uz dijalektiki pristup problematici, promatrajui opisane pojave, komparirajui ih sa slinima ili razliitima, analizira se postojee stanje, te se potom analizom, sintezom, dedukcijom i indukcijom, uz pomo statistike i metoda generalizacije i klasifikacije, oblikuju zakljuci.

1.4

Radna hipoteza i oekivani znanstveni doprinos

U Puli ne postoji sinergija javnog i privatnog sektora, potrebna za upravljanje njezinim razvojem kao kvalitetne turistike destinacije. Bez zajednitva, suradnje, ukratko sinergije svih zainteresiranih za bolji, udobniji ivot u Puli, za njezin kvalitetan razvoj, te na kraju za njezin image kao kvalitetne turistike destinacije, Pula stagnira prema status quo scenariju, odnosno zaostaje umjesto da se razvija. Kada bi svi, od onih najmlaih u djejim vrtiima i kolama, do onih koji donose i provode odluke, gradske uprave, bolje komunicirali, suraivali, kvalitetno obavljali svatko svoj dio posla i ponaali se kao dobri gospodari i dobri domaini, Pula bi se doista mogla u 10 godina preobraziti u grad u kakvome bismo eljeli ivjeti i gostovati. To je radna hipoteza i polazite ovoga rada. Ispitanici obuhvaeni istraivanjem u javnom i privatnom sektoru Pule slau se da je sinergija, odnosno zajednitvo, suradnja nuna i da bez nje nije mogu razvoj, ostvarenje i najboljega plana, a takoer se slau kako toga zasad u Puli nema.


7

Prema autoriinim spoznajama, temeljenim na istraivanju znanstvene literature, ali i onima proizalim iz dugogodinjega novinarskoga rada i razgovora sa znanstvenicima i praktiarima, ova tema nije dosad struno i opseno obraena, pa stoga smatra kako je predloeni pristup opravdan, koristan i inovativan. Ovim se radom eli pridonijeti znanosti rezultatima provedena istraivanja i prijedlogom sustava kvalitetna upravljanja turistikom destinacijom na primjeru Pule, utemeljena na sinergiji javnog i privatnog sektora.

1.5

Kompozicija rada

Rad se sastoji iz 5 poglavlja. U uvodnome se poglavlju postavlja problem, sredinja tema ovoga rada, obrazlau svrha, ciljevi i metode istraivanja, iznosi radna hipoteza s oekivanim znanstvenim doprinosom i kompozicija rada. Drugo je poglavlje, Teorijsko-metodoloke osnove upravljanja turistikom destinacijom, podijeljeno na 5 cjelina. U prvoj se od njih, naslovljenoj Znanstveni okviri razvojnih resursa i stratekog upravljanja, definiraju kljuni pojmovi koji se u radu koriste, predstavlja razvoj znanstvene misli o upravljanju i iznosi teorija stratekog upravljanja u uslunim djelatnostima. Druga se cjelina, Resursna osnova razvoja turizma, bavi resursima i atrakcijama, onim bez ega je nezamisliv razvoj turizma, njihovom klasifikacijom, valorizacijom i zatitom. U treoj se cjelini, pod naslovom Strateko upravljanje turizmom destinacije, iznose elementi, klasifikacija i komponente atraktivnosti turistike destinacije, odgovara na pitanje to je to novi turizam, kvalitetan, turizam po mjeri ovjeka i koji su standardi kvalitete turistike destinacije. Sve su to temelji na kojima se grade master, marketinki i planovi konkurentnosti. etvrta je cjelina posveena razvoju turistike destinacije, teoriji, praksi i svjetskim iskustvima, sociokulturnim, gospodarskim i ekolokim aspektima razvoja turizma, te sigurnosti kao imperativu turizma dananjice. Posljednja se, peta cjelina drugoga poglavlja bavi stratekim upravljanjem turistikim ugostiteljstvom u hrvatskim destinacijama, zakonima, ljudskim potencijalima, sinergijom javnog i privatnog sektora, novou nazvanom dijamant konkurentnosti, eljenim rastom i sustavom kontrole razvoja destinacije.


8

Tree poglavlje Case study: upravljanje kvalitetom Pule kao turistike destinacije, nastoji na praktinome primjeru dokazati i pokazati djelotvornost teoretskih postavki iznijetih u drugome poglavlju. Detaljno se analizira sadanje stanje Pule uz pomo SWOT analize, zatim tijek i rezultati istraivanja provedena u privatnom i javnom sektoru Pule na temu vizije Pule kao turistike destinacije, mogue posljedice provedbe svakoga od tri ponuena scenarija razvoja Pule, te na kraju master plan razvoja turizma s oekivanim rezultatima i predloenim sustavom upravljanja kvalitetom Pule kao turistike destinacije. Rad se zakruuje zakljukom u kojemu se sublimira cjelokupna opisana problematika, a proizlazi iz postavljene hipoteze: u Puli ne postoji sinergija javnog i privatnog sektora, nuna za kvalitetno upravljanje njome kao turistikom destinacijom vidljivo u vanjskome izgledu, ponudi i nekoordiniranosti sudionika turistike ponude i ivota destinacije. Kada bi ona postojala, bila bi mogua provedba ponuena sustava upravljanja kvalitetom i razvoj Pule kao kvalitetne turistike destinacije. Uz popis literature, tablica, slika i grafikona, rad upotpunjuje i audio-vizualni CDROM kojim se Pula osobno, u prvome licu jednine, opisuje kao grad velikih, ali nedovoljno, odnosno neracionalno koritenih potencijala.


9

2

TEORIJSKO METODOLOKE OSNOVE I OKVIRI RAZVOJNIH RESURSA I STRATEKOG UPRAVLJANJA

2.1

Znanstveni okviri razvojnih resursa i stratekog upravljanja turistikom destinacijom

2.1.1 Pojmovi i definicije Upravljanje resursima i razvojem destinacije nije mogue analizirati prije nego to se odrede definicije resursa i destinacije. Sama rije resursi, prema Poslovnome rjeniku (1995., str. 528) jesu: "1) sredstva, zalihe, izvori, izvori prirode, izvori prihoda, izvori sirovina, izvori energije, u prenesenome znaenju izvori intelektualne i duhovne snage; 2) u ekonomskom smislu izvori ili zalihe bogatstva jedne zemlje; svi oni faktori proizvodnje (inputi) koji dolaze od prirode ili ljudi, a koji su potrebni u procesu proizvodnje dobara i usluga (rad, kapital, zemlja, te poduzetnike vjetine i sposobnosti). Uobiajeno se dijele na prirodne, materijalne i ljudske resurse. Prirodni resursi obuhvaaju prirodna bogatstva (vode, tlo, rudae, ume i sl.). Materijalni resursi obuhvaaju sve zalihe materijalnih dobara u robnom i novanom obliku, a ljudski resursi raspoloivu radnu snagu sa svojim specifinim znanjima i sposobnostima." Resursi su, dakle, dragocjeni izvori onoga to je temelj bogatstva, privreivanja, oni mogu proizvesti bogatstvo. Samu rije, ije je prodrijetlo francusko (ressource - Klai, 1985., str. 1159), nai lektori uglavnom prevode kao izvore, zalihe ili sredstva, no u strunim se ekonomskim radovima ipak ee koristi rije resursi, skupni termin za sve "potencijale na kojima bi se mogao zasnivati razvoj nekog prostora ili djelatnosti" (Kuen, 2002., str. 15). Turistikim resursima, u skladu s tim, moemo nazvati sva ona prirodna ili stvorena dobra, materijalna i nematerijalna, koja se mogu iskoristiti u turistike svrhe, proizvesti gospodarski uinak, te pridonijeti ekonomskome razvoju odreenoga podruja, turistike destinacije. A to je to turistika destinacija, pokriva li taj pojam isto to i turistiko mjesto ili odredite, jesu li to sinonimi ili svaki od ta tri pojma ima svoje znaenje i kontekst?


10

Turistika su mjesta povijesno stariji termin. Prvi se put spominju ve na samome poetku razvoja turizma. Dananje turistike destinacije svoje izvorite imaju u pojmu turistikoga mjesta. Na temelju austrougarskoga Zakona o zdravstvu iz 1906., kojim su naziv morskih lijeilita dobili Opatija, Loinj, Crikvenica, Dubrovnik i Cavtat, Kraljevina Jugoslavija donijela je 1936. godine Pravilinik o proglaavanju turistikih mjesta (Maga, 1997.). Autori strunih radova iz podruja turizma esto se dvoume: prihvatiti sugestiju lektora koji izraz destinacija uglavnom prevode kao odredite, ili ostati pri destinaciji kao uvrijeenom, u meunarodnim turistikim krugovima prihvaenome terminu. Prema Hitrecu (1995.) turistiki se empirijski istraivai ne optereuju definiranjem turistike destinacije, nego se naprosto bave lokalitetima premu stupnju njihove atraktivnosti, zadovoljstvu gostiju i uspjenome upravljanju. Turistike destinacije mogu biti sve one prostorne cjeline (bez obzira na veliinu) koje privlae turiste da ondje borave. Tako turistika destinacija jednako moe biti cijeli kontinent, na primjer Australija, promatrano s gledita Europljana, kao i odreeno mjesto ili grad, plaa, skijalite, odnosno izletite, kao primjerice Napulj, Copacabana, St.Moritz ili Plitvika jezera.

2.1.2 Znanstvena utemeljenost i razvoj znanstvene misli o upravljanju Jedna od najpoznatijih definicija znanosti jest ona Weihricha i Koontza: "Znanost je organizirano znanje" (Weihrich, 1998., str. 12). U skladu s tim i upravljanje se, odnosno menadment, kao multidisciplinarno znanje i vjetina koja se slui analizama i sintezama, indukcijom i dedukcijom, eksperimentima, dokazivanjem i opovrgavanjem, definiranjem, dakle znanstvenim metodama, a k tomu funkcionira samo uz dobru organizaciju, moe nazvati primijenjenom znanou. U najiremu smislu upravljanje se povijesno moe pratiti od postanka ljudskoga roda, odnosno od poetka ivota u organiziranim skupinama, zajednicama, obiteljima. Svaka je od tih skupina morala imati odreen, s dananjega gledita primitivan oblik organizacije i vodstva, dakle upravljanja. U neolitskoj se organizaciji upravljalo uz pomo obiaja, vijea i konsenzusa (Buble, 2000.). Stare su civilizacije odavno otkrile neka od naela djelotvorna upravljanja, koja i danas vrijede. Od sumerske (5000 godina prije Krista), koja je poznavala


11

profesionalnu upravljaku strukturu, egipatske (izmeu 5000 i 4000 g. p.n.e.), u kojoj je postavljena centralizirana organizacijska struktura, a bio je poznat i princip upravljanja uz pomo "terapije kroz razgovor", to se smatra praoblikom fair-play management-a, zatim babilonske u kojoj je nastao uveni Hamurabijev zakonik, pa kineskih prvih zamisli o moralu i standardima odgovornosti (Konfucije), do starih Grka i prvih naela demokracije, te starih Rimljana koji su prvi oblikovali birokratsku organizaciju utemeljenu na naelima stroge subordinacije, a ondje se rodila i prva zamisao o korporaciji. (Buble, 2000.) Suvremeno se, meutim, shvaanje upravljanja i razvoj znanosti o upravljanju, prati od kraja 19. stoljea, odnosno znanost o upravljanju smatra se znanou 20. stoljea. Menadment prvi spominje Frederick Winslow Taylor u svome radu Shop Management i smatra se utemeljiteljem, ocem znanstvenoga menadmenta. Taylor je prouavao problem efikasnosti, proizvodnosti rada, smanjenja trokova i poveanja dobiti, ali ne na teret radnika, ve uz poveanje njihove plae. Njegove su teze sljedee: postupanje nasumce treba ustupiti mjesto znanosti, odnosno organiziranomu znanju, suradnja umjesto kaotinoga individualizma, sklad umjesto nesklada, rad i maksimalni rezultati umjesto ogranienog output-a, maksimalan razvitak svih radnika za prosperitet njih samih i njihova poduzea. Nakon Taylora, kako kae Buble (2000., str. 29), nastaje prava "dungla teorija menadmenta". Weihrich i Koontz (1994.) teorije o menadmentu dijele u tri skupine, na one s konvencionalnim pristupom i one nekonvencionalne, te suvremene. Konvencionalan pristup menadmentu objedinjuje tradicionalne, klasine i neoklasine teorije, a nekonvencionalan one koje nisu tipine ni uobiajene u radnoj praksi. Suvremeno poduzee postoji i djeluje u interakciji s okruenjem i velikim brojem unutarnjih i vanjskih imbenika, te je prisiljeno stalno unapreivati kvalitetu svojih proizvoda, procesa i zaposlenika, ukratko upravljati svojom (potpunom, cjelokupnom) kvalitetom TQM, odnosno iz temelja reorganizirati svoje procese (BPR) i/ili se kontinuirano obrazovati, uiti (uea organizacija), te na taj nain stjecati trajnu konkurentsku prednost. Tablica 1 prikazuje konvencionalne, nekonvencionalne i suvremene teorije s njihovim najistaknutijim teoretiarima.


12

Tablica 1: Teorije menadmenta KONVENCIONALAN PRISTUP Pristup univerzalnom procesu (H. Fayol) Operacionalni pristup (F.W.Taylor) Bihevioralni pristup (Hawthorne studije, E. Mayo, P. Follett, D. McGregor) NEKONVENCIONALAN PRISTUP Atributi savrenosti (T.J.Peters, R.H.Waterman) Model vjeno uspjene organizacije (P.Crosby TQM) SUVREMENE TEORIJE MENADMENTA

Sistemski pristup (P.Drucker, L von TQM, Total Quality Management Bertalanffy) (Deming, Juran, Ouchi, Daft) Kontingencijski pristup BPR, Business Process Reengineering (Fiedler,Chandler, Woodward, (Hammer, Champy) Mintzberg, Kreitner) Uea organizacija (Senge, Daft) Autorica: Violeta ugar, prema: Buble, M.: Management, Ekonomski fakultet Split, 2000. Iz "dungle teorija" nastao je i velik broj znanstvenih djela o upravljanju, odnosno menadmentu, to govori o sloenosti teme i mnotvu puteva i naina njezina sagledavanja. Tablica 2 nudi pregled onih najznaajnijih. Tablica 2: Pregled razvoja znanstvene misli o upravljanju AUTOR/DJELO (GODINA IZDANJA) F.W. TAYLOR, Shop Management (1903.), Principles of Scientific Management (1911.), Testimony Before the Special House Commitee (1912.) H. L. GANTT (1901.) DOPRINOS ZNANOSTI O UPRAVLJANJU Otac znanstvenoga menadmenta; primjenom znanstvene metode elio je poveati proizvodnost i efikasnost u proizvodnji, te vee radnike plae

Tvorac metode statistike kontrole proizvodnje; razvio je Ganttov dijagram, osmislio sheme uinka za operativce, strojeve i procese omoguivi simultanu usporedbu vie djelatnosti, njihovih trokova, gubitka vremena, zastoja i sl.; naglasio potrebu za obukom F. I L. GILBRETH (1900.) Prouavali vrijeme i pokret u radnim uvjetima; izuavali ljudske aspekte rada, razumijevanje osobnosti i potreba radnika HENRI FAYOL, Utemeljitelj suvremene teorije operacijskoga Administration Industrielle menadmenta; tvrdio je kako sve organizacije poduzimaju


13

et Generale (1916.)

5 oblika aktivnosti: tehnike, komercijalne, sigurnosne, financijske i knjigovodstvene, te upravljake; upravljaka (menaderska) se funkcija dijeli na: planiranje, predvianje, organiziranje, nareivanje, koordiniranje i kontroliranje; 14 naela upravljanja: specijalizacija i podjela rada, jedinstvenost nareivanja, povezivanje autoriteta s odgovornou, prevadan interni disciplinski sustav, postavljanje ciljeva kroz cijelu organizaciju, centralizacija planova, uporaba organizacijskih grafikona i opisa radnih mjesta, stvaranje stabilnih radnih skupina, te sigurnost rada za osoblje H. MUNSTERBERG Primjena psihologije u industiji i upravljanju (1912.) (menadmentu) W.D. SCOTT (1911.) Primjena psihologije u oglaavanju, marketingu, te kadrovskim poslovima M.WEBER (1946.) Teorija birokracije birokracija je nauinkovitija od svih organizacijskih oblika jer postoje mnoga pisana pravila, standardne procedure, potpuna odvojenost nareivanja i provedbe VILFREDO PARETO Otac pristupa organizaciji i upravljanju koje proizlazi iz (1896./1917.) drutvenih sustava E. MAYO I F.Z. kola meuljudskih odnosa; nastala kao reakcija na ROETHLISBERGER znanstveni menadment i na klasian pristup upravljanju; (193.) u pogonu Western Electric Company u Hawthorne-u prouavali su utjecaj drutvenih stavova i odnosa radnih skupina na rezultate rada C. BARNARD, The Teorija sustava; promatra organizacije kao cjeline Functions of the Executive sastavljene od meusobno povezanih podsustava koji (1918.) zajedniki prerauju inpute rada, materijala, financija i ostalih resursa u output dobara i usluga; zadatak je menadera odravati sustav suradnikoga rada u formalnoj organizaciji; predloio sveobuhvatan pristup upravljanju utemeljen na drutvenim sustavima F. FIEDLER (1967.) Kontingencijska (situacijska) teorija; ljudi ne postaju voe samo zbog osobnih znaajki nego i zbog razliitih situacijskih faktora, te interakcije s lanovima skupine SUVREMENA MISAO O MENADMENTU P.F. DRUCKER (1974.) Obradio mnoge ope teme o upravljanju W.E. DEMING Uveo provjeru kvalitete u Japan L. PETER (1969.) Teza: ljude se promie do one razine na kojoj vie nisu kompetentni W. OUCHI (1981.) Raspravlja o odabranim japanskim upravljakim praksama, prilagoenim amerikoj sredini H. MINTZBERG (1973.) Teorija menaderskih uloga; tvrdi da menaderi obavljaju 10 uloga, podijeljenih u 3 skupine: meuljudske, informacijske i uloge odluivanja McKINSEY & Co. Teorija 7S: strategija, struktura, sustavi, stil, kadrovi, zajednike vrijednosti, vjetine T. PETERS I R. Obiljeja vrsnih poduzea


14

WATERMAN (1982.) Izvor: Cetinski, V.: Menadment malog i srednjeg ugostiteljskog poduzea, FTHM, Opatija, 2003., prema: Weihrich i Koontz: Menadment, MATE, Zagreb, 1994., str. 3233 i Benett: Management, Informator, Zagreb, 1994., str. 3-12

2.1.3 Strateko upravljanje u uslunim djelatnostima Kao to sama rije kae, uslune se djelatnosti temelje na usluzi, dakle neemu nematerijalnome, neopipljivome, nemjerljivome, raznolikome, neemu to se ne moe uskladititi, to nastaje i isporuuje se istodobno, ali ne nuno i na istome mjestu. Tome treba dodati i velik udio ljudskoga rada o ijoj kvaliteti ovisi kvaliteta usluge. Stoga se (strateko) upravljanje u uslunim djelatnostima, a one ine sr (core business) turizma, razlikuje od (stratekog) upravljanja u drugim djelatnostima, iji su proizvodi mjerljivi, opipljivi, uskladitivi. U uslunim je djelatnostima teko (nemogue) agregirati ukupnu potranju kako bi se odredila odgovarajua koliina usluga koja bi se trebala isporuiti tritu. Takoer "proizvodnju" usluga nije mogue centralizirati, ona je disperzirana, usluge se "proizvode" i prodaju istodobno ondje gdje postoji potranja za njima, u restoranima, hotelima, agencijama, prometu. Stoga je krivulja potranje u uslunim djelatnostima kratka vijeka, gotovo trenutana - usluge je nemogue uskladititi i nuditi ih onda kada za njima poraste potranja. Ponuda usluga ovisi o mjestima, objektima u kojima se pruaju, o kvaliteti tih objekata i jednako ili moda i vanije, kvaliteti osoblja. (Cetinski, 2003.) U uslunim je djelatnostima gotovo podjednako vano ulagati u podizanje kvalitete objekata u kojima se pruaju usluge, kao i u edukaciju osoblja. Slika 1 prikazuje model obavljanja ugostiteljske usluge, gdje je vidljiva njezina sloenost i podlonost utjecaju mnogih imbenika. Pri oblikovanju modela stratekog upravljanja u uslunim djelatnostima potrebno je poznavati i razumjeti sljedee: prirodu i razinu ulaganja potrebnih za razvoj djelatnosti, prirodu i vrstu ljudskih potencijala potrebnih za odreenu djelatnost (imajui na umu znaaj ljudskoga imbenika u uslunim djelatnostima), prirodu trita na kojima se usluge nude, procese uspostavljanja prioriteta i moguih supstituta usluga koje se nude, specifine organiavajue imbenike u odreenoj djelatnosti,


15

uinak "novoga proizvoda" i njegov utjecaj na stupanj konkurentnosti ponuaa usluga, spoznaju o nepostojanju potpune prevlasti jedne uslune djelatnosti na dugi ili srednji rok. (Cetinski, 2003.) Slika 1: Model obavljanja ugostiteljske uslugeAnticipiranje Sustav vrijednosti Korisnost Prilike Emocije Rizik Troak Baza referenci Stvarni doivljaj Sastavni dijelovi usluge i proizvoda -fiziki sastojci -psihol.doivljaj -spoznajni do. Obiljeja Dinamika usluge i proizvoda usluge i proizv. -proizvod vremenski kratak distribut. ograniena trajanja kanal -neopipljiv proizv. nedjeljiva proizv. -heterogen proizv. od potro. -neprecizni stand -fluktuir.potra.Naknadni doivljaj

G O S T I I K O R I S N I C I

U S L U G E I Z A P O S L E N I C I

Obuhvat usluga i proizv. -prvi kontakt -razmjena inform. -isporuka usluge -dodaci -predstavlj.rauna -ispraaj gosta

Naknadno ocjenjivanje doivljaja Oblikovanje miljenja Akcija Planovi za budunost

Izvor: Cetinski, V.: Menadment malog i srednjeg ugostiteljskog poduzea, FTHM, Opatija, 2003., prema: Olsen, Tse, West, 1992., str.6

Iz svega navedenoga proizlazi kako nije mogue oblikovati jedinstven obrazac stratekog upravljanja u uslunim djelatnostima, nego je potrebno slijediti posebnosti svake od njih, odnosno razumijevati ope i posebne znaajke ugostiteljstva, hotelijerstva, putnikih agencija, touroperatora, prometnih i drugih djelatnosti, te razliitih institucija (u kulturi, obrazovanju, pa i upravi), koje iskljuivo ili komplementarno sudjeluju u oblikovanju ponude turistikoga sektora u destinaciji.


16

2.2

Resursna osnova razvoja turizma

2.2.1 Turistiki resursi - strukturna podjela, znaajke

Sukladno opoj definiciji resursa kao dragocjenih izvora, sredstava, zaliha, sirovina, onoga to je temelj bogatstva, privreivanja, pod zajedniki se nazivnik turistikih resursa mogu svrstati ona sredstva koja su na raspolaganju razvoju nekoga turistikoga podruja, odnosno destinacije. To su prirodna i antropogena (ljudskim djelovanjem stvorena) dobra koja se mogu gospodarski koristiti. Turistike resurse Kuen (2002.) dijeli na temeljne (turistiku atrakcijsku osnovu), ostale izravne i neizravne (slika 4). Temeljne turistike resurse, odnosno turistiku atrakcijsku osnovu ine one realne atrakcije zbog kojih turisti posjeuju neku destinaciju, odnosno potencijalne, dakle jo nevalorizirane, neiskoritene atrakcije koje bi u budunosti mogle privlaiti vie ili druge skupine turista. U ostale izravne turistike resurse Kuen (2002.) svrstava sve potrebne smjetajne i druge objekte i sadraje potrebne za udoban boravak u destinaciji i njezinoj okolini, te turistike kadrove bez kojih sve to ne bi bilo mogue. Neizravni turistiki resursi proizali su, kako kae Kuen (2002., str. 21) iz "organiziranoga djelovanja lokalnoga stanovnitva u okviru zadovoljavanja svojih ivotnih i radnih potreba." Ukratko, dobro ureena komunalna infrastruktura, dobra organizacija i upravljanje, koje omoguuje kvalitetan ivot lokalnomu stanovnitvu, velika je prednost u razvoju turizma u toj destinaciji.

Tablica 3: Prilog funkcionalnomu strukturiranju turistike resursne osnove

A. TEMELJNI TURISTIKI RESURSI (TURISTIKA ATRAKCIJSKA OSNOVA) 1. Potencijalne i realne turistike atrakcije destinacije B. OSTALI IZRAVNI TURISTIKI RESURSI 1. Turistiko-ugostiteljski objekti 2. Pratei turistiki sadraji


17

3. Turistiki kadrovi 4. Turistike zone (zone komercijalnog turizma) 5. Turistika mjesta 6. Turistike destinacije 7. Turistike agencije 8. Turistika organiziranost (turistike zajednice i sl.) 9. Turistike informacije i promidbeni materijali 10. Sustav turistikog informiranja 11. Turistika educiranost lokalnog stanovnitva 12. Turistika atraktivnost susjednih destinacija C. NEIZRAVNI TURISTIKI RESURSI 1. Ouvani okoli 2. Geoprometni poloaj 3. Prometna povezanost 4. Komunalna infrastruktura i objekti drutvenog standarda 5. Kvaliteta prostorne organizacije 6. Oblikovanje objekata, vanjskih ureaja i zelenih povrina 7. Mirnodopsko stanje i politika stabilnost 8. Ostali resursi Izvor: Kuen, E.: Turistika atrakcijska osnova, Institut za turizam, Zagreb, 2002., str. 17

2.2.2 Resursna i atrakcijska osnova U strunoj se i znanstvenoj literaturi esto koriste izrazi resursi i atrakcije bez njihove sustavne razlikovne distinkcije i definicije. Duli (2001.) propituje prirodnu osnovu razvoja turizma, prirodne resurse, njihovu raspoloivost i uvjete njihova efikasnoga koritenja, te ih dijeli na: prirodna dobra koja imaju znaaj slobodnih dobara i formiraju osnovne elemente okolia, vlasniki ograniena slobodna dobra (ili elemente okolia), rijetka prirodna dobra, spomenike prirode, dobra javnoga znaaja prirodno i vlasniki ograniena,


18

prostor kao temeljno prirodno dobro ogranienih kapaciteta u privatnom i javnom vlasnitvu. Slika 2: Poloaj turistike atrakcijske osnove u strukturi cjelokupne gospodarske resursne osnove GOSPODARSKA RESURSNA OSNOVA TURISTIKA RESURSNA OSNOVA TURISTIKA ATRAKCIJSKA OSNOVA OSTALI IZRAVNI TURISTIKI RESURSI NEIZRAVNI TURISTIKI RESURSI

Izvor: Kuen, E.: Turistika atrakcijska osnova, Institut za turizam, Zagreb, 2002., str. 7 Kuen (2002.) preferira turistiku atrakcijsku osnovu i turistiku resursnu osnovu. U toj je podjeli turistika resursna osnova iri pojam. Sve (turistike) atrakcije ujedno su i (turistiki) resursi, meutim svi resursi nisu nuno i atrakcije. Slika 2 prikazuje poloaj turistike atrakcijske osnove u strukturi cjelokupne gospodarske i turistike resursne osnove.

2.2.3 Klasifikacija atrakcijske osnove, valorizacija i zatita U odreenu turistiku destinaciju, mjesto, kraj, turisti ne dolaze (samo) radi hotela ili restorana, iako i uveni hotel ili restoran mogu pripadati skupini atrakcija (zbog kvalitete, imida, imena / branda ili posebne ponude). Turisti destinaciju posjeuju zbog njezinih atrakcija. Kuen ih dijeli na realne (one koje ve privlae) i potencijalne (one koje bi u budunosti mogle privui turiste), te na prirodne, kulturnopovijesne atrakcije i atraktivnu turistiku suprastrukturu (tablica 4). U ekonomici turizma tri su osnovna faktora turistike ponude: atraktivni, komunikativni i receptivni. Dakle, destinacija mora neim privui turiste (atrakcije),


19

mora biti dostupna (komunikacije) i turistima mora ponuditi smjetaj (receptivni element). Jadranska odredita, tako, uz sunce i more imaju i svoje povijesne atrakcije. Dubrovnik, na primjer, privlai turiste ouvanom starogradskom jezgrom, Split Dioklecijanovom palaom, Pula Arenom, Pore Eufrazijevom bazilikom. Na Platak i Bjelolasicu odlazi se skijati, a Plitvika su jezera jednako atraktivna ljeti, kada se u njima moe plivati i zimi, kada se zaledi veliki slap. Sva se ta mjesta, meutim, ne bi mogla nazvati turistikim destinacijama ako, uz atrakcijski, ne bi zadovoljavala i ostala dva elementa one su dostupne i u njima je mogu dui boravak. Kada bi se neto dogodilo i te atrakcije nestale (kao posljedica prirodnih katastrofa ili ljudskoga djelovanja, oneienja), bi li ta mjesta izgubila svoj imid turistike destinacije? Zasigurno bi. To se ve dogodilo Bakru (koksara), Katelanskomu zaljevu (kemijska i cementna industrija) i dijelom Saloni (zatrpano arheoloko nalazite zbog izgradnje splitske obilaznice). Kuen atrakcije naziva "sirovinom" turistike industrije (1995.), koju treba tititi propisima (jo nepostojeim zakonom o turizmu), jednako kao to Zakon o rudarstvu RH propisuje zatitu svoga rudnoga blaga - dobra od interesa za Republiku Hrvatsku. Isti autor (1996.) smatra kako bi "osvijeteni turizam" bio najbolja pomo u zatiti prirodne i kulturne batine. Problem zatite atrakcija ne pripada samo turistikoj djelatnosti, jer ona i nije iskljuivi njihov vlasnik. "Sirovine", turistika atrakcijska osnova, u zajednikome su vlasnitvu razliitih djelatnosti, pa i u tome treba traiti razlog loemu gospodarenju, unitavanju, propadanju ili potpunomu nestanku pojedinih atrakcija. Tablica 4: Pregled uobiajenih vrsta turistikih atrakcija1. PRIRODNE ATRAKCIJE 1.1. Geoloke znaajke spilje planine nizine pustinje otoci stijene vidikovci kanjoni/klanci paleontoloki lokaliteti 2. KULTURNO-POVIJESNE ATRAKCIJE 2.1. Kulturno-povijesna batina spomenici kulture arheoloka nalazita zatiene urbane cjeline stari gradovi dvorci crkve 2.2. Kulturne i vjerske ustanove muzeji kazalita


20 1.2. Klima mediteranska klima planinska klima 1.3. Voda more rijeke jezera vodopadi morska obala plae kupalita 1.4. Biljni svijet ume botaniki vrtovi 1.5. ivotinjski svijet divlja zooloki vrtovi lovita ribolovna podruja 1.6. Prirodna batina nacionalni parkovi parkovi prirode prirodni rezervati zatiena movarna podruja park-ume spomenici vrtne arhitekture zatiene biljne i ivotinjske vrste zatiena pojedinana stabla hodoasnika sredita 2.3. Manifestacije festivali predstave 2.4. Znameniti ljudi i dogaaji 2.5. Kultura ivota i rada gastronomija nain ivota lokalnog stanovnitva etninost folklor i tradicija rukotvorstvo 3. ATRAKTIVNA TURISTIKA SUPRASTRUKTURA 3.1. Sportsko-rekreacijski objekti sportski dogaaji sportsko-rekreacijski tereni i igralita skijalita planinarski domovi 3.2. Ljeilini objekti i ustanove toplice 3.3. Atrakcije zbog atrakcija casino

Izvor: Kuen, E.: Turistika atrakcijska osnova, Institut za turizam, Zagreb, 2002., str. 27 Zatitu turistike atrakcijske osnove trebalo bi razvijati u nekoliko smjerova: donoenjem posebnih propisa o zatiti turistikih atrakcija, stvaranjem katastra i atlasa turistikih atrakcija, poticanjem znanstvenih i strunih istraivanja fenomena turistikih atrakcija, izradom odgovarajuih razvojnih i marketinkih planova turizma, ciljanim osvjetavanjem turistikoga gospodarstva, razvijanjem destinacijskoga menadmenta (Kuen, 2000., str.236)

2.2.3.1 Katastar i atlas turistikih atrakcija

Kao to se nekretnine, zemljine estice i graevine, sve promjene vlasnitva, odnosno zaloga na njima, odavno vode u sudskome katastru i zemljinim knjigama,


21

tako bi, u svrhu vrednovanja, zatite i marketinga i turistike atrakcije trebalo popisati, nainiti njihov katastar, bazu podataka, dokumentaciju koja bi bila na raspolaganju svima zainteresiranima za razvoj turistike destinacije. Iskustava na tome polju gotovo da i nema (Kuen, 2002.). Turistika bi zajednica opine, grada ili upanije u katastru atrakcija imala uvid u cjelokupan turistiki potencijal na kojemu se temelji razvoj odreene destinacije. Lokalna bi uprava i samouprava na temelju katastra mogla planirati komunalnu infrastrukturu i izgradnju, poticati ona ulaganja u turizam koja su u skladu sa zatitom odreenih atrakcija. Prostorni bi planovi trebali biti usklaeni s katastrom atrakcija. Statistike slube koje prate dolaske, odlaske, noenja i ostale turistike pokazatelje, na taj bi nain mogle pratiti i posjete atrakcijama, za to dosad nemaju mogunosti. Turistiki poduzetnici i obrtnici mogli bi dobiti povratne informacije o uinku svojih aktivnosti vezanih uz koritenje turistikih atrakcija (Kuen, 2002.). Katastar turistikih atrakcija trebao bi sadravati sljedee: redni broj, ifru, vrstu i podvrstu, naziv atrakcije, kratak funkcionalni opis, lokaciju, kategoriju, sezonalnost, boravino-izletnike znaajke, prihvatni kapacitet, iri sustav atrakcija, turistiku dostupnost, stupanj turistikoga koritenja datume upisa ili dopune podataka, priblinu vrijednost. (Kuen, 2002., str.176-177)

Tablica 5 prikazuje je primjer nacrta katastra turistikih atrakcija Cerovakih (Turkaljevih) peina. Tablica 5: Nacrt lista katastra turistikih atraktivnosti / atrakcija s primjerom unijetih podataka za Cerovake peine REDNI BROJ 1.4.1. ifra Spilja Vrsta Cerovake peine Naziv atrakcije Gornja peina, prohodna 1200 m i Donja peina, Kratak funkcionalni prohodna 2500 m, bogate su spiljskim uresima, a na opis ulaznim dijelovima paleontolokim i arheolokim nalazima Sjeverna strana Junoga Velebita, 4 km jugoistono od Lokacija Graaca, uz cestu Graac-Knin 1 2 3 4 5

6


22

II kategorija nacionalna vanost (N) Cjelogodinja (1) Preteito izletnika (4)

Kategorija Sezonalnost Boravino-izletnike znaajke Do 900 posjetitelja na dan. Spajanjem zavretaka spilja Prihvatni kapacitet i izgradnjom kosoga lifta do 1400 posjetitelja na dan (3) Park prirode Velebit iri sustav atrakc. Dostupnost: dobra, postoji cesta; unutranjost spilje: Turist. dostupnost staze, elektrificirano Iskoritenost 33% (C) Stupanj turist. koritenja Dat. upisa i dopuna (Teorijska pretpostavka) Pribl. vrijednostNAPOMENA: brojevi u zagradama oznaavaju razvojnu i marketinku valorizaciju

7 8 9 10 11 12 13 14 15

Izvor: Kuen, E.: Turistika atrakcijska osnova, Institut za turizam, Zagreb, 2002., str. 177 Atlas turistikih atrakcija zbirka je tematskih karata koje, odabirom vrste, veliine i boje simbola, boje i debljine linije, te boje "rafature" povrine slikovito prikazuju sve podatke iz katastra. Zajedno s rednim brojem atrakcije iz katastra stvara se veza i jedinstvena cjelina, baza podataka turistikih atrakcija nekoga podruja (Kuen, 2002., str.178). Tablica 6: Turistike atrakcije Pule VRSTE ATRAKCIJA Geomorfologija Klima Voda Biljni svijet Prirodna batina Kulturno-povijesna batina OPISfjord Verudela, stjenovite plae, uvale, otoci mediteranska, srednja god. temp. 14,6C Jadransko more, toplo i isto Botaniki vrt (Mornariki park) park uma ijana pokretni spomenici nepokretni spomenici zbirka Histrica, zbirka starih i Arena, Zlatna vrata, rijetkih knjiga i rukopisa, Augustov hram, Dvojna vrata, grafika i glazbena zbirka, Herkulova vrata, antiki Mornarika knjinica, mozaik s motivom gradski likovni fundus (bez kanjavanja Dirke, Malo svoga prostora) rimsko kazalite, Forum, Agripinina kua, Katel Katedrala, crkva i samostan Sv. Franje, Sv. M. Formoza, Sv. Nikola, Gospa od mora Mornariko spomen-groblje vile, utvrde, zgrade trnice i pote, Dom oruanih snaga arh. nalazita u blizini: andalja, Nezakcij, Viula, ... vrtna arhitektura: gradski


23 park, Valerijin park, Monte Zaro muzeji: Arheoloki muzej Istre, Povijesni muzej Istre, Zvjezdarnica galerije: Vincent iz Kastva, Diana, MMC Luka, Cvajner, ... Istarsko narodno kazalite, SAKUD, Puhaki orkestar, Harmonikaki orkestar, Maoretkinje ... Blaeni Salamun, Sveti Franjo Asiki, Blaeni Oton, Dante, M. Buonarroti, L. da Vinci, James Joyce, Wilhelm von Tegetthoff, Paula pl. Preradovi, Mijo Mirkovi Mate Balota, A. Smareglia, Tito, S. Endrigo, Alida Valli, ... Sportski objekti: Verudela, Valkane, Dvorana mladosti, Green Garden, Lungo mare, staze za pjeaenje, ronilaki centri, ... Filmski festival, Meunarodni kazalini festival mladih, Histria festival, koncerti i druge priredbe u Areni, sportski dogaaji (atletika, boks, ah, brid, tenis, ...)

Kulturne ustanove

Znamenite osobe

Sportski objekti Manifestacije

Autorica: Violeta ugar, prema: Cvek, I.: "Turistiki resursi Pule", TZ Pule, nepublicirano

Atlasi turistikih atrakcija u Austriji se izrauju ve vie od pola stoljea. Jedan od prvih, Planungsatlas Lavanttal Bezirk Wolfsberg, iz 1958., sadri zemljovidni prikaz povijesne graditeljske batine okruga Wolfsberg (dvorci, utvrde, sakralni objekti i druge graevine), u mjerilu 1:150.000, to je mnogo vee od onoga u Planerskom atlasu SR Hrvatske (1:1.350.000), objavljenoga 1974. (Kuen, 2002.). Pula nema ni katastra ni atlasa turistikih atrakcija. U pulskoj Turistikoj zajednici zabiljeen je vrijedan, no naalost jo nepubliciran pokuaj sastavljanja popisa turistikih atrakcija Pule (tablica 6).

2.3

Strateko upravljanje turizmom destinacije

2.3.1 Turistiko mjesto ili turistika destinacija

Zakon o turistikim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma (1994.) u lanku 5. (3) propisuje: "Turistikim mjestima ministar turizma proglaava ona mjesta u RH koja na temelju analize statistikih podataka Dravnog zavoda za statistiku i utvrivanjem njihovog znaaja za hrvatski turizam, stjeu uvjete da takvima budu


24

proglaena." Prema Pravilniku o proglaenju i razvrstavnju turistikih mjesta u Hrvatskoj je 1992. godine proglaeno 530 turistikih mjesta u 4 razreda (A, B, C i D), ovisno o dostignutome stupnju turistikoga razvoja. Kuen (2002.) smatra kako turistiki destinacijski predio (tourist destination zone, TDZ) ili turistiko destinacijsko podruje (tourist destination area, TDA) mora raspolagati ponudom koja e zadovoljiti zahtjeve heterogenih posjetitelja. Dakle, nije samo statistika posjetitelja (turista) dovoljan argument za proglaavanje nekoga mjesta turistikim ili turistikom destinacijom. Svako turistiko mjesto moe biti i turistika destinacija ili odredite, to ne mora nuno vrijediti i obratno destinacija ili odredite mogu obuhvatiti ire, odnosno ue podruje od turistikoga mjesta.

2.3.1.1 Klasifikacija turistikih destinacija

Prema podjeli Svjetske turistike organizacije (WTO, World Tourism Organisation) tri su oblika turistikih destinacija:

udaljena destinacija (najudaljenije mjesto u odnosu na polazite), glavna destinacija mjesto u kojemu se provodi najvie vremena, motivirajua destinacija primarni cilj posjeta. Kuenova je klasifikacija utemeljena na odnosu turistikih destinacija i turistikih mjesta, pa on razlikuje: osnovnu turistiku destinaciju, kao iri funkcionalni prostor najmanje jednog potencijalnu osnovnu turistiku destinaciju u kojoj postoji atrakcijska osnova i turistiku destinaciju viega reda, koju ini ira prostorna cjelina, regija ili turistikog mjesta, mogunost razvoja u turistiku destinaciju, upanija na primjer (Kuen, 2002., str. 42).


25

2.3.1.2 Komponente atraktivnosti turistikih destinacija

Turistiku destinaciju, uz njezine atrakcije, atraktivnom ini smjetajnougostiteljsko-zabavno-sportska i druga ukupna ponuda, infrastruktura, promet i gostoprimstvo, smatraju Mill i Morrison (preuzeto iz: Kozak i Rimmington, 1998.). Tome Laws (preuzeto iz: Kozak i Rimmington, 1998.) dodaje primarne: klimu, ekologiju, kulturu i tradicionalnu arhitekturu, te sekundarne elemente, zanimljive skupinama turista: hotele, prehranu, prijevoz i zabavu. Iz navedenih i drugih izvora Kozak i Rimington (1998.) kompilirali su komponente atraktivnosti turistike destinacije na sljedei nain:

ATRAKCIJE: prirodni resursi / okoli, klima, kultura, hrana, povijest, etnicitet idostupnost, SMJETAJ I USLUGE: smjetaj, zrane luke, autobusni i eljezniki kolodvori, sportski sadraji, zabava, oping, ugostiteljski sadraji, INFRASTRUKTURA: vodoopskrba, komunikacijske mree, zdravstvena skrb, izvori energije, sustavi odvodnje, promet, sigurnosni sustavi, GOSTOPRIMSTVO: ljubaznost, uslunost, odgovornost prema pritubama, TROKOVI: vrijednost za novac, cijene smjetaja, cijene hrane i pia, cijene prijevoza i opinga.

2.3.2 Novi turizam kvalitetan turizam po mjeri ovjeka Turizam je ve u posljednjoj etvrtini 20. stoljea postao vodeim socioekonomskim sektorom u svjetskim razmjerima i jednom od vodeih komponenti meunarodne trgovine. Podaci Svjetske turistike organizacije (www.worldtourism.org) govore o tome kako je 1997. godine svijetom putovalo 612 milijuna turista i proizvelo 443 milijarde amerikih dolara deviznih prihoda. Do 2020. WTO predvia 1,6 milijardi meunarodnih turistikih dolazaka koji e proizvesti 2 trilijuna US$ prihoda. Planiranje i upravljanje razvojem turizma na svim razinama nemogue je bez poznavanja svjetskih trendova. Lokalne institucije koje upravljaju razvojem turizma moraju biti svjesne kako sve vie turista putuje radi rekreacije, sporta, avanture, uenja


26

o povijesti, kulturi i prirodi, okoliu podruja koje posjeuje. Posebno raste zanimanje za tzv. avanturistiki turizam, a takoer se razvijaju i kulturni, prirodni, zdravstveni, ekoturizam i religijski turizam. Turisti trae destinacije u kojima im se nude novi oblici turistikih proizvoda. Mnogi su od njih ekoloki osvijeteni i ele posjetiti destinacije kojima se dobro upravlja. Masovni turizam nakon 80-ih godina 20. stoljea sve vie ustupa mjesto tzv. "novomu", humanijemu, turizmu okrenutom pojedincu. Vie slobodna vremena, socioekonomske i tehnoloke promjene utjeu i na transformaciju turizma. Tablica 7 prikazuje obiljeja strukturne transformacije "tvrdoga" u "meki" turizam potkraj 20. stoljea. Novi turizam, onaj po mjeri ovjeka, namijenjen je pojedincu, individualcu koji zazire od toga da bude zrnce u masi, broj u paket aranmanu, izgubljen meu tisuama spavaa u golemu hotelu. Suvremeni turist eli doivljaj ambijenta u kojemu boravi, kontakt s lokalnim stanovnitvom, upoznavanje povijesti i kulture sredine koju je odabrao na temelju njezinih atrakcija.80-e god. ekonom., polit., tehn., komunik.,ekol. prost. i socio-demogr. promjena

Tablica 7: Strukturna transformacija turizmaOD 2.SVJ.RATA OBILJEJA Osn.obiljeje turizma DO 80-IH G.20.ST. "TVRDI" TURIZAM Masovni (grupni) turizam

90-E GODINE 20 ST. "MEKI" TURIZAM

Organizacija putovanja Pripreme za putovanje u domicilu Cilj putovanja

Unaprijed isplanirani, vrsti paket aranmani Minimalne ili nikakve Nepoznavanje jezika

Individualni turizam podreen potrebama svakoga pojedinoga turista (razliiti segmenti) Individualne, spontane odluke Prethodno zanimanje za zemlju koja se posjeuje Upoznavanje jezika, obiaja i kulture "3S" destinacije uz dodatne sadraje Glavni gradovi Egzotine zemlje Zabavni parkovi Jedan glavni odmor u godini Nekoliko kraih tematskih putovanja (sport, kultura,

"3S" destinacije (sunce, pijesak, more, sun, sand, sea)

Broj i vrsta putovanja tijekom godine

Jedan glavni odmor u godini


27 rekreacija, zab.parkovi) Avantura, zabava, hobi, zdravlje, uivanje, porast kvalitete ivota Zbog promjene vrste putovanja i profila turista sezona se produuje Adekvatna prijevozna sredstva (mogu biti i spora) Aktivan i naporan Upoznavanje i stjecanje prijatelja meu lokalnim stanovnitvom Vea pozornost zatiti okolia Donoenje poklona i prenoenje impresija Obiteljski pansioni i izuzetno kvalitetni hoteli visoke razine usluga Trai se "value for money"

Motivi putovanja Razdoblje u tijeku godine kad se putuje Koritena prijevozna sredstva Nain provoenja odmora Odnos prema destinaciji/ponaanj e na odmoru

Odmor, kupanje,sunanje Iskljuivo sezone u "pici"

Iskljuivo brza prijevozna sredstva Miran, pasivan, udoban Nadmonost u odnosu na lokalno stanovnitvo Nemaran odnos prema zatiti okolia Kupovina (suveniri) Veliki, gigantski hoteli (neboderi) Unificirani paket aranman zadovoljstva

Dodatne aktivnosti Vrsta smjetaja Zahtjevi na odmoru

Izvor: Kuen, E.: Turistika atrakcijska osnova, Institut za turizam, Zagreb, 2002., str. 27 Odrivi razvoj kao opi koncept, ali i odrivi razvoj turizma, prihvaen je u Ujedinjenim narodima, u WTO, pa i u mnogim nacionalnim, regionalnim i lokalnim vladama i upravama. Odrivi turizam podrazumijeva da se prirodni, povijesni i kulturni turistiki resursi zatite za kontinuiranu uporabu i uivanje buduih, jednako kao i sadanjih posjetitelja. Novi su turisti svjesni potrebe ouvanja okolia i zatite resursne / atrakcijske osnove. Konkurentnost i partnerstvo dva su bitna elementa novoga turizma. Turistika se konkurentnost destinacije ne stvara izvan nje, nego u njoj samoj. Tako e se, na primjer, Pula kao turistika destinacija kvalitetnije sama pozicionirati i upravljati vlastitim razvojem, nego to bi to za nju uinila dravna uprava iz udaljena sredita. Za to je nuno partnerstvo svih zainteresiranih za razvoj turistike destinacije, javnoga i privatnoga sektora unutar same destinacije. Takvo partnerstvo, participacija i decentralizacija, pridonosi konkurentnome dijamantu turistike destinacije (Cetinski, skripta, 2002.). Konkurentni dijamant nije mogue postii bez definiranih standarda i planova master planova razvoja i marketinga, planova konkuretnosti i provedbe.


28

2.3.3 Standardi kvalitete turistike destinacije Najjednostavnije i najslikovitije kvalitetu definira Philip B. Crosby (1996., str. 9): "Kvaliteta je besplatna. Ona nije poklon, ali je besplatna. Novca stoje nekvalitetne stvari svi oni postupci zbog kojih se posao ne obavi dobro prvi put". Ako se kvaliteta zamisli kao grozd (cluster), sastavljen od mnotva bobica, u kojemu je svaka od njih podjednako vana (Avelini, 2002.), u turistikoj je destinaciji to partnerstvo javnog i privatnog sektora, participacija svih zainteresiranih, ukratko dijamant konkurentnosti. Za turista, posjetitelja jedne destinacije kvalitetu te destinacije ini vie elemenata, od dojma steena prije polaska na put do uspomena na boravak u destinaciji. Avelini (2002., str. 15) navodi sljedee elemente kvalitete destinacije (francuski primjer): slika destinacije prije dolaska, informacije prije dolaska, rezevacija, putovanje do destinacije, dolazak (prijam), informacije u destinaciji, mjesto boravka, mjesto prehrane, atrakcije i privlanost, infrastruktura i okoli, oprotaj na odlasku i putovanje na povratku, kontakti i uspomene nakon povratka. Glavni turistiki plan Hrvatske 1993. g. u elemente kvalitete turistike destinacije svrstava: lijep krajolik, istou mjesta, ugodnu atmosferu, povoljan smjetaj, mir/malo prometa, mogunost kupanja u moru/jezeru, veliki broj sunanih dana, komforan hotel/pansion, tipian ambijent/atrakcije, visoku ekoloku svijest, znanje stranih jezika, raznolikost ugostiteljske ponude, raznoliku zabavu, postojanje bazena, mogunost kupovanja, laku dostupnost, dobro razraenu mreu etnica,


29

postojanje biciklistikih staza, mogunost uvanja djece, dobru opremljenost kampova,

dobru ugostiteljsku ponudu, zdravu klimu (preuzeto iz: Avelini, 2002., str. 16).

Sa stajalita domicilnoga stanovnitva kvalitetu destinacije ini njezin odrivi razvoj, onaj koji donosi blagostanje potujui prihvatni kapacitet i zatitu resursa. Hoe li destinacija odabrati standardizaciju prema ISO normama ili e graditi svoj standard, image i brand, treba odluiti tijelo koje upravlja turistikom destinacijom: gradska uprava, turistiki sektor, destinacijska menadment agencija ili klub konkurentnosti. Kvalitetu, kao kljuni imbenik konkurentnosti i trinoga natjecanja, istie i Europske povelja o kvaliteti, koju su u Parizu u listopadu 1998. potpisali elnici EU, UNICE (Unije europskih konfederacija industrije i poslodavaca), UAPME (Europskog udruenja zanatstva i malih i srednjih poduzetnika), MFQ (Francuskoga pokreta za kvalitetu), EFQM (Europske zaklade za menadere kvalitete) i EOQ (Europske organizacije za kvalitetu), obvezujui se na: promicanje opega pristupa kvaliteti u poslovnom i javnom sektoru, razvijanje uenja o kvaliteti na svim razinama obrazovanja, od osnovnog do visokokolskog, razvijanje razmiljanja o metodama i alatima za kvalitetu, te osiguravanje da budu raspoloivi svakome, aktivno sudjelovanje u irenju iskustava o kvaliteti, Dobro je to imati na umu na pragu promoviranje europske kvalitete u Europi, stalno poduzimanje akcije kako bi se postigao napredak u kvaliteti, ukljuivanje u Europski tjedan kvalitete kako bi upoznali ostale s aktivnostima koje se poduzimaju, trenutanim inicijativama i buduim projektima (preuzeto iz: Avelini, 2002., str. 77) pridruivanja Hrvatske Europskoj uniji.

Hrvatske turistike destinacije bi, u cilju postizanja (prepoznatljive) kvalitete, prije svega trebale donijeti detaljne planove razvoja i marketinke planove.

2.3.4 Master planovi razvoja Master plan nije nita drugo nego dugoroni plan razvoja kojemu je cilj

ekonomski prosperitet (vea produktivnost, zaposlenost, vea vrijednost imovine, vee i profitabilne investicije, bolje plae, odrivi razvoj) i kvaliteta ivota (sigurnost,


30

zatita okolia, ugodna svakidanjica, lokalni identitet i kultura). Ukratko, master plan povezuje sadanju i eljenu situaciju, dajui (meu ostalim) odgovore na pitanja: Koliko novih soba trebamo izgraditi? Kojom dinamikom? Kojega tipa i kategorije? Gdje graditi?

Koji su kriteriji izdavanja dozvola za gradnju? to uiniti s postojeim kapacitetima i kako ih unaprijediti?... (Cetinski, skripta, 2002.)

Master plan Istre i Maloga Loinja, koji se upravo oblikuje pod konzultantskim vodstvom panjolske tvrtke THR, putem radionica, uz suradnju lokalnih stakeholdera, turistikih i ugostiteljskih djelatnika, predstavnika turistikih zajednica i gradskih / opinskih uprava, treba pronai odgovore na pitanja o trinome poloaju, konkurentnosti pojedinih tvrtki / destinacija, organizaciji, uvjetima potranje, faktorima proizvodnje, lokalnoj potpori, promidbi, kvaliteti usluga, suradnji javnog i privatnog sektora. Kada bude dovren, (prema najavama trebalo je to biti prije poetka turistike sezone 2003.), Master plan Istre i Maloga Loinja sadravat e, kako se najavljuje i dokument radno nazvan magna carta, koji e potpisnike (gradove i opine turistike clustere) obvezivati na njegovo provoenje. 2.3.5 Marketinki planovi Turistiki marketinki plan vaan je za svaku destinaciju i sastavni je dio suvremenoga naina planiranja i upravljanja njezinim razvojem. Naputanjem zastarjele koncepcije oblikovanja promocije i naina prodaje proizvoda nakon njegova nastanka, u suvremenoj koncepciji marketingu pripada strateko mjesto. U upravljanju turistikom destinacijom glavni je cilj marketinga usmjeravanje svih aktivnosti destinacije prema tritu. Marketing plan turistike destinacije dokument je ija se uspjenost stalno dokazuje na tritu. On obuhvaa 5 faza (Maga, 1997.): I. analizu (okruenja, trita i destinacije), II. koncepciju (ciljevi i strategije marketinga destinacije), III. oblikovanje (proizvodna, prodajna i komunikacijska politika), IV. realizaciju (turisti ve putuju) i V. kontrolu.

Uz marketinke, sastavni dijelovi master plana jedne destinacije ili clustera, jesu i planovi konkurentnosti, investiranja, te primjene. Hrvatska turistika zajednica, u


31

suradnji s THR-om iz Barcelone i Horwath Consultingom iz Zagreba oblikovala je i u srpnju 2002. godine objavila Strateki marketinki plan hrvatskog turizma 2001.- 2005. (HTZ, 2002.). U opsenome materijalu, opremljenome kartama 9 clustera (Dubrovnik, ibenik, Split-Makarska, Zadar, Grad Zagreb, Sredinja Hrvatska, Istra, Kvarner i Slavonija), analiziraju se (SWOT) jake i slabe strane, mogunosti, prijetnje i rizici hrvatskoga turizma, obrazlau strategije pozicioniranja, konkurentnosti i marketinga, detaljno iznose marketinki planovi za osam odabranih proizvoda (odmorina putovanja u hotele i kampove, nautiki turizam, krstarenje, ronjenje, biologija mora, incentive i touring putovanja), potom marketinki planovi za svaki cluster, te na kraju operativni marketinki plan hrvatskoga turizma (s ciljevima, strategijama, marketinkim taktikama, budetom i provedbenim planom). Zadatak je Stratekoga marketinkoga plana hrvatskoga turizma 2001.-2005., kako stoji u njegovu uvodu: "identificirati kljune poslovne mogunosti za turistiki sektor Hrvatske". Obvezuje li na provoenje detaljno razgraen operativni dio Plana, koga i na koji nain? S obzirom na to da je Strateki marketinki plan hrvatskoga turizma naruila i (skupo) platila Vlada, u njezinu bi interesu trebalo biti koritenje strategija i taktika preporuenih na temelju detaljnih analiza trita, trendova i pokazatelja iznijetih u Planu.

2.3.6 Planovi konkurentnosti Konkurentnou destinacije smatra se njezina sposobnost da tritu ponudi visoku vrijednost za novac (value for money), odnosno visoko percipiranu vrijednost i nisko percipiran uloeni napor (value for effort), neutralizirajui pritom 5 (Porterovih) sila konkurencije: 1. prijetnje konkurenata, 2. prijetnje supstituta (alternativnih proizvoda), 3. pregovaraku mo kupaca, 4. pregovaraku mo dobavljaa, 5. suparnitvo meu konkurentima.

Prosjean profit turistikoga sektora ovisi o zajednikoj snazi i utjecaju tih pet sila, a strategija konkurentnog pozicioniranja destinacije mora se temeljiti na zatiti od njihova djelovanja (Cetinski, skripta, 2002.). Novo partnerstvo u turizmu, suradnja


32

javnog i privatnog sektora (dijamant konkurentnosti) podrazumijeva zatitu od djelovanja 5 sila. Plan konkurentnosti treba sadravati analizu konkurentskih prednosti, proizvoda i mogunosti jedne destinacije na odreenomu tritu, potom strategije konkurentnosti na ciljnim tritima na kojima je mogue uspjeno konkurirati. Cetinski (skripta 2002.) navodi sljedee elemente plana konkurentnosti jedne destinacije: definiranje sektorskih portfelja, definiranje kljunih faktora uspjeha svakoga sektora, kreiranje aktivnosti izgradnje konkurentnosti, poboljanje operativne efikasnosti sustava vrijednosti destinacije, poboljanje "konkurentnog dijamanta clustera". Strateki marketinki plan hrvatskog turizma 2001. - 2005. preporuuje osnivanja klubova konkurentnosti, ije bi aktivnosti pridonosile unapreenju konkurentnosti destinacije (clustera), a to su sljedee: trening, planiranje, programi gostoprimstva, sektori potpore.

benchmarking, strukturiranje proizvoda, planovi kvalitete,

2.4

Razvoj turistike destinacije

2.4.1 Teorijska osnova, razvoj poimanja i prakse, svjetska iskustva

Planiranje je, kao aktivnost ili proces "ureivanja" budunosti, bilo poznato jo najstarijim civilizacijama, Astecima, Egipanima i Asircima na primjer. Dokaz su tome sustavi navodnjavanja, goleme graevine ili nekropole. U suvremenome je svijetu planiranje nunost, jer suprotno znai anarhiju i nesigurnost. Plan je osnovno sredstvo i temelj razvoja. Sredinom 20. stoljea javlja se tzv integralno planiranje kao reakcija na djelomine, sektorske pristupe planiranju (gospodarsko, socijalno, prostorno... planiranje). Takav je, na primjer, bio "Regionalni prostorni plan regije Junog Jadrana", nastao u sklopu "Projekta Juni Jadran" radi nadzora nad izradom regionalnog prostornog plana junoga Jadrana, generalnih planova Hvara, Dubrovnika, Budve i


33

Ulcinja, te detaljnih planova Milne na Hvaru, Biloevca kraj Makarske, Trstenika na Peljecu, Babinoga kuka u Dubrovniku, Igala, Jaza i Buljarice, te Velike plae na crnogorskome primorju, navodi Duli (2001.). Povijest planiranja razvoja turizma u Hrvatskoj nije duga. Ona se moe pratiti od 60-ih godina 20. stoljea kada se, na poticaj Drutva urbanista Hrvatske, zapoinje planirati izgradnja na jadranskoj obali i otocima. Meu znaajnije se planove iz toga razdoblja mogu svrstati "Program dugoronog razvoja i plan prostornog ureenja jadranskog podruja (1964.-1967.)" i "Planiranje turistikih podruja na Jadranu" iz 1963. Razvojno integralno planiranje turizma u samostalnoj Hrvatskoj otvara Master plan razvoja turizma Hrvatske iz 1993. (Duli, 2001.). Danas se uglavnom govori o destinaciji kao temeljnoj turistikoj razvojnoj jedinici, pa je stoga nuan i destinacijski pristup planiranju i upravljanju razvojem turizma. Planiranje razvoja turistike destinacije provodi se na vie razina (Duli, 2001., str. 350): na meuregionalnoj meudravnoj, nacionalnoj, ili regionalnoj i lokalnoj (destinacijskoj).

Poput svakoga proizvoda i turistika destinacija, promatrana kao jedinstven proizvod, podlijee zakonitostima ivotnoga ciklusa (Maga, 1997.). Izmeu razdoblja otkria i propadanja ili podmlaivanja prolazi kroz istraivanje, angairanje, razvoj, konsolidaciju i stagnaciju (grafikon 1). Razvoj turizma (destinacije) treba planirati u skladu sa sljedeim naelima (Cetinski, skripta, 2002.): dugoronosti, destinacijskoga prostornog ureenja, odriva razvoja, planiranja turizma u sklopu integralnoga planiranja, poznavanja turistike atrakcijske osnove.

Grafikon 1: ivotni ciklus turistike destinacije OTKRIA Br. posj. LOKALNA KONTROLA INSTITUCIONALIZAM STAGNACIJA PODMLAIVANJE ILI PROPADANJE


34

stagnacija podmlaivanje konsolidacija razvijanje angairanje istraivanje propadanje

Izvor: Maga, D.: Turistika destinacija, Hotelijerski fakultet Opatija, 1997., str. 22

Montanari (1995.) smatra kako su se Portugal, panjolska, Francuska, Italija i Grka, 5 najrazvijenijih sredozemnih turistikih destinacija, zapravo razvijale konkurirajui jedna drugoj umjesto da surauju. K tomu, sve su one lanice Europske unije, pa su se i razvijale vie kao europske nego kao sredozemne destinacije. Iz svega je toga proizalo da se ni njih, a ni njihove turistike proizvode ne percipira kao tipino sredozemne. Iako, navodi Montanari, sredozemni turistiki koncept danas i ne postoji, to ne znai da ga ne bi trebalo kreirati. Jedan bi od zadataka istraivaa, prema njegovu miljenju, trebao biti definiranje osnovnih znaajki i posebnosti te makro-turistike regije, najvanije turistike destinacije na svijetu, koja sama nosi treinu svih meunarodnih turistikih kretanja. U skladu je s Montanarijevim miljenjem i slogan koji se za promociju Hrvatske kao sredozemne turistike destinacije (ona se jo ne moe mjeriti s nabrojanih 5, ali se od njih moe diferencirati), predlae Stratekim marketinkim planom hrvatskog turizma 2001. - 2005., a to je "Mediteran kakav je nekada bio". Globalizacija kao proces neovisan o volji njegovih sudionika neminovno utjee i na meunarodni turizam mijenjajui ga (Maga, 2000.). Udaljene su destinacije sve blie zahvaljujui suvremenim prometnim i komunikacijskim sredstvima, jaa konkurencija meu destinacijama slinih atrakcija. Suvremena horizontalna i vertikalna


35

integracija unutar destinacije bit e, smatra Maga (2000.), odluujua za njezinu buduu konkurentsku sposobnost.

2.4.2 Novi obrazac turistike konkurentnosti Novi turist, novi turizam, novi obrazac konkurentnosti, sve su to izrazi koji skreu pozornost na recentni trend odmicanja od masovna, turizma paket aranmana, uniformirana odmora, onoga koji nije bio namijenjen osobnim eljama i potrebama turista sredine 20. stoljea. Dananji turisti, u skladu s globalnim tehnolokim razvitkom, opremljeni donedavno nesluenim mogunostima prikupljanja informacija o destinacijama (Internet), znaju to ele, kamo ele putovati, to ondje mogu doivjeti i vidjeti, te stvaraju novi oblik potranje. A destinacijska ponuda, eli li biti konkurentna, mora odgovoriti toj potranji. Novi turist trai integralnu kvalitetu, odnosno tehniki standardiziranu i raznovrsnu ponudu, obogaenu humanom komponentom i elementima izvornosti (Duli, 2001.). Odgovor takvoj potranji moe dati samo "novo partnerstvo", a ono u turizmu znai suradnju, odnosno sinergiju javnog i privatnog sektora unutar destinacije. Iskustva kazuju kako turistika cjelina (destinacija) poboljava svoju operativnu djelotvornost, strateko pozicioniranje i kvalitetu onda kada prua optimalne uvjete poslovanja poduzeima, potranji, proizvodnim faktorima i javnom sektoru za obavljenje konkurentskih aktivnosti (Cetinski, skripta, 2002.).

2.4.3 Sociokulturni aspekti razvoja destinacije Sociokulturni utjecaj turizma openito se smatra dvojakim, jednim je dijelom pozitivan, a drugim negativan. Pozitivan je onaj njegov dio koji omoguuje upoznavanje kulturne, tradicijske, etnoloke i etnografske, povijesne i druge batine turistike destinacije, te bolje razumijevanje meu razliitim kulturama i narodima. Negativnim se smatraju posljedice loeg upravljanja razvojem turistike destinacije, neumjereno zapoljavanje stranaca u turizmu, strana ulaganja, posebno


36

koncesije, smatra Maga (2000.), iz ega proizlazi iskljuivanje domaega stanovnitva iz turistikih aktivnosti (koncesije za plae, izlete i druge turistike usluge date strancima), zatim maksimalna, nehumana izgradnja i guve u sezoni, kao posljedice loega planiranja prihvatnoga kapaciteta i neprovoenja politike odriva razvoja. rnjar (2002., str. 320) na sljedei nain dijeli pozitivne i negativne sociokulturne utjecaje turizma: POZITIVAN UTJECAJ poboljani socijalni i edukativni standardi, kontakt s ostalim kulturama, rast ivotnoga standarda, smanjenje stope kriminaliteta, NEGATIVAN UTJECAJ mijenja se struktura stanovnitva, poveava se migracija, gubi se kulturna autohtonost, mijea se religija, gubi se tradicionalan nain ivota.

Jo vie negativnih sociokulturnih posljedica turizma u receptivnim destinacijama nalazi Goeldner (2000.): 1. uvoenje neeljenih aktivnosti poput kocke, prostitucije, alkoholizma i ekscesnih oblika ponaanja, 2. takozvani "efekt demonstracije" lokalnoga stanovnitva koje eli jednak luksuz i uvozna dobra u kojima uivaju njihovi gosti (turisti), 3. rasna netrpeljivost, posebno u podrujima gdje ve postoje jasne rasne razlike izmeu turista i njihovih domaina, 4. razvoj servilna ponaanja u nekih turistikih djelatnika, 5. masovna proizvodnja suvenira za turiste kojom se omalovaavaju zanati i umjetnost, 6. standardizacija radnih mjesta poput meunarodna konobara jednak tip osobe u svakoj zemlji, 7. gubitak kulturna ponosa ako posjetitelj kulturu doivljava kao udan (neobian) obiaj ili zabavu, 8. prebrza promjena lokalna naina ivota kao posljedica poplave turista, 9. nesrazmjeran broj loe plaenih radnika najniih poslova karakteristinih za veinu hotela i restorana. Mnoge se od navedenih posljedica mogu ublaiti ili ak odstraniti kvalitetnim planiranjem i upravljanjem razvojem destinacije. Turizam je, smatra Goeldner (2000.), mogue razvijati tako da ne proizvodi toliko negativnih socijalnih i kulturnih uinaka. Potrebna je stroga kontrola koritenja (kupnje-prodaje) zemljita, pod nadzorom ministarstva turizma i drugih dravnih institucija, zatim odgovarajua politika infra i suprastrukture, te, kao temelj, kvalitetna edukacija i dobri odnosi s javnostima.


37

2.4.4 Ekoloki aspekti razvoja destinacije Turizam ima mo unapreenja okolia i to pribavljajui (novane) izvore za zatitu prirodne, kulturne i povijesne batine, najveih atrakcija, ali jedino ako se postave i potuju ogranienja odriva razvoja. Ako se turizam ispravno ne planira, odnosno ako se planovi ne provode, posljedice su nepopravljive unitena vegetacija, prenapuenost, gomilanje otpada, oneienje zraka, buka, oneiene plae, prevelika (nekontrolirana) izgradnja, nedostatak otvorenih prostora, problemi s vodoopskrbom i odvodnjom otpadnih voda, te ugroena udobnost stanovanja lokalnoga stanovnitva. Ekoloke tete od turizma, od degradacije okolia, fragmentarno su i nedovoljno istraene u svjetskoj literaturi. rnjar i verko (1998.) svrstavaju ih u nekoliko skupina: klasine tete (oneienje zraka, vode, mora, tla, poveana buka, poveanje otpadaka i sl.), zatim tete zbog specifinih oblika degradacije prirodne i ovjekove sredine i to: prometna zakrenost i ugostiteljske guve, naruavanje estetike pejzaa i obale, prostorne devijacije, naruavanje kulturno-povijesnih vrijednosti i poveanje nekih oblika kriminala. rnjar (2002.) analizira fiziki utjecaj turizma na okoli u 3 razine: oneienja, uporabu resursa i organizaciju ekosustava (tablica 8).

Tablica 8: Fiziki utjecaj turizma na okoliUTJECAJ MORE UGLJIKOVODICI (nafta, ulje i kaljune vode iz baava) ONEIENJE KRUTI OTPAD (brodovi, amci, hoteli, infrastruktura, turisti) TEKUI OTPAD (kenalizacija, kemikalije) ZRAK PROMET (kamioni, autobusi, automobili) PRAINA I PRLJAVTINA (prometa, industrije, stanovanja) BUKA (promet, rekreativne aktivnosti, sport) VODE TEKUI OTPAD (kanalizacija, kemikalije, promet, infrastruktura) KRUTI OTPAD (otpaci, infrastruktura) TLO PROMET (cestovna vozila, kemijska oneienja) KRUTI I TEKUI OTPAD (otpad iz turizma, otpaci) IZGRAENA INFRASTRUKTURA (kruti otpad) KRAJOLIK

VIDIK (ogranieni vidici, devastacija arhitekture, uporaba neprimjerenih materijala u graenju itd.)


38 RIBOLOV (zadovoljenje potranje hotela, restorana i rekreacija) PITKA VODA (zadovoljenje potranje poveane populacije) ONEIENJE (rijeke, jezera, bare) INENJERING (modifikacija tokova rijeka, umjetna jezera) IZGRAENA INFRASTRUKTURA (uklanjanje zemljita i vegetacije) INENJERING (modifikacija obala, obalna erozija) INFRASTRUKTURA (prenamjena zemljita)

UPORABA RESURSA ORGANIZACIJA SUSTAVA

ONEIENJE (utjecaj na razvoj neautohtonih vrsta, npr. alga, utjecaj na morski ivot)

PROMJENA KRAJOLIKA

Izvor: rnjar, M.: Ekonomika i politika zatite okolia, Ekonomski fakultet Sveuilita u Rijeci i Glosa Rijeka, 2002., str. 319

Premda su grad (poput Pule) ili regija (Istra) kao turistike destinacije premaleni u globalnim razmjerima da bi znaajnije mogli utjecati, primjerice, na klimatske promjene, kisele kie, nestajanje ozonskog omotaa, nestajanje biljnih i ivotinjskih vrsta, oni ipak mogu pridonijeti ouvanju svoga okolia, odnosno turistikih atrakcija, temelja svoga kvalitetna razvoja. Kako to pretoiti u konkretne aktivnosti? Puli, na primjer, nedostaje sustav odvodnje otpadnih voda velik se njihov dio jo ulijeva u luki bazen i oneiuje ga. Nekontrolirana poljoprivreda u vodozatitnim zonama dovela je do zatvaranja veine pulskih bunara izvora pitke vode. Posljedica: Puli u pici turistike sezone prijete redukcije vode. Akumulacija Butoniga trebala je nadomjestiti nedostatak pitke vode, no pokazalo se kako ni taj (pre)skupi projekt nije rijeio problem vodoopskrbe u Istri i Puli. Naime, vodu koja se s okolnih brda slijeva u tu akumulaciju potrebno je kondicionirati, odnosno preraditi, proistiti kako bi se mogla koristiti za pie. Uz akumulaciju je, stoga, sagraena prava tvornica vode. No, unato najavama i oekivanjima da e 2002. voda iz Butonige potei njihovim slavinama, graani Pule i drugih istarskih gradova jo ne uivaju njezine blagodati iako su godinama plaali i jo plaaju veoma visoku cijenu vode u svojim kuanstvima, sufinancirajui taj projekt.


39

Osim toga, istarsko krako tlo u svome podzemlju krije golemo vodeno bogatstvo, no ono je, naalost, u velikoj mjeri oneieno kao posljedica ekstenzivne, pesticidima i herbicidima potpomognute poljoprivrede unutar vodozatitnih zona, zatim neodgovorna bacanja otpada u ume i jame, te nekontrolirana isputanja industrijskih kemikalija. To su tek neki od problema koji nisu posljedica (samo) masovnoga turizma, no on ih poveava.

2.4.4.1 Ekoturizam Ekoturizam, prirodni turizam, zeleni turizam, turizam niskoga utjecaja, avanturistika putovanja, alternativni turizam, zatita prirode, simbiotiki razvitak, odgovorni turizam, meki turizam, prikladni turizam, kvalitetan turizam, novi turizam, odrivi razvoj i odrivi turizam, svi se ti nazivi koriste u kontekstu slinih tipova turizma i turistikih aktivnosti. Ipak, za opisivanje vie kvalitete i atraktivnosti prirodnog ambijenta najee se koriste izrazi ekoturizam i odrivost (Goeldner, 1999.). Mnogobrojne su definicije ekoturizma. Najjednostavnija je ona koja ekoturizam opisuje kao odgovorno putovanje u podruja prirode, ono koje zatiuje okoli i slui dobrobiti lokalnoga stanovnitva. iru definiciju ekoturizma daje International Expeditions (preuzeto iz: Goeldner, 1999., prijevod V. ugar): to su namjenska putovanja u prirodna stanita s ciljem razumijevanja kulturne i prirodne povijesti vezane uz taj okoli, s naglaenom namjerom ne zadiranja u integritet ekosustava dok se s druge strane pridonosi ekonomskoj dobrobiti lokalnoga stanovnitva i vlada, putovanja koja ohrabruju zatitu resursa u svojim odreditima, kao i bilo gdje drugdje. Sve one zvue pomalo utopijski, obeavaju idealnu sliku ekoturista koji ni na koji nain nee naruavati izvornu ravnoteu ambijenta u koji dolaze. A paradoks se moe uoiti ve u samoj kovanici ekoturizam: eko ekologija kao znanost koja se bavi odnosima ivih organizama u prirodnome okoliu i turizam koji, ulazei u tu prirodnu ravnoteu, neminovno na nju utjee i mijenja je. Ekoturizam zapravo nudi kompromis, turizam koji e manje naruavati prirodnu ravnoteu i prihodima, koje omoguuje, pomagati njezinu zatitu i/ili obnovu. Dobrobiti su od ekoturizma, prema Goeldneru (1999.), sljedee: poveava zaposlenost i donosi prihod lokalnome stanovnitvu,


40

omoguuje stvaranje fondova za zatitu i unapreenje prirodnih rezervata koji opet mogu privui vie ekoturista u budunosti, omoguuje edukaciju posjetitelja o okoliu i njegovoj zatiti, podupire zatitu i bolje raspolaganje prirodnim i povijesnim nasljeem (stvaranje novih ili veih nacionalnih i drugih parkova prirode, zatitu uma, rezervate biosfere, rekreacijske zone, plae, morske i podmorske lokacije i atrakcije). Idealistiki okvir ekoturizma potrebno je pretvoriti u stvarnost i menadere, ali i

sve one koji u turistikoj destinaciji donose odluke o njezinu razvoju, uputiti, educirati ih kako da sa to manje rizika donose odluke ije bi posljedice mogle biti naruavanje prirodnog i kulturno-povijesnog okolia o kojemu turizam (turistika industrija) konano i ovisi. Za turistiku je destinaciju, odnosno njezin strateki razvoj, temeljno pitanje vrednovanja i optimalnoga koritenja resursne i atrakcijske osnove, odnosno odrivi razvoj, temeljen na nosivome ili prihvatnome kapacitetu. 2.4.4.2 Nosivi kapacitet Nosivi ili prihvatni kapacitet (potencijal), prema definiciji Svjetske turistike organizacije (WTO), predstavlja onaj maksimalan broj turista u destinaciji (mjestu), koji nee prouzroiti neprihvatljive poremeaje fizikog, ekonomskog i socio-kulturnog okolia, niti smanjiti kvalitetu zadovoljstva posjetitelja (preuzeto iz: Duli, 2001.). Donoenjem Regionalnog prostornog plana "Juni Jadran" 1969. godine procjena prihvatnoga kapaciteta (Carrying Capacity Assessment, CCA) postaje veoma vanim instrumentom prostornoga destinacijama. U procjenama povrine potrebne ili dovoljne jednoj osobi na plai, odnosno prihvatnoga kapaciteta destinacije mogu se, navodi Kuen (2002.), koristiti kriteriji fizikog, ekolokog i okolinoga kapaciteta. Fiziki kapacitet odnosi se na prostor u/na kojemu je istodobno mogue smjestiti odreeni broj osoba ili objekata. Ekoloki kapacitet podrazumijeva maksimalan stupanj turistikoga koritenja prostora bez njegove ekoloke degradacije, odnosno poremeaja ravnotee. Prag ekolokoga vii je od praga fizikoga kapaciteta. Okolini kapacitet omoguuje maksimalan stupanj koritenja prostora, odnosno maksimalan broj turista, aktivnosti i objekata, koji se ondje mogu nalaziti istodobno a da im se ne smanji kvaliteta turistikoga doivljaja niti da prostor izgubi svoju planiranja, posebno onoga u turistikim


41

privlanost. Taj je koncept najapstraktniji jer se temelji na osobnome doivljaju odreenoga prostora. (Kuen, 2002.). rnjar (2002.) navodi 4 elementa prihvatnoga kapaciteta destinacije, koje definira i Svjetska turistika organizacija: 1. fiziki, 2. psiholoki (psiholoko-percepcijski), 3. bioloki i 4. socioloki kapacitet. Kuen (2002.) smatra kako je utvrivanje prihvatnoga kapaciteta poeljno obavljati u sklopu procesa integralnoga planiranja i upravljanja prostorom turistike destinacije (tablica 9 i slika 3).

Tablica 9: Smjetanje procesa utvrivanja PKP u proces IUOP PROCES IOUP Iniciranje Iniciranje IUOP Pripremne radnje Analize i prognoze Planiranje Definiranje ciljeva i strategije Integriranje detaljnih planova i politike upravljanja Primjena, kontrola provedbe i procjena plana MODEL TURISTIKOG PLANIRANJA PKP (PREMA KRITERIJIMA WTO) KONCEPT PKP (PREMA PPA)

Osnovna analiza Detaljna analiza

Inicijalni PKP

Inicijalni PKP Analiza PKP

Detaljna analiza PKP

Scenarij razvoja turizma Sinteza PKP

Sinteza Ciljevi i strategije

Plan Kontrola povedbe, ocjena i povratni uinci PKP Kontrola provedbe, ocjena i povratni uinci PKP

Primjena

Primjena


42

Napomena: IUOP = Integralno upravljanje obalnim podrujima, PPA = Plan prioritetnih akcija, PKP = Prihvatni kapacitet prostora, WTO = Svjetska turistika organizacija Izvor: Kuen, E.: Turistika atrakcijska osnova, Institut za turizam, Zagreb, 2002., str. 191 Pri odreivanju prihvatnoga potencijala, smatra Maga (2000.), potrebno je istraiti obiljeja turista, njihovu dob, spol, ekonomsku mo, motive putovanja, oekivanja, raspoloivo vrijeme itd. Takoer treba istraiti i obiljeja destinacije, njezina prirodna obiljeja, gospodarsku strukturu, aktualnu razvojnu fazu, te obiljeja stanovnitva. Ne smije se zanemariti promjenjivost obiljeja koja utjeu na veliinu prihvatnoga potencijala. On, dakle, nije apsolutna, nepromjenjiva kategorija, odnosno vrijednost. Prihvatni kapacitet u turizmu moe se izraziti sljedeom formulom (preuzeto iz: Maga, 2000., str. 106): TCC = f (Ecol, Phys, Econ) (TC, RA, Pol) TCC = turistiki prihvatni kapacitet, funkcija je:

ekolokoga sustava (Ecol), fizike infrastrukture i razvijenosti turistikih objekata (Phys), ekonomskih znaajki (Econ), znaajki turista (TC),

prihvatljivosti razvoja turizma za lokalno stanovnitvo (RA) i politike donoenja menaderskih odluka (Pol).

Slika 3: Prihvatni kapacitet prostora kao dio procesa IUOP, integralnog plana i turistikoga razvojnoga plana

IUOP INICIRANJE PLANIRANJE INTEGRALNI PLAN TURISTIKI RAZVOJNI PLAN PK P

IMPLEMENTACIJA


43

Napomena: IUOP = Integralno upravljanje obalnim podrujima, PKP = Prihvatni kapacitet prostora Izvor: Dragievi, M., Klari, Z., Kuen, E.: Smjernice za procjenu prihvatnog kapaciteta sredozemnih obalnih podruja za turizam, Zagreb, Institut za turizam, preuzeto iz: Kuen, E.: Turistika atrakcijska osnova, Institut za turizam, Zagreb, 2002., str. 191 Svjetska turistika organizacija (WTO) ustanovila je 1991. godine brojane standarde posjetitelja po hektaru (preuzeto iz: Maga, 2000., str. 107):

park uma ....................................................................................do 15park u predgrau..........................................................................15-70 popularno izletniko podruje.....................................................300-600 manje popularno izletniko podruje...........................................60-200 sport/igre u ekipi..........................................................................100-200 gol

Documents

150988.Emagistarski Rad