1 · Web view1. Uvod Zbog zadovoljavanja svojih potreba, ali i da bi opstao, čovjek se od davnina bavi raznim fizičkim aktivnostima. Čovjekovo nekretanje, dovodi ga u psihičku

Uvod

1. UVOD

Zbog zadovoljavanja svojih potreba, ali i da bi opstao, čovjek se od davnina

bavi raznim fizičkim aktivnostima.

Čovjekovo nekretanje, dovodi ga u psihičku i fizičku neravnotežu, zbog

akumulacije energije koja se ne troši, te negativno djeluje, izazivajući razne

psihosomatske poremećaje.

Zbog toga, tjelesne aktivnosti s vremenom postaju sve popularnije, da bi

danas zauzele visoko mjesto i dobile priznanje u društvu, zbog svog zdravstvenog

djelovanja na ljudski organizam.

U novije vrijeme dolazi do naglog širenja znanstvenih istraživanja u sportu.

Istovremeno se razvijala i kineziologija, znanost o posebno uvjetovanom kretanju,

kojoj je cilj utvrđivanje zakonitosti transformacijskih procesa pod utjecajem tog

kretanja, a predmet proučavanja kineziologijske znanosti je sport kao jedan od

fenomena društva i vremena u kojem živimo. Kineziologija je vrlo široko

znanstveno područje koje se nadopunjuje saznanjima iz ostalih znanosti što se

bave proučavanjem čovjeka. To su: anatomija, psihologija, sociologija, znanstvene

discipline iz područja medicine i pedagogije.

Nužno je spomenuti i kibernetiku, znanost o sistemima i upravljanju tim

sistemima. Javlja se zahtjev, da se u metodologiji istraživanja polazi od neke

teorije, na osnovi koje se formira kibernetski model. Na osnovi te teorije

generiraju se hipoteze, koje će se istraživanjem provjeriti.

Sport na današnjem stupnju razvoja, i zahtjevi koje on postavlja pred

sportaše, nameće potrebu da se sport prouči s aspekta svih znanstvenih disciplina,

koje su integrirani dio sportske znanosti.

Hrvanje je jedan od rijetkih sportova koji ima, ne samo izvanredno dugu

tradiciju, gotovo kod svih naroda u svijetu, već i svoju prirodnu osnovu.

Okarakterizirano je kao polistrukturalna aciklička aktivnost s velikim

mogućnostima raznolikih motoričkih gibanja (elementi tehnike napada, obrane,

kontranapada, različitih kombinacija i tehničko-taktičke mogućnosti), a koja se

izvode u različitim pravcima s promjenljivom jačinom i tempom.

Diplomski rad: Ivica Biletić 1

Uvod

Proučavanjem povijesti hrvanja, saznajemo da je ono bilo poznato već u

doba primitivnih naroda. U staroegipatskim grobnicama, u selu Beni-Hassan

pronađeni su crteži koji dokazuju da su stari Egipćani poznavali skoro sve zahvate

hrvanja, koji se i danas upotrebljavaju. Prema povijesnim podacima hrvanje se

pojavljuje u civilizacijama Dalekog istoka, stare Grčke i Amerike. U pravilu su to

oblici slobodnog načina hrvanja, koji su gotovo identični današnjim tehnikama.

708. godine pr.n.e. zajedno s atletikom hrvanje je bilo uvršteno u program antičkih

Olimpijskih igara stare Grčke.

Kod starih Japanaca najpopularniji oblik bio je sumo, kod Švicaraca

schwingen, kod Islanđana glima, kod Škota lancashire, kod Iraca cumberland itd.

Godine 648. pr.n.e. u Olimpijske igre uveden je i tzv. pankration – kombinacija

hrvanja i boksa. Hrvanje je bilo i sastavni dio antičkog pentatlona.

Slobodno hrvanje catch-as-can, koje se pojavilo u Sjevernoj Americi, zbog

svoje grubosti, održalo se samo među profesionalcima.

394. godine n.e. ukidaju se sve javne manifestacije, pa čak i Olimpijske igre

jer je kršćanstvo osuđivalo sve oblike fizičkog natjecanja. Zbog toga dolazi do

stagnacije fizičke kulture, a samim time i hrvanja, sve do XI. stoljeća, kada

hrvanje ponovo oživljava zahvaljujući vojnicima križarskih ratova, te seljacima i

trgovcima koji nisu imali pravo nošenja oružja, pa su se služili hrvanjem kao

sredstvom obrane i napada. Godine 1500. pojavila se prva knjiga o hrvanju, a

1539. izlazi posebno izdanje Fabiana von Auerswalda, s ilustracijama Lucasa

Granacha.

Na I modernim Olimpijskim igrama 1869. godine u Ateni uvršteno je

hrvanje grčko-rimskim načinom u glavni dio programa. 1904. godine hrvanje

slobodnim načinom odvojeno je od grčko-rimskog i uvršteno u program

Olimpijskih igara u Sant Louisu (SAD). Organizirano hrvanje počinje se razvijati

početkom XX. stoljeća.

Danas, u vrijeme naglog razvoja tehnike, urbanizacije i industrijalizacije,

kod mladih nastaju deformacije psihosomatske naravi, kao što su loša držanja,

deformacije skeleta, grudnog koša itd.

Hrvanje kao sport povoljno djeluje na otklanjanje svih nabrojenih

deformacija a pozitivno utječe i na kognitivne i konativne karakteristike


Uvod

(agresivnost, anksioznost, percepcije itd.). Zbog toga je uključeno u nastavne

programe mnogih zemalja svijeta, a značajnu pažnju poklanjaju mu posljednjih

godina i pedagozi Fizičke kulture u Hrvatskoj.

Potreba za borbom, kao snažan biotički motiv, najzornije se može vidjeti

kod djece predškolskog uzrasta, pa umjesto da se ona pozitivno usmjeri, biva

gušena sistemom odgoja i obrazovanja.

Prema broju sposobnosti i osobina, važnih za postizanje uspjeha, hrvanje

pripada grupi sportova s najvećim kompleksitetom u čemu i jest njegova velika

vrijednost kao sredstva odgojno-obrazovnog procesa.

Ciljevi i zadaci nastave hrvanja identični su s ciljevima i zadacima nastave

tjelesnog odgoja, uzimajući u obzir specifičnost hrvanja kao operatora u nastavi

tjelesno-zdravstvene kulture.

Primarni cilj je razvoj motoričkih sposobnosti (tjelesne snage,

koordinacije, ravnoteže, brzine i gipkosti), utjecaj na poboljšanje kognitivnih

sposobnosti, usmjereno djelovanje na konativne osobine, kontrolu emotivnih

stanja i neke socijalne vrijednosti (poštivanje protivnika, ferplej i drugo).

Sekundarni cilj je orijentacija i usmjeravanje djece nadarene za hrvanje u

dječje hrvačke škole pri školama i klubovima.

Jednim od elementarnih oblika hrvanja možemo smatrati modificirani

način, koji je pogodan za sve uzrasne kategorije, a primjenjuje se u nastavi

tjelesne i zdravstvene kulture. Izabrane elementarne oblike borbe, te poluzahvate

iz hrvanja mogu nastavnici tjelesnog odgoja, zbog izdašnog funkcionalnog i

emotivnog djelovanja, koristiti u uvodno-pripremnom dijelu sata i prilikom učenja

drugih sportskih disciplina i tako hrvanje još više približiti djeci i omladini.

Prednost elementarnih oblika hrvanja u odnosu na mnoga druga sredstva

nastave tjelesnog odgoja je u slijedećem:

- za učenje elemenata koji će se primjenjivati u modificiranoj borbi nisu

potrebne nikakve sprave, rekviziti i posebna odjeća;

- manji su gubici na vremenu potrebnom za namještanje sprava;

- veća je zbijenost nastavnog sata i veći su transformacijski efekti;

- eliminiraju se “opasne” tehnike, a samim time svodi mogućnost trauma

na minimum.


Uvod

Zbog svega navedenog ovaj rad predstavlja mali doprinos u području

istraživanja vrijednosti hrvanja kao sporta i kao sredstva tjelesno-zdravstvene

kulture a usmjeren je na utvrđivanje relacije nekih motoričkih varijabli

(repetitivna snaga i koordinacija) i uspješnosti u hrvačkoj borbi modificiranim

načinom.


Pregled dosadašnjih istraživanja

2. PREGLED DOSADAŠNJIH ISTRAŽIVANJA

Motoričke sposobnosti sudjeluju u realizaciji svih vrsta gibanja. U njihovoj

osnovi leži efikasnost organskih sustava, a posebno živčano-mišićnog, koji je

odgovoran za intenzitet, trajanje i regulaciju kretanja. Te sposobnosti

omogućavaju snažnu, brzu, dugotrajnu, preciznu ili koordiniranu izvedbu različitih

motoričkih zadataka. U ovom radu istraživala se je koordinacija kao najsloženije

područje motorike, i snaga, kao jedna od najviše istraživanih motoričkih

sposobnosti, a takav interes za njeno istraživanje uvjetovan je značenjem te

dimenzije za skoro sve kineziološke aktivnosti.

Veliki broj autora definira snagu kao sportaševu sposobnost koja se

manifestira u svladavanju različitih otpora ili kao sposobnost razvijanja mišićne

sile. Iako postoje različite vrste akcijskog očitovanja ove motoričke sposobnosti, u

ovom radu istraživala se repetitivna snaga koja se može definirati kao sposobnost

dugotrajnog rada, u kojem je potrebno savladavati odgovarajuće vanjsko

opterećenje. Ukoliko je riječ o savladavanju vanjskih opterećenja (uteg ili

partner), radi se o apsolutnoj, a kada sportaš višekratno savladava težinu vlastitog

tijela (zgibovi, sklekovi), radi se o relativnoj repetitivnoj snazi.

Teškoća preciznog definiranja koordinacije i svih njenih struktura, nalazi se

u neusklađenosti postupaka u praktičnom proučavanju ovog područja motorike.

Broj dosadašnjih definicija koordinacije jednak je broju autora, što su se njome

bavili. Najopćenitija i najprihvatljivija čini mi se definicija koju je dao prof. dr.

Dragan Milanović u poglavlju “Osnove teorije treninga” u knjizi “Priručnik za

sportske trenere”, a koju je izdao Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u

Zagrebu, 1997. godine, a glasi ovako: “Koordinacija je sposobnost upravljanja

pokretima cijelog tijela ili dijelova lokomotornog sustava, a očituje se brzom i

preciznom izvedbom složenih motoričkih zadataka, odnosno brzim rješavanjem

motoričkih problema”. Zbog toga se i naziva “motorička inteligencija”.

Prvo značajnije istraživanje na polju koordinacije datira iz davne 1934.

godine kada je Mc Clay definirao tri dimenzije i označio ih kao: koordinacija

velikih mišićnih grupa, psihomotorna snaga i psihomotorna brzina.



1940. godine Larson je prvi ukazao na mogućnost postojanja većeg broja

faktora snage. Uspio je izdvojiti dva faktora snage, i to dinamičku i statičku

snagu.

Godinu dana kasnije Larson, u svom radu “Faktorska analiza varijabli i

testova motoričkih sposobnosti sa testom za studente koledža”, primjenjuje

različite motoričke testove na dva uzorka ispitanika. Izvukao je čimbenike

koordinacije, agilnosti cijelog tijela i motoričke edukatibilnosti (sva tri faktora

navodi kao neovisne latentne dimenzije), između faktora dinamičke snage,

motoričke eksplozivnosti i abdominalne snage.

Po Guilford-u, 1953. godine hijerarhijska struktura koordinacije je

primarni faktor što je podređen koordinaciji ruku i nogu.

Fleischman i Hempel (1954.) su izdvojili iz skupine motoričkih testova i

manipulativnih vještina četrnaest različitih faktora, među kojima i tri faktora

snage.

Ovo je prvo istraživanje u kojem su izdvojeni akcioni i topološki faktori

snage. Autori su te faktore okarakterizirali kao –faktor snage ekstremiteta–, te –

faktor mobilizacije energije–.

Fleischman, Kremer i Shoup (1961.) objavili su istraživanje faktorske

strukture većeg broja testova snage.

U bateriju su ubačene i neke antropometrijske varijable i neke varijable

specifičnih sposobnosti za atletiku, ragbi i bejzbol, a i samo istraživanje je

učinjeno na selektivnom i homogenom uzorku.

Od sedam varimax faktora pet ih je bilo definirano kao faktori snage.

Prvi faktor (zgibovi, sklekovi, penjanje po motki i vis u zgibu) interpretiran je kao

dinamička snaga, no čini se opravdanijim definirati ga kao topološku relativnu

snagu ruku.

Drugi faktor definiran je dinamometrijskim testovima hodanja i tjelesnom

težinom, a interpretiran je kao statička snaga, iako se radi o apsolutnoj snazi.

Treći faktor definiran je trčanjem sprinterskih dionica, skokovima i

bacanjima, a interpretiran je kao faktor eksplozivne snage, dok je četvrti faktor

zbog izrazito topološkog karaktera definiran sa dva statička i jednim dinamičkim



testom snage u kojima rezultat ovisi o snazi trbušne muskulature – nazvan snagom

trupa.

Peti je faktor definiran testovima uz teret, a autori su ga nazvali

–ravnotežna snaga–, iako bi se konstantne težine tereta za sve ispitanike i

angažiranost udova mogla interpretirati kao –apsolutna i repetitivna snaga udova–.

Barry i Cureton (1961.) te Miler (1963.) izolirali su faktore snage

interpretirane kao eksplozivna snaga i izdržljivost u snazi, odnosno repetitivna

snaga. Barry i Cureton su, osim toga, izolirali jedan topološki faktor snage nazvan

dinamičkom snagom ramena.

Isti faktor definiran gotovo istim mjernim instrumentima izolirao je veći

broj istraživača.

Zaciorski V.M. i suradnici (1962.) utvrdili su značajne veze između snage i

antropometrijskih dimenzija težine i visine.

Zaciorski daje slijedeću definiciju snage:

“Pod pojmom snage podrazumijeva se sposobnost čovjeka da savlada

vanjski otpor posredstvom ili snagom mišića”.

Godine 1964. V. Vanderberg identificirao je dimenzije dinamičke

koordinacije i balansiranje tijelom i preciznu kontrolu pokreta velikih i malih

mišićnih skupina.

Godine 1966. Gabrijelić je faktorizirao bateriju psihomotornih testova, i

izolirao faktor koordinacije, između ostalih, i interpretirao ih kao preciznost

eksplozivne snage i generalni faktor snage.

Godine 1967., u svom radu, Ismail i Gruber također utvrđuju da su

motoričke sposobnosti dobri prediktori intelektualne razine. Jedan od bitnih

rezultata je da se prognostička vrijednost motoričkih sposobnosti smanjuje nakon

parcijalizacije testova koordinacije, a parcijalizacija ravnoteže bitno ne mijenja

prognostičku vrijednost intelektualne razine.

Godine 1970., u svom radu “Osnovni parametri i pouzdanost mjerenja nekih

testova motorike” Momirović i suradnici su izolirali faktor koordinacije, ali samo



na uzorku učenika, a na uzorku učenica ovaj faktor je bio više saturiran mjerama

ravnoteže. Ovaj rad ukazuje na kompleksnost ove dimenzije i na poteškoće s

kojima se autori susreću u pokušaju mjerenja različitih uzoraka ispitanika, za

razliku od faktora eksplozivnosti snage, repetitivne snage i srčanožilne efikasnosti

što su na oba uzorka ispitanika izolirani.

Kao dobre prediktore motoričke sposobnosti faktora inteligencije utvrdili su

Kirkendall i Grubber 1970 godine. Kod ispitivanja utvrdili su da se, nakon

parcijalizacije testova koordinacije, prognostičke vrijednosti motoričkih

sposobnosti smanjuju sa 0,44 na 0,42.

Žara (1970.), (cit. prema Mekota, 1972.), analizirao je bateriju od trinaest

motoričkih testova na 234 vojnika. Ekstrahirao je osam faktora između kojih i tri

faktora snage.

Definirao ih je kao: izdržljivost u snazi, dinamička snaga i eksplozivna

snaga. Faktorizirajući matricu interkorelacije među faktorima prvog reda izolirao

je tri faktora drugog reda, među kojima i faktor snage koji je definirao kao faktor

brzinske snage.

Šturm (1970.) je iz uzorka varijabli od dvadeset i osam motoričkih testova,

namijenjenih mjerenju Fleischmanovih hipotetskih faktora, metodom glavnih

komponenata izolirao nekoliko motoričkih faktora.

U svim ispitanim dobnim skupinama (dječaci i djevojčice od 8 do 12

godina) dobivena su tri faktora snage, repetitivna snaga ruku i ramenog pojasa, te

repetitivna snaga trupa.

U grupi učenika dvanaestogodišnjaka izdvojen je faktor sprinta.

B. Kuleš (1970.) pokušao je utvrditi prognostičku valjanost manifestnih i

latentnih motoričkih varijabli za procjenu uspjeha u judo borbi.

Na populaciji od 33 studenta Fakulteta za fizičku kulturu u Zagrebu

primijenjeno je deset testova koji su pokrivali prostor primarnih motoričkih

sposobnosti odgovornih za uspjeh u judo borbi.

Na osnovu rezultata faktorske analize izolirani su faktori repetitivne snage,

eksplozivne snage i koordinacije.



Dobiveni rezultati ukazuju na visoku prognostičku valjanost te se isti mogu

koristiti u selekciji i orijentaciji u judo sportu.

Pojedini testovi za repetitivnu snagu primijenjeni su i u ovom radu.

Kurelić i suradnici (1971.) su analizirali bateriju od trideset i osam

motoričkih varijabli na uzorku ispitanika obaju spolova od 11 do 13 godina i od 15

do 17 godina.

Ispitivanje je sprovedeno na 400 ispitanika. Izolirali su pored motoričkih

faktora i neke latentne dimenzije snage.

Na dječacima od 11 do 15 godina izdvojeni su faktori sprinta, eksplozivne

snage te statičke i repetitivne snage, a na uzorku od 15 do 17 godina izdvojeni su

faktori eksplozivne snage, statičke snage i repetitivne snage ramenog pojasa.

Godine 1971. Cumbee navodi da istraživanja na području koordinacije nisu

mnogo doprinijela rješavaju problema identifikacije sposobnosti koje i većina

autora prihvaća samo u slučaju kada su one odgovorne za realizaciju kompleksnih

motoričkih zadataka. Ovo se ujedno može smatrati i jedinom zajedničkom

komponentom svih dosadašnjih istraživanja na području koordinacije jer se u

svemu ostalom, počevši od konačnih rezultata, ovi radovi bitno razlikuju. Razlog

je u kompleksnosti primarne dimenzije koordinacije, koju je vrlo teško

izdiferencirati unutar kompletnog motoričkog prostora.

U svom istraživanju “Faktorska struktura nekih testova koordinacije”,

1972., D. Metikoš i A. Hošek su potvrdili raznovrsnost strukture koordinacije.

Konstruirali su dvadeset i osam testova s namjerom da mjere tri različite vrste

psihomotorne sposobnosti što su definirane kao koordinacija, omeđivši prostor

koordinacije, ne sa tri, što bi bilo u skladu sa njihovim hipotezama, nego sa deset

latentnih dimenzija.

Za broj značajnih glavnih komponenti upotrijebljen je Guttman-Kaiserov

kriterij. Šest faktora, što ih je bilo moguće interpretirati, identificirano je kao

koordinacija čitavog tijela, brzina učenja kompleksnih motoričkih zadataka,

reorganizacija motoričkih stereotipa, koordinacija ruku, koordinirano izvođenje

zadanih pokreta u ritmu i brzina izvođenja kompleksnih motoričkih zadataka.

Zbog malog broja ispitanika, pored striktno fenomenologijskog pristupa analizi



testova, autori ističu neke nedostatke istraživanja i savjetuju oprez kod

prihvaćanja dobivenih rezultata.

D. Metikoš (1975.) uspijeva analizom baterije od petnaest testova snage

izolirati dimenzije diferencirane obzirom na tip opterećenja.

Interpretirao ih je kao apsolutnu i relativnu statičku snagu, relativnu

repetitivnu snagu, relativnu snagu, relativnu statičku i apsolutnu eksplozivnu

snagu.

Šturm (1975.) uspijeva analizom baterije od petnaest testova izolirati dvije

dimenzije, interpretirane kao mehanizam za regulaciju intenziteta ekscitacije i

perifernih segmenata živčano mišićnog sistema, te mehanizam za trajanje

ekscitacije u istim segmentima.

Prvi je odgovoran za veličinu mišićne sile razvijene u jedinici vremena, a

drugi za trajanje dinamičkog i statičkog mišićnog rada.

1975. Gredelj i suradnici su proveli istraživanje koje sadrži najveću

količinu informacija o hijerarhijskoj strukturi motoričkih sposobnosti uopće,

latentnu strukturu koordinacije i određivanje njene pozicije u strukturi ostalih

motoričkih sposobnosti. Opis ovog rada uvrštava ga u grupu fundamentalnih

istraživanja na području kineziologije. Definiran je brojem ispitanika, brojem

mjernih instrumenata, metrijskim karakteristikama mjernih instrumenata i

metodologijskim postupcima za obradu podataka. Kod određivanja strukture

motoričkih sposobnosti rezultati i problemi su poslužili kao osnova za

konstrukciju i metodologijski pristup u pokušaju utvrđivanja strukture

koordinacije.

U svom diplomskom radu “Relacije između nekih mjera koordinacije i

nekih elemenata tehnike u stojećem stavu u hrvanju klasičnim načinom”, 1981.

godine, Drobnjak P. regresijskom analizom obrađuje podatke osamdesetorice

hrvača juniora. Kao prediktorske varijable izabrao je: spuštanje u hrvački most za

15 sekundi, provlačenje i preskakivanje, koraci u stranu i poligon natraške.

Kriterijske varijable su sačinjavale ove tehnike: bočno bacanje zahvatom glave i

ruke, dovođenje u parter poniranjem, ramensko bacanje, bacanje uvinućem



obuhvatom ruke i trupa i obaranje zahvatom ruke i trupa. Nakon obrade rezultata

između prediktorskog sustava i samo jedne od pet kriteriskih varijabli (tehnika

obaranja zahvatom ruke i trupa), utvrđena je niska, ali značajna, multipla

korelacija. Na razini značajnosti P = 0.05, ovim prediktorskim sustavom mjera

koordinacije, objašnjeno je oko 13 % varijance navedene tehnike.

Soršak T. 1985, godine istraživao je povezanost tri testa za procjenu

koordinacije (provlačenje i preskakivanje, koraci u stranu i poligon natraške) sa

pet tehnika hrvanja klasičnim načinom (dovođenje u parter poniranjem, ramensko

bacanje, bočno bacanje hvatom glave i ruke, bacanje uvinućem obuhvatom ruke i

trupa, obaranje hvatom ruke i trupa). Utvrdio je nisku i značajnu povezanost

prediktorskog sistema (4 do 8 % objašnjive varijance) samo sa tehnikama

dovođenja u parter, ramensko bacanje i obaranje hvatom ruke i trupa. Istraživanje

je izvršeno na 228 studenata Fakulteta za fizičku kulturu u Zagrebu.

Papac (1981.) je proveo ispitivanje na 95 hrvača juniora i na 95 studenata

prve godine Fakulteta za fizičku kulturu u Zagrebu.

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi postoji li razlika u nekim motoričkim

dimenzijama kod hrvača juniora i studenata prve godine Fakulteta za fizičku

kulturu.

Primijenio je pet motoričkih testova, a rezultati su dobiveni analizom

varijance.

Dobiveni rezultati pokazuju da se dvije grupe ispitanika razlikuju u

ispitivanim motoričkim varijablama.

Hrvači juniori bolji su od studenata prve godine Fakulteta za fizičku kulturu

u četiri od pet motoričkih varijabli.

Studenti su bili bolji samo u eksplozivnoj snazi mjerenoj skokom u daj s

mjesta.

Godine 1982., Vilenica R. je proveo istraživanje povezanosti između tri

testa koordinacije s uspjehom u hrvačkoj borbi. Kao uzorak, imao je 228 studenata

Fakulteta za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu. Za obradu podataka koristio je

regresijsku analizu. Dobiveni rezultati su pokazali da se 3 % hrvačke borbe može

objasniti primijenjenim mjerama koordinacije na razini značajnosti od P = 0.01.



Jedno od najopsežnijih istraživanja na ovom području obavio je J. Marić

(1982.), čiji su rezultati prezentirani u disertaciji.

Osnovni cilj tog istraživanja bilo je utvrđivanje veličine utjecaja nekih

antropometrijskih i motoričkih dimenzija na uspjeh u hrvanju klasičnim načinom

za hrvače početnike.

Uzorak je sačinjavalo 228 studenata Fakulteta za fizičku kulturu koji su bili

izmjereni sa četrnaest motoričkih i petnaest antropometrijskih varijabli. Za svakog

ispitanika je procijenjena uspješnost u svakom od pet izabranih zahvata te je

utvrđen i njihov uspjeh u jednoj hrvačkoj borbi.

Relacije između uspjeha u borbi i antropometrijskih i motoričkih varijabli

utvrđene su serijom regresijskih i kanoničkih analiza.

Rezultati kanoničkih relacija između skupa manifestnih morfoloških

obilježja i skupa procjene uspješnosti zahvata hrvanja pokazuju da se niti jedna

kanonička korelacijska veza između analiziranih skupova ne može smatrati

značajno različitom od nule.

Na temelju rezultata u motoričkim testovima bilo je moguće značajno

predviditi uspješnost svih pet hrvačkih zahvata.

Međutim, koeficijenti determinacije varirali su samo od 0.11 do 0.16, pa se

moglo zaključiti da uspješnost izvođenja zahvata ne zavisi samo o utjecaju

motoričkih dimenzija.

Latentnim motoričkim dimenzijama mogla se objasniti varijanca uspješnosti

svakog od hrvačkih zahvata.

Kod svih zahvata kao značajan prediktor pojavio se faktor repetitivne snage

i ravnoteže.

Siser D. 1984. godine istražuje povezanost između četrnaest motoričkih

varijabli među kojima se nalaze i varijable koordinacije koje je primijenio i Pero

Drobnjak (1981), sa pet osnovnih hrvačkih tehnika koje su korištene u

istraživanjima T. Soršaka (1981). Uzorak ispitanika sačinjavalo je 99 juniora

hrvača klasičnog načina hrvanja. Prediktorskim sistemom objašnjeno je od

25 – 38 % varijance kriterijskih varijabli pri čemu je vrlo malo učešće varijabli

koraci u stranu, poligon natraške, te provlačenje i preskakivanje dok je veliki udio



u objašnjenju kriterija imala varijabla specifične brzinske koordinacije spuštanja u

most za 15 sekundi.

Č. Cvetković (1984.) proveo je istraživanje u kome su bile istraživane

relacije između nekih dimenzija i borbene efikasnosti studenata Fakulteta za

fizičku kulturu.

Istraživanje je provedeno na 98 ispitanika, studenata Fakulteta za fizičku

kulturu u Zagrebu.

Prediktorski sistem sastojao se od osam varijabli koje su pokrivale različita

područja psihomotoričkih sposobnosti kao što su eksplozivna snaga, fleksibilnost,

statička snaga, agilnost, koordinacija i repetitivna snaga.

Podaci su obrađeni regresijskom analizom i dobiveni rezultati pokazuju da

se pomoću primijenjenih prediktorskih varijabli ne može objasniti borbena

efikasnost u hrvačkoj borbi.

Z. Andabak (1984.) istraživao je, na uzorku od 115 studenata Fakulteta za

fizičku kulturu u Zagrebu, utjecaj hrvanja na tjelesnu snagu studenata Fakulteta za

fizičku kulturu.

Ispitanici su bili izmjereni sa šest motoričkih testova koji služe procjeni

eksplozivne, statičke i repetitivne snage.

Uspoređivanjem razlika aritmetičkih sredina prvog i drugog mjerenja

ustanovljeno je da su studenti Fakulteta za fizičku kulturu vidno popravili svoje

rezultate nakon odslušane nastave iz hrvanja.

Iz toga autor zaključuje da se hrvanje može koristiti kao izvanredan

operator za razvoj tjelesne snage učenika i studenata.

Ž. Stojić (1984.) izveo je istraživanje da bi se utvrdile veličine utjecaja

mehanizma za energetsku regulaciju na efikasnost izvođenja nekih hrvačkih

tehnika (dovođenje u parter poniranjem i dovođenje u parter preko ruke).

Ispitivanje je provedeno na uzorku od 141 studenata Fakulteta za fizičku

kulturu u Zagrebu.

Prediktorski sistem činile su dvadeset i četiri varijable za procjenu

eksplozivne, repetitivne i statičke snage, te dinamometrijske sile.



Rezultati koji su dobiveni regresijskom analizom pokazuju da se pomoću

primijenjenih varijabli prediktorskog sistema ne može objasniti uspjeh izvođenja

ovih hrvačkih tehnika.

J. Marić, B. Volčanšek, T. Soršak (1986.) izvršili su istraživanje koje je

publicirano u zborniku radova šeste Ljetne škole – Kranjska gora 85.

Oni su istraživali relacije između nekih motoričkih varijabli sa nekim

tehnikama hrvanja klasičnim načinom na uzorku od 228 studenata Fakulteta za

fizičku kulturu u Zagrebu.

Prediktorski sistem činilo je četrnaest motoričkih testova, dok se kriterijski

skup sastojao od pet tehnika hrvanja, i to: dovođenje u parter poniranjem,

ramensko bacanje, bočno bacanje hvatom glave i ruke, bacanje uvinućem prednji

pojas i obaranje hvatom ruke i trupa.

Nakon obrade rezultata kanoničkom korelacijskom analizom dobiven je

jedan značajan kanonički faktor koji objašnjava oko 18% varijance analiziranog

sistema.

U svim tehnikama hrvanja od osobite je važnosti snaga ruku i ramenog

pojasa, fleksibilnost i ravnoteža.

Autori iz toga zaključuju da ove rezultate treba uzeti u obzir prilikom

selekcioniranja početnika i izbora vježbi za studente i hrvače.

J. Marić i suradnici (1986.) istražuju razlike u nekim varijablama tjelesne

snage između hrvača juniora i studenata.

Na uzorku od 95 hrvača i 95 studenata prve godine Fakulteta za fizičku

kulturu u Zagrebu izmjereno je pet varijabli za procjenu tjelesne snage, tjelesna

težina i visina i registrirana je dob ispitanika.

Multivarijantnom analizom varijance dobivene su značajne razlike između

tih dviju grupa, osim u tjelesnoj težini.

Hrvači juniori bili su bolji u četiri od pet motoričkih varijabli (čučanj,

nabačaj, zgibovi, sklekovi).

Studenti su bili bolji samo u varijabli skoka u dalj s mjesta. Razlika u visini

vjerojatno je uvjetovana starosnom dobi, dok razlika u težini nije bila značajna.



Godine 1977. Kuleš B. je, na 91 studentu Fakulteta za fizičku kulturu

Sveučilišta u Zagrebu proveo analizu latentne strukture situacijsko-motoričkih

testova za judo. On je upotrijebio sedamnaest situacijsko-motoričkih testova čiji

su predmet mjerenja bile sposobnosti potrebne za izvršavanje motoričkih zadataka

što karakteriziraju judo borbu u stojećem stavu i u parteru. Ti situacijsko-

motorički testovi su analizirani faktorskom analizom.

Izolirani faktori su bili interpretirani kao koordinacija u parteru,

koordinacija u stojećem stavu, okretnost na tlu, okretnost u zraku, apsolutna snaga

i relativna snaga u parteru.

Godine 1987. Kuleš B. i Lucić J. izvršili su testiranje stimulacijsko

motoričkih sposobnosti, potrebnih za izvođenje tehnike i judo borbe u parteru.

Testiranje je izvršeno na 54 studenta druge godine studija Fakulteta za fizičku

kulturu Sveučilišta u Zagrebu, koji su položili ispit iz predmeta judo.

Cilj istraživanja je bio utvrditi metrijske karakteristike testova, što su u tu

svrhu bili konstruirani i čiji je osnovni predmet mjerenja bila specifična

koordinacija, statička snaga i brzina kretanja u parteru. Od sedam testova, koliko

je bilo primijenjeno, odgovarajuće metrijske karakteristike je pokazalo pet testova

i to onih za procjenu specifične koordinacije i brzine kretanja u parteru, bočno

kolutanje (BOCKO), kombinirano podizanje (KOMPO), zahvati držanja

(ZAHDR), pirueta u parteru (PIRPA) i okretnost u parteru (OKTPA). Svi ovi

testovi mogu se upotrebljavati u praksi za procjenu specifične koordinacije judaša,

brzine kretanja u parteru, za utvrđivanje stanja treniranosti i za usmjeravanje u

judo i selekcije judaša.

Godine 1989. Marić J., Kuleš B., Cvetković Č., provode istraživanje

“Povezanost između nekih testova koordinacije s tehnikom dovođenja u parter

preko ruke blokadom noge u hrvanju slobodnim načinom”. Istraživanje je

provedeno na 73 ispitanika mladih hrvača.

Osam testova korišteno je za procjenu koordinacijskih sposobnosti:

okretnost u zraku, provlačenje i preskakivanje, koraci u stranu, bubnjanje nogama

i rukama, slalom sa tri lopte, trčanje u pravokutniku, trčanje-valjanje-puzanje i

okretnost na tlu. Raspon ocjena tehnike dovođenja u parter preko ruke blokadom



noge što su ih dobivali ispitanici kretao se od 1 do 5. Koeficijent multiple

korelacije 0.64 je utvrđen regresijskom analizom, što govori o značajnom utjecaju

koordinacije na izvođenje tehnike. Efikasnost izvođenja ove tehnike značajno

određuju varijable: koraci u stranu i trčanje u pravokutniku. Prva pozitivno utječe

na izvođenje tehnike dovođenja u parter, a druga negativno, jer se smatra da je za

to odgovorna longitudinalna dimenzionalnost građe ispitanika.

B. Kuleš, J. Marić, Č. Cvetković (1990.): “Razlike u snazi između judaša i

hrvača klasičnim načinom – juniora”.

Istraživanje je provedeno na uzorku juniora judaša i hrvača klasičnim

načinom, starih 16 i 17 godina, koji se bave judom ili hrvanjem više od tri godine.

Uzorak je pozitivno selekcioniran u odnosu na motoričke sposobnosti, jer

su juniori selekcionirani za svoje sportove iz veće grupe kandidata za juniorske

sportske škole.

Efektiv uzorka za judaše iznosio je 22 ispitanika, a za hrvače 23 ispitanika,

što je bio objektivan maksimum unaprijed definirane populacije judaša i hrvača u

gradu Zagrebu.

Za utvrđivanje razlika u snazi između judaša i hrvača upotrijebljeno je šest

mjernih instrumenata koji se uobičajeno upotrebljavaju za kontrolu stupnja

treniranosti. Tri za procjenu eksplozivne snage (trčanje na 20 m, skok u dalj s

mjesta, bacanje medicinke iz ležanja), i tri za procjenu repetitivne snage i

funkcionalne efikasnosti (sklekovi, vis u zgibu te trčanje na 1500 metara).

Primjenom diskriminativne analize, kao osnovne metode za analizu razlika

u snazi između judaša i hrvača, utvrđena je diskriminacijska grupa kojoj su najviše

pridonijeli test trčanje na 20 metara, sklekovi i vis u zgibu.

Judaši su postigli više vrijednosti u prvom, a hrvači u druga dva testa, pa je

moguće zaključiti da judaši imaju veću reguliranu eksplozivnu snagu, a hrvači

veću snagu ruku i ramenog pojasa repetitivnog i statičkog tipa.

Dobivene rezultate treba prihvatiti s određenim oprezom, zbog toga što je

koeficijent kanoničke diskriminacije značajan tek na razini 95% pouzdanosti i

iznosi 0.52.

Marić J. 1990. godine: “Utjecaj nekih testova koordinacije na uspješnost

izvođenja tehnike obaranja hvatom jedne noge u hrvanju slobodnim načinom”. Na



uzorku 73 ispitanika hrvača juniora izvršeno je ispitivanje utjecaja koordinacijskih

sposobnosti s tehnikom obaranja hvatom jedne noge. Za procjenu koordinacijskih

sposobnosti korišteno je osam testova: provlačenje i preskakivanje, bubnjanje

nogama i rukama, okretnost u zraku, koraci u stranu, trčanje u pravokutniku,

slalom s tri lopte, trčanje-valjanje-puzanje te okretnost na tlu. Raspon ocjena

tehnike dovođenja u parter koje su dobivali ispitanici kretala se od 1 do 5.

Regresijskom analizom utvrđen je koeficijent multiple korelacije od 0.61, što

govori o značajnom utjecaju koordinacije na izvođenje tehnike obaranja hvatom

jedne noge. Tri varijable značajno određuju efikasnost izvođenja ove tehnike i to

trčanje, valjanje i puzanje (MKTVP) bubnjanje nogama i rukama (MKBNR) i

okretnost na tlu (MOKT).

Dinev, Petrov P. K., Jankova R. (1991.): “Iskustva diferenciranog

pristupa fizičkoj pripremi mladih hrvača”.

Cilj istraživanja Dineva, Petrova i Jankove je upravljanje harmoničkim

razvojem fizičke pripreme mladih hrvača. Istraživanje je provedeno na 21 mladom

hrvaču od 12 do 14 godina starosti.

Na njima su izvršena tri mjerenja sa po šest varijabli: bacanje medicinke od

3 kg naprijed, čučnjevi sa šipkom vlastite težine u 30 sekundi, trčanje 2 × 400 m,

trčanje 2 × 2 minute sa minutom odmora između trčanja, pretklon na klupici,

potiskivanje tereta, izbačaj tereta, maksimalna dinamometrijska sila, skok u dalj s

mjesta, trčanje 30 metara visoki start, obilaženje oko glave u 30 sekundi

(šestarenje 15 sekundi lijevo, 15 sekundi desno), visina, težina, PWC 170, dug

kisika (DO2 po kg težine), vitalni kapacitet.

Cilj prvog mjerenja bio je utvrđivanje inicijalnog stanja i provedeno je

početkom studenog 1986. godine, drugo mjerenje 11. i 12. veljače 1987. godine

nakon završenih četrnaestodnevih zimskih priprema u planini.

Ono je imalo za cilj da se utvrdi razina pojedinih fizičkih sposobnosti u

funkcionalnim pripremama ispitanika, kao i specifični utjecaj zimskih priprema u

uvjetima srednjogorja.

Između prvog i drugog mjerenja, fizičke su pripreme za sve hrvače

izvođene po jedinstvenom programu za učenje i trening hrvanja. Za vrijeme



zimskih priprema kroz svakodnevno kros trčanje provedena je akcentirana atletska

priprema za razvoj izdržljivosti.

Dobiveni podaci drugog mjerenja nakon zimskih priprema pokazali su da se

fizička priprema ispitanika razvija ravnomjerno. Među ispitanicima su izlučene tri

grupe hrvača: jedna kod koje nije povišena izdržljivost, kod druge višestruka sila

(snaga), i treća kod koje su relativno harmonički razvijene fizičke sposobnosti.

Prema gore navedenim pokazateljima hrvači su podijeljeni u tri grupe.

Tjedni trenažni program za grupu A predviđao je tri treninga izdržljivosti i

jedan snage, B grupa tri treninga snage i jedan izdržljivosti, C grupa dva treninga

izdržljivosti i dva snage.

Fizička priprema za sve tri grupe provodila se na kraju tehničkog treninga u

okvirima 30 do 40 minuta. Treće mjerenje izvršeno je 26. i 27. lipnja 1987. godine

poslije državnog prvenstva, sa ciljem da se provjere rezultati eksperimentalnog

programa.

Podaci su obrađeni metodama analize varijance. Na temelju provedenog

eksperimenta autori su zaključili:

1. diferencirani prilaz razvoju osnovnih fizičkih priprema mladih hrvača daje

mogućnost da se savladaju nedostaci u razvoju nekih od fizičkih

sposobnosti i da se postigne bolji balans, kako među osnovnim fizičkim

sposobnostima tako i među fizičko-tehničkom pripremom;

2. utvrđena je pozitivna zavisnost između razine sposobnosti snage i izvođenja

nekih elemenata tehnike;

3. pri ciljanom treningu, zimski trening u uvjetima srednjogorja pokazuje

visoku efikasnost razvoja izdržljivosti kod mladih hrvača i može se

uspješno koristiti u slučajevima kad se ta sposobnost treba razviti za

relativno kratak period.

1995. godine u svom diplomskom radu; “Povezanost repetitivne snage sa

borbenom efikasnošću u grčko-rimskom načinu hrvanja”, Kovačević D. utvrđuje

relacije između testova repetitivne snage i uspješnosti u borbi grčko-rimskim

načinom. Istraživanje je provedeno na uzorku od 179 studenata prve godine

Fakulteta za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu. Podaci su obrađeni

standardnim statističkim postupcima, a relacije između prediktorskih i kriterijskih



varijabli utvrđene su metodom regresijske analize. Autor je pregledom dobivenih

koeficijenata multiple korelacije između prediktorskog skupa varijabli i pojedine

kriterijske varijable (koje su se kretale u rasponu od 0.26 do 0.32) zaključio da one

objašnjavaju oko 10% varijabiliteta svake kriterijske varijable.

Na istom uzorku ispitanika, iste godine Tkalčec Z. u svom diplomskom

radu: “Relacije između nekih testova koordinacije i uspješnosti u hrvanju grčko-

rimskim načinom”, istražuje relacije između testova koordinacije i uspješnosti u

hrvanju grčko-rimskim načinom. Podaci su također obrađeni standardnim

statističkim postupcima, a relacije između prediktorskih i kriterijskih varijabli

utvrđene su metodom multiple regresije. Analizom koeficijanata multiple

korelacije između prediktorskog skupa varijabli i pojedine kriterijske varijable

(što su se kretale u rasponu od 0.32 do 0.33) objasnio je samo 10% varijance

kriterijske varijable.

Još jedno istraživanje iste godine, na istom uzorku ispitanika, obrađeno

istim statističkim postupcima, proveo je Raos D. On je u svom diplomskom radu:

“Relacije između nekih testova koordinacije i uspješnosti u borbi modificiranim

načinom” utvrdio povezanost između testova koordinacije i uspješnosti u borbi

modificiranim načinom. Primijenio je četiri varijable koordinacije, koje su

sačinjavale prediktorski skup (provlačenje-preskakivanje, poligon natraške,

kombinirani test i 4 × 4 pad naprijed-nazad). Kriterijsku varijablu uspješnosti u

borbi modificiranim načinom predstavio je kroz četiri varijable (broj borbi, broj

bodova, tehnički bod i zbroj pobjeda pobjednika). Dobivenim koeficijentima

multiple korelacije između prediktorskog skupa varijabli i pojedine kriterijske

varijable (kretale su se od 0.32 do 0.33) objasnio je 10% varijance kriterijske

varijable.


Cilj istraživanja i osnovne hipoteze

3. CILJ ISTRAŽIVANJA I OSNOVNE HIPOTEZE

3.1. CILJ ISTRAŽIVANJA

Cilj ovog istraživanja je da se pokuša utvrditi da li su i u kojoj mjeri,

rezultati motoričkih testova utjecali na borbenu efikasnost u hrvanju

modificiranim načinom, tako da su motorički testovi tretirani kao prediktorske

varijable, a uspješnost u hrvačkoj borbi modificiranim načinom kao kriterijske

varijable. Istraživanje je specifično, jer je provedeno na studentima Fakulteta za

fizičku kulturu, koji su selekcionirani klasifikacijskim postupkom, i imaju višu

razinu psihomotornih sposobnosti u odnosu na opću populaciju.

Na temelju dobivenih rezultata biti ćemo u mogućnosti procijeniti u kojoj

mjeri motoričke sposobnosti utječu na borbenu efikasnost u hrvanju modificiranim

načinom, a to će pomoći kod izbora sredstava i metoda u nastavnom i trenažnom

procesu.

Primarni cilj istraživanja definiran je slijedećim postupkom:

- Utvrditi relacije između nekih motoričkih varijabli i uspješnosti u

hrvačkoj borbi modificiranim načinom.

3.2. OSNOVNE HIPOTEZE

H1 Na osnovu rezultata motoričkih testova nije moguće predvidjeti uspješnost u

borbi modificiranim načinom.

H2 Na osnovu rezultata motoričkih testova, moguće je predvidjeti uspješnost u

borbi modificiranim načinom


Metode istraživanja

4. METODE ISTRAŽIVANJA

4.1. UZORAK ISPITANIKA

Istraživanje je izvršeno na uzorku od 179 ispitanika, studenata Fakulteta za

fizičku kulturu u Zagrebu, upisanih u školskoj godini 1991/92.

Dob ispitanika se kretala u rasponu od 18 do 25 godina, ali ipak sa dosta

većom koncentracijom mlađih ispitanika. Ispitanici su bili po dobi u relativno

stabilnoj fazi razvoja motoričkih sposobnosti, pa razlike u dobi najvjerojatnije

neće imati nikakvih vidnih efekata.

Uzorak se može smatrati pristranim, a primarna mu je karakteristika

pozitivna selekcioniranost prema slijedećim obilježjima:

- motoričke sposobnosti

- motorička znanja

- kognitivne sposobnosti

- konativne osobine

- zdravstveno stanje.

Svi ispitanici iz našeg uzorka, tj. studenti Fakulteta za fizičku kulturu su u

prvom semestru odslušali predmet hrvanje.

4.2. UZORAK VARIJABLI

Ispitanici su testirani sa dva skupa varijabli: prediktorskim, koji su

namijenjeni procjeni motoričkih sposobnosti i kriterijskim varijablama za procjenu

uspješnosti u borbi modificiranim načinom.



4.2.1. UZORAK PREDIKTORSKIH VARIJABLI

Kao prediktorski skup varijabli u ovom istraživanju upotrijebljeno je

ukupno deset testova. Pomoću šest testova procijenjena je repetitivna snaga, a

četiri testa bila su namijenjena procjeni koordinacije.

Varijable ili testovi za procjenu repetitivne snage jesu slijedeći:

1. MAX. SKL. - maksimalni broj sklekova

2. R.V.T. - rebur vlastitom težinom

3. D.T.K. - dizanje trupa na klupici

4. Č.V.T. - čučanj vlastitom težinom

5. ZGIB - zgibovi na preči

6. SKL. - sklekovi

Varijable ili testovi za procjenu koordinacije jesu slijedeći:

7. POLNA 1 - poligon natraške

8. POP 1 - preskakivanje i provlačenje

9. 4×4 PNN - 4×4 pad naprijed-nazad

10. KOMBT 1 - kombinirani test 1

OPIS TESTOVA

1. MAX. SKL. – maksimalni broj sklekova

Ispitanik je u položaju upora za rukama na ravnoj podlozi. Zadatak mu je da

se spusti u položaj skleka i vrati u početni položaj.

Ispitivač kontrolira ispravnost izvođenja sklekova tako da jedan dlan

postavi na tlo ispod grudi, a drugi ispod koljena ispitanika.

Ispitanik mora svaki puta lagano dotaknuti oba dlana istodobno, ali se ne

smije na njih oslanjati niti odbijati od njih.

U testu ispitanik izvodi maksimalni broj sklekova, odnosno radi do otkaza.

Rezultat u testu je broj ispravnih sklekova, a zadatak se izvodi jedanput.



2. R.V.T. – rebur vlastitom težinom

Ispitanik test izvodi iz stojećeg položaja, a partner na kojem izvodi test

nalazi se ispred njega u visokom parternom položaju. Ispitanik se okreće grudima

ka nogama partnera, ide u lagani pretklon i polučučanj, te vrši obrnuti obuhvat

partnerovog trupa.

Podizanjem zadnjeg dijela trupa na gore i pritiskom svojom lijevom

stranom trupa o partnerova leđa prema dolje i naprijed vrši prevrtanje zadnjeg

dijela trupa partnera s jedne strane na drugu.

Partner ne smije pomagati ispitaniku na taj način da se odražava nogama.

Ispitanik izvodi rebur na partneru iste težine kao i on, a test se izvodi do otkaza.

Rezultat u testu je broj prebacivanja reburom, a zadatak se izvodi jedanput.

3. D.T.K. – dizanje trupa na klupici

Rekviziti: švedska klupa i ravna polica

Ispitanik leži donjim dijelom leđa na kraju švedske klupe, dok mu je gornji

dio tijela (leđima prema tlu) izvan klupe od kukova na više.

Stopala su fiksirana uz klupu, a kut između natkoljenice i potkoljenice

iznosi 90°. Ruke ispitanika nalaze se u visini glave, a između stražnjeg dijela vrata

i ruku provučena je ravna polica.

Zadatak ispitanika je da iz vodoravnog položaja pokuša napraviti što veći

broj podizanja trupa do okomice, tj. radi se do otkaza. Rezultat u testu je broj

podizanja trupa na klupici, a zadatak se izvodi jedanput.

4. Č.V.T. – čučanj vlastitom težinom

Ispitanik ovaj test izvodi sa partnerom iste težine. Ispitanik stoji u

raskoračnom stavu sa stopalima međusobno udaljenim za jedno stopalo, dok iza

vrata i na ramenima pridržava partnera koji je jednako težak kao i on.

Ispitanik se spušta u čučanj i podiže natrag do stojećeg stava tako da

koljena budu potpuno ispružena. Test je završen nakon što se ispitanik više ne

može podići iz čučnja ili počne savijati tijelo. Rezultat u testu je broj podizanja do

uspravnog položaja, a zadatak se izvodi jedanput.



5. ZGIB – zgibovi na preči

Ispitanik se popne na stolicu i rukama u širini ramena hvata preču

pothvatom. Tijelo, noge i ruke ispitanika su okomito opruženi.

Ispitaniku se izmiče stolica ispod nogu i on može početi izvoditi zadatak. Iz

početnog stava ispitanik se podiže, savijajući ruke u laktovima, tako da mu brada

dođe u visinu preče.

Tijelo za vrijeme izvođenja ostaje okomito opruženo. Zadatak ispitanika je

da pravilne zgibove izvodi što više puta može. Kada ispitanik više ne uspijeva

podići tijelo na zadanu visinu ili kada počne praviti preduge pauze između

pokušaja, izvođenje zadatka je završeno. Rezultat u testu je broj pravilnih

podizanja – odnosno zgibova, a zadatak se izvodi jedanput.

6. SKL. – sklekovi u 10 sekundi

Rekviziti: štoperica

Ispitanik je u položaju upora za rukama na ravnoj podlozi. Zadatak mu je da

se spusti u položaj skleka i vrati u početni položaj. Ispitivač kontrolira ispravnost

izvođenja sklekova tako da jedan dlan postavi na tlo ispod grudi, a drugi ispod

koljena ispitanika.

Ispitanik mora svaki put lagano dotaknuti oba dlana istodobno, ali se ne

smije na njih oslanjati niti odbijati od njih.

U testu ispitanik izvodi maksimalni broj sklekova u 10 sekundi. Rezultat u

testu je broj ispravnih sklekova u 10 sekundi, a zadatak se izvodi jedanput.

7. POLNA – poligon natraške

Rekviziti: švedski sanduk, štoperica, slika zadatka.

Opis mjesta izvođenja:

Hrvačka strunjača od 12 × 6 m. Na jednom kraju označavamo crtu (1 m), a

paralelno s njom označavamo i crtu cilja na udaljenosti od 10 m. Od startne crte

uspravno na smjer kretanja postavljena je tapecirana baza švedskog sanduka.

Mjesto na koje postavljamo sanduk je markirano. Na 6 m od startne crte poprečno

postavljamo na stazu najveći okvir sanduka tako da on svojom duljom stranom

dodiruje tlo. Mjesto ove prepreke je također markirano.





Zadatak:

Oslonjen na stopala i na dlanove ispitanik zauzima četveronožni položaj, a

leđima je okrenut prema preprekama. Stopala su mu iznad startne crte. Zadatak

ispitanika je da nakon znaka “sad” četveronožnim hodanjem unazad prijeđe

prostor od 10 m savladavajući prepreke. Prvu prepreku treba savladati penjanjem,

a drugu provlačenjem. Rješavajući zadatke ispitanik niti u jednom trenutku ne

smije okrenuti glavu. Zadatak je završen kada ispitanik objema rukama prijeđe

ciljnu crtu, a on se ponavlja tri puta. Između svih pokušaja ispitanici imaju odmor,

a u to vrijeme zadatak izvode dva do tri druga ispitanika. Ispitivač sa štopericom u

ruci hoda uz ispitanika kontrolirajući izvođenje zadatka.

Ocjenjivanje:

Od znaka “sad” registriramo vrijeme u desetinkama sekunde do prelaska

objema rukama preko ciljne crte. Ukoliko ispitanik nakon što je objema nogama

započeo prolaženje kroz prepreku, obori prepreku, on nastavlja provlačenje, a

okvir sanduka postavlja ispitivač ili slijedeći ispitanik. Isto vrijedi i za prvu

prepreku.

Uputa:

Demonstriramo samo način hodanja unazad i gledanje između nogu. Ovim

zadatkom ispitujemo brzinu kretanja na neuobičajeni način. Na znak “sad”

ispitanik kreće i pokušava što brže prijeći stazu i prepreke na njoj. Ni u jednom

trenutku on ne smije okretati glavu. Prvu prepreku, tj. niski švedski sanduk morate

prijeći tako da ste u trenutku, kada su vam noge na sanduku, oslonjeni na ruke.

Drugu prepreku trebate savladati provlačenjem, pri tom pazeći da prepreku ne

srušite. Ukoliko je srušite, što brže nastavite zadatak.

8. POP 1 – preskakivanje i provlačenje

Rekviziti: štoperica, četiri okvira švedskog sanduka


Zadatak izvodimo na hrvačkoj strunjači od 12 × 6 m. Na strunjači je označena

startna crta, dugačka 1 m, a na rastojanju od 7,5 m je označena crta okretišta,



također dugačka 1 m. Na rastojanju od 1,5 m od startne crte postavljamo okomito

na smjer kretanja prvi okvir po duljini, zatim 1,5 m, od njega drugi okvir, 1,5 m od

drugog treći okvir i 1,5 m od trećeg četvrti okvir. Od četvrtog okvira do

crte okretišta ostaje 1,5 m.



Zadatak:

Ispitanik stoji iza startne crte. Na znak “sad” ispitanik trči do prvog okvira,

preskače ga (ili prelazi korakom preko njega) provlači se kroz drugi okvir,

preskače treći, provlači se kroz četvrti, prelazi potpuno crtu okretišta, okreće se za

180° i u povratku preskače četvrti (sada prvi) okvir, provlači se kroz treći,

preskače drugi i provlači se kroz prvi, podiže se i pretrčava startnu crtu. Ispitivač

stoji bočno od smjera kretanja ispitanika, u blizini starta. Zadatak se ponavlja tri

puta sa stankama, što su dostatne za odmor.

Ocjenjivanje:

Vrijeme mjerimo u desetinkama sekunde od znaka “sad” do potpunog

prelaska startne crte svih dijelova ispitanikovog tijela u povratku. Ispitujemo

rezultat sva tri mjerenja.

Uputa:

Zadatak ne demonstriramo već objašnjavamo. To je zadatak kojim se

ispituje brzina izvođenja složenih pokreta.

9. 4×4 PNN – pad naprijed-nazad

Rekviziti: strunjača, jedna štoperica


Ispitanik stoji iza startne crte dugačke 1 m u uspravnom, raskoračnom

stavu.

Na znak “sad” ispitanik izvodi četiri pada naprijed i to naizmjence lijevi,

desni, lijevi desni ili obrnuto. Nakon zadnjeg pada naprijed on dolazi u uspravni

položaj i odmah izvodi pad nazad (lijevi, desni, lijevi, desni ili obrnuto). Nakon

četiri izvedena pada nazad on se podiže, pretrčava startnu crtu i zauzima spetni

stav. Zadatak se izvodi jednom. Ispitivač stoji uz rub strunjače bočno od smjera

kretanja ispitanika.

Ocjenjivanje:

Od znaka “sad” do trenutka kada zadnji dio ispitanikovog tijela prijeđe

ciljnu crtu, postignuti rezultat mjeri se u desetinkama sekunde.







Uputa:

Zadatak demonstriramo. Ovim zadatkom se ispituje specifična koordinacija.

Zadatak ispitanika je da nakon znaka “sad” što brže izvede četiri pada naprijed

naizmjence lijevi-desni ili obrnuto, ustane, i izvede još četiri pada nazad lijevi i

desni ili obrnuto, te prijeđe startnu crtu i zauzme spetni stav.

10. KOMBT 1 – kombinirani test

Rekviziti: strunjača 12 × 6 m, štoperica, hrvačka lutka “mini Bill” 32 – 34 kg.


Na udaljenosti od 0,5 m od kraja borilišta, crtamo crtu od 1 m paralelnu sa

krajem borilišta. Na udaljenosti od 10 m na istom kraju crtamo crtu od 1 m. Na

udaljenosti od 6 m od startne crte, na drugom kraju strunjače crtamo jasno vidljivu

oznaku u obliku križa od 0,5 m, a 10 m dalje od ove, na istom kraju borilišta,

crtamo sličan znak, na kojem je postavljena hrvačka lutka, što ju pridržava

pomoćnik.

Zadatak:

Ispitanik prsno liježe pred startnu crtu, ruke su mu savijene u laktovima

priljubljene uz tijelo ispod sebe. Noge ispitanika su usmjerene prema ciljnoj crti.

Zadatak ispitanika je da nakon znaka “sad” što brže izvrši bočno kotrljanje do

oznake, što je udaljena 10 m od startne crte, da ustane, stane nogama na oznaku,

uzastopno izvede 2 pada nazad, ustane i uvinućem (“prednji pojas”) izvede

bacanje hrvačke lutke što je pridržava pomoćnik i sa dva brza pada naprijed (jedan

lijevi i jedan desni pad) prijeđe ciljnu crtu. Zadatak se izvodi 3 puta. Između

svakog pokušaja ispitanik ima odmor. U tom vremenu test izvode preostali

ispitanici iz grupe. Ispitivač stoji uz rub strunjače na startnoj crti.

Ocjenjivanje:

Mjeri se vrijeme u desetinkama sekunde od znaka “sad” do trenutka kada

zadnji dio tijela prijeđe ciljnu crtu. Upisuje se rezultat svakog od tri izvođenja.





Napomena:

Pri bacanju lutke ispitanik zajedno s njom pada. Kod cilja je potrebno

položiti jednu pomoćnu strunjaču 2 × 2 m kako pri pretrčavanju kroz cilj ne bi

došlo do povrede ispitanika.

Uputa:

Zadatak demonstriramo i opisujemo. Ovim zadatkom ispituje se sposobnost

brzog i koordiniranog izvođenja specifičnog hrvačkog testa. Zadatak je nakon

znaka “sad” što brže izvršiti bočno kotrljanje do prve oznake, ustati i izvršiti dva

pada nazad, baciti lutku “prednjim pojasom” i naizmjence lijevim i desnim padom

naprijed prijeći preko ciljne crte.

4.2.2. UZORAK KRITERIJSKIH VARIJABLI

Uspješnost u hrvačkoj borbi modificiranim načinom prikazana je kroz četiri

kriterijske varijable.

1. BRBOR - broj borbi

2. TEHBOD - broj tehničkih bodova

3. BRBOD - broj bodova iz vrednovanja borbe

4. ZPP - zbroj pobjeda pobjednika.

1. BRBOR – broj borbi

Broj borbi na natjecanjima u pojedinačnoj konkurenciji ovisi o broju hrvača

u određenoj kategoriji.

U onim težinskim kategorijama gdje je velik broj natjecatelja, raspoređuju

se u grupe “A” i “B”. Trojica prvoplasiranih iz grupa sastaju se u finalu.

Prvoplasirani iz grupe “A” i “B” bore se za 1. i 2. mjesto.

Drugoplasirani iz grupe “A” i “B” bore se za 3. i 4. mjesto.

Trećeplasirani iz grupe “A” i “B” bore se za 5. i 6. mjesto.

Rezultati njihovog direktnog susreta određuju njihov konačni plasman.



Trajanje borbe iznosi 3 efektivne minute. Vrijeme trajanja produžetka je

ograničeno na 1 minutu i pobjednik je onaj hrvač koji napravi prvi tehnički bod.

Borba može započeti, biti prekinuta ili završiti samo na zvižduk suca na

strunjači, koji može prema svojem osobnom uvjerenju zaustaviti vrijeme, prekinuti

borbu bez obzira na eventualnu intervenciju šefa strunjače.

Protivnici se isključivo bore u stojećem položaju i zabranjena su sva

bacanja iz stojećeg položaja te borba u parteru.

2. TEHBOD – tehnički bodovi

Pošto se borba odvija samo u stojećem položaju bez bacanja raspon

tehničkih bodova kreće se od 1 do 3 boda.

Bodovanje se vrši na slijedeći način:

1 Bod se dodjeljuje:

- hrvaču za dolazak protivniku iza leđa bilo kojim načinom,

- hrvaču za podizanje jedne noge protivnika od podloge, ali tako da je

noga podignuta u trajanju od 3 sekunde,

- hrvaču ako napadnuti borac bježi od borbe ili se u trenutku kada je

zahvaćen za nogu (noge) baca na pod.

2 Boda se dodjeljuju:

- hrvaču koji je napravio podizanje protivnika obuhvatom trupa,

- hrvaču koji je napravio podizanje protivnika obuhvatom trupa ili

obuhvatom oko kukova ili natkoljenica tako da izgubi kontakt sa

podlogom sa obje noge u trajanju 3 sekunde.

3 Boda se dodjeljuju:

- hrvaču za uspješno podizanje protivnika za jednu nogu i ruku (tehnika

“mlin”) ili obje noge (tehnika “avion”) tako da ga zadrži u bezpotpornoj

fazi na svom ramenu i suvereno vlada njime,

- hrvaču koji protivniku dođe iza leđa bilo kojim načinom i podigne ga od

strunjače bilo obuhvatom trupa, ili trupa i ruke u trajanju od 3 sekunde.

Kao kriterijsku varijablu registrirali smo broj pobjeda svakog ispitanika u

okviru svoje težinske kategorije.



3. BRBOD – broj bodova iz vrednovanja borbe (penalizacije)

Kao kriterijsku varijablu registrirali smo broj svih bodova, koje je ispitanik

ostvario u borbama u okviru svoje težinske kategorije. Za svaku pobjedu

pobjednik dobiva jedan tehnički bod (1) a poraženi (0).

4. ZPP – zbroj pobjeda pobjednika

Kao četvrta kriterijska varijabla uzet je postupak da se pobjedniku pripisuju

sve dotadašnje pobjede poraženog, što znači da su prvom u skupini pripisane sve

pobjede njegovih poraženih protivnika.

Za opis kriterijskih varijabli BROJ BORBI, BROJ TEHNIČKIH BODOVA,

ZBROJ POBJEDA POBJEDNIKA i BROJ BODOVA korištena su međunarodna

hrvačka pravila, FILA 1989. godine.

Da bi se privuklo što više publike na natjecanjima i širila popularizacija i

atraktivnost hrvanja pravila se često mijenjaju i nadopunjuju.


Metode obrade podataka

5. METODE OBRADE PODATAKA

Statistička obrada podataka ovih mjerenja izvršena je u Računskom centru

Fakulteta za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.

Prikupljeni podaci obrađeni su metodom multiple regresije u statističkom

paketu “STATISTICA FOR WINDOWS” verzija 4.0 na osobnom računalu pri

čemu je izračunato:

- aritmetička sredina (A.S.)

- standardna devijacija (S.D.)

- minimalna vrijednost rezultata (MIN)

- maksimalna vrijednost rezultata (MAX)

- asimetričnost distribucije rezultata (SKEWNESS)

- spljoštenost distribucije rezultata (KURTOSIS)

- koeficijent multiple korelacije između prediktorskog skupa varijabli i kriterija (R)

- koeficijent determinacije kriterijske varijable, dobiven na temelju prediktorskih varijabli (R2)

- standardizirani regresijski koeficijent, koji pokazuje pojedinačni doprinos svake varijable u regresijskoj jednadžbi (BETA)

- testiranje značajnosti povezivanja pojedine varijable s kriterijem(T-test)

- testiranje značajnosti multiple korelacije, odnosno povezanosti prediktorskog skupa s kriterijem (F)

- određivanje razine značajnosti F-testa (p < .001)

- određivanje razine značajnosti T-testa (p-level)

- stupnjevi slobode (DF1, DF2)


Rezultati istraživanja i rasprava

6. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I RASPRAVA

Tablica 1. Deskriptivna statistika testova namijenjenih procjeni motoričkih

sposobnosti i varijable za procjenu uspjeha u hrvanju modificiranim

načinom

VARIJABLE A.S. S.D. MIN. MAX. SKEW. KURT.

MAX.SKL. 33,207 11,876 6,00 73,00 0,292 0,335

R.V.T. 6,626 3,328 0,00 20,00 0,810 1,012

D.T.K. 28,458 11,631 3,00 66,00 0,582 0,605

Č.V.T. 12,743 6,4421 1,00 40,00 1,142 1,906

ZGIB 9,615 4,534 1,00 25,00 0,602 0,5518

SKL. 13,363 1,931 8,00 18,00 -0,052 0,329

POLNA 1 99,292 16,158 63,00 195,00 1,026 3,843

POP 1 85,000 12,404 51,00 133,00 0,394 -0,160

4×4 PNN 120,631 13,590 90,00 160,00 0,421 -0,105

KOMBT 1 182,721 26,628 91,00 302,00 0,547 3,496

BRBOR 3,609 1,605 2,00 8,00 0,699 -0,652

TEHBOD 1,765 1,870 0,00 8,00 11,051 0,345

BRBOD 7,156 7,733 0,00 36,00 1,641 2,656

ZPP 3,709 4,935 0,00 21,00 1,553 1,498

U tablici 1 prikazana je deskriptivna statistika svih varijabli: aritmetička

sredina, standardna devijacija, minimalni i maksimalni rezultat, asimetričnost

(SKEWNESS) i spljoštenost (KURTOSIS) distribucije rezultata testova.

Analizom vrijednosti testova asimetričnosti SKEWNESS i spljoštenosti

KURTOSIS utvrđeno je da su varijable uglavnom normalno i aproksimativno

normalno distribuirane, a izuzetak su varijable D.T.K. (dizanje trupa na klupici),

POLNA 1 (poligon natraške), TEHBOD (broj tehničkih bodova), BRBOD (broj

bodova iz vrednovanja borbe) i ZPP (zbroj pobjeda pobjednika).

Razlog odstupanja od normalne distribucije, u svim slučajevima je jedan ili

više ekstremnih rezultata.



Navedene varijable se ponašaju normalno, odnosno ostvaruju međusobne

vrijednosti korelacijskih koeficijenata između sebe i ostalih varijabli s normalnom

distribucijom. Zbog toga su se takva, manja ili veća, odstupanja od normalne

distribucije navedenih varijabli zanemarila, a varijable su uključene u daljnju

regresijsku analizu.

Mjera asimetričnosti – SKEWNESS, odnosno mjera odstupanja od

normalne distribucije, koristi se u određivanju težine zadatka u motoričkom

mjernom instrumentu, tj. za procjenu primjerenosti testa po težini za ispitivani

uzorak.

Mjera spljoštenosti – KURTOSIS, također mjera odstupanja od normalne

distribucije upotrebljava se u procjeni homogenosti rezultata motoričkog zadatka

ili testa, tj. za procjenu zaobljenosti vrha krivulje distribucije.

Tablica 2. Korelacije motoričkih testova i varijable u procjeni uspješnosti u

hrvanju modificiranim načinom

VARIJABLE SKL. D.T.K. ZGIB Č.V.T. R.V.T. KOMBT 1

SKL. 1,0000 0,2392 ** 0,2728 ** 0,2958 ** 0,1419 -0,2952 **

D.T.K. 0,2392 ** 1,0000 0,2807 ** 0,3789 ** 0,2275 ** -0,1808 *

ZGIB 0,2728 ** 0,2807 ** 1,0000 0,2041 ** 0,2246 ** -0,0890

Č.V.T. 0,2958 ** 0,3789 ** 0,2041 ** 1,0000 0,2418 ** -0,0949

R.V.T. 0,1419 0,2275 ** 0,2246 ** 0,2418 ** 1,0000 -0,1213

KOMBT 1 -0,2952 ** -0,1808 * -0,0890 -0,0949 -0,1213 1,0000

4×4 PNN -0,3597 ** -0,1728 * -0,2201 ** -0,2434 ** -0,2099 ** 0,4821 **

MAX. SKL. 0,5226 ** 0,3567 ** 0,4164 ** 0,3272 ** 0,2416 ** -0,2361 **

POLNA 1 -0,2290 ** -0,1612 * -0,3219 ** -0,0890 -0,2125 ** 0,2862 **

POP 1 -0,2548 ** -0,0907 -0,3587 ** 0,0084 -0,0731 0,2654 **

TEHBOD 0,2214 ** 0,1869 * 0,1112 0,1634 * 0,2214 ** -0,0636

BRBOR 0,2238 ** 0,1896 * 0,1089 0,1674 * 0,1817 * -0,0245

BRBOD 0,1712 * 0,1440 0,0572 0,1385 0,2358 ** -0,1319

ZPP 0,1745 * 0,1748 * 0,0964 0,1430 0,1979 ** -0,0722

* - razina značajnosti 0,05; ** - razina značajnosti 0,01



VARIJABLE 4×4 PNN MAX. SKL. POLNA 1 POP 1 TEHBOD



SKL. -0,3597 ** 0,5226 ** -0,2290 ** -0,2548 ** 0,2214 **

D.T.K. -0,1728 * 0,3567 ** -0,1612 * -0,0907 0,1869 *

ZGIB -0,2201 ** 0,4164 ** -0,3219 ** -0,3587 ** 0,1112

Č.V.T. -0,2434 ** 0,3272 ** -0,0890 0,0084 0,1634 *

R.V.T. -0,2099 ** 0,2416 ** -0,2125 ** -0,0731 0,2214

KOMBT 1 0,4821 ** -0,2361 ** 0,2862 ** 0,2654 ** -0,0636 **

4×4 PNN 1,0000 -0,2413 ** 0,3486 ** 0,3609 ** -0,0970

MAX. SKL. -0,2413 ** 1,0000 -0,1837 * -0,2013 ** 0,1366

POLNA 1 0,3486 ** -0,1837 * 1,0000 0,5993 ** -0,1168

POP 1 0,3609 ** -0,2013 ** 0,5993 ** 1,0000 -0,0089

TEHBOD -0,0970 0,1366 -0,1168 -0,0089 1,0000

BRBOR -0,0937 0,1360 -0,0948 -0,0017 0,9633 **

BRBOD -0,1373 0,1290 -0,1640 * -0,0401 0,7840 **

ZPP -0,0665 0,1176 -0,1293 -0,0275 0,9437 **


VARIJABLE BRBOR BRBOD ZPP

SKL. 0,2238 ** 0,1712 * 0,1745 *

D.T.K. 0,1896 * 0,1440 0,1748

ZGIB 0,1089 0,0572 0,0964 *

Č.V.T. 0,1674 * 0,1385 0,1430

R.V.T. 0,1817 * 0,2358 ** 0,1979 **

KOMBT 1 -0,0245 -0,1319 -0,0722

4×4 PNN -0,0937 -0,1373 -0,0665

MAX. SKL. 0,1360 0,1290 0,1176

POLNA 1 -0,0948 -0,1640 * -0,1293

POP 1 -0,0017 -0,0401 -0,0275

TEHBOD 0,9633 * 0,7840 ** 0,9437 **

BRBOR 1,0000 0,7554 ** 0,8721 **

BRBOD 0,7554 ** 1,0000 0,7146 **

ZPP 0,8721 ** 0,7146 ** 1,0000




U matrici korelacija (tablica 2.) prediktorskih varijabli uglavnom

prevladavaju niski koeficijenti. S obzirom na broj ispitanika, svi koeficijenti

korelacija veći od 0,159 značajni su na razini 0,05 a vrijednosti koeficijenta 0,208

su značajni na razini 0,01.

Promatrajući koeficijente korelacija između motoričkih testova koordinacije

koji su korišteni u ovom istraživanju vidi se da najviše korelacije ostvaruju testovi

koordinacije međusobno, odnosno test POLNA 1 (poligon natraške) i POP 1

(provlačenje i preskakivanje) 0,59, te testovi situacione motorike – padovi

naprijed-nazad (4×4 PNN) i specifičnog kombiniranog testa (KOMBT 1) 0,48.

Kod korelacije između testova repetitivne snage vidi se srednje niska

korelacija sa varijablama koordinacije dok se srednje visoka korelacija izražava

kod testova repetitivne snage međusobno i to između testa SKL (sklekovi) i MAX.

SKL. (maksimalni broj sklekova) 0,53 te između testa MAX. SKL. i ZGIB

(zgibovi na preči) 0,41.

Relativno niske vrijednosti korelacija ostvarene su između testova opće

koordinacije i specifične motorike (0,29 do 0,36) i između testova repetitivne

snage SKL. i ZGIB - 0,27.

Ove veze možemo smatrati logičnim, jer je u prvom slučaju uspostavljen

odnos između testova koji su pokazatelj opće koordinacije i specifične motorike, a

u drugom slučaju, između testova repetitivne snage, koji u svojoj strukturi sadrže i

elemente hrvačke aktivnosti (padovi, bacanja, podizanja, ...).

Tablica 3 prikazuje klasičnu regresijsku analizu povezanosti prediktorskih

varijabli, što ih čine testovi motoričkih sposobnosti, s kriterijskom varijablom

TEHNIČKI BODOVI.

Multipla korelacija između prediktorskog skupa varijabli, i kriterijske

varijable tehnički bodovi – TEHBOD je 0,33 na razini značajnosti 0,05 (pogreška

statističkog zaključivanja od 0,03). Ta veličina multiple korelacije između

motoričkih testova i kriterijske varijable broj tehničkih bodova objašnjava 11%

varijance kriterijske varijable.

Pregledom ostvarenih veza manifestiranih motoričkih varijabli i analize

kriterijske varijable, vidi se, da značajan doprinos objašnjenju kriterijske varijable

ostvaruje varijabla SKL. – sklekovi, koji ostvaruje vrijednost Beta koeficijenta



0,20. Jedino je test sklekovi – SKL, statistički značajan na razini značajnosti

p = 0,03, i test rebur vlastitom težinom – R.V.T., na razini značajnosti p = 0,05.

MULTIPLE R = 0,32838

R SQUARE = 0,10783

F = 2,03051

SIGNIF F = 0,0331

Tablica 3. Klasična regresijska analiza na kriterij tehničkih bodova

VARIJABLE B SE B Beta T Sig T

SKL. 0,195035 0,087883 0,201397 2,219 0,0278

D.T.K. 0,016408 0,013412 0,102079 1,223 0,2229

ZGIB 0,007299 0,035921 0,017698 0,203 0,8392

Č.V.T. 0,010105 0,024579 0,034704 0,411 0,6815

R.V.T. 0,091252 0,044327 0,162459 2,059 0,0411

KOMBT 1 0,036568 0,161486 0,019560 0,226 0,8211

4×4 PNN 0,001679 0,012583 0,012203 0,133 0,8940

MAX. SKL. -0,008094 0,014901 -0,051416 -0,543 0,5877

POLNA 1 -0,175026 0,178104 -0,093619 -0,983 0,3272

POP 1 0,197727 0,182194 0,105762 1,085 0,2794

(Konstanta) -2,045108 2,059022 -0,993 0,3220

U vektoru Beta drugu vrijednost po veličini ima test rebur vlastitom

težinom – R.V.T. i značajan je na razini 0,05, odmah iza njega je test dizanje trupa

na klupici – D.T.K. ali ni on nema značajnu vrijednost. Sve tri varijable

procjenjuju repetitivnu snagu. Očito je da su ispitanici sa većom repetitivnom

snagom, izveli veći broj tehničkih elemenata čija je vrijednost limitirana od 1 do 3

boda. Repetitivna snaga ispoljava se značajno i u hrvačkoj borbi, pa otuda

proizlazi i velika zajednička korelacija.



Tablica 4 prikazuje klasičnu regresijsku analizu povezanosti prediktorskog

skupa varijabli, što ga čine testovi motorike s kriterijskom varijablom BROJ

BORBI.


R SQUARE = 0,09964

F = 1,85920

SIGNIF F = 0,0542

Tablica 4. Klasična regresijska analiza na kriterij broj borbi


SKL. 0,174343 0,075801 0,209682 2,300 0,0227

D.T.K. 0,015896 0,011568 0,115184 1,374 0,1712

ZGIB 0,006154 0,030983 0,017381 0,199 0,8428

Č.V.T. 0,009834 0,021200 0,039337 0,464 0,6433

R.V.T. 0,057669 0,038233 0,119579 1,508 0,1333

KOMBT 1 0,111489 0,139285 0,069456 0,800 0,4246

4×4 PNN -0,001587 0,010853 -0,013433 -0,146 0,8840

MAX. SKL. -0,006007 0,012853 -0,044442 -0,467 0,6408

POLNA 1 -0,124221 0,153618 -0,077388 -0,809 0,4199

POP 1 0,161640 0,157145 0,100700 1,029 0,3051

(Konstanta) 0,651084 1,775942 0,367 0,7144

Između prediktorskog skupa varijabli i kriterijske varijable broj borbi –

BRBOR ostvarena je multipla korelacija 0,32. Dobivenom multiplom korelacijom

moguće je objasniti oko 10% ukupne varijance kriterijske varijable, broj borbi –

BRBOR.

Ista situacija bila je i kod regresijske analize na kriterij broj tehničkih

bodova, pa su prema tome, i ovdje najbolji prediktorski testovi repetitivne snage.

Sasvim je logično da su ispitanici sa većim brojem borbi postizali i veći broj

tehničkih bodova. Test SKL. ima istu vrijednost kao u prethodnoj analizi, dok je

kod testa R.V.T. Beta 0,11 i nije statistički značajna, a u prethodnom je kriteriju,

BRBOR, bila značajna.



U tablici 5 klasičnom regresijskom analizom utvrđena je povezanost skupa

prediktorskih varijabli i kriterijske varijable broj bodova iz penalizacije –

BRBOD.


R SQUARE = 0,09813

F = 1,82799

SIGNIF F = 0,0592

Tablica 5. Klasična regresijska analiza na kriterij broj bodova iz penalizacije

(način pobjeđivanja)


SKL. 0,440893 0,365470 0,110072 1,206 0,2294

D.T.K. 0,036651 0,055775 0,055128 0,657 0,5120

ZGIB -0,095846 0,149382 -0,056192 -0,642 0,5220

Č.V.T. 0,038466 0,102215 0,031939 0,376 0,7071

R.V.T. 0,419492 0,184339 0,180561 2,276 0,0241

KOMBT 1 -0,348724 0,671556 -0,045097 -0,519 0,6043

4×4 PNN -0,009118 0,052328 -0,016025 -0,174 0,8619

MAX. SKL. -0,001087 0,061968 -0,001669 -0,018 0,9860

POLNA 1 -1,091247 0,740664 -0,141120 -1,473 0,1425

POP 1 0,678414 0,757670 0,087732 0,895 0,3719

(Konstanta) -0,990366 8,562642 -0,116 0,9081

Multipla korelacija između prediktorskog skupa varijabli i kriterijske

varijable broj bodova iz penalizacije – BRBOD iznosi 0,31 i nije statistički

značajna iako se pogreška nalazi na samoj granici značajnosti od 0,05 (0,0592).

Navedena multipla korelacija između motoričkih testova i kriterija broj bodova,

objašnjava 10% varijance kriterijske varijable. Ova analiza pokazuje da test

R.V.T. ima statistički značajnu Betu (0,18) na razini značajnosti 0,05, za razliku

od prve dvije analize (tablica 3. i 4.), ovdje nisu značajni testovi SKL. i D.T.K.



Tablica 6 prikazuje klasičnu regresijsku analizu povezanosti prediktorskog

skupa varijabli, što ga čine testovi motorike, s kriterijskom varijablom, ZBROJ

POBJEDA POBJEDNIKA.

Možemo uočiti da je između prediktorskog skupa i kriterijske varijable

ostvarena multipla korelacija 0,28. Nije statistički značajna jer je vrijednost

F-testa, kojim smo testirali značajnost multiple korelacije kod kriterijske varijable

ZPP, dosta niža u odnosu na prethodna tri kriterija, i iznosi F = 1,51 za razliku od

prethodne tri vrijednosti koje su se kretale oko F = 2. Shodno tome je i pogreška

mnogo viša od 0,05 (a iznosi 0,1373).


R SQUARE = 0,08279

F = 1,51636

SIGNIF F = 0,1373

Tablica 6. Klasična regresijska analiza na kriterij zbroj pobjeda pobjednika


SKL. 0,375372 0,235212 0,146845 1,596 0,1124

D.T.K. 0,042608 0,035896 0,100422 1,187 0,2369

ZGIB 0,006590 0,096140 0,006054 0,069 0,9454

Č.V.T. 0,030833 0,065784 0,040116 0,469 0,6399

R.V.T. 0,214661 0,118638 0,144780 1,809 0,0722

KOMBT 1 -0,059315 0,432205 -0,012019 -0,137 0,8910

4×4 PNN 0,019194 0,033677 0,052859 0,570 0,5695

MAX. SKL. -0,017081 0,039882 -0,041105 -0,428 0,6690

POLNA 1 -0,539360 0,476682 -0,109295 -1,131 0,2595

POP 1 0,358981 0,487627 0,072743 0,736 0,4626

(Konstanta) -6,145959 5,510813 -1,115 0,2663

Navedena multipla korelacija između testova motorike i kriterija zbroj

pobjeda pobjednika, objašnjava 8% varijance kriterijske varijable. Analizom

tablice 6. uočava se da nema niti jedne značajne Bete.


Zaključak

7. ZAKLJUČAK

U ovom istraživanju izvršeno je utvrđivanje relacija između nekih

motoričkih testova i uspješnosti u hrvačkoj borbi modificiranim načinom.

Istraživanje je provedeno na uzorku od 179 studenata prve godine Fakulteta za

fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu, upisanih u školskoj godini 1991/92. muškog

spola, u dobi od 18 do 25 godina.

Deset motoričkih testova (maksimalni broj sklekova – MAX. SKL., rebur

vlastitom težinom – R.V.T., dizanje trupa na klupici – D.T.K., čučanj vlastitom

težinom – Č.V.T., zgibovi na preči – ZGIB, sklekovi – SKL., poligon natraške –

POLNA 1, preskakivanje i provlačenje – POP 1, 4×4 pad naprijed-nazad – 4×4

PNN i kombinirani test 1 – KOMBT 1), sačinjavalo je prediktorski skup varijabli,

a uspješnost u hrvačkoj borbi modificiranim načinom predstavljena je kroz četiri

varijable (broj borbi – BR BOR, broj bodova iz vrednovanja borbe – BR BOD,

tehnički bodovi – TEH BOD i zbroj pobjeda pobjednika – ZPP) i sačinjavala je

kriterijski skup varijabli.

Testiranjem dobiveni podaci, obrađeni su standardnim statističkim

postupcima, a relacije između prediktorskih i kriterijskih varijabli utvrđene su

metodom multiple regresije. Analizom koeficijenata multiple korelacije između

prediktorskog skupa varijabli i pojedine kriterijske varijable možemo uočiti da se

kreću u rasponu od 0,28 do 0,33 te objašnjavaju 8 do 11% varijance kriterijske

varijable.

Kod prve dvije analize (tablica 3 i 4) prediktorska varijabla SKL. ima

statistički značajan (0,20) i isti parcijalni regresijski koeficijent (Beta), dok kod

druge dvije (tablica 5 i 6) sa kriterijem broj bodova (BR BOD) i zbroj pobjeda

pobjednika (ZPP) varijabla SKL. nema značajni Beta koeficijent. Prediktorska

varijabla R.V.T. (Rebur vlastitom težinom) imala je značajni Beta koeficijent

(0,16) kod prve i treće analize (tablica 3 i 5).

Za objašnjenje analize četvrtog kriterija (tablica 6) niti jedna prediktorska

varijabla nije imala statistički značajan doprinos u objašnjenju kriterijske

varijable, što je i očekivano s obzirom na to da je multipla korelacija bila dosta

niža u odnosu na prethodna tri kriterija (tablica 3, 4 i 5).


Zaključak

Jedino je u prvom slučaju (tablica 3) kriterijska varijabla tehničkih bodova

(TEHBOD) bila u statistički značajnoj povezanosti (Multiple R = 0,32) sa skupom

prediktora, dok su multiple korelacije druge i treće analize (tablica 4 i 5)

statistički neznačajne, pri čemu treba reći da je pogreška statističkog

zaključivanja, odnosno vrijednosti F-testa bila na samoj granici statističke

značajnosti 0,05, tj. iznosila je 0,06.

Na temelju interpretiranih vrijednosti znakovito je da motoričke varijable

objašnjavaju samo oko 10% kriterija uspješnosti u hrvanju modificiranim

načinom.

Dobiveni rezultati upućuju na daljnja istraživanja povezanosti koordinacije

i repetitivne snage na uspješnost u hrvanju modificiranim načinom, kako bi se što

bolje racionaliziralo usvajanje i usavršavanje tehnike hrvanja.


Literatura

8. LITERATURA

1. Andabak, Z. (1984): Utjecaji hrvanja na tjelesnu snagu kod studenata prve

godine Fakulteta za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb: Diplomski

rad, Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.

2. Cumbee, F.Z. (1971): Encyclopedia of sports sciences and medicine, New

York: Mc Millan Company, str. 20-30.

3. Cvetković, Č. (1984): Relacije između manifestiranih motoričkih dimenzija i

borbene efikasnosti studenata Fakulteta za fizičku kulturu u Zagrebu u hrvanju

klasičnim načinom, Zagreb: Diplomski rad, Fakultet za fizičku kulturu

Sveučilišta u Zagrebu.

4. Diner, Petrov, P.K., Jankova, R. (1991): Iskustva diferenciranog pristupa

Fizičkoj pripremi mladih hrvača. Sofija: Fizička kultura.

5. Drobnjak, P. (1981): Relacije između nekih mjera koordinacije i nekih

elemenata tehnike u hrvanju klasičnim načinom, Zagreb: Diplomski rad,

Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.

6. Fleischman, E.D. (1964): The structure and measurements of physical fitness.

Prentice-Hall.

7. Fleischman, E.D., et al. (1964): the dimensions of physical fitness. A factor

analysis of speed, flexibility, balance and coordination. Technical report No 3.

New Haven, Conn.: Department of industrion and administration of

psychology, Yale University.

8. Gabrijelić, M. (1966): Korelacije između baterije nekih situacionih

psihomotornih testova i kompleksnih sposobnosti u nogometu, Zagreb: Fakultet

za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.

9. Gredelj, M., Metikoš, D., Hošek, A., Momirović, K. (1975): Model

hijerarhijske strukture motoričkih sposobnosti. Rezultati dobiveni primjenom

jednog neoklasičnog postupka za procjenu latentnih dimenzija, Zagreb:

Kineziologija, Vol. 5, Br. 1-2. str. 7-81.


Literatura

10. Guilford, J.F. (1953): General psychology, New York: Mc Graw.

11. Ismail, A.H., Gruber, J.J. (1967): Integrated development (motor aptitude and

intellectual performance), Columbis: Charles E. Merrill.

12. Kirkendall, D.R., Gruber, J.J. (1970): Canonical relationships between the

motor and intellectual achievement domains in culturally depried high school

pupils, Research Quarterly, Vol. 11, No. 4, pp. 496-502.

13. Kovačević, D. (1995): Povezanost repetitivne snage sa borbenom efikasnošću u

grčko-rimskom načinu hrvanja, Zagreb: Diplomski rad, Fakultet za fizičku

kulturu Sveučilišta u Zagrebu.

14. Kuleš, B. (1970): Prognostička valjanost manifestnih i latentnih motoričkih

varijabli za predviđanje uspjeha u judu, Zagreb: Magistarski rad, Fakultet za

fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.

15. Kuleš, B. (1977): Prediktivna vrijednost baterije motoričkih testova za

predviđanje uspjeha na ispitivanju iz juda i hrvanja, Zagreb: Kineziologija,

Vol. 7, 1-2, str. 53-68,

16. Kuleš, B., Lucić, J. (1987): Metrijske karakteristike testova za procjenu

situaciono-motoričkih sposobnosti judaša za borbu u parteru, Zagreb:

Kineziologija, Vol. 1, 19, str. 51-57.

17. Kuleš, B., Marić, J., Cvetković, Č. (1990): Razlike u snazi između judaša i

hrvača klasičnim načinom – juniora. Bled: Zbornik radova IV. kongresa

sportskih pedagoga Jugoslavije in I. Mednarodnog simpozija.

18. Kurelić, N., Momirović i sar. (1971): Pračenje rasta, funkcionalnih i fizičkih

sposobnosti dece i omladine SFRJ. Izdanje instituta za fizičko vaspitanje,

Beograd.

19. Larson, L.A. (1941): A factor analysis of motor ability variables and tests, with

test for college men. Research Quarterly, Vol. 12, No. 3, pp. 499-517.


Literatura

20. Loina, M. (1986): Povezanost nekih mjera eksplozivne snage s tehnikom

bacanja uvinućem – prednji pojas, Zagreb: Diplomski rad, Fakultet za fizičku


21. Marić, J. (1978): Osnove hrvanja grčko-rimskim i slobodnim načinom, Zagreb.

22. Marić, J. (1982): Utjecaj antropometrijskih i motoričkih dimenzija na rezultate

u hrvanju klasičnim načinom, Zagreb: Doktorska disertacija, Fakultet za


23. Marić, J. (1985): Rvanje klasičnim načinom, Zagreb: Sportska tribina.

24. Marić, J. (1990): Utjecaj nekih tipova koordinacije na uspješnost izvođenja

tehnike obaranja hvatom jedne noge u hrvanju slobodnim načinom. Novi Sad:

Zbornik radova naučnog skupa – “Valorizacija efekata programa u fizičkoj

kulturi”, Sveska III.

25. Marić, J. (1993): Modificirani način hrvanja u nastavi tjelesnog odgoja,

Zagreb: Kineziologija, Vol. 25, 1-2, str 108-112.

26. Marić, J., Kuleš, B., Cvetković, Č. (1989): Povezanost između testova

koordinacije i hrvačke tehnike dovođenja u parter preko ruke blokadom noge u

hrvanju slobodnim načinom. Beograd: Fizička kultura, 43 (3) str. 153-156.

27. Marić, J. Volčanšek, B., Soršak, T. (1986): Razlike u nekim varijablama

tjelesne snage između hrvača juniora i studenata, Zbornik radova VII Ljetne

škole pedagoga fizičke kulture.

28. Mazinjanin, P. (1988): Povezanost između eksplozivne snage i tehnike bočnog

bacanja hvatom glave i ruke u hrvanju klasičnim načinom, Zagreb: Diplomski

rad, Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.

29. Mc Clay, Ch.H. (1944): Tests and measurements in health and physical

education. F.S. Crofls, New York.

30. Metikoš, D. (1975): Faktorska analiza testova snage ruku i ramenog pojasa,

Zagreb: Magistarski rad, Fakultet za fizičku kulturu sveučilišta u Zagrebu.


Literatura

31. Metikoš, D., Hofman, E., Prot, F., Pintar, Ž. Oreb, G. (1989): Mjerenje

bazičnih motoričkih dimenzija sportaša, Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu


32. Metikoš, D., Hošek, A. (1972): Faktorska struktura nekih testova koordinacije,

Zagreb: Kineziologija, Vol. 2, br. 1, str. 43-50.

33. Milanović, D., Kolman, M. i suradnici (1997): Priručnik za sportske trenere,

Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.

34. Momorović, K., Viskić, N., Horga, S., Bujanović, R., Wolf, B., Mejovšek, M.

(1970): Osnovni parametri i pouzdanost mjerenja nekih testova motorike,

Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu, br. 5-6, str. 37-42.

35. Papac, I. (1981): Razlike u nekim motoričkim varijablama hrvača juniora i

studenata prve godine Fakulteta za fizičku kulturu upisanih u školsku godinu

1979/80., Zagreb: Diplomski rad, Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u

Zagrebu.

36. Paspalj, D. (1989): Povezanost koordinacije s efikasnošću u judo borbi u

stojećem stavu, Zagreb: Diplomski rad, Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta

u Zagrebu.

37. Radić, M. (1989): Utjecaj koordinacije na izvođenje nekih tehnika bacanja u

judu, Zagreb: Diplomski rad, Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.

38. Raos, D. (1995): Relacije između nekih testova koordinacije i uspješnosti u

borbi modificiranim načinom, Zagreb: Diplomski rad, Fakultet za fizičku


39. Siser, D. (1984): Utjecaj nekih latentnih manifestiranih motoričkih dimenzija

na rezultate u hrvanju kod omladinaca, Zagreb: Diplomski rad, Fakultet za


40. Soršak, T. (1985): Relacije nekih motoričkih i antropometrijskih dimenzija sa

uspjehom izvođenja nekih elemenata tehnike hrvanja klasičnim načinom u

stojećem položaju, Zagreb: Magistarski rad, Fakultet za fizičku kulturu



Literatura

41. Stojić, Ž. (1984): Utjecaj mehanizma za energetsku regulaciju na efikasnost

izvođenja nekih hrvačkih tehnika – dovođenje u parter poniranjem i dovođenje

u parter preko ruke, Zagreb: Diplomski rad, Fakultet za fizičku kulturu

sveučilišta u Zagrebu.

42. Svoboda, S. (1990): Povezanost repetitivne i eksplozivne snage sa efikasnošću

u judo borbi u stojećem stavu, Zagreb: Diplomski rad, Fakultet za fizičku


43. Šarlija, J. (1989): Prediktivna moć baterije testova za procjenu eksplozivne

snage na rezultate “Tehnike bacanja uvinućem dvoručnim saltom” u hrvanju

klasičnim načinom, Zagreb: Diplomski rad, Fakultet za fizičku kulturu


44. Šturm, J. (1975): Relacije tjelesne snage i nekih morfoloških i motoričkih

karakteristika u manifestnom i latentnom prostoru, Ljubljana: Doktorska

disertacija, Visoka šola za tjelesno kulturo i Inštitut za Kineziologiju,

Ljubljana.

45. Tkalčec, Z. (1995): Relacije između nekih testova koordinacije i uspješnosti u

hrvanju grčko-rimskim načinom, Zagreb: Diplomski rad, Fakultet za fizičku


46. Vilenica, R. (1982): Povezanost između nekih testova koordinacije s uspjehom

u hrvačkoj borbi, Zagreb: Diplomski rad, Fakultet za fizičku kulturu


47. Zaciorski, V.M. (1965): Kibernetiko i fizičeskoe vaspitanie. Teorijo i praktiko

fizičeskoj kulturi, No 4,5.


Sažetak

SAŽETAK

USPJEŠNOST U HRVAČKOJ BORBI MODIFICIRANIM NAČINOM S ASPEKTA NEKIH MOTORIČKIH VARIJABLI

Modificirani način hrvanja, kao polistrukturalna, aciklička aktivnost vrlo visokog

kompleksiteta ima za cilj utjecanje na razvoj motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih

sposobnosti, te usmjereno djelovanje na konativne osobine i neke socijalne vrijednosti.

Stoga je opravdano očekivati da motoričke sposobnosti utječu u velikoj mjeri na

uspješnost u hrvačkoj borbi modificiranim načinom.

Istraživanje je izvršeno na 179 ispitanika Fakulteta za fizičku kulturu, Sveučilišta u

Zagrebu upisanih u školskoj godini 1991/92, koji su u I semestru apsolvirali predmet

hrvanje.

Podaci su statistički obrađeni, a regresijskom analizom utvrđene su povezanosti

između nekih motoričkih testova i uspješnosti u hrvačkoj borbi modificiranim načinom.

Ključne riječi: hrvanje, modificirani način hrvanja, podizanja, dolasci iza leđa.

ABSTRACT

EFFICIENCY IN WRESTLING FIGHT BY MODIFIED WAY FROM THE ASPECT OF SOME MOTORICAL VARIABLES

Modified way of wrestling, like polystructural, noncyclic activity of very high

complexity, ail at influence on development of motorical, cognitive and functional

capabilities, and directed effect at experimental characteristics and some social values.

So, it is reasonable to expect motorical capabilities to effect in great way on

efficienccy in wrestling fight by modified way.

Surveys were made on 197 examinees from Faculty of Physical Education,

University in Zagreb, signed on in school year 1991/92, and who in 1st semester became

apsolvents in subject of wrestling.

Data were statisticaly elaborated, and with Regressional analysis were established

correlations between some motorical tests and efficiency in wrestling fight by modified

way.

Diplomski rad: Ivica Biletić

Sažetak

Key index words: wrestling, modified way of wrestling, lifting, commings from the back.


Sadržaj

SADRŽAJ

1. UVOD...............................................................................................................................1

2. PREGLED DOSADAŠNJIH ISTRAŽIVANJA......................................................5

3. CILJ ISTRAŽIVANJA I OSNOVNE HIPOTEZE..............................................20

3.1. Cilj istraživanja..................................................................................................20

3.2. Osnovne hipoteze................................................................................................20

4. METODE ISTRAŽIVANJA.....................................................................................21

4.1. Uzorak ispitanika................................................................................................21

4.2. Uzorak varijabli..................................................................................................21

4.2.1. Uzorak prediktorskih varijabli......................................................................22

4.2.2. Uzorak kriterijskih varijabli..........................................................................33

5. METODE OBRADE PODATAKA..........................................................................36

6. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I RASPRAVA...................................................37

7. ZAKLJUČAK..............................................................................................................45

8. LITERATURA.............................................................................................................47


Documents

1 · Web view1. Uvod Zbog zadovoljavanja svojih potreba, ali i da bi opstao, čovjek se od davnina bavi raznim fizičkim aktivnostima. Čovjekovo nekretanje, dovodi ga u psihičku