165

11. Crkva kroz povijest

11.1 Uvod

Vjera je zauzimala sredi{nje mjesto u ‘ivotu ljudi ovoga kraja. Ona je pratila i uzvisivalasvaki ve}i ~in u ljudskom ‘ivotu, od ro|enja i kr{tenja do smrti i pokopa, te je nudila nadu uspasenje. Ostavila je dubok trag u povijesti ovoga naroda. Bila je s njim u najte‘im trenucima,duhovno mu poma‘u}i u o~uvanju nacionalnog identiteta. Povijest crkve slo‘ena je poputpovijesti na{ega naroda. Ne osvrnuti se na taj segment u~inilo bi ovu knjigu zasigurnosiroma{nijom. Crkva okuplja svoje vjernike i gra|ane u svim prilikama na{ega ‘ivota, i radosnimi ‘alosnim. Ona na neki na~in simbolizira klju~ za razumijevanje povijesti svakog pojedinca isamog mjesta, govori nam tko smo, koje je na{e dostojanstvo, na{ poziv, na{ smisao i na{ cilj.

I kako je sve po~elo?Kr{}anstvo je na podru~je Like do{lo prije Hrvata i to s Rimljanima koji su svoja upori{ta

gradili uz trgova~ke putove. Nepostojanjebiskupija na ovom podru~ju u Rimsko dobadokazuje da je zasigurno samo manji brojstanovnika prakticirao kr{}ansku vjeru, doksu japodski starosjedioci ostali vjerni svojimstarim bogovima i tradiciji.

U novu domovinu Hrvati dolaze kaopogani s vjerom u mno{tvo bogova i u mo}prirodnih sila- religije koju su ba{tinili naizvorima indoeuropske civilizacije. Po~etakpokr{tavanja zapo~elo je nedugo nakondoseljavanja - po~etkom 7. st (610.-641.).Katoli~ka vjera po~ela se najprije {iriti me|uHrvatima iz bizantskih gradova na Jadranu, izRima, ali i posredstvom misionara iz frana~kihsredi{ta, posebice iz Akvileje. Pod utjecajemrimskih starosjedilaca, pa onda pape Ivana IV.Dalmatinca i bizantskog cara Heraklija, kojije doveo sve}enike iz Rima, Hrvati su po~eliprimati kr{}anstvo. Proces pokr{tavanja trajaoje nekoliko stolje}a. Obi~an puk te{ko seodvajao od starih religijskih tradicija. Stanov-ni{tvo ovoga kraja pre{lo je na kr{}anstvotijekom drugog pokr{tavanja, izme|u 867.-886.pa mo‘da i u desetom stolje}u.

Stajni~ka `upna crkva Sv. Nikole prijeDrugog svjetskog rata

166

Poganski Avari, koji su prodrli na ovaj prostor, nesumnjivo su ognjem i ma~em zatiralisve {to su ovdje zatekli, pa time i kr{}anstvo. (Tomljenovi}, str. 106)

Postoji jedan zanimljiv doga|aj iz vremena pokr{tavanja. Papa sv. Agaton (678. - 681.)sklopio je s Hrvatima mirovni ugovor, kojim je hrvatski narod obe}ao da ne}e nikadanapadati druge narode. Car Porfirogenet sa~uvao je tekst tog ugovora koji u jednom dijeluglasi: «Hrvati poslije kr{tenja sastavi{e vlastoru~ni ugovor te se tvrdom i nepokolebljivomvjerom zakle{e sv. Petru, da nikada ne}e provaljivati u tu|e zemlje niti ondje ratovati, ve}da }e radije ‘ivjeti u miru sa svima, koji to budu htjeli. A od Pape su za to dobili molitvu(obe}anje), da }e se za njih boriti i na pomo} im biti Bog Hrvata, kadgod drugi narodiprovale u hrvatsku zemlju i ratom ih uznemire, a Petar, u~enik Kristov, obdarit }e ihpobjedom» Na‘alost, na{ }e narod protiv svoje volje u nadolaze}im stolje}ima ~esto kr{itiovaj ugovor. Ratovati }e za tu|e interese {irom Europe i pla}ati veliki danak u svojoj krvi.(Draganovi}-Buturac)

Vrlo va‘an vjerski doga|aj jest dolazak na ove prostore u~enika sv. ]irila i Metoda izMoravske. Oni {ire kr{}anski nauk na narodnom jeziku i ujedno prosvje}uju narod. Ubogoslu‘ju se, prema njihovom nauku, upotrebljava isklju~ivo hrvatski jezik (tadacrkvenoslavenski). Iako je Rimska crkva zabranila taj nauk, a hrvatski kraljevi tu odluku una~elu podr‘ali, u mnogim dijelovima Hrvatske, poglavito u gorskim, primorskim isjevernodalmatinskim podru~jima, sve ostaje po starom. Sve}enici koji se pridr‘avaju nauka]irila i Metoda zovu se popovi glagolja{i. Oni ne dr‘e mnogo do stege koju im name}e Rimskacrkva, ve} ‘ive kao obiteljski ljudi. U 9. stolje}u kod nas se javlja glagolji~ko pismo za koje seop}enito smatra da je djelo s. ]irila i Metoda, me|utim, postoje indicije da je ono postojaloi prije njihovog dolaska. Ovime }e glagoljica postati prvim na{im nacionalnim pismom.

Crkva je u srednjem vijeku bila nositelj kulturnog stvarala{tva. Li~ko je podru~je bilojedno od ‘ari{ta hrvatske srednjovjekovne kulture, napose glagoljske. Iako teorija da je uKosinju tiskana prva na{a knjiga- Misal iz 1483 - nije potvr|ena, ipak ostaje ~injenica da jeovaj kraj, ne samo upotrebljavao glagoljicu u crkvenoj i svakida{njoj uporabi, nego ju je i{irio i na okolna podru~ja. Poznato je da je papa Inocent IV. odobrio 1248. senjskom biskupuFilipu uporabu glagoljice u crkvenoj slu‘bi, pa je Senj postao jedno od glagoljskih rasadi{ta.Drugo va‘no crkveno i kulturno sredi{te ovoga prostora bio je Modru{. Prema tome, brinjskose podru~je nalazilo izme|u bisera srednjovjekovne hrvatske kulture i crkvenosti, {to }eutjecati na njegovu va‘nost i daljnji razvoj. (Runje.)

Godine 1054. uslijedio je crkveni raskol kr{}anske zajednice koja se podijelila na zapadnu-katoli~ku sa sjedi{tem u Rimu, i na isto~nu-pravoslavnu sa sjedi{tem u Carigradu. U po~etkuse na{i biskupi dijelom priklanjaju Rimu a dijelom Carigradu. No, kasnije }e prevladatikatoli~anstvo i hrvatski }e se narod u cijelosti na}i u okrilju katoli~ke crkve.

U srednjem su vijeku sve}enici - osim svoje temeljne crkvene djelatnosti - slu‘beno vodilii bilje‘ni~ke poslove, jednom rije~ju bili su kulturni i javni djelatnici u naj{irem smislu terije~i. Na‘alost, na na{em podru~ju nisu o tome otkriveni pisani dokumenti. Me|utim, izdalmatinskih arhiva doznajemo da su pojedini sve}enici podrijetlom iz na{eg podru~ja vodilite poslove u susjednoj Dalmaciji i Primorju. Na Rabu plemi} Ivan Dominis Damjanov imenuje16. o‘ujka 1497. javnim bilje‘nikom Ivana Fran~i}a, Jakovljeva, sve}enika iz Brinja, «dobrogpoznavatelja hrvatskog jezika». Na Ugljanu se jo{uvijek ~uva kale‘ don Fran~i}a na kojem jegraviran natpis: “Santa Maria ora pro… Hunc calicem fecit fieri dominus Johannas Fran~i}plebanus sancti Stefanfani nec non vicarius Brigniensis. Anno domini M.CCCCCXV”. Prijenjega tu zatje~emo tako|er jednog Brinjaka - don Peru Jakov~i}. (Runje)

167

11.2. Razvoj biskupija

Crkvena organizacija pretrpjelaje na ovim prostorima brojne pro-mjene. Pod izuzetnim vanjskim pritis-kom mijenjala se organizacija crkve.Najve}e promjene do‘ivjela je organi-zacija biskupija. Da bi mogli pratitisvu silinu dinami~nih povijesnihzbivanja na ovom podru~ju, potrebnoje cjelovito sagledati razvoj crkvenogustroja kroz povijest i njegove uzroke.

Kakva je bila organizacija bis-kupija u srednjem vijeku na ovom i{irem podru~ju?

Stalni politi~ki sukobi i razmiriceizme|u tada{njih centara mo}i sna‘nosu utjecali na crkvenu organizaciju.Svaka je tada{nja dr‘ava nastojala dau interesu vlastitog presti‘a i stabil-nosti dobije adekvatnu autonomnucrkvenu organizaciju. To je posebnovrijedilo u srednjem vijeku, zbog ~egaje Hrvatska imala svoj poseban razvoj.U po~etku je Crkva u Hrvata bilapodvrgnuta crkvenopravnoj nadle‘nosti akvilejskog patrijarha. U vrijeme kneza Branimira(879-892) kne‘evina Hrvatska postala je priznati me|unarodni subjekt, te se pojavila potrebaza uspostavom jedinstvenog crkvenog ustrojstva na podru~ju dr‘ave. Ninski biskup Teodozijeuz Branimirovu potporu nastojao je dobiti nadbiskupsku stolicu. To mu je uspjelo nakon {toje postao splitski nadbiskup. Zbog toga }e do}i do borbe za primat izme|u splitskog, zadarskogi ninskog biskupa. Na‘alost, uslijed odre|enih povijesnih okolnosti dolazi do prevlasti splitskogbiskupa. To }e za posljedicu imati ukidanje stare ninske biskupije. Da je Grgur Ninski uspiou ovoj borbi zacijelo bi povijest hrvatske dr‘ave u 10. stolje}u bila blistavija, a konsolidacijadr‘avne i crkvene vlasti imala bi vjerojatno pozitivan utjecaj u narednim stolje}ima. Nakonovih doga|aja splitski je nadbiskup nadle‘an za cijelo podru~je tada{nje Hrvatske, osim onihpodru~ja koja su ve} bila uklju~ena u neku od starih hrvatskih biskupija. U to su vrijemeSenj, Brinje i Gacka bili pod kr~kim biskupom, gdje }e ostati sve do osnivanja Senjskebiskupije.

Pojavom Mle~ana u Dalmaciji 1154. godine dolazi do okupacije dijela do tada homogenoghrvatskog prostora, zbog ~ega Mle~ani osnivaju svoju zadarsku nadbiskupiju. Venecija nijehtjela da na podru~ju pod njezinom vla{}u jurisdikciju obavlja strani, hrvatski metropolit.Splitski nadbiskup nakon ovih promjena tra‘i za sebe pravo na gorske ‘upe: Krbavu, Bu‘ane,Plase (Pla{ki), Vinodol, Modru{i Novigrad. To mu hrvatsko-ugarski kralj Stjepan III. potvr|ujesvojom poveljom iz 1163. godine. (M. Bogovi}, Ustrojstvo dr‘ave...) To su ujedno i prva saznanjao organiziranom vjerskom ‘ivotu na podru~ju dana{nje Like!

Karta biskupija prema splitskom primjerku povelje

168

Krbavska biskupija

Me|utim, i ovo }e stanje potrajati vrlo kratko. Na pokrajinskom saboru u Splitu 1185.godine unutar splitske nadbiskupije osniva se Krbavska biskupija koja je pokrivala znatandio dana{nje ju‘ne Like (Krbava), kao i dio dana{nje Bosne i Primorja. Njezino je podru~jeobuhva}alo srednjovjekovne ‘upe Krbavu, Bu‘ane, Novigrad (dana{nje Todorovo u Bosni),Dre‘nik, Plas (Pla{ki), Modru{i Vinodol. Ovo stanje odr‘alo se sve do 15. stolje}a. Zbogturske opasnosti godine 1460. preneseno je sjedi{te biskupije u Modru{. Kada su 1493. Turcispalili i opusto{ili okolicu Modru{a -bez utvrde - biskup se seli u Novi Vinodolski.

Senjska biskupija

Postavlja se pitanje za{to u splitskoj povelji o osnutku krbavske biskupije nema nigdjeSenja, Brinja, Gacke i Like? Iz prostog razloga {to na ovom podru~ju ve} postoji samostalnaSenjska biskupija. Ona je vjerojatno osnovana na samom rubu zakonitosti. U ~asu kada jeovaj prostor odvojen od prija{nje kr~ke biskupije, Senj je tada bio razvijeno gospodarsko,upravno i kulturno sredi{te s ure|enom civilnom i crkvenom upravom i sa dosta jakim zale|em~inio jednu zasebnu prostornu i upravnu cjelinu. Nije zbog stoga ‘elio biti u nekoj drugojbiskupiji, nego je izabrao samostalan put. Senj je najstarije biskupsko sjedi{te na ovimprostorima. Ondje se biskup spominje ve} po~etkom 5. stolje}a (Bogovi}, Organizacija...). Tosvakako potvr|uje sa~uvano pismo pape Inocenta I. (402-417) senjskom biskupu Laurenciju.Bilo je pitanje nije li tu rije~ mo‘da o nekoj drugoj biskupiji sli~noga imena, kao Segni i Sienau Italiji, ali tamo ne postoje nikakvi podaci o biskupu Laurenciju. Nakon toga Senjska biskupijane spominje se sve do 1169. godine. Fizi~ki odvojeni visokim planinskim vijencima od okolnihpodru~ja oduvijek su Senj i Gacka s Brinjem ~inili jednu prirodnu i gospodarsku cjelinu.Senj je bio vrlo va‘an izlaz na more, a preko zale|a i{le su vitalne prometnice premaunutra{njosti. Time je ova prostorna cjelina mogla zasebno opstati bez utjecaja udaljenihcentara mo}i. Brinjsko podru~je od samog }e osnutka senjske biskupije biti u njezinom sastavu,s kra}im izuzetkom izme|u 1460. i 1534. kada je postojala samostalna Oto~ka biskupija.

Od druge polovine 16. stolje}a - nakon dolaska Turaka i okupacije Like i Krbave - senjskibiskup upravlja je i Modru{kom ili Krbavskom biskupijom. Tridesetih godina 17. stolje}aModru{ka ili Krbavska biskupija sjedinjena je sa Senjskom. Tako }e biti sve do 1969. kada jedo{lo do ujedinjenja Rije~ke i Senjske biskupije u jedinstvenu Rije~ko-senjsku nadbiskupiju.Time je Senjska biskupija zadr‘ala svoj povijesni kontinuitet. Ukinuta je Modru{ka iliKrbavska biskupija, a njezino je podru~je uklju~eno u novoosnovanu Rije~ko-senjskunadbiskupiju. Dana 25. svibnja 2000. god. papa Ivan Pavao II. izdao je sve~ano pismo (bulu)kojom dosada{nju Rije~ko-senjsku nadbiskupiju dijeli na dvije crkvene jedinice: Rije~kunadbiskupiju i Gospi}ko-senjsku biskupiju.

Oto~ka biskupija

Zbog turske opasnosti dolazi do prelaska sjedi{ta Krbavske biskupije iz Udbine na Modru{.U to vrlo slo‘eno vrijeme ja~a uloga Frankopana na gackom i brinjskom podru~ju. Da bi osna‘iocrkvenu ali i upravnu i vojnu organizaciju, papa Pio II. na molbu Sigismunda Frankopana1460. godine osniva posebnu biskupiju sa sjedi{tem u Oto~cu. Sigismund je smatrao da popravu patronata mo‘e imenovati biskupa i kaptol, {to je i u~inio, a papa se s u~injenim i slo‘io.

169

Me|utim, situacija se razvijala suprotno fran-kopanskim o~ekivanjima. Padom njihovemo}i nakon 1534. ovu biskupiju vi{e nenalazimo u pisanim dokumentima. Zasi-gurno je opet spojena sa senjskom biskupijom.

11.3. Razvoj `upa na

Brinjskom podru~ju

Brinjske ‘upe u srednjem vijeku

Brinjsko je podru~je u srednjem vijekurelativno dobro naseljeno. O tome detalj-nije pogledati “Brinje u srednjem vijeku”.U Brinju i okolini nalazimo u to vrijeme,osobito u prvoj polovini 15. stolje}a vi{ecrkava i kapela. Pored samostanske crkveSv. Marije, u Brinju je postojala i crkva. sv.Fabijana i Sebastijana s kasnoromani~kimoznakama, te goti~ka crkva PresvetogTrojstva u frankopanskoj tvr|avi. Crkva sv. Stjepana Prvomu~enika u Holjevcu slovila kao`upna. Ispod Humca je bila kapela sv. Vida a u neposrednoj blizini i crkva sv. Apolonije, a uLetincu u to vrijeme nalazimo crkvu sv. Duha. U okolini Brinja jo{su poznate crkve iz togvremena, u Tu`evi}u, Vodote~u, Lu~anima, Drenovu, Melnicama i Dubravama.

I na Stajni~ko-jezeranskom podru~ju crkva je vrlo stara. Tome je zasigurno razlogpostojanje ja~e naseljenosti zbog bogatih vodotoka i pa{njaka. Prvi puta u pisanimdokumentima spominje se 1476. u Jezeranama ‘upna crkva Sv. Marije - eclessia SanctaeMariae in Jeserin i crkva sv. Martina u Obrovu” (?) Da li je to Stajnica? (M. Sladovi}, D.Farlati, \. [urmin). Godine 1499. u crkvi “v Jezerah” je pop Grdin “plebanu{“ (\. [urmin).

Nestala je pisanih tra-gova ali i materijalnih osta-taka te crkve. Prema mi{lje-nju arheologa dana{njakapelica Sv. Petra potje~eiz srednjeg vijeka, me|utimu vojnim katastarskim kar-tama iz 1780. nje tamo ne-ma! Da li se u to vrijeme na-lazi u ru{evnom stanju, te jekasnije obnovljena - te{ko jeutvrditi. Turska su pusto-{enja uni{tila sve tragove iprekinule kontinuitet broj-nih srednjovjekovnih nase-lja na ovim podru~jima.

Gospi}ko-senjska biskupija danas

Crkva u Jezeranama prije Drugog svjetskog rata

170

11.4. Pojava crkvenih redova na Brinjskom podru~ju

Augustinci, dominikanci i franjevci

U srednjem vijeku na {irem brinjskom podru~ju djelovalo je nekoliko crkvenih redova.U Brinju se, prema pisanim dokumentima, najprije pojavio red augustinaca. Oni su imalisamostan negdje u blizini dana{nje ‘upne crkve. Prvi njegov spomen nalazimo u pisanomdokumentu od 1. kolovoza 1388. Toga dana odr‘ano je u samostanu sudi{te u vezi parniceizme|u zagreba~kog kaptola i krbavskog biskupa. Sudi{te je odr‘ano “u samostanu Sv. Marijereda pustinjaka Sv. Augustina”. Spominju se redovnici Toma, prior Petar de Lunako, Nikola deJumlavi} i Matija de Viliko. Samostan spada me|u frankopanske fondacije (zadu‘bine). Budu}ida nemamo mnogo podataka o augustinskom samostanu u Brinju, moglo bi se zaklju~iti danije bio duga vijeka. Da li je nestao 1537/38. godine kad su Frankopani izgubili Brinje, ili jeto bilo kasnije, te{ko je zaklju~iti.

O franjevcima tako|er postoji vrlo malo podataka. U raspolo‘ivoj arhivskoj gra|isa~uvano je pismo pape Pija II datirano 17. svibnja 1463. u kojem stoji da je Martin Frankopanod najvi{ih crkvenih vlasti zatra‘io dopu{tenje za podizanje franjeva~kog samostana na Trsatui u Brinju. Papa je to dopustio odrediv{i «da u te samostane treba postaviti takve franjevce koji}e se odlikovati revno{}u i s kojima }e biti zadovoljan Martin Frankopan» ( F. E. Ho{ko). Naime,nakon pada Bosne dolazi do te{kih prilika u djelovanju crkve. Franjevci su pozivali narod naotpor, {to je bilo suprotno volji turskih vlastodr‘aca. Da bi mogli i dalje djelovati, tada{njaBosanska vikarija podijeljena je na dva dijela - dio pod Turcima i dio pod ugarsko-hrvatskimkraljem. To se dogodilo 1514. godine.

Godine 1489. u jednoj darovnici spominje se “fratar Petar, priur Svete Marije z Brinkupno s ostalimi fratri” ([urmin, str. 335). Oni se spominju i 1506. godine, a 1509. idominikanci, koji su vjerojatno koristili prostore augustinskog samostana. (Bogovi}, Zvona)Nakon {to su Turci 1527. godine osvojili Krbavu i razorili Modru{, franjeva~ka provincijaBosna-Hrvatska do`ivjela je svoj kraj. Njezini ~lanovi napu{taju ve}inu samostana osimtrsatskog i senjskog.

Tako|er je zabilje‘eno 1515. godine da je brinjski ‘upnik naru~io dragocjeni kale‘, koji}e biskup Ko‘i~i} skloniti na sigurnije mjesto, a poslije }e ga, zbog njegove velike vrijednosti,ponijeti sobom u Zadar, gdje se i danas ~uva. (Bogovi}, Zvona) Da li danas postoji interes dase nakon nekoliko stolje}a vrati na brinjsko podru~je?

Pavlinski red

Pavlinskom redu pokloniti }emo ovom prilikom ne{to vi{e pozornosti, Naime, postojipretpostavka da je stajni~ka ‘upa nakon napu{tanja samostana “Sv. Nikole na Gvozdi” (dana{njojKapeli) dobila ime po tom svecu-za{titniku, kao spomen na taj modru{ki samostan. Samostanje prestao djelovati 1786. godine a stajni~ka je ‘upa osnovana 1789. godine, {to potvr|ujeveliku vjerojatnost ove pretpostavke. No, krenimo redom...

Crkveni red pavlina imao je na podru~ju krbavsko-modru{ke i senjske biskupije izrazitova‘nu ulogu: “bili su stup crkvenoga, kulturnoga i gospodarskog ‘ivota ovih krajeva”. Jedan od trinjihova temeljna zavjeta bilo je siroma{tvo. Redovnik se obvezuje da osobno ne}e ni{taposjedovati, ali zajednica (samostani) mo‘e imati odre|ena dobra.

171

Centralni pavlinski samostan hrvatsko-istarskog pavlinskog podru~ja bio je samostansv. Nikole na Gvozdu, blizu Modru{a, u zaselku Gornji Keseri, uz staru cestu Jezerane-Modru{. Naime, dana{nji naziv “Kapela” nastao je u 18. stolje}u kada je obnovljen samostan.Prije se to gorsko podru~je jednostavno zvalo “Gvozd” ({uma).

Iz povijesnih dokumenata nije jasno kada je i kako nastao. Stru~na i sustavna arheolo{kaistra‘ivanja nisu provedena, tako da nije mogu}e sagledati starosti ovoga objekta i njegovuveli~inu kroz povijest. Najvjerojatnije je utemeljen u prvoj polovini 14. stolje}a. Postojipretpostavka da je samostan zadu‘bina kneza Ivana Frankopana koji ga je posvetio svojemusinu jedincu- Nikoli. (M. Boloni})

Dana{nje ru{evine pokazuju da je bio velik. Smatra se da je u najboljim vremenima unjemu ‘ivjelo i do 80 redovnika. Me|utim, ovaj broj je vjerojatno preuveli~an, jer Lepoglava,koja je ipak najve}i i najpoznatiji samostan pavlina, nije imala vi{e od 62 redovnika. Vjerojatnoje to~no da je samostan imao oko 30 redovnika. Svoj najve}i procvat samostan do‘ivljava uvrijeme vikara Stanislava iz Poljske, kojega dokumenti spominju izme|u 1444. i 1475.

Nakon krbavskog poraza i prodora Turaka samostan zapada u te{ku situaciju. Tijekomjednog turskog prodora u 16. st. on je napu{ten, poru{en i zarastao u vegetaciji, ali nijepoznato kako i kada se to dogodilo. Ve}ina povjesni~ara smatra da se to dogodilo zanajintenzivnijih turskih provala oko 1530. godine.

lako je dugo ostao u ru{evinama, uspomena na njega nije i{~ezla. ^im su se prilike naovom podru~ju stabilizirale nakon Karlova~kog mira 1699, dolazi do poku{aja njegove obnove.Pothvata se prihvatio jedan pobo‘ni franjeva~ki tre}oredac Andrija Matija{i}, koji je do{aona Gvozd 1705. godine. Na ru{evinama ure|uje skromni boravak i podi‘e kapelu Sv. Nikole,koja je zavr{ena 1708. godine. Ovdje borave samo tri redovnika. Na takvom mjestu samostanje zna~io veliku za{titu putnicima od razbojnika i od nevremena.

God. 1786. car Josip II ukida pavlinski red i od tada samostan postaje ru{evina. Jednonjegovo zvono dospjelo je na toranj crkve u Kri‘polju.

Ovim smo putem htjeli o‘ivjeti uspomenu na ovaj, za na{u brinjsku povijest izuzetnozna~ajan sakralni objekt i crkveni red.

11.5. Stanje crkvenosti za vrijeme i poslije turske

opasnosti

Nakon turskih prodora i osvajanja Like i Krbave (1527), stanovni{tvo brinjskog i oto~kogkraja jako se prorijedilo. U brinjskom je ipak ostalo ne{to ratarskog stanovni{tva koje nijebilo vojni~kom slu‘bom vezano uz obranu brinjske tvr|ave tako da je sa~uvan i govornikontinuitet, ~akav{tina, koja se u ostalim krajevima povla~ila zajedno s povla~enjemstarosjedilaca. Od brojnih ‘upa koje su u srednjem vijeku postojale u Gackoj, preostale susamo brinjska i oto~ka, ali su i one do‘ivjele svoju kataklizmu, obzirom na crkvene sadr‘ajekoje su do tada imale. Tim }e ‘upama upravljati vojni sve}enici, bez ~vr{}e povezanosti sbiskupskim sredi{tem, tako da se za senjsku biskupiju mo‘e re}i da je u drugoj polovini 16. iu prvoj polovini 17. stolje}a bila u granicama senjske ‘upe. (Bogovi}, Zvona) Stanje crkvenostina ovom podru~ju mo‘emo pratiti iz izvje{}a senjsko-modru{kih biskupa u Rim.

U svom izvje{}u biskup Markantun de Dominis 1602. ne spominje brinjsku i oto~ku‘upu. One se spominju tek 1615. kada biskup Vicenz Martena navodi da se senjska biskupijasastoji od tri ‘upe: Senj, Brinje i Oto~ac. Na cijelom tom podru~ju ‘ivi samo 4.000 stanovnika,

172

60 sve}enika, sedam pod|akona i |akona i 20 klerika. Samo trojica od njih znaju ne{to latinski.Spominje da zbog opasnosti u Brinju i Oto~cu nije bio, i da nedostaje kvalitetnih sve}enika icrkvenih objekata.

Biskup Petar Marijani u svom izvje{}u 1654. navodi da sve}enici ‘ive u vrlo te{kimuvjetima i dijele op}e siroma{tvo sa ostalim pukom. Da bi pre‘ivjeli bave se poljoprivredomi sto~arstvom.

Iz izvje{}a biskupa Hijacinta Dimitrija iz 1684. godine, dakle u vrijeme slabljenja turskesile, pojavljuju se na ovom podru~ju nove ‘upe: Brlog i Sv. Juraj. Me|utim, one ne}e dugopre‘ivjeti, pa }e ubrzo opet postati kapelanije. ^itava biskupija u to vrijeme ima svega oko3.000 vjernika, od ~ega polovica otpada na Senj! Za primijetiti je da broj stanovnika stalnoopada u odnosu na 1615. godinu. Crkva i kanonici i nadalje su vrlo siroma{ni. @upa Brinjeima ‘upnika i kapelana. U Brlogu je drvena crkva kojom se zajedno slu‘e katolici i pravoslavci.

Iz Brinja }e poslije 1689. biti potpomognut rast pojedinih katoli~kih zajednica u okolici,najprije u Jezeranama i Stajnici, a poslije u Kri‘polju, Lipicama i Letincu.

Dolaskom novih naseljenika na Stajni~ko polje i prestankom turske opasnosti po~injuse krajem 17. stolje}a na brinjskom podru~ju graditi vjerski objekti i obnavljati vjerski ‘ivot.Iz izvje{}a biskupa Sebastijana Glavini}a iz 1695. na podru~ju Senjske biskupije postoje tri‘upe: Sv. Juraj, Oto~ac i Brinje, ali se ve} tada pojavljuju filijale (kapelanije) u Brlogu,Karlobagu i Jezeranama. U Brinju boravi ‘upnik s kapelanom a ‘upa, u koju spada i na{epodru~je, broji oko 1500 vjernika! Misa se slu‘i staroslavenski («ilirski») i latinski. Na mjestimaporu{enih crkava i kapelica grade se novi sakralni objekti.

11.6. Povijest Stajni~ke `upe - Plovanije

Vrijeme od kraja 17. stolje}a do nastanka Stajni~ke ‘upe 1789. godine

Senjski biskup Martin Brajkovi}, ina~e brinjski plemi}, predla‘e 1700. godine da se uJezeranama i Stajnici osnuju posebne rimokatoli~ke ‘upe. Me|utim, do realizacije ove zamislipro}i }e skoro 80 godina! Prema do sada raspolo‘ivim podacima prvo ve}e naselje izvanBrinja bile su Jezerane. Ondje su seljani sagradili crkvu na ~ast sv. Jurja, koju je biskupGlavini} 22. lipnja 1692. posvetio. Biskup se najprije ustezao da to u~ini jer crkva nije imalastalne prihode za uzdr‘avanje, ali kad je mjesni knez Miho Serti} u svoje ime i ime ostalihmje{tana dao garanciju da }e crkva biti doli~no uzdr‘avana, biskup ju je posvetio. Premapopisu iz 1697. u Jezeranama je 30 katoli~kih obitelji a u Stajnici devet! Naime, ‘upna crkvau Brinju bila je udaljena vjernicima iz Jezerana, Stajnice i okolnih mjesta, {to je pri~injavaloprobleme oko dolaska na misu iz udaljenih mjesta, osobito zimi. (Bogovi}, Zvona)

Iz izvje{}a biskupa Benedikta Bedekovi}a iz 1708. godine vidljivo je da se u biskupijipove}ava broj ‘upa, i tada ih ima sedam, a brinjska ‘upa ima 1800 vjernika i filijalu Sv. Jurja uJezeranama. Dakle, u to su vrijeme Stajnica i Lipice crkveno vezane za jezeransku kapelaniju.

Rast, odnosno zasa|ivanje Crkve mo‘emo kvalitetno pratiti od godine 1723. Iz te godineimamo pouzdane i dosta podrobne podatke u vizitaciji biskupa Pohmajevi}a. On bilje‘i osimjezeranske kapele i kapele Svetog Kri‘a u Kri{polju, Sv. Mihovila u Letincu, Sv. Marije uKamenici i Sv. Ivana Krstitelja u Lipicama. Interesantno je da se nigdje ne spominje stajni~kakapela! Da li je to ona ne~itka u izvje{}u- koja se ne mo‘e identificirati, te{ko je re}i. (Bogovi},Izvje{}a... i Zvona)

173

Podru~je se i nadaljenaseljava i broj stanovnikaraste. Stajni~ka naselja zbogkvalitetnih livada i oranica,ali i teku}e vode postajuprivla~na za naseljavanje irazvoj naselja. Zbog napu-~enosti brinjskog podru~ja injegove prostranosti u uda-ljenim filijalama postojali suvikarijati u kojima su vikaristalno boravili i vodili du-hovnu pastvu u ovisnosti obrinjskom ‘upniku. Godine1733. uz ‘upnika u Brinjupostoje jo{tri sve}enika. Je-dan od njih stanuje kod filijale sv. Mihovila u Dabru, a drugi je u Stajnici i tamo posjedujestan. Zasigurno se tamo nalazi negdje od 1730. (M. Bogovi}, Vila Velebita, 1994). Premanekim pisanim podacima stajni~ka kapelanija (filijala brinjske ‘upe) po~ela je djelovati 1737.godine. Nju je posjetio 27. lipnja iste godine biskup Benzoni i tom je prilikom posvetio

pobo~ne oltare, prvi Navje{tenjaBla‘ene Djevice Marije s relikvijamaCelestina, Eksperanata i Blande, adrugi sv. Josipa i Franje Ksavera srelikvijama Aurelija, Krescencija iKristijane. Tom je prilikom posvetio ijedan portatile (Buri}, str. 212).Kapelanija ima matrikule od 1748.(Vinko Sabljar, 1850. i shematizambiskupije iz 1915.).

Kapelanije-filijale u to vrijeme(god. 1733.) nisu ni{ta posjedovale.Crkvena se milostinja sabirala samoprilikom crkvenog zbora i u korizmenenedjelje. Da bi kapelanije mogleopstati brinjski ‘upnik davao im jepolovicu desetinskog prihoda. (Statusparochiarum a. 1733, Arhiv Franjev-a~kog samostana na Trsatu, str 4.)

Iz izvje{}a biskupa Benzonija iz1741. stanje se i dalje popravlja.Biskupija ima 9 ‘upa i 34 filijalnecrkve. Biskup je 16. rujna 1733, uJezeranama u filijalnoj crkvi sv. Jurajaposvetio oltar u ~ast istog sveca srelikvijama Ampilijata, Celza i Firma.

Kapela Sv. Petra i Pavla 1943. godine

Vizitacija biskupa Pia Maznadora stajni~kog vikarijataiz 1768. godine (BAS, 1768. godina)

174

Godine 1768. Stajni~ki kapelan Marko Mesi} vr{i popis stanovni{tva u kapelaniji -stali{du{a (status animarum). To je jedan od najdragocjenijih dokumenata koji nam otkrivamno{tvo podataka o brojnosti i strukturi stanovni{tva. Osim Stajnice popisane su Jezerane iLipice. (Vidi: O stanovni{tvu i migracijama)

Osnivanje stajni~ke ‘upe - plovanije

Car Josip II pretvorio je stajni~ku kapelaniju 1789. u zasebnu ‘upu. Treba napomenutida se nekada u ovom kraju ‘upa nazivala plovanija a ‘upnik plovan. U sklopu stajni~ke ‘upenalazile su se dvije filijalne kapele. U selu Lipice nalazila se Sv. Ivana Krstitelja i Sv. Petra iPavla u Stajnici. Pod stajni~ku ‘upu spadao je i Glibodol. Godine 1851. osniva se samostalna‘upa Lipice u ~iji sastav ulazi i Glibodol.

Tijekom opse‘nih istra‘ivanja do{li smo do podataka o du{obri‘nicima u Lipicama iJezeranama. Da bi ih spasili od zaborava ovdje ih objavljujemo. U Lipicama sudu{obri‘ni{tvo obna{ali Ivan Zeunig (1851) Antun Muhvi} (1856-1861), Baltazar Habulin,letina~ki ‘upnik (1861-1873), Petar Sabljak (1873-1883), Josip Sandri (1883), Karlo Kokolj(1896) Leopold de Rubelli (1899-1013), administrator letina~ki Andreas Vidas, a 1925.bio je Marko Toma{i}.

Susjedna jezeranska ‘upa obuhva}ala je ^rnac, Dre‘nicu, Holjev~evo selo, Mokro,Podmaljen, Razvalu i Serti} selo. Du{obri‘ni{tvo su obna{ali sve}enici: Adalbert Kor~agin(1851-1873) Ivan Domian (1873), Nikola Fantin (1874), Ernest Kranj~evi}, Laurencije Vidas(1882-1889), Eugen Stri‘i} (1889-1901), Ivan Dobrila (1901), Pavao Serti} (1901- )

Prema izvje{}u biskupa Ivana Krstitelja Je‘i}a iz 1814. i 1826. godine “crkve na podru~jubiskupije nalaze se u vrlo lo{em stanju. Razlog tome su Napoleonovi ratovi, zbog kojih je ovopodru~je do krajnosti osiroma{eno i te{ko postradalo. Narod je siroma{an pa ih ne mo‘e obnoviti,te se o~ekuje careva pomo}”. Da bi se stanje pobolj{alo, biskup je dobio od cara dosta liturgijskihpredmeta i odijela koja su podijeljena sve}enstvu na terenu. Od @upnog fonda u Po‘unu(Bratislava, ^e{ka) isposlovao je godi{nje 2000 forinti koji se tro{e prema prioritetima.Sagra|eni su mnogi ‘upni stanovi od kamena, koji su do tada bili uglavnom drveni. Biskup jeodredio da se po~nu voditi mati~ne knjige ro|enih, krizmanih, vjen~anih i umrlih.

11.7. Stajni~ki sakralni objekti

Crkva Svetog Nikole

Na mjestu sada{nje crkve ranije je postojala kapela koja je izgra|ena negdje odmahnakon velikog naseljavanja, zasigurno krajem 17. i po~etkom 18. stolje}a. Ta se kapela nalazilana parceli dana{nje crkve, odnosno malo zapadnije. Bila je vrlo malena i vjerojatno sagra|enaod kamena.

Sada{nja crkva Sv. Nikole u Stajnici sagra|ena je oko 1824. godine. Prema Jozefinskomkatastru iz 1780. godine tu se nalazila jedna manja kapelica sa grobljem i vjerojatno zasebantoranj, koji je ujedno slu‘io kao ratna osmatra~nica - ~ardak. (Slika u prilogu).

Zavr{etkom gradnje nove crkve izgra|ena je sa ju‘ne strane mrtva~nica - “kostilnica” ukoju su polagani umrli Stajni~ani. U to je vrijeme osigurano zemlji{te za novo groblje koje idanas postoji.

175

@upna crkva evidentirana je u spomeni~koj ba{tini kao kulturno dobro. Izgra|ena je odkamena u formi prostranije kasnobarokne crkve. Smje{tena je uz groblje, pravilno orijentiranai ogra|ena cinkturom. Jednobrodna je, pravokutnog tlocrta s izdu‘enim poligonalnim sveti{tem,sakristijom smje{tenom sjeverno uz sveti{te i zvonikom iznad glavnog pro~elja. La|a je svo|enaba~vastim svodom s elipti~nim presjekom a sveti{te ba~vastim svodom, dok je zaklju~ak sveti{tarije{en polukatom. La|a je osvijetljena s po tri polukru‘na izdu‘ena prozora. U njoj je djelomi~nosa~uvan barokni inventar. Na glavnom oltaru postoje kipovi i pala svetog Nikole.

Obnova stajni~kih zvona 1924. godine

U Prvom svjetskom ratu ponestalo je materijala za izradu topni~kog streljiva za vojnepotrebe. Nare|eno je da se poskidaju sva zvona sa crkava i kapelica. Sve do jeseni 1924.godine crkve su ostale bez zvona. Da bi se nova zvona ponovno postavila, stajni~ki sve}enikStanko Ru‘i} pokrenuo je akciju sakupljanja nov~anih sredstava. Svi su se ‘upljani odazvaliovom pozivu, poglavito na{i radnici zaposleni u inozemstvu i obitelj Murkovi}. Novca seskupilo iznad svih o~ekivanja, tako da je osim planiranog velikog zvona kupljeno i jednomanje, koje je poslije postavljeno na kapelicu Sv. Marije Magdalene na Brdu. Zvona sunaru~ena u Zagrebu. Na{i vreme{ni kaziva~i Marija Movri} i Nikola Mesi}-Perkovi} sje}ajuse tih doga|aja:

«Kada su zvona bila gotova, krenula je akcija njihovog dovo‘enja u Jezerane i Stajnicu. Zanjihovo dovo‘enje javio se Ivan Serti} - Porkulica. Pripreme su trajale danima. Narod je biouzbu|en i sretan. Jedan od organizatora i donatora bila je i obitelj Murkovi}. Oni su zadu‘iliMatu [tefani}a da se popne na Mesi}ev vr{ak i da sa dalekozorom prati pojavu zvona na vrhuVelike kapele. Mate je imao mu‘ar, kojim je trebao opaliti kada bi se pojavila zaprega.

Nakon pojave zaprege Mate je opalio mu‘arom, nakon ~ega se stanovni{tvo, pogotovumi |aci skupilo pred {kolom u Stajnici. Tu su vele~asni Ru‘i} i u~iteljice Marija [tefanac iAn~ica Murkovi} poredale |ake u {palir, nakon ~ega su krenuli u Jezerana pred zapregu sa

Stara kapelica, toranj sa zapadne strane i sada{nja `upna crkava u gradnji. Stanje izme|u1780. i 1820. godine (HDA, zbirka karata)

176

zvonima. Jezeranci su tako|er naru~ili dva zvona. Ne{to kasnije manje zvono poklonjeno jekapelici Svetog Petra u Stajnici, gdje se i sada nalazi. Dolaskom zvona u Jezerana ista sukr{tena i blagoslovljena. Te je radnje obavio stari jezeranski sve}enik Pavao Serti}. On je bioposebno omiljen me|u tamo{njim narodom, jer je imao puno prepariranih ‘ivotinja, kojesmo mi djeca dolazili gledati. Krsni kum na kr{tenju jezeranskih zvona bio je Jurica Ger{ag,trgovac iz Jezerana, koji je dao najve}u svotu sredstava za njihovu nabavu. Pred crkvom uJezeranama nalazila se u to vrijeme mala kapelica Svetog Jurja..

Nakon sve~anosti u Jezeranama stajni~ka zvona upu}ena su u Stajnicu. Mi smo male curicedobile zada}u od sve}enika da sa {mirgl-papirom i pra{kom dobro o~istimo zvona. Ljudi suplakali od sre}e, jer se stajni~kim poljem dugo nije ~uo njihov zvuk. Do tada je na{me‘njar IvanSerti}-Bo‘i} {krebetaljkom najavljivao ulazak u crkvu prije mise, te u podne i predve~erje. Zada}ame‘njara bila je da slu‘i sve}enika, odr‘ava crkvu, zvoni za misu i povodom smrti, pokopa iraznih crkvenih sve~anosti. Malo zvono, nazvano an|eosko, zvonilo je za umrlu djecu, dok je zaodrasle zajedno zvonilo malo i veliko.»

O posveti i postavljanju novog zvona u Stajnici, imamo izvornu novinsku vijest izogulinskog »Hrvatskog seljaka« iz 1924. godine koja glasi: »Novo zvono u Stajnici»:

»Nakon punih osam godina, {to utihnu{e milozvu~ni glasovi na{ih zvona, kad ih nemilosrdnirat povukao u vrtlog razaranja, do‘ivjesmo eto dan, kad se postavilo pravo zvono kupljenoprinosima samih ‘upljana stajni~kih, a na pobudu gosp. ‘upnika Ru‘i}a, koji je ulo‘io mnogotruda, da do ostvarenja toga djela do|e, {to mu je uz pomo} nekolika vrijednih seljaka uspjelo.

Mnogo je suza proliveno za otetimzvonima, no kad za~usmo prvezvukove novog zvona, zaboravismoprepa}enu ‘alost, zaboravismo stra-hote rata, a sretni da smo ostali ‘ivi,gledaju}i pet godina smrti u o~i.Zahvalni ‘upljani stajni~ki sa suzomradosnicom u oku zapjeva{e i pozdra-vi{e prvi glas zvona sa: »Slava vjekBogu u visini!«.

Popravak i sanacija ‘upnecrkve 1929. godine

Dvadesetih godina pro{logstolje}a zbog dotrajalosti stajni~kecrkve do{lo je do njezine temeljitesanacije. Do tada je na njoj bio jedrveni pokrov od {indre koji jeproki{njavao, {to je o{tetilo stropnukonstrukciju zbog ~ega je po~eopadati plafon u unutra{njost. Zbogopasnosti po ‘upljane do{lo je dozatvaranja crkve za bogoslu‘je.@upnik Ru‘i} predlagao je u po-~etku da se gradi sasvim nova crkva,Projekt nove crkve u Stajnici