Filozofija spoznaje I.

Epistemologija (u okviru analitičke filozofije) - problem analitičke epistemologije je vrlo složen. S jedne strane

neke struje nastoje nasljedovati tradicije klasičnih teorija spoznaje (bavljenje isključivo propozicijskim znanjem ili

znanjem-da za razliku od znanja-kako), dok pak neke nastoje pokušati sa potpunom naturalizacijom

epistemologije (W.V.O. Quine). Zajedničko većini epistemoloških projekata je odbacivanje kartezijanizma i

pozitivno vrednovanje epistemološkog vokabulara. Temeljne epistemološke teorije analitičke

epistemologije su: internalističke teorije: fundacionalizam, koherentizam, te eksternalističke

teorije: reliabilizam (teorija pouzdanosti), commonsensism (kritički kognitivizam). Analitička

epistemologija se bavi teorijama opravdanja za istinita vjerovanja u skladu s izazovom klasičnog mjerila (Platon,

A.J. Ayer, R. Chisholm) koje kaže da je znanje istinito opravdano vjerovanje (vidi Z. Čuljak (ur.) «Vjerovanje,

opravdanje, znanje», J. Dancy: «Uvod u suvremenu epistemologiju»).

v Internalizam - prema suvremenim anglo-američkim epistemolozima, empirističke tradicije, koje definiraju

znanje kao opravdano istinito vjerovanje, nalaze posljednje opravdanje istinitog vjerovanja unutar

samog subjekta, konačno u njegovoj svijesti, dok eksternalisti drže da nije nužno pozivati se na unutrašnje

osobine subjekta, nego da se opravdanje može postići i izvanjskim sredstvima.

1. Fundacionalizam- jedna od temeljnih epistemoloških teorija analitičke epistemologije iako se nalazi već kod

Aristotela, T. Akvinskog, R. Descartesa i G.W. Lebniza. Fundacionalizam se bavi strukturom sustava

opravdanog vjerovanja koju posjeduje zadani individuum, pri čemu je svaki takav sustav podijeljen

na temeljna vjerovanja i nadstrukturu. Nadstruktura ovisi o temelju s obzirom na opravdanost, ali ne i

obratno. Temeljna vjerovanja su neposredno opravdana, dok su ostala posredno opravdana preko

temeljnih vjerovanja ili preko nekih iz nadstrukture koja su opet utemeljena na temeljnim

vjerovanjima. Postoje različite vrste fundacionalizma: klasični, moderni i suvremeni.

2. Koherentizam- jedna od temeljnih epistemoloških teorija analitičke epistemologije. Neko je vjerovanje

opravdano ako i samo ako je koherentno sa pozadinskim sustavom vjerovanja. Postoje slabe i snažne

teorije koherencije. U slabijima je vjerovanje opravdano kada je koherentno sa sustavom vjerovanja pri čemu je

to tek jedna od mnogih determinanti opravdanosti, ostale su: percepcija, memorija i intuicija, ili kada pojedinačno

vjerovanje nije logički nedosljedno tijelu vjerovanja. U snažnim teorijama koherencije vjerovanje je

opravdano samo prema koherentnosti sa sustavom vjerovanja.

v Eksternalističke teorije:

1. reliabilizam (teorija pouzdanosti) - jedna od temeljnih epistemoloških teorija analitičke epistemologije.

Reliabilizam drži da je vjerovanje opravdano ako i samo ako postoji pouzdani proces (kauzalni ili

nekauzalni) kojim je ono oblikovano ili postignuto. Teorija reliabilizma ima dva temeljna oblika: teorije

pouzdanog pokazatelja i teorije pouzdanog procesa. Teorije pouzdanog pokazatelja kažu da je vjerovanje

opravdano u slučaju kada je utemeljeno na razlozima koji su pouzdani pokazatelji istine. Teorije pouzdanog

procesa drže da je vjerovanje opravdano kada je rezultat kognitivnog procesa koji je općenito i načelno pouzdan

(A. Goldman).

2. kritički kognitivizam (commonsensism) - jedna od temeljnih epistemoloških teorija analitičke

epistemologije. Commonsensism ili teorija zdravog razuma drži da stvarno znamo većinu stvari za koje

običan čovjek misli da zna. Termin „kritički kognitivizam" potječe od R. M. Chisholma koji je smatrao da

znamo odreĎene činjenice o materijalnim predmetima oko nas, drugim svijestima i prošlim dogaĎajima, te da

svaki pokušaj postavljanja kriterija znanja mora biti u skladu s tom činjenicom. Kritički kognitivizam pozitivno

prosuĎuje način na koji znamo zdravorazumske propozicije, te drži da postoje četiri izvora spoznaje:

izvanjska percepcija, memorija, samosvijest (unutrašnja svijest) i razum (vidi R. M. Chisholm: «Theory of

Knowledge»).

Introspekcija- (od lat. intra = unutra + spectio = motrenje), samopromatranje ili psihološko istraživanje

subjekta o samome sebi. Uzeta kao metoda i. označuje analizu, od strane subjekta, svojih vlastitih svjesnih

iskustava.

percepcija - (od lat. per-cipere = uhvatiti, zahvatiti), je zamjećivanje osjetilima, doživljaj prisutnog predmeta.

Percepcija je čin kojim duh spaja aktualne osjete u jednu cjelinu. Percepcija je spoznaja predmeta, a osjet je

spoznaja samo jedne osjetne kvalitete. U širem značenju, p. je svaki spoznajni čin (tako pojam koriste R.

Descartes, J. Locke, G.W. Leibniz). U užem smislu, pojam uvode već stoici da označe spoznajni čin ili djelovanje

koji se neposredno odnosi na realni objekt, bilo umski bilo fizički.

percepcionizam - označuje nauk prema kojem percepcija daje subjektu neposrednu i istinitu spoznaju

izvanjske stvarnosti.

predodžba - (lat. re-praesentatio = prikazivanje), umsko posjedovanje slike neke stvari. U spoznajnoj teoriji

označuje istovremeno i spoznajno djelovanje i objekt toga djelovanja. Predodžba je vlastitost spoznaje koja si

može predstaviti neki objektivni sadržaj, bilo da se radi o vanjskim objektima (stvarima) ili nutarnjim objektima

(duševna stanja osjećaja, volje, mašte itd.).

falibilizam - (od lat. falsus = neistinit, lažan), stav u teoriji spoznaje prema kojem nije moguće isključiti

pogrešku u spoznajnoj djelatnosti i znanstvenom istraživanju (C.S. Peirce), stoga su sve znanstvene

teorije približne.

Realizam - Srednjovjekovni realizam zastupa da opći pojmovi imaju svoj temelj u stvarnosti (fundamentum in

re). Suprotna su stajališta "konceptualizam" i "nominalizam. Realizam je i učenje da predmeti opstoje

neovisno o našem mišljenju. Razlikuje se više vrsta realizma: naivni, ne vidi u spoznatljivosti svijeta nikakav

problem jer je svjedočanstvo osjetila evidentno; kritički, koji razlikuje dvije vrste kvalitete te tvrdi opstojanje

samo primarnih kvaliteta, npr. protežnost, neprobojnost, kretanje. Predmeti su spoznatljivi samo u mogućnosti pa

je potrebna i aktivnost subjekta da bi se otkrila njihova bit. Zastupaju ga aristotelovsko-skolastički filozofi, zovu ga

i fizikalni realizam; pretjerani r. tvrdi da ono što mislimo u pojmu na isti način opstoji i u stvarnosti, zastupa ga

osobito platonizam (carstvo ideja); znanstveni r. smatra da predmeti u svijetu ne zadržavaju sve svoje osobine,

jer neke od njih ovise od njihova odnosa prema subjektu koji ih opaža, no zadržava izravno opažanje svijeta (kao

i naivni), ali ga sužava samo na neke njegove osobine.

Naturalizam- oznaka filozofskih pravaca koji ne priznaju postojanje nikakve stvarnosti osim prirode, bilo

kao prvog i apsolutnog principa (metafizički n.) ili kao princip i norma odreĎenog područja (fizičkog, biološkog,

antropološkog). Priroda se uzima kao osnova i bit svega, držeći da ne postoji ništa izvan prirode i njezinih

uzročno posljedičnih odnosa. Ne priznaje ostale zakone osim onih materijalnih (fizičkih).

Solipsizam - ekstremno idealističko i subjektivističko spoznajno-teorijsko stajalište po kojemu postoji samo Ja

kao jedina svijest sa svojim svjesnim sadržajem i ništa izvan njega. Filozofski nauk koji naučava apsolutnu očitost

pojedinog subjekta (solus ipse), negira postojanje izvanjskog svijeta i drugih subjekata ili mogućnost da se do

njih dospije.

Svjedočanstvo - prvotno onaj čovjekov čin kojim on kao svjedok priopćuje svoj spoznajni sadržaj drugome, tj.

samo svjedočenje; tako se zove i sam spoznajni sadržaj koji nam svjedok priopćuje.