Dokument o dobrim praksama za provedbu Direktive EU-a o

Dokument o dobrim praksama

za provedbu Direktive EU-a o

zoološkim vrtovima

Dokument o dobrim praksama za provedbu Direktive EU-a o zoološkim vrtovima Stranica | 1

Europe Direct je služba koja vam pomaže pronaći odgovore na pitanja o Europskoj uniji.

Novi besplatan telefonski broj (*):

00 800 6 7 8 9 10 11

(*) Informacije se pružaju besplatno, kao i većina poziva (iako ih neki operateri, telefonske

govornice ili hoteli mogu naplaćivati).

PRAVNA OBAVIJEST

Ovaj je dokument sastavljen za Europsku komisiju, ali odražava samo mišljenja autorâ i Komisiju se ne može smatrati odgovornom za moguću uporabu informacija iz dokumenta. Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na internetu (http://www.europa.eu).

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2015. ISBN 978-92-79-49488-8 doi: 10.2779/247108

© Europska unija, 2015. Umnožavanje je dopušteno uz navođenje izvora.


Izjava o ograničenju odgovornosti Ovaj dokument ima isključivo informativnu svrhu. Ni na koji način ne obvezuje države članice ni nositelje projekta. Konačno tumačenje prava Unije u isključivoj je nadležnosti Suda Europske unije. Ovaj je dokument sastavljen na temelju ugovora o izradi studije za Europsku komisiju (070307/2012/635057/SER/B3). Projektom je upravljao VetEffecT Consultancy & Recruiting, pod vodstvom Remca Schrijvera i Reine Sikkema. Myriam Rodríguez-Guerra iz društva Active Life Company koordinirala je skupinom za sastavljanje teksta i skupinom stručnjaka. Skupinu za sastavljanje teksta činili su Myriam Rodríguez-Guerra, Vanessa Herranz Muñoz, Leonor Galhardo, María Fàbregas Hernández, a pridonijeli su i Reina Sikkema, Heather Bacon i Neil Smith. U skupini stručnjaka sudjelovali su i Michael Fielding, Guna Vitola, Endre Sós, Federico Guillén Salazar i John Fa. Slike i grafikone za dokument pripremila je Vanessa Herranz Muñoz. Dokument su uredili David J. Dewar i Karen Meijer. Vanessa Herranz Muñoz autorica je fotografije na naslovnici. Za upravljanje ugovorom o izradi studije i nadzor projekta unutar Glavne uprave za okoliš (Odjel za prirodu) zaduženi su bili Jorge Savio i Micheal O'Briain.

Zahvala Mnogi su dionici i stručnjaci pridonijeli izradi ovog rada. U okviru ugovora o izradi studije uspostavljena je

skupina za vezu s dionicima, koja je pomogla oblikovati i dati potpunije informacije za Dokument o dobrim

praksama za provedbu Direktive o zoološkim vrtovima.

U toj su skupini bili: Dalia Conde (Max-Planck Odense Center, Sveučilište Južne Danske), Daniel Turner

(Born Free Foundation, Ujedinjena Kraljevina), David Field (Zoološko društvo u Londonu, Ujedinjena

Kraljevina), Gita Strode (Agencija za očuvanje prirode, Ministarstvo okoliša, Latvija), Jane Withey (DEFRA

Biodiversity, Ujedinjena Kraljevina), Lesley Dickie (Europsko udruženje zooloških vrtova i akvarija), Philip

McGowan (Komisija za opstanak vrsta (Međunarodna unija za očuvanje prirode)), Silvia Peeva (Agencija za

sigurnost hrane, Ministarstvo poljoprivrede, Bugarska), Stacy McLennan (Euroskupina za životinje), Zjef

Pereboom (Centar za istraživanje i očuvanje, Kraljevsko zoološko društvo u Antwerpenu, Belgija).

Zahvaljujemo i doprinosima sljedećih pojedinaca: Aija Pupina (Zoološki vrt u Latgalesu, Latvija), Carlos Ibero

Solana (Atecma), Chris Draper (Born Free Foundation, Ujedinjena Kraljevina), Claudia Gili (Acquaria di

Genova, Italija), Dana Bedzdickova (Stichting AAP, Nizozemska), David Van Gennep (Stichting AAP,

Nizozemska), Eckhard Wiesenthal (Deutscher Wildgehegeverband DWV, Njemačka), Emilio Virgós (URJC,

SECEM, Španjolska), Geert Jorkers (Stichting AAP, Nizozemska), Ido Toxopeus, Íñigo Sánchez (Zoološki

vrt u Jerezu, Španjolska), João Loureiro (Instituto de Conservação da Natureza, Biodiversidade e Florestas,

Portugal), Kay Farmer (EARS), Margaret Whittaker (Active Environments, SAD), Maria da Conceição

Blasques (Direção Geral de Alimentação e Veterinária, Portugal), Maria Jorge Antunes Correia (Direção

Geral de Alimentação e Veterinária, Portugal), Mark Kingston Jones (Howletts, Ujedinjena Kraljevina),

Miguel Angel Quevedo (Zoološki vrt u Jerezu, Španjolska), Mihails Pupins (Zoološki vrt u Latgalesu, Latvija),

Miklós Persányi (Mađarsko udruženje zooloških vrtova), Núria Baylina (Oceanário de Lisboa, Portugal), Olga

Martin (Stichting AAP, Nizozemska), Pascale Wiesenthal (Deutscher Wildgehegeverband DWV, Njemačka),

Piero Genovesi (predsjednik, IUCN SSC ISSG, viši službenik za očuvanje u ISPRA-i (Institut za zaštitu i

istraživanje okoliša, Italija), Riccardo Scalera (voditelj programa, Stručna skupina IUCN SSC-a za invazivne

vrste), Romain Pizzi (Kraljevsko zoološko društvo Škotske, Ujedinjena Kraljevina), Simonyi Gábor (Zoološki

vrt u Budimpešti, Mađarska), Usukhjargal Dorj (Nacionalni park Hustai, Mongolija), Valerie Hare (Shape of

Enrichment, SAD).


Sadržaj

Pokrate i kratice .................................................................................. 8

Svrha ovog Dokumenta o dobrim praksama ....................................... 2

1. Kontekst ........................................................................................ 4

1.1. Uvod ........................................................................................................ 4

1.2. Kratka povijest zooloških vrtova ............................................................... 5

1.3. Okvir Direktive o zoološkim vrtovima ....................................................... 6

1.4. Cilj i područje primjene Direktive o zoološkim vrtovima ........................... 7

1.4.1. Članak 1. – Cilj ....................................................................................................... 7

1.4.2. Članak 2. – Područje primjene Direktive o zoološkim vrtovima ............................. 9

2. Zahtjevi primjenjivi na zoološke vrtove ......................................... 13

2.1. Uvod – Mjere očuvanja (članak 3.) ........................................................ 13

2.2. Članak 3. prva alineja – Očuvanje, istraživanje i osposobljavanje ......... 14

2.2.1. Područje primjene ................................................................................................ 14

2.2.2. Kako zoološki vrtovi pridonose očuvanju bioraznolikosti ..................................... 15

2.2.3. Mjere očuvanja ..................................................................................................... 15

2.2.4. Očuvanje na djelu ................................................................................................. 19

2.3. Članak 3. – druga alineja – Obrazovanje javnosti i podizanje razine svijesti

............................................................................................................... 29


2.3.2. Kako zoološki vrtovi promiču obrazovanje javnosti i podizanje razine svijesti..... 30

2.3.3. Obrazovanje u zoološkim vrtovima na djelu ........................................................ 30

2.3.4. Alati: obrazovanje u zoološkim vrtovima .............................................................. 33

2.4. Članak 3. – treća alineja – Smještaj životinja ......................................... 37


2.4.2. Smještaj ................................................................................................................ 38

2.4.3. Oplemenjivanje okoliša ........................................................................................ 41

2.4.4. Briga o životinjama ............................................................................................... 43


2.5. Članak 3. – četvrta alineja – Sprečavanje bijega i širenja nametnika i štetočina

............................................................................................................... 52


2.5.2. Sprečavanje bijega životinja ................................................................................. 53

2.5.3. Sprečavanje širenja nametnika i štetočina izvana ............................................... 59

2.6. Članak 3. – peta alineja – Vođenje dokumentacije ................................ 62


2.6.2. Koju bi dokumentaciju zoološki vrt trebao imati o svojoj zbirci životinja? ............ 63

2.6.3. Važnost vođenja potpune, točne i ažurirane dokumentacije................................ 64

2.6.4. Informacije koje dokumentacija o životinjama može uključivati ........................... 64

2.6.5. Sustavi vođenja dokumentacije ............................................................................ 66

2.6.7. Identifikacija životinja............................................................................................ 67

3. Provedba i izvršavanje ................................................................. 71

3.1. Uvod – Nadležnost država članica ......................................................... 71

3.2. Sustav izdavanja dozvola i nadzora ....................................................... 72

3.2.1. Sustavi nadzora zooloških vrtova ......................................................................... 73

3.2.2. Osposobljavanje nadzornika zooloških vrtova ..................................................... 82

3.3. Zatvaranje zooloških vrtova ................................................................... 83


3.3.2. Vrste zatvaranja ................................................................................................... 84

3.3.3. Zatvaranje zooloških vrtova: sprečavanje i rješavanje pitanja premještanja životinja

85

3.3.4. Premještanje životinja: uloga zooloških vrtova, udruženja zooloških vrtova, centara za

spašavanje i utočišta ...................................................................................................... 86

Pojmovnik ......................................................................................... 89

Literatura ........................................................................................... 94

Prilozi poglavlju 2. – Zahtjevi primjenjivi na zoološke vrtove ................ 1

1. Članak 3. – prva alineja – Očuvanje, istraživanje i osposobljavanje 2

1.1. Internetske stranice ................................................................................. 2

1.1.1. Poveznice na istraživanja zooloških vrtova ............................................................ 2

1.1.2. Ostale korisne internetske stranice ........................................................................ 2

1.2. Studije slučaja – Očuvanje, istraživanje i osposobljavanje ...................... 3

1.2.1. Studija slučaja 1.: Mali zoološki vrtovi i očuvanje. Zoološki vrt Jerez .................... 3

1.2.2. Studija slučaja 2.: Koalicije zooloških vrtova i suradnja zaštićenih područja: Madagascar

Fauna Group .................................................................................................................... 4

1.2.3. Studija slučaja 3.: Reintrodukcija vrsta u prirodna staništa: konj Prževalskog ...... 6

1.2.4. Studija slučaja 4.: Aktivnosti Zoološkog vrta u Latgalesu u Latviji povezane s očuvanjem 7

1.2.5. Studija slučaja 5.: Aktivnosti Zoološkog vrta u Latgalesu u Latviji povezane s invazivnim

stranim vrstama ................................................................................................................ 9


1.2.6. Studija slučaja 6.: Spašavanje i rehabilitacija životinja za potrebe očuvanja ...... 12

1.3. Osposobljavanje stručnih djelatnika zooloških vrtova ............................ 13

1.3.1. Prilike za formalno osposobljavanje i obrazovanje u zoološkim vrtovima ........... 13

1.3.2. Stručno osposobljavanje i konferencije ................................................................ 13

1.4. Pokretači izumiranja .............................................................................. 15

1.5. Održivost aktivnosti zooloških vrtova ..................................................... 16

1.6. Primjeri izjava o misiji ............................................................................ 16

1.6.1. Zoološko društvo u Londonu ................................................................................ 16

1.6.2. Zoološki vrt u Kopenhagenu ................................................................................ 17

1.6.3. Misija Zoološkog vrta u Rigi ................................................................................. 17

1.6.4. Misija i ciljevi Zoološkog vrta u Wrocławu ............................................................ 17

1.7. Odabir prioriteta za očuvanje i planiranje očuvanja ............................... 18

1.8. Strateško planiranje zoološkog vrta ....................................................... 22

1.9. Popis udruženja i organizacija zooloških vrtova na razini pojedinih država i EU-a

............................................................................................................... 24

2. Članak 3. – druga alineja – Obrazovanje javnosti i podizanje razine svijesti ............................................................................................... 26

2.1. Internetske stranice ............................................................................... 26

2.2. Studije slučaja ........................................................................................ 27

2.2.1. Studija slučaja 7.: Inicijativa za kvalifikaciju za obrazovanje o okolišu Njemačkog

udruženja parkova prirode (Deutscher Wildgehege-Verband e.V. – DWV e.V.) ........... 27

2.2.2. Studija slučaja 8.: Sredstva za informalno učenje Zoološkog društva u Londonu koja se

primjenjuju u Londonskom zoološkom vrtu .................................................................... 29

2.3. Informalno učenje u zoološkim vrtovima i dizajn izložaka ...................... 30

3. Članak 3. – treća alineja – Smještaj za životinje .......................... 35


3.1.1. Korisne internetske stranice ................................................................................. 35

3.1.2. Primjeri specifičnih priručnika za brigu o životinjama dostupnih na internetu ...... 36

3.2. Popis općih standarda, kodeksa dobre prakse ili smjernica................... 36

3.3. Studije slučaja ........................................................................................ 37

3.3.1. Smještaj i okoliš .................................................................................................... 37

Studija slučaja 9.: Uspješan smještaj četveroprstog mravojeda (Tamandua tetradactyla)37

Studija slučaja 10.: Poticanje razmnožavanja u zatočeništvu morskog psa vrste Heterodontus

portusjacksoni promjenama u okolišu ............................................................................ 39


Studija slučaja 11.: Promjena staništa jedne velike ribe iz roda Protopterus ................. 40

Studija slučaja 12.: Radionice o oplemenjivanju za promicanje dobrobiti životinja i obrazovanja

javnosti............................................................................................................................ 41

3.3.3. Odnosi između ljudi i životinja .............................................................................. 42


Studija slučaja 13.: Poticanje majčinstva u slonice ........................................................ 42

Studija slučaja 14.: Upravljanje veterinarskim postupcima treniranjem suradničkog ponašanja

dupina (Tursiops truncatus) ............................................................................................ 43

3.3.4. Veterinarska skrb i program prehrane .................................................................. 44

Studija slučaja 15.: Istraživanje prehrane i veterinarsko istraživanje ............................. 44

3.4. Procjena dobrobiti životinja u zoološkom vrtu ........................................ 44

3.4.1. Pristup procjeni dobrobiti životinja koji je usmjeren na resurse ........................... 45

3.4.2. Pristup procjeni dobrobiti životinja koji je usmjeren na životinje .......................... 46

3.4.3. Pokazatelji dobrobiti životinja ............................................................................... 47

3.4.4. Procjena emocija životinja u zoološkom vrtu ....................................................... 49

3.5. Dizajn ograđenih staništa....................................................................... 51

3.5.1. Dizajn ograđenih staništa izložaka (uključujući spremnike i akvarije) .................. 51

3.5.2. Nastambe za noćenje i objekti za držanje životinja koji se ne izlažu javnosti...... 51

3.5.3. Više o temi ............................................................................................................ 51

3.6. Oplemenjivanje okoliša .......................................................................... 52

3.6.1. Planiranje oplemenjivanja .................................................................................... 52

3.6.2. Kalendari oplemenjivanja i tablice učestalosti ...................................................... 54

3.6.3. Učinci oplemenjivanja okoliša .............................................................................. 57

3.7. Treniranje životinja ................................................................................. 57

3.8. Kako poboljšati kvalitetu interakcija između ljudi i životinja .................... 59

3.8.1. Kako promicati djelotvornost u brizi o životinjama ............................................... 59

3.8.2. Kako promicati kvalitetu interakcija između posjetitelja i životinja ....................... 59

3.9. Planiranje i upravljanje zbirkom ............................................................. 61

3.9.1. Upravljanje razmnožavanjem ............................................................................... 61

3.9.2. Planiranje zbirke ................................................................................................... 61

3.9.3. Ljudska briga o mladima ...................................................................................... 62

3.9.4. Eutanazija ............................................................................................................. 62

4. Članak 3. – četvrta alineja – Sprečavanje bijega i širenja nametnika i štetočina ........................................................................................... 63


4.2. Europski standardi za usluge kontrole nametnika .................................. 63

5. Članak 3. – peta alineja – Vođenje dokumentacije ....................... 65


5.2. Rutinsko promatranje životinja i vođenje dokumentacije ....................... 65

5.3. Kako izraditi pristupne brojeve ............................................................... 66

5.4. Metode označivanja i identifikacije ......................................................... 66

Prilozi poglavlju 3. – Provedba i izvršavanje ...................................... 69

6. Izdavanje dozvola i nadzor .......................................................... 70



6.2. Studije slučaja ........................................................................................ 70

6.2.1. Studija slučaja 16.: Tečajevi osposobljavanja nadzornika za zoološke vrtove u Španjolskoj

70

6.2.2. Studija slučaja 17.: Zatvaranje zoološkog vrta i premještanje životinja (I.) .......... 72

6.2.3. Studija slučaja 18.: Zatvaranje zoološkog vrta i premještanje životinja (II.) ......... 74

6.3. Dva primjera sustava nadzora zooloških vrtova: Ujedinjena Kraljevina i

Španjolska ............................................................................................. 74

6.4. Zakonodavni propisi država članica o zoološkim vrtovima: primjeri dobre prakse

............................................................................................................... 76

6.5. Osoblje................................................................................................... 83

6.6. Savjetodavna tijela ................................................................................. 87

6.6.1. Što je savjetodavno tijelo? ................................................................................... 88

6.6.2. Uloga savjetodavnih tijela .................................................................................... 88


Pokrate i kratice

ARKS Sustav vođenja dokumentacije o životinjama ASZK Australasian Association of Zoo Keepers (Australazijsko udruženje čuvara u zoološkim vrtovima) Awin Pokazatelji dobrobiti životinja AZA Association of Zoos and Aquariums (Udruženje zooloških vrtova i akvarija) BIAZA British and Irish Association of Zoos and Aquariums (Britansko i irsko udruženje zooloških vrtova i akvarija) CBD Konvencija o biološkoj raznolikosti CBSG Conservation Breeding Specialist Group (Stručna skupina za uzgoj radi očuvanja) (IUCN) CEC Commission on Education and Communication (Komisija za obrazovanje i komunikaciju) (IUCN) CEPA Informiranje, obrazovanje i osvješćivanje javnosti (IUCN) CITES Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka DAISIE Delivering Alien Invasive Species Inventories for Europe (Europska baza podataka invazivnih stranih vrsta) DEFRA Department for Environment, Food and Rural Affairs (Ministarstvo za okoliš, hranu i ruralna pitanja) (Ujedinjena Kraljevina) EAAM European Association for Aquatic Mammals (Europsko udruženje za vodene sisavce) EARS European Alliance of Rescue Centres and Sanctuaries (Europski savez centara za spašavanje i utočišta) EAZA European Association of Zoos and Aquaria (Europsko udruženje zooloških vrtova i akvarija) EAZWV European Association of Zoo and Wildlife Veterinarians (Europsko udruženje veterinara u zoološkim vrtovima i veterinara za divlje životinje) EEP Program europskih ugroženih vrsta (EAZA) EU Europska unija FAO Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu FSC Vijeće za nadzor šuma GFAS Global Federation of Animal Sanctuaries (Globalno udruženje utočišta za životinje) ISV Invazivna strana vrsta ICP Plan za zbirku ustanove ICZ International Congress of Zookeepers (Međunarodni kongres čuvara u zoološkim vrtovima) IPM Integrirana zaštita bilja ISB Međunarodne matične knjige ISIS Međunarodni informacijski sustav za vrste IUCN International Union for the Conservation of Nature (Međunarodna unija za očuvanje prirode) IZE International Zoo Educators Association (Međunarodno udruženje edukatora u zoološkim vrtovima) MSC Marine Stewardship Council (Vijeće za očuvanje mora) NVO Nevladina organizacija OIE World Organisation for Animal Health (Svjetska organizacija za zdravlje životinja) SCA Posebno područje očuvanja SEAL Socijalni i emocionalni aspekti učenja SSC Komisija za opstanak vrsta (IUCN) SSP Programi za opstanak vrsta (AZA) STB Matična knjiga TAG Savjetodavna skupina za taksone WAZA World Association of Zoos and Aquariums (Svjetsko udruženje zooloških vrtova i akvarija) WCS Wildlife Conservation Society (Društvo za zaštitu divljih životinja)

P


WZACS Globalna strategija očuvanja zooloških vrtova i akvarija ZIMS Sustav upravljanja zoološkim informacijama Direktiva o zoološkim vrtovima Direktiva Vijeća 1999/22/EZ ZSL Zoological Society of London (Zoološko društvo u Londonu)

S A Ž E T A K


Svrha ovog Dokumenta o dobrim praksama

Najveći dio aktivnosti za očuvanje i održivu uporabu bioraznolikosti treba usmjeriti na mjere u divljini. To je glavna

zadaća mjera na razini EU-a u okviru Direktive o pticama i Direktive o staništima, Strategije EU-a o bioraznolikosti,

Uredbe o invazivnim stranim vrstama i uredaba EZ-a o trgovini vrstama divlje faune i flore kojima se provodi

Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES). Svi ti akti pridonose

ostvarenju ciljeva Konvencije o biološkoj raznolikosti i drugih međunarodnih sporazuma.

Za očuvanje bioraznolikosti potrebno je i očuvanje ex situ. U tom je kontekstu donesena Direktiva o zoološkim

vrtovima (Direktiva Vijeća 1999/22/EZ) radi promicanja zaštite i očuvanja divljih vrsta životinja jačanjem uloge

zooloških vrtova u očuvanju bioraznolikosti. Države članice to trebaju postići donošenjem mjera za izdavanje

dozvola i nadzor zooloških vrtova kako bi osigurale da zoološki vrtovi poštuju predviđene mjere očuvanja i zaštite,

uključujući odgovarajući smještaj životinja.

Države članice odgovorne su za primjenu odredaba Direktive o zoološkim vrtovima i osiguravanje njihova nužnog

izvršavanja. Europska unija ima vrlo ograničenu ulogu u provedbi jer se Direktivom ne predviđa da je potrebno

osnovati odbor ni izvješćivati Komisiju. Međutim, osmišljeni su mnogi pristupi dobre prakse kako bi se poduprla

uloga koju zoološki vrtovi imaju u jačanju doprinosa očuvanju bioraznolikosti u okviru inicijativa kao što su inicijative

Europskog udruženja zooloških vrtova i akvarija (EAZA).

Na temelju tog iskustva Komisija je potpisala ugovor o izradi studije radi promicanja razmjene iskustva i dobre prakse za provedbu Direktive o zoološkim vrtovima kako bi se djelatnicima u praksi i državama članicama pružila potpora u provedbi namjere i zahtjevâ Direktive o zoološkim vrtovima. Aktivnosti su uključivale savjetovanje sa stručnjacima i djelatnicima u praksi u različitim državama članicama i s različitim predstavničkim tijelima koja se bave zoološkim vrtovima. To je uključivalo posebnu radionicu za stručnjake, koja je održana u Bruxellesu u studenome, radi razmjene nacrta rezultata studije.

U dokumentu se izvješćuje o nalazima te studije i nastoji se sažeti trenutačno znanje i istaknuti dobru praksu kako

bi se pružila potpora djelatnicima u praksi i državama članicama te kako bi im se pomoglo da ostvare općenit cilja

jačanja uloge zooloških vrtova u očuvanju bioraznolikosti.

Struktura dokumenta

Dokument se sastoji od triju glavnih poglavlja.

U 1. poglavlju daje se povijesni sažetak razvoja zooloških vrtova, a oni se smještaju u kontekst razvoja politike

očuvanja bioraznolikosti.

U 2. poglavlju ispituje se pet mjera očuvanja utvrđenih u članku 3. Direktive koje su zoološki vrtovi obvezni

provesti. Detaljnije informacije, primjeri i alati sa slobodnim pristupom prikazani su kako bi ih države članice i dionici

mogli iskoristiti.

U 3. poglavlju ispituju se relevantne odredbe o provedbi i izvršavanju iz članaka od 4. do 9. Direktive te se navode

primjeri dobre prakse za uspostavu i rad sustava nadzora zooloških vrtova.

Dokument je dopunjen prilozima u kojima su navedene dodatne informacije o određenim pitanjima. To uključuje

relevantne studije slučaja i primjere dobre prakse u europskim zemljama. Navedena je literatura s upućivanjima na

izvore koji su korišteni u izradi ovog dokumenta. Na raspolaganju je i pojmovnik, a neke definicije umetnute su i u

S

S A Ž E T A K


sam tekst kako bi dokument bio lakše čitljiv. Sve definicije preuzete su iz priznatih regionalnih i međunarodnih

pravnih instrumenata i/ili od ustanova (Konvencija o biološkoj raznolikosti i Međunarodna unija za očuvanje prirode)

ili priznatih autora i znanstvenih/stručnih izvora.

K O N T E K S T


1. Kontekst

1.1. Uvod

Direktiva Vijeća 1999/22/EZ o držanju divljih životinja u zoološkim vrtovima („Direktiva o zoološkim vrtovima”)

donesena je radi zaštite i očuvanja divlje faune jačanjem uloge zooloških vrtova u očuvanju bioraznolikosti.

Tom je direktivom uveden pravni okvir za očuvanje bioraznolikosti u zoološkim vrtovima koji države članice

trebaju provesti donošenjem sustava izdavanja dozvola i nadzora kako bi osigurale da zoološki vrtovi provode

mjere očuvanja i zaštite iz članka 3. U tom članku utvrđen je skup zahtjeva za zoološke vrtove usmjeren na

promicanje programâ za očuvanje, obrazovanja javnosti i podizanja razine svijesti, dobrobiti životinja,

sprečavanja bijega i ekoloških rizika te primjerenog vođenja dokumentacije o svim životinjama u zoološkom

vrtu.

Glavne neovisne organizacije, kao što su Europsko udruženje zooloških vrtova i akvarija (EAZA) i Britansko i

irsko udruženje zooloških vrtova i akvarija (BIAZA) u Europi te Udruženje zooloških vrtova i akvarija (AZA) u

SAD-u, izradile su smjernice kako bi pomogle poboljšati standarde brige o životinjama i stručnu osposobljenost

u zoološkim vrtovima te kako bi pridonijele znanstvenom istraživanju i očuvanju globalne bioraznolikosti. Osim

toga, nevladine organizacije koje se bave dobrobiti životinja u zoološkim vrtovima dostavile su znatne

informacije, na primjer u neovisnom Ispitivanju zooloških vrtova u EU-u iz 2011.1, u kojem je istaknuta potreba

za poboljšanjem provedbe i izvršavanja Direktive o zoološkim vrtovima.

Budući da su države članice odgovorne za provedbu Direktive, svrha je vodiča pomoći poboljšati usklađenost s

njezinim zahtjevima dijeljenjem iskustva i dobre prakse. Vodič je jasno usmjeren na očuvanje bioraznolikosti jer

je na to usmjerena i Direktiva o zoološkim vrtovima.

Cilj je ovog dokumenta prikazati sadašnje znanje o dobrim praksama s posebnim naglaskom na odredbe iz

članka 3. Direktive o zoološkim vrtovima, kako bi se poduprlo države članice i djelatnike u praksi u provedbi te

direktive.

Dokument prati strukturu Direktive o zoološkim vrtovima pa je podijeljen na tri glavna poglavlja:

1. poglavlje: Kontekst, cilj i područje primjene Direktive o zoološkim vrtovima

2. poglavlje: Zahtjevi primjenjivi na zoološke vrtove

3. poglavlje: Provedba i izvršavanje

1 Inicijativa zaklade Born Free Foundation.

Poglavlje

1.

http://www.eaza.net/

http://www.biaza.org.uk/


http://www.aza.org/

https://www.bornfree.org.uk/storage/media/content/files/Publications/FINDINGS%20%26%20RECOMMENDATIONS.pdf

K O N T E K S T


1.2. Kratka povijest zooloških vrtova

Razne funkcije zooloških vrtova s vremenom su se

mijenjale. Riječ „zoo” potječe iz sredine 19. stoljeća,

kad se javila kao kratica za izraz „zoološki vrt”

(engl. zoological garden), a izričito se odnosila na

vrt u londonskom parku Regent’s Park. U rječniku

Oxford English Dictionary zoološki vrt definiran je

kao „ustanova, koja je obično u parku ili vrtovima i u

kojoj se čuva zbirka divljih životinja u svrhu

proučavanja, očuvanja ili izlaganja javnosti”.

Zoološki vrt ili menažerija seže u daleku 3500.

godinu p. n. e., u Hierakonpolis u Egiptu. Međutim,

koncept zoološkog vrta i njegova uloga tek su u

suvremeno doba postali predmetom rasprava koje

su potpuno preobrazile svrhu zooloških vrtova.

Slika: Egipatski reljef u Britanskom muzeju (London, Ujedinjena Kraljevina)

U davnoj prošlosti egzotične su se životinje držale isključivo u privatnim zbirkama, što je imalo simboličnu

vrijednost kao znak moći i bogatstva. Širenje grčke civilizacije oko trećeg stoljeća p. n. e. dovelo je do novog

interesa za prirodu i znanost te se povećala želja za proučavanjem životinja. Tako je došlo do temeljitijeg

proučavanja i klasifikacije vrsta. To je dovelo do uspostave prve „menažerije” otvorene za javnost u Aleksandriji.

Još jedna prekretnica za zoološke vrtove bilo je otkriće Amerike i njezinih raznolikih novih vrsta 1492. U 17. su

stoljeću zanimanje za nove vrste i veliko povećanje broja menažerija bili potaknuti bogatom međunarodnom

trgovinom. U 18. i 19. stoljeću u Europi je osnovano nekoliko suvremenijih zooloških vrtova, a sve se veća

važnost pridavala proučavanju ponašanja životinja i prirode općenito. Povezivanje životinja i biljaka kako bi se

za svaku vrstu stvorilo prirodnije stanište dovelo je do koncepta zoološkog vrta. Londonski zoološki vrt u parku

Regent’s Park najjasnije je definirao da ti vrtovi nisu samo atrakcija i izložbeni centri, već imaju obrazovnu i

znanstvenu važnost. Do sredine 19. stoljeća javnosti je omogućen ulazak u Londonski zoološki vrt, a taj su

primjer počeli slijediti i drugi vrtovi u Europi te je opća javnost mogla doći u kontakt s vrstama koje nikad dotad

nije vidjela. S obzirom na golem broj vrsta koje su početkom 20. stoljeća bile ugrožene potreba za zaštitom i

očuvanjem globalne bioraznolikosti bila je sve izraženija. To se pojačalo sedamdesetih godina 20. stoljeća, kad

su se zahvaljujući rastu utjecaja organizacija za zaštitu okoliša pojavile i prve kritike zooloških vrtova, a počeo

se propitivati i njihov koncept. Koncept zooloških vrtova kao mjesta koje služi isključivo za izlaganje vrsta počeo

se mijenjati te su se u obzir počele uzimati potrebe i dobrobit životinja.

Iako imaju dugu povijest, funkcije zooloških vrtova tek su se odnedavno počele zakonski regulirati. Sve veća

društvena svijest i razumijevanje potrebe za zaštitom divljih životinja i njihovih staništa te zabrinutost za dobrobit

životinja doveli su do temeljite promjene uloge koja se očekuje od suvremenih zooloških vrtova. Potencijal koji

imaju kao centri očuvanja i obrazovanja važan je s obzirom na njihov doseg u široj javnosti i sposobnost da

utječu na stavove te da pridonesu očuvanju i zaštiti bioraznolikosti projektima in situ i ex situ.

Usporedo s povećanjem svijesti civilnog društva, koje je kulminiralo Konferencijom o ljudskom okolišu

održanom 1992. u Rio de Janeiru, sektor zooloških vrtova već se razvijao u istom smjeru. Međunarodna unija

direktora zooloških vrtova (danas WAZA), zajedno sa Stručnom skupinom za uzgoj radi očuvanja,

Međunarodnom unijom za očuvanje prirode i Svjetskim fondom za prirodu, objavila je 1993. dokument The

World Strategy for Conservation in Zoos and Aquaria (Svjetska strategija za očuvanje u zoološkim vrtovima i

akvarijima). Riječ je o prvoj strategiji te vrste, koja je odražavala zajedničke ciljeve i prakse koje bi zoološki vrtovi

trebali slijediti u aktivnostima očuvanja. U njoj je istaknut razvoj zooloških vrtova iz živih muzeja u suvremene

centre za očuvanje u kojima se provode obrazovanje, istraživanje i uzgoj u zatočeništvu te programi

reintrodukcije. Te uloge nadilaze isključivo rekreacijske aktivnosti.

Sektor zooloških vrtova još je u postupku prilagodbe zahtjevima Direktive o zoološkim vrtovima. Iako je

promjena uloge zooloških vrtova puna izazova, napredak u ispunjavanju zahtjeva iz zakonodavnih propisa već

je ostvaren. Međutim, ako svi zoološki vrtovi u suradnji s drugim ustanovama ispune svoju misiju očuvanja

globalne bioraznolikosti, nema sumnje da će koristi biti neprocjenjive.

K O N T E K S T


1.3. Okvir Direktive o zoološkim vrtovima

Prema preambuli, cilj je Direktive Vijeća 1999/22/EZ o držanju divljih životinja u zoološkim vrtovima

(Direktiva o zoološkim vrtovima) „pronalaženje zajedničkog temelja za zakonodavstvo država članica s obzirom

na izdavanje dozvola i nadzor zooloških vrtova, držanje životinja u zoološkim vrtovima, osposobljavanje osoblja

i obrazovanje posjetitelja”. Taj zajednički temelj smatra se potrebnim „da se osigura da zoološki vrtovi na

odgovarajući način ispunjavaju svoju važnu ulogu u procesu očuvanja vrsta, obrazovanju javnosti i/ili

znanstvenom istraživanju” i na taj način pridonesu provedbi zakonodavstva EU-a o očuvanju divlje faune.

Stoga Direktivu o zoološkim vrtovima u njezinoj preambuli uokviruju sljedeći zakonodavni akti EU-a:

- Direktiva Vijeća 79/409/EEZ (Direktiva o pticama)

- Direktiva Vijeća 92/43/EEZ (Direktiva o staništima)

- Uredba Vijeća (EEZ) br. 338/97.

U preambuli se napominje da je potrebno djelovati na razini EU-a kako bi zoološki vrtovi pridonijeli očuvanju

bioraznolikosti u skladu s člankom 9. Konvencije o biološkoj raznolikosti.

Ciljevi Konvencije o biološkoj raznolikosti Ujedinjenih naroda (1992.) su „očuvanje biološke raznolikosti, održivo

korištenje njenih komponenti te pravedna raspodjela dobrobiti koje proizlaze iz korištenja genetskih izvora […]”.

Na temelju članka 9. Konvencije o biološkoj raznolikosti, zoološki vrtovi u EU-u mogu imati važnu ulogu u

očuvanju bioraznolikosti, posebno s obzirom na mjere koje treba donijeti u pogledu očuvanja ex situ. U tom su

članku opisane mjere očuvanja ex situ koje sve ugovorne stranke Konvencije o biološkoj raznolikosti (među

ostalima i EU) moraju donijeti (vidjeti okvir s tekstom). Zoološki vrtovi posebno mogu pridonijeti mjerama (b), (c)

i (d) (vidjeti i odjeljak 2.2.2.).

Relevantne definicije

U Konvenciji o biološkoj raznolikosti očuvanje „ex situ” definira se kao „očuvanje komponenti biološke

raznolikosti izvan njihovih prirodnih staništa”.

Članak 9. Konvencije o biološkoj raznolikosti – ex-situ očuvanje

Svaka ugovorna stranka će, ukoliko je to moguće ili prikladno, a prvenstveno s ciljem ispunjenja in-situ mjera:

(a) usvojiti mjere za ex-situ očuvanje komponenti biološke raznolikosti, prvenstveno u zemlji podrijetla tih

komponenti,

(b) utvrditi i podržati mogućnosti za ex-situ očuvanje i istraživanja na biljkama, životinjama i

mikroorganizmima, prvenstveno u zemlji porijekla genetskih izvora,

(c) usvojiti mjere za oporavak i obnavljanje ugroženih vrsta te ponovo uvođenje istih u njihova prirodna

staništa pod odgovarajućim uvjetima,

(d) voditi i upravljati sakupljanjem bioloških izvora iz prirodnih staništa za ex-situ zaštitu, kako se ne bi

ugrožavali ekosustavi i in-situ populacije i vrste, osim tamo gdje je potrebna privremena primjena ex-situ mjera,

u skladu s podstavkom (c) gore,

(e) surađivati u osiguravanju financijske i druge potpore za ex-situ zaštitu, navedene u podstavcima (a) do (d)

gore, te u utemeljenju i provođenju ex-situ zaštitnih mjera u zemljama u razvoju.

Na europskoj razini Uredba Vijeća (EEZ) br. 338/97 o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima

obuhvaća sve odredbe Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES,

1975.). Svrha je spriječiti međunarodnu trgovinu vrstama divljih životinja i biljaka koja predstavlja velik rizik za

njihovo preživljavanje, uz različite stupnjeve zaštite i kontrole. Europska unija uvela je zakonodavne akte koji

sadržavaju još strože uvjete za vanjsku trgovinu2 nego što su oni iz Konvencije CITES. Prema toj uredbi EU-a,

kad je riječ o držanju i izlaganju [autohtonih ili neautohtonih vrsta] divljih životinja u zoološkim vrtovima, potreban

je „dokaz o raspoloživosti objekata primjerenih za smještaj i skrb o živim primjercima velikog broja vrsta, prije

2 Daljnje smjernice dostupne su u najnovijoj verziji dokumenta Reference Guide – EU Wildlife Trade Regulations (Referentni vodič – Uredbe Europske unije o trgovini vrstama divlje faune i flore) (2013.), koji obuhvaća Uredbu Vijeća (EZ) br. 338/97 i Uredbu Komisije (EZ) br. 865/2006, kako su izmijenjene.

http://www.cbd.int/convention/text/

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/ALL/?uri=CELEX:31997R0338

https://www.cites.org/

http://www.ec.europa.eu/environment/cites/legis_refguide_en.htm

K O N T E K S T


odobrenja za njihov uvoz u Zajednicu”. Nadalje, zabranjuje se „izlaganje primjeraka u javnosti, u komercijalne

svrhe, primjeraka vrsta nabrojenih u Dodatku A istoj Uredbi, osim u iznimnom slučaju odobrenom u svrhu

obrazovanja, istraživanja ili razmnožavanja”.

Cilj je Direktive Vijeća 79/409/EZZ o očuvanju divljih ptica i Direktive Vijeća 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih

staništa i divlje faune i flore pridonijeti očuvanju bioraznolikosti u Europi zakonodavnim propisima kojima se štite

divlje vrste i njihova staništa. Dok se Direktivom o pticama osigurava dugoročno očuvanje svih vrsta divljih ptica

u Europskoj uniji, cilj je Direktive o staništima zaštititi sve divlje vrste navedene u prilozima toj direktivi i njihova

staništa uspostavom mreže posebnih područja očuvanja. Ta je mreža poznata pod nazivom Natura 2000, a

obuhvaća i posebna zaštićena područja klasificirana na temelju Direktive o pticama. Nabava i/ili upotreba

određenih vrsta s popisa ovisi o usklađenosti sa svrhama istraživanja i obrazovanja, obnove populacije,

reintrodukcije ili razmnožavanja.

Naposljetku, u preambuli Direktive o zoološkim vrtovima napominje se i da su „mnoge organizacije […] izradile

smjernice za skrb i smještaj životinja u zoološkim vrtovima koje bi mogle, tamo gdje je primjereno, pomoći u

razvijanju i usvajanju nacionalnih standarda”. Kao jedna od tih organizacija navedeno je Europsko udruženje

zooloških vrtova i akvarija3.

SAŽETAK 1. – DOKUMENTI KOJI SU PRETHODILI DIREKTIVI O ZOOLOŠKIM VRTOVIMA

Konvencija o biološkoj raznolikosti (UN, 1992.), članak 9.:

mjere za ex-situ očuvanje donose se kao nadopuna mjerama za in-situ očuvanje Direktiva Vijeća 79/409/EZ (Direktiva o pticama) i Direktiva Vijeća 92/43/EZ (Direktiva o staništima):

predviđaju se iznimke zabrani hvatanja, držanja i trgovine određenim brojem vrsta radi istraživanja, obrazovanja i očuvanja Uredba Vijeća (EZ) br. 338/97 o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima:

zabranjuje se izlaganje životinja javnosti osim ako je opravdano svrhama obrazovanja, istraživanja ili uzgoja u zatočeništvu (članak 8.) Smjernice Europskog udruženja zooloških vrtova i akvarija za smještaj i skrb o životinjama u zoološkim vrtovima (1994.):

uređuju se uvjeti skrbi o životinjama u europskim zoološkim vrtovima

1.4. Cilj i područje primjene Direktive o zoološkim vrtovima

1.4.1. Članak 1. – Cilj

3 EAZA Guidelines for the accommodation and care of animals in zoos (Smjernice EAZA-e za smještaj i skrb o životinjama u zoološkim vrtovima) (1994.). Nova verzija (2014.): https://www.eaza.net/assets/Uploads/Standards-and-policies/Standards-Accommodation-Care-2014-v2.pdf

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32009L0147



http://www.ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/

https://www.eaza.net/assets/Uploads/Standards-and-policies/Standards-Accommodation-Care-2014-v2.pdf

https://www.eaza.net/assets/Uploads/Standards-and-policies/Standards-Accommodation-Care-2014-v2.pdf

K O N T E K S T


Glavni su ciljevi Direktive o zoološkim vrtovima zaštita divlje faune i očuvanje bioraznolikosti. U tu je svrhu u

članku 1. navedeno da države članice moraju donijeti mjere za izdavanje dozvola i nadzor zooloških vrtova

kako bi se ojačala uloga zooloških vrtova u očuvanju bioraznolikosti.


Očuvanje bioraznolikosti je upravljanje ljudskim interakcijama s genima, vrstama i ekosustavima kako bi se

postigla maksimalna dobrobit sadašnje generacije i istodobno održao potencijal za ispunjavanje potreba i težnji

budućih generacija; obuhvaća elemente očuvanja, proučavanja i upotrebe bioraznolikosti. (Konvencija o

biološkoj raznolikosti)

Na snazi su važne politike očuvanja i zakonodavni akti EU-a za zaštitu i očuvanje bioraznolikosti. Oni uključuju

mrežu Natura 2000, koja je opisana kao središnji dio politike EU-a u području prirode i bioraznolikosti. Riječ je o

mreži područja zaštićene prirode uspostavljenoj na temelju Direktive o staništima iz 1992.

Očuvanje ex situ i očuvanje prirodnih staništa (očuvanje in situ) dva su glavna sredstva za očuvanje

bioraznolikosti. Svrha je mjera za očuvanje ex situ očuvati genetsku raznolikost i populacije vrsta izvan njihovih

prirodnih staništa. Direktivom o staništima države članice EU-a obvezale su se postići „povoljno stanje

očuvanosti” za vrste i staništa od značaja na europskoj razini. Obvezale su se postići i dobro stanje očuvanosti

divljih ptica na temelju Direktive o pticama. Mjere za očuvanje ex situ nadopunjuju mjere za očuvanje in situ i

mogu pridonijeti osiguravanju održivosti nekih ugroženih divljih populacija i spriječiti izumiranje. Više informacija

dostupno je u odjeljku 2.2.4.1.

Zbirke ex situ uključuju zbirke biljaka ili životinja, zoološke vrtove, botaničke vrtove, objekte za istraživanje

divljih vrsta i zbirke germplazme divljih i domaćih taksona.

Mnogi zoološki vrtovi već su prepoznali svoju obvezu zaštite divlje faune i očuvanja bioraznolikosti, kako je

definirano u kasnijim strategijama Svjetskog udruženja zooloških vrtova i akvarija od 1993. One odražavaju

zajedničke ciljeve i prakse koje zoološki vrtovi trebaju poštovati pri očuvanju bioraznolikosti. U Globalnoj

strategiji očuvanja zooloških vrtova i akvarija iz 2015. istaknuto je da je glavni cilj suvremenih zooloških vrtova i

akvarija „očuvanje”: „Kao stručnjaci za zoologiju, čija je glavna funkcija skrb o životinjama, iznimno je važno da

maksimalni prioritet damo povećanju naše posvećenosti očuvanju divljih populacija.” U Globalnoj strategiji

akvarija za očuvanje i održivost iz 2009. akvarije se potiče da pridonose istraživanju, očuvanju i održivosti

morskih vrsta i staništa.

Na 10. konferenciji stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti održanoj 2010. Međunarodna zajednica

potvrdila je gubitak bioraznolikosti kao veliku prijetnju i predložila ciljeve za bioraznolikost iz Aichija za praćenje

napretka zaštite bioraznolikosti u svijetu, s ciljem zaustavljanja gubitka bioraznolikosti do 2020. Zoološki vrtovi

također mogu znatno pridonijeti Strategiji EU-a o bioraznolikosti do 2020. i ciljevima za bioraznolikost iz Aichija

na temelju Konvencije o biološkoj raznolikosti zahvaljujući svojoj ulozi i vidljivom javnom profilu, koji privlači velik

broj posjetitelja. To im daje jedinstvenu priliku da obrazuju i podižu razinu svijesti o potrebi za zaštitom okoliša i

njegove bioraznolikosti (vidjeti odjeljak 2.3.).

Zaključno, kad je riječ o njihovu potencijalu za očuvanje bioraznolikosti, zoološki vrtovi imaju strateški položaj i

veliku odgovornost kao jedno od malobrojnih mjesta na kojima ljudi stvarno dolaze u dodir s mnogim divljim

vrstama. Isto tako, povećala se osjetljivost društva na dobrobit životinja i isključivo rekreacijsku ulogu zooloških

vrtova. Posjetitelji su otvoreniji zoološkim vrtovima kao mjestu za učenje o očuvanju. Zoološki vrtovi kojima se

dobro upravlja mogu imati važnu ulogu i u obrazovanju javnosti o divljoj fauni i njezinim staništima te u

sudjelovanju u aktivnostima koje pomažu očuvanju bioraznolikosti, posebno zaštiti ugroženih divljih vrsta.

Kao pomoć pri praktičnoj primjeni Direktive o zoološkim vrtovima, u 2. poglavlju ovog vodiča ispituju se posebni

zahtjevi iz članka 3. Direktive. Navedeni su relevantni primjeri dobre prakse kako bi se državama članicama i

zoološkim vrtovima pomoglo u očuvanju bioraznolikosti.

http://www.ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/

http://www.waza.org/en/site/media/publications-1264077522/waza-strategies

http://www.cbd.int/

https://www.cbd.int/sp/targets/

http://ec.europa.eu/environment/nature/biodiversity/comm2006/2020.htm

K O N T E K S T


1.4.2. Članak 2. – Područje primjene Direktive o zoološkim vrtovima

1.4.2.1. Definicija „zoološkog vrta”

U Direktivi o zoološkim vrtovima „zoološki vrtovi” definirani su kao „trajn[i] objekt[i] u kojima se primjerci

divljih vrsta životinja drže u svrhu izlaganja javnosti sedam ili više dana godišnje […]”.

Pravnom definicijom zoološkog vrta [„za potrebe ove direktive”] utvrđuju se uvjeti koje nadležna tijela država

članica trebaju procijeniti kako bi odredila hoće li određeni objekt biti uključen u područje primjene Direktive i

stoga morati ispuniti odredbe članka 3. Objekti koji drže divlje vrste životinja vrlo su raznoliki, a velike su razlike i

u okolnostima u kojima se te životinje izlažu javnosti pa se nadležnim tijelima preporučuje da posebnu

pozornost posvete sljedećim elementima definicije kako bi donijela odgovarajuću odluku:

- „trajn[i] objekt[i]”

- „primjerci divljih vrsta životinja”

- „drž[anje] u svrhu izlaganja javnosti […]”.

K O N T E K S T


„Trajn[i] objekt[i]”

U članku 2. već je određeno da objekt treba smatrati zoološkim vrtom ako se životinje izlažu javnosti „sedam ili

više dana godišnje”. Kao dopuna tomu može biti korisno razmotriti vrstu gradnje (privremeni ili trajni objekt). To

državama članicama može pomoći da uzmu u obzir privremenu ili trajnu prirodu objekta u smislu trajanja

njegove aktivnosti. Međutim, to ne treba koristiti kao izgovor za to da objekt ostane otvoren s privremenim

objektima u kojima se životinje dugo izlažu, čime bi se izbjegla primjena Direktive o zoološkim vrtovima. U tim

slučajevima nadležna tijela najveću pozornost mogu posvetiti činjenici da se životinje stalno izlažu, a ne

značajkama izgradnje objekta (privremeni ili trajni). Na taj će način osigurati usklađenost s ciljevima Direktive o

zoološkim vrtovima.

Relevantna definicija

Divlje vrste: organizmi koji žive u zatočeništvu ili u divljini, a nisu bili podvrgnuti uzgoju kojim bi se mijenjalo

njihovo prirodno stanje. (Konvencija o biološkoj raznolikosti, pojmovnici alata CEPA-e)

„Primjerci divljih vrsta životinja”

Zbirke zooloških vrtova uglavnom se sastoje od autohtonih i egzotičnih divljih vrsta, ali mogu udomljavati i

domaće životinje ili udomaćene vrste (životinje namijenjene proizvodnji).

Treba napomenuti sličnosti i razlike između „zooloških vrtova” i „akvarija” jer se ti izrazi u području zooloških

vrtova povijesno upotrebljavaju zajedno. Razlika proizlazi iz različitih uvjeta potrebnih za držanje divljih vodenih i

morskih vrsta. Međutim, „zoološki vrt” definiran je u članku 2. kao objekt u kojem se divlje vrste životinja drže u

svrhu izlaganja javnosti. Ta definicija uključuje akvarije u kojima se drže divlje vodene i morske vrste, stoga su

akvariji obuhvaćeni područjem primjene Direktive o zoološkim vrtovima.

„Zaštita divlje faune” jedan je od ciljeva Direktive o zoološkim vrtovima, zajedno s „očuvanjem biološke

raznolikosti”. U članku 3. utvrđene su mjere očuvanja koje države članice moraju zahtijevati od zooloških vrtova

kako bi ostvarili te ciljeve. Mjere očuvanja odnose se na aktivnosti očuvanja ex situ, koje nadopunjuju aktivnosti

očuvanja in situ u skladu s člancima 8. i 9. Konvencije o biološkoj raznolikosti. Stoga i životinje divljih vrsta koje

se drže u zoološkim vrtovima i one koje žive u divljini mogu biti ciljne životinje i/ili vrste na koje treba usmjeriti i

primijeniti mjere očuvanja općenito kao i posebne mjere očuvanja.

Ako su domaće životinje i/ili udomaćene vrste dio zbirke zoološkog vrta, neovisno o svim drugim

međunarodnim, europskim ili nacionalnim zakonodavnim propisima koji se mogu primjenjivati na njihove uvjete i

zaštitu, nadležna tijela država članica mogu razmotriti da na njih primijene zahtjeve povezane sa smještajem i

brigom o životinjama utvrđene u članku 3. Direktive o zoološkim vrtovima.

„Drž[anje] u svrhu izlaganja javnosti […]”

Definicijom se zahtijeva da zoološki vrtovi budu otvoreni za javnost, uz mogućnost naplate ulaznica, i da

posjetitelji mogu gledati izložene životinje čak i ako su neke jedinke privremeno ili trajno izvan vidokruga zbog

pitanja povezanih s njihovom dobrobiti, očuvanjem ili sigurnošću.

U nekim će slučajevima nadležna tijela država članica trebati procijeniti što bi trebalo smatrati „javnošću” u

definiciji (u smislu broja posjetitelja, vrste javnosti ili učestalosti posjeta) (npr. privatne zbirke koje redovito

posjećuju prijatelji vlasnika, centri za spašavanje koji imaju ograničeno vrijeme za posjete itd.). S obzirom na to,

u Prilogu B dokumentu Zoo Licensing Act 1981 Guide (Vodič za Zakon o izdavanju dozvola zoološkim vrtovima

iz 1981.) Ministarstva za okoliš, hranu i ruralna područja Ujedinjene Kraljevine navedene su vrijedne smjernice

(vidjeti primjer u okviru u nastavku).

U svakom slučaju, države članice trebale bi biti svjesne da se na objekt koji drži životinje divljih vrsta, ali nije

otvoren za javnost (npr. privatne zbirke, centri za spašavanje, utočišta…), iako nije obuhvaćen Direktivom o

zoološkim vrtovima, primjenjuju drugi zakonodavni propisi na razini EU-a ili države članice (npr. zdravstveni i

sanitarni propisi). Više informacija dostupno je u odjeljku 2.4.4.2.

Smatra se da području primjene pripadaju sve zbirke i/ili objekti sa značajkama opisanima u definiciji iz

članka 2., neovisno:

- o oznaci ili imenu (npr. biološki park, morski park, centar prirode, park prirode…)

- o tome jesu li javne ili privatne (npr. općinski zoološki vrtovi, privatne zaklade itd.)

- o tipu vrsta koje se izlažu (npr. akvariji, bazeni za delfine, vrtovi za ptice, zbirke leptira)

- o drugim aktivnostima koje se pružaju javnosti (npr. zabava, kupnja, restorani, spašavanje i rehabilitacija

životinja, tečajevi osposobljavanja, smještaj itd.) zajedno s izlaganjem divljih životinja.

K O N T E K S T


Međutim, u nekim slučajevima nadležna tijela mogu se suočiti s poteškoćama pri procjeni je li objekt obuhvaćen

područjem primjene Direktive o zoološkim vrtovima, npr. javni parkovi u kojima žive divlje vrste, izlaganje

nekoliko životinja u restoranima, predstave ili izvedbe u objektima koji nisu cirkusi, zbirke životinja sa samo

jednom ili dvjema vrstama, mali akvarij u zubarskom uredu.

Kako bi pojasnile ta i druga „siva područja” te dodatno odredile definiciju „zoološkog vrta”, neke su države članice detaljnije uredile područje primjene Direktive o zoološkim vrtovima u svojim nacionalnim propisima o zoološkim vrtovima. Vidjeti Prilog 6.4.

U nekim je slučajevima proveden izravan i sveobuhvatan pristup kako bi se kategorizirali različiti objekti ovisno o broju životinja ili vrsta ili razini zaštite vrsta ili životinja koje se drže u zoološkom vrtu. Druge su zemlje uredile i određena izuzeća od područja primjene Direktive o zoološkim vrtovima na temelju mogućnosti koja im je dana u članku 2., kako je objašnjeno u nastavku.

Primjer dobre prakse U Prilogu B Vodiču za Zakon o izdavanju dozvola zoološkim vrtovima iz 1981., koji je Ministarstvo za okoliš, hranu i ruralna područja (DEFRA) Ujedinjene Kraljevine objavilo 2012., nalaze se smjernice nadležnim tijelima Ujedinjene Kraljevine za odlučivanje o tome jesu li zbirke obuhvaćene područjem primjene zakonodavstva o zoološkim vrtovima, npr. procjena nekih neuobičajenih slučajeva koji se nazivaju „sivim područjima” (trgovine kućnim ljubimcima s nerazmjerno velikim područjima za izlaganje, zbirke u kojima se životinje promatraju samo web-kamerama).

1.4.2.2. Izuzeci od područja primjene Direktive

U posljednjem dijelu članka 2. upućuje se na dva posebna izuzeća od područja primjene Direktive – „cirkuse” i

„trgovine kućnim ljubimcima”, ali i na mogućnost država članica da, unutar svoje nadležnosti, izuzmu određene

objekte primjenom kriterija koji se temelji na „značajnom broju” životinja ili vrsta, iako bi prema pravnoj definiciji

trebali biti obuhvaćeni Direktivom o zoološkim vrtovima.

Cirkusi i trgovine kućnim ljubimcima izuzete su od primjene Direktive o zoološkim vrtovima jer njihove

aktivnosti (isključivo zabava i komercijalna trgovina životinjama) pripadaju područjima koja su nespojiva s

ciljevima Direktive. U idealnom bi slučaju pažnju trebalo usmjeriti na objekte čija je glavna aktivnost priređivanje

predstava s divljim životinjama koje su otvorene za javnost. Primjenom odgovarajućih definicija „zoološkog vrta”

i „cirkusa” (vidjeti Pojmovnik) nadležna tijela mogu bolje razumjeti jesu li neki od tih objekata isključivo cirkusi

(koji obično nemaju trajne objekte) ili zoološki vrtovi, koji nude mogućnost izlaganja životinja. U drugom se

slučaju primjenjuje Direktiva o zoološkim vrtovima.

Države članice mogu izuzeti druge objekte „na temelju činjenice da ne izlažu javnosti značajan broj životinja

ili vrsta te da njihovo izuzeće neće ugroziti ciljeve ove Direktive”.

U idealnom slučaju nadležna tijela objavit će kriterije za prosudbu kako bi pomogla subjektima da znaju što čini

zoološki vrt. Države članice ovlaštene su odlučiti koji bi se objekti, uz cirkuse i trgovine kućnim ljubimcima, mogli

izuzeti od primjene Direktive o zoološkim vrtovima. Kad procjenjuje što je „značajan broj životinja ili vrsta” koje

se izlažu javnosti, država članica prvenstveno bi trebala voditi računa o tome da izuzeće tih objekata ne

ugrožava ciljeve Direktive o zoološkim vrtovima. I u ovom su slučaju očuvanje bioraznolikosti i zaštita divlje

faune osnovni ciljevi koje treba imati na umu.

Procjena značenja „značajnog broja” može uključivati razmatranje i kvantitativnih i kvalitativnih aspekata. Taj je

kriterij povezan sa stanjem očuvanosti vrsta koje su utvrđene i određene međunarodnim konvencijama i

zakonodavstvom EU-a te nacionalnim i regionalnim propisima o zaštiti životinja, ali posebno vrsta divlje faune

od interesa za Zajednicu na temelju Direktive o staništima i Direktive o pticama.

Primjer

Preporučuje se da se u područje primjene Direktive o zoološkim vrtovima uključe objekti čije se zbirke sastoje od nekoliko životinja samo jedne vrste koja ima veliku vrijednost za očuvanje, kako je priznata međunarodnim instrumentima ili visokim stupnjem zaštite na regionalnoj, nacionalnoj ili lokalnoj razini očuvanja.

Kad su prenosile Direktivu o zoološkim vrtovima u nacionalne zakone o zoološkim vrtovima u Europi, države članice zauzele su različite pristupe kako bi odredile što je „značajan broj životinja ili vrsta” i odlučile koje će objekte izuzeti od područja primjene Direktive. Vidjeti primjere u Prilogu 6.4.

Mogući izuzeci od područja primjene Direktive o zoološkim vrtovima:

https://www.gov.uk/government/publications/zoo-licensing-act-1981-guide-to-the-act-s-provisions

K O N T E K S T


- cirkusi

- trgovine kućnim ljubimcima

- objekti koji ne izlažu javnosti značajan broj životinja ili vrsta (izuzeća koja donesu nadležna tijela država

članica neće ugroziti ciljeve Direktive).

Direktiva o zoološkim vrtovima primarni je propis za objekte koji su na temelju njezina članka 2. definirani kao

zoološki vrtovi. Ne dovodeći u pitanje druge zakonodavne akte na razini država članica ili EU-a (npr. kojima se

uređuje zdravlje životinja, sigurnost) koji se primjenjuju na te objekte, zoološki vrtovi moraju imati ulogu u

očuvanju bioraznolikosti u skladu sa zahtjevima iz članka 3.

SAŽETAK 2. – CILJ I PODRUČJE PRIMJENE DIREKTIVE O ZOOLOŠKIM VRTOVIMA

• Očuvanje bioraznolikosti i zaštita divlje faune glavni su ciljevi Direktive o zoološkim vrtovima.

• Zoološki vrtovi moraju pridonositi očuvanju bioraznolikosti zaštitom divlje faune i sudjelovanjem u

aktivnostima očuvanja.

• Države članice moraju donijeti mjere za izdavanje dozvola i nadzor kako bi osigurale da zoološki

vrtovi provode mjere očuvanja na temelju članka 3.

• Zoološki vrtovi definirani su u članku 2. Direktive o zoološkim vrtovima kao „trajn[i] objekt[i] u

kojima se primjerci divljih vrsta životinja drže u svrhu izlaganja javnosti sedam ili više dana

godišnje”, uz određene izuzetke.

• Direktivom o zoološkim vrtovima nisu uređeni cirkusi ni trgovine kućnim ljubimcima.

• Države članice ovlaštene su izuzeti određene objekte ako smatraju da ne drže i izlažu javnosti

„značajan broj životinja ili vrsta”.

• Izuzeće bilo kojeg objekta od područja primjene Direktive o zoološkim vrtovima ne bi smjelo

ugroziti njezine ciljeve očuvanja.

Z A H T J E V I P R I M J E N J I V I N A Z O O L O Š K E V R T O V E


2. Zahtjevi primjenjivi na zoološke vrtove

2.1. Uvod – Mjere očuvanja (članak 3.)

Članak 3. sadržava zahtjeve za zoološke vrtove iz Direktive o zoološkim vrtovima koji se odnose na različite

mjere očuvanja. Upućuje se na članke u nastavku (4., 5., 6. i 7.), kojima se osigurava provedba članka 3.

Zahtjevi iz članka 3. nazivaju se „mjere očuvanja” jer su svi međusobno povezani i usmjereni na ostvarenje

općeg cilja Direktive EU-a o zoološkim vrtovima – očuvanja biološke raznolikosti.

U prvoj alineji članka 3. navedene su aktivnosti očuvanja koje same po sebi izravno pridonose očuvanju

bioraznolikosti, što je opći cilj Direktive o zoološkim vrtovima.

Druga alineja odnosi se na mjere obrazovanja javnosti i podizanja razine svijesti povezane s očuvanjem

bioraznolikosti. Broj i složenost aktivnosti koje treba poduzeti ovisit će o kapacitetu i mogućnostima pojedinačnih

zooloških vrtova.

Opseg aktivnosti očuvanja i obrazovanja zoološkog vrta može se odrediti razmjerno njegovoj veličini, resursima

te raznolikosti i interesima očuvanja svih životinja koje se u njemu nalaze. Slično tome, uvjeti iz dozvola mogu

se prilagoditi tako da odražavaju veličinu i prirodu pojedinačnih zooloških vrtova.

Treća alineja povezana je s kvalitetom životnih uvjeta životinja u zoološkom vrtu, a u njoj se izričito navodi kako

dosegnuti standarde skrbi i brige o životinjama koji ispunjavaju potrebe za očuvanjem i biološke potrebe vrsta.

U četvrtoj alineji ističu se ekološki rizik bijega životinja i zdravstveni rizik od širenja nametnika i štetočina izvana

za zdravlje životinja u zoološkom vrtu. To treba izbjeći, pa su, kao i kod prethodnog zahtjeva, za izvršavanje

nužni jasni uvjeti povezani s dozvolama.

Peta alineja odražava potrebu za vođenjem točne kontrole nad zoološkom zbirkom. Ažurirana dokumentacija

omogućuje upotrebu podataka za potrebe očuvanja i pruža dokaze da se svim životinjama upravlja u skladu s

ciljevima Direktive o zoološkim vrtovima.

U odjeljcima u nastavku navedene su detaljnije informacije o svih pet mjera očuvanja, koje su ilustrirane

primjerima dobre prakse i metodologija. Opisani su i korisni alati i kriteriji koje države članice mogu koristiti za

procjenu provedbe mjera.

Poglavlje

2.



2.2. Članak 3. prva alineja – Očuvanje, istraživanje i osposobljavanje

2.2.1. Područje primjene

Članak 3. prva alineja sadržava mjere očuvanja koje aktivno pridonose (i izravno i neizravno) zaštiti divlje faune

i očuvanju bioraznolikosti. Njime se zahtijeva da zoološki vrtovi sudjeluju u jednoj ili više od sljedećih mjera:

- istraživanja iz kojih proizlazi korist za očuvanje vrsta i/ili

- osposobljavanje za relevantne vještine očuvanja i/ili

- razmjena podataka o očuvanju vrsta i/ili

- gdje je to primjereno, razmnožavanje u zatočeništvu, repopulacija ili reintrodukcija vrsta u prirodna staništa.

Te su mjere uklopljene u projekte očuvanja ex situ i in situ kako bi djelotvorno pridonijele očuvanju.

Razmnožavanje u zatočeništvu, repopulacija i reintrodukcija vrsta u prirodna staništa složene su tehnike, u

središtu metodologija očuvanja ex situ, i obično se primjenjuju u okviru suradničkih projekata očuvanja.

Upotreba riječi „sudjelovanje” upućuje na suradničku prirodu mjera. Projekti koje zoološki vrtovi pokrenu na

vlastitu inicijativu mogu na zadovoljavajući način ispuniti zahtjeve iz članka 3. i biti vrijedan doprinos očuvanju.

Međutim, da bi bile djelotvorne i uspješne, utvrđene vrste izravnih mjera očuvanja obično zahtijevaju

sudjelovanje nekoliko subjekata (npr. vlade, lokalne zajednice, sveučilišta, organizacije za očuvanje). Stoga

aktivnosti i projekti očuvanja zooloških vrtova postaju dijelom paketa mjera za djelotvoran rad na očuvanju i

uklopljeni su u širu zajednicu za primijenjeno očuvanje.

Mjere istraživanja, osposobljavanja i razmjene informacija navedene su kao komplementarne, ali i alternative

(i/ili). U članku nije utvrđen najmanji broj mjera, aktivnosti ili projekata u kojima svaki zoološki vrt mora

sudjelovati. Na taj se način uzimaju u obzir velika raznolikost zooloških vrtova i znatne razlike među njima. Ne bi

bilo razumno očekivati da zoološki vrtovi različite veličine i prirode poduzimaju aktivnosti očuvanja iste vrste,

opsega ili složenosti.

Izrazom „gdje je to primjereno”, koji se odnosi na razmnožavanje u zatočeništvu, repopulaciju i reintrodukciju

vrsta u prirodna staništa, priznaje se da je riječ o složenim aktivnostima za koje su potrebni odgovarajući

znanstveni i pravni uvjeti te suradnja kako bi bile korisne i djelotvorne mjere očuvanja. S obzirom na to,

Međunarodna unija za očuvanje prirode revidirala je 2012. svoje smjernice o reintrodukciji, IUCN Guidelines for

Reintroductions and Other Conservation Translocations (Smjernice IUCN-a za reintrodukciju i druga

premještanja radi očuvanja).

Mjere očuvanja i primjeri opisani u ovom odjeljku nisu isključivi i treba smatrati da pridonose ukupnim

aktivnostima očuvanja koje poduzimaju zoološki vrtovi, a ne da svaka aktivnost sama po sebi može ispuniti

zahtjev očuvanja. Nadležna tijela država članica imaju diskrecijsko pravo procijeniti je li kombinacija mjera koje

se poduzimaju dovoljno razmjerna prirodi i kapacitetima zooloških vrtova te ispunjava li stoga zahtjeve iz

članka 3. prve alineje.

Važne napomene u vezi s člankom 3. prvom alinejom:

- utvrđuju se vrste aktivnih mjera očuvanja za sudjelovanje zooloških vrtova

- mjere su mjerljivi izravni (i neizravni) doprinosi očuvanju vrsta

- mjere su usmjerene na očuvanje vrsta, a mogu uključivati i njihova staništa; stoga mogu uključivati i životinje

u zatočeništvu i divlje životinje (neovisno o tome je li vrsta u zbirci) i mogu se odvijati unutar zoološkog vrta

(npr. očuvanje ex situ) i na prirodnim staništima (očuvanje in situ)

- izraz „sudjelovanje” upućuje na to da se utvrđene mjere mogu poduzimati u suradnji s drugim subjektima

- razmjena podataka može biti mjera očuvanja od koje korist ostvaruju dvije ili više strana; zoološki vrtovi

mogu dobiti vrijedne informacije, koje mogu podijeliti objavljivanjem ili izvješćivanjem ili im omogućiti pristup

na neki drugi način

- svi zoološki vrtovi moraju sudjelovati u barem jednoj od navedenih mjera

http://data.iucn.org/dbtw-wpd/edocs/2013-009.pdf




- nisu navedeni minimalni zahtjevi; države članice trebaju utvrditi uvjete u svojem zakonodavstvu i/ili

aranžmanima za izdavanje dozvola i nadzor.

2.2.2. Kako zoološki vrtovi pridonose očuvanju bioraznolikosti

U članku 3. prvoj alineji Direktive o zoološkim vrtovima utvrđene su mjere koje se mogu poduzeti i ex situ i in

situ, uz jedinu iznimku razmnožavanja u zatočeništvu.

Aktivnosti očuvanja in situ i ex situ sve se više međusobno integriraju i većina inicijativa očuvanja uključuje

kombinaciju tehnika i aktivnosti utvrđenih u članku 3. prvoj alineji, a često i one iz članka 3. druge alineje kako bi

se dobili potpuni i djelotvorni projekti očuvanja. Zoološki vrtovi mogu se usmjeriti na postizanje pozitivnih

rezultata očuvanja, tj. težiti „uspješnom očuvanju”, „integriranom očuvanju” ili „raditi na usklađivanju [ljudskih

interesa i interesa očuvanja bioraznolikosti]4”.

Glavna su pitanja kako stručni djelatnici zooloških vrtova mogu usmjeravati svoje ustanove prema najboljem

načinu postupanja kako bi ispunile navedene ciljeve očuvanja i kako nadzornici mogu procijeniti ispunjava li

zoološki vrt zahtjeve očuvanja.

U tom pogledu u nastavku je nekoliko važnih napomena:

- u zakonodavnim propisima država članica (tj. zakonima kojima je prenesena Direktiva o zoološkim vrtovima)

može se nalaziti više pojedinosti o broju, vrsti i drugim specifikacijama mjera očuvanja opisanih u članku 3.

prvoj alineji (vidjeti Prilog 6.4.: Zakonodavni propisi država članica o zoološkim vrtovima)

- komunikacija među tijelima država članica odgovornima za bioraznolikost i zoološke vrtove može pomoći u

utvrđivanju područja u kojima njihova suradnja može biti najdjelotvornija; na primjer, zoološki vrtovi mogu

postati aktivni partneri u provedbi očuvanja zaštićenih područja mreže Natura 2000 (vidjeti internetske

stranice država članica o mreži Natura 2000), sve do ciljeva navedenih u Strategiji EU-a o bioraznolikosti do

2020. i ciljeva za bioraznolikost iz Aichija na temelju Konvencije o biološkoj raznolikosti

- potrebno je pažljivo planiranje kako bi se dao najbolji doprinos očuvanju i povećala korist rada zoološkog

vrta za očuvanje; mogu se upotrijebiti alati za planiranje kako bi se pomoglo u razvoju aktivnosti očuvanja,

od osnovnih aplikacija koje pomažu s definiranjem ciljeva i izvješćivanjem o ishodima i napretku do

profinjenijih pristupa, kao što je integrirano planiranje očuvanja vrsta u kojem pomažu međunarodna tijela za

očuvanje, kao što je Stručna skupina IUCN-a za planiranje očuvanja (CPSG)

- zoološki vrtovi mogu na koristan način prikazivati svoju stalnu posvećenost očuvanju; djelotvorne mjere

očuvanja kontinuirane su, ambiciozne, mjerljive, pristupačne, vođene ciljevima, usmjerene na budućnost i

često suradničke prirode; upitnici država članica za inspekcijski nadzor zooloških vrtova, izvješća o

očuvanju, projektna dokumentacija ili korespondencija s ostalim subjektima uključenima u aktivnosti

očuvanja pomoći će dokazati aktivni doprinos zoološkog vrta očuvanju

- kako je prethodno navedeno, zoološki vrtovi u EU-u vrlo su raznoliki, kao i doprinos koji mogu dati očuvanju;

djelotvorni doprinosi razlikovat će se prema strukturi i resursima svakog zoološkog vrta; na primjer, male

ustanove mogu se usredotočiti na mjere na lokalnoj razini, suradnju s lokalnim tijelima za divlje vrste,

zaštićenim područjima, nevladinim organizacijama i sveučilištima; zoološki vrtovi srednje veličine mogu

uspostaviti takve veze na nacionalnoj razini ili se specijalizirati prema sastavu svojih zbirki životinja, a velike

ustanove mogu sudjelovati u mjerama očuvanja i na međunarodnoj razini; nacionalna udruženja zooloških

vrtova i Europsko udruženje zooloških vrtova i akvarija pomažu svojim članovima u mnogim aspektima

povezanima s tim ciljevima.

2.2.3. Mjere očuvanja

2.2.3.1. Istraživanja iz kojih proizlazi korist za očuvanje vrsta

U članku 3. prvoj alineji Direktive o zoološkim vrtovima izričito se spominje sudjelovanje u istraživanjima iz kojih

proizlazi korist za očuvanje vrsta. To podrazumijeva istraživanja koja su na neki smislen način povezana s

ciljevima očuvanja.

Neka istraživanja koja poduzimaju zoološki vrtovi mogu se odnositi na osnovne procese (kao što su zdravlje,

briga o životinjama, ponašanje životinja), koji su vrlo važni za integraciju zooloških vrtova unutar znanstvene

zajednice i za stalno poboljšanje dobrobiti životinja o kojima se ljudi skrbe. Objavljena istraživanja pridonose

4 Calibrating conservation: new tools for measuring success (Kalibracija očuvanja: novi alati za mjerenje uspjeha) (Kapos i dr., 2008.); WZACS (2005.); Key topics in conservation biology (Glavne teme konzervacijske biologije)

(Macdonald i dr., 2007.).

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/db_gis/index_en.htm#sites

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/db_gis/index_en.htm#sites



http://www.cbd.int/sp/targets/

http://www.cpsg.org/



zahtjevu za razmjenu podataka (vidjeti odjeljak 2.2.3.3. u nastavku). Međutim, u nekim slučajevima te vrste

istraživanja možda neće biti povezane s ciljevima očuvanja i stoga se možda neće smatrati da ispunjavaju taj

zahtjev.

Istraživanje može biti podložno propisima država članica. Kvalitetu istraživanja treba osigurati poštovanjem

postojećih protokola kojima se koriste akademske ustanove s kojima se surađuje, poštovanjem standarda

stručnih udruženja (tj. nacionalnih udruženja ili istraživačkih standarda EAZA-e) ili sastavljanjem standarda

ustanove.

Zoološkim vrtovima koji sudjeluju u istraživanju bit će korisno izraditi pisane planove istraživanja s kriterijima za

ocjenjivanje i specifičnim ciljnim vrijednostima povezanima s ciljevima očuvanja ustanove. U Istraživačkoj

strategiji EAZA-e (2008.) navedene su osnovne informacije i smjernice za razvoj istraživanja zooloških vrtova.

Primjeri

Istraživanja „iz kojih proizlazi korist za očuvanje vrsta” često će obuhvaćati primijenjenu sastavnicu i mogu se

poduzimati kao dio očuvanja ex situ ili projekata in situ. Mogu uključivati velik raspon tema, kao što su:

- upotreba podataka zooloških vrtova za izradu demografskih predviđanja, razvoj mogućnosti upravljanja

metapopulacijama i proučavanje održivosti populacija u zatočeništvu

- unapređivanje znanja o istraživačkim metodologijama i tehnologiji za primjenu na terenu (npr. fotozamke,

neinvazivno određivanje hormona i genotipa, telemetrijski sustavi); na primjer, Zoološki vrt u Budimpešti

„ispitao” je na svojoj zbirci zmija ljutica određene radiotelemetrijske uređaje koji se postavljaju u tjelesnu

šupljinu prije nego što ih je upotrijebio u reintrodukciji vrste Vipera ursinii rakosiensis u sklopu suradnje u

projektu programa LIFE+

- istraživanja koja se odnose na zdravlje divljih životinja, a mogu izravno pridonijeti zdravlju tih životinja u

prirodnim staništima

- istraživanja kojima se određuju osnovni fiziološki parametri koji se mogu upotrebljavati (ili ih treba izračunati)

za pravilno tumačenje podataka s terena i upotrebu u matematičkim modelima (npr. indeksi izotopskog

frakcioniranja, metaboličke stope, bazalni metabolizam itd.)

- istraživanja o prilagodbama u ponašanju i genetskim prilagodbama zatočeništvu te kako ih prevladati (npr.

poticanje uobičajenih ponašanja vrsta, unapređivanje tehnika „mekog” puštanja i prethodnog puštanja)

- reproduktivne tehnologije (medicinski potpomognuta oplodnja i kontracepcija); ovakve i druge vrste osjetljivih

istraživanja ponekad se mogu provoditi na „surogatnim vrstama”, tj. taksonomski sličnim vrstama koje nisu

ugrožene, umjesto na ugroženim vrstama kod kojih je često dostupno tek nekoliko jedinki

- medicinska istraživanja u okviru očuvanja (npr. epidemiologija, parazitologija populacija u prirodnom staništu

naspram populacija u zatočeništvu)

- istraživanja invazivnih stranih vrsta; Studija slučaja: Suzbijanje prijetnje invazivnih stranih vrsta u Zoološkom

vrtu u Latgalesu (Latvija)

- eksperimentalne tehnike ublažavanja sukoba i upravljanja sukobima kod divljih vrsta, npr. istraživanje

sustava za odvraćanje zvijeri (pod uvjetom da ne uzrokuje preveliko ometanje pojedinačnih životinja) ili

sustavi privlačenja za potrebe prebrojavanja ili praćenja

- istraživanja o rješavanju pitanja povezanih s održivošću; na primjer, u istraživanju biomimikrije koristi se

znanje o biološkim sustavima za rješavanje (često ekoloških) problema, a kontrolirani uvjeti u zoološkim

vrtovima mogli bi biti idealan izvor informacija za tu vrstu istraživanja (u istraživanju biomimikrije sudjeluju

npr. Biomimicry Europa, Institut Biomimicry 3.8, Zoološki vrt u Zürichu i Zoološki vrt u San Diegu)

- istraživanja o dvama relativno novim područjima ili integriranim konceptima „psihologije očuvanja”, koja

ispituje veze između proučavanja ljudskog ponašanja i ostvarenja ciljeva očuvanja (npr. Conservation

psychology and zoos (Psihologija očuvanja i zoološki vrtovi), Litchfield i Foster, 2009.), i „dobrobiti očuvanja”,

kojom se zahtijeva bolja integracija tih disciplina u situacijama ex situ i in situ (npr. Conservation welfare

(Dobrobit očuvanja), Walker, 2012.; Animal welfare and conservation: Working towards a common goal

(Dobrobit i očuvanje životinja: rad na zajedničkom cilju), WILDCRU, 2010.).

Zoološki vrtovi mogu pokrenuti istraživanje na vlastitu inicijativu (pod uvjetom da u osmišljavanju i nadzoru nad

projektom sudjeluje kvalificirano osoblje) ili u suradnji s akademskim ustanovama, javnim ili privatnim

istraživačkim centrima ili nevladinim organizacijama. Druga opcija može biti bolja za manje ustanove, koje

možda nemaju resurse potrebne za pokretanje svojih istraživačkih projekata, ali u tom slučaju može biti

primjereno imenovati člana osoblja kao vezu i koordinatora za istraživanje.

http://www.eaza.net/assets/Uploads/Standards-and-policies/EAZA-Research-Standards-2003.pdf

http://www.eaza.net/assets/Uploads/Strategies/EAZA-Research-Strategy-2008.pdf

http://www.eaza.net/assets/Uploads/Strategies/EAZA-Research-Strategy-2008.pdf

http://www.rakosivipera.hu/en-news/viper-council-meeting-in-kunszentmiklos/

http://www.biomimicry.eu/

https://biomimicry.net/

http://www.zoo.ch/xml_1/internet/de/intro.cfm

https://bioinspired.sinet.ca/content/biomimicry-san-diego-zoo

http://izea.net/education/ize-journal-current-past/

http://izea.net/education/ize-journal-current-past/

http://www.cpsg.org/sites/cbsg.org/files/Newsletters/2012_wgreports/CBSG%202012%20Conservation%20Welfare%20Report_2012.pdf

http://www.cpsg.org/sites/cbsg.org/files/Newsletters/2012_wgreports/CBSG%202012%20Conservation%20Welfare%20Report_2012.pdf

https://docplayer.net/20865207-Animal-welfare-in-conservation-working-towards-a-common-goal.html





Rezultati se mogu otkriti i objaviti, po mogućnosti u recenziranim publikacijama, ali i na događanjima kao što su

konferencije, u općim publikacijama, stručnim publikacijama zooloških vrtova, publikacijama na internetu i na

internetskim stranicama ustanove (vidjeti Prilog 1.1.: Publikacije koje sadržavaju istraživanja zooloških vrtova).

2.2.3.2. Osposobljavanje za relevantne vještine očuvanja

Element osposobljavanja na temelju članka 3. prve alineje odnosi se na pružanje osposobljavanja o očuvanju

stručnim djelatnicima zooloških vrtova te pružanje prilika za osposobljavanje koje se temelji na iskustvu drugim

osobama u zoološkim vrtovima.

Dobro informirano osoblje bit će svjesno važnosti očuvanja pri donošenju odluka i predlaganju ideja.

Osposobljavanjem studenata povećavaju se veze s drugim ustanovama i ishodi istraživanja. Suradnja u

osposobljavanju nadzornika zooloških vrtova pridonosi odgovarajućem izvršavanju zakonodavstva i boljoj

komunikaciji između zooloških vrtova i tijela za zaštitu okoliša. Otvorenim osposobljavanjem mogu se privući

financijska sredstva, ugled i novi ugovori.

Osposobljavanje osoblja:

- novozaposleni članovi osoblja moraju imati odgovarajuće kvalifikacije i/ili iskustvo za radno mjesto; osim

toga, preporučljivo je da sve osobe koje preuzimaju relevantni odgovorni položaj u zoološkom vrtu prođu

uvod o ulozi zooloških vrtova u očuvanju, ciljevima očuvanja ustanove i svojoj ulozi u okviru te misije

- obrazovanje rukovodećeg osoblja (osoblje koje preuzima odgovorni položaj za važna područja ukupne

aktivnosti zoološkog vrta) nije nužno povezano sa zoološkim vrtovima ili očuvanjem; stoga se preporučuje

da to osoblje prođe obuku o zahtjevima Direktive o zoološkim vrtovima, relevantnim zakonodavnim

propisima države članice te općim konceptima i metodama očuvanja u zoološkim vrtovima

- osoblje koje se skrbi o životinjama može biti izravno odgovorno za uvjete smještaja i brige o životinjama za

koje je zaduženo; zahtjevi za smještaj stalno se mijenjaju jer su specifični za vrstu, pa čak i za ograđeno

stanište; stoga se preporučuje početno i povremeno (npr. godišnje) osposobljavanje osoblja koje se skrbi o

životinjama kako bi se osiguralo da posjeduje aktualno znanje o smještaju i rukovanju životinjama, posebno

o vrstama o kojima se skrbi

- Međunarodni kongres čuvara u zoološkim vrtovima (IZC) omogućuje kontakt s nacionalnim udruženjima

čuvara u zoološkim vrtovima, koja često izrađuju relevantnu dokumentaciju na nekoliko jezika (ABWAK –

Ujedinjena Kraljevina, AFSA –Francuska, AICAS – Španjolska/Portugal, BdZ – Njemačka, De Harpij –

Nizozemska); taj kongres i nacionalne organizacije čuvara u zoološkim vrtovima organiziraju i događanja za

razmjenu informacija i poticanje inicijativa čuvara za očuvanje (npr. „zeleni timovi” osmišljavaju i provode

mnoge zanimljive inicijative na terenu)

- udruženja zooloških vrtova na razini EU-a i država članica te druge organizacije za životinje (popis u

Prilogu 1.9.) održavaju tečajeve osposobljavanja i sastanke te sastavljaju dokumentaciju za razmjenu i

razvoj najbolje prakse

- Akademija EAZA-e pruža specijalizirane tečajeve osposobljavanja o vrlo različitim temama u okviru stručnih

uloga u zoološkim vrtovima; EAZA i nacionalne organizacije vode i radne skupine o održivosti za razmjenu

najbolje prakse

- Europsko udruženje veterinara za zoološke vrtove i divlje životinje (EAZWV) organizira ljetnu školu za

veterinare i studente veterine, koja nudi tečajeve o najnovijem razvoju u tom području, a tečajeve vode

veterinari za zoološke vrtove

- bilo bi vrlo korisno kad bi cijeli tim za upravljanje životinjama prošao barem osnovno osposobljavanje u

vještinama očuvanja i istraživanja divljih vrsta kako bi se omogućili aktivniji doprinosi, promicanje i razmjena

inicijativa i vještina za očuvanje; takva vrsta osposobljavanja može se organizirati u suradnji s lokalnim

sveučilištima, nevladinim organizacijama ili istraživačkim ustanovama

- osposobljavanje o pitanjima povezanima s invazivnim životinjskim vrstama, primjerice, relevantnim

istraživanjima, metodama kontrole ili iskorjenjivanja, sprečavanju i specifičnim lokalnim strategijama i

strategijama država članica (daljnje informacije dostupne su u odjeljku 2.5.)

- daljnje informacije o sposobnostima koje su uključene u područja povezana s mjerama očuvanja iz članka 3.

dostupne su u Prilogu 6.5.: Osoblje, a više informacija o osposobljavanju u Prilogu 1.3.

Zbirke, iskustvo i objekti zooloških vrtova mogu poslužiti za osposobljavanje sljedeće generacije stručnjaka za

divlje vrste. Osposobljavanje studenata i volontera potiče vrlo produktivne veze s akademskim ustanovama i

lokalnom zajednicom.

- osposobljavanje studenata: projekti sveučilišnih studenata mogu pridonijeti ishodima istraživanja

zooloških vrtova; suradnja sa sveučilištima i drugim akademskim ustanovama može mladim biolozima,

http://www.iczoo.org/


http://abwak.org/

http://www.afsanimalier.org/


http://www.zootierpflege.de/

http://www.deharpij.com/

http://www.eaza.net/academy/

http://www.eazwv.org/



veterinarima, znanstvenicima za okoliš i obrazovnim djelatnicima pružiti prilike za sudjelovanje u primjerenim

koordiniranim projektima i pripravništvima

- volonteri: mnogi zoološki vrtovi računaju na pomoć volontera u određenim inicijativama očuvanja ili u okviru

programa osvješćivanja javnosti; pružanje mogućnosti volontiranja jedan je od najizravnijih načina

promicanja obrazovanja javnosti i uključivanja u očuvanje bioraznolikosti te ga stoga treba poticati;

volontiranje se često regulira nacionalnim zakonodavstvom, koje bi se stoga moralo uzeti u obzir; volonteri

moraju poštovati iste interne propise o sigurnosti kao i osoblje zoološkog vrta i dodatne odredbe o sigurnosti

- razmjena vještina: programi razmjene iskusnog osoblja među zoološkim vrtovima s različitom količinom

resursa pomažu u široj provedbi Direktive o zoološkim vrtovima; inicijative in situ također mogu imati koristi

od izravnog doprinosa kvalificiranog osoblja zoološkog vrta izgradnji kapaciteta; stručni djelatnici zooloških

vrtova u EU-u mogu dati izvrstan aktivan doprinos i biti veza za projekte očuvanja in situ i ex situ na

područjima gdje je stručno znanje o očuvanju slabije razvijeno, na primjer u zemljama u razvoju.

2.2.3.3. Razmjena podataka o očuvanju vrsta

U članku 3. prvoj alineji naveden je skup aktivnosti i tehnika koje zoološkim vrtovima omogućuju da postignu

mjerljive rezultate očuvanja ili barem ishode. Očuvanje mora biti čvrsto utemeljeno na pouzdanim znanstvenim

dokazima. U razmjeni podataka o očuvanju vrsta naglašava se korist upotrebe i dijeljenja podataka o očuvanju,

posebno kako bi se dopunili programi očuvanja in situ i ex situ. Razmjenu vještina povezanih s očuvanjem,

obrazovanjem i brigom o životinjama treba poticati na svim razinama.

Mogućnost razmjene točnih i korisnih podataka može ovisiti o točnoj ocjeni i izvješćivanju o poduzetim

aktivnostima.

Razmjena podataka o očuvanju vrsta

Zoološki vrtovi prikupljaju podatke o očuvanju vrsta iz istraživanja, iskustva i pouka iz projekata očuvanja.

Razmjena podataka mogla bi se odvijati na mnogim razinama, na primjer:

- objava istraživanja; rezultati istraživanja bit će korisni samo ako se šire (vidjeti odjeljak 2.2.3.1. o

istraživanjima)

- neki zoološki vrtovi mogu prikupiti mnogo znanja o biologiji i brizi o životinjama određenih vrsta, što je

iznimno važno za uspjeh programa razmnožavanja; te se informacije mogu širiti izradom i otvorenim

dijeljenjem priručnika za brigu o životinjama

- otvoreno izvješćivanje o napretku, rezultatima i poukama projekata očuvanja (među ostalim koje mjere nisu

uspjele i zašto) pridonosi boljem planiranju sličnih inicijativa.

Vođenje dokumentacije samo je po sebi zahtjev, ali ono pridonosi i razmjeni podataka kad se baze podataka u

kojima se nalaze točni podaci otvoreno dijele i koriste u svrhe očuvanja (npr. upotreba podataka iz

dokumentacije za određena istraživanja, razmjena podataka s tijelima za zaštitu bioraznolikosti, sastavljanje

otvorenih nacionalnih inventara i baza podataka itd.). Daljnje informacije nalaze se u odjeljku 2.6. (Vođenje

dokumentacije).

Razmjena podataka odnosi se i na upotrebu točnih i aktualnih znanstvenih dokaza, posebno za donošenje

odluka o aktivnostima očuvanja. I svakodnevno upravljanje zbirkom najučinkovitije je kad se temelji na

najboljem raspoloživom znanju o svakoj temi.

Ta mjera očuvanja može poslužiti i kao podsjetnik na važnost suradnje u inicijativama očuvanja. Kao članovi

stručnih udruženja (npr. Svjetsko udruženje zooloških vrtova i akvarija, Europsko udruženje zooloških vrtova i

akvarija, nacionalna udruženja, udruženja edukatora u zoološkim vrtovima, udruženja čuvara u zoološkim

vrtovima) zoološki vrtovi imaju prilike za razmjenu podataka (npr. na sastancima specifičnih odbora).

Za očuvanje su vrlo korisni suradnja i partnerstva sa subjektima izvan zajednice zooloških vrtova, kao što su tijela za zaštitu bioraznolikosti, akademske ustanove ili organizacije za očuvanje. Zoološke vrtove potiče se da preuzmu inicijativu i stvore takve prilike za suradnju, posebno ako imaju stručno znanje o specifičnim taksonima ili tehnikama očuvanja.

Primjer

Dugoročno partnerstvo povezano sa zaštićenim područjima kojima je potrebna potpora jedna je od najkorisnijih

strategija očuvanja vrsta i staništa o kojima je riječ i često rezultira namjenskim izlošcima (npr. paviljon Masoala

u Zoološkom vrtu u Zürichu surađuje s Nacionalnim parkom Masoala u Madagaskaru, izložak afričkih lovačkih

pasa u Zoološkom vrtu u Chesteru podupire očuvanje u parku Mkomazi u Keniji). Studija slučaja: Madagascar

Fauna Group.

https://www.zoo.ch/en/naturschutz-tiere/naturschutzprojekte/masoala

http://www.chesterzoo.org/must-sees/animal-exhibits/painted-dogs

http://www.chesterzoo.org/must-sees/animal-exhibits/painted-dogs



2.2.4. Očuvanje na djelu

2.2.4.1. Očuvanje ex situ

Razmnožavanje životinja u zatočeništvu (ex situ)

samo po sebi nije mjera očuvanja. Uzgoj ex situ

radi očuvanja primjenjuje se na programe

kooperativnog uzgoja ugroženih vrsta (kako su

navedene u priznatom izvoru, kao što je

nacionalna baza podataka vrsta kojima prijeti

izumiranje ili Crveni popis ugroženih vrsta IUCN-

a). Kod razmnožavanja u zoološkim vrtovima u

obzir se mogu uzeti i drugi čimbenici (daljnje

informacije nalaze se u odjeljku 2.2.4.4. o

planiranju očuvanja u zoološkim vrtovima).

Hvatanje, držanje i izlaganje vrsta s popisa strogo

zaštićenih vrsta reguliraju se primjenjivim

zakonodavstvom (CITES, propisi EU-a o trgovini

vrstama divlje faune i flore, Direktiva EU-a o

staništima, Direktiva EU-a o pticama, druge

primjenjive konvencije –vidjeti sliku 2. i

zakonodavstvo država članica) kako bi se

osiguralo sudjelovanje u primjerenim programima

očuvanja ex situ.

Razmnožavanje u zatočeništvu aktivnost je

očuvanja u kojoj unutar zajednice za očuvanje

zoološki vrtovi vjerojatno imaju najviše iskustva i

stručnog znanja. Razmjena vještina očuvanja ex

situ i promicanje suradnje između zooloških vrtova

s bogatim iskustvom i centara za uzgoj in situ

mogu vrlo djelotvorno pridonijeti programima

oporavka vrsta. Jedan je od primjera crnonogi

tvor.

U Europi se očuvanje autohtonih vrsta ex situ

često odvija u okviru nacionalnih projekata ili

projekata EU-a (npr. LIFE+). Države članice i tijela

EU-a razvijaju strategije očuvanja za autohtone

ugrožene vrste, što u nekim slučajevima uključuje

sastavnice očuvanja ex situ i ponovnog uvođenja

(na primjer, u okviru aktivnih mjera očuvanja

mreže Natura 2000). Zoološki vrtovi mogu

sudjelovati u tim inicijativama izravnom suradnjom

u projektu. U studiji Ex-situ conservation

programmes for wild species in Europe5 (Programi

očuvanja ex situ za divlje vrste u Europi),

provedenoj u ime Europske komisije, navedene su

detaljne informacije o strategijama i

metodologijama očuvanja ex situ, uključujući

mjere opisane na slici 1.

U Smjernicama IUCN-a nalaze se osnovne

informacije o upravljanju populacijama ex situ,

njihovu ponovnom uvođenju, premještanju i

5 Programi očuvanja ex situ za divlje vrste u Europi. Ugovor broj: 07.0307/2009/550466/SER/B3. Završno izvješće.

8. lipnja 2011.

Slika 1. Ciljevi i sažetak mjera iz studije „Programi očuvanja ex situ za

divlje vrste u Europi”.

http://www.iucnredlist.org/


http://blackfootedferret.org/

http://blackfootedferret.org/

http://ec.europa.eu/environment/life/

https://www.iucn.org/theme/species/publications/guidelines



drugim pitanjima povezanima s očuvanjem vrsta. Isto tako, Komisija IUCN-a za opstanak vrsta sastoji se od

specijaliziranih skupina stručnjaka, koji istražuju i prikupljaju informacije o širokom rasponu tema, od onih

povezanih s određenim taksonima do zdravlja životinja ili očuvanja in situ. Konkretno, Stručna skupina IUCN-a

za planiranje očuvanja pruža alate i informacije te omogućuje komunikaciju kako bi olakšala integraciju

aktivnosti ex situ i in situ.

U revidiranom dokumentu „IUCN SSC Guidelines on the Use of Ex Situ Management for Species

Conservation” (Smjernice Komisije IUCN-a za opstanak vrsta o primjeni upravljanja ex situ za očuvanje vrsta)

(još nije objavljen) detaljno je opisan proces odlučivanja u pet koraka za definiranje uloge, prirode i izvedivosti

upravljanja ex situ u okviru integriranog pristupa planiranju očuvanja vrsta. Stručna skupina za uzgoj radi

očuvanja s istim ciljem predlaže pristup Jednog plana, kojim se u obzir uzimaju sve populacije (i u divljini i u

svim uvjetima upravljanja ex situ), svi uključeni subjekti i svi potencijalno dostupni resursi kako bi se od samog

početka svake inicijative za očuvanje vrsta postigao zaista integriran pristup6.

Programi razmnožavanja radi očuvanja koje provode udruženja zooloških vrtova koordiniraju se na regionalnoj

razini. U Europi Europsko udruženje zooloških vrtova i akvarija koordinira dvije razine programa upravljanog

razmnožavanja radi očuvanja: programe europskih ugroženih vrsta i europske matične knjige (EEP-i i ESB-i).

Dodatni niži status praćenja koristi se za prikupljanje informacija o vrsti u zatočeništvu. Zbirke koje sudjeluju u

programima upravljanog razmnožavanja aktivno sudjeluju u aktivnostima odgovarajuće savjetodavne skupine

za taksone (TAG). Savjetodavne skupine za taksone sastavljaju planove zbirke regije, promiču projekte

očuvanja in situ i važan su izvor informacija o upravljanju u zatočeništvu. Na globalnoj razini WAZA utvrđuje

globalne planove upravljanja vrstama (GSMP) kako bi koordinirala aktivnosti razmnožavanja među regijama u

cijelom svijetu te održava međunarodne matične knjige (ISB).

Sudjelovanje u programima europskih ugroženih vrsta i europskih matičnih knjiga dostupno je samo

ustanovama koje su članice Europskog udruženja zooloških vrtova i akvarija. Međutim, sudjelovanje ustanova

koje nisu članice moguće je ako odbor za programe europskih ugroženih vrsta Europskog udruženja zooloških

vrtova i akvarija smatra da će njihovo sudjelovanje biti korisno za program.

6 WAZA Magazine 14: Towards Integrated Species Conservation (Prema integriranom očuvanju vrsta).

https://www.iucn.org/theme/species/about/species-survival-commission

http://www.cbsg.org/cbsg/


http://www.cbsg.org/one-plan-approach-conservation

http://www.eaza.net/conservation/programmes/



http://www.waza.org/en/site/conservation/conservation-breeding-programmes/gsmp

http://www.waza.org/en/site/conservation/conservation-breeding-programmes/gsmp

http://www.waza.org/en/site/conservation/international-studbooks

http://www.waza.org/files/webcontent/1.public_site/5.conservation/integrated_species_conservation/WAZA%20Magazine%2014.pdf

http://www.waza.org/files/webcontent/1.public_site/5.conservation/integrated_species_conservation/WAZA%20Magazine%2014.pdf



Primjer

Uzgoj radi očuvanja može imati ključnu ulogu u prevladavanju krize iznenadnog izumiranja, kao što je krizno

stanje u kojem su se posljednjih godina našle mnoge vrste vodozemaca. Brzi koordinirani odgovor u okviru

inicijative Amphibian Ark dobar je primjer suradničkog rada na uzgoju radi očuvanja kojim je zaustavljeno

izumiranje vrsta.

Djelotvornost očuvanja ex situ za spašavanje vrsta od izumiranja ovisit će o nekoliko složenih čimbenika koji su

u međusobnoj interakciji (npr. ispravna predviđanja, dovoljno velika osnovna populacija, uspjeh u

razmnožavanju, zadržavanje genetske raznolikosti, izbjegavanje genetskih prilagodbi i prilagodbi ponašanja,

uklanjanje prijetnji prirodnim staništima, postizanje uspješne reintrodukcije). Ti su čimbenici povezani i s

mjerama očuvanja in situ i sa znanjem o tom očuvanju.

Kako bi se mjere očuvanja ex situ provele primjereno i uspješno, pozornost treba posvetiti:

- nastavku znanstvenog istraživanja za vrijeme cijelog procesa, pri čemu posebnu pažnju treba posvetiti

uključivanju mjera očuvanja ex situ u akcijski plan za vrstu koji izrađuju zoološki vrt i druge organizacije koje

sudjeluju

- poštovanju potpisanih planova i protokola te

- sve većoj integraciji s očuvanjem na terenu.

Zoološki vrtovi danas mogu imati važnu ulogu uspostave bliskih veza između populacija u zatočeništvu i u

divljini radi suradnje u upravljanju vrstama, razmjene znanja i prikupljanja podataka. Na taj način mogu postići

integrirani pristup očuvanju vrsta, kao što je vidljivo na primjeru očuvanja vodene vidrice u Zoološkom vrtu u

Tallinnu (Estonija).

http://www.amphibianark.org/

http://lutreola.eu/en/tegevus-2/long-term-programmes/

http://lutreola.eu/en/tegevus-2/long-term-programmes/



Slika 2. Ključni zakonodavni propisi, izvori informacija i programi za očuvanje ex situ. Međunarodne sporazume relevantne za Direktivu o zoološkim vrtovima (okviri svijetloplave boje) moraju provoditi sve ugovorne stranke. Smjernice i programi na koje se upućuje primjeri su dobre prakse.

2.2.4.2. Repopulacija i reintrodukcija vrsta u prirodna staništa

Premještanje radi očuvanja vjerojatno je tehnički najsloženija i financijski najzahtjevnija vrsta mjere očuvanja, a

potrebna je samo za mali broj vrsta. Zoološki vrtovi mogu dati životinje uzgojene u zatočeništvu i tehničku ili

financijsku pomoć za projekte premještanja radi očuvanja, ali obično nisu glavni inicijatori, financijeri ili upravitelji

tih projekata.



Repopulacija i reintrodukcija vrsta u prirodna staništa

- premještanje radi očuvanja namjerno je premještanje organizama s jednog područja radi puštanja na

drugom području; svrha premještanja mora biti postizanje mjerljive koristi za očuvanje na razini populacije,

vrste ili ekosustava, a ne samo koristi za premještene jedinke

- premještanja radi očuvanja sastoje se od i. jačanja i reintrodukcije unutar autohtonog areala vrste i ii.

unošenja radi očuvanja, koje se sastoji od potpomognute kolonizacije i ekološke zamjene, izvan

autohtonog areala

- premještanje je djelotvoran alat očuvanja, ali njegova upotreba, samostalno ili u kombinaciji s drugim

rješenjima za očuvanje, mora biti strogo opravdana; procjena izvedivosti trebala bi uključivati ravnotežu

između koristi očuvanja te troškova i rizika premještanja i alternativnih mjera očuvanja.

Izvor: Međunarodna unija za očuvanje prirode / Komisija za opstanak vrsta (2013.). Guidelines for

reintroductions and other conservation translocations (Smjernice za reintrodukciju i druga premještanja radi

očuvanja)

Za projekte repopulacije i reintrodukcije potrebni su bliska suradnja različitih subjekata (npr. vlade, organizacije

za očuvanje, pružatelji osnovne populacije, lokalne zajednice), dugoročno planiranje i financiranje te opširno

istraživanje i praćenje za vrijeme cijelog procesa. Zoološki vrtovi dali su važne doprinose uspješnim projektima

reintrodukcije (studija slučaja 3.: Konj Prževalskog, Equus przewalskii).

Jedna je od posljedica klimatskih promjena da se areali vrsta zemljopisno pomiču i više će vrsta trebati potporu

kako bi došle do primjerenih staništa. „Potpomognute migracije” premještanja su osmišljena kao pomoć u tom

procesu, ali njihovi mogući učinci i koristi moraju se detaljno istražiti prije nego što se da bilo kakav prijedlog. U

Smjernicama EU-a o klimatskim promjenama i mreži Natura 2000 govori se o potpomognutim migracijama i

drugim važnim strategijama povezanima s bioraznolikošću i klimatskim promjenama.

2.2.4.3. Očuvanje in situ

Očuvanje in situ u osnovi djeluje tako da se zaustave ili ublaže učinci prijetnji i procesa zbog kojih je došlo do

propadanja predmetnih staništa ili vrsta te da se obnovom ponovno postigne njihovo „povoljno stanje

očuvanosti”. Nekoliko je poznatih prijetnji bioraznolikosti, koje je Diamond (1989.) opisao kao „zli kvartet”

pokretača izumiranja koje uzrokuju ljudi: gubitak, promjena i fragmentacija staništa, prekomjerno iskorištavanje,

unošenje vrsta i kaskade izumiranja. Nedavno su Brook i dr. (2008.) predložili još dva „zla”: globalne promjene i

sinergije izumiranja, koje proizlaze iz dodatnih učinaka kombiniranja nekoliko tih čimbenika (vidjeti Prilog 4.1.).

Najvažniji su instrumenti za očuvanje in situ u EU-u mreža Natura 2000 i strogi sustav zaštite vrsta predviđen

Direktivom o pticama i Direktivom o staništima. Tijela za zaštitu bioraznolikosti država članica i zoološke vrtove

potiče se na suradnju u aktivnim inicijativama za očuvanje koje se koordinira na temelju tih dobro utvrđenih

okvira. Te aktivnosti mogu uključivati, na primjer, usmjerene mjere za zaustavljanje prijetnji i osiguravanje

zaštite, provjeru stanja populacije ili obnovu staništa i vrsta faune i flore.

Ovisno o veličini, resursima i ciljevima zoološki vrtovi mogu poduzimati projekte i sudjelovati u projektima

očuvanja in situ na različitim razinama, od onih na određenoj lokaciji do međunarodnih projekata. Veliki zoološki

vrtovi mogu izravno pridonijeti očuvanju in situ na svim razinama. Manje ustanove mogu se specijalizirati (npr.

za očuvanje autohtonih vrsta, razvoj naprednog znanja o nekoliko vrsta ili taksona) i uspostaviti jače veze na

lokalnoj ili nacionalnoj razini, unutar zajednice zooloških vrtova i šire zajednice za očuvanje.

U odjeljcima pod ovim naslovom opisuju se mjere koje se mogu poduzeti na različitim razinama.

Primjer

Specijalizacija, bolja komunikacija i veća svijest o pitanjima koja se odnose na lokalne vrste ili vrste u zbirci

omogućit će manjim zoološkim vrtovima da daju djelotvornije izravne doprinose očuvanju in situ. Vidjeti studiju

slučaja: Zoološki vrt Jerez (Španjolska).

2.2.4.3.1. Očuvanje in situ na lokaciji

Poduzimanje mjera radi kontinuiranog poboljšanja održivosti aktivnosti zooloških vrtova može biti korisno za

očuvanje i jedan je od najboljih načina davanja primjera za obrazovanje javnosti i podizanje razine svijesti;

daljnje informacije dostupne su u odjeljku 2.3. (članak 3. druga alineja). Te mjere mogu se priznati i biti korisne u

smislu Direktive EU-a o zoološkim vrtovima, ali same po sebi nisu mjere očuvanja. Primjere i dokumentaciju o

tome kako poboljšati održivost aktivnosti zooloških vrtova potražiti u Prilogu 1.5.




http://ec.europa.eu/environment/nature/climatechange/

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/

http://ec.europa.eu/environment/nature/index_en.htm



Primjer

Neke od mjera očuvanja koje bi se mogle provoditi na lokaciji uključuju:

- promicanje i praćenje nastanjivanja autohtonih vrsta koje neovisno žive na prostorima zoološkog vrta, na

primjer, postavljanjem kućica za ptice, stupova za gniježđenje i umjetnih gnijezda za šišmiše, ostavljanjem

područja na kojima se vegetacija ne oblikuje, stvaranjem vrtova za leptire (npr. čaplje u Zoološkom vrtu u

Barceloni)

- poticanje sudjelovanja posjetitelja i lokalne zajednice u aktivnostima kojima se na prostoru zoološkog vrta

promiču održiva staništa.

2.2.4.3.2. Očuvanje in situ na lokalnoj razini

Jedna od aktivnosti očuvanja u kojoj se uloga zooloških vrtova smatra sve važnijom njihova je suradnja u

upravljanju zaštićenim područjima i ugroženim vrstama u divljini. Zoološki vrtovi mogu poduzimati mjere za

ostvarenje tog cilja na svim razinama, ali svaki zoološki vrt neovisno o veličini može pokazati svoju svijest i

nastojati surađivati sa zemljopisno bliskim zaštićenim područjima, posebno područjima u mreži Natura 2000, za

koja su možda već uspostavljene strategije te bi suradnja mogla biti najdjelotvornija i najusmjerenija.

Sudjelovanje zooloških vrtova u aktivnostima očuvanja na lokalnoj razini

Na lokalnoj razini sudjelovanje zooloških vrtova u ovoj ulozi može uključivati, na primjer:

- suradnju u fazama oslobađanja i praćenja u okviru lokalnih ili nacionalnih projekata razmnožavanja u

zatočeništvu; sudjelovanje zooloških vrtova može uključivati: zajedničko istraživanje, evidentiranje podataka

iz cijelog projekta, osposobljavanje volontera i osoblja, promicanje svijesti u lokalnoj zajednici ili prikupljanje

financijskih sredstava

- suradničko upravljanje i praćenje ugroženih divljih populacija na lokalnim zaštićenim područjima

- suradnju u projektima obnove prirodnog područja i ponovne kolonizacije divljih vrsta

- promicanje aktivnosti koje se odvijaju na lokalnim zaštićenim područjima

- sudjelovanje u sezonskim ili trajnim aktivnostima rehabilitacije autohtonih divljih vrsta koje zoološki vrt

organizira samostalno ili u suradnji s lokalnim tijelima ili nevladinim organizacijama (valja napomenuti da je

riječ o vrlo specijaliziranim aktivnostima i da bi zoološki vrt trebao računati na potrebno znanje i ljudske i

materijalne resurse za njihovu provedbu); vidjeti studiju slučaja: Mađarsko udruženje zooloških vrtova

- razmjenu osoblja i znanja s lokalnim centrima za spašavanje i rehabilitaciju divljih vrsta

- promicanje i sudjelovanje u razvoju i provedbi lokalnih politika zaštite okoliša

- aktivnosti usmjerene na suzbijanje prijetnje invazivnih stranih vrsta, na primjer:

o sudjelovanje u uklanjanju invazivnih vrsta iz divljine (i biljnih i životinjskih)

o sudjelovanje u istraživanju različitih načina kontrole invazivnih vrsta

o pristup primanju (divljih) egzotičnih kućnih ljubimaca kako bi se smanjila mogućnost njihova uvođenja u

prirodna staništa

o sudjelovanje u projektima obnove vrsta biljaka i životinja koje propadaju zbog invazivnih stranih vrsta.

2.2.4.3.3. Očuvanje in situ na nacionalnoj razini

Mnoge lokalne aktivnosti mogu se primijeniti i na djelovanja na nacionalnoj razini, u suradnji s nacionalnim

tijelima, većim zaštićenim područjima, stručnim udruženjima, organizacijama za očuvanje na terenu i

znanstvenim ustanovama. Poznavanje nacionalnih strategija očuvanja i bliski kontakt s tim subjektima olakšat

će sudjelovanje zooloških vrtova u projektima na toj razini te će unaprijediti njihovu integraciju u širu zajednicu

za očuvanje.

Primjer

Terenski projekti na nacionalnoj razini mogu uključivati, na primjer, očuvanje ugroženih autohtonih vrsta s

nacionalnog crvenog popisa ugroženih vrsta, istraživanje, obnovu ili upravljanje područjima mreže Natura 2000,

strategije upravljanja invazivnim stranim vrstama ili provedbu projekata EU-a u okviru programa LIFE+. Studija

slučaja: Zoološki vrt u Latgalesu (Latvija) – projekt HerpetoLatvia u okviru programa LIFE+

Nacionalna udruženja zooloških vrtova provode projekte i kampanje u kojima sudjeluju njihovi članovi. Daju i

informacije i stručno znanje o svim temama povezanima sa zoološkim vrtovima. Članstvo u udruženju zooloških

vrtova pomaže poboljšati rezultate zoološkog vrta u pogledu očuvanja. Međutim, malim zoološkim vrtovima u

početku može biti teško platiti naknade za članstvo. Preporučljivo je da profesionalna udruženja zooloških

vrtova i veći zoološki vrtovi izrade okvire suradnje kako bi pomogli manjim centrima da poboljšaju svoje vještine

očuvanja i doprinose očuvanju.

http://www.barcelona-metropolitan.com/articles/a-citadel-of-herons/

http://www.barcelona-metropolitan.com/articles/a-citadel-of-herons/



2.2.4.3.4. Očuvanje in situ na regionalnoj razini

Na europskoj razini važno je da zoološki vrtovi drže korak s politikama i bazom znanja u području bioraznolikosti

EU-a (npr. Europski informacijski sustav o bioraznolikosti (BISE), Europska agencija za okoliš (EEA), Europska

informacijska i promatračka mreža za okoliš (Eionet)). Konkretno, u Strategiji EU-a o bioraznolikosti do 2020.

daju se informacije i ciljne vrijednosti kako bi se osigurala zaštita autohtonih staništa i vrsta. Te su ciljne

vrijednosti odlične smjernice za postavljanje ciljeva očuvanja na različitim razinama, koji doprinose ostvarenju

zajedničkih regionalnih ciljeva.

Primjer

Kao regionalno udruženje zooloških vrtova, Europsko udruženje zooloških vrtova i akvarija olakšava, promiče i

koordinira razvoj veza za očuvanje in situ.

2.2.4.3.5. Očuvanje in situ na međunarodnoj razini

Zoološki vrtovi u EU-u mogu pridonijeti međunarodnom očuvanju samostalno, u koalicijama ili u okviru

nacionalnih udruženja, Europskog udruženja zooloških vrtova i akvarija ili Svjetskog udruženja zooloških vrtova i

akvarija. Veliki zoološki vrtovi imaju sposobnosti i resurse za sudjelovanje u međunarodnim projektima očuvanja

in situ. Sudjelovanje može imati različite oblike, kao što su pružanje specijaliziranog osoblja ili osposobljavanja,

provođenje i uspostava istraživanja, pružanje potpore razvoju politike i provedba ili razvoj dugoročnih

partnerstava sa zaštićenim područjima ili lokalnim organizacijama za očuvanje.

Djelotvornost i kasniji uspjeh međunarodnih inicijativa očuvanja in situ ovisit će o čimbenicima kao što su:

- prioriteti koji se temelje na znanstvenim spoznajama

- planirani vremenski rasporedi; najbolji ishodi na međunarodnoj razini ostvaruju se dugoročnim obvezama, a

u idealnom se slučaju veze s projektom ili područjem s vremenom održavaju i jačaju dok projekt ne postane

samoodrživ

- stalna suradnja s lokalnim partnerima, zajednicama i tijelima

- kontinuirana ocjena napretka i rezultata kako bi se dale povratne informacije i poboljšala djelotvornost.

Npr. međunarodni projekti Zoološkog društva u Londonu (ZSL); međunarodni projekti zaklade Durrell Wildlife

Conservation Trust.

2.2.4.4. Alati: planiranje očuvanja kojim se bave zoološki vrtovi i izvješćivanje o tom očuvanju

Pažljivo planiranje ključno je za postizanje djelotvornih rezultata očuvanja. Rezultate očuvanja ili utjecaj

aktivnosti očuvanja može biti teško procijeniti, ali moguće je izvijestiti o ishodima. U ovom se odjeljku

predstavljaju alati koji zoološkim vrtovima pomažu u planiranju očuvanja i izvješćivanju. Objašnjeni su alati

kojima se mogu koristiti svi zoološki vrtovi i koje nadležna tijela država članica mogu koristiti za procjenu.

2.2.4.4.1. Ciljevi očuvanja

Jasna izjava o misiji očuvanja i definirani ciljevi očuvanja pomažu usmjeriti aktivnosti zoološkog vrta na

očuvanje. Zoološki vrtovi često se vode jasnom izjavom o misiji očuvanja te skupom ciljeva očuvanja, u skladu

sa značajkama, sposobnostima i težnjama pojedine ustanove.

Izjava o misiji pruža nadahnuće. Daje zoološkom vrtu unutarnju svrhu i definira ga vanjskom svijetu. Izjava o

misiji opisuje viziju konačnog cilja kojem se teži i misiju koja prikazuje put koji ustanova slijedi da bi ostvarila taj

cilj.

Ciljevima ustanove definira se konačni ishod koji treba ostvariti aktivnostima koje se poduzimaju u području

primjene Direktive o zoološkim vrtovima: mjere očuvanja, istraživanje, osposobljavanje, razmjena podataka,

obrazovanje i visoki standardi smještaja životinja.

Izjava o misiji i ciljevi ustanove odražavaju predanost zoološkog vrta većoj ulozi u očuvanju bioraznolikosti

predviđenoj u Direktivi o zoološkim vrtovima, a ta se predanost iskazuje u okviru jedinstvenih težnji i planova

zoološkog vrta (vidjeti Prilog 1.6.: Izjave o misiji).

2.2.4.4.2. Kako osmisliti strategiju očuvanja

Strategija očuvanja uključuje pojedinosti o tome kako zoološki vrt planira poduzeti mjere očuvanja, uključujući

mjere očuvanja iz članka 3. prve alineje.



https://biodiversity.europa.eu/

http://www.eea.europa.eu/

http://www.eionet.europa.eu/


https://www.eaza.net/

http://www.zsl.org/conservation/regions/

http://www.durrell.org/Conservation

http://www.durrell.org/Conservation



Odabir prioriteta očuvanja u koje će se uložiti sredstva i napori središnje je pitanje u području očuvanja. Kad

odlučuju o prioritetima, zoološkim vrtovima na raspolaganju su znanstvene informacije, koje je posebno važno

primijeniti kad zoološki vrtovi žele dati djelotvoran doprinos globalnom očuvanju. Pododbor IUCN-a za

planiranje očuvanja vrsta posvećen je pružanju pomoći organizacijama u planiranju očuvanja vrsta. Britansko i

irsko udruženje zooloških vrtova i akvarija (BIAZA) dalo je primjere načina na koje se može procijeniti učinak

mjera očuvanja na terenu te preporučilo određene alate koji se koriste u planiranju očuvanja i upravljanju

projektima (vidjeti Prilog 1.7.: Odabir prioriteta i planiranje očuvanja). Zoološki vrtovi mogu birati ciljeve na

različitim razinama tako da procijene kako njihovi kapaciteti mogu pridonijeti međunarodnim, europskim,

nacionalnim i lokalnim strategijama i potrebama u pogledu očuvanja.

Osmišljavanje strategije očuvanja uključuje utvrđivanje plana za način na koji će se ciljevi očuvanja ostvariti. Na

slici 3. prikazan je primjer načina osmišljavanja strategije očuvanja. Sastoji se od mogućih odjeljaka koji se

mogu uključiti u strategiju očuvanja (okviri 1., 2. i 3.) i tablice (okvir 4.) koja se može koristiti za pretvaranje

ciljeva očuvanja u mjere. To je primjer jednostavnog sustava koji se može primijeniti i prilagoditi potrebama

zooloških vrtova svakog tehničkog kapaciteta.

Dokumentacija o strateškom planiranju zooloških vrtova (vidjeti Prilog 1.8.) sadržava sve informacije potrebne

da bi se razumjelo funkcioniranje zoološkog vrta. Planiranje usmjereno na očuvanje temelji se na ciljevima

očuvanja ustanove i sastojalo bi se od različitih strategija (među ostalom dokumentacijom) koje zoološki vrt

planira provesti kako bi ostvario svoje ciljeve (u skladu s mjerama očuvanja iz Direktive o zoološkim vrtovima).

Mogu biti potrebne razmjerna primjena i procjena u pogledu planiranja, na primjer, manje ustanove mogu

koristiti samo jednu sveobuhvatnu strategiju očuvanja i povezanu dokumentaciju, dok veće ustanove mogu

imati svoj raspon relevantne dokumentacije. U zakonodavstvu država članica mogu postojati zahtjevi za

posebne planove primjene ili planove za potrebe inspekcijskog nadzora (npr. vidjeti Prilog 6.4.).

Kad je riječ o djelotvornosti, planovi i strategije među ostalim mogu uključivati sljedeće elemente:

- specifični cilj svake aktivnosti

- vremenske okvire

- odgovorno osoblje (vidjeti Prilog 6.5.: Osoblje)

- sustave ocjenjivanja

- sustave izvješćivanja.

Plan zbirke ustanove alat je koji se upotrebljava za kontrolu zbirke i planiranje kretanja životinja. Može se

koristiti i za evidentiranje drugih relevantnih informacija, na primjer jesu li dodijeljene uloge očuvanja ili veze sa

specifičnim programima. U Prilogu 1.8. dodatno je pojašnjen taj alat, ali i drugi korisni alati.

https://www.iucn.org/theme/species/about/species-survival-commission/ssc-leadership-and-steering-committee/sub-committees/species-conservation-planning-subcommittee/about-species-conservation-planning-subcommittee


http://www.biaza.org.uk/conservation/useful-links/

http://www.biaza.org.uk/conservation/useful-links/



Slika 3. Mogući elementi okvira za strategiju očuvanja 7.

2.2.4.4.3. Planiranje zbirke zooloških vrtova

Planiranje zbirke s ciljevima očuvanja može uključivati nekoliko elemenata koje treba uzeti u obzir, među

ostalim:

- za transakcije ili trgovinu životinjama potrebni su promišljeni i primjereni postupci; na primjer, u dokumentu

Secretary of State’s Standards of Modern Zoo Practice (DEFRA – Ujedinjena Kraljevina) (Standardi

državnog tajnika za suvremene prakse u zoološkim vrtovima) za te se postupke i druge aktivnosti zoološkog

vrta preporučuje upotreba dokumenta BIAZA Animal Transaction Policy (Politika BIAZA-e za transakcije

životinjama) i procesa etičke provjere

- konkretno, nabavu životinja iz divljine treba obeshrabriti osim u okviru upravljanih programa očuvanja ex situ

kojima se osigurava usklađenost s primjenjivim zakonodavstvom (vidjeti i prethodni odjeljak 2.2.4.1. o

očuvanju ex situ); u slučaju životinja divljeg podrijetla koje pripadaju vrstama s popisa niže razine zaštite

zanimljivi mogu biti nalazi CITES-a o neštetnosti

- izdavanje dozvola i nadzor zooloških vrtova glavni su alati za provedbu Direktive o zoološkim vrtovima i

stoga će se u politikama o prijenosu životinja među zoološkim vrtovima možda morati osigurati status

dozvole ustanove koja prima životinje

- preporučuje se da se programima razmnožavanja nastoje održati samoodržive populacije s odgovarajućom

genetskom raznolikošću (npr. selektivni uzgoj jednog oblika životinje određene boje, kao što su albino

kameleoni i zmije, kod kojih se javlja niz naslijeđenih poremećaja, bio bi protivan ciljevima očuvanja).

Daljnje informacije dostupne su u odjeljku 2.4.4.4. Upravljanje zbirkom.

7 Prilagođeno iz istraživačke strategije Zoološkog društva u Londonu (ZSL).

https://www.gov.uk/government/uploads/system/uploads/attachment_data/file/69596/standards-of-zoo-practice.pdf

https://www.google.de/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=3&ved=0ahUKEwiApK-n34TYAhWDalAKHdx9Dj0QFggyMAI&url=https://biaza.org.uk/downloader/41&usg=AOvVaw1JOWYGPaMLRdCW8c1zhi1c

http://webarchive.nationalarchives.gov.uk/20130402225305/http:/archive.defra.gov.uk/wildlife-pets/zoos/documents/zoo-handbook/1.pdf

http://www.cites.org/eng/res/16/16-07.php



2.2.4.4.4. Izvješćivanje o aktivnostima očuvanja

S obzirom na složenost odabira prioriteta očuvanja i provedbe djelotvornih projekata očuvanja, važno je da sve

ustanove razumiju mjere potrebne za ostvarivanje koristi za očuvanje i način na koji mogu pokušati procijeniti

njihov učinak.

Na primjer, Svjetsko udruženje zooloških vrtova i akvarija objavilo je Sažeti obrazac o učinku projekta na

očuvanje, koji je sastavio Zoološki vrt u Chesteru (Ujedinjena Kraljevina), a temelji se na metodama koje je

opisala Skupina za mjere zooloških vrtova8. Riječ je o alatu kojim se vodi prilagodljivo upravljanje projektom,

sažeto prikazuju postignuća u ostvarivanju ciljeva očuvanja i na standardizirani način procjenjuje učinak na

očuvanje.

Aktivnosti očuvanja koje provode zoološki vrtovi ili druge organizacije za očuvanje teško je procijeniti u smislu

njihova učinka na očuvanje. Međutim, ako su u strategiji očuvanja svakoj aktivnosti koja se poduzima dodijeljeni

sustavi ocjenjivanja, ishodi se mogu sažeti u izvješću zoološkog vrta o očuvanju. Izvješća o očuvanju mogu se

prilagoditi potrebama ustanove, na primjer, veći zoološki vrtovi mogu upotrebljavati pristupe ocjenjivanju koji su

u većoj mjeri znanstveno utemeljeni, dok se manji zoološki vrtovi mogu usmjeriti na napredak kao referentno

mjerilo.

Nadležna tijela država članica mogu zahtijevati da im se u okviru postupaka nadzora zooloških vrtova dostavi

izvješće o očuvanju ili uključiti relevantna pitanja o izvješćivanju o aktivnostima očuvanja u svoje upitnike za

inspekcijski nadzor.

U članku 3. prvoj alineji utvrđen je skup aktivnosti i tehnika koje zoološkim vrtovima omogućuju da postignu

mjerljive rezultate očuvanja ili barem ishode. Usklađenost s tim člankom može se procijeniti ocjenjivanjem i

izvješćivanjem o aktivnostima.

Zoološki vrtovi mogu se koristiti različitim alatima za planiranje mjera i praćenje rezultata svojih aktivnosti

očuvanja. Alati prikazani u ovom odjeljku i prilozima 1.7. i 1.8. besplatni su i svi se mogu koristiti njima. Zoološke

vrtove koji funkcioniraju i kao tijela za financiranje projekata očuvanja potiče se da se koriste tim alatima i kao

pomagalom pri odlučivanju i planiranju načina ulaganja svojih sredstava te za procjenu učinka svojih mjera

očuvanja.

SAŽETAK 3. – ČLANAK 3. PRVA ALINEJA – OČUVANJE, ISTRAŽIVANJE I OSPOSOBLJAVANJE

Mjere očuvanja iz članka 3. prve alineje aktivni su, mjerljivi, izravni (i neizravni) doprinosi ostvarenju cilja Direktive o zoološkim vrtovima: očuvanju bioraznolikosti.

Opisane aktivnosti i tehnike usmjerene su na očuvanje vrsta i obuhvaćaju mjere očuvanja koje zoološki vrtovi poduzimaju ex situ i in situ.

Djelotvorno očuvanje često karakterizira suradnja.

Na istraživanja se mogu primjenjivati zakonodavni propisi država članica i najbolje ih je osmišljavati tako da se poštuju priznati standardi.

Osposobljavanje se odnosi i na trajno stručno usavršavanje osoblja zoološkog vrta u području vještina očuvanja i na pružanje specijaliziranog osposobljavanja vanjskim osobama.

Slično tome, razmjena podataka odnosi se i na širenje znanja i iskustva zooloških vrtova i na upotrebu aktualnih informacija o aktivnostima očuvanja koje su drugi zoološki vrtovi i stručni djelatnici zooloških vrtova stavili na raspolaganje.

Razmnožavanje u zatočeništvu, repopulacija i reintrodukcija složene su mjere i najbolje ih je poduzimati u primjerenim znanstvenim i zakonodavnim okvirima, prema potrebi.

Upotreba alata, smjernica i metodologija koje su izradile stručne organizacije za zoološke vrtove (npr. nacionalna udruženja zooloških vrtova, Europsko udruženje zooloških vrtova i akvarija, Svjetsko udruženje zooloških vrtova i akvarija) i organizacije za očuvanje (npr. Međunarodna unija za očuvanje prirode) te koji se primjenjuju u očuvanju na terenu može djelotvorno pridonijeti razvoju utvrđenih mjera očuvanja.

8 Mace i dr. (2007.) Measuring conservation success: assessing zoos’ contribution (Mjerenje uspjeha u očuvanju: procjena doprinosa zooloških vrtova). U: Zoos in the 21st Century: Catalysts for Conservation?

http://www.waza.org/en/site/conservation/conservation-impact

http://www.waza.org/en/site/conservation/conservation-impact



2.3. Članak 3. – druga alineja – Obrazovanje javnosti i podizanje razine

svijesti


Mjere iz članka 3. druge alineje ističu ulogu zooloških vrtova u obrazovanju posjetitelja i podizanju razine svijesti

u vezi s pitanjima očuvanja bioraznolikosti. Mjere se izravno odnose na prvi cilj iz Aichija na temelju Konvencije

o biološkoj raznolikosti: „Najkasnije do 2020. godine, ljudi su svjesni svih vrijednosti bioraznolikosti i koraka koje

mogu poduzeti kako bi istu očuvali i održivo koristili.”

Članak 3. druga alineja ima opći i posebni fokus. Općim fokusom – „promicanje obrazovanja javnosti i podizanja

razine svijesti u vezi s očuvanjem biološke raznolikosti” – utvrđen je pristup društveno obrazovnoj ulozi

zooloških vrtova. Obrazovne aktivnosti zooloških vrtova u tom pogledu mogu uključivati:

- provođenje programa obrazovanja javnosti izravno povezanih s pitanjima očuvanja bioraznolikosti

- promicanje okolišnih, gospodarskih, kulturnih i intrinzičnih vrijednosti bioraznolikosti

- promicanje svijesti o učinku svakodnevnih navika na očuvanje bioraznolikosti

- obrazovanje javnosti o „kora[cima] koje mogu poduzeti kako bi […] očuvali i održivo koristili

[bioraznolikost]”

- obrazovanje javnosti o usvajanju odgovarajućih vrsta ponašanja prema divljim vrstama kako bi se

pridonijelo očuvanju bioraznolikosti.


Obrazovanje: organizirana i održavana komunikacija osmišljena u svrhu učenja. Kontekst: za komunikaciju je u

ovom kontekstu potreban odnos između dviju ili više osoba koji uključuje prijenos informacija (poruke, ideje,

znanje, strategije itd.). Organizirana znači da je planirana prema obrascu ili slijedu s utvrđenim ciljevima ili

sadržajem i da uključuje obrazovno tijelo koje organizira situaciju učenja i/ili učitelje (uključujući neplaćene

volontere) koji svjesno organiziraju komunikaciju. Kontinuirana znači da iskustvo učenja ima elemente trajanja i

kontinuiteta. Učenje se smatra svakom promjenom u ponašanju, informacijama, znanju, razumijevanju,

stavovima, vještinama ili sposobnostima koja se može zadržati i ne može se pripisati fizičkom rastu ili razvoju

naslijeđenih obrazaca ponašanja. (UNESCO, OECD, 2001.)

Javna svijest: svraćanje pozornosti ključnih skupina koje mogu utjecati na ishode na pitanja povezana s

bioraznolikošću. Svijest je definiranje programa i marketinška vježba koja ljudima pomaže da saznaju o čemu

se radi i zašto je to važno pitanje, koji se ciljevi žele postići i što se čini te što se može učiniti da se oni postignu.

(Konvencija o biološkoj raznolikosti, pojmovnici alata CEPA-e)

Obrazovanje i informacije koje omogućuju zoološki vrtovi postaju socijalno mjerilo odnosa između ljudi i životinja

te naših stavova prema prirodi. To je povezano s odgovornošću, koja nije ograničena na obrazovne aktivnosti

zoološkog vrta, već uključuje sve slučajeve u kojima se životinje koriste za prenošenje poruka. Zoološki vrtovi

odgovorni su za sliku životinja koju prikazuju. Ta bi slika trebala biti realistična, dostojanstvena i ne bi trebala

promicati neprimjereno ponašanje prema divljim vrstama.

U članku 3. drugoj alineji navedeno je konkretno: „posebno pružanjem informacija o izloženim vrstama i

njihovim prirodnim staništima”. Te se informacije mogu prikazati na svakom izlošku. Na primjer, osnovne

informacije mogu uključivati:

- točne informacije o vrsti, tj. točan uobičajeni i znanstveni naziv, osnovni ekološki podaci, stanje očuvanosti

(tj. kategorija prema Crvenom popisu ugroženih vrsta IUCN-a, a u slučaju autohtonih vrsta i nacionalni

ekvivalent) te prijetnje očuvanju; mogu se navesti i informacije o tome jesu li životinje koje se izlažu

uključene u neke mjere očuvanja na temelju članka 3. prve alineje

- informacije o prirodnim staništima prisutnih vrsta, tj. zemljopisni areal vrste, opis staništa i prijetnje.

Za neke se vrste mogu iznijeti dodatne informacije za obrazovanje i podizanje razine svijesti javnosti, na primjer:

https://www.cbd.int/cepa/target1/

https://www.cbd.int/cepa/target1/



- ako je vrsta uvrštena na popis invazivnih stranih vrsta ili u druge relevantne zakonodavne propise EU-a ili

država članica

- ako su jedinke dobivene zapljenom ili spašavanjem

- ako ponašanje javnosti može izravno utjecati na očuvanje te vrste (npr. ako je trgovina kućnim ljubimcima

prijetnja za nju)

- ako držanje vrste kao kućnog ljubimca otežava očuvanje jer su resursi za očuvanje preusmjereni na

oduzimanje ili spašavanje životinja

- ako je vrsta eventualno izložena iskorištavanju za suvenire iz divljine ili nezakonite proizvode od divljih vrsta.

Druge informacije mogu, prema potrebi, uključivati:

- informacije iz rubrike „Kako možete pomoći” o temama kao što su: volontiranje, donacije za in situ projekte

zoološkog vrta ili druge organizacije, sudjelovanje u kampanjama ili promjene svakodnevnih navika koje

mogu pozitivno utjecati na očuvanje.

Kao i u slučaju aktivnosti očuvanja, za ispunjavanje zahtjeva iz članka 3. druge alineje važan je ukupni skup

mjera obrazovanja javnosti i podizanja razine svijesti. Slično tome, ocjenjivači imaju diskrecijsko pravo razmotriti

jesu li opseg i razmjeri mjera u odgovarajućoj mjeri proporcionalni prirodi i sposobnosti pojedinog zoološkog

vrta.

2.3.2. Kako zoološki vrtovi promiču obrazovanje javnosti i podizanje razine svijesti

Konvencija o biološkoj raznolikosti, Svjetsko udruženje zooloških vrtova i akvarija, Europsko udruženje

zooloških vrtova i akvarija te sva nacionalna udruženja zooloških vrtova prepoznali su obrazovanje javnosti i

podizanje razine svijesti o pitanjima bioraznolikosti, očuvanja i održivosti kao ključne doprinose koje zoološki

vrtovi mogu dati da bi se ostvario prvi cilj iz Aichija iz Strateškog plana Ujedinjenih naroda za bioraznolikost za

razdoblje 2011. – 2020.

Zoološki vrtovi na raspolaganju imaju vrijedne resurse koji im mogu pomoći u nastojanjima za zaštitu

bioraznolikosti: žive životinje. Zanimanje ljudi za životinje svake godine privlači milijune posjetitelja u zoološke

vrtove. To predstavlja velik potencijal za obrazovanje javnosti i podizanje razine svijesti o očuvanju

bioraznolikosti.

Inspiriranje javnosti:

„Bioraznolikost je najsloženiji znanstveni koncept na svijetu, ali istovremeno pruža velike mogućnosti za priču.

Većina ljudi ljubav prema prirodi povezuje sa strahopoštovanjem, čudom i radošću, a ne sa staništima,

uslugama ekosustava ili izumiranjem.” (Communicating biodiversity. Communication, Education and Public

Awareness (Educiranje o bioraznolikosti. Informiranje, obrazovanje i osvješćivanje javnosti) (CEPA) – Komisija

IUCN-a za obrazovanje i komunikaciju. Konvencija o biološkoj raznolikosti)

„Ako aktivisti za zaštitu prirode žele uvjeriti širu javnost da je važno zaštititi čak i one vrste koje su

najnezaštićenije jer nisu korisne, najbolja im je mogućnost otkriti očaravajuću prirodu i ljepotu tih vrsta.”

(Macdonald i dr. (2007.), Key topics in conservation biology (Glavne teme konzervacijske biologije))

Kad je riječ o smjernicama, u dokumentu Zoos Expert Committee Handbook (Priručnik Stručnog odbora za

zoološke vrtove) (DEFRA, Ujedinjena Kraljevina) opisani su primjeri načina provedbe i procjene usklađenosti s

člankom 3. drugom alinejom u Ujedinjenoj Kraljevini.Obrazovni standardi EAZA-e i obrazovna politika BIAZA-e

nude daljnje detaljne informacije o tome kako zoološki vrtovi mogu učiniti više od onoga što je zadano osnovnim

zahtjevima.

Primjer

Obrazovne aktivnosti u zoološkim vrtovima odlična su prilika za komunikaciju i pridobivanje javne potpore za

aktivnosti EU-a za očuvanje prirode na temelju Direktive o pticama i Direktive o staništima, a posebno za mrežu

Natura 2000 (npr. Zoološki vrt Artis (Nizozemska).

2.3.3. Obrazovanje u zoološkim vrtovima na djelu

Sljedeći ciljevi relevantni su za osmišljavanje obrazovnih strategija zooloških vrtova:

- povezivanje ljudi s prirodom

- poticanje znatiželje, empatije, poštovanja i divljenja prirodi

https://www.cbd.int/decision/cop/?id=12268

https://www.gov.uk/government/publications/zoos-expert-committee-handbook


http://www.eaza.net/assets/Uploads/Standards-and-policies/EAZA-Conservation-Education-Standards-2016-09.pdf

http://www.biaza.org.uk/education/education-policy/

http://izea.net/wp-content/uploads/2015/06/Europe-Naturally.pdf



- djelotvorna komunikacija o pitanjima povezanima s očuvanjem, okolišem i odnosom između ljudi i životinja

- podizanje razine svijesti kako bismo osjećali i prihvatili svoju ulogu kao čuvari prirode

- pružanje informacija, iskustava i prilika kako bi se potaknule pozitivne promjene ponašanja

- vidljivo obrazovanje i poticanje posjetitelja da promijene svoje ponašanje tako da pridonose očuvanju

bioraznolikosti.

Kad je riječ o dobroj praksi, idealno bi bilo kad bi svi zoološki vrtovi imali:

- barem jednu osobu s odgovarajućim vještinama koja je odgovorna za obrazovni program; vidjeti Prilog 6.5.:

Osoblje

- obrazovnu strategiju u pisanom obliku i obrazovne programe koji se razvijaju (npr. revidiraju se svake godine

primjenom alata za ocjenu te se ponovno prilagođavaju u skladu s revizijom)

- barem jedan prostor namijenjen obrazovnim aktivnostima/resursima

- vlastite materijale i resurse osmišljene za provedbu obrazovnog programa

- znakove s točnim informacijama o vrstama koje uključuju barem: uobičajeni i znanstveni naziv, prirodno

stanište i zemljopisni areal, stanje očuvanosti (tj. kategorija prema IUCN-u) i prijetnje, postoji li ex situ

program za tu vrstu, prema potrebi odjeljak „Što možete učiniti da biste pomogli?” (npr. usvajanje životinja,

volontiranje, donacije za in situ projekte zoološkog vrta ili drugih organizacija, kampanje).

Obrazovne aktivnosti u zoološkim vrtovima mogu se provoditi formalnim i neformalnim metodama.

2.3.3.1. Program formalnog obrazovanja

Program formalnog obrazovanja može obuhvaćati:

- Školske grupe: dnevni posjeti, programi informiranja, aktivnosti preko noći (pod uvjetom da se ne ometa

odmor životinja) i kampovi. U slučaju obrazovnih programa zooloških vrtova namijenjenih školama moguće

je sljedeće:

Mogu se uspostaviti veze s državnim obrazovnim kurikulumima – radi osmišljavanja aktivnosti i razvoja

programa na temelju zahtjeva iz nacionalnih kurikuluma za različite razine. Poticanje uspostave veza s

obrazovnim tijelima može pomoći u osmišljavanju programa koji osiguravaju kontinuitet sa školskim

planom učenja.

Broj učenika po učitelju – taj je omjer često određen u državnim obrazovnim politikama pa bi se

primjenjivao i na aktivnosti zoološkog vrta. Osim toga, budući da su mnoge aktivnosti s učenicima u

zoološkom vrtu interaktivne, preporučuju se manje grupe.

Aktivnosti bi se mogle osmisliti tako da se uzmu u obzir posebne značajke svake razvojne faze (npr.

prilike za motoričko ili osjetilno učenje, istraživanje i otkrivanje, stvaranje i jačanje vrijednosti, rasprave).

Mogu se uspostaviti veze i s drugim predmetima kao što je znanstvena skupina predmeta, umjetnost,

jezici i tehnologija.

Aktivnosti otvaranja prema javnosti kojima se promiče šira izloženost učenju u zoološkim vrtovima, na

primjer davanje materijala učiteljima prije posjeta i nakon posjeta, posjeti osoblja zoološkog vrta školama

ili videokonferencije.

Aktivnosti za učenike mogu se povezati s inicijativama zoološkog vrta za očuvanje ili istraživanje tako da

se pruži izravan uvid i omogući sudjelovanje u mjerama očuvanja koje provodi zoološki vrt.

- Visoko obrazovanje: zoološki vrtovi i sveučilišta često surađuju na nekoliko razina, a prilike za formalno

obrazovanje koje proizlaze iz tih partnerstava mogu uključivati sljedeće:

Seminare prilagođene kurikulumu na kojima se obrađuju teme iz područja stručnog znanja zoološkog

vrta (npr. briga o životinjama, medicina egzotičnih životinja, očuvanje, invazivne strane vrste, etologija,

istraživanja u zoološkim vrtovima).

Neki zoološki vrtovi sudjeluju u cijelim modulima za akademski stupanj te pružaju specijalizirana

predavanja i praktične vježbe.

U okviru suradnje sveučilišta i zooloških vrtova osmišljeni su i cijeli magistarski studiji (npr. magistarski

studij iz znanosti očuvanja u kojem sudjeluju Imperial College London, Durrell Wildlife Conservation

Trust, Zoološko društvo u Londonu i Kew Gardens).

- Obrazovanje učitelja: neki zoološki vrtovi nude specijalizirano osposobljavanje za učitelje na terenu ili

putem interneta, koje obuhvaća teme o okolišu i očuvanju, metodologije poučavanja ili povezivanje aktivnosti

zoološkog vrta s obrazovnim kurikulumima (npr. Zoološki vrt u Dublinu, Zoološki vrt u Newquayu, Društvo za

zaštitu divljih životinja (WCS)).

- Otvoreni seminari: mnogi zoološki vrtovi nude specijalizirane seminare i tečajeve koji su otvoreni za

javnost.

http://www3.imperial.ac.uk/lifesciences/postgraduate/courselist/conservationscience

http://www3.imperial.ac.uk/lifesciences/postgraduate/courselist/conservationscience

http://www.dublinzoo.ie/100/Teachers-Course.aspx

http://www.newquayzoo.org.uk/learning-zone/formal-education/teacher-training

https://www.wcs.org/education/educators



2.3.3.2. Neformalno učenje

Cilj je neformalnog učenja podizanje razine svijesti javnosti pri samostalnim posjetima pojedinaca zoološkom

vrtu. Aktualni trendovi u tumačenju izložaka prelaze s prikaza koji „uranjaju” posjetitelje u okruženje na

interaktivnije stilove prenošenja poruka, na primjer razgovorima koje vodi osoblje i susretima sa životinjama, te

većom upotrebom tehnologije. Prezentacije i susreti sa životinjama koriste se za privlačenje i usmjeravanje

pažnje posjetitelja na obrazovne poruke, a pritom je najprimjerenije pokazivati prirodno ponašanje životinja.

Poruke se mogu bolje prilagoditi publici u pojedinoj ustanovi ako se provedu ankete među posjetiteljima. Pažnju

posjetitelja vjerojatnije će privući pozitivne poruke u svakodnevnom, razgovornom stilu (npr. „zaštita prirode”

umjesto „očuvanje bioraznolikosti”), kojima se ističe uspješan rad na očuvanju i koje pobuđuju nadu. Životinje

koje djeluju kao izaslanici, izlošci i tematske kampanje neke su od metoda kojima se djelotvorno uspostavlja

veza između mjera očuvanja i obrazovanja. Studija slučaja: Obrazovna sredstva u Londonskom zoološkom

vrtu.

Internetske stranice, bilteni i drugi resursi na internetu te prisutnost na društvenim medijima (tj. Facebook,

Twitter) i mobilne aplikacije zoološkog vrta omogućuju autonomni pristup detaljnijim informacijama i potiču

dugoročnije odnose i interakcije između zoološkog vrta i njegove publike. Više informacija dostupno je u

Prilogu 4.1.

2.3.3.3. Poruke kojima se promiče očuvanje bioraznolikosti

Poruke o mjerama očuvanja koje su jasne, sažete, izražene razumljivim jezikom i koje ističu način na koji

„jednostavne” radnje mogu imati dalekosežne pozitivne posljedice potiču javnost da uvede pozitivne promjene u

svakodnevne navike i tako pridonese očuvanju bioraznolikosti.

Kako bi se promicalo obrazovanje i podizanje razine svijesti javnosti u vezi s očuvanjem bioraznolikosti, zoološki

vrtovi mogu biti izvor informacija o sljedećim pitanjima:

- Što je bioraznolikost?

- Zašto je bioraznolikost važna za dobrobit ljudi?

- Zašto je bioraznolikost ugrožena?

- Koja ponašanja pojedinaca negativno utječu na bioraznolikost?

- Koja ponašanja pojedinaca pozitivno utječu na bioraznolikost?

Primjer – Poruke o očuvanju

Zelene preporuke i savjeti Zoološkog vrta u Edinburghu:

Što možete SAMI učiniti kod kuće:

- Kad ne gledate televizor, isključite ga umjesto da ga držite u stanju mirovanja. Kad bi to radili svi ljudi u

Ujedinjenoj Kraljevini, svake bi se godine moglo uštedjeti više od 50 milijuna funti!

- Kad pripremate šalicu čaja ili kave, zakuhajte samo onoliko vode koliko vam je potrebno. Kad bismo svi to

činili samo jedan dan, uštedjeli bismo dovoljno energije da jednu noć gore sve ulične svjetiljke u Ujedinjenoj

Kraljevini!

- Reciklirajte sve što možete, od kartonskih i plastičnih boca do staklenih boca i limenki.

- Smanjite potrošnju vode tako da zatvorite slavinu dok perete zube.

- Zašto ne biste odabrali dobavljača zelene energije iz obnovljivih izvora?

- Kad god možete, birajte proizvode s oznakom Fairtrade.

- Isprobajte ekološku kupnju – kupujte lokalne prehrambene proizvode i proizvode s manje ambalaže.

- Za kraće udaljenosti, umjesto da se vozite automobilom, koristite autobus ili bicikl ili idite pješice.

- Ako rado jedete ribu, na ambalaži potražite kvačicu koja je oznaka Vijeća za očuvanje mora (MSC). To znači

da je riba ulovljena na način koji je održiv i koji ne šteti drugom životu u moru.

- U svojem vrtu posadite cvijeće koje je privlačno pčelama.

- Pomozite smanjiti potrošnju vode tako da u vodokotlić stavite napravu za smanjenje količine vode.

- Radi uzgoja palmi od kojih se dobiva palmino ulje za prehrambene i kozmetičke proizvode krče se prašume.

Pazite da je palmino ulje, ako ga sadržavaju hrana i kozmetički proizvodi koje kupujete, dobiveno na održiv

način.

- Potražite logotip Vijeća za nadzor šuma (FSC) na proizvodima od drva i papira.



Zoološki vrtovi općenito omogućuju očitu i izravnu vezu s divljim vrstama i životinjama. Neki posjetitelji možda

su već svjesni pitanja povezanih s dobrobiti životinja, dok drugi možda ne znaju kako se ponašati u mnogim

situacijama kad je riječ o divljim vrstama.

Stavovi prema divljim vrstama

Zoološki vrtovi pružaju priliku za promicanje pravilnog ponašanja prema divljim vrstama, na primjer:

- Nemojte uzimati životinje iz divljine. Divlje životinje nisu kućni ljubimci; autohtone životinje zaštićene su i u

većini zemalja EU-a zabranjeno ih je držati.

- Nemojte se približavati životinjama u divljini niti ih hraniti.

- Dajte upute o tome kako postupiti u slučaju pronalaska ozlijeđene životinje.

- Potaknite prijavljivanje kaznenih djela protiv prirode nadležnim tijelima.

- Odvraćajte ljude od držanja (divljih) egzotičnih vrsta kao kućnih ljubimaca. Upoznajte ih s poteškoćama u

pružanju skrbi i s problemima crnih tržišta, nezakonitog uzgoja i invazivnih stranih vrsta.

- Potaknite upoznavanje životinja kroz aktivnosti zoološkog vrta koje vode stručnjaci.

- Potaknite odgovarajući odabir kućnih ljubimaca i skrb o njima.

- Odvraćajte ljude od kupnje suvenira iz inozemstva koji su povezani s divljim vrstama.

2.3.4. Alati: obrazovanje u zoološkim vrtovima

2.3.4.1. Obrazovne metode u zoološkim vrtovima

Istraživanje u okviru društvenih znanosti pokazalo je da samo učenje činjenica nije dovoljno da se postignu

željena svijest i promjene u ponašanju javnosti. Pojavljuju se nove strategije i tehnike jer edukatori u zoološkim

vrtovima sve više primjenjuju znanje iz područja teorije učenja.

Emocionalna reakcija koju životinje izazivaju kod ljudi uvijek se smatrala glavnim sredstvom obrazovanja u

zoološkim vrtovima i značajka je po kojoj se zoološki vrtovi razlikuju od drugih obrazovnih ustanova. Ljudi (a

posebno djeca) imaju jake urođene emocionalne reakcije na životinje. Životinje nas prirodno privlače,

opčinjavaju, a ponekad i plaše ili izazivaju osjećaj gađenja (kako je opisao E. O. Wilson u okviru hipoteze

biofilije).

Metode obrazovanja mogu biti korisne za usmjeravanje takvih emocija na pozitivno ponašanje s obzirom na

očuvanje bioraznolikosti. Međutim, kako bi se prednost te snažne veze iskoristila za povećanje empatije,

usmjeravanje pažnje, poticanje učenja i promjenu navika, metode obrazovanja trebaju imati sposobnost

poticanja cijelog procesa.

Promjena ponašanja

Cilj obrazovanja javnosti o očuvanju bioraznolikosti nije samo davanje bioloških informacija, već i poticanje

promjena u ponašanju koje pridonose očuvanju bioraznolikosti. Do promjene ponašanja ne dovode same

informacije, već i motiviranje i osnaživanje ljudi da djeluju.

Sljedeći bi alati i resursi mogli biti korisni za osmišljavanje obrazovnih aktivnosti zooloških vrtova:

Primjeri – metodološki pristupi

Kako bi se uže povezali šira zajednica za očuvanje i zoološki vrtovi, Komisija IUCN-a za obrazovanje i

komunikaciju (CEC) preporučuje da se u obrazovanju u zoološkim vrtovima primjenjuju alati za informiranje,

obrazovanje i osvješćivanje javnosti (CEPA).

Europsko udruženje zooloških vrtova i akvarija počelo je ispitivati upotrebu tehnika socijalnih i emocionalnih

aspekata učenja (SEAL) koje se primjenjuju u osmišljavanju školskih kurikuluma u Ujedinjenoj Kraljevini (npr.

SEAL, Nacionalne strategije, Ujedinjena Kraljevina). To udruženje ispituje i okvire za poticanje održivog

ponašanja kao što je društveni marketing na razini zajednice (CBSM), u kojem se primjenjuje proces od pet

koraka (odabir oblika ponašanja, utvrđivanje prepreka i koristi, razvoj strategija, provođenje pilot-projekta i

provedba u širokim razmjerima).

Još jedna tema koja se ispituje odnosi se na važnost temeljnih vrijednosti ljudi, odnose među tim vrijednostima i

kako najbolje iskoristiti to znanje kako bi se promijenili stavovi i ponašanja. Time se bavi zaklada Common

Cause.

Organizacija Zoos Victoria (Australija) osmislila je model za promjenu ponašanja koji primjenjuje u svojim

obrazovnim aktivnostima. U modelu se opisuje proces kojim se utvrđuju: prijetnje bioraznolikosti koje treba

ukloniti i najprimjerenija vrsta ili izložak koji djeluje kao „izaslanik” kako bi se te prijetnje prikazale („povezivanje”),

http://cmapspublic3.ihmc.us/rid=1LGVGJY66-CCD5CZ-12G3/LearningTheory.cmap

http://www.iucn.org/about/union/commissions/cec/?7358/Zoos-and-CEC

http://www.iucn.org/about/union/commissions/cec/?7358/Zoos-and-CEC

https://www.cbd.int/cepa/toolkit/2008/cepa/index.htm

https://www.cbd.int/cepa/toolkit/2008/cepa/index.htm

http://www.devon.gov.uk/seal-governorsguide.pdf

http://www.devon.gov.uk/seal-governorsguide.pdf

http://www.cbsm.com/public/world.lasso

http://valuesandframes.org/

http://valuesandframes.org/



najbolje prilike u okviru aktivnosti zoološkog vrta u kojima će se objasniti problematika („razumijevanje”) i

najprimjerenije promjene ponašanja koje će omogućiti posjetiteljima da ostvare učinak („djelovanje”) (Facilitating

behaviour change (Podupiranje promjene ponašanja), Lowry i Grey, 2009.). Dobro osmišljene, usmjerene i

izvedene kampanje mogu pretvoriti zoološke vrtove u velike zagovornike bioraznolikosti, na primjer kampanje

za očuvanje organizacije Zoos Victoria.

Međunarodno udruženje edukatora u zoološkim vrtovima (IZE) daje vrlo korisne teorijske i praktične resurse,

omogućuje komunikaciju te organizira radionice i seminare za djelatnike u praksi.

I Centar za resurse WAZA-e pruža poveznice na smjernice i dokumente za osposobljavanje.

Nacionalna udruženja zooloških vrtova mogu dati poveznice i materijale za informativne kampanje i organizacije

za očuvanje te organizirati programe osposobljavanja za obrazovanje o okolišu. Na primjer: studija slučaja 7.:

Inicijativa za kvalifikaciju za obrazovanje o okolišu Njemačkog udruženja parkova prirode (DWV).

2.3.4.2. Elementi za obrazovnu strategiju zoološkog vrta

Obrazovne strategije zooloških vrtova povezuju ciljeve očuvanja i obrazovne ciljeve. Okvir opisan na slici 4. (u

nastavku) prikazuje elemente koji se mogu uključiti u obrazovnu strategiju, primjere svake kategorije i kako ih

organizirati radi upravljanja i ocjene konkretnih programa. Obrazovne strategije zooloških vrtova mogu se

prilagoditi njihovim potrebama, na primjer, veći zoološki vrtovi mogu primjenjivati pristupe koji su u većoj mjeri

znanstveno utemeljeni, dok se manji zoološki vrtovi mogu usmjeriti na svoj napredak kao referentno mjerilo za

stalno poboljšavanje svojih rezultata.

Obrazovni program ili strategija zoološkog vrta u pisanom obliku pomaže zoološkom vrtu da se usmjeri na

ostvarivanje obrazovnih rezultata, posveti različitim skupinama publike i ocijeni uspjeh poduzetih aktivnosti.

Obrazovni program ili strategija zoološkog vrta može uključivati:

- aktivnosti uključene u planove formalnog i informalnog učenja

- ciljeve svake aktivnosti – jasne, ostvarive i mjerljive ishode učenja za svaku aktivnost i ciljnu skupinu

- opise aktivnosti, uključujući potrebne ljudske (odgovorno i uključeno osoblje) i materijalne resurse, te načina

na koji će se zbirka upotrebljavati

- vremenske okvire od pokretanja do ocjene

- sustave ocjenjivanja

- sustave izvješćivanja.

http://www.hphpcentral.com/wp-content/uploads/2010/09/5000-paper-by-Jenny-Gray-revised.pdf

http://www.hphpcentral.com/wp-content/uploads/2010/09/5000-paper-by-Jenny-Gray-revised.pdf

http://www.zoo.org.au/fighting-extinction/conservation-campaigns

http://www.zoo.org.au/fighting-extinction/conservation-campaigns

http://www.izea.net/

http://www.waza.org/en/site/conservation/resource-centre



Slika 4. Okvir i primjeri za obrazovnu strategiju. Prilagođeno iz: Developing a Conservation Education Program (Priprema obrazovnog programa za

očuvanje) autorice Kathy Lehnhardt. Kustosica za obrazovanje, zabavni park Disney's Animal Kingdom, 2007.



SAŽETAK 4. – OBRAZOVANJE JAVNOSTI I PODIZANJE RAZINE SVIJESTI

• U članku 3. drugoj alineji zahtijeva se da zoološki vrtovi promiču obrazovanje javnosti i podižu razinu svijesti u vezi s očuvanjem bioraznolikosti te da pružaju informacije o izloženim vrstama i njihovim prirodnim staništima, a to je izravno povezano s prvim ciljem iz Aichija na temelju Konvencije o biološkoj raznolikosti.

• Zahtjev se primjenjuje na aktivnosti formalnog i informalnog učenja te na druge vrste komunikacije zooloških vrtova s javnosti.

• Pri osmišljavanju, razvoju i ocjeni obrazovnih aktivnosti kojima se javnost educira o očuvanju bioraznolikosti i potiču pozitivni stavovi i ponašanja mogu se primjenjivati različite metodologije učenja.



2.4. Članak 3. – treća alineja – Smještaj životinja


Člankom 3. trećom alinejom zahtijeva se od zooloških vrtova da smjeste životinje u uvjetima koji zadovoljavaju

njihove biološke potrebe i koji osiguravaju očuvanje različitih vrsta.

Cilj je članka 3. treće alineje osigurati da su životinje u dobrom stanju i zdrave, kako je opisano u dokumentu

Terrestrial Animal Health Code (Kodeks o zdravlju kopnenih životinja) Svjetske organizacije za zdravlje životinja

(2013.), kako bi mogle pridonijeti ulozi zooloških vrtova u očuvanju bioraznolikosti. Taj članak uključuje primjere

relevantnih zahtjeva, kao što su oplemenjivanje okoliša u ograđenim staništima i visoki standardi brige o

životinjama, veterinarske skrbi i prehrane.

Pristup smještaju životinja u zoološkim vrtovima detaljnije je razrađen u smjernicama koje je izradilo nekoliko

stručnih udruženja zooloških vrtova, a u preambuli Direktive o zoološkim vrtovima upućuje se na Europsko

udruženje zooloških vrtova i akvarija i njegovu publikaciju Minimum Standards for the Accommodation and Care of

Animals in Zoos and Aquaria (Minimalni standardi za smještaj i skrb o životinjama u zoološkim vrtovima i

akvarijima)9. Te smjernice mogu, prema potrebi, pomoći u izradi i donošenju nacionalnih standarda, ali

upotrebljavaju se i za provođenje nadzora u objektima u svrhu članstva i akreditacije na regionalnoj ili europskoj

razini.

U ovom su dijelu utvrđene mjere očuvanja koje su važne za ispunjavanje fizičkih i psiholoških potreba i potreba u

pogledu ponašanja životinja u zoološkom vrtu i kojima se stoga ispunjavaju biološki zahtjevi životinja. Te i druge

odgovarajuće odredbe temelje se na načelima dobrobiti životinja, u skladu s relevantnim izvorima (npr. definicija

dobrobiti životinja Svjetske organizacije za zdravlje životinja, okvir pet sloboda FAWC-a, projekt Welfare Quality).

Biološki zahtjevi mogu se procijeniti i evaluacijom uspostavljenih uvjeta u okolišu (ulazni elementi) i evaluacijom

odgovora životinja (rezultati) (vidjeti Prilog 3.4.).

Zahtjevi očuvanja

Zahtjevi očuvanja uključuju zaštitu ekoloških procesa i sustave za održavanje života, njihovo održivo korištenje i

održavanje genetske raznolikosti. Odnose se na sposobnost pojedinačnih zooloških vrtova da uspješno pridonesu

očuvanju vrsta koje drže, na primjer, sudjelovanjem u programu razmnožavanja radi očuvanja, u okviru programa

ponovnog uvođenja vrsta u divljinu ili kao „ambasadori” za obrazovanje o predmetnoj vrsti. Za sve te uloge

potrebno je da su vrste u dobrom fizičkom i psihološkom stanju, dobrog fizičkog zdravlja i uobičajenog ponašanja

te da zadržavaju sposobnost prilagodbe, snalaženja i učenja u poticajnom okruženju.

Izvor: Svjetsko udruženje zooloških vrtova i akvarija – Building a future for wildlife: the World Zoo and Aquarium

Conservation Strategy (Stvaranje budućnosti za divlje vrste: Globalna strategija očuvanja zooloških vrtova i

akvarija).

9 Danas su na raspolaganju i mnogi drugi standardi, a većina je dostupna na internetu (vidjeti popis korisnih internetskih stranica u Prilogu 3.).

http://www.oie.int/international-standard-setting/terrestrial-code/access-online/

http://www.eaza.net/assets/Uploads/Standards-and-policies/Standards-for-the-Accommodation-and-Care-of-Animals-2014.pdf


https://www.oie.int/doc/ged/D5517.PDF

https://www.oie.int/doc/ged/D5517.PDF

http://webarchive.nationalarchives.gov.uk/20121010012427/http:/www.fawc.org.uk/freedoms.htm

http://www.welfarequality.net/en-us/home/



2.4.2. Smještaj

Za primjerene prakse oblikovanja okoliša i brige o životinjama potrebno je dobro poznavati potrebe specifične za

vrstu i za jedinku, a za mnoge vrste to znanje još ne postoji. Međutim, dostupni su i mogu se koristiti mnogi

priručnici za brigu o životinjama specifični za određeni takson. Ti se priručnici temelje na spoznajama iz

prirodoslovlja ili na iskustvu stečenom brigom o životinjama u zatočeništvu (relevantne internetske stranice potražiti

u Prilogu 3.1.).

Odluke o vrstama za koje još ne postoje priručnici za brigu često se temelje na analogijama s usko povezanim

vrstama. Taj je pristup praktičan i često se primjenjuje, ali potreban je oprez jer čak i neke srodne vrste ipak imaju

različite ekološke potrebe i stoga im mogu biti potrebni različiti uvjeti i postupci brige (vidjeti i Prilog 3.3.1.: studije

slučaja 7. i 8.).

2.4.2.1. Ograđena staništa

Odgovarajući okoliš u zoološkim vrtovima životinjama svih dobi omogućuje da se ponašaju na način koji pokazuje

da su njihove potrebe zadovoljene u najvećoj mogućoj mjeri.

Definicija minimalnih zahtjeva u smislu oblika ograđenih staništa, njihove veličine ili uređenja možda nije najbolja

metoda jer je te značajke teško potvrditi i rijetko obuhvaćaju potrebe svih jedinki u svakom trenutku.

2.4.2.1.1. Oblik ograđenih staništa (uključujući bazene i akvarije)

Dobar oblik ograđenih staništa omogućuje da se životinje ponašaju prirodno, ali i primjerene postupke brige o

životinjama i pružanje privlačnog iskustva za posjetitelje koje istodobno nije invazivno (vidjeti Prilog 3.5. i

odjeljak 2.3.). Važno je stvoriti prilike koje životinjama omogućuju da se ponašaju na način specifičan za njihovu

vrstu i da imaju određeni stupanj kontrole i mogućnosti odabira u određenom ograđenom staništu.

2.4.2.1.2. Veličina, uređenje, površine i podloga ograđenih staništa

Važno je oblikovati prostor i urediti ga tako da se životinjama omogući da se ponašaju prirodno u svim fazama

razvoja u svim dimenzijama dostupnog prostora. Za to je potrebno urediti područja za zaklon, gniježđenje,

penjanje, letenje, kupanje, kopanje itd.

Prostor ovisi i o veličini i dinamici socijalne skupine. Za vrste koje imaju velike teritorije, kao što su mesožderi,

ključan čimbenik može biti prostor u kombinaciji s okolišnom varijabilnosti10. Za akvarije su zahtjevi za primjereni

prostor funkcija kvalitete vode, gustoće naseljenosti i ostalih čimbenika. Europsko udruženje za vodene sisavce

(EAAM) dalo je niz smjernica za vodene sisavce.

Vrste ograđenih staništa

Odgovara li vrsta prostora koji je oblikovan predmetnoj vrsti?

Koncept zahtjeva za prostor specifičnih za određenu vrstu teško je definirati ako se ne analizira zajedno s prilikama

koje se životinjama omogućuju da se ponašaju na način specifičan za vrstu. Na primjer, vrstama koje žive na

drveću, kao što je većina majmuna gvenona, potrebne su prilike za penjanje i prostori za boravak na drveću pa

njihovim potrebama u pogledu ponašanja neće odgovarati veliki travnjaci.

Švicarska uredba o zaštiti životinja (Tierschutzverordnung) (2008.) primjer je zakonodavnog propisa u kojem se pri

reguliranju kvalitete ograđenih staništa prioritet daje okruženju koje omogućuje ponašanje specifično za vrstu.

Uređenjem ograđenih staništa može se stvoriti složeni prostor i omogućiti trodimenzionalna upotreba prostora koji

će biti odgovarajući i zadovoljiti specifične biološke potrebe i potrebe očuvanja.

Primjer – Ograđena staništa i reintrodukcija zlatnog lavljeg tamarina

10 Clubb, R. i Mason, G. (2003.) Captivity effects on wide-ranging carnivores (Učinci zatočeništva na mesoždere koji se u prirodi kreću po velikim područjima). Nature 425, 473–474.

http://www.eaam.org/jdownloads/Documents%20and%20Guidelines/eaam_standards_and_guidelines_for_the_management_of_bottlenose_dolphins_under_human_care_sept_2009.pdf


http://www.admin.ch/ch/d/sr/4/455.1.de.pdf



Reintrodukcija zlatnog lavljeg tamarina u devedesetim godinama 20. stoljeća kasnila je jer su se primati u

ograđenim staništima zooloških vrtova navikli penjati samo po statičnim granama. Nakon premještanja u divlje

stanište neiskusni tamarini padali su sa stabala i mogli su se ozlijediti jer nisu imali iskustva s penjanjem i kretanjem

kroz prirodne grane koje se pomiču na vjetru. Nakon što su ograđena staništa u zoološkim vrtovima prilagođena

tako da je uključeno prirodno drveće, tamarini su se mogli bolje snaći pri reintrodukciji u prirodna staništa.

Važno je da površine omogućuju dobru odvodnju te da su izdržljive i udobne za predmetnu vrstu životinje.

Različitim vrstama mogu odgovarati različiti stupnjevi grubosti ili mekoće tla. Zemlja, pijesak, šljunak, vegetacija,

treščice, kora ili druge vrste podloge moraju se prilagoditi zahtjevima koji odgovaraju ponašanju vrsta.

Ograđena staništa s različitim vrstama površina i podloga proširit će raspon mogućih ponašanja i zadovoljiti različite

potrebe određene vrste općenito i konkretnih jedinki te vrste. Važna je dobra ravnoteža između površina i podloga

koje vrste više vole te higijenskih zahtjeva.

Zašto je podloga tako važna

Za niz vrsta (slonovi i nosorozi među ostalima) pješčano tlo pokazalo se dobrim za zdravlje stopala i kože te za

ponašanje povezano s reprodukcijom. To je važno jer su se nehigijenski, grubi i/ili neprirodni materijali za podove

pokazali neudobnima i uzrocima mnogih bolesti stopala i kožnih bolesti. Sustavi duboke stelje od kore ili slame

higijenski su i biološki primjereni za mnoge vrste (npr. primati) jer potiču prirodno ponašanje pri traženju hrane koje

je važno i u divljini.

2.4.2.1.3. Vodena područja

Preporučuje se da su dimenzije i oblik vodenih područja takvi da omogućuju prirodno ponašanje kopnenih,

poluvodenih i vodenih vrsta u vodi. U obzir treba uzeti čimbenike kao što su izbjegavanje nadmetanja za prostor i

rizik od utapanja, posebno u kutovima ili na određenim područjima.

Važno je da je pristup vodi siguran, s rubovima, nagibima i materijalima koji su prikladni za dotičnu vrstu. U potpuno

vodenih vrsta vrlo je važno spriječiti slučajan bijeg iz vode. Morskim sisavcima potrebna je glatka površina na

prostorima na kojima izlaze na obalu kako bi se izbjegle ozljede. Nekim su vrstama potrebna vodena područja s

promjenjivim tokovima vode (npr. koji se postižu slapovima).

2.4.2.1.4. Ograđena staništa kroz koja se hoda ili provozi

Kod ograđenih staništa kroz koja se hoda ili provozi preporučuju se pravila za posjet koja će objasniti moguće

opasnosti za sigurnost i opasnosti od zoonoza. Na primjer, pravila za posjet mogu uključivati pravila o: broju

posjetitelja koji je dopušten u ograđenom staništu, hranjenju životinja, svijesti o mogućem problemu ako se

životinjama dopusti da pobjegnu te o hvatanju i manipulaciji sa životinjama koje se slobodno kreću staništem.

Redovito praćenje ograđenih staništa vrsta koje nisu opasne i stalni nadzor opasnih vrsta pomoći će smanjiti

moguće probleme.

2.4.2.2. Okoliš

Na nekim zemljopisnim područjima ili u nekim godišnjim dobima iz određenog razloga možda neće biti moguće

uspostaviti uvjete okoliša koji ispunjavaju potrebe vrsta, jedinki i životnih faza u kojima se nalaze. Općenito, ako se

prirodni uvjeti ograđenog staništa razlikuju od uvjeta u kojima su se vrste razvile i/ili kojima se mogu prilagoditi, te

se razlike mogu nadoknaditi umjetnim mehanizmima. U tim je slučajevima važno rutinsko praćenje za slučaj

kvarova tih mehanizama11.

Okoliš

Kad se planira okoliš, u obzir treba uzeti ekološku toleranciju vrsta.

11 Ovaj se odjeljak uglavnom temelji na opsežnoj literaturi prikazanoj u Morgan, K. N. i Tromborg, C. T. 2007. Sources of stress in captivity (Izvori stresa u zatočeništvu). Applied Animal Behaviour Science, 102, 262–302. te Hosey, G., Melfi, V. i Pankhurst, S. 2010. Zoo Animals: Behaviour, Management and Welfare (Životinje u zoološkim vrtovima: ponašanje, upravljanje i dobrobit). Oxford: Oxford University Press. Ostali izvori informacija dio su popisa literature za ovaj odjeljak.



Vrsta koja je vrlo otporna na promjene temperature lakše će se prilagođavati područjima s vrlo različitim

temperaturama. Za razliku od toga, vrsta s manjom ekološkom tolerancijom na određeni parametar okoliša bit će

manje sposobna podnijeti razlike, pa okoliš treba biti mnogo stabilniji (npr. mnoge vrste gmazova, riba i

vodozemaca imaju mali raspon tolerancije kad je riječ o temperaturi i vlažnosti).

2.4.2.2.1. Temperatura

U mnogim se slučajevima odgovarajuće temperature mogu postići samo upotrebom termostata koji su povezani s

uređajima za grijanje ili hlađenje. Mnogim vrstama mogu biti korisni lokalizirani i dobro zaštićeni izvori topline (npr.

svjetiljke).

Potrebe vrsta u pogledu temperature najbolje će se uzeti u obzir pri planiranju zbirke jer ih na određenim

zemljopisnim područjima može biti vrlo teško ispuniti za neke vrste (npr. polarni medvjedi u toplim klimama). Dok je

neke vrste važno držati u zatvorenim prostorima zbog poteškoća povezanih s održavanjem temperature (npr.

mnogi gmazovi), za mnoge druge vrste to nije dobra praksa te se one drže u zatvorenom prostoru samo u

određenim razdobljima godine kad su vremenski uvjeti nepovoljni.

Temperatura

Dobra je praksa omogućiti životinjama da se slobodno kreću među područjima s različitom temperaturom. Rasponi

temperature i vlage mogu se proširiti upotrebom biljaka i raspršivača vode za pingvine, tigrove, papige i mnoge

druge vrste. Mogu se napraviti i „topla mjesta”, na primjer za vodozemce i gmazove, kao i bazeni i sjenovita mjesta

za mnoge vrste.

2.4.2.2.2. Prozračivanje i vlažnost

Temperatura, vlažnost i prozračivanje jednako su važni za zdravlje i međusobno su usko povezani. Prozračivanje

pomaže smanjiti prevelike temperature i vlažnost te raspršiti kontaminante i mirise. Važno je da prozračivanje ne

utječe negativno na temperaturu zraka, ali može se koristiti za stvaranje relevantnih raspona vlažnosti u

ograđenom staništu. Vlažnost zraka ne može se održavati na štetu lošeg prozračivanja.

2.4.2.2.3. Osvjetljenje

Prirodno svjetlo ili izvori svjetlosti punog spektra vrlo su važni za mnoge dnevne i noćne vrste. Posebno je važna

izloženost ultraljubičastom (UV) svjetlu. Stakleni prozori samo djelomično propuštaju ultraljubičasto svjetlo. Razine

ultraljubičastog svjetla povremeno treba kontrolirati kako bi ono bilo unutar raspona potrebnog određenoj vrsti i

prema potrebi treba zamijeniti žarulje odgovarajućeg spektra. Osim toga, većini vrsta potrebna su razdoblja mraka.

To treba uzeti u obzir i poštovati.

Idealni vodeni okoliš trebao bi omogućavati prirodne razine ultraljubičastog i vidljivog svjetla kako bi se smanjile

smetnje vida povezane s bliještanjem. Životinjama koje se drže u potpuno umjetnim sustavima može odgovarati

postupan prijelaz iz razdoblja tame u razdoblje svjetlosti i obrnuto. Dobro prirodno ili umjetno osvjetljenje potrebno

je kako bi se omogućilo odgovarajuće praćenje životinja.

Osvjetljenje

Mnogim gmazovima i vodozemcima, tropskim pticama, tobolčarima i primatima, a posebno vrstama koje se stalno

drže u zatvorenom prostoru, potrebno je dodatno ultraljubičasto svjetlo. Neke su vrste vrlo osjetljive na poremećaje

prirodne izmjene razdoblja osvjetljenja, a potrebe noćnih vrsta mogu se ispuniti i prilagoditi izlaganju (npr. tako da

se promijeni raspored osvjetljenja - dan za noć).

2.4.2.2.4. Buka

Buka koja se ponavlja, a posebno iznenadna buka, te buka u infrazvučnom i ultrazvučnom spektru može smetati

mnogim vrstama životinja u zoološkim vrtovima. To vrijedi unatoč tome što se mnoge životinje mogu prilagoditi

neuobičajenoj buci bez vidljivih smetnji. Stoga je važno otkriti izvore zvuka koji životinjama mogu smetati, na

primjer, opremu koja se koristi u blizini. Pritom treba uzeti u obzir razlike među vrstama, kao što su različiti slušni

rasponi. Ako razumijemo kako zvukovi mogu štetno utjecati na životinje, možemo ih smanjiti na što manju mjeru.



2.4.2.2.5. Mirisi

Kemijski signali kojima životinje iste vrste izražavaju strah ili mirisi grabežljivaca mogu biti izvor kroničnog stresa u zatočeništvu. Međutim, kemijska komunikacija često je važno sredstvo komunikacije među životinjama iste vrste i ometanje tog sredstva (npr. rutinskim čišćenjem) može poremetiti društveno ponašanje i postati izvor stresa. Određeni mirisi mogu se koristiti i kao tehnika oplemenjivanja okoliša. Budući da su mogući i neugodni mirisi povezani sa steljom, podlogom ili drugim materijalom, važno je pratiti postoje li ponašanja koja ukazuju na izbjegavanje koje može biti povezano s mirisima.

2.4.2.2.6. Kvaliteta vodenih životnih sustava

U svim vrstama vodenog okoliša kvaliteta vode održava se odgovarajućim i dobro kontroliranim sustavom filtriranja.

Važno je svakodnevno praćenje, učinkovit sustav korekcije i evidentiranje relevantnih parametara (npr.

temperatura, salinitet, klor, ozon/redoks, halogeni ioni, pH vrijednost, nitriti, amonijak, kisik). Povremeno praćenje

ovisi o parametrima koji se koriste i o dinamici akvarija. Akvarije koji su nedavno otvoreni treba pratiti pomnije od

stabilnijih okoliša. Neodgovarajuća kvaliteta vode ili prekomjerna upotreba dezinfekcijskih sredstava može

uzrokovati ozljede kože i očiju.

Pri određivanju saliniteta vode trebaju se uzeti u obzir ekološke potrebe (slatka, bočata ili slana voda) vrsta koje u

dotičnim akvarijima borave. Prozračivanje se, prema potrebi, može osigurati djelotvornim mehanizmom koji

odgovara veličini akvarija i gustoći naseljenosti životinja u njemu.

2.4.2.2.7. Ekstremne vremenske pojave

Ako prirodne značajke ograđenog staništa ne pružaju primjereno sklonište (npr. drveće, jame, pećine, prostori za

sjedenje na granama ili stijeni itd.), savjetuje se oblikovanje zatvorenih područja kojima životinje uvijek mogu

pristupiti kao i skloništa i sjenovitih područja tako da životinje mogu pronaći zaštitu od ekstremnih vremenskih

pojava kao što su prejaka sunčeva svjetlost, kiša, vjetar, suše i poplave.

2.4.2.2.8. Oprema

Pomoćni sustavi, alarmi i povremene provjere važni su za sprečavanje prekida u sustavima za održavanje života

(osobito za akvarije) i pogoršanja kvalitete okoliša koje je posljedica kvara sustava.

2.4.3. Oplemenjivanje okoliša


Oplemenjivanje okoliša – pri uzgoju određene vrste, pružanje mogućnosti u okolišu za ispunjavanje njezinih

specifičnih potreba kako bi joj se omogućilo da pokazuje raznolika poželjna i prirodna ponašanja.

2.4.3.1. Promicanje prirodnog ponašanja

Životinje u zoološkim vrtovima u zatočeništvu možda neće moći izraziti cijeli raspon uobičajenog ponašanja.

Ponekad se neki obrasci ponašanja gube, a javljaju se novi. Promjene u repertoaru ponašanja mogu imati razne

učinke na dobrobit, ovisno o vrsti ponašanja koja se javlja. Na primjer, ako ne mogu ispuniti svoje potrebe u

pogledu ponašanja, životinje se mogu ponašati na način kojim izražavaju napetost i može se ugroziti njihova

dobrobit.


Prirodno ponašanje – ponašanje koje životinje obično pokazuju u prirodnim uvjetima jer promiče biološko

funkcioniranje i može se doživljavati kao ugodno. Vidjeti i definiciju uobičajenog ponašanju u pojmovniku.

Promjene u repertoaru ponašanja nisu poželjne za programe očuvanja jer ugrožavaju preživljavanje u prirodnim

uvjetima. Zbog toga je važno da se poduzme sve što je pravno i etički moguće da se zadrži i promiče repertoar

ponašanja specifičnih za vrstu.



Prirodno ponašanje može se postići gradnjom prilagođenih ograđenih staništa, uspostavom rutina u brizi o

životinjama i hranjenju, socijalnih skupina i programa oplemenjivanja okoliša specifičnih za pojedinu vrstu kojima će

se zadovoljiti prirodne fiziološke potrebe i potrebe u pogledu ponašanja vrsta.


Potreba u pogledu ponašanja – ponašanje koje je velikim dijelom određeno unutarnjim čimbenicima jer njegova

pojava ne ovisi nužno o vanjskim podražajima ni o ostvarenju određenog cilja, već je životinjama nagrada sama po

sebi. Sprečavanje životinja da se ponašaju na taj način može im izazvati patnju. Potrebe u pogledu ponašanja

specifične za vrstu nije jednostavno razumjeti i treba ih oprezno tumačiti, ali vjerojatno su vrlo važne za dobrobit

životinja.

2.4.3.2. Oplemenjivanje okoliša

Odgovarajuća varijabilnost i zadovoljavanje specifičnih potreba životinja mogu se postići oplemenjivanjem okoliša.

Oplemenjivanjem se može imitirati prirodne izazove, potaknuti ispunjavanje vremena, pojačati poželjne i prirodne

aktivnosti, smanjiti nepoželjno ponašanje (npr. stereotipi) te očuvati ili razviti fizičke, bihevioralne, kognitivne i/ili

socijalne sposobnosti (Prilog 3.6.).

S druge strane, oplemenjivanje okoliša trebalo bi biti djelotvorno i ne bi smjelo uzrokovati neprirodno ponašanje,

ometati socijalne interakcije, pretjerano stimulirati jedinke ni uzrokovati nelagodu. Zoološkim vrtovima savjetuje se

da provode programe oplemenjivanja okoliša primjenom svakodnevnog kalendara kojim se osiguravaju

svakodnevne varijacije oplemenjivanja (vidjeti Prilog 3.6.2. i Prilog 3.3.2.: studije slučaja 9. i 10.).

Primjer – Oplemenjivanje okoliša

Uspješan program oplemenjivanja okoliša treba planirati i ocijeniti. S.P.I.D.E.R. je primjer okvira za upravljanje koji je

predložilo Američko udruženje zooloških vrtova i akvarija (AZA). U njemu su opisani sljedeći koraci: određivanje

ciljeva, planiranje, provedba, evidentiranje, ocjena, ponovna prilagodba ciljeva u pogledu ponašanja.

Sprečavanje habituacije na strategije oplemenjivanja okoliša mogu se postići uvođenjem nepredvidljivosti (npr.

različiti vremenski intervali između oplemenjivanja, različita kombinacija pristupa). Pristupi oplemenjivanju za koje je

manje vjerojatno da će dovesti do habituacije:

- predstavljaju kognitivni izazov

- potiču ponašanje za koje su životinje već vrlo motivirane

- uspostavljaju vezu između pojave ponašanja i nagrade.

2.4.3.3. Socijalne skupine

U prirodnim uvjetima sastav socijalnih skupina može se razlikovati prema ekološkim uvjetima i socijalnim

okolnostima.

U zoološkim vrtovima životinje se u neobičnim socijalnim skupinama mogu prilagoditi čak i ako struktura skupine

ne slijedi strogo prirodne obrasce. Razina prilagodbe ovisit će o vrsti, a osobito o jedinkama.

Sve će se vrste po mogućnosti smjestiti u skladu s njihovim potrebama te će se jedinke integrirati u skupine

odgovarajuće veličine, omjera spolova i dobnog sastava. Ako nije moguće izbjeći uspostavu neprirodnih socijalnih

skupina (na primjer skupine nezrelih mužjaka u vrsta koje u divljini ne uspostavljaju takve skupine), važno je pratiti

ponašanje kako bi se zaštitilo zdravlje i dobrobit. Važno je da se pri uklanjanju pojedinačnih životinja iz

uspostavljene socijalne skupine uzme u obzir učinak na jedinku i na preostalu skupinu.

Neke vrste u divljini žive samotno zbog teritorijalnog ponašanja ili zbog nedostatka resursa. Ako se u zoološkim

vrtovima osigura dovoljno resursa i ako se oni raspodjele tako da se mogu održati razmaci među jedinkama kako

bi se spriječili sukobi, uspostava socijalnih skupina može biti vrijedno oplemenjivanje. Međutim, savjetuje se pažnja

i pomno praćenje.

Ako se zbog upravljanja jedinke moraju razdvojiti od skupine, mogućnost zadržavanja djelomičnog kontakta (npr.

ograđena staništa koja graniče jedna s drugima) može smanjiti tjeskobu uzrokovanu razdvajanjem. Neki mužjaci

http://www.animalenrichment.org/spider/



mogu postati opasni u sezoni parenja i važno je imati plan za odgovarajuće upravljanje kako bi se očuvale dobrobit

i sigurnost cijele skupine. Ako je zbog upravljanja potrebna socijalna izolacija, ona bi kod druželjubivih vrsta trebala

biti što kraća. Ako zoološki vrtovi nemaju odgovarajuće objekte za držanje određene vrste, to se treba uzeti u obzir

pri planiranju zbirke.

2.4.3.4. Izlošci s više vrsta

Izlošci s više vrsta mogu razbiti monotoniju i životinjama pružiti promjenu, ali mogu biti i izvor kroničnog stresa.

Skupine s više vrsta lako mogu postati nepredvidljive, pa je potrebno pomno praćenje i brza prilagodba novoj

situaciji. Ako su grabežljivci i vrste koje su im inače prirodni plijen u nekom obliku kontakta (npr. u ograđenim

staništima koja graniče jedna s drugima), to može uzrokovati kronični stres.

Primjer – Miješanje vrsta

U velikim akvarijima može biti teško odvojiti grabežljivce od plijena. Odgovarajuće velik prostor i dostupnost

vizualnih prepreka, na primjer biljke, kamenje i slično, mogu vrstama koje su plijen dati priliku da pobjegnu, sakriju

se ili da izbjegnu grabežljivce. Savjetuje se pomno praćenje.

2.4.4. Briga o životinjama

2.4.4.1. Odnosi između ljudi i životinja

2.4.4.1.1. Odnosi između čuvara i životinja

Za profesionalnu brigu o životinjama potrebno je obučeno osoblje zoološkog vrta koje je dosljedno i pozitivno u

interakcijama sa životinjama. Čuvari koji se u kontaktu s životinjama ponašaju agresivno, nepredvidljivo ili

nedosljedno mogu biti izvor stresa. Važno je da čuvari prepoznaju individualnost i profile ponašanja životinja

(Prilog 3.8. i studije slučaja 11. i 12.).

2.4.4.1.2. Treniranje životinja

Treniranje životinja sve je češće u zoološkim vrtovima zbog određenih aspekata brige o životinjama i veterinarske

skrbi, ali i kako bi se omogućile pozitivne interakcije između čuvara i životinja te kognitivno obogaćivanje i

obrazovanje javnosti.

Metode treniranja trebale bi se temeljiti na operantnom uvjetovanju s pozitivnim potkrjepljenjem, ali mogući su i

drugi oblici treniranja (npr. navikavanje, pri kojem se životinje upoznaju s podražajima uzastopnim i sve većim

izlaganjem) (vidjeti Prilog 3.7.).

Kompetentni treneri dobro razumiju anatomske i kognitivne sposobnosti i ponašanje životinja te nikad ne koriste

predmete, metode obuzdavanja ili metode treniranja (npr. negativno poticanje, kažnjavanje) kojima se ugrožava

njihova dobrobit. Hrana koja se koristi pri treniranju trebala bi biti dio predviđene dnevne količine. Dobar plan

treniranja uključivat će mjere za izbjegavanje prekomjerne stimulacije životinja, promicanja neprirodnog ponašanja

ili tjeranja životinja da rade više nego što su sposobne.

2.4.4.1.3. Rutinsko promatranje

Dobar program praćenja uključuje barem dnevnu rutinu promatranja ponašanja i znakova za zaštitu zdravlja,

nakon čega odgovorni čuvar evidentira nalaze.

Brzi odgovor na znakove stresa, bolesti ili ozljede spriječit će razvoj ozbiljnih problema. Pokazatelji za korektivne

radnje ili pomnije praćenje mogu uključivati: dokaze o neobičnom ponašanju, nedavno uspostavljene socijalne

skupine, promjene u okolišu, sezone parenja, veliki broj posjetitelja (vidjeti učinak posjetitelja u nastavku).

Ako je životinje teško pratiti izravnim promatranjem, mogu se uspostaviti alternativni sustavi (npr. televizija

zatvorenog kruga).



2.4.4.1.4. Prezentacije, izložbe i kontakt javnosti i životinja

Poštovanje zdravlja životinja, prirodnog ponašanja i tjelesnog integriteta te odgovarajuća kontrola fizičkog

ograničenja važni su za opću dobrobit životinja prije, za vrijeme i nakon prezentacija i izložbi (vidjeti priloge 3.7. i

3.8.).

Ako se prakticira izravni kontakt životinja s posjetiteljima, procjena rizika ključna je za zdravlje, dobrobit i sigurnost

ljudi i životinja. Poželjno je i uspostaviti interna pravila za prezentacije i kontakte između ljudi i životinja.

2.4.4.1.5. Učinak posjetitelja

Životinje reagiraju na posjetitelje na različite načine (vidjeti Prilog 3.8.). Neke vrste ili jedinke pokazuju znakove

stresa kad su prisutni posjetitelji, dok neke prilaze ljudima ili čak i traže kontakt s njima. Međutim, za mnoge vrste

odnos s posjetiteljima još nije potpuno jasan. U tim se slučajevima posebno preporučuju rješenja za smanjenje

mogućeg štetnog utjecaja posjetitelja (vidjeti Prilog 3.8.2.). Kad se pokušava riješiti pitanje učinka posjetitelja,

važno je prepoznati utjecaj na određene skupine životinja i planirati strategije za promicanje najbolje moguće

ravnoteže.

2.4.4.1.6. Hvatanje, rukovanje i prijevoz

Hvatanje, rukovanje i prijevoz mogu biti najsloženiji i najdugotrajniji postupci kojima se životinje podvrgavaju.

Najbolje se smjernice obično nalaze u priručnicima za brigu o specifičnim vrstama i u nekoliko međunarodnih

sporazuma.

Važno je da hvatanje i rukovanje provodi iskusno i ovlašteno osoblje na siguran način i uz što manje ometanja. Kad

se bira najprimjerenija metoda sputavanja za bilo koji medicinski postupak ili postupak brige o životinjama, treba

uzeti u obzir dobrobit jedinke, njezine skupine i osoblja.

Za mnoge vrste kemijsko sputavanje može biti manje stresno i sigurnije i za životinje i ljude nego fizičko

sputavanje. Za druge vrste može biti primjereniji kavez za fizičko sputavanje (npr. za papkare i kopitare). Neke

vrste mogu se brže smiriti u tamnijoj okolini. Može se paziti da se pri svim postupcima osigura radno okruženje koje

je tiho i organizirano.

Treniranje prije premještanja i upoznavanje s vozilima i opremom za prijevoz mogu smanjiti rizike i nelagodu te

mogu biti korisni i životinjama i ljudima. Mjere za smanjenje stresa uključuju uzimanje u obzir potreba i fizioloških

zahtjeva specifičnih za vrstu (regulacija temperature, davanje vode i hrane itd.). Pažljivo planiranje pomoći će

skratiti trajanje prijevoza i smanjiti stres.

Kontrola ponašanja za vrijeme rukovanja i prijevoza

Postupci rukovanja, hvatanja i prijevoza bit će lakši ako se razumije i upravlja ponašanjem:

- Je li vrsta sklona napadu ili bijegu?

- Kakvi su obrasci skrivanja vrste?

- Kolike su udaljenosti leta specifične za vrstu?

- Koji je učinak prelaska u tamnije prostore?

- Koliko su životinje sposobne kretati se uz ili niz rampe za utovar/istovar?

- Koji je učinak kontakta s nepoznatim pojedincima?

2.4.4.1.7. Psihološke potrebe

Životinje osjećaju niz pozitivnih ili negativnih emocionalnih stanja koja mogu utjecati na njihovu sposobnost da se

prilagode okolini. Primjeri emocionalnih stanja uključuju dosadu, strah, bol, frustraciju, nelagodu, zadovoljstvo i

razigranost.

2.4.4.1.7.1. Kontrola emocionalnih stanja Prevelika oskudnost i predvidljivost te nedovoljna stimulacija okoliša može uzrokovati dosadu. Dosada se smatra

prvom fazom razvoja apatije i depresije. Frustraciju vrlo često uzrokuje ograničavanje prirodnog ponašanja.

Tjeskoba, strah i nelagoda mogu biti posljedica određenih aspekata ili događaja u zatočeništvu, npr. kronična

društvena napetost, previše nepredvidljivih situacija i prekomjerna stimulacija.



Poboljšanje dizajna ograđenih staništa, odgovarajuće oplemenjivanje okoliša, uključujući socijalnu stimulaciju, ili

druge prakse brige o životinjama mogu pridonijeti smanjenju tih negativnih emocionalnih stanja i promicanju

pozitivnih mentalnih stanja.

Ublažavanje negativnih emocionalnih stanja

Odgovarajuće promjene okoliša koje omogućuju životinjama da izražavaju prirodne sklonosti izviđanju, ispitivanju,

traženju hrane i praćenju promjena u okolini pomažu smanjiti negativna emocionalna stanja kao što su dosada,

strah i frustracija.

Jačanje pozitivnih emocionalnih stanja

Poticanje odgovarajuće mentalne stimulacije, raznolikosti ponašanja i izražavanja prirodnog ponašanja životinja

dovodi do pozitivnih mentalnih stanja kao što su zadovoljstvo, ugoda, vitalnost i razigranost. Promjenjivost,

odgovarajuća složenost i kontrola okoliša te mogućnost odabira mogu dodatno pojačati pozitivna emocionalna

stanja.

2.4.4.1.7.2. Kontrola percepcije životinja Kontrola percepcije životinja može potaknuti manje negativnih i više pozitivnih emocionalnih stanja. Stres se može

smanjiti ako se podražaji uvode postupno, a ne naglo, i ako su negativni događaji predvidljivi, a ne nepredvidljivi.

Isto tako, organizacijom odgovora životinja na događaje može se manipulirati tako da se promiče dobrobit. Kontrola

životinje nad okolišem jedan je od najvažnijih čimbenika, kao i prilike koje se životinji pružaju da pokaže važna

ponašanja ili umanji frustraciju.

Primjer – Način manipuliranja percepcijom životinja

- Iznenadno povećanje sobne temperature kod rezus makakija izaziva veće uzbuđenje nego postupno

povećanje temperature.

- Predvidljivo ograničavanje kretanja u ciklida uzrokuje manju nelagodu nego nepredvidljivo ograničavanje.

- Prijevoz je za šumskog soba manje stresan ako ima socijalnu potporu poznatih jedinki iste vrste koje putuju s

njim.

- Frustracija se može iskaliti na podređenim životinjama ili elementima okoliša ili pojavom stereotipnog

ponašanja. Ponašanje koje se ponavlja može imati štetne posljedice, na primjer kad medvjedi grizu rešetke dok

ne ozlijede usta. Međutim, u nekim slučajevima ponašanje koje se ponavlja može pomoći smanjiti druge

znakove nelagode.


Stereotipno ponašanje – neuobičajeno ponašanje koje se ponavlja, koje može biti posljedica frustracije,

opetovanih pokušaja životinje da se prilagodi okolišu ili poremećaja središnjeg živčanog sustava.

U nekim slučajevima pojava neuobičajenog ponašanja može biti povezana s prošlim stanjima, a u manjoj mjeri sa

sadašnjima. U svakom slučaju, davanje prilika za odgovarajuće ponašanje može uspješno smanjiti učestalost

pojave takvih obrazaca ponašanja u različitih vrsta. Stereotipije mogu biti oralne (npr. lizanje u žirafa), lokomotorne

(npr. kruženje oko gnijezda u papiga) ili mogu podrazumijevati druge kretnje tijela, kao što je njihanje u slonova.

2.4.4.2. Veterinarska skrb

Razvijeno znanje, kvalitetni objekti i kvalitetna oprema tri su stupa koja podupiru veterinarsku skrb u zoološkim

vrtovima. Ako nedostaje bilo koji od tih elemenata, kvaliteta veterinarske skrbi neće biti odgovarajuća. Veterinarska

skrb u zoološkim vrtovima podrazumijeva kurativnu skrb, preventivnu medicinu, pravilno vođenje evidencije i mjere

biološke zaštite kako bi se životinje i ljude koji su u kontaktu s njima zaštitilo od ozljeda i bolesti.

U Direktivi Vijeća 92/65/EEZ opisani su godišnji planovi nadzora bolesti za ovlaštene objekte (na temelju

članka 13.) te premještanje životinja i postupci za karantenu životinja prije premještanja životinja između ovlaštenih

http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CONSLEG:1992L0065:20040703:EN:PDF



i neovlaštenih objekata12. Te su smjernice korisne za sve zoološke vrtove, a zahtjeve opisane u nastavku trebalo bi

smatrati nadopunom. Vidjeti i studiju slučaja 13. (vidjeti Prilog 3.3.4.).

2.4.4.2.1. Preventivni zdravstveni programi

Veterinar zoološkog vrta odgovoran je za izradu i izvršavanje preventivnih zdravstvenih programa, koji uključuju

praćenje zdravlja, kontrolu parazita i cijepljenje.

Praćenje zdravlja obično uključuje redovite savjetodavne posjete veterinaru, svakodnevno promatranje za koje su

zaduženi čuvari u zoološkim vrtovima, rutinsko praćenje težine, potpune fizikalne preglede, preglede zubi, rutinska

ispitivanja stolice, povremena preispitivanja prehrane i vođenje dokumentacije.

Protokoli za rutinske zdravstvene preglede radi otkrivanja bolesti i za cijepljenje ovisit će o predmetnoj vrsti i jedinki,

prirodi i pojavnosti bolesti u zoološkom vrtu, epidemiološkom stanju regije i populacije te o nacionalnim propisima.

Osim toga, utvrđivanje i procjena rizika od zoonotske infekcije pomoći će u određivanju odgovarajućih preventivnih

i kontrolnih mjera kako bi se smanjio rizik za posjetitelje i osoblje zoološkog vrta (vidjeti odjeljak 2.4.4.2.5. o

biološkoj zaštiti). Pregledi i liječenje mogu biti potrebni radi zaštite zdravlja životinja i/ili ljudi.

2.4.4.2.2. Veterinarski objekti i oprema

Zoološki vrtovi trebaju imati objekte i opremu za hvatanje, obuzdavanje, prijevoz, pregled, liječenje i izoliranje

životinja. Zoološki vrt trebao bi imati odgovarajuću opremu za obavljanje obdukcija ili sklopiti sporazum s

primjerenim vanjskim laboratorijem. Sve objekte i opremu treba moći lako čistiti i dezinficirati.

Akvarijima su također potrebni oprema i resursi za ispitivanje kvalitete vode, analizu i održavanje spremnika i

sustava vode.

Veterinarsko-medicinski proizvodi i oprema za hvatanje moraju se spremati u zaključani prostor ili prostoriju s

ograničenim pristupom. Upotreba veterinarsko-medicinskih proizvoda mora biti usklađena s relevantnim propisima.

2.4.4.2.3. Karantena

Zbog zahtjeva povezanih sa zdravljem životinja može biti potrebno da se životinje koje dolaze u zoološki vrt drže u

biološki sigurnoj karanteni kako bi se spriječilo unošenje patogena u populacije životinja koje žive u zoološkom vrtu.

Veterinar zoološkog vrta je stručnjak koji je zadužen za određivanje točnog trajanja karantene u skladu s

postojećim propisima (kao što je Direktiva Vijeća 92/65/EEZ) i prema vrsti, podrijetlu životinje te pretragama i

liječenju koji su možda provedeni prije premještanja životinje.

Životinje se obično pregledavaju po dolasku kako bi se vidjelo postoje li ozljede i bolesti te provjerilo opće stanje

(npr. masa). Postupci koje treba provesti za vrijeme karantene mogu uključivati fizičke preglede, laboratorijska

ispitivanja, liječenje životinja (npr. ozljede, bolesti i paraziti), cijepljenje, određivanje dobi i spola, pregled zubi i

označivanje radi identifikacije.

Važna je i izolacija bolesnih ili ozlijeđenih životinja iz zoološkog vrta u zasebno područje. Izolacija može biti

potrebna i ako postoji rizik od širenja zaraze ili ako je potrebna intenzivna njega ili nadzor. Ako ne postoji rizik od

širenja zaraze, izolacija može biti samo fizička ili vizualna, a ne mora biti i biološki sigurna.

2.4.4.2.4. Vođenje veterinarske dokumentacije

Sveobuhvatna veterinarska dokumentacija važan je element veterinarske skrbi. Kad se životinje premještaju pod

skrb drugog čuvara, trebalo bi prenijeti i njihovu veterinarsku dokumentaciju.

O vođenju dokumentacije govori se u odjeljku 2.6. u nastavku.

12 Vidjeti i Transmissible Diseases Handbook (Priručnik za prenosive bolesti), Europsko udruženje veterinara za zoološke vrtove i divlje životinje, poglavlje VI.

http://www.eazwv.org/page/inf_handbook



2.4.4.2.5. Biološka zaštita

Dobra politika biološke zaštite smanjuje širenje i unos zaraznih bolesti, uključujući zoonoze. Za izradu protokola za

biološku zaštitu specifičnog za određeni zoološki vrt potrebno je znanje o putovima unošenja i širenja patogena i

bolesti u objektu (dodatne informacije o sprečavanju bijega dostupne su u odjeljku 2.5.).


Opasnost – biološki, kemijski ili fizički agens u životinji ili proizvodu životinjskog podrijetla ili stanje životinje ili

proizvoda životinjskog podrijetla s mogućnošću štetnog djelovanja na zdravlje. (Kodeks o zdravlju kopnenih

životinja – Svjetska organizacija za zdravlje životinja)

Rizik – velika ili mala mogućnost da bi nekom mogla naštetiti bilo kakva opasnost, zajedno s naznakom o tome

koliko ozbiljna šteta može biti. (Ured za zdravlje i sigurnost, Ujedinjena Kraljevina)

Metodologija za procjenu rizika može se koristiti za utvrđivanje rizika i opasnosti za biološku zaštitu te za izradu

protokola za biološku zaštitu. Biološka zaštita u zoološkom vrtu uključuje (ali nije ograničena na): čišćenje i

dezinfekciju, kontrolu nametnika, dobru sanitarnu praksu, karantenu pristiglih i bolesnih životinja te zbrinjavanje

otpada. Uobičajena je praksa da zoološki vrtovi koriste metodologiju za procjenu rizika kako bi izradili protokole za

biološku zaštitu i planove za nepredvidive situacije.

Kako zoološki vrtovi mogu upotrijebiti metodologiju za procjenu rizika da bi procijenili rizike za biološku

zaštitu?

Primjerena procjena rizika može se sastojati od sljedećih koraka13:

1. opis relevantnih aktivnosti

2. prepoznavanje opasnosti

3. procjena rizika

4. kontrola rizika

5. redovito preispitivanje, ocjena i ažuriranje.

Razborito je posebnu pažnju posvetiti aktivnostima u kojima su posjetitelji u izravnom kontaktu sa životinjama te

uzeti u obzir dobrobit životinja i učinak na biljke i životinje koje ne pripadaju ciljanoj skupini.

Kako bi se osigurala pravilna provedba ishoda procjene rizika, dobro je biti svjestan važnosti pitanja biološke

zaštite. Važno je i da uprava zoološkog vrta i osoblje koje radi sa životinjama razumije glavne putove za kretanje

bolesti i patogena te da uvede postupke koji smanjuju rizik od kretanja bolesti i patogena. Dobro je obavijestiti

javnost o mogućim rizicima i mjerama opreza.

2.4.4.2.6. Kurativna skrb

Preporučuje se da se svako liječenje obavlja pod nadzorom kvalificiranog veterinara. Međutim, moguće je obučiti

osoblje zoološkog vrta da primijeni određene lijekove ili terapije. Odgovornog veterinara trebalo bi odobriti i

kontrolirati nadležno tijelo te se očekuje da je osposobljen za medicinu, kirurgiju i brigu o vrstama s kojima radi.

Veterinar zoološkog vrta odgovoran je za prijavljivanje svih sumnjivih smrti ili prisutnosti svih drugih simptoma koji

ukazuju na to da se u životinja javila bolest koju je obavezno prijaviti nadležnim tijelima.

13 Prilog o procjeni rizika, Mreža za zdravlje životinja u zoološkim vrtovima i Priručnik Stručnog odbora za zoološke vrtove, Ministarstvo Ujedinjene Kraljevine za okoliš, hranu i ruralna područja (2012.), poglavlje 7.

https://zahp.aza.org/wp-content/uploads/2015/06/Risk_Assessment.pdf

https://www.gov.uk/government/uploads/system/uploads/attachment_data/file/69611/pb13815-zoos-expert-committee-handbook1.pdf




2.4.4.2.7. Eutanazija

Preporučuje se da svi zoološki vrtovi definiraju politiku i protokole za eutanaziju u kojima će se uzeti u obzir aspekti

procesa donošenja odluka povezani s medicinskim i etičkim pitanjima i pitanjima dobrobiti životinja.

2.4.4.2.8. Postupci obdukcije

Savjetuje se da zoološki vrtovi nakon smrti životinje uvijek razmisle o obavljanju obdukcije. Za tu je odluku obično

odgovoran veterinar zoološkog vrta. Dobra praksa koja olakšava provedbu kvalitetnih obdukcija sastoji se od brzog

preuzimanja lešine, pohrane, uspostave kontakta sa specijaliziranim patologom, zbrinjavanja i vođenja

dokumentacije. U protokol za postupke obdukcije važno je uključiti sigurnost osoblja koje dolazi u kontakt s mrtvim

životinjama.

2.4.4.3. Program prehrane

Primjerena i uravnotežena prehrana i pojenje mogući su samo ako se dobro poznaju specifična ekologija hranjenja

i nutritivne potrebe vrste u svim fazama životnog ciklusa. Informacije o specifičnim nutritivnim potrebama mnogih

vrsta još su oskudne ili ne postoje, a osiguravanje prehrane koja se temelji na namirnicama iz divljine može biti

teško iz logističkih razloga (pribavljanje i prijevoz). Vidjeti i studiju slučaja 13. (Prilog 3.3.4.).

2.4.4.3.1. Program prehrane

Primjeren program prehrane osigurava kvantitativno i kvalitativno uravnoteženu prehranu prilagođenu vrsti, veličini i

dobi životinje te posebnim, sezonskim vanjskim uvjetima ili fiziološkim stanjima jedinki (npr. ženke koje su skotne ili

doje, bolesne ili stare životinje).

U nekim slučajevima ili za određene vrste može biti preporučljiva upotreba dodataka prehrani. Pri upotrebi

dodataka preporučuje se oprez i primjena uputa kvalificirane osobe.

Važno je da plan prehrane nadzire nutricionist, veterinar ili drugi stručnjak. Može se tražiti stručni savjet ako je

zoološki vrt premalen da bi se opravdalo zapošljavanje kvalificiranog stručnjaka. Promjene plana mogu se

evidentirati i o njima se može raspravljati sa stručnjakom koji provodi nadzor.

Primjer – Prehrana

Bolesti povezane s prehranom, kao što je nedostatak kalcija u velikih mačaka, gmazova ili ptica koji dovodi do

prijeloma kosti ili napadaja, problemi su koji se mogu izbjeći, a povezani su s neprimjerenom brigom o životinjama.

Dodaci su često potrebni za vrste koje se hrane ribom, ne samo kako bi se zamijenila tijaminaza, već i kad

prehrana odmrznutom ribom nije dovoljno hranjiva.

2.4.4.3.2. Voda

Važno je osigurati da sve životinje u unutarnjim i vanjskim ograđenim staništima uvijek na raspolaganju imaju čistu i

svježu pitku vodu. Za neke vrste može biti potrebno dekloriranje pitke vode ili posebne strategije distribucije. Za

vrste koje se vole kupati ili gmazove preporučuje se zaseban izvor pitke vode.

Primjer – Voda

Kameleoni će vodu piti samo ako kapa s vegetacije. Kunići više vole piti vodu iz zdjelica nego iz boca za vodu ili

kapljičnih pojilica.

2.4.4.3.3. Hrana koju posjetitelji daju životinjama

Općenito se savjetuje da posjetitelji ne hrane životinje. Ako je to dopušteno, može se obavljati pod nadzorom

odgovornog osoblja i tako da prehrana ostane uravnotežena i unutar dodijeljene dnevne količine hrane kako

životinje ne bi konzumirale neprimjerene proizvode i kako ih se ne bi previše hranilo. Takvo hranjenje može se

dopustiti povremeno i pažljivo kontrolirati kako bi se spriječilo da životinje razviju neuobičajeno ponašanje moljenja

za hranu.



2.4.4.3.4. Objekti i oprema

Uvijek se savjetuju zasebne prostorije za pohranu i pripremu hrane, kao i hlađenje za skladištenje pokvarljive

hrane. Dobra je praksa da se hrana skladišti i priprema tako da se poštuju strogi higijenski standardi, da ne dolazi

do kontaminacije ili kvarenja te da se spremnici, oprema, pribor i površine peru i dezinficiraju.

Preporučuje se da se za pripremu mesa i povrća koristi posebni pribor. Kad se odmrzavaju zamrznuti proizvodi,

posebno riba, gubitak nutritivne vrijednosti može se ograničiti odmrzavanjem u rashladnoj prostoriji ili hladnjaku dok

hrana ne dosegne odgovarajuću temperaturu, a nakon toga je treba brzo dati životinjama. Može biti potrebna

kontrola nametnika.

Važno je da su spremnici za hranjenje, prema potrebi, oblikovani tako da potiču prirodno hranjenje, jednostavno

čišćenje, sigurnost te da smanjuju mogućnost kontaminacije prljavštinom i natjecanje među životinjama. Isto vrijedi

i za automatizirane uređaje za samostalno hranjenje i pojenje.

Primjer – Oprema za hranjenje

Pticama koje se hrane nektarom pogodovat će hranilice koje potiču njihov prirodni položaj tijela i vještine hranjenja.

Grabežljivcima se meso i cijeli trupovi mogu dati tako da se prikuju za tlo ili objese s drveća ili stupova kako bi

životinje mogle upotrebljavati svoje prirodne mentalne i fizičke sposobnosti.

2.4.4.3.5. Ponašanje pri hranjenju

U divljini većina vrsta provodi mnogo vremena tražeći hranu, loveći ili manipulirajući hranom. U zoološkim vrtovima

važno je da metode hranjenja povećavaju vrijeme koje životinje troše na hranjenje i da mogu promicati što širi

raspon prirodnog ponašanja pri hranjenju specifičnog za vrste.

Sigurna distribucija hrane važna je za životinje i čuvare. Ako se omogući prirodno ponašanje pri hranjenju, to će

osigurati fizičku aktivnost i mentalni poticaj, a posjetitelji će moći vidjeti prirodno ponašanje. Stoga se to smatra

oplemenjivanjem okoliša.

Primjer – Ponašanje pri hranjenju

Kako bi se poticalo prirodno ponašanje pri hranjenju, hrana se može dijeliti tako da se daje cijela hrana, a ne narezana, da se svaki dan daje na različitim mjestima u ograđenom staništu ili u okviru specifičnih programa oplemenjivanja okoliša.

2.4.4.3.6. Sezonske promjene

Sezonske promjene izrazito utječu na ponašanje pri hranjenju mnogih vrsta, posebno onih koje hiberniraju.

Životinje se trebaju pripremiti za hibernaciju tako da se uvede razdoblje u kojem su dostupne velike količine hrane,

posebno više bjelančevina i masnoća. Zbog toga je dobro smanjiti prehranu samo kad životinja sama počne manje

jesti, a voda mora uvijek biti dostupna.

Preporučuje se da se životinje za vrijeme hibernacije ili mirovanja svakodnevno provjerava, a da ih se pri tom ne

ometa. Neke vrste mogu se povremeno probuditi iz hibernacije, posebno za toplih razdoblja zime pa treba biti

dostupna svježa hrana i voda kako bi životinje mogle jesti i piti prije nego što se vrate u hibernaciju.

2.4.4.4. Upravljanje zbirkom

Europsko udruženje zooloških vrtova i akvarija (EAZA) preporučilo je da zoološki vrtovi nabavljaju i izlažu vrste te

upravljaju njima samo na način koji je planiran i etičan, i to samo one vrste za koje imaju potrebne objekte i

opremu, resurse i osoblje s odgovarajućim vještinama kako bi osigurali da mogu ispuniti biološke zahtjeve i

zahtjeve očuvanja vrste (npr. Etički kodeks EAZA-e (2015.) i Prilog 3.9.). U tu se svrhu savjetuje provedba analize

troškova i koristi na temelju koje će se donijeti odluke (vidjeti Priručnik Stručnog odbora za zoološke vrtove

Ujedinjene Kraljevine (2012.)).

Važni aspekti koji su utvrđeni i koje treba uzeti u obzir uključuju:

http://www.eaza.net/assets/Uploads/Standards-and-policies/EAZA-Code-of-Ethics2015.pdf





- prijenos životinja u druge zbirke: treba osigurati da zoološki vrt koji prima životinje može ispuniti navedene

zahtjeve

- uzgoj u zatočeništvu i kontrolu populacije: planiranje i upravljanje u skladu s najboljim dostupnim metodama u

određenom kontekstu (npr. uzimanje socijalnih potreba životinja u obzir u što većoj mjeri, kontracepcija,

privremeno razdvajanje, kontrola hibridizacije i izdvajanje radi usmrćivanja)

- identifikaciju životinja: izbjegavanje boli, poremećaja socijalnog ponašanja i/ili ograničavanja ponašanja

- višak životinja: izbjegavanje pojave viška životinja koliko god je moguće i, prema potrebi, humano i etično

rješavanje problema viška životinja

- dodavanje jedinki iz divljine u zbirku: treba uzeti u obzir utjecaj dodavanja na očuvanje i dobrobit (npr. metode

hvatanja).



SAŽETAK 5. – SMJEŠTAJ ŽIVOTINJA

Smještaj životinja na način koji zadovoljava njihove biološke zahtjeve važan je doprinos ostvarenju

ciljeva očuvanja zooloških vrtova.

Dostupni su standardi dobre prakse i priručnici za brigu o specifičnim vrstama i oni su važan izvor

informacija koje pomažu da životinje u zoološkom vrtu budu u dobrom stanju.

Procjene oblikovanog okoliša, fiziološkog stanja i ponašanja mogu se koristiti kako bi se odredilo

jesu li zadovoljeni biološki zahtjevi životinja.

Dizajn smještaja, uređenje, površine, podloga i okolina (npr. temperatura, vlažnost, svjetlo) ključni

su aspekti za ispunjavanje zahtjeva u pogledu smještaja u zoološkim vrtovima.

Oplemenjivanje okoliša promiče prirodno i poželjno ponašanje životinja, ispunjava njihovo vrijeme i

potiče fizičku, socijalnu i mentalnu aktivnost.

Interakcije životinja i ljudi, kako čuvara tako i posjetitelja, mogu biti važne za dobrobit životinja.

Potrebni su primjereni zdravstveni programi kako bi se osiguralo dobro zdravlje životinja.

U uravnoteženim programima prehrane uzimaju se u obzir pojedinačni i sezonski zahtjevi.

Koordinacija s programima oplemenjivanja okoliša pomaže da se ispune zahtjevi u pogledu

ponašanja specifični za vrstu. Uvijek je važan slobodan pristup kvalitetnoj vodi.



2.5. Članak 3. – četvrta alineja – Sprečavanje bijega i širenja nametnika i

štetočina


Zahtjev iz Direktive o zoološkim vrtovima (članak 3. četvrta alineja) u skladu je s Konvencijom o biološkoj

raznolikosti (CBD), u kojoj se ističe: „Svaka ugovorna stranka će, koliko je to moguće i prikladno […] spriječiti

uvođenje te kontrolirati ili iskorijeniti one strane vrste koje ugrožavaju ekosustave, staništa ili vrste […].”

Na europskoj razini, u članku 11. Direktive Vijeća 79/409/EEZ o očuvanju divljih ptica navodi se: „Države članice

vode računa o tome da unošenje bilo kojih vrsta divljih ptica koje prirodno ne obitavaju na europskom području

država članica ne dovodi u pitanje lokalnu floru i faunu.”

U Uredbi (EEZ) br. 338/97, kako je izmijenjena, prihvaćaju se sve odredbe Konvencije o međunarodnoj trgovini

ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) i omogućuje se da se u njezine priloge uključe vrste čije bi

unošenje u Europsku uniju moglo predstavljati ekološku prijetnju zavičajnim vrstama. Njezina se primjena kontrolira

periodičkim ažuriranjem propisa kojima se uvode suspenzije za unos određenih vrsta u Europsku uniju.


Strana vrsta znači svaka živa jedinka vrste, podvrste ili niže taksonomske skupine životinja, biljaka, gljiva ili

mikroorganizama koja je unesena izvan svojeg prirodnog područja rasprostranjenosti; uključuje sve dijelove,

gamete, sjeme, jajašca ili propagule tih vrsta, kao i sve hibride, sorte ili pasmine koji su sposobni preživjeti i dalje se

razmnožavati.

Invazivna strana vrsta znači strana vrsta za koju je utvrđeno da njezino unošenje ili širenje ugrožava ili štetno

utječe na bioraznolikost i povezane usluge ekosustava.

Izvor: Uredba br. 1143/2014 o invazivnim stranim vrstama

Europska unija objavila je u studenome 2014. Uredbu br. 1143/2014 o invazivnim stranim vrstama. Njome je uspostavljen usklađeni okvir za djelovanje na razini cijelog EU-a kako bi se spriječili, umanjili i ublažili nepovoljni učinci invazivnih stranih vrsta na bioraznolikost i usluge ekosustava te ograničila njihova šteta na gospodarstvo i zdravlje ljudi. Uredba obuhvaća tri različite vrste mjera, koje slijede međunarodno dogovoreni hijerarhijski pristup borbi protiv invazivnih stranih vrsta: • prevencija: predviđen je niz čvrstih mjera kako bi se spriječilo da nove invazivne strane vrste uopće uđu u EU, namjerno ili nenamjerno • rano upozoravanje i brzi odgovor: države članice moraju uspostaviti sustav ranog upozoravanja kojim bi se što prije otkrila prisutnost invazivnih stranih vrsta i poduzele brze mjere kojima bi se spriječilo da se one udomaće • upravljanje invazivnim stranim vrstama koje su se već nastanile: neke invazivne strane vrste već su se nastanile na području EU-a; potrebno je usklađeno djelovanje kako bi se upravljalo njima i spriječilo njihovo daljnje širenje i smanjila šteta koju uzrokuju.

http://www.cbd.int/convention/articles/default.shtml?a=cbd-08


http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:31997R0338:HR:NOT

http://www.cites.org/

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?qid=1417443504720&uri=CELEX:32014R1143

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?qid=1417443504720&uri=CELEX:32014R1143



Provedbu Uredbe podupire Odbor koji čine predstavnici svih država članica. Nadalje, savjeti o znanstvenim pitanjima povezanima s provedbom Uredbe daju se preko Znanstvenog foruma s predstavnicima znanstvene zajednice koje su imenovale države članice.

Iako nisu sve strane vrste invazivne, iskorjenjivanje često nije moguće kad se strana vrsta nastani, a ublažavanje i

kontrola teški su i skupi postupci. Sprečavanje njihova unosa primarna je i troškovno najučinkovitija mjera za

izbjegavanje buduće štete.

Zoološki vrtovi stoga moraju spriječiti bijeg životinja kako bi se izbjegle moguće ekološke prijetnje zavičajnim

vrstama i spriječilo širenje problematičnih vrsta izvana. Izraz „sprečavanje” iz teksta Direktive naglašava

anticipativnu prirodu mjera koje treba poduzeti. Nije prihvatljivo čekati da dođe do bijega životinja ili ulaska

nametnika u zoološki vrt prije nego što se poduzmu mjere.

Mjere na temelju članka 3. četvrte alineje [sprečavanje bijega životinja i širenja nametnika i štetočina]

komplementarne su drugim mjerama očuvanja iz članka 3. jer se njima nastoji održati zdrava zbirka životinja tako

da se smanji zaraza koju prenose vanjske vrste, dok se istodobno zavičajne vrste izvan granica zoološkog vrta ne

izlažu prijetnjama iz zbirke životinja.

Kad je riječ o opsegu te mjere očuvanja, treba pojasniti dva aspekta:

- sprečavanje bijega životinja iz zoološkog vrta i širenja problematičnih vrsta izvana na prostore zoološkog vrta

neizbježno će biti korisno za ljude (i za posjetitelje i za osoblje zoološkog vrta) jer će ih se zaštititi od mogućih

fizičkih ozljeda koje uzrokuju životinje koje pobjegnu ili od prijenosa bolesti preko vanjskih vrsta; međutim, cilj

Direktive o zoološkim vrtovima, kako je utvrđeno u članku 1., općenito je zaštita bioraznolikosti, a posebno

zaštita divlje faune, a ne izričito ljudi; iako će ljudi imati koristi od primjene prethodno navedenih mjera, o

sigurnosti/zaštiti ljudi ne govori se izričito ni u tom ni u drugim odjeljcima Direktive pa takve sigurnosne mjere /

mjere zaštite (npr. prepreke koje sprečavaju da posjetitelji padnu u jarak ili mjere za smanjenje rizika od ozljeda

kad posjetitelji prisustvuju predstavi u kojoj ptice slobodno lete) zoološki vrt treba urediti na temelju lokalnih,

nacionalnih i regionalnih zakonodavnih propisa koji su na snazi u pogledu tog pitanja

- mnoge biljke i alge koje u zoološkim vrtovima služe za ukrašavanje nisu autohtone za područje na kojem se

zoološki vrt nalazi i moguća su prijetnja za okoliš; međutim, u tekstu Direktive EU-a o zoološkim vrtovima

naveden je izraz „životinje”, pa su druge strane vrste, kao što su biljke ili alge, izvan područja primjene te

direktive; na snazi je nekoliko međunarodnih sporazuma o stranim vrstama koji uključuju odredbe o sprečavaju

njihova uvođenja i o kontroli ili iskorjenjivanju invazivnih stranih vrsta; na primjer, u Direktivi 92/43/EEZ o

očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore navodi se da države članice „osiguravaju da se namjerna

introdukcija u divljinu svih vrsta koje nisu zavičajne na njihovom području uređuje tako da ona ne šteti prirodnim

staništima unutar njihovog prirodnog areala niti divljoj zavičajnoj fauni i flori i, ako smatraju nužnim, zabranjuju

takvu introdukciju” (članak 22. točka (b)); slično tome, u članku 11. stavku 2. točki (b) Bernske konvencije navodi

se da su ugovorne stranke dužne „strogo nadzirati unošenje (introdukciju) nezavičajnih vrsta”.

2.5.2. Sprečavanje bijega životinja

U zoološkim vrtovima nalazi se mnogo životinjskih vrsta, a većinom je riječ o stranim vrstama (iako su neki zoološki

vrtovi specijalizirani za autohtone životinje). Slučajevi bijega iz zooloških vrtova zabilježeni su u svim dijelovima

svijeta, stoga su oni mogući izvor stranih vrsta ako životinje pobjegnu. Iako je važnost zooloških vrtova u unošenju

invazivnih stranih vrsta mala u usporedbi s drugim aktivnostima, na primjer vrtlarstvom ili trgovinom kućnim

ljubimcima, zoološki vrtovi moraju poduzeti sve mjere koje su potrebne da spriječe bijeg životinja.

2.5.2.1. Jesu li sve životinje koje pobjegnu ekološka prijetnja?

Ne predstavljaju sve vrste u zoološkom vrtu stvarnu prijetnju za ekosustav ako pobjegnu. Čak i ako životinja (ili

životinje) pobjegne iz ograđenog staništa, i dalje ju je moguće presresti na prostoru zoološkog vrta prije nego što

pobjegne iz njega. Životinju se može i uhvatiti i vratiti u zoološki vrt nakon što pobjegne, a prije nego što prouzroči

štetu za zavičajne vrste. Čak i ako se potpuno oslobodi, mora se nastaniti i raširiti u novom ekosustavu da bi

postala invazivna.

http://ec.europa.eu/transparency/regcomitology/index.cfm?do=List.list



http://conventions.coe.int/Treaty/en/Treaties/Html/104.htm



2.5.2.2. Dolazak u novi ekosustav

- Znanstveni podaci općenito pokazuju da pri prijenosu i puštanju (namjernom ili nenamjernom) neke vrste u

drugo stanište većina organizama umre pri prijevozu ili ubrzo nakon puštanja.

- U slučaju bijega uspjeh bilo koje životinje ili vrste u postizanju potpune slobode ovisi o njezinim fizičkim

značajkama i ponašanju. Na primjer, može se očekivati da će vjerojatnost uspješnog bijega biti manja za vrste

koje imaju veliko tijelo nego za manje životinje jer su uočljivije i ljudi će ih lakše opaziti.

- Manja je vjerojatnost da će opasne vrste uspješno dospjeti u divljinu jer opasnost koju predstavljaju za javnost

znači da će se u njihovo hvatanje uložiti više truda.

- Važnu ulogu u bijegu ima i način kretanja vrste, u smislu brzine i oblika. Tako će životinje koje lete vjerojatnije

uspjeti u bijegu jer ih je teže uhvatiti i vratiti u zoološki vrt.

2.5.2.3. Sposobnost vrste da se nastani i raširi u novom ekosustavu: procjena rizika od biološke invazije

Za ocjenu rizika od biološke invazije potrebno je detaljno procijeniti:

- mogućnost vrste da se nastani, da se poveća broj njezinih jedinki i da se proširi te njezin potencijal za neželjene

ekološke uloge na područjima na koja se unese

- mogućnost da uzrokuje neželjene učinke na bioraznolikost ili ekosustav

- područje na koje mogući bijeg neposredno utječe i područje mogućeg srednjoročnog do dugoročnog proširenja;

složeni i međusobno povezani negativni učinci invazivnih stranih vrsta mogu postati vidljivi tek desetljećima

nakon njihova unošenja

- sposobnost vrste da se zemljopisno proširi (motilitet, raznošenje vjetrom, širenje u slatkoj vodi ili morskom

okolišu itd.)

- područje na koje bi bijeg mogao utjecati.

2.5.2.4. Opasnost vrsta: opasnost za okoliš u odnosu na opasnost za ljude

Države članice trebaju osigurati da su njihovi zoološki vrtovi uspostavili zadovoljavajuće sigurnosne mjere za

sprečavanje bijega. To se ne odnosi samo na vrste koje su opasne za ljude, već i na vrste koje su potencijalna

prijetnja (tj. strane vrste i/ili invazivne strane vrste) zavičajnim vrstama izvan zoološkog vrta.

Na primjer, Europsko udruženje zooloških vrtova i akvarija (EAZA) i druga nacionalna/regionalna profesionalna

udruženja zooloških vrtova često u svojim standardima za smještaj i brigu imaju popis vrsta koje su opasne za

ljude kako bi osigurala da sve ustanove znaju koliko je njihova zbirka životinja opasna i poduzmu odgovarajuće

mjere sigurnosti.

Sličan popis za vrste opasne za okoliš povećao bi sigurnost kad je riječ o stranim vrstama i invazivnim stranim

vrstama kao i svijest osoblja u zooloških vrtovima. Članovi osoblja trebaju biti svjesni važnosti sigurnosnih mjera za

vrste koje mogu biti opasne za okoliš u istoj mjeri kao i za vrste koje se smatraju opasnima za ljude.

Primjer

Mnoge strane vrste koje su uspjele prodrijeti u nove ekosustave u Europi nekadašnji su kućni ljubimci koji su

pušteni ili su pobjegli u divljinu (npr. zelene iguane (Iguana iguana) ili crvenouhe kornjače (Trachemys scripta)).

Važno je istaknuti da većina invazivnih stranih vrsta nije izravno štetna za ljude. Na primjer, uz iznimku nekoliko

meduza, nijedna od vrsta navedenih na popisu „100 najgorih invazivnih vrsta u Europi” koji je objavljen u okviru

projekta DAISIE (Europska baza podataka invazivnih stranih vrsta) nije izravno opasna za ljude.

Stoga je sigurnost za neke vrste važna jer su prijetnja za ljude, a za druge vrste jer su prijetnja za okoliš.

Određivanje je li vrsta u određenoj zemlji strana vrsta ili invazivna strana vrsta

https://www.eaza.net/assets/Uploads/Standards-and-policies/EAZA-Code-of-Ethics2015.pdf

http://www.eaza.net/about/Documents/Standards_2008.pdf

http://www.europe-aliens.org/speciesTheWorst.do

http://www.europe-aliens.org/default.do



Projekt DAISIE financira se u sklopu šestog okvirnog programa Europske komisije i pruža jedinstvenu točku za

informacije o biološkim invazijama u Europi.

Zahvaljujući izravnom pristupu nacionalnim bazama podataka u cijeloj Europi lako je dobiti podatke o tome koje su

vrste invazivne ili mogu biti invazivne u određenim staništima.

Prikupljeni su podaci za kralješnjake, beskralješnjake, morske organizme i organizme u kopnenim vodama te biljke

iz 97 zemalja/regija (uključujući otoke) u široj Europi. Stručnjaci su prikupili i potvrdili više od 248 skupova

podataka, stoga je riječ o najvećoj bazi podataka o invazivnim vrstama na svijetu. Tom se resursu može pristupiti

preko triju glavnih mogućnosti pretraživanja:

- pretraživanje informacija o jednoj od 12 122 strane vrste koje se javljaju u Europi

- pretraživanje prema jednom od 839 stručnjaka o biološkim invazijama u Europi

- pretraživanje regija kako bi se istražile prijetnje stranih vrsta u cijeloj Europi, za 81 zemlju/regiju (uključujući

otoke) i 57 obalnih i morskih područja.

2.5.2.5. Europski kodeks ponašanja o zoološkim vrtovima i akvarijima i invazivnim stranim vrstama

Europski kodeks ponašanja o zoološkim vrtovima i akvarijima i invazivnim stranim vrstama dokument je koji je

razradilo Vijeće Europe zajedno sa Stručnom skupinom za invazivne vrste Međunarodne unije za očuvanje prirode

i Europskim udruženjem zooloških vrtova i akvarija. U njemu je navedeno pet preporuka kako bi se osiguralo da

zbirke životinja u europskim zoološkim vrtovima ne budu izvor invazivnih stranih vrsta te da se poveća ukupna

posvećenost i djelovanje tih institucija s obzirom na njihovu ulogu u očuvanju, istraživanju i obrazovanju u pogledu

invazivnih vrsta.

To su sljedeće preporuke:

- donijeti djelotvorne preventivne mjere kako bi se izbjeglo nenamjerno unošenje i širenje invazivnih stranih vrsta

- uzeti u obzir rizike unošenja invazivnih stranih vrsta u svim projektima upravljanja divljim životinjama i staništima

- proaktivno sudjelovati u aktivnostima informiranja i otvaranja prema javnosti, s naglaskom na invazivne strane

vrste i njihove učinke

- uvesti najbolju praksu za podupiranje sustava ranog upozoravanja i brzog odgovora za invazivne strane vrste

- poznavati sve relevantne propise o zoološkim vrtovima i akvarijima te invazivnim stranim vrstama.

Navedene preporuke mogu se smatrati prvim korakom koji je potreban da bi se potaknule dobrovoljne inicijative za

zoološke vrtove u skladu s načelima Europske strategije za invazivne strane vrste. Sastavljene su da bi se

osiguralo da zbirke zooloških vrtova ne predstavljaju prijetnju za okoliš tako da postanu izvor invazivnih stranih

vrsta.

2.5.2.6. Kako spriječiti bijeg životinja u zoološkom vrtu

2.5.2.6.1. Prva razina djelovanja: osiguravanje ograđenih staništa za sprečavanje bijega životinja

Sprečavanje bijega životinja iz ograđenog staništa (ako su smještene u njemu) ili s prostora zoološkog vrta ovisi o

dvama glavnim čimbenicima:

- životinja ne može savladati prepreku ograđenog staništa – jer je ona izgrađena od odgovarajućih materijala,

dobro je dizajnirana, dobro se održava i redovito se pregledava

- posjetitelji ne mogu osloboditi životinje ni izravno (vađenjem životinje iz ograđenog staništa i odnošenjem) ni

neizravno (tako da olakšaju njezin bijeg).

Budući da zbirke biljaka imaju sve veću ulogu u mnogim ustanovama (uključujući one koje se koriste za hranu, na

primjer sjemenke za ptice, za oplemenjivanje okoliša, oblikovanje izloška/spremnika i obrazovanje o okolišu),

važno je prepoznati da se te invazivne biljke mogu proširiti na okolna prirodna područja. Alternativa je da se

pronađu biljke koje nisu invazivne, možda i autohtone biljke, koje su estetski i hortikulturno primjerene u određenoj

regiji te da se njima zamijene poznate invazivne strane vrste ili vrste koje bi mogle biti invazivne.

http://www.europe-aliens.org/

https://rm.coe.int/16806c0687

http://www.issg.org/

https://www.cbd.int/doc/external/cop-09/bern-01-en.pdf



Ograđena staništa treba dizajnirati tako da se spriječi bijeg životinja i biljaka koje se u njima nalaze, kao i njihovih

propagula, parazita i patogena ili drugih organizama koji bi mogli štetno utjecati na okoliš. Dizajn će se razlikovati

među vrstama. Međutim, općenito je pravilo da pri određivanju vrste ograđenog staništa, materijala za njegovu

izgradnju i dizajna fizičkih prepreka treba uzeti u obzir fizičku snagu, ponašanje i kognitivne sposobnosti životinja

koje će se smjestiti u stanište.

Tri sastavnice ograđenog staništa ključne su da bi se životinje ograničilo i osiguralo:

- fizičke prepreke

- vrata

- sustav odvoda.



Fizička prepreka

Prepreke treba osmisliti, izraditi i održavati tako da zadrže životinje unutar ograđenih staništa, pri čemu treba paziti da se vegetacija, strukture za penjanje ili drugi elementi održavaju tako da ne olakšaju bijeg. Prepreke moraju biti i dovoljno čvrste da podnesu neočekivane vremenske uvjete (snijeg, snažan vjetar itd.). Najbolji način da se osigura redovito održavanje sve infrastrukture za ograničavanje kretanja, kao što su kavezi, krletke, ograde, prepreke itd., uspostava je postupka procjene koji uključuje odgovorno i redovito praćenje i nadzor objekata (npr. radi pronalaska oštećenja ograda itd.). Ako se kretanje životinja ograničava električnim ogradama, posebno je važno svakodnevno provjeravati sustav i imati rezervni sustav za opskrbu električnom energijom u slučaju prekida u napajanju.

Primjer

Kao sigurna prepreka za izloške ptica koriste se mreže za hvatanje ribe koje su obojene crno (kako bi se smanjilo

propadanje zbog djelovanja ultraljubičastog zračenja) jer omogućuju ograđivanje velikog područja bez upotrebe

posrednih potpornjā.

S obzirom na to da se u zoološkim vrtovima nalaze raznoliki taksoni, potrebne su jednako raznolike vrste

ograđenih staništa. Na primjer, za životinje koje ruju u tlu bit će potreban umjetni „pod” na određenoj dubini pod

zemljom (ta dubina ovisit će o obrascu kopanja određene vrste) kao prepreka koja će omogućiti kopanje, ali

spriječiti bijeg.

Za vrste koje se mogu penjati ili skakati treba uzeti u obzir najmanje preporučene visine prepreka, kako su

navedene u nacionalnim ili međunarodnim standardima zajednice zooloških vrtova (npr. smjernice za brigu o

životinjama Europskog udruženja zooloških vrtova i akvarija ili Australazijskog udruženja čuvara u zoološkim

vrtovima). Ako je vrsta toliko okretna da druge prepreke nisu praktične, možda će biti potrebno ograditi cijelo

ograđeno stanište mrežom.

Pri dizajnu i izradi ograđenih staništa treba posebno uzeti u obzir rizike povezane sa snagom, ponašanjem i

kognitivnim sposobnostima životinja. Bit će potrebni posebni elementi za životinje koje mogu skakati, penjati se ili

rovati, na primjer:

- dovoljno izdržljiv krov nad cijelim ograđenim staništem

- ograde odgovarajuće visine, koje mogu uključivati prevjese prema unutarnjoj strani radi dodatne sigurnosti

- produljenja koja se spuštaju u tlo zajedno s vodoravnim povratnicama, primjerene širine, koje vode natrag u

ograđeno stanište.

Pri dizajniranju prepreka ograđenog staništa treba uzeti u obzir hoće li se posjetiteljima dopustiti fizički kontakt sa

životinjama, kroz zaštitnu prepreku ili unutar ograđenog staništa. Kontakt ljudi i životinja može dovesti do fizičke

ozljede čovjeka i životinje te može olakšati prijenos zoonoza. Vidjeti odjeljak 2.4.4.2.5. (Biološka zaštita).

Primjer

Prozirne ploče za promatranje životinja koje se koriste u ograđenim staništima moraju podnijeti napade životinja.

Ako je staklo izloženo iznimnoj ili ponavljanoj sili, kao u slučaju gorila, može biti potrebno izdržljivo (npr. debljine

25 mm ili više) neprobojno staklo. Okvir u koji se staklo ugrađuje mora biti dovoljno čvrst i izdržljiv. Staklo se mora

označiti ili dizajnirati tako da je lako uočljivo.

Trebaju li države članice dopustiti zoološkim vrtovima da se neka vrsta u njihovoj zbirci slobodno kreće prostorom

zoološkog vrta?

Prije nego što se donese odluka o slobodnom kretanju vrsta objektima zoološkog vrta (npr. u slučaju papiga koje

slobodno lete ili ptica grabljivica u priredbama s letom ptica) zoološki vrt trebao bi provesti specifične procjene kako

bi ocijenio mogu li te vrste biti prijetnja autohtonim vrstama, staništima i ekosustavima (i u smislu širenja bolesti) u

slučaju bijega.

http://www.australasianzookeeping.org/Husbandry%20Manual%20Guidelines.htm

http://www.australasianzookeeping.org/Husbandry%20Manual%20Guidelines.htm



Vrste za koje je dokazana mogućnost invazivnog širenja u zemlji u kojoj se nalazi zoološki vrt (i u susjednim

zemljama, ovisno o sposobnosti širenja vrste koja se razmatra) predstavljaju veliki rizik ako im se dopusti da se

slobodno kreću prostorom zoološkog vrta.

Mogu se uvesti djelotvorne tehnike kako bi se smanjio invazivni potencijal vrste u otvorenim predstavama, na

primjer tako da se puste samo mužjaci, da se na životinje pričvrste uređaji za praćenje ili da se privremeno ili trajno

ograniči sposobnost letenja ptica (ako je izvedivo i primjereno, u skladu s propisima o zdravlju i dobrobiti životinja te

najboljom praksom).

Ako su dopuštene ptice koje mogu letjeti, neovisno o tome koriste li se za predstave ili radi ukrašavanja (npr.

pauni), zoološki vrtovi mogu ih potaknuti da ostanu na mjestu tako da urede područja za spavanje, kućice za

gniježđenje i mjesta za hranjenje. Međutim, sigurnija je opcija izbjeći slobodno ponašanje, neovisno o tome radi li

se o izlaganju ili kretanju ukrasnih ptica vrtom.

Vrata

Vrata moraju biti snažna i djelotvorno zadržati životinje. To podrazumijeva sprečavanje životinja da podignu vrata

sa šarki ili da olabave napravu za zaključavanje. Vrata na ulazu u ograđeno stanište moraju biti sigurno zaključana

kako bi se spriječilo neovlašteno otvaranje.

Za ograđena staništa u koja je dopušten ulazak posjetitelja (bilo da je riječ o pješacima ili provozu u zatvorenim

vozilima) bilo bi korisno imati jedan ulaz i jedan izlaz, a njihov nadzor trebao bi odgovarati izlošku. Ako su u tim

ograđenim staništima smještene vrste koje lete (npr. kukci, ptice, šišmiši) ili koje se penju (npr. primati), potrebna su

dvostruka vrata kako bi se spriječio slučajan bijeg. Prostor između vrata treba biti dovoljno velik da omogući

potpuno zatvaranje (i s prednje i stražnje strane) pri ulasku osoba ili vozila.

Pri dizajnu vrata treba uzeti u obzir da sve brave, kvake i zasuni moraju omogućiti jednostavno rukovanje osoblju

zoološkog vrta s unutarnje strane, ali ne i životinjama. Unutarnja vrata trebaju biti zatvorena dok su radnici u

ograđenom staništu kako bi se spriječilo da životinje uđu u prijelazno područje. Ako se vrata postave tako da se

otvaraju prema unutra (u ograđeno stanište), neće se morati gurati životinju da bi se zatvorilo vrata.

Sustav odvoda

Općenito bi bilo koji dio cjelokupne strukture sustava odvoda i filtracije otpadne vode mogao dovesti do

nenamjernog puštanja životinja. Zbog toga se savjetuje da zoološki vrtovi s akvarijima, posebno oni koje se nalaze

blizu obale, poštuju stroge mjere opreza u tom pogledu.

Pregled vode iz ograđenih staništa i akvarija (ili bilo kojeg drugog vodnog tijela koje se nalazi u zoološkom vrtu)

smanjit će vjerojatnost da se životinje puste u prirodni okoliš.

Primjer

Caulerpa taxifolia je invazivna alga koja uzrokuje ozbiljne ekološke poteškoće u Sredozemnom moru. Upravitelji

akvarija odabrali su 1980. soj te alge koji živi u hladnoj vodi. Taj je soj iz roda Caulerpa jedan europski akvarij 1984.

slučajno ispustio u Sredozemno more, gdje se nastanio. Sad su alge roda Caulerpa kolonizirale tisuće hektara

morskog dna Sredozemnog mora i mogu se naći od Francuske do Hrvatske. Očekuje se da će se vjerojatno

nastaviti širiti Sredozemljem. Invazivni soj roda Caulerpa u Sredozemnom moru guši ostale vrste algi, morske trave

i zajednice sesilnih beskralješnjaka. Velike livade algi iz roda Caulerpa znatno su smanjile raznolikost autohtonih

vrsta i staništa riba. U mesu autohtonih riba koje se mogu hraniti algama Caulerpa, kao što je sredozemna salpa,

akumuliraju se toksini algi, zbog čega nisu primjerene za ljudsku potrošnju.

2.5.2.6.2. Druga razina djelovanja: rubna granica

Rubna prepreka oko zoološkog vrta najočitije je sredstvo sprečavanja bijega životinja iz zoološkog vrta. Prepreke

(uključujući pristupne točke) treba odrediti, izgraditi i održavati tako da odvrate od neovlaštenog ulaska i u najvećoj

mogućoj mjeri spriječe bijeg životinja (među ostalim kroz cijevi za odvod ili druge vodne putove).

Primjer



Pristupne točke zoološkog vrta koje se ne nadziru (npr. servisni ulazi) mogu se opremiti automatskim

mehanizmima za zatvaranje, videonadzorom i/ili sustavom za upozoravanje.

2.5.2.6.3. Treća razina djelovanja: sigurnosne mjere ako dođe do slučajnog bijega životinja

Zoološke vrtove svakako se potiče da uspostave plan u slučaju opasnosti za bijeg životinja ako dođe do

sigurnosnih propusta ili drugih nepredviđenih događaja (npr. prirodne katastrofe, požara). Bijeg životinja može biti

opasan i za ljude i za okoliš.

Ako se u planu u slučaju opasnosti uzmu u obzir invazivne strane vrste, to će pomoći smanjenju rizika od unošenja

stranih vrsta u okoliš, pod uvjetom da su uspostavljene sve druge sigurnosne mjere (prepreke, vrata i sustav

odvoda) i da su one djelotvorne.

Kao mjera opreza i u mjeri u kojoj je razumno izvedivo, poželjno je vratiti životinje koje su pobjegle (bilo da su žive

ili mrtve). U tu su svrhu potrebni odgovarajuća oprema (npr. mreže, oružje, protuotrovi itd.), osposobljavanje i

odgovarajuće dozvole za upotrebu te opreme.

Popisi invazivnih stranih vrsta i potencijalnih invazivnih stranih vrsta za regiju mogu služiti kao pomoć pri

određivanju prioriteta vrsta koje predstavljaju najveći biološki rizik u slučaju bijega.

Svakako se preporučuje uspostava plana u slučaju opasnosti s protokolima i mjerama koje treba poduzeti u slučaju

bijega (hvatanje životinja, zaštita javnosti, zaključavanje područja, obavješćivanje policije itd.) i određivanje lanca

odgovornosti za te mjere. Ako bijeg može biti prijetnja susjednoj zemlji, potreban je mehanizam komunikacije za

obavješćivanje nadležnih tijela.

U nastavku su navedeni aspekti koji bi se mogli uključiti u hitne postupke u slučaju bijega životinje (neovisno o

tome je li klasificirana kao opasna):

- imenovanje osobe i njezina zamjenika koji će preuzeti vodstvo u takvoj situaciji i donositi važne odluke

- što brže upozoravanje i prijavljivanje incidenata odgovarajućem osoblju

- komunikacija s ulazima/izlazima; dodjeljivanje odgovornosti za zatvaranje kad je to potrebno

- rješenja za evakuaciju ili sigurno zatvaranje ljudi u zoološkom vrtu, pri čemu se osigurava da osobe koje su

izvan zgrada što prije prime odgovarajuću pomoć

- sigurno upravljanje ljudima u kriznoj situaciji i davanje uputa

- strategija za ponovno hvatanje primjerena vrstama životinja koje se drže

- mehanizmi za komunikaciju s višim osobljem zoološkog vrta, veterinarima itd. o planu za hvatanje odbjegle

životinje, uključujući upotrebu radioprijemnika, opreme, vozila, oružja i utvrđivanje ključnih zaposlenika

- upućivanje članova osoblja u njihove uloge i odgovornosti u postupku hvatanja, uključujući hvatanje životinja

koje su pobjegle izvan granica zoološkog vrta

- mehanizmi za pronalazak životinje koja je pobjegla

- mehanizmi za promatranje životinje dok se osmišljavaju planovi za hvatanje; kretanje ključnog osoblja prema

području kad se pronađe odbjegla životinja

- nabava i lokacija opreme potrebne za hvatanje (npr. mreže, oružje, streličarska oprema); baklje su

neprocjenjive ako do bijega dođe noću i trebaju se nalaziti na utvrđenom području

- prema potrebi obavješćivanje vanjskih hitnih službi i policije

- mehanizmi za povlačenje nakon što završi hvatanje odbjegle životinje, uključujući obavješćivanje svih

relevantnih članova osoblja i uključenih vanjskih organizacija

- osoblje zoološkog vrta treba biti dobro upoznato s planovima u slučaju opasnosti i trebale bi se provoditi

redovite vježbe da bi planovi bili djelotvorni.

2.5.3. Sprečavanje širenja nametnika i štetočina izvana

Direktivom o zoološkim vrtovima zahtijeva se da države članice osiguraju da zoološki vrtovi poduzmu mjere za

sprečavanje širenja problematičnih vrsta izvana koje bi mogle ugroziti zdravlje ljudi ili životinja.

Kontrola takvih vrsta ključan je aspekt preventivne medicine u zoološkim vrtovima. Sprečavanje širenja nametnika i

patogena ovisi o strogim protokolima za biološku sigurnost (npr. karantena, zbrinjavanje otpada) kojima se



smanjuju rizici te o odgovarajućim planovima za nepredvidive situacije kako bi se spriječili takvi rizici (vidjeti

odjeljak 2.4.4.2.: Veterinarska skrb).

Nametnici su vektori ili rasadnici bolesti koji mogu negativno utjecati na životinje u zoološkom vrtu.

Zoološki vrtovi trebali bi razmotriti uspostavu i održavanje sigurnog i djelotvornog programa za kontrolu i odvraćanje

nametnika i štetočina te, prema potrebi, grabežljivaca. Iako su mogućnosti prevencije ograničene, mogu se

razmotriti očite mjere kao što su ograde za lisice te kontrola glodavaca i kukaca unutar zoološkog vrta. Isto tako,

ako je moguće, mogu se poticati kontrolne i preventivne mjere izvan zoološkog vrta, na okolnom području (vidjeti

odjeljak 2.4.4.2.5.: Biološka zaštita).

2.5.3.1. Programi za kontrolu nametnika

U uspješnom programu za kontrolu nametnika kombinira se temeljito znanje o biologiji predmetnih nametnika i o

učincima predloženih metoda suzbijanja na nametnike i na zbirku životinja zoološkog vrta, zaposlenike, posjetitelje

i druge životinje koje ne pripadaju ciljnoj skupini i koje nisu dio zbirke, ali su prisutne na prostoru zoološkog vrta.

U najuspješnijim programima kontrole u zoološkim vrtovima koristi se integrirana zaštita bilja kao strategija kontrole

nametnika, koja omogućuje manipuliranje prirodnim procesima (čimbenici prirodne smrtnosti nametnika, odnosi

između nametnika i grabežljivaca te genetska otpornost) kako bi se osigurala njihova što veća djelotvornost.

Kemijsko suzbijanje obično se primjenjuje samo kad ne uspiju prirodni procesi i druge metode suzbijanja, i to na

način koji smanjuje gospodarske i zdravstvene rizike te rizike za okoliš. Cilj je integrirane zaštite bilja smanjiti

količinu nametnika na prihvatljivu razinu metodama koje su najmanje štetne za okoliš. Bez obzira na korištenu

metodu, trebalo bi pažljivo uzeti u obzir dobrobit svih životinja, uključujući vrste koje nisu ciljne.

Definicija

Integrirana zaštita bilja pomno je razmatranje i procjena svih raspoloživih metoda suzbijanja nametnika te potom

integracija odgovarajućih mjera kojima se sprečava razvoj populacije nametnika, održava upotreba pesticida i

drugih oblika suzbijanja na razini koja je ekonomski opravdana te smanjuju ili svode na najmanju moguću mjeru

rizici za zdravlje ljudi i okoliš. Pri integriranoj zaštiti bilja potiču se prirodni mehanizmi suzbijanja nametnika

(prilagođeno prema Organizaciji za hranu i poljoprivredu).

Glavna pitanja u vezi s kontrolom nametnika u zoološkim vrtovima odnose se na suzbijanje štakora i miševa,

mačke lutalice, suzbijanje kukaca (prvenstveno žohara), učinke na životinje koje ne pripadaju ciljnoj skupini i

pronalazak alternativa kemijskim rješenjima. Zoološki vrtovi predstavljaju poseban problem jer je potrebno suzbiti

nametnike tako da se ne našteti izloženim jedinkama. Trebalo bi uzeti u obzir i primarnu toksičnost korištenih

materijala i posrednu toksičnost (npr. ako životinje u zoološkom vrtu pojedu kukce i mrtve glodavce kontaminirane

pesticidima).

Zbog tih je rizika za uklanjanje nametnika koji su kralješnjaci poželjnije postavljanje zamki nego mamaca, osim ako

je populacija glodavaca prevelika. Zamagljivanje i fumigacija moraju se strogo kontrolirati i trebaju ih obavljati samo

certificirane i iskusne osobe. Za program za kontrolu nametnika trebali bi biti odgovorni viši rukovoditelji

(ograničeno na vrlo mali broj osoba) koji su upoznati s načelima kontrole nametnika.

Aspekti programa za kontrolu nametnika koje treba preispitati i raspraviti prije provedbe uključuju pohranu

kemikalija, inventare, sigurnosne postupke, tehnike primjene i pravne aspekte (npr. poštovanje pravila o

pesticidima agencije za zaštitu okoliša i državnih ili lokalnih pravila i zahtjeva u pogledu ovlaštenih korisnika,

pesticida čija je upotreba ograničena i primjenjivih koncentracija).

Osoblje izravno odgovorno za program za kontrolu nametnika mora poznavati sva područja operacija kontrole

nametnika i redovito se usavršavati u području stručne kontrole nametnika. Međutim, danas se mnogi zoološki

vrtovi oslanjaju na stručne vanjske službe (tj. licencirano društvo za suzbijanje nametnika) koje osmišljavaju,

upravljaju i provode program suzbijanja nametnika.

Uspješan program integrirane zaštite bilja u zoološkom vrtu uključuje nekoliko koraka za suzbijanje, smanjenje

broja ili uklanjanje nametnika. On može uključivati nadzor, onemogućavanje pristupa i upravljanje staništem,



sanitarne mjere, upotrebu zamki i mamaca, repelente i druge metode. Kao preventivna mjera, u rutinskim

kontrolama objekata za životinje može se uočiti problem s nametnicima prije nego što dođe do najezde. Fizičke

prepreke (npr. ograde, mreže i krovovi) prva su crta obrane od najezde nametnika. Upravljanjem staništima trebala

bi se smanjiti privlačnost ograđenog staništa životinja nametnicima.

Sanitarna skrb i pravilna pohrana i uklanjanje krutog otpada (stelja, hrana za životinje, elementi za oplemenjivanje,

nečistoća i ostaci) važni su koraci u kontroli nametnika. Primjereni i dobro zatvoreni spremnici za skladištenje hrane

smanjit će moguće probleme s nametnicima. Spremnici za hranu i vodu trebali bi se redovito čistiti i dezinficirati.

Javna područja (npr. šetnice, prostori za odmor) trebala bi se redovito čistiti i posjetitelje bi trebalo odvraćati od

hranjenja životinja. Nacionalni ili regionalni propisi mogu sadržavati posebne zahtjeve za dezinfekciju koji se

odnose na određene životinje u zatočeništvu (npr. primarna ograđena staništa u zatvorenom prostoru za primate).

Za teže najezde nametnika možda će biti potrebno fizičko (zamke), kemijsko (mamci, repelenti i fumigacija) i

biološko suzbijanje (grabežljivci, kontracepcijska cjepiva, bolesti specifične za određenu vrstu). Postavljanjem

zamki za nametnike smanjuje se rizik od posredne i neciljne toksičnosti koja se može javiti u zoološkim vrtovima.

Ono je obično najpoželjnija opcija, osim u slučajevima ozbiljne najezde glodavaca.

Primjer

Biološko suzbijanje može se koristiti u vrlo specifičnim situacijama ako se pažljivo prati. Na primjer, moguća je

upotreba oralne kontracepcije (imunokontracepcija virusnim vektorima) za suzbijanje divljih zečeva i crvene lisice.

Upotrebu kemikalija trebalo bi smatrati posljednjim izborom za kontrolu nametnika zbog mogućih problema

povezanih s toksičnošću. Mnogo je puta prijavljena intoksikacija zbog kemikalija upotrijebljenih u zoološkim

vrtovima. Upotreba pesticida u zoološkim vrtovima razlog je za zabrinutost zbog mogućih učinaka na zdravlje

životinja. Preporučuje se da upravitelji zooloških vrtova prije upotrebe ikojeg pesticida ili rodenticida provedu

procjenu rizika za vrste koje nisu ciljne. U preispitivanju primjerenosti proizvoda trebalo bi uzeti u obzir i dobrobit

nametničkih vrsta i etička pitanja.

Antikoagulantni rodenticidi druge generacije povezani su s toksičnošću, a u nekim okolnostima i sa smrću nekoliko

vrsta ptica, kao što su, na primjer, pjegavoglava patka, crvenoglavi strvinar, kukabura, bjelovrati kljunorožac i

kukmasta trčka.



2.6. Članak 3. – peta alineja – Vođenje dokumentacije


U okviru područja primjene Direktive o zoološkim vrtovima dokumentacija o životinjama ima dvije dobro definirane

funkcije: i. izvor je informacija za nadležna tijela pri inspekcijskom nadzoru i postupku odobrenja te ii. vrlo je važna

za zoološki vrt pri planiranju i provedbi programa očuvanja, obrazovanja i veterinarske skrbi. Aktivnosti očuvanja

ovise o kvalitetnoj dokumentaciji o životinjama.

Baze podataka s dokumentacijom o životinjama pomažu osoblju zoološkog vrta u brizi o životinjama i u upravljanju

vrstama na razini populacije. Ažuriran registar životinja važan je za administraciju, praćenje i kontrolu zbirke

životinja te za dobrobit životinja.

Izvan zoološkog vrta točna dokumentacija olakšava razmjenu podataka s drugim zoološkim vrtovima i vrijedan je

izvor informacija za znanstvenike i istraživače (npr. demografski parametri, stope preživljavanja) u području

očuvanja.

Četiri izraza iz članka 3. pete alineje definiraju područje primjene teksta:

SAŽETAK 6. – SPREČAVANJE BIJEGA ŽIVOTINJA I ŠIRENJA NAMETNIKA I ŠTETOČINA IZVANA

Smatra se da su invazivne strane vrste drugi najrazorniji ljudski utjecaj na bioraznolikost,

nakon gubitka staništa i fragmentacije krajobraza. Slučajevi bijega iz zooloških vrtova zabilježeni su u svim dijelovima svijeta, stoga su oni

mogući izvor stranih vrsta. Izbjegavanje bijega životinja iz zooloških vrtova prva je i troškovno najučinkovitija mjera

za izbjegavanje ekoloških prijetnji. Većina invazivnih stranih vrsta nije izravno štetna za ljude. Mnoge strane vrste koje su

uspjele prodrijeti u nove ekosustave u Europi nekadašnji su kućni ljubimci koji su pušteni ili su pobjegli u divljinu.

DAISIE pruža sveobuhvatan inventar invazivnih stranih vrsta za sve europske zemlje. Tri su razine djelovanja za sprečavanje bijega životinja:

rubna granica koja pomaže ograničiti kretanje svih životinja unutar prostora zoološkog vrta

ograđena staništa životinja koja su dizajnirana, izgrađena i održavaju se tako da se u obzir

uzimaju fizička snaga, ponašanje i kognitivne sposobnosti smještenih životinja

plan u slučaju opasnosti u kojem se prepoznaju invazivne strane vrste.

Nametnici su vektori ili rasadnici bolesti koji mogu negativno utjecati na životinje u zoološkom vrtu. Treba uspostaviti sve primjerene mjere kako bi se u zoološkom vrtu izbjegli nametnici i štetočine.

Glavna pitanja u vezi s kontrolom nametnika u zoološkim vrtovima odnose se na suzbijanje štakora i miševa, suzbijanje kukaca (prvenstveno žohara), brigu o životinjama koje ne pripadaju ciljnoj skupini i pronalazak alternativa kemijskim rješenjima.

http://www.europe-aliens.org/default.do



- ažurno se odnosi na najnovije dostupne informacije o jedinki o kojoj je riječ; ažuriranje dokumentacije

kontinuirani je rutinski zadatak u svim zoološkim vrtovima

- dokumentacija uključuje informacije o pojedinačnoj životinji ili skupinama životinja; dokumentacija o

pojedinačnoj životinji može sadržavati informacije o njezinu podrijetlu, povijesti, svakodnevnoj skrbi i

zdravstvenom stanju; primjeri dokumentacije o životinjama uključuju: dokumente o transakciji (uključujući dokaz

o pravnom vlasništvu, ugovore o kupnji, dozvole ili potvrde tijela kao što je CITES itd.), informacije o

identifikaciji, izvješća o promjenama u zbirci (uključujući premještanja unutar zoološkog vrta),

rodoslovlje/podrijetlo, veterinarske informacije, uključujući slike, rezultate pretraga itd., informacije o prehrani i

tjelesnom stanju, informacije o uzorkovanju i distribuciji dijelova/proizvoda itd.

- Direktivom o zoološkim vrtovima zahtijeva se dokumentacija o svim životinjama u zoološkom vrtu; to

uključuje sve vrste životinja koje zoološki vrt drži i za koje je odgovoran, a isključuje životinje na prostoru

zoološkog vrta koje nisu dio zbirke životinja zoološkog vrta, npr. divlje mačke

- u tekstu je navedeno da dokumentacija o životinjama mora biti primjerena pojedinim vrstama; ovisno o vrsti

mogu se bilježiti različite informacije, pod uvjetom da je dokumentacija potpuna, točna i organizirana na logičan

način kako bi bila korisna u smislu usklađenosti s drugim mjerama očuvanja i općim ciljevima Direktive o


U prethodnim studijama nedostatak potpune i primjerene dokumentacije istaknut je kao najčešće kršenje pet

zahtjeva očuvanja na temelju Direktive o zoološkim vrtovima.

2.6.2. Koju bi dokumentaciju zoološki vrt trebao imati o svojoj zbirci životinja?

Uz dokumentaciju o pojedinačnim životinjama zoološki vrt može voditi i dokumentaciju o zbirci: informacije,

dokaze i obrazloženja koji se odnose na zbirku životinja u cjelini i koji mogu nadopuniti ili pojasniti informacije iz

dokumentacije o životinji.

Dokumentacija zoološkog vrta o zbirci može uključivati: dokumentaciju odluka o zbirci i promjena u zbirci, dokaze o

strukturnim promjenama u ustanovi, dokaze o promjenama naziva zgrada i dokumentaciju o protokolima i

promjenama u brizi o životinjama na razini ustanove ili jedinice.

Primjeri dokumenata koji bi se mogli uključiti u dokumentaciju o zbirci koji dopunjuju ili objašnjavaju dokumentaciju

o pojedinačnoj životinji uključuju: planove za zbirke, dozvole, godišnje inventare (koji uključuju usklađivanje s

prethodnom godinom), područne dnevnike/podsjetnike (uključujući informacije koje su poslane, primljene ili

razmijenjene među članovima osoblja koji se skrbe o životinjama), izvješća čuvara itd.

Naposljetku, koristan je alat godišnji inventar ili popis. S inventarom se dobiva odgovor na pitanje „Koliko?” za

svaku vrstu u zbirci na određeni datum. Inventar omogućuje „usklađivanje stanja” iz prethodnog inventara, tj. broj

životinja na početku sadašnjeg inventara bit će isti kao i broj na kraju prethodnog inventara, a nepodudarnosti se

evidentiraju s objašnjenjem. Ako se umjesto dokumentacije o jedinkama vodi dokumentacija o skupini (dodatne

informacije dostupne u odjeljku 2.6.4.1.), popisi mogu biti samo približni.

Primjer – Popis

Uobičajeni naziv1 Znanstveni naziv1 Skupina na dan

1. 1. 2013.2

Pristiglo3 Rođeno4 Umrlo5 Otišlo6 Skupina na dan

31. 12. 2013.7

Južnokineski

tigar

Panthera tigris

amoyensis

2.1.1 0.2.1 0.0.2 1.0.0 0.1.0 1.2.4

… … … … … … … …

1uobičajeni i znanstveni naziv vrste; 2ukupan broj u zbirci 1. siječnja (1.2.3 znači jedan mužjak, dvije ženke i tri

jedinke neidentificiranog spola); 3broj životinja koje su u toj godini došle u zbirku iz svih vanjskih izvora; 4broj

životinja koje su se u toj godini okotile ili izlegle u zbirci; 5broj životinja koje su umrle, uključujući one izdvojene za

usmrćivanje; 6broj životinja koje su napustile zbirku, uključujući prodaju, posuđivanje za razmnožavanje itd.; 7ukupan broj životinja koje su ostale u zbirci 3. prosinca.



Popisi mogu uključivati, među ostalim:

- broj jedinki svake vrste na početni datum

- broj okota/izlijeganja za svaku vrstu u razdoblju izvješćivanja

- broj dodan drugim načinima (nabava bez okota) za svaku vrstu u razdoblju izvješćivanja

- broj smrtnih slučajeva za svaku vrstu u razdoblju izvješćivanja

- broj uklonjen drugim načinima (raspolaganje) za svaku vrstu u razdoblju izvješćivanja

- broj jedinki svake vrste na završni datum.

Dokumentacija o životinjama ključna je za programe uzgoja u zatočeništvu. Predstavlja neprocjenjivu bazu

podataka za znanstvena istraživanja (i temeljna znanstvena istraživanja i istraživanja očuvanja) i polazna je točka

za pravilnu brigu o životinjama.

2.6.3. Važnost vođenja potpune, točne i ažurirane dokumentacije

Jedna od posljedica neprimjerene dokumentacije o životinjama može biti nemogućnost zoološkog vrta (izravna ili

neizravna) da ispuni druge mjere očuvanja koje se zahtijevaju Direktivom o zoološkim vrtovima. Na primjer:

- genetički rizici nenamjernog parenja životinja u bliskom srodstvu zbog nesigurnog (ili netočnog) podrijetla mogu

uključivati više urođenih mana, niže stope preživljavanja mladunčadi i smanjenu stopu razmnožavanja

- moguće je nepotrebno premještanje (koje će dovesti do troškova prijevoza i rizika) ili netočne preporuke protiv

razmnožavanja (s obzirom na to da se programi suradničkog upravljanja oslanjaju na podatke izvedene iz

dokumentacije zooloških vrtova)

- ako se povijest brige o životinjama, posebno veterinarske informacije ili informacije o ponašanju, ne evidentira

pažljivo, to može otežati upravljanje

- pravna osnova za nepotpunu ili netočnu dokumentaciju može dovesti do skupih kazni i neugodnih suspenzija

dozvola

- loše vođenje dokumentacije sprečava poboljšanja u upravljanju životinjama i brizi o njima

- može negativno utjecati na dobrobit životinja.

Planovi suradničkog upravljanja (uključujući programe uzgoja u zatočeništvu) ovise o točnim i pouzdanim

podacima kako bi se izradile preporuke.

2.6.4. Informacije koje dokumentacija o životinjama može uključivati

Dokumentacija o životinjama može sadržavati sve informacije koje zahtijeva uprava zoološkog vrta. Neke države

članice imaju točne zahtjeve u pogledu dokumentacije o životinjama (npr. Španjolska14). U drugim zemljama u

kojima nema specifičnog zakonodavstva zahtjeve će možda odrediti nadzornici zooloških vrtova.

Relevantne informacije koje treba uključiti u dokumentaciju o pojedinačnoj životinji za potrebe očuvanja na temelju

Direktive o zoološkim vrtovima mogu uključivati:

- vrstu (uobičajeni i znanstveni naziv)

- identifikacijski broj jedinke/skupine (dodjeljuje ga zoološki vrt)

- spol jedinke

- datum dolaska na svijet ili procijenjenu dob

- vrstu dolaska na svijet (tj. u divljini, zatočeništvu ili nepoznato)

- mjesto dolaska na svijet (osim ako je životinja uhvaćena u divljini)

- srodstvo (u slučaju uzgoja u zatočeništvu)

- invazivnost vrsta (predstavlja li vrsta prijetnju za okoliš)

- prethodne lokacije i identifikacijske brojeve, ako je primjenjivo

14 Zakon br. 31/2003 od 27. listopada o očuvanju divlje faune u zoološkim vrtovima. Članak 6.: Registar vrsta i jedinki: „[…] registar uključuje barem podatke o datumima ulaska i izlaska životinja, smrti i uzroku smrti, dolasku na svijet, podrijetlu i odredištu životinja te informacije potrebne za identifikaciju i pronalazak životinja.”



- sve transakcije (s datumima i imenima drugih stranaka) koje uključuju jedinku, uključujući informacije

evidentirane na prethodnim lokacijama, ako su poznate

- informacije o identifikaciji, kao što su brojevi pločice, oznake, tetovaže i/ili transpondera, njihov položaj i datumi

primjene te identifikacijske oznake ili fizičke značajke

- dozvole koje se odnose na jedinku

- brojeve iz matične knjige ako su životinje registrirane

- informacije o zdravlju životinja, uključujući pojedinosti i datume testiranja, primjene lijekova, cijepljenja i drugog

liječenja te informacije o zdravstvenom stanju životinje

- datum smrti (prema potrebi) i rezultat moguće obdukcije

- ostale informacije koje su potrebne iz opravdanih razloga i praktične.

Dokumentacija o pojedinačnim životinjama može se prilagoditi „primjereno pojedinim vrstama”.

2.6.4.1. Dokumentacija o jedinkama u odnosu na dokumentaciju o skupini

Dokumentacija o pojedinačnim životinjama nije primjerena za sve vrste. Za dokumentaciju o jedinkama potrebna je

pojedinačna identifikacija i evidentiranje s pomoću jedinstvenih brojeva. To nije izvedivo kod vrlo malih životinja,

kao što su neki beskralješnjaci koji žive svega nekoliko tjedana i kod kojih nije moguće razlikovati jedinke.

Pojedinačno evidentiranje iziskuje i više rada, što za neke vrste možda nije opravdano.

Alternativa je izrada dokumentacije o skupini, pri čemu se otvara spis s dokumentacijom za vrstu ili skupinu

unutar vrste sa zajedničkim karakteristikama. Na primjer, u slučaju beskralješnjaka koji se bespolno razmnožavaju

svaku bi se čahuru (jajašca povezana u masu, posebno u redu ravnokrilaca) moglo računati kao jednu jedinku. U

skladu s politikom ustanove, cijelom leglu ili koloniji može se dodijeliti jedan broj ako nije moguće točno i dosljedno

razlikovati jedinke ili ako nema vidljive koristi od toga.

Točnost u dokumentaciji o jedinkama ima prednost pred točnom dokumentacijom o skupini. Međutim,

dokumentacija o skupini poželjnija je od nepotpunih ili netočnih informacija u dokumentaciji o jedinkama.

Budući da je unos podataka o skupini nezgodan i omogućuje manje točnu dokumentaciju, primjeren je samo u

nekim okolnostima. Dokumentacija o skupini preporučuje se:

- kad se jedinke iste vrste premještaju te se o njima brine kao o jednoj cjelini

- kad nije moguća identifikacija jedinki

- kad se veličina skupine može samo ugrubo procijeniti

- kad su plodnost i smrtnost obično visoke.

Te se značajke obično primjenjuju na skupine životinja koje su smještene u spremnicima, kao što su ribe ili žabe, ili

na velika legla mladih dok ne budu dovoljno stari da se s njima postupa pojedinačno. Međutim, pojedinačne

životinje iz skupine mogu se pojedinačno upisati i mogu im se dodijeliti novi (zamjenski) identifikacijski brojevi kad

se osamostale. U napomeni u povijesti skupine može se navesti novi identifikacijski broj koji je dodijeljen, a u

novom spisu o jedinki može se, uz druge potrebne informacije, navesti napomena da je jedinka premještena iz

određene skupine (npr. „iz skupine br. 123”). Isto tako, preporučuje se napomena u kojoj će se navesti razlog za

promjenu u upisu (npr. „treba upariti s br. 456”).

Moguć je i suprotan postupak: nekoliko dokumenata o jedinkama (iste vrste) može se kombinirati da se dobije

dokumentacija o skupini ako se izgube pojedinačni identiteti jedinki. U tom slučaju dokumentacija o jedinkama

treba sadržavati napomene o tome zašto se jedinke kombiniraju i novi identifikacijski broj (skupine). Najbolje bi bilo

kad bi nova dokumentacija o skupini sadržavala prethodne identifikacijske brojeve jedinki i napomene o podrijetlu

tih jedinki.

Skupine treba i popisivati u redovitim vremenskim razmacima, koji u idealnom slučaju ne bi trebali biti dulji od

razdoblja između dvaju okota. U popisima se može navesti što više pojedinosti tako da se navedu brojčane

vrijednosti prema specifičnim fazama života ili kategorijama, kao što su novorođene jedinke, nezrele jedinke,

mužjaci ili ženke. Ako postane moguće identificirati jedinku koja je član skupine, dokumentacija će biti kvalitetnija

ako se ta jedinka zasebno upiše.



Primjer

Pinč-tamarin s brojem 3565 u međunarodnoj matičnoj knjizi ista je životinja kao i životinja s brojem 474 u europskoj

regionalnoj matičnoj knjizi, identifikacijskom oznakom br. 1287 u Londonskom zoološkom vrtu i brojem 1098 u

Zoološkom vrtu u Barceloni. U spisu s dokumentacijom uz svaki se broj treba nalaziti upućivanje na druge brojeve.

Napomena o brojevima iz matičnih knjiga i identifikacijskom broju iz Londona dio je dokumentacije Zoološkog vrta

u Barceloni za jedinku br. 1098.

2.6.4.2. Pristupni brojevi

Jedinka će za vrijeme života vjerojatno imati nekoliko identifikacijskih brojeva, ali ti brojevi odnose se na različite

aspekte povijesti životinje. Jedinka će imati drugačiji pristupni broj u svakoj ustanovi u kojoj se drži. Može imati i

brojeve iz međunarodne i regionalne matične knjige, koje dodjeljuje voditelj pojedine matične knjige.

Brojevi se moraju točno kopirati kad god je to moguće. Budući da je nula brojka, ima vrijednost na svim mjestima u

pristupnom broju. Preporučuje se da se početne nule ne zanemaruju i ne ispuštaju jer 00011 nije isto što i 11. Isto

tako, slovo O mora se razlikovati od brojke nula (0), koja se koristi mnogo češće. Ako se naiđe na spojnice, kose

crte itd., treba ih kopirati, ali možda će se morati izostaviti. Stoga 1234/AB može postati 1234AB ako je dostupno

samo šest mjesta. U takvim slučajevima treba se obratiti ustanovi kako bi se odredili ključni znakovi. Svakako se

preporučuje da se unutar ustanove ne ponavljaju pristupni brojevi.

Primjeri izrade pristupnih brojeva nalaze se u Prilogu 5.3.

Primjer

Pristupni broj može otkriti određene informacije:

- neke ustanove koriste sustav uzastopnih brojeva (npr. 123456)

- druge koriste slova ili određene brojke na odabranim dijelovima identifikacijskog broja kako bi uputile na razred

životinja (npr. 112345 ili M12345 – pri čemu prvi znak upućuje na to da je riječ o sisavcima)

- određeni dijelovi broja mogu se predvidjeti i za godinu upisa (npr. 910123 ili 91M123, pri čemu se prva dva

znaka odnose na godinu)

- upotreba slova u pristupnim brojevima povećava raspon dostupnih mogućnosti, iako se neka slova mogu

pomiješati s brojkama (npr. 0 i O, 1 i I, 2 i Z).

2.6.5. Sustavi vođenja dokumentacije

Savjetuje se da se vođenju dokumentacije namijene resursi koji odgovaraju veličini i opsegu zbirke i svakako se

preporučuje uspostava jedinstvene baze podataka s dokumentacijom o životinjama koja će služiti kao službena

dokumentacija.

Svakako se preporučuje izrada standarda koji će voditeljima dokumentacije u ustanovi služiti kao smjernice za

izradu i održavanje trajnih i jasnih baza podataka za vođenje dokumentacije koju će druge osobe moći lako

protumačiti. Radi lakšeg tumačenja bilo bi dobro kad bi format za evidentiranje podataka bio dosljedan unutar

ustanove, a u idealnom slučaju i među svim ustanovama. Ta standardizacija olakšava razumijevanje

dokumentacije druge ustanove. Standardizacija bi pomogla i da se izbjegnu nedosljednosti i poboljša pouzdanost

unutar ustanove i među različitim ustanovama.

Važno je da je svaki dokument samostalan i da se sve informacije drže na jednom mjestu. Ako čitatelj mora

potražiti drugi spis, potrebno je sažeto upućivanje na mjesto na kojem se nalaze druge informacije.

Važno je pohraniti kopije sve korespondencije, sporazuma i zahtjeva za izdavanje dozvola jer ustanova često mora

upućivati na prethodnu korespondenciju i povremeno ponovno podnijeti ili dokumentirati zahtjeve. Naposljetku,

identifikacijski broj jedinke (ili identifikacijski broj skupine u slučaju dokumentacije o skupini) mora se navesti na

svim dokumentima.



2.6.5.1. Formati dokumentacije i baza podataka

Savjetuje se da se spisi s dokumentacijom o jedinkama i skupinama spreme u fizičkim i/ili elektroničkim formatima

koji omogućuju brzi pristup podacima. Species 360 (Global Information Serving Conservation) neprofitna je članska

organizacija koja održava računalne podatke o životinjama koje se drže u zatočeništvu u svijetu, a podatke dobiva

od ustanova koje sudjeluju. Kombinira baze podataka ustanova u jedinstvenu globalnu bazu podataka s

dokumentacijom o životinjama. Organizacija Species 360 izradila je nekoliko standardiziranih programskih paketa,

koji su povezani u ZIMS (Sustav upravljanja zoološkim informacijama). Druga društva ili organizacije (npr. ASPE)

nude slične pakete.

Iako nije obvezna, preporučuje se upotreba standardiziranih programskih paketa jer oni promiču standardiziranu

dokumentaciju unutar ustanove i olakšavaju razmjenu podataka među ustanovama. Koji god sustav upotrebljava,

zoološki vrt trebao bi imati potpunu i ažuriranu dokumentaciju za svaku jedinku ili skupinu, ovisno o okolnostima.

Primjer

U Njemačkoj je društvo ASPE izradilo programski paket koji se temelji na postojećem softveru koji koriste državna

tijela. Taj softver korisniku daje sve alate potrebne za vođenje dokumentacije kao i u sustavu AKS ili ZIMS.

Dodatna je prednost ukazivanje na sva pravna pitanja, a ta se funkcija ažurira svake godine, stoga je baza

podataka zoološkog vrta usklađena s nadzornim tijelom.

2.6.6. Sigurnost

U obzir se moraju uzeti opasnosti kao što su štetočine, požari, poplave, izloženost svjetlosti, brisanje i vandalizam.

Osim toga, treba osigurati da su podaci cjeloviti. Kao zaštita od takvih opasnosti preporučuju se sljedeće mjere:

- ako se spisi vode u papirnatom obliku, prednost treba dati upotrebi kvalitetnih materijala za arhiviranje;

preporučuju se spisi otporni na vatru i skladištenje na suhom/hladnom mjestu, izvan izravne sunčeve svjetlosti

- za računalnu dokumentaciju važno je imati sigurnosne kopije koje se redovito ažuriraju na CD-ovima ili

vanjskim tvrdim diskovima na barem dvjema različitim i fizički odvojenim lokacijama; trebalo bi izbjeći toplinu,

vlagu, magnetizam i fizičko oštećenje; računalstvo u oblaku može se koristiti kao dodatna sigurnosna kopija, ali

po mogućnosti ne kao jedini sustav pohrane datoteka jer je sigurnost i dalje važno pitanje; osim toga, samo

jedan kvar u centru može nepovratno oštetiti materijale

- uz kopije CD-ova / tvrdih diskova, u redovitim vremenskim razmacima treba izraditi i tiskane primjerke izvješća

o jedinkama, koje treba sigurno čuvati s drugom dokumentacijom u papirnatom obliku; to može biti nepraktično

u slučaju velikih zbirki životinja, za koje su stoga elektroničke sigurnosne kopije bolja opcija

- digitalne arhive možda će trebati održavati nakon nekoliko godina, pa bi bilo korisno imati raspored za postupak

održavanja datoteka

- samo bi ovlašteno osoblje trebalo moći unositi, mijenjati ili brisati informacije

- dodatne mjere opreza koje se mogu poduzeti uključuju upotrebu neizbrisive tinte za dokumentaciju koja se vodi

ručno i ograničavanje računalnog pristupa lozinkom.

2.6.7. Identifikacija životinja

Identifikacija životinja koje su dio zbirke zoološkog vrta potrebna je za vođenje dokumentacije. Sustavi identifikacije

koji se primjenjuju trebali bi odgovarati identificiranoj vrsti i trebali bi uzeti u obzir dobrobit životinja te

nacionalne/regionalne propise.

Ako postoje specifični zakonodavni propisi, mora se koristiti sustav koji je zakonski propisan, a nikako metoda

identifikacije koja je zabranjena lokalnim/nacionalnim propisima, čak i ako je široko prihvaćena u drugim zemljama

ili u zajednici zooloških vrtova. Nadzornik bi trebao paziti da se takvi propisi uzmu u obzir i da ih zoološki vrt poštuje

(detaljan opis dostupnih metoda identifikacije u različitim taksonima nalazi se u Prilogu 5.4.).

Određene jedinke vrsta navedenih u Uredbi Vijeća (EZ) br. 338/97 moraju se jedinstveno označiti ili etiketirati, na

primjer za potrebe kontrole trgovine unutar EU-a (npr. žive životinje navedene u Prilogu A). Ti zahtjevi za oznake

https://www.species360.org/

https://www.species360.org/products-services/zoo-aquarium-animal-management-software/

https://aspe-institut.de/leistungen/zoo.php

https://aspe-institut.de/leistungen/zoo.php

http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:31997R0338:HR:NOT



osmišljeni su kako bi se spriječile prijevare i ograničila nezakonita trgovina jedinkama i proizvodima koji se

kontroliraju uredbama EU-a o trgovini vrstama divlje faune i flore. Na primjer, pojedinosti o oznaci, kao što je

jedinstveni brojčani kod, moraju se navesti na dozvoli ili potvrdi i to pomaže osigurati da su jedinke kojima se trguje

zaista jedinke na koje upućuju popratne isprave. Sažetak relevantnih zakonodavnih propisa o identifikacijskim

oznakama i označivanju u EU-u može se pronaći na ovim stranicama.

Svi živi kralješnjaci (sisavci, ptice, gmazovi, vodozemci i ribe) navedeni u Prilogu A koji su izuzeti od zabrane

komercijalne upotrebe (članak 8. stavak 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 338/97), na primjer jedinke uzgojene u

zatočeništvu, moraju se obilježiti jedinstvenom oznakom u skladu s člankom 66. Uredbe Komisije (EZ)

br. 865/2006 prije nego što bude moguće dati potvrdu za unutarnju trgovinu za njihovu komercijalnu upotrebu. Sve

pojedinosti o oznaci moraju se navesti na dozvoli ili potvrdi za jedinku (članak 68. stavak 2. Uredbe Komisije (EZ)

br. 865/2006).

http://ec.europa.eu/environment/cites/info_marking_en.htm





SAŽETAK 7. – VOĐENJE DOKUMENTACIJE Kvalitetna dokumentacija omogućuje održavanje i prijenos točnih informacija o zbirci životinja. Takva dokumentacija:

dokumentira cijelu povijest svake životinje ili skupina životinja koje zoološki vrt posjeduje ili drži; uključivanje identifikacijskih brojeva u bivše i buduće ustanove povezuje dokumentaciju svake jedinke s dokumentacijom u drugim ustanovama; tako se proširuje poznata povijest te jedinke i osigurava njezina sljedivost

pruža smisleni arhivski materijal za budućnost; podaci prikupljeni o mnogim jedinkama korisniji su od informacija o jednoj jedinki određene vrste; vođenje sveobuhvatnih informacija o svim jedinkama koje se drže omogućuje smislenu analizu;

pruža pravnu dokumentaciju, uključujući dokaze o vlasništvu i izvješća za dozvole; cjelokupna dokumentacija i spisi s korespondencijom, dozvolama i sporazumima potvrđuju opravdanost mjera ili pomažu pri obrani u sudskom postupku

pruža genetsku povijest (rodovnik) i osnovne demografske informacije koje se koriste u lokalnom i globalnom upravljanju vrstama; budući da vrste svakodnevno nestaju, zoološkim ustanovama i akvarijima potrebna je dokumentacija s najnovijim informacijama kako bi mogli održati stabilne populacije u zatočeništvu s genetskim materijalom potrebnim za buduće puštanje životinja u njihova autohtona staništa

pruža podatke za istraživanje i brigu o životinjama; istraživanje ovisi o podacima, a dokumentacija može pružiti informacije za razvoj i poboljšanje prakse brige o životinjama

Species 360 (Global Information Serving Conservation) i druga društva ili organizacije nude vrlo korisne programske pakete za vođenje dokumentacije.

https://www.species360.org/

P R O V E D B A I I Z V R Š A V A N J E




3. Provedba i izvršavanje

3.1. Uvod – Nadležnost država članica

U svrhu točne primjene Direktive o zoološkim vrtovima, u člancima od 4. do 8. potpuno je opisan sustav izdavanja

dozvola i nadzora za zoološke vrtove. Izvršavanjem tog postupka države članice mogu „osigura[ti] da se u svim

zoološkim vrtovima provode […] mjere očuvanja” iz članka 3. i ostvariti ciljeve Direktive o zoološkim vrtovima.

U skladu s člankom 7. države članice određuju nadležna tijela za potrebe te direktive. Države članice mogu

uspostaviti javna administrativna tijela s funkcijama koje smatraju važnima za pitanja provedbe Direktive. Imajući

na umu da su ciljevi Direktive o zoološkim vrtovima uglavnom povezani s pitanjima okoliša, najbolje bi bilo da u

postupku izdavanja dozvola sudjeluju tijela sa specifičnim funkcijama u pogledu očuvanja bioraznolikosti i zaštite

divljih vrsta.

Svrha je odjeljaka u nastavku dati državama članicama informacije i primjere o zadaćama izdavanja dozvola i

nadzora koje obavljaju nadležna tijela, uključujući okolnosti u pogledu zatvaranja zooloških vrtova.

Ponajprije, sustavom izdavanja dozvola i nadzora povjerenim državama članicama nastoje se izvršiti zahtjevi iz

članka 3. koje zoološki vrtovi moraju ispuniti i kojima se jača njihova uloga u očuvanju bioraznolikosti.

Kad je riječ o provedbi, u članku 9. stavku 1. Direktive o zoološkim vrtovima utvrđeno je sljedeće: „Države članice

donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 9. travnja 2002.” Zemlje

koje se pridružuju EU-u nakon tog datuma moraju primjenjivati Direktivu od datuma svojeg pristupanja EU-u.

Direktivom o zoološkim vrtovima predviđa se četverogodišnje razdoblje prilagodbe (članak 4. stavak 2.), u kojem

postojeći zoološki vrtovi trebaju uskladiti svoje objekte i praksu s novim mjerama očuvanja i pribaviti novu dozvolu.

U tu se svrhu nadležna tijela potiču da reguliraju i provedu postupak nadzora (članak 4. stavci 3. i 4.) koji služi za

praćenje usklađenosti zooloških vrtova s tim mjerama očuvanja i za provjeru ispunjenosti uvjeta dozvole.

U slučajevima neusklađenosti nadležna tijela mogu produljiti razdoblje za usklađivanje zoološkog vrta za najviše

dvije godine (članak 4. stavak 5.) ili zatvoriti zoološki vrt za javnost i osigurati pravilnu brigu za predmetne životinje

(članak 6.).

Naposljetku, kako bi se upotpunio sustav izdavanja dozvola od svake se države članice traži da definira skup

sankcija koje će se primjenjivati u slučaju povrede nacionalnih propisa donesenih na temelju Direktive o zoološkim

vrtovima (članak 8.).

Prema članku 9. Direktive o zoološkim vrtovima „[d]ržave članice donose zakone i druge propise potrebne za

usklađivanje s ovom Direktivom” kako bi osigurale ispunjavanje njezina cilja i mjera očuvanja iz članka 3. putem:

- primjerenog sustava izdavanja dozvola i nadzora (članci 4. i 5.)

- postupka za zatvaranje zooloških vrtova u slučaju neusklađenosti (članak 4. stavak 5. i članak 6.)

- sustava učinkovitih, razmjernih i odvraćajućih sankcija za povrede usklađenosti (članak 8.).

Poglavlje

3.



3.2. Sustav izdavanja dozvola i nadzora

Specifični postupci izdavanja dozvola i nadzora (uključujući zatvaranje), kako su opisani u člancima 4. i 5.,

omogućuju državama članicama da osiguraju da zoološki vrtovi provedu i održavaju mjere očuvanja.

Na temelju Direktive o zoološkim vrtovima svi zoološki vrtovi trebaju pribaviti dozvolu (članak 4.):

- novi zoološki vrtovi: prije nego što budu otvoreni za javnost

- postojeći zoološki vrtovi: potrebna im je dozvola kojoj u svim slučajevima prethodi kontrola.

Kako bi se odredilo ispunjava li zoološki vrt zahtjeve očuvanja iz članka 3., u sljedećim se okolnostima razmatraju

dvije vrste kontrola:

- na temelju članka 4. stavka 4. kontrola se provodi prije:

prvog izdavanja dozvole zoološkom vrtu



odbijanja izdavanja dozvole

produljenja valjanosti dozvole

značajne izmjene valjane dozvole.

- na temelju članka 4. stavka 3. provode se redoviti inspekcijski nadzori kako bi se izvršili zahtjevi iz članka 3. i

osigurala provedba primjerenih koraka za održavanje usklađenosti.

Direktivom o zoološkim vrtovima nije utvrđena učestalost redovitih nadzora, a države članice to mogu odrediti u

svojem nacionalnom zakonodavstvu. Tim nadzorima nadležna tijela osigurat će da zoološki vrtovi provode mjere

očuvanja.

Direktivom o zoološkim vrtovima nije određeno razdoblje valjanosti dozvola. Međutim, u članku 4. stavku 4. zahtijeva se provedba kontrole prije produljenja dozvole. Države članice odgovorne su za uspostavu razdoblja valjanosti dozvola u svojim nacionalnim propisima kako bi odredile učestalost redovitih inspekcijskih nadzora.

Članak 4. stavci 3. i 4.: za izdavanje dozvole zoološkom vrtu uvijek je potreban prethodni inspekcijski nadzor kako

bi se odredilo jesu li ispunjeni uvjeti za izdavanje dozvole ili predloženi uvjeti za izdavanje dozvole. Potrebni su

redoviti inspekcijski nadzori kako bi se pratilo da zoološki vrt održava uvjete za izdavanje dozvole.

Člankom 5. državama članicama dopušta se da izvršavaju uvjete iz članka putem ekvivalentnog sustava regulacije

i registracije zooloških vrtova. Kako bi države članice mogle koristiti tu opciju, trebaju ispuniti dva uvjeta:

- države članice moraju dokazati Komisiji da se ispunjavaju i održavaju cilj Direktive o zoološkim vrtovima

(članak 1.) i zahtjevi primjenjivi na zoološke vrtove (članak 3.)

- države članice moraju uvesti sustav regulacije i registracije koji sadržava, među ostalim, odredbe o nadzoru i

zatvaranju zooloških vrtova koje su jednakovrijedne onima iz članka 4. stavaka 4. i 5.

Stoga, ako država članica može osigurati da se ispunjava cilj Direktive o zoološkim vrtovima, za jednakovrijedan

sustav nije potrebno izdavanje nove dozvole za zoološke vrtove. Međutim, trebao bi uključivati prethodne

inspekcijske nadzore za utvrđivanje usklađenosti s uvjetima i omogućiti zatvaranje zooloških vrtova ako uvjeti nisu

ispunjeni.

Članak 5.: Države članice koje odabiru alternativni sustav regulacije i registracije dokazuju Komisiji da zoološki

vrtovi na njihovu državnom području ispunjavaju ciljeve Direktive: zaštitu divlje faune i očuvanje bioraznolikosti.

3.2.1. Sustavi nadzora zooloških vrtova

Odjeljci u nastavku temelje se na iskustvu dobre prakse i cilj im je pomoći državama članicama u upravljanju,

osmišljavanju i organizaciji sustava nadzora zooloških vrtova koji odgovaraju njihovim specifičnim potrebama. Više

informacija nalazi se u Prilogu 6.2., u kojem se opisuju značajke dvaju sustava nadzora zooloških vrtova, a

navedene su i poveznice na njihove smjernice i resurse dostupne na internetu.

3.2.1.1. Proces nadzora zooloških vrtova

Proces izdavanja dozvola i nadzora može imati tri faze za koje se predlaže upotreba nekoliko alata i postupaka,

kako je navedeno u nastavku i prikazano na slici 5.:

- prije nadzora:

upitnik koji se ispunjava prije nadzora

dokumentacija zoološkog vrta

izvješće o prethodnom nadzoru

dodatne informacije (npr. pritužbe) - nadzor:

posjet / vizualni pregled



sastanci s osobljem zoološkog vrta - nakon nadzora:

izvješće o nadzoru

uvjeti za izdavanje dozvole / sankcije

preporuke.


Dokument o najboljoj praksi za provedbu Direktive EU-a o zoološkim vrtovima Stranica | 75

Slika 5. Pripremio autor. Faze nadzora zoološkog vrta. Alati i postupci koji se mogu koristiti u svakoj fazi.



Nadzori zoološkog vrta mogu pridonijeti odgovorima na dva glavna pitanja:

1. Ispunjava li se cilj Direktive o zoološkim vrtovima?

Nadzornicima zooloških vrtova preporučuje se da imaju na umu da su ciljevi Direktive o zoološkim vrtovima zaštititi

divlju faunu i očuvati bioraznolikost donošenjem mjera očuvanja i primjenom sustava izdavanja dozvola i nadzora.

Kako bi se odgovorilo na pitanje ispunjava li se cilj Direktive o zoološkim vrtovima, u fazi prije nadzora može se

pripremiti pregled zbirke i njezinih aktivnosti. Dokumentacija se može koristiti kako bi se utvrdilo kako se

svakodnevne aktivnosti zoološkog vrta odnose na njegove ciljeve očuvanja i cilj Direktive o zoološkim vrtovima.

Neka od važnih pitanja koja se mogu uzeti u obzir:

- Ima li zoološki vrt specifične ciljeve očuvanja?

- Ima li dugoročni plan/strategiju očuvanja kako bi ostvario te ciljeve?

- Uzimaju li se u tom planu/strategiji očuvanja u obzir ciljevi i instrumenti očuvanja prirode na razini EU-a i države

članice, prema potrebi?

- Odražava li kretanje životinja u planu za zbirku ustanove korake prema ostvarenju ciljeva očuvanja?

- Odražavaju li neke druge zabilježene promjene (npr. infrastruktura, osoblje) korake prema ostvarenju tih

ciljeva?

- Je li od prošlog nadzora ostvaren napredak u skladu s ciljevima?

2. Ispunjavaju li se zahtjevi iz članka 3. na odgovarajući način?

U nastavku se razmatra nekoliko osnovnih aspekata procjene zahtjevâ iz Direktive o zoološkim vrtovima. Svrha je

„okvira za nadzor” navedenih za svaki zahtjev pomoći nadležnim tijelima država članica da odrede kako usmjeriti

svoje alate, postupke i protokole za nadzor.

Dodatne informacije dostupne su u Prilogu 6.5., koji sadržava pojedinosti o osoblju povezanom sa svakim

zahtjevom.

Članak 3. prva alineja:

Mjere očuvanja utvrđene u članku 3. prvoj alineji aktivni su doprinosi zoološkog vrta očuvanju bioraznolikosti. To su

složene mjere koje je najbolje procijeniti u fazi prije nadzora pregledavanjem dokumentacije zoološkog vrta i/ili

ispunjavanjem upitnika.

Stoga se preporučuje da se provede jedan ili oba sljedeća početna koraka:

- države članice mogle bi razmisliti o tome da zatraže od zooloških vrtova da predstave plan/strategiju očuvanja i

izvješća o aktivnostima očuvanja za prethodno razdoblje

- može se upotrijebiti upitnik za procjenu najvažnijih aspekata provedbe mjera na temelju članka 3. prve alineje,

npr. planiranje, obrazloženje, resursi, rezultati, ishodi, ocjena/samoprocjena, napredak.

U fazi nadzora:

- za vrijeme vizualnog pregleda prostora zoološkog vrta zadaća je nadzornika provjeriti informacije koje su

prethodno priopćene tijelima u vezi s aktivnostima iz članka 3. prve alineje i promatrati metodologiju koja se

primjenjuje u zoološkom vrtu

- na dogovorenim sastancima s odgovornom osobom raspravlja se o aktivnostima iz članka 3. prve alineje.



1. okvir za nadzor – Relevantna pitanja o očuvanju, istraživanju i osposobljavanju koja treba uzeti u obzir

(članak 3. prva alineja)

Mjere očuvanja iz članka 3. prve alineje treba procijeniti u smislu kvantitete i kvalitete. Različite države članice

mogu zahtijevati određeni broj ili vrstu projekata koje treba provoditi da bi se ispunio zahtjev. Kako bi se provjerilo

jesu li i kvantiteta i kvaliteta primjerene, u nastavku su navedena neka od najvažnijih pitanja koja nadzornici

zooloških vrtova trebaju uzeti u obzir.

Očuvanje

- institucionalni ciljevi zoološkog vrta, na primjer: jesu li u skladu sa svrhom očuvanja iz Direktive EU-a o

zoološkim vrtovima; odražavaju li strategije koje zoološki vrt namjerava primijeniti kako bi ostvario ciljeve

očuvanja

- strategija očuvanja, na primjer: čini li se primjerenom s obzirom na značajke, veličinu i resurse zoološkog vrta;

uključuje li jasne ciljeve očuvanja, rokove i sustave ocjene; uzimaju li se u njoj u obzir ciljevi i instrumenti

očuvanja prirode na razini EU-a i države članice, prema potrebi

- izvješće o očuvanju, na primjer: jesu li jasno utvrđeni ishodi očuvanja zoološkog vrta; jesu li u njemu opisane

sve aktivnosti očuvanja u kojima zoološki vrt sudjeluje te opseg njegova sudjelovanja; ocjenjuju li se poduzete

aktivnosti i izvlače li se iz njih pouke

- plan za zbirku ustanove, na primjer: odražavaju li prethodna i planirana premještanja životinja nastojanje da se

ispune ciljevi i strategija očuvanja

- je li od prošlog nadzora ostvaren primjereni napredak u količini, kvaliteti ili ishodima mjera očuvanja o kojima je

izviješteno

- jesu li ljudski i materijalni resursi namijenjeni mjerama očuvanja primjereni s obzirom na mogućnosti zoološkog

vrta.

Istraživanje

- jesu li istraživačke aktivnosti zoološkog vrta u skladu s odgovarajućim standardima i primjenjivim

zakonodavstvom

- jesu li ljudski i materijalni resursi namijenjeni istraživanju primjereni za svaki projekt

- jesu li uzete u obzir koristi očuvanja za vrstu (ili surogat)

- jesu li rezultati istraživanja objavljeni i šire li se.

Osposobljavanje

- jesu li članovi osoblja sudjelovali u osposobljavanju o očuvanju

- je li osposobljavanje osoblja primjereno s obzirom na značajke zbirke i aktivnosti očuvanja o kojima je

izviješteno

- provodi li zoološki vrt druge vrste osposobljavanja nadziru li se na primjeren način.

Razmjena podataka

- je li zoološki vrt objavio ili stavio na raspolaganje određene podatke o očuvanju vrsta

- odražava li strategija očuvanja zoološkog vrta upotrebu aktualnih relevantnih podataka o očuvanju za

donošenje odluka i podupiranje pokretanja i planiranja aktivnosti

- ima li zoološki vrt uspostavljene aktivne veze i suradnju s tijelima ili ustanovama za očuvanje.

Uzgoj u zatočeništvu, repopulacija i reintrodukcija

- sudjeluje li zoološki vrt u suradničkim programima uzgoja u zatočeništvu

- jesu li odabrani programi primjereni s obzirom na značajke i vještine zoološkog vrta

- poštuju li se relevantni zakonodavni propisi, smjernice i protokoli programa na odgovarajući način

- jesu li programi povezani s određenim aktivnostima in situ

- jesu li programi povezani s određenim obrazovnim aktivnostima.



Očuvanje in situ

- sudjeluje li zoološki vrt u samostalnim ili suradničkim aktivnostima očuvanja in situ

- je li sudjelovanje u aktivnostima očuvanja in situ o kojima je izviješteno dovoljno razmjerno mogućnostima

zoološkog vrta

- jesu li aktivnosti očuvanja in situ povezane s određenim obrazovnim aktivnostima.

Članak 3. druga alineja:

Ocjena bi mogla početi pregledom dokumentacije zoološkog vrta, izvješća o obrazovanju ili upitnika (ovisno o

zakonodavnim zahtjevima države članice) na način koji je sličan ocjeni članka 3. prve alineje.

U fazi nadzora provodi se kontrola svih obrazovnih materijala i objekata; nadzornici mogu prisustvovati odabranim

prezentacijama o životinjama u zoološkom vrtu kako bi procijenili njihov obrazovni sadržaj. Sve pojedinosti o

popratnim porukama i tehnikama osposobljavanja koje se koriste za prezentacije (koje treba ocijeniti s obzirom na

mjere iz članka 3. treće alineje) mogu biti u obrazovnoj dokumentaciji zoološkog vrta ili se mogu potvrditi u upitniku.

2. okvir za nadzor – Relevantna pitanja o obrazovanju javnosti i podizanju razine svijesti koja treba uzeti u

obzir (članak 3. druga alineja)

Usklađenost s člankom 3. drugom alinejom podrazumijeva poduzimanje obrazovnih aktivnosti, pružanje potrebnih

informacija te osiguravanje da su obje te aktivnosti primjerene i kvalitetne. U nastavku su navedene neke od

najvažnijih informacija koje nadzornicima zooloških vrtova mogu biti na raspolaganju za ocjenu tog zahtjeva:

- institucionalni ciljevi zoološkog vrta, na primjer: jesu li u skladu sa svrhom obrazovanja iz Direktive EU-a o

zoološkim vrtovima; odražavaju li obrazovne strategije koje zoološki vrt namjerava primijeniti kako bi ostvario

ciljeve očuvanja

- obrazovna strategija, na primjer: čini li se primjerenom s obzirom na značajke, veličinu i resurse zoološkog vrta;

uključuje li jasne obrazovne ciljeve, rokove i sustave ocjene; jesu li poruke koje se prenose primjerene s

obzirom na značajke zoološkog vrta i svrhe Direktive EU-a o zoološkim vrtovima; uzimaju li se u njoj u obzir

ciljevi i instrumenti obrazovanja o očuvanju prirode na razini EU-a i države članice, prema potrebi

- izvješće o obrazovanju, na primjer: jesu li jasno utvrđeni obrazovni ishodi zoološkog vrta; jesu li u njemu

opisane sve obrazovne aktivnosti koje zoološki vrt provodi i primjerene pojedinosti o informacijama koje se daju

u okviru tih aktivnosti; ocjenjuju li se poduzete aktivnosti i izvlače li se iz njih pouke

- je li od prošlog nadzora ostvaren primjereni napredak u količini, kvaliteti ili ishodima obrazovnih aktivnosti o

kojima je izviješteno

- jesu li obrazovne poruke koje se prenose primjerene s obzirom na značajke zoološkog vrta i ciljnu publiku; jesu

li poruke usklađene s ciljevima i instrumentima obrazovanja o očuvanju prirode na razini EU-a i države članice

- jesu li izlošci točno označeni; održavaju li se znakovi i drugi obrazovni materijali u odgovarajućem stanju

- jesu li obrazovne aktivnosti u kojima životinje izravno sudjeluju dobro opravdane i provode li se iz perspektive

obrazovanja i podizanja razine svijesti; provode li se tako da se poštuju primjereni visoki standardi tehnika brige

o životinjama

- promiče li se obrazovnim i komunikacijskim aktivnostima zoološkog vrta odgovarajuća slika o životinjama.

Članak 3. treća alineja:

U fazi prije nadzora:

- pregled dokumentacije koja se smatra relevantnom i/ili dijela upitnika koji se odnosi na skrb i brigu o životinjama

- ocjena jesu li dodijeljeni ljudski i materijalni resursi primjereni za strukturu zbirke.

U fazi nadzora:

- vizualni pregled svih objekata za životinje, vidljivih i skrivenih (uključujući prostore za pripremu hrane i druge

prostore čuvara životinja)



- vizualni pregled svih životinja ako je moguće (npr. životinje koje doje ili se odmaraju mogu biti skrivene i njihovo

ometanje može biti štetno)

- na sva pitanja koja se jave pri vizualnom pregledu najbolje mogu odgovoriti primarni čuvari životinja i osoba

odgovorna za smještaj i skrb o životinjama.

Okvir za nadzor 3. – Relevantna pitanja o smještaju, brizi i skrbi o životinjama koja treba uzeti u obzir

(članak 3. treća alineja)

Za procjenu jesu li životinje smještene u uvjetima koji odgovaraju njihovim biološkim potrebama i potrebama

očuvanja potrebno je razmotriti uvjete koji su pruženi jedinkama svih dobi i bioloških stanja. Uvjeti bi trebali pružati

životinjama prilike da izraze prirodno, prilagođeno ponašanje. Ti se uvjeti mogu izravno uočiti i/ili se mogu postaviti

pitanja osoblju zoološkog vrta. Stoga postupak nadzora može uključivati sljedeće:

Pripremna faza:

- prethodni pristup karti zoološkog vrta na kojoj su prikazana ograđena staništa i relevantni objekti

- pristup detaljnom popisu vrsta i jedinki koje se nalaze u zbirci

- preispitivanje ostale dokumentacije i zapisa koji mogu pomoći u ocjeni određenih tema (npr. zdravlje, povremeni

problemi u ponašanju, podaci o razmnožavanju) u vezi s odabranim uzorkom životinja.

Za vrijeme posjeta:

a) Promatranje općih uvjeta koji se pružaju životinjama:

- Smještaj i okoliš: Ispunjavaju li se fiziološke i ekološke potrebe jedinki i vrsta? Jesu li uvjeti takvi da životinjama

omogućuju da se ponašaju na način specifičan za konkretnu vrstu (npr. kopanje, letenje, sjedenje na grani ili

stijeni, gniježđenje)?

- Oplemenjivanje okoliša: Je li uspostavljen plan? Ispunjava li vrijeme životinja i promiče li prirodno i poželjno

ponašanje? Jesu li vidljivi znakovi negativnih učinaka (agresija, dosada, ozljede)? Ako je primjenjivo, kako se

provodi treniranje životinja?

- Odnosi između ljudi i životinja: Jesu li odnosi s čuvarom pozitivni i primjereni za vrstu? Je li uspostavljeno

rutinsko praćenje? Postoje li odredbe za kontrolu učinaka posjetitelja na životinje (područja za promatranje,

buka, interakcije, hranjenje)?

- Program veterinarske skrbi: Postoje li program veterinarske skrbi (npr. preventivni plan koji sadržava mjere

biosigurnosti), objekti i oprema te sustav veterinarske dokumentacije? Postoje li politike za upravljanje zbirkom

(npr. zbrinjavanje mrtvih životinja, eutanazija)?

- Program prehrane: Je li program prehrane prilagođen potrebama jedinki (uključujući sezonske aspekte)?

Distribuira li se pitka voda na primjeren način? Uzimaju li se u strategijama hranjenja u obzir potrebe životinja u

pogledu ponašanja?

b) Promatranje odgovora životinja na okoliš. Važno je istaknuti da se nadzorom može dobiti samo slika trenutačnog ponašanja, koju treba dopuniti informacijama koje daje relevantno osoblje:

- Općenito ponašanje: Pokazuju li životinje prirodne obrasce ponašanja (npr. aktivnosti njegovanja, hranjenja,

odmora i traženja hrane / istraživanja)? Koriste li životinje prostor koji im je na raspolaganju?

- Socijalno ponašanje: Jesu li životinje uspostavile uobičajene socijalne odnose (npr. njegovanje, niska razina

otvorene agresije)? Jesu li čuvari izvijestili o dugotrajnoj ili pretjeranoj agresivnosti unutar skupine? Bježe li

životinje od drugih životinja i brane li se od njih?

- Interakcije između životinja i ljudi: Zaustavljaju li životinje tijek svoje aktivnosti zbog posjetitelja? Približavaju li

se ili izbjegavaju područja za promatranje i pokazuju li takva ponašanja u kontekstima interakcije? Mogu li se

sakriti? Kakav je odnos između životinja i njihovih čuvara?

- Neuobičajeno ponašanje: Čini li se da je životinjama dosadno i/ili da su ograničene na određeno područje

ograđenog staništa? Pokazuju li životinje neku vrstu neuobičajenog ponašanja?



- Tjelesno stanje i zdravlje: Izgledaju li životinje dobro? U kakvom je stanju krzno ili perje životinja? Jesu li

životinje ozlijeđene? Čini li se kretanje uobičajenim? Pokazuju li životinje neko ponašanje kojim se nastoje

zaštititi (simptomi boli)? -

c) Relevantna pitanja o smještaju i brizi o životinjama koja na pojedinačnoj osnovi mogu pomoći dopuniti uočene informacije.

d) Promatranje i ocjena potpornih objekata, kao što su karantenski objekti, prostorije za liječenje ili područja za pripremu hrane, u skladu s preporučenim uvjetima.

Članak 3. četvrta alineja

U fazi prije nadzora:

- preispitivanje planova za bijeg u nuždi i mogućih posebnih odredbi za invazivne strane vrste, uključujući

procjene rizika

- utvrđivanje je li osoblje sudjelovalo u osposobljavanju ili dobilo informacije o invazivnim stranim vrstama /

stranim vrstama

- provjera postoje li izvješća ili pritužbe u okolnom području povezani s prisutnošću invazivnih stranih vrsta /

stranih vrsta.

U fazi nadzora:

- pri vizualnom pregledu ograđenih staništa, utvrđivanje jesu li primjereno izgrađena kako bi se spriječio bijeg

životinja

- provjera jesu li potencijalni dodatni sigurnosni sustavi (npr. električne ograde) u funkcionalnom stanju i

održavaju li se na odgovarajući način.

Okvir za nadzor 4. – Relevantna pitanja o sprečavanju bijega životinja kako bi se izbjegle ekološke prijetnje

i širenja nametnika i štetočina koja treba uzeti u obzir (članak 3. četvrta alineja)

Kriteriji za izgradnju ograđenih staništa za smještaj zoološke zbirke mogu se znatno razlikovati. Neovisno o

odabranom dizajnu i materijalu za izgradnju, postavljanje sljedećih pitanja može biti vrlo korisno za procjenu

sigurnosti ograđenog staništa:

- Postoji li potpuna fizička prepreka koja je dovoljna da spriječi bijeg životinja smještenih u ograđenom staništu

(među ostalim kroz sustave odvoda otpadne vode, sustave filtracije vode i općenito kroz bilo kakvu pukotinu,

otvor ili ventil koji je dio ukupne strukture)? Pri procjeni sigurnosti ograđenog staništa trebalo bi uzeti u obzir

fizičku snagu, ponašanje i kognitivne sposobnosti smještenih životinja.

- Je li u ograđenom staništu smještena vrsta koja može letjeti (ili je vjetar može nositi), koja je bezopasna za

javnost (osobito ako je naočigled neiskusna, na primjer vrste koje su prije bile kućni ljubimci), koja je mala ili

ispunjava sve prethodno navedene kriterije? Ako jest, sigurnosti ograđenog staništa treba posvetiti posebnu

pažnju jer je takvu vrstu teže vratiti ako pobjegne.

- Je li zaštita od bijega primjerena ne samo za vrste koje mogu biti opasne za ljude, već i za vrste koje bi mogle

biti opasne za okoliš (strane vrste i/ili invazivne strane vrste)? Važno je imati na umu da većina invazivnih

stranih vrsta nije štetna za ljude.

- Imaju li ograđena staništa u koja su smještene životinje koje mogu letjeti (npr. kukci, ptice, šišmiši) ili koje se

mogu penjati (npr. primati) i u koja posjetitelji mogu ući (pješke u zatvorenim vozilima) dvostruka vrata kako bi

se spriječio slučajan bijeg?

- Mogu li posjetitelji doći u izravan fizički kontakt sa životinjama, bilo kroz zaštitnu prepreku ili unutar ograđenog

staništa?

- Pregledava li se voda iz ograđenih staništa i akvarija (ili bilo kojeg drugog vodnog tijela u zoološkom vrtu), na

odgovarajući način i/ili obrađuje li se (npr. sterilizira) prema potrebi? Nadzornici se trebaju pozvati na lokalne i

nacionalne propise o obradi i/ili ispuštanju vode koji su na snazi.



- Ako se za ograničavanje kretanja životinja koriste električne ograde, provjerava li se sustav svakog dana? Imaju

li objekti rezervni sustav za opskrbu električnom energijom u slučaju prekida u napajanju?

- Mogu li posjetitelji osloboditi životinje iz ograđenog staništa? Životinje se mogu pustiti namjerno (npr. hvatanje i

uklanjanje iz ograđenog staništa) ili nenamjerno (npr. otvaranje nezaključanih vrata ili prozora koje osoblje ne

nadzire, odvajanje mreže, oštećenja ograde ili drugih sustava za ograničavanje kretanja itd.).

- Provodi li zoološki vrt redovito praćenje i nadzor objekata (npr. radi provjere ima li oštećenja ograda)?

Nadzornici mogu tražiti postupak procjene koji uključuje odgovorno i redovito održavanje sve infrastrukture za

ograničavanje kretanja, npr. kaveza, volijera, ograda, prepreka.

- Je li osoblje zoološkog vrta, od glavnog direktora (ili drugih djelatnika koji sudjeluju u odlučivanju) do čuvara,

svjesno moguće prijetnje za bioraznolikost ako dođe do slučajnog puštanja (tj. bijega) stranih vrsta u okoliš?

- Ima li zoološki vrt plan u slučaju opasnosti koji se primjenjuje u slučaju bijega životinja? Jesu li svi članovi

osoblja upoznati s njim? Nadzornik zoološkom vrtu može preporučiti da u planovima za slučaj opasnosti izričito

uredi pitanje invazivnih stranih vrsta; popis invazivnih stranih vrsta za predmetnu regiju i vrsta s najvećom

mogućnošću preživljavanja i nastanjivanja u slučaju puštanja pomogao bi zoološkom vrtu da odredi prioritetne

vrste koje se ni u kojem slučaju ne smiju pustiti da odu u slučaju bijega.

Kad je riječ o kontroli problematičnih vrsta na prostoru zoološkog vrta:

- Kontroliraju li se objekti za životinje rutinski kako bi se uočio problem s nametnicima prije nego što dođe do

najezde?

- Čiste li se ograđena staništa životinja na odgovarajući način (npr. sanitarna skrb i pravilna pohrana i uklanjanje

krutog otpada uključujući stelju, hranu za životinje, predmete kojima je prostor bio oplemenjen, nečistoće i

ostatke)?

- Je li hrana pravilno pohranjena u kuhinji i skladištu? Dobro zatvoreni spremnici smanjit će moguće probleme s

nametnicima.

- Čiste li se i dezinficiraju spremnici za hranu i vodu redovito?

- Čiste li se javna područja (npr. šetnice, prostori za odmor) redovito?

- Poštuje li zoološki vrt nacionalne i regionalne propise o posebnim zahtjevima za dezinfekciju koji se odnose na

određene životinje u zatočeništvu (npr. primarna ograđena staništa u zatvorenom prostoru za primate)?

Članak 3. peta alineja

Može se ispitati reprezentativni uzorak dokumentacije zoološkog vrta kako bi se ocijenilo:

- pružaju li se u dokumentaciji primjerene informacije

- je li dokumentacija ažurirana

- je li dokumentacija točno ispunjena i potpuna.

Okvir za nadzor 5. – Relevantna pitanja o vođenju dokumentacije koja treba uzeti u obzir (članak 3. peta

alineja)

Dobar način na koji se može utvrditi ima li zoološki vrt potpunu, točnu i ažuriranu dokumentaciju za sve jedinke u

svojoj zoološkoj zbirci nasumičan je odabir određenog broja vrsta (npr. 10 ili 20) koji obuhvaća sve glavne skupine

životinja prisutne u zbirci (npr. sisavci, ptice, gmazovi, vodozemci, ribe i beskralježnjaci) i postavljanje sljedećih

pitanja:

- Je li vrsta stvarno prisutna u zoološkom vrtu?

- Ima li životinja (ili skupina životinja, ovisno o vrsti) potpunu i ažuriranu dokumentaciju? Ako ima, odražava li ta

dokumentacija točne informacije?

- Ima li svaka životinja (ili skupina životinja, ovisno o vrsti) pojedinačni pristupni broj?

- Je li pristupni broj naveden na svim dokumentima povezanima s tim spisom?

- Jesu li znanstveni i uobičajeni naziv točno napisani, odgovaraju li jedan drugome i životinji koju se evidentira?

- Je li životinja (ili skupina životinja) pravilno identificirana prema lokalnim/regionalnim propisima?

Faza nakon nadzora:



- O nalazima promatranja može se raspravljati sa zoološkim vrtom kako bi se dobile daljnje informacije.

- Mogu se dati preporuke za poboljšanje uočenih manjih nedostataka ili općenite provedbe Direktive o zoološkim

vrtovima.

- Podložno zakonodavstvu država članica:

Zbog ozbiljnih nedostataka zoološki vrt može se zatvoriti (članak 6.) ili mu se mogu izreći sankcije.

Prema članku 8. sankcije „moraju biti učinkovite, razmjerne te odvraćujuće”. Za uklanjanje ozbiljnih

nedostataka može biti potreban prijedlog hitnih rješenja.

Drugi nedostaci mogu rezultirati predlaganjem uvjeta za zadržavanje dozvole. Uvjeti mogu biti

najdjelotvorniji ako su sastavljeni jasno i konkretno te uključuju vremenski okvir za provedbu. Za izvršavanje

uvjeta za zadržavanje dozvole najkorisniji mogu biti stručno znanje, stručni izvori informacija i savjeti

nadzornika zooloških vrtova mogu dati.

3.2.1.2. Inspektorat za zoološke vrtove

Kako bi bio djelotvoran, inspektorat za zoološke vrtove trebao bi se sastojati od obrazovanih stručnjaka iz različitih

područja povezanih sa zoološkim vrtovima (npr. upoznati s praktičnim aspektima rada zoološkog vrta) i drugih

relevantnih područja (npr. oni koji se bave očuvanjem prirode na razini države članice / EU-a, očuvanjem

bioraznolikosti, znanstvenim istraživanjima, obrazovanjem ili drugim relevantnim područjima). Multidisciplinarni

timovi imaju komplementarne vještine kako bi procijenili sve aspekte provedbe Direktive o zoološkim vrtovima.

Nadležna tijela država članica mogu odlučiti uspostaviti timove koji se sastoje od, na primjer, državnih službenika iz

nekoliko relevantnih područja, mogu dopuniti timove lokalnih službenika odabranim vanjskim osobljem koje ima

potrebno stručno znanje, vladinim ili akademskim stručnjacima ili se odlučiti na neku drugu kombinaciju.

Savjetodavna tijela još su jedan koristan alat koji su države članice razvile. Ona mogu pružiti potporu za izdavanje

dozvola i nadzor zooloških vrtova. Države članice, ovisno o specifičnim potrebama, mogu osnovati savjetodavna

tijela koja okupljaju bilo koju kombinaciju vladinih ili akademskih stručnjaka, stručnih djelatnika zooloških vrtova,

neovisnih ili drugih stručnjaka. U Prilogu 6.6. navedeno je više informacija o mogućim ulogama savjetodavnih tijela

u okviru područja primjene Direktive o zoološkim vrtovima.

3.2.2. Osposobljavanje nadzornika zooloških vrtova

Timovi nadzornika zooloških vrtova moraju vladati novim, praktičnim znanjima o nizu tema povezanih sa svim

zahtjevima iz Direktive o zoološkim vrtovima, među ostalim o sljedećim temama:

- zoologija i ekologija

- očuvanje bioraznolikosti (tehnike i aktualna pitanja, uključujući invazivne strane vrste / strane vrste)

- zakonodavni propisi i strategije države članice / EU-a u području prirode i drugim relevantnim područjima

- znanstvena istraživanja (najnovije tehnike i relevantni zakonodavni propisi država članica)

- obrazovanje i komunikacija

- veterinarska medicina (posebno za divlje vrste životinja)

- skrb i briga o životinjama

- metode za procjenu dobrobiti životinja

- sigurnosne i zaštitne mjere u zoološkom vrtu (uključujući ekološku sigurnost i sigurnost invazivnih stranih vrsta /

stranih vrsta)

- vođenje dokumentacije zoološkog vrta

- upravljanje zoološkim vrtom

- specifično iskustvo/znanje, ovisno o zoološkom vrtu koji se nadzire (npr. gmazovi, akvariji, primati itd.).

Dobro obučena inspekcijska služba važan je čimbenik u provedbi i izvršavanju Direktive o zoološkim vrtovima.

Dobro obučeni nadzornici moći će obaviti potrebno promatranje pri postupku nadzora, primijeniti ostvarive uvjete

na izdavanje dozvola i dati primjerene preporuke za pomoć u njihovu izvršavanju i promicanju ciljeva Direktive o




Neovisno o time kako države članice odluče strukturirati sustave nadzora zooloških vrtova i izdavanja dozvola, bilo

bi vrlo korisno da su nadzornici osposobljeni za problematiku zooloških vrtova ili da imaju iskustvo izravno

povezano sa zoološkim vrtovima. U tom bi pogledu bila vrlo korisna suradnja iskusnih zooloških vrtova i nadležnih

tijela u svrhu provođenja specijaliziranog osposobljavanja nadzornika. Suradnju je moguće uspostaviti uz pomoć

nacionalnih udruženja, njihovih članova i Europskog udruženja zooloških vrtova i akvarija (više informacija

dostupno je u Prilogu 6.2.1. Studija slučaja 16., u kojem se nalazi primjer multidisciplinarnih tečajeva o nadzoru

zooloških vrtova u kojima sudjeluje više dionika).

Za obavljanje uloge nadzornika zooloških vrtova potrebna je stalna prilagodba te razvoj, osposobljavanje i iskustvo.

Poželjno je da nadzornici zooloških vrtova stalno poboljšavaju svoje vještine povremenim specijaliziranim

osposobljavanjem i umrežavanjem s drugim nadzornicima na nacionalnoj i europskoj razini.

3.3. Zatvaranje zooloških vrtova


Direktivom o zoološkim vrtovima dopušta se zatvaranje zooloških vrtova u slučaju neusklađenosti s mjerama

očuvanja iz članka 3.



Ako zoološki vrt ne ispunjava te zahtjeve, nadležna tijela država članica zatvorit će ga za javnost, a životinje iz

zatvorenog zoološkog vrta treba premjestiti na primjereni način. Njihov smještaj i postupanje s njima moraju biti u

skladu s ciljevima Direktive EU-a o zoološkim vrtovima. Kad premještanje nije moguće, životinje će se možda

morati eutanazirati ako je to dopušteno zakonom.

Prema članku 4. stavku 5. nadležna tijela zatvaraju zoološki vrt i njegov dio za javnost ako:

- zoološkom vrtu nije izdana dozvola u skladu s Direktivom o zoološkim vrtovima

- zoološki vrt ne ispunjava uvjete za izdavanje dozvole.

Ako zoološki vrt ne ispunjava uvjete iz dozvole, nadležna tijela mogu odrediti primjerene zahtjeve koje zoološki vrt

mora ispuniti u roku od najviše dvije godine. Ako zoološki vrt ne ispuni te zahtjeve, zatvorit će se zoološki vrt ili

njegov dio.

Ako se zoološki vrt zatvara za javnost, u članku 6. utvrđene su opće odredbe kojima se osigurava primjereno

postupanje sa životinjama ili njihovo uklanjanje. Taj članak ima tri važna aspekta:

- Nadležno tijelo države članice osigurava primjereno postupanje sa životinjama ili njihovo uklanjanje.

- Zoološki vrtovi mogu se zatvoriti privremeno ili trajno i može se zatvoriti cijeli zoološki vrt ili njegov dio. U bilo

kojem od tih slučajeva potrebno je pokrenuti plan za skrb i smještaj životinja. U takvom planu mogu se uzeti u

obzir sljedeće mogućnosti:

zadržavanje nekih životinja u zoološkom vrtu ako se mogu uspostaviti primjereni uvjeti

premještanje u druge ustanove ako se ne mogu uspostaviti primjereni uvjeti ili ako se zoološki vrt trajno

zatvara

eutanazija, ako se ne može pronaći primjerena ustanova za premještanje ili ako su životinje toliko bolesne ili

ozlijeđene da se preporučuje eutanazija te je ona zakonski dopuštena nacionalnim propisima države15.

- Način postupanja sa životinjama ili njihova uklanjanja kad se zoološki vrtovi zatvaraju. Životinje u svakom

slučaju moraju biti u uvjetima koji zadovoljavaju njihove posebne biološke zahtjeve i zahtjeve u pogledu

očuvanja. Člankom 6. zahtijeva se da države članice primijene uvjete koji su primjereni i u skladu s ciljevima i

odredbama Direktive o zoološkim vrtovima. To znači da životinje trebaju biti u dovoljno dobrom stanju i zdrave

da bi bile aktivan dio strategija očuvanja zooloških vrtova.

Nijednom se zoološkom vrtu ne bi trebala izdati dozvola niti bi mu se trebalo dopustiti da ostane otvoren ako u

primjerenom razdoblju ne ispuni cilj očuvanja iz Direktive EU-a o zoološkim vrtovima i zahtjeve iz članka 3. Prema

članku 5. to se primjenjuje čak i kad država članica provede Direktivu EU-a o zoološkim vrtovima putem

jednakovrijednog sustava nadzora i registracije zoološkog vrta.


Eutanazija je čin izazivanja smrti upotrebom metode koja uzrokuje brz i nepovratan gubitak svijesti uz minimalnu

bol i neugodu za životinje16.

3.3.2. Vrste zatvaranja

3.3.2.1. Privremeno ili trajno zatvaranje

Zoološki vrtovi mogu se zatvoriti privremeno ili trajno, ovisno o vjerojatnosti poboljšanja njihova stanja:

- privremeno zatvaranje: kad nadležno tijelo smatra da je potrebno zatvoriti zoološki vrt na određeno vrijeme

zbog neusklađenosti koja se može ukloniti u kratkom razdoblju, pod uvjetom da se ne ugrožavaju ciljevi

Direktive o zoološkim vrtovima

- trajno zatvaranje: kad nadležno tijelo smatra da zoološki vrt neće moći ispuniti zahtjeve, a predmetne životinje

nisu smještene i s njima se ne postupa kako se zahtijeva, što predstavlja ozbiljan rizik za njihovu dobrobit.

15 Standardi Ujedinjene Kraljevine za praksu u zoološkim vrtovima (2012.).

16 Svjetska organizacija za zdravlje životinja (2013.). Kodeks o zdravlju kopnenih životinja (Pojmovnik).


http://www.oie.int/en/international-standard-setting/terrestrial-code/access-online/

http://www.oie.int/en/international-standard-setting/terrestrial-code/access-online/



3.3.2.2. Djelomično ili potpuno zatvaranje

Zoološki vrtovi mogu se zatvoriti djelomično ili potpuno, u skladu s uvjetima koje odredi nadležno tijelo. Uvjeti mogu

ovisiti o stupnju njihove neusklađenosti i/ili dijelovima zoološkog vrta koji ne ispunjavaju zahtjev:

- djelomično zatvaranje: neusklađenost je povezana s određenim dijelovima zoološkog vrta (neka ograđena

staništa ili neke jedinke itd.), ali većina mjera očuvanja primjenjuje se na zadovoljavajući način

- potpuno zatvaranje: stupanj neusklađenosti toliko je velik da je opravdano ne izdati dozvolu ili oduzeti dozvolu,

privremeno ili trajno.

Navedene različite okolnosti zatvaranja odredit će najprimjereniji plan za smještaj i skrb o predmetnim životinjama.

U najgorem slučaju, kad se zoološki vrt trajno i potpuno zatvara, bit će potrebno premjestiti cijelu zbirku zoološkog

vrta i istodobno zadržati odgovarajuće uvjete dosljedne „ciljevima i odredbama” Direktive o zoološkim vrtovima.

3.3.3. Zatvaranje zooloških vrtova: sprečavanje i rješavanje pitanja premještanja životinja

Premještanje životinja nakon zatvaranja zoološkog vrta veliki je problem za mnoga nadležna tijela EU-a jer je teško

osigurati primjerene uvjete za često veliki broj životinja i niz različitih vrsta.

Općenito je najteže premjestiti velike životinje s dugim životnim vijekom. U mnogim slučajevima zoološki vrt koji se

zatvara nema sredstva da premjesti životinje, pa su nadležna tijela ta koja su naposljetku odgovorna za pronalazak

odgovarajućeg rješenja koje će zadovoljiti potrebe životinja.

U nastavku su navedeni određeni aspekti koji nadležnim tijelima mogu pomoći u rješavanju tog problema

primjenom preventivnog i reaktivnog pristupa.

3.3.3.1. Sprečavanje potrebe za premještanjem životinja

U fazi izdavanja dozvole možda će biti moguće pronaći određene pokazatelje koji upućuju na vjerojatnu održivost

zoološkog vrta. Na primjer:

- dokazi da je zoološki vrt uspostavio strategiju za kontrolu razmnožavanja i, prema potrebi, politiku eutanazije

kako bi se izbjegao višak životinja i smanjila potreba za njihovim uklanjanjem

- dokazi o održivim financijskim sredstvima – ima li zoološki vrt dodatni proračun za hitne slučajeve

- dokazi da osoblje ima potrebne vještine i da sudjeluje u aktivnostima osposobljavanja kako bi se osigurali daljnji

visoki standardi brige o životinjama

- dokazi da zoološki vrt ima proširenu mrežu stručnih kontakata, što mu omogućuje suradnju s drugim

organizacijama kao što su drugi zoološki vrtovi, centri za spašavanje ili utočišta.

3.3.3.2. Rješavanje pitanja premještanja

Do zatvaranja zoološkog vrta može doći u različitim kontekstima, koji se kreću od potpune nedostupnosti operatora

zoološkog vrta do njegove potpune suradnje s tijelima.

Za zatvaranje zoološkog vrta potrebna je djelotvorna koordinacija među uključenim subjektima (zoološki vrt koji se

zatvara, nadležna tijela, relevantne nevladine organizacije, drugi zoološki vrtovi i centri za spašavanje / utočišta

itd.).

Zbog toga i budući da su nadležna tijela naposljetku odgovorna za životinje nakon zatvaranja, trebalo bi sastaviti

nacionalni akcijski plan za zatvaranje i premještanje. Taj akcijski plan među ostalim može uključivati sljedeće

aspekte:

- Strategija procjene kako bi se analizirala moguća rješenja za životinje i stranke. U mnogim se slučajevima

uspješnom pokazala bliska suradnja s relevantnim nevladinim organizacijama, koje su djelovale kao posrednik

između nadležnih tijela i ustanova koje primaju životinje. Takvi posrednici mogu skratiti vrijeme potrebno za

pronalazak rješenja.



- Organizirana mreža nacionalnih (a prema potrebi i međunarodnih) kontakata za zbrinjavanje životinja koji su

lako dostupni kad je to potrebno.

- Primjereni plan koordinacije i određivanje koordinatora među različitim nacionalnim tijelima koja će sudjelovati u

procesu; treba ga moći aktivirati u bilo kojem trenutku.

- Pojedinačno definiranje vlasništva predmetnih životinja i tko će vjerojatno biti odgovoran za njihov prijevoz,

održavanje i sve druge povezane troškove.

- Moguća strategija za zatvaranje (postupan ili iznenadan proces), prioriteti za pronalaženje novog smještaja,

poboljšanja koja su moguća za preostale životinje i skrb na lokaciji za životinje koje privremeno ostaju na

prostoru zoološkog vrta.

3.3.3.3. Moguća rješenja za životinje

Ako zoološki vrt više ne pruža prihvatljive uvjete za životinje i mora se trajno zatvoriti, potrebno je osmisliti rješenje

za životinje. U priručniku IUCN Guidelines for the Placement of Confiscated Animals (Smjernice IUCN-a za

zbrinjavanje zaplijenjenih životinja) ponuđene su tri opcije upravljanja: premještanje, povratak u divljinu i eutanazija.

Odgovarajuća odluka donosi se na temelju stabla odlučivanja.

Druga opcija, povratak u divljinu, uzima se u obzir u vrlo malom broju slučajeva i u vrlo specifičnim okolnostima jer

je u praksi malo vjerojatno da će životinje koje ostanu nakon zatvaranja zoološkog vrta ispuniti potrebne uvjete

kako bi ta tranzicija omogućila njihov opstanak, osim ako se to obavlja u skladu sa Smjernicama za reintrodukciju i

druga premještanja radi očuvanja (IUCN/SSC, 2013.). Važno je istaknuti i da se u slučaju privremenog zatvaranja

zoološkog vrta ili njegova dijela životinjama moraju osigurati primjereni uvjeti koje treba održavati na prostoru

zoološkog vrta.

U Rezoluciji CITES-a 10.7. navedeno je da se zbrinjavanje živih životinja koje su tijela zaplijenila zbog nezakonite

trgovine treba provoditi na način koji promiče očuvanje, koji je siguran za zdravlje životinja, obeshrabruje

nezakonitu trgovinu i dovodi do primjerenog rješenja, bilo da je riječ o zatočeništvu, reintrodukciji u prirodna staništa

ili eutanaziji.

3.3.4. Premještanje životinja: uloga zooloških vrtova, udruženja zooloških vrtova, centara

za spašavanje i utočišta

Premještanje životinja u druge zoološke vrtove ili u centre za spašavanje i utočišta složeno je pitanje. Trebalo bi ga

provoditi u suradnji s nadležnim tijelima, koja imaju nadzornu ili proaktivnu ulogu, u skladu s okolnostima.

Važno je da objekt u koji se životinje šalju ima dozvolu i/ili, u slučaju utočišta i centara za spašavanje, da je

primjereno akreditiran prema priznatom standardu (nacionalnom ili međunarodnom17) te da, u mjeri u kojoj je to

moguće, ima iskustva s držanjem predmetnih vrsta.

Neki centri za spašavanje i utočišta obuhvaćeni su Direktivom o zoološkim vrtovima i mogu dobiti dozvolu na

temelju relevantnog nacionalnog prava ili drugih primjerenih propisa o dobrobiti i sanitarnih propisa. Centri za

spašavanje i utočišta koji nisu obuhvaćeni Direktivom o zoološkim vrtovima i za koje ne postoje specifični ili

primjenjivi propisi mogli bi se odobriti na temelju priznatih standarda za dobrobit i upravljanje životinjama (vidjeti

okvir u nastavku). Važno je da se životinje premjeste u uvjete koji zadovoljavaju njihove posebne biološke zahtjeve

i zahtjeve u pogledu očuvanja.

3.3.4.1. Uloga zooloških vrtova i udruženja zooloških vrtova

Udruženja zooloških vrtova, kao što su Europsko udruženje zooloških vrtova i akvarija i druga nacionalna ili

regionalna udruženja, mogu pružiti neprocjenjivu potporu u sprečavanju zatvaranja zoološkog vrta i pomoći

premjestiti životinje nakon zatvaranja. To može uključivati: izgradnju kapaciteta zooloških vrtova koji su članovi,

17 Npr. Standardi Globalnog udruženja utočišta za životinje.

https://portals.iucn.org/library/sites/library/files/documents/2002-004.pdf



https://www.cites.org/sites/default/files/eng/res/all/10/E10-07R15.pdf

http://www.sanctuaryfederation.org/gfas/for-sanctuaries/standards/



promicanje politika razmnožavanja kojima se izbjegava višak životinja te pomoć nadležnim tijelima i drugim

subjektima da identificiraju jedinke koje mogu sudjelovati u međunarodnim programima razmnožavanja.

U tom smislu može biti korisno savjetovati se sa savjetodavnim skupinama za taksone kako bi se procijenila

genetska važnost životinja. Ako je moguće, zatim se pod nadzorom i uputama promjerenih tijela može provoditi

premještanje jedinki uvrštenih u programe europskih ugroženih vrsta, matične knjige i međunarodne matične

knjige.

Uloga zooloških vrtova može se proširiti na jedinke s manjom vrijednošću za očuvanje jer ih neki zoološki vrtovi

ipak mogu odlučiti primiti. U nekim slučajevima životinje se mogu primiti zbog razloga povezanih s dobrobiti (npr.

jedinka druželjubive vrste premješta se kako bi se pridružila drugoj jedinki te vrste koja živi sama). Važno je

uspostaviti veze među zoološkim vrtovima, udruženjima zooloških vrtova i centrima za spašavanje kako bi se

pronašlo najbolje rješenje na pojedinačnoj osnovi. Životinje bi trebalo premjestiti u zoološke vrtove s primjerenom

dozvolom koji mogu jamčiti njihovu dobrobit. Vidjeti i studiju slučaja 17. (Prilog 6.2.2.).

Primjer

Mađarski zakon o zoološkim vrtovima sadržava obvezu da zoološki vrtovi djeluju kao centri za spašavanje

autohtonih vrsta:

„Zoološki vrt mora sudjelovati u znanstvenim istraživanjima i očuvanju vrsta, posebno tako da sudjeluje u zaštiti

nacionalno ili međunarodno priznatih zaštićenih vrsta, a mora obavljati i funkciju centra za spašavanje

autohtonih vrsta. Zoološki vrtovi ne smiju se baviti komercijalnim aktivnostima (članak 1. stavak 2. zakona

JD3/2001).”18

3.3.4.2. Uloga centara za spašavanje i utočišta

Kvalitetni centri za spašavanje i utočišta kojima se stručno upravlja po svojoj su prirodi subjekti koji mogu omogućiti

primjereno rješenje za zbrinjavanje životinja iz zooloških vrtova koji se zatvaraju. Međutim, neki od njih mogu imati

politike i prioritete u pogledu prihvata kojima se ograničava prihvaćanje životinja u skladu s dostupnim prostorom i

resursima.

Centri za spašavanje općenito nude samo kratkoročno zbrinjavanje i cilj im je pronaći trajni dom za spašene

životinje, a to su vrlo često zoološki vrtovi. I jedni i drugi trebali bi imati odgovarajuću dozvolu i/ili biti akreditirani.

Ukratko, za zbrinjavanje velikog broja životinja različitih vrsta potrebne su komunikacija i analiza mogućnosti, a

možda će trebati primijeniti i više rješenja.

Mnogi centri za spašavanje i utočišta u EU-u specijalizirani su za određene skupine taksona, pa bi uspostava

nacionalnih mreža centara za spašavanje i utočišta mogla olakšati koordinirani odgovor kad je to potrebno.

Prednost se često daje nacionalnim centrima za spašavanje ili utočištima u odnosu na one u inozemstvu jer će

tako premještanje životinja vjerojatno uključivati kraće putovanje i manje poremećaje, ali najvažniji čimbenik u

konačnici mora biti najprimjerenije mjesto za životinju. Ipak, bila bi korisna mreža centara za spašavanje i utočišta u

EU-u i susjednim zemljama. Vidjeti i studiju slučaja 18. (Prilog 6.2.3.).


Utočište za životinje – objekt koji spašava, pruža utočište i skrbi se o životinjama koje su zlostavljane, ozlijeđene,

napuštene ili im je potrebna skrb iz nekog drugog razloga. Pri tom je dobrobit svake pojedinačne životinje glavni

čimbenik u svim mjerama koje utočište poduzima. Osim toga, u objektu se treba primjenjivati politika zabrane

razmnožavanja i životinje se trebaju primati samo kao rezultat spašavanja, zapljene ili donacije19.

Primjer

18 Born Free Foundation (2011.) EU Zoo Inquiry (Ispitivanje zooloških vrtova u EU-u) – Mađarska.

19 Globalno udruženje utočišta za životinje.

https://www.bornfree.org.uk/storage/media/content/files/Publications/HUNGARY.pdf

http://www.sanctuaryfederation.org/



Europski savez centara za spašavanje i utočišta (engl. European Alliance of Rescue Centres and Sanctuaries,

EARS) mreža je koja podupire i predstavlja centre za spašavanje i utočišta iz cijele Europe te im omogućuje da

surađuju kako bi ostvarili zajedničke ciljeve u pogledu dobrobiti životinja i očuvanja.

Savez radi na promicanju i neprestanom poboljšanju dobrobiti životinja te se bavi problematikom centara za

spašavanje i utočišta. Kako bi postali partneri u tom savezu, objekti moraju proći interni postupak provjere kako bi

se osiguralo da ispunjavaju njegove kriterije za dobrobit i upravljanje životinjama.

Savez nastoji uspostaviti europski sustav i upravljati njime kako bi olakšao najprimjerenije zbrinjavanje životinja

koje je u skladu s dobrobiti jedinke i zahtjevima specifičnima za vrstu, pri čemu se poštuju stručni standardi u

pogledu skrbi i upravljanja.

Više informacija o Europskom savezu centara za spašavanje i utočišta dostupno je na adresi:

http://www.ears.org/EARS

Globalno udruženje utočišta za životinje (engl. Global Federation of Animal Sanctuaries, GFAS) neprofitna je

organizacija osnovana s isključivom svrhom jačanja i podupiranja rada utočišta za životinje u cijelom svijetu.

Ono potiče suradnju među utočištima i promiče izvrsnost u upravljanju utočištima.

Pomaže utočištima da pomognu životinjama tako što neovisno provjerava ispunjavaju li utočišta i centri za

spašavanje i rehabilitaciju visoke stručno recenzirane standarde skrbi o životinjama i operativnog upravljanja te im

pruža obrazovne resurse.

Udruženje ima certificirane objekte u Sjevernoj Americi, Srednjoj Americi, Europi i Africi te surađuje s utočištima i

povezanim objektima svuda u svijetu.

Više informacija o Globalnom udruženju utočišta za životinje dostupno je na adresi:

https://www.sanctuaryfederation.org/

http://www.ears.org/

http://www.ears.org/EARS

http://www.sanctuaryfederation.org/

https://www.sanctuaryfederation.org/

P O J M O V N I K


Pojmovnik

Pristupni broj: niz znakova (do šest za potrebe ISIS-a) koji dodjeljuje ustanova koja vodi dokumentaciju,

jedinstven je za jednu jedinku (ili skupinu), a koristi se za identifikaciju te jedinke (ili skupine) u spisima ustanove

koja vodi dokumentaciju. Pristupni broj povezan je s fizičkim značajkama (pločica, tetovaža, prepoznatljivi uzorci

boja) i informacijama o transakcijama te jedinke (ili skupine). To je ključ ili šifra za informacije o jedinki i njezinoj

povijesti. (Zoološki vrt u Buffalu)

Strana vrsta: svaka živa jedinka vrste, podvrste ili niže taksonomske skupine životinja, biljaka, gljiva ili

mikroorganizama koja je unesena izvan svojeg prirodnog područja rasprostranjenosti; uključuje sve dijelove,

gamete, sjeme, jajašca ili propagule tih vrsta, kao i sve hibride, sorte ili pasmine koji su sposobni preživjeti i dalje se

razmnožavati. (Izvor: Uredba br. 1143/2014 o invazivnim stranim vrstama)

Dokumentacija o životinjama: podaci, neovisno o fizičkom obliku ili mediju, koji daju informacije o pojedinačnim

životinjama ili uzorcima ili njihovim dijelovima ili skupinama životinja. (Američko udruženje zooloških vrtova i

akvarija, Radna skupina za dokumentaciju o životinjama)

Transakcija životinjama: prijenos vlasništva nad jedinkom i/ili prijevoz jedinke na drugu lokaciju ili s druge lokacije

te kasnija razmjena podataka i dokumenata. Dolazak na svijet i smrt posebne su vrste transakcija. (Miller, J. i

Block, J., 2004.)

Utočište za životinje: objekt koji spašava, pruža utočište i skrbi se o životinjama koje su zlostavljane, ozlijeđene,

napuštene ili im je iz nekog drugog razloga potrebna skrb. Pritom je dobrobit svake pojedinačne životinje prioritet u

svim mjerama koje utočište poduzima. Osim toga, u objektu se treba primjenjivati politika zabrane uzgoja i životinje

se trebaju primati samo kao rezultat spašavanja, zaplijene ili donacije. (GAFS)

Stav: relativno trajna organizacija uvjerenja, osjećaja i sklonosti u ponašanju u vezi sa socijalno važnim ciljevama,

skupinama, događajima ili simbolima. (Hogg i Vaughan, 2005.)

Svijest: znanje ili percepcija situacije ili činjenice. Briga i informiran interes za određenu situaciju ili razvoj događaja.

(Oxford Dictionary)

Ogoljeno okruženje: okruženje koje je slabo ili nimalo uređeno ili oplemenjeno. (Hosey i dr., 2009.)

Potreba u pogledu ponašanja: ponašanje koje je velikim dijelom određeno unutarnjim čimbenicima jer njegova

pojava ne ovisi nužno o vanjskim podražajima ni o ostvarenju određenog cilja, već je životinjama nagrada sama po

sebi. Sprečavanje životinja da se ponašaju na taj način može im izazvati patnju. Potrebe u pogledu ponašanja

specifične za vrstu nije jednostavno razumjeti i treba ih oprezno tumačiti, ali vjerojatno su vrlo važne za dobrobit

životinja. (Dawkins, 1990.; Jensen i Toates, 1993.)

Raznolikost ponašanja: mjera broja i raznolikosti obrazaca ponašanja uočenih u životinje ili skupine životinja.

(Broom i Johnson, 1993.)

Profil ponašanja: skup ponašanja koja su relativno dosljedna u vremenu i kontekstu, a odgovor su na podražaje iz

okoliša. Razlikuju se dva ekstremna profila koje karakteriziraju uobičajeno ponašanje i fiziološki obrasci. Aktivan

odgovor karakteriziraju teritorijalna i agresivna ponašanja te niske razine kortikosteroida. Reaktivan odgovor

karakteriziraju veća nepomičnost, niska razina agresivnosti i visoke razine kortikosteroida. Za ta dva profila u

literaturi se koriste i izrazi „stilovi suočavanja sa stresom”, „osobnost” i „temperament”. (Koohaas i dr., 1999.)

Ograničenje ponašanja: ograničenje izražavanja repertoara prirodnog ponašanja životinje. (Broom i Johnson,

1993.)

P


P O J M O V N I K


Biološki zahtjevi: zahtjevi koji osiguravaju sposobnost jedinke da preživi i da se razmnožava. U zatočeništvu se

ispunjavaju pružanjem odgovarajućih resursa, među ostalim odgovarajućeg okruženja za iskazivanje potrebnih

ponašanja specifičnih za vrstu. Biološki zahtjevi obično se dijele na fiziološke potrebe i potrebe u pogledu

ponašanja. Za zadovoljavanje fizioloških potreba potrebni su resursi usmjereni na održavanje fiziološke

uravnoteženosti jedinke (npr. hrana, voda, spolni odnosi, sklonište itd.). Potrebe u pogledu ponašanja odnose se

na iskazivanje ponašanja koje je u velikoj mjeri motivirano unutarnjim čimbenicima, a ako se takvo ponašanje ne

iskazuje, to može uzrokovati simptome frustracije. (Broom i Johnson, 1993.)

Bioraznolikost ili biološka raznolikost: raznolikost živućih organizama iz svih izvora, uključujući kopnene (iznad i

ispod površine tla), morske i druge vodene ekosustave, i ekoloških kompleksa čiji su oni dio. Taj koncept obuhvaća

raznolikost gena, vrsta i ekosustava. (Konvencija o biološkoj raznolikosti i Strategija EU-a do 2020. / Procjena

učinka) / Bioraznolikost – kraći izraz za biološku raznolikost – znači raznolikost života u svim njegovim oblicima –

raznolikost vrsta, genetskih varijacija unutar jedne vrste i raznolikost ekosustava. Teško je dovoljno istaknuti

važnost biološke raznolikosti za ljudsko društvo. Procijenjeno je da se 40 % globalnog gospodarstva temelji na

biološkim proizvodima i procesima. Siromašni ljudi, osobito oni koji žive na područjima s niskom poljoprivrednom

produktivnošću, posebno ovise o genetskoj raznolikosti okoliša. (Konvencija o biološkoj raznolikosti, pojmovnici

alata CEPA-e)

Biofilija: „urođena sklonost usmjeravanju na život i prirodne procese” (Wilson, 1984., str. 1), „urođena emocionalna

povezanost ljudi s drugim živim organizmima” (Wilson, 1993., str. 31) ili „urođena sklonost ljudi drugim oblicima

života, povezanost koju, ovisno o okolnostima, izaziva zadovoljstvo ili osjećaj sigurnosti ili divljenja, pa čak i

opčinjenosti pomiješane s odbojnošću”. (Wilson, 1994., str. 360).

Cirkus: skupina zabavljača, ponekad s treniranim životinjama, koja izvodi vješte ili zabavne vježbe u predstavi koja

putuje i izvodi se na različitim mjestima. (Oxford Dictionary)

Spoznaja: spoznaja je sposobnost percepcije, obrade, pohrane i odgovora na vanjske informacije. Može se kretati

u rasponu od jednostavnog podražaja i odgovora do mnogo složenijih mentalnih procesa. (Brydges i Braithwaite,

2008.)

Kontrola: sposobnost aktivnog odgovora ponašanjem u smislu približavanja pozitivnim podražajima ili

izbjegavanja negativnih podražaja u okolišu ili odabira povoljnije alternative. (Bassett i Buchanan-Smith, 2007.)

Očuvanje: niz mjera potrebnih za održavanje ili obnovu prirodnih staništa i populacija vrsta divlje faune i flore u

povoljnom stanju. (Direktiva o staništima, verzija iz 2007.)

Očuvanje bioraznolikosti: upravljanje ljudskim interakcijama s genima, vrstama i ekosustavima kako bi se

postigla maksimalna dobrobit sadašnje generacije, a ujedno održao potencijal za ispunjavanje potreba i težnji

budućih generacija; obuhvaća elemente očuvanja, proučavanja i upotrebe bioraznolikosti. (Konvencija o biološkoj

raznolikosti)

Premještanje radi očuvanja: namjerno premještanje organizama s jednog područja radi puštanja na drugom

području. Svrha premještanja mora biti postizanje mjerljive koristi za očuvanje na razini populacije, vrste ili

ekosustava, a ne samo koristi za premještene jedinke. (Međunarodna unija za očuvanje prirode)

Usmrćivanje: smanjenje populacije divlje vrste selektivnim klanjem. (Oxfordovi rječnici dostupni na internetu)

Zamjensko ponašanje: ponašanje koje se javlja kao odgovor na nepovezani podražaj, tj. u pogrešnom kontekstu.

Uobičajeno je u situacijama u kojima je životinja suočena s konfliktom i nije ga sposobna odmah riješiti. (Dawkins i

Manning, 1992.)

Udomaćene (ili kultivirane) vrste: vrste na čiji je proces evolucije djelovao čovjek kako bi udovoljio svojim

potrebama. (Konvencija o biološkoj raznolikosti)

Ekološka prijetnja: bilo koji vanjski čimbenik, neovisno o tome je li povezan s ljudima, koji bi mogao negativno

utjecati na vrste, procese ili ekosustave. (Prilagođeno prema definiciji riječi „prijetnja” iz rječnika)

https://en.oxforddictionaries.com/definition/cull

P O J M O V N I K


Ekosustav: dinamičan kompleks zajednica biljaka, životinja i mikroorganizama i njihovoga neživog okoliša koji

međusobno djeluju kao funkcionalna jedinica. (Konvencija o biološkoj raznolikosti)

Ograđeno stanište: bilo koja vrsta smještaja za životinje u zoološkim vrtovima i akvarijima. (Smjernice Europskog

udruženja zooloških vrtova i akvarija)

Endemska vrsta: naziv za vrste koje žive samo na zemljopisno ograničenom području. (Konvencija o biološkoj

raznolikosti)

Oplemenjivanje okoliša: pružanje prilika u uzgoju specifičnih za vrstu unutar okoline životinje kako bi joj se

omogućilo da pokazuje raznolika poželjna i prirodna ponašanja. (Hosey i dr., 2009.)

Okolišna održivost: ispunjavanje potreba sadašnje generacije bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija

da ispune svoje potrebe. Obuhvaća, na primjer, održavanje gustoće naseljenosti na razini manjoj od kapaciteta

održivosti regije, olakšavanje obnove obnovljivih resursa, očuvanje i utvrđivanje prioriteta za upotrebu neobnovljivih

resursa te održavanje utjecaja na okoliš ispod razine potrebne da bi se pogođenim sustavima omogućilo da se

oporave i nastave razvijati. (Ujedinjeni narodi)

Naseljavanje: proces u kojem strana vrsta u novom staništu uspješno dobije održive potomke i postoji vjerojatnost

daljnjeg preživljavanja. (Odluka VI/23 Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti)

Očuvanje ex situ: očuvanje komponenti biološke raznolikosti izvan njihovih prirodnih staništa. (Konvencija o

biološkoj raznolikosti)

Uređenje: svi elementi dodani osnovnom dizajnu ograđenog staništa, uključujući površine, strukture za penjanje,

skloništa i unutarnje vizualne prepreke itd. (Hosey i dr., 2009.)

Genetska prilagodba: promjena u genetskom sastavu jedinki zbog prirodnog odabira. Zbog nje organizam

postaje bolje prilagođen okolišu i povećava se njegova sposobnost preživljavanja. Populacije s različitim genetskim

prilagodbama na različite okoliše razlikuju se i po fenotipu jer genetsku prilagodbu oblikuje prirodni odabir. Takva

se prilagodba nasljeđuje te je epifenomen promijenjenih evolucijskih putanja. Operativno je genetsku prilagodbu u

različitim okolišima teško razlikovati od fenotipske plastičnosti. (Fa i dr., 2011.)

Opasnost: biološki, kemijski ili fizički agens u životinji ili proizvodu životinjskog podrijetla ili stanje životinje ili

proizvoda životinjskog podrijetla s mogućnošću štetnog djelovanja na zdravlje. (Kodeks o zdravlju kopnenih

životinja – Svjetska organizacija za zdravlje životinja)

Stanište: prostor ili mjesto gdje se organizam ili populacija prirodno pojavljuju. (Konvencija o biološkoj raznolikosti)

Genetska raznolikost: opisuje genetske razlike među jedinkama. Može se opisati prema nekoliko procjenitelja,

koji međusobno nisu jednakovrijedni i koji opisuju različite aspekte raznolikosti. Procjenitelji uključuju opaženu

heterozigotnost (ho), očekivanu heterozigotnost (he), polimorfizam lokusa. (Fa i dr., 2011.)

Opasna vrsta: bilo koja vrsta za koju je vjerojatno da će zbog svojeg temperamenta, spolnog ciklusa, majčinskih

instinkta ili bilo kojeg drugog razloga teško ozlijediti ljude ili im prenijeti bolest ugrizom, grebanjem, udaranjem,

pritiskanjem, ubrizgavanjem otrova ili na bilo koji drugi način. (Smjernice Europskog udruženja zooloških vrtova i

akvarija)

Priručnici za brigu o životinjama: smjernice za svakodnevnu skrb o životinji ili vrsti koje pokrivaju širok raspon

tema povezanih s njihovim smještajem i održavanjem kako bi se ispunile njihove biološke potrebe. (Hosey i dr.,

2009.)

Očuvanje in situ: očuvanje ekosustava i prirodnih staništa te održavanje i obnavljanje vrsta sposobnih za

opstanak u njihovu prirodnom okruženju, a u slučaju udomaćenih ili kultiviranih vrsta u okruženju u kojem su razvili

svoja specifična svojstva. (Konvencija o biološkoj raznolikosti)

Zavičajna vrsta (sinonim: autohtona vrsta): vrsta ili niži takson koji živi unutar svojeg prirodnog areala (prošlog ili

sadašnjeg), uključujući područje koje može dosegnuti i naseliti se na njemu upotrebom svojih sustava prirodnog

širenja. (Prilagođeno prema Konvenciji o biološkoj raznolikosti, Globalnoj bazi podataka invazivnih vrsta)

P O J M O V N I K


Integrirana zaštita bilja: pomno razmatranje i procjena svih raspoloživih metoda suzbijanja nametnika te potom

integracija odgovarajućih mjera kojima se sprečava razvoj populacija nametnika, upotreba pesticida i drugih oblika

suzbijanja održava na razini koja je ekonomski opravdana te rizici za zdravlje ljudi i za okoliš smanjuju ili svode na

najmanju moguću mjeru. Pri integriranoj zaštiti bilja potiču se prirodni mehanizmi suzbijanja nametnika.

(Organizacija za hranu i poljoprivredu)

Namjerno unošenje: odnosi se na namjerno premještanje i/ili puštanje strane vrste izvan njezina prirodnog areala

ljudskim djelovanjem. (Odluka VI/23 Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti)

Introdukcija (unošenje): premještanje strane vrste izvan njezina prirodnog areala (prošlog ili sadašnjeg) ljudskim

djelovanjem, izravno ili neizravno. To premještanje može biti unutar jedne zemlje, između zemalja ili područja koja

nadilaze nacionalnu jurisdikciju. (Odluka VI/23 Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti)

Invazivna strana vrsta: strana vrsta za koju je utvrđeno da njezino unošenje ili širenje ugrožava ili štetno utječe na

bioraznolikost i povezane usluge ekosustava. (Izvor: Uredba br. 1143/2014 o invazivnim stranim vrstama)

Izolacija: fizičko odvajanje životinje iz bilo kojeg razloga. „Izolacija” i „karantena” u zakonodavstvu Unije nisu uvijek

precizno definirane i jedan se izraz obično opisuje upućivanjem na drugi. (Europsko udruženje zooloških vrtova i

akvarija; Ministarstvo Ujedinjene Kraljevine za okoliš, hranu i ruralna područja)

Autohtona vrsta (zavičajna): vrsta, podvrsta ili niži takson koji se javlja unutar svojeg prirodnog areala (prošlog ili

sadašnjeg) i područja mogućeg širenja (tj. unutar areala na kojem se prirodno javlja ili bi se mogao javljati, a da ga

ljudi izravno ili neizravno ne unesu ili se skrbe o njemu). (Međunarodna unija za očuvanje prirode)

Prirodno ponašanje: ponašanje specifično za vrstu koje životinje obično pokazuju u prirodnim uvjetima jer

promiče biološko funkcioniranje i može se doživljavati kao ugodno. (Bracke i Hopster, 2006.)

Uobičajeno ponašanje: ponašanje koje promiče dobru prilagodbu životinje prirodnim ili umjetnim uvjetima i obično

ga pokazuje većina populacije. Može, ali ne mora biti isto kao i prirodno ponašanje. (Fraser, 1992.; Wechsler,

2007.)

Trgovina kućnim ljubimcima: trgovina koja prodaje životinje koje će biti kućni ljubimci. (Collins English Dictionary)

Populacija: definira se kao ukupan broj jedinki određenog taksona. Iz funkcionalnih razloga, prvenstveno zbog

razlika među životnim oblicima, veličina populacije izražava se samo brojem zrelih jedinki. U slučaju taksona čiji

životni ciklus nužno u cijelosti ili djelomično ovisi o drugim taksonima, trebalo bi koristiti biološki primjerene

vrijednosti za takson domaćina. (Međunarodna unija za očuvanje prirode)

Obdukcija: ispitivanje mrtve životinje ili dijelova njezina tijela, organa ili tkiva. (Hosey i dr., 2009.)

Propagula: struktura (reznica, sjeme ili spora) putem koje se biljka razmnožava. (Merriam Webster Dictionary)

Kvaliteta života: subjektivna i dinamična ocjena u kojoj pojedinac ocjenjuje svoje okolnosti i mjeru u kojoj one

ispunjavaju njegova očekivanja, što dovodi do afektivnih odgovora koji se mogu procijeniti izvješćivanjem. (Scott i

dr., 2007.)

Karantena: objekt pod kontrolom veterinarskog tijela u kojem se skupina životinja drži u izolaciji, bez izravnog ili

neizravnog kontakta s drugim životinjama, kako bi ih se u određenom razdoblju promatralo, uz ispitivanje i liječenje

prema potrebi. (Kodeks o zdravlju kopnenih životinja Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE))

Dokumentacija: informacije koje, kao dokazno sredstvo i informaciju, stvara, zaprima i čuva neka organizacija ili

osoba u izvršenju svojih pravnih zadaća ili u obavljanju posla. (ISO 15489-1 – međunarodna norma 15489-1,

Međunarodna organizacija za normizaciju, 2001.)

Tajnik: osoba koja nadzire vođenje dokumentacije o životinjama, upravljanje dokumentacijom, prijevoz životinja,

nabavu dozvola za divlje životinje i povezane zahtjeve za izvješćivanje i pravnu usklađenost. (ZRA – Udruženje

zooloških tajnika)


P O J M O V N I K


Jačanje i reintrodukcija: namjerno premještanje organizama s jednog mjesta radi puštanja na drugom mjestu

unutar autohtonog areala vrste te unošenja radi očuvanja, koja se sastoje od potpomognute kolonizacije i ekološke

zamjene, izvan autohtonog areala. (Međunarodna unija za očuvanje prirode)

Rizik: izgled, velik ili malen, da bi nekome mogla naštetiti bilo kakva opasnost, uz naznaku koliko velika šteta može

biti. (Ured za zdravlje i sigurnost, Ujedinjena Kraljevina).

Stereotipno ponašanje: neuobičajeno ponašanje koje se ponavlja, a može biti posljedica frustracije, opetovanih

pokušaja životinje da se prilagodi okolišu ili poremećaja središnjeg živčanog sustava. U nekim slučajevima pojava

takvih neuobičajenih ponašanja može biti povezana s prošlim stanjima, a u manjoj mjeri sa sadašnjima. U svakom

slučaju, davanje prilika za odgovarajuće ponašanje može uspješno smanjiti učestalost pojave takvih obrazaca

ponašanja u različitih vrsta. Stereotipije mogu biti oralne (npr. lizanje u žirafa), lokomotorne (npr. kruženje oko

gnijezda u papiga) ili mogu podrazumijevati druge kretnje tijela, kao što je njihanje u slonova. (Mason i dr., 2007.)

Održivi razvoj: razvoj koji ispunjava potrebe sadašnje generacije, a ne ugrožava sposobnost budućih generacija

da ispune svoje potrebe. (Ujedinjeni narodi)

Takson: taksonomska jedinica, neovisno o tome je li imenovana, tj. populacija ili skupina populacija organizama

koji se obično smatraju filogenetski srodnima i imaju zajedničke značajke prema kojima se kao jedinica razlikuju

(npr. zemljopisna populacija, rod, porodica, red) od drugih takvih jedinica. Takson uključuje sve uključene taksone

niže razine i pojedinačne organizme. (Međunarodni kodeks zoološke nomenklature)

Obrazovati: dati intelektualnu, moralnu i socijalnu poduku. (Oxford Dictionary)

Nenamjerno unošenje: odnosi se na svako drugo unošenje koje nije namjerno. (Odluka VI/23 Konferencije

stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti)

Vakuumska aktivnost: ponašanje koje se javlja bez prisutnosti podražaja koji bi inače aktivirao to ponašanje.

(Dawkins i Manning, 1992.)

Vrijednosti: predstavljaju naša vodeća načela: naša najšira motivacija, koja utječe na naše stavove i način

ponašanja. (Schwartz, 2011.)

Divlje vrste: organizmi koji žive u zatočeništvu ili u divljini, a nisu bili podvrgnuti uzgoju kojim bi se mijenjalo njihovo

prirodno stanje. (Konvencija o biološkoj raznolikosti, pojmovnici alata CEPA-e)

Zoonoza: znači bilo koju bolest i/ili zarazu koja se prirodno prenosi izravno ili neizravno između životinja i ljudi.

(članak 2. Direktive 2003/99/EZ o praćenju zoonoza i uzročnika zoonoza)

Druge korisne definicije povezane s bioraznolikošću i invazivnim stranim vrstama dostupne su na sljedećim

stranicama:

https://www.cbd.int/cepa/toolkit/2008/doc/CBD-Toolkit-Glossaries.pdf

http://www.cbd.int/invasive/terms.shtml

https://www.cbd.int/cepa/toolkit/2008/doc/CBD-Toolkit-Glossaries.pdf

http://www.cbd.int/invasive/terms.shtml

L I T E R A T U R A


Literatura

Appleby, M. C. 1997. Life in a variable world: Behaviour, welfare and environmental design. Applied Animal Behaviour

Science, 54, 1–19.

Appleby, M. C. 1999. What should we do about animal welfare?. Oxford, Engleska: Blackwell Science.

Appleby, M. C., Mench, J. A., Olsson, A. i Hughes, B. O. (ur.). 2011. Animal welfare. Drugo izdanje. CABI Publishing:

Wallingford, Engleska.

Ashley, P. J. 2007. Fish welfare: Current issues in aquaculture. Applied Animal Behaviour Science, 104, 199–235.

Bassett, L. i Buchanan-Smith, H. M. 2007. Effects of predictability on the welfare of captive animals. Applied Animal

Behaviour Science, 102, 223–245.

Beck, B., Walkup, K., Rodrigues, M., Unwin, S., Travis, D. i Stoinski, T. 2007. Best Practice Guidelines for the Re-

introduction of Great Apes. Gland, Švicarska: SSC Primate Specialist Group of the World Conservation Union.

Boissy, A., Arnould, C., Chaillou, E., Désiré, L., Duvaux-Ponter, C., Greiveldinger, L., Leterrier, C., Richard, S., Roussel,

S., Saint-Dizier, H., Meunier-Salaün, M. C., Valance, D. i Veissier, I. 2007. Emotions and cognition: a new approach to

animal welfare. Animal Welfare, 16, 37–43.

Bracke, M. B. M. i Hopster, H. 2006. Assessing the importance of natural behavior for animal welfare. Journal of

Agricultural & Environmental Ethics, 19, 77–89.

Bracke, M. B. M. 2006. Providing cross-species comparisons of animal welfare with a scientific basis. NJAS –

Wageningen Journal of Life Sciences, 54, 61–75.

Broad, S. i Smith, L. 2004. Who educates the public about conservation issues? Examining the role of zoos and the

media. U: International Tourism and Media Conference Proceedings, 24. – 26. studenoga 2004., ur. W. Frost, G. Croy i

S. Beeton. Melbourne: Tourism Research Unit, Monash University, str. 15–23.

Brook, B. W., Sodhi, N. S. i Bradshaw, C. J. 2008. Synergies among extinction drivers under global change. Trends in

Ecology & Evolution, 23(8), 453–460.

Brooks, T. M., Mittermeier, R. A., da Fonseca, G. A., Gerlach, J., Hoffmann, M., Lamoreux, J. F., ... i Rodrigues, A. S.

2006. Global biodiversity conservation priorities. Science, 313(5783), 58–61.

Broom, D. M. i Johnson, K. G. 1993. Stress and animal welfare. Dordrecht, Nizozemska: Kluwer Academic.

Brydges, N. M. i Braithwaite, V. A. 2008. Measuring Animal Welfare: What Can Cognition Contribute? ARBS Annual

Review of Biomedical Sciences, 10, T91–T103.

Chelluri, G. I., Ross, S. R. i Wagner, K. E. 2012. Behavioral correlates and welfare implications of informal interactions

between caretakers and zoo-housed chimpanzees and gorillas. Applied Animal Behaviour Science, 147, 306–315.

Claxton, A. M. 2011. The potential of the human–animal relationship as an environmental enrichment for the welfare of

zoo-housed animals. Applied Animal Behaviour Science, 133, 1–10.

Clayton, S. i Myers, O. G. 2009. Conservation psychology: Understanding and promoting human care for nature.

Hoboken, NJ: Wiley-Blackwell.

Clubb, R. i Mason, G. 2003. Animal welfare: captivity effects on wide-ranging carnivores. Nature, 425, 473–474.

Clubb, R. i Mason, G. J. 2007. Natural behavioural biology as a risk factor in carnivore welfare: How analysing species

differences could help zoos improve enclosures. Applied Animal Behaviour Science, 102, 303–328.

Conde, D. A., Flesness, N., Colchero, F., Jones, O. R. i Scheuerlein, A. 2011. An emerging role of zoos to conserve

biodiversity. Science, 331(6023), 1390–1391.

L

L I T E R A T U R A


Cuaron, A. D. 2005. Further role of zoos in conservation: Monitoring wildlife use and the dilemma of receiving donated

and confiscated animals. Zoo Biology, 24, 115–124.

Dawkins, M. S. 1990. From an animal’s point of view: Motivation, fitness, and animal welfare. Behavioral and Brain

Sciences, 13, 1–61.

Dawkins, M. S. 2003. Behaviour as a tool in the assessment of animal welfare. Zoology (Jena, Njemačka), 106, 383–

387.

Dawkins, M. S. 2006. Through animal eyes: What behaviour tells us. Applied Animal Behaviour Science, 100, 4–10.

Dawson, E. i Eric, J. 2011. Contextual approaches to visitor studies research: Evaluating audience segmentation and

identity-related motivations. Visitor Studies 14.2: 127–140.

De Jonge, F. H., Tilly, S.-L. L., Baars, A. M. i Spruijt, B. M. 2008. On the rewarding nature of appetitive feeding behaviour

in pigs (Sus scrofa): Do domesticated pigs contrafreeload? Applied Animal Behaviour Science, 114, 359–372.

Désiré, L., Boissy, A. i Veissier, I. 2002. Emotions in farm animals: a new approach to animal welfare in applied ethology.

Behavioural Processes, 60, 165–180.

DeVries, A. C., Glasper, E. R. i Detillion, C. E. 2003. Social modulation of stress responses. Physiology and Behavior,

79, 399–407.

Diamond, J. M., Ashmole, N. P. i Purves, P. E. 1989. The present, past and future of human-caused extinctions [and

discussion]. Philosophical Transactions of the Royal Society of London. B, Biological Sciences, 325(1228), 469–477.

Earnhardt, J. M., Thomson, S. D., Turner-Erfort, J. 1998. Standards for data entry and maintenance of North American

zoo and aquarium animal records databases.

Fa, J. E., Funk, S. M. i O'Connell, D. 2011. Zoo Conservation Biology. Prvo izdanje. Cambridge. Cambridge University

Press.

Fàbregas, M., Guillén-Salazar, F. i Garcés-Narro, C. 2010. The risk of zoological parks as potential pathways for the

introduction of non-indigenous species. Biological Invasions 12:3627–3636.

Fàbregas, M. C., Guillén‐Salazar, F. i Garcés‐Narro, C. 2012. Unravelling the Complexity of the Zoo Community:

Identifying the Variables Related to Conservation Performance in Zoological Parks. Zoo Biology, 31(1), 55–70.

Fernandez, E. J., Tamborski, M. A., Pickens, S. R. i Timberlake, W. 2009. Animal–visitor interactions in the modern zoo:

Conflicts and interventions. Applied Animal Behaviour Science, 120, 1–8.

Fraser, D. 2009. Animal behaviour, animal welfare and the scientific study of affect. Applied Animal Behaviour Science,

118, 108–117.

Fraser, D. 2010. Toward a synthesis of conservation and animal welfare science. Animal Welfare, 19(2): 121–124.

Funk, S. M. i Fa, J. E. 2010. Ecoregion Prioritization Suggests an Armoury Not a Silver Bullet for Conservation Planning

PLoS ONE 5(1): e8923. doi:10.1371/journal.pone.0008923

Galhardo, L. i Oliveira, R. F. 2009. Psychological stress and welfare in fish. ARBS Annual Review of Biomedical

Sciences, 11, 1–20.

Galhardo, L., Almeida, O. i Oliveira, R. F. 2011. Measuring motivation in a cichlid fish: an adaptation of the push-door

paradigm. Applied Animal Behaviour Science, 130, 60–70.

Galhardo, L., Vital, J. i Oliveira, R. F. 2011. The role of predictability in the stress response of a cichlid fish. Physiology

and Behavior, 102, 367–372.

Game, E. T., Kareiva, P. i Possingham, H. P. 2013. Six Common Mistakes in Conservation Priority Setting. Conservation

Biology. doi:10.1111/cobi.12051

Gartner, M. C. i Weiss, A. 2013. Personality in felids: A review. Applied Animal Behaviour Science, 144, 1–13.

Gilbert-Norton, L. B., Leaver, L. A. i Shivik, J. A. 2009. The effect of randomly altering the time and location of feeding on

the behaviour of captive coyotes (Canis latrans). Applied Animal Behaviour Science, 120, 179–185.

Gippoliti, S. 2012. Ex-situ conservation programmes in European zoological gardens: Can we afford to lose them?

Biodiversity and Conservation Journal (Impact Factor: 2.26). 01/2012; 21:1359–1364.

L I T E R A T U R A


Grand, A. P., Kuhar, C. W., Leighty, K. A., Bettinger, T. L. i Laudenslager, M. L. 2012. Using personality ratings and

cortisol to characterize individual differences in African Elephants (Loxodonta africana). Applied Animal Behaviour

Science, 142, 69–75.

Grandin, T. (ur.). 2007. Livestock handling and transport. CAB International: Oxfordshire, Ujedinjena Kraljevina.

Gusset, M. i Dick, G. 2010. Building a Future for Wildlife? Evaluating the contribution of the world zoo and aquarium

community to in situ conservation. International Zoo Yearbook, 44(1), 183–191.

Harding, E. J., Paul, E. S., Mendl, M., Draganski, B., Gaser, C., Busch, V., Schuierer, G., Bogdahn, U. i May, A. 2004.

Cognitive bias and affective state. Nature, 427, 312.

Heinrichs, M., Baumgartner, T., Kirschbaum, C. i Ehlert, U. 2003. Social support and oxytocin interact to suppress

cortisol and subjective responses to psychosocial stress. Biological Psychiatry, 54, 1389–1398.

Held, S. D. E. i Špinka, M. 2011. Animal play and animal welfare. Animal Behaviour, 81, 891–899.

Hill, S. P. i Broom, D. M. 2009. Measuring zoo animal welfare: theory and practice. Zoo biology, 28, 531–544.

Hogan, L. A., Lisle, A. T., Johnston, S. D. i Robertson, H. 2012. Non-invasive assessment of stress in captive numbats,

Myrmecobius fasciatus (Mammalia: Marsupialia), using faecal cortisol measurement. General and Comparative

Endocrinology, 179, 376–383.

Hosey, G. R. 2005. How does the zoo environment affect the behaviour of captive primates? Applied Animal Behaviour

Science, 90, 107–129.

Hosey, G. R. 2008. A preliminary model of human–animal relationships in the zoo. Applied Animal Behaviour Science,

109, 105–127.

Hosey, G., Melfi, V. i Pankurst, S. 2009. Zoo Animals Behaviour, Management, and Welfare. Oxford University Press:

Oxford.

Hulme, P. E. 2012. Weed risk assessment: a way forward or a waste of time? Journal of Applied Ecology 49:10–19.

Hurst, J. L. i Barnard, C. J. 1996. Welfare by Design: The Natural Selection of Welfare Criteria. Animal Welfare, 5, 405–

433.

Hutchins, M. i Conway, W. G. 1995. Beyond Noah’s Ark: The evolving role of modern zoos and aquariums in field

conservation. International Zoo Yearbook, 34, 117–130.

Hutchins, M. i Thompson, S. D. 2008. Zoo and aquarium research: priority setting for the coming decades. Zoo Biology,

27, 488–497.

International Symposium on Conservation Welfare, University of Oxford.

http://www.bornfree.org.uk/comp/compconsymp2010.html.

Jensen, E. 2010. Learning About Animals, Science and Conservation: Large-Scale Survey–Based Evaluation of the

Educational Impact of the ZSL London Zoo Formal Learning programme. Cjeloviti tekst izvješća: Large Scale Pupil

Survey.

Jensen, P. i Toates, F. M. 1993. Who Needs Behavioral Needs – Motivational Aspects of the Needs of Animals. Applied

Animal Behaviour Science, 37, 161–181.

Kapos, V., Balmford, A., Aveling, R., Bubb, P., Carey, P., Entwistle, A., Hopkins, J., Mulliken, T., Safford, R.,

Stattersfield, A., Walpole, M. i Manica, A. 2008. Calibrating Conservation: New Tools for Measuring Success.

Conservation Letters, 1, 155–164.

Kapos, V., Balmford, A., Aveling, R., Bubb, P., Carey, P., Entwistle, A., Hopkins, J., Mulliken, T., Safford, R.,

Stattersfield, A., Walpole, M. i Manica, A. 2009. Outcomes, not implementation, predict conservation success. Oryx 43:

336–342.

Kawata, K. 2008. Zoo Animal Feeding: A Natural History Viewpoint. Der Zoologische Garten, 78, 17–42.

Kelly, J. D. 1997. Effective conservation in the twenty-first century: the need to be more than a zoo. One organization’s

approach. International Zoo Yearbook, 35, 1–14.

Kendrick, K. M. 2007. Quality of life and the evolution of the brain. Animal Welfare, 16, 9–15.

http://www.bornfree.org.uk/comp/compconsymp2010.html

L I T E R A T U R A


Kistler, C., Hegglin, D., Würbel, H. i König, B. 2011. Preference for structured environment in zebrafish (Danio rerio) and

checker barbs (Puntius oligolepis). Applied Animal Behaviour Science, 135, 318–327.

Kleiman, D. G., Allen, M. E., Thompson, K. V. i Lumpkin, S. 1996. Wild Mammals in Captivity: Principles and

Techniques. University of Chicago Press: Chicago.

Koolhaas, J. M., Korte, S. M., De Boer, S. F., Van Der Vegt, B. J., Van Reenen, C. G., Hopster, H., De Jong, I. C., Ruis,

M. A. W. i Blokhuis, H. J. 1999. Coping styles in animals: current status in behavior and stress-physiology. Neuroscience

and Biobehavioral Reviews, 23, 925–935.

Kuczaj, S., Lacinak, T., Otto, F., Trone, M., Solangi, M. i Ramos, J. 2002. Keeping environmental enrichment enriching.

International Journal of Comparative Psychology, 15, 127–137.

Lane, J. 2006. Can non-invasive glucocorticoid measures be used as reliable indicators of stress in animals? Animal

Welfare, 15, 331–342.

Lees, C. M. i Wilcken, J. 2009. Sustaining the Ark: the challenges faced by zoos in maintaining viable populations.

International Zoo Yearbook, 43(1), 6–18.

Less, E. H., Kuhar, C. W., Dennis, P. M. i Lukas, K. E. 2012. Assessing inactivity in zoo gorillas using keeper ratings and

behavioral data. Applied Animal Behaviour Science, 137, 74–79.

Lindemann-Matthies, P. i Kamer, T. 2005. The influence of an interactive educational approach on visitors’ learning in a

Swiss Zoo. U: Science Learning in Everday Life, ur. L. D. Dierking i J. H. Falk, suurednici odjeljaka. London: Wiley

Periodicals, Inc.

Litchfield, C. i Foster, W. 2009. Conservation psychology and zoos. Journal of the International Zoo Educators

Association, 45, 6–11.

López de la Osa Escribano, P. 2013. El Régimen Jurídico de los Parques Zoológicos y Acuarios. Thomson Reuters

(Legal) Limited. Ur. Aranzadi.

Lowry, R. i Grey, J. 2009. Facilitating behaviour change – Visitor Based Conservation Campaigns at Zoos Victoria.

Journal of the International Zoo Educators Association, 45, 11–14.

Macdonald, D. W., Service K., ur. 2007. Key Topics in Conservation Biology. Oxford. Blackwell Publishing.

Mace, G. M., Balmford, A., Leader-Williams, N., Manica, A., Walter, O., West, C. i Zimmermann, A. 2007. Measuring

conservation success: assessing zoos' contribution. U: Zoos in the 21st Century: Catalysts for Conservation? (ur.

Zimmermann, A., Hatchwell, M., Dickie, L. A. i West, C.), str. 322–342. Cambridge: Cambridge University Press

Manning, A. i Dawkins, M. S. 1992. An Introduction to Animal Behaviour. Četvrto izdanje. Cambridge University Press:

Cambridge, Ujedinjena Kraljevina.

Manteuffel, G., Langbein, J. i Puppe, B. 2009. Increasing farm animal welfare by positively motivated instrumental

behaviour. Applied Animal Behaviour Science, 118, 191–198.

Martins, C. I. M., Galhardo, L., Noble, C., Damsgård, B., Spedicato, M. T., Zupa, W., Beauchaud, M., Kulczykowska, E.,

Massabuau, J. C., Carter, T., Planellas, S. R. i Kristiansen, T. 2011. Behavioural indicators of farmed fish welfare. Fish

Physiology and Biochemistry, 38, 17–48.

Mason, G. J. i Latham, N. R. 2004. Can’t stop, won't stop: is stereotypy a reliable animal welfare indicator? Animal

Welfare, 13, S57–S69.

Mason, G. J. i Rushen, J. Ur. 2006. Stereotypic Animal Behaviour – Fundamentals and Applications to Welfare. Drugo

izdanje. CAB International: Oxfordshire, Ujedinjena Kraljevina.

Mason, G. J. 2010. Species differences in responses to captivity: stress, welfare and the comparative method. Trends in

ecology & evolution, 25, 713–721.

Mason, G., Clubb, R., Latham, N. i Vickery, S. 2007. Why and how should we use environmental enrichment to tackle

stereotypic behaviour? Applied Animal Behaviour Science, 102, 163–188.

Mcphee, M. E. 2002. Intact carcasses as enrichment for large felids: Effects on on- and off-exhibit behaviors. Zoo

Biology, 21, 37–47.

L I T E R A T U R A


Meehan, C. L. i Mench, J. A. 2007. The challenge of challenge: Can problem solving opportunities enhance animal

welfare? Applied Animal Behaviour Science, 102, 246–261.

Melfi, V. 2009. There are big gaps in our knowledge, and thus approach, to zoo animal welfare: a case for

evidence‐based zoo animal management. Zoo Biology 28, 574–588.

Mellor, D. J. 2012. Animal emotions, behaviour and the promotion of positive welfare states. New Zealand Veterinary

Journal, 60, 1–8.

Mendl, M. i Paul, E. S. 2008. Do animals live in the present? Current evidence and implications for welfare. Applied


Mendl, M., Burman, O. H. P., Parker, R. M. A. i Paul, E. S. 2009. Cognitive bias as an indicator of animal emotion and

welfare: Emerging evidence and underlying mechanisms. Applied Animal Behaviour Science, 118, 161–181.

Miller, B., Conway, W., Reading, R. P. i dr. 2004. Evaluating the conservation mission of zoos, aquariums, botanical

gardens and natural history museums. Conservation Biology, 18, 86–93.

Miller, J. i Block, J. 2004. Animal Records-Keeping. Buffalo Zoo.

Miller, R. E. 1996. Quarantine protocols and preventive medicine procedures for reptiles, birds and mammals in zoos.

Revue scientifique et technique (International Office of Epizootics). 15(1): 183–189.

Morgan, K. N. i Tromborg, C. T. 2007. Sources of stress in captivity. Applied Animal Behaviour Science, 102, 262–302.

Mormède, P., Andanson, S., Aupérin, B., Beerda, B., Guémené, D., Malmkvist, J., Manteca, X., Manteuffel, G., Prunet,

P., Van Reenen, C. G., Richard, S. i Veissier, I. 2007. Exploration of the hypothalamic-pituitary-adrenal function as a tool

to evaluate animal welfare. Physiology and Behavior, 92, 317–339.

Moss, A. i Esson, M. 2010. Visitor interest in zoo animals and the implications for collection planning and zoo education

programmes. Zoo Biology, 28, 1–17.

National Research Council 2004. Animal Care and Management at the National Zoo Interim Report. Washington, D. C.:

The National Academies Press.

Newberry, R. C. 1995. Environmental enrichment: Increasing the biological relevance of captive environments. Applied


Norton, B. G., Hutchins, M., Stevens, E. F. i Maple, T. L. 1995. Ethics on the Ark: Zoos, Animal Welfare and Wildlife

Conservation. Washington: Smithsonian Institution Press.

O’Connor, T. 2010. Trends in Zoo and Aquarium Exhibit Interpretation. Report for the Oregon Coast Aquarium.

Ogden, J., Gentile, C. i Revard, B. 2004. Trends in conservation education. A primer. AZA Communique, kolovoz 2004.,

str. 18–20.

Padmaja Naidu Himalayan Zoological Park. Standardization of Records Keeping In Indian Zoos And Marking Animals

For Identification. Indija.

Paquet, P. C. i Darimont, C. T. Wildlife conservation and animal welfare: two sides of the same coin? Animal Welfare,

19(2): 177–190.

Patrick, P. G., Mathews, C. E., Ayers, D. F. i Tunnicliffe, S. D. 2007. Conservation and education: prominent themes in

zoo mission statements. Journal of Environmental Education, 38, 53–59.

Phillips, C. i Peck, D. 2007. The effects of personality of keepers and tigers (Panthera tigris tigris) on their behaviour in

an interactive zoo exhibit. Applied Animal Behaviour Science, 106, 244–258.

Pifarré, M., Valdez, R., González-Rebeles, C., Vázquez, C., Romano, M. i Galindo, F. 2012. The effect of zoo visitors on

the behaviour and faecal cortisol of the Mexican wolf (Canis lupus baileyi). Applied Animal Behaviour Science, 136, 57–

62.

Prescott, M. J., Sussex, W. i Buchanan-Smith, H. M. 2003. Training non-human primates using positive reinforcement

techniques. Applied Animal Behaviour Science, 6, 157–161.

Price, E. E. i Stoinski, T. S. 2007. Group size: Determinants in the wild and implications for the captive housing of wild

mammals in zoos. Applied Animal Behaviour Science, 103, 255–264.

L I T E R A T U R A


Quirke, T. i O’ Riordan, R. M. 2011. The effect of different types of enrichment on the behaviour of cheetahs (Acinonyx

jubatus) in captivity. Applied Animal Behaviour Science, 133, 87–94.

Ramirez, Ken. 1999. Animal training: successful animal management through positive reinforcement. Shedd Aquarium

Society.

Robinson, M. H. 1988. Education through Bioparks. BioScience, 38, 630–634.

Rodríguez-Guerra, M. i Guillén-Salazar, F. 2012. The zoological park: a new ally for biodiversity. Fundación

Biodiversidad. Madrid, drugo izdanje. Verzija na engleskom jeziku.

Ross, S. R. 2006. Issues of choice and control in the behaviour of a pair of captive polar bears (Ursus maritimus).

Behavioural processes, 73, 117–120.

Ross, S. R., Schapiro, S. J., Hau, J. i Lukas, K. E. 2009. Space use as an indicator of enclosure appropriateness: A

novel measure of captive animal welfare. Applied Animal Behaviour Science, 121, 42–50.

Rouck, M. De, Kitchener, A. C., Law, G. i Nelissen, M. 2005. A comparative study of the influence of social housing

conditions on the behaviour of captive tigers (Panthera tigris). Animal welfare, 14, 229–238.

RSPCA (2007.). Evaluation of the effectiveness of zoos in meeting conservation and education objectives. U: The

Welfare State: Measuring animal welfare in the UK in 2006, ur. RSPCA, Horsham, West Sussex, Ujedinjena Kraljevina:

Royal Society for the Prevention of Cruelty to Animals, str. 95–98.

Savastano, G., Hanson, A. i McCann, C. 2003. The development of an operant conditioning training program for new

world primates at the Bronx Zoo. Journal of applied animal welfare science: JAAWS, 6, 247–261.

Shepherdson, D. J., Mellen, J. D., Hutchins, M. (ur.) 1998. Second nature: Environmental enrichment for captive

animals. Smithsonian Institution Press: Washington, D. C.

Spelman, L. H. 1999. Vermin Control. U: Zoo & Wild Animal Medicine: Current Therapy 4. Fowler, M. E. i Miller, R. E., ur.

W. B. Saunders Company: Philadelphia, str. 114–120.

Stroud, P. 2007. Defining issues of space in zoos. Journal of Veterinary Behavior: Clinical Applications and Research, 2,

219–222.

Swaisgood, R. R. i Shepherdson, D. J. 2005. Scientific Approaches to Enrichment and Stereotypies in Zoo Animals:

What’s Been Done and Where Should We Go Next? Zoo Biology, 24, 499–518.

Tunnicliffe, S. D. i Scheersoi, A. 2009. Engaging the interest of zoo visitors as a key to biological education. IZE Journal,

45, 18–20.

Ugaz, C., Valdez, R. A., Romano, M. C. i Galindo, F. 2012. Behavior and salivary cortisol of captive dolphins (Tursiops

truncatus) kept in open and closed facilities. Journal of Veterinary Behavior: Clinical Applications and Research, 8, 285–

290.

Veasey, J. S., Waran, N. K. i Young, R. J. 1996. On comparing the behaviour of Zoo housed animals with wild

conspecifics as a welfare indicator. Animal Welfare, 5, 13–24.

Videan, E. N., Fritz, J., Schwandt, M. L., Smith, H. F. i Howell, S. 2005. Controllability in environmental enrichment for

captive chimpanzees (Pan troglodytes). Journal of applied animal welfare science: JAAWS, 8, 117–130.

Wagoner, B. i Eric, J. Science learning at the zoo: Evaluating children’s developing understanding of animals and their

habitats. Psychology & Society 3(1). 2010. 65–76.

Waitt, C. i Buchanan-Smith, H. M. 2001. What time is feeding? How delays and anticipation of feeding schedules affect

stump-tailed macaque behavior. Applied Animal Behaviour Science, 75, 75–85.

Walker, S. 2012. Wildlife Conservation & Animal Welfare need one another... „Conservation Welfare”. ZOO’s PRINT, vol.

XXVII., 1.

Wall, P. 2010. Conservation and animal welfare: consensus statement and guiding principles Conservation and Animal

Welfare Science Workshop. Animal Welfare, 19(2): 191–192.

Wechsler, B. 2007. Normal behaviour as a basis for animal welfare assessment. Animal Welfare, 16, 107–110.

L I T E R A T U R A


Wells, D. L. 2005. A note on the influence of visitors on the behaviour and welfare of zoo-housed gorillas. Applied Animal

Behaviour Science, 93, 13–17.

Wemelsfelder, F. 2007. How animals communicate quality of life: the qualitative assessment of behaviour. Animal

Welfare, 16, 25–31.

Wemelsfelder, F., Hunter, E., Mendl, M. i Lawrence, A. 2000. The spontaneous qualitative assessment of behavioural

expressions in pigs: first explorations of a novel methodology for integrative animal welfare measurement. Applied


Whitham, J. i Wielebnowski, N. 2009. Animal-Based Welfare Monitoring: Using Keeper Ratings as an Assessment Tool.

Zoo Biology, 28: 545–560.

Woollard, S. P. 2001. Zoo education for a sustainable future. Journal of the International Association of Zoo Educators,

37.

Young, R. J. 2003. Environmental enrichment for captive animals. Blackwell Science: Oxford, Engleska.

Zimmerman, A., Hatchwell, M., Dickie, L. i West, C., ur. 2007. Zoos in the 21st Century: Catalysts for Conservation?

Cambridge. Cambridge University Press.

Dokument o dobrim praksama za provedbu Direktive EU-a o

zoološkim vrtovima – Prilozi –

Dokument o dobrim

praksama za provedbu Direktive EU-a o

zoološkim vrtovima

Prilozi

Upravljanje projektom: VetEffecT Consultancy & Recruiting Remco Schrijver Reina Sikkema Koordinator skupine za sastavljanje teksta i skupine stručnjaka: Active Life Company Myriam Rodríguez-Guerra Skupina za sastavljanje teksta: Myriam Rodríguez-Guerra Vanessa Herranz Muñoz

Leonor Galhardo María Fàbregas Hernández Doprinose dali: Reina Sikkema Heather Bacon Neil Smith Skupina stručnjaka: John Fa Michael Fielding Federico Guillén Salazar Endre Sós Guna Vitola Uredili: David J. Dewar Karen Meijer Fotografija na naslovnici: Vanessa Herranz Muñoz

Sadržaj

Pokrate i kratice .................................................................................. 8

Svrha ovog Dokumenta o dobrim praksama ....................................... 2

1. Kontekst ........................................................................................ 4

1.1. Uvod ........................................................................................................ 4

1.2. Kratka povijest zooloških vrtova ............................................................... 5

1.3. Okvir Direktive o zoološkim vrtovima ....................................................... 6

1.4. Cilj i područje primjene Direktive o zoološkim vrtovima ........................... 7

1.4.1. Članak 1. – Cilj ....................................................................................................... 7

1.4.2. Članak 2. – Područje primjene Direktive o zoološkim vrtovima ............................. 9

2. Zahtjevi primjenjivi na zoološke vrtove ......................................... 13

2.1. Uvod – Mjere očuvanja (članak 3.) ........................................................ 13

2.2. Članak 3. prva alineja – Očuvanje, istraživanje i osposobljavanje ......... 14


2.2.2. Kako zoološki vrtovi pridonose očuvanju bioraznolikosti ..................................... 15

2.2.3. Mjere očuvanja ..................................................................................................... 15

2.2.4. Očuvanje na djelu ................................................................................................. 19

2.3. Članak 3. – druga alineja – Obrazovanje javnosti i podizanje razine

svijesti .................................................................................................... 29


2.3.2. Kako zoološki vrtovi promiču obrazovanje javnosti i podizanje razine svijesti..... 30

2.3.3. Obrazovanje u zoološkim vrtovima na djelu ........................................................ 30

2.3.4. Alati: obrazovanje u zoološkim vrtovima .............................................................. 33

2.4. Članak 3. – treća alineja – Smještaj životinja ......................................... 37


2.4.2. Smještaj ................................................................................................................ 38


2.4.4. Briga o životinjama ............................................................................................... 43

2.5. Članak 3. – četvrta alineja – Sprečavanje bijega i širenja nametnika i

štetočina ................................................................................................ 52


2.5.2. Sprečavanje bijega životinja ................................................................................. 53

2.5.3. Sprečavanje širenja nametnika i štetočina izvana ............................................... 59

2.6. Članak 3. – peta alineja – Vođenje dokumentacije ................................ 62


2.6.2. Koju bi dokumentaciju zoološki vrt trebao imati o svojoj zbirci životinja? ............ 63

2.6.3. Važnost vođenja potpune, točne i ažurirane dokumentacije................................ 64

2.6.4. Informacije koje dokumentacija o životinjama može uključivati ........................... 64

2.6.5. Sustavi vođenja dokumentacije ............................................................................ 66

2.6.7. Identifikacija životinja............................................................................................ 67

3. Provedba i izvršavanje ................................................................. 71

3.1. Uvod – Nadležnost država članica ......................................................... 71

3.2. Sustav izdavanja dozvola i nadzora ....................................................... 72

3.2.1. Sustavi nadzora zooloških vrtova ......................................................................... 73

3.2.2. Osposobljavanje nadzornika zooloških vrtova ..................................................... 82

3.3. Zatvaranje zooloških vrtova ................................................................... 83


3.3.2. Vrste zatvaranja ................................................................................................... 84

3.3.3. Zatvaranje zooloških vrtova: sprečavanje i rješavanje pitanja premještanja

životinja ........................................................................................................................... 85

3.3.4. Premještanje životinja: uloga zooloških vrtova, udruženja zooloških vrtova,

centara za spašavanje i utočišta .................................................................................... 86

Pojmovnik ......................................................................................... 89

Literatura ........................................................................................... 94

Prilozi poglavlju 2. – Zahtjevi primjenjivi na zoološke vrtove ................ 1

1. Članak 3. – prva alineja – Očuvanje, istraživanje i osposobljavanje .................................................................................. 2

1.1. Internetske stranice ................................................................................. 2

1.1.1. Poveznice na istraživanja zooloških vrtova ............................................................ 2

1.1.2. Ostale korisne internetske stranice ........................................................................ 2

1.2. Studije slučaja – Očuvanje, istraživanje i osposobljavanje ...................... 3

1.2.1. Studija slučaja 1.: Mali zoološki vrtovi i očuvanje. Zoološki vrt Jerez .................... 3

1.2.2. Studija slučaja 2.: Koalicije zooloških vrtova i suradnja zaštićenih područja:

Madagascar Fauna Group................................................................................................ 4

1.2.3. Studija slučaja 3.: Reintrodukcija vrsta u prirodna staništa: konj Prževalskog ...... 6

1.2.4. Studija slučaja 4.: Aktivnosti Zoološkog vrta u Latgalesu u Latviji povezane s

očuvanjem ........................................................................................................................ 7


invazivnim stranim vrstama .............................................................................................. 9

1.2.6. Studija slučaja 6.: Spašavanje i rehabilitacija životinja za potrebe očuvanja ...... 12

1.3. Osposobljavanje stručnih djelatnika zooloških vrtova ............................ 13

1.3.1. Prilike za formalno osposobljavanje i obrazovanje u zoološkim vrtovima ........... 13

1.3.2. Stručno osposobljavanje i konferencije ................................................................ 13

1.4. Pokretači izumiranja .............................................................................. 15

1.5. Održivost aktivnosti zooloških vrtova ..................................................... 16

1.6. Primjeri izjava o misiji ............................................................................ 16

1.6.1. Zoološko društvo u Londonu ................................................................................ 16

1.6.2. Zoološki vrt u Kopenhagenu ................................................................................ 17

1.6.3. Misija Zoološkog vrta u Rigi ................................................................................. 17

1.6.4. Misija i ciljevi Zoološkog vrta u Wrocławu ............................................................ 17

1.7. Odabir prioriteta za očuvanje i planiranje očuvanja ............................... 18

1.8. Strateško planiranje zoološkog vrta ....................................................... 22

1.9. Popis udruženja i organizacija zooloških vrtova na razini pojedinih

država i EU-a ......................................................................................... 24

2. Članak 3. – druga alineja – Obrazovanje javnosti i podizanje razine svijesti .................................................................................... 26


2.2. Studije slučaja ........................................................................................ 27

2.2.1. Studija slučaja 7.: Inicijativa za kvalifikaciju za obrazovanje o okolišu

Njemačkog udruženja parkova prirode (Deutscher Wildgehege-Verband e.V. –

DWV e.V.) ....................................................................................................................... 27

2.2.2. Studija slučaja 8.: Sredstva za informalno učenje Zoološkog društva u

Londonu koja se primjenjuju u Londonskom zoološkom vrtu ......................................... 29

2.3. Informalno učenje u zoološkim vrtovima i dizajn izložaka ...................... 30

3. Članak 3. – treća alineja – Smještaj za životinje .......................... 35


3.1.1. Korisne internetske stranice ................................................................................. 35

3.1.2. Primjeri specifičnih priručnika za brigu o životinjama dostupnih na internetu ...... 36

3.2. Popis općih standarda, kodeksa dobre prakse ili smjernica................... 36

3.3. Studije slučaja ........................................................................................ 37

3.3.1. Smještaj i okoliš .................................................................................................... 37

Studija slučaja 9.: Uspješan smještaj četveroprstog mravojeda (Tamandua

tetradactyla) .................................................................................................................... 37

Studija slučaja 10.: Poticanje razmnožavanja u zatočeništvu morskog psa vrste

Heterodontus portusjacksoni promjenama u okolišu ..................................................... 39


Studija slučaja 11.: Promjena staništa jedne velike ribe iz roda Protopterus ................. 40

Studija slučaja 12.: Radionice o oplemenjivanju za promicanje dobrobiti životinja i

obrazovanja javnosti ....................................................................................................... 41

3.3.3. Odnosi između ljudi i životinja .............................................................................. 42

Studija slučaja 13.: Poticanje majčinstva u slonice ........................................................ 42

Studija slučaja 14.: Upravljanje veterinarskim postupcima treniranjem suradničkog

ponašanja dupina (Tursiops truncatus) .......................................................................... 43

3.3.4. Veterinarska skrb i program prehrane .................................................................. 44

Studija slučaja 15.: Istraživanje prehrane i veterinarsko istraživanje ............................. 44

3.4. Procjena dobrobiti životinja u zoološkom vrtu ........................................ 44

3.4.1. Pristup procjeni dobrobiti životinja koji je usmjeren na resurse ........................... 45

3.4.2. Pristup procjeni dobrobiti životinja koji je usmjeren na životinje .......................... 46

3.4.3. Pokazatelji dobrobiti životinja ............................................................................... 47

3.4.4. Procjena emocija životinja u zoološkom vrtu ....................................................... 49

3.5. Dizajn ograđenih staništa....................................................................... 51

3.5.1. Dizajn ograđenih staništa izložaka (uključujući spremnike i akvarije) .................. 51

3.5.2. Nastambe za noćenje i objekti za držanje životinja koji se ne izlažu javnosti...... 51

3.5.3. Više o temi ............................................................................................................ 51

3.6. Oplemenjivanje okoliša .......................................................................... 52

3.6.1. Planiranje oplemenjivanja .................................................................................... 52

3.6.2. Kalendari oplemenjivanja i tablice učestalosti ...................................................... 54

3.6.3. Učinci oplemenjivanja okoliša .............................................................................. 57

3.7. Treniranje životinja ................................................................................. 57

3.8. Kako poboljšati kvalitetu interakcija između ljudi i životinja .................... 59

3.8.1. Kako promicati djelotvornost u brizi o životinjama ............................................... 59

3.8.2. Kako promicati kvalitetu interakcija između posjetitelja i životinja ....................... 59

3.9. Planiranje i upravljanje zbirkom ............................................................. 61

3.9.1. Upravljanje razmnožavanjem ............................................................................... 61

3.9.2. Planiranje zbirke ................................................................................................... 61

3.9.3. Ljudska briga o mladima ...................................................................................... 62

3.9.4. Eutanazija ............................................................................................................. 62

4. Članak 3. – četvrta alineja – Sprečavanje bijega i širenja nametnika i štetočina ........................................................................ 63


4.2. Europski standardi za usluge kontrole nametnika .................................. 63

5. Članak 3. – peta alineja – Vođenje dokumentacije ....................... 65


5.2. Rutinsko promatranje životinja i vođenje dokumentacije ....................... 65

5.3. Kako izraditi pristupne brojeve ............................................................... 66

5.4. Metode označivanja i identifikacije ......................................................... 66

Prilozi poglavlju 3. – Provedba i izvršavanje ...................................... 69

6. Izdavanje dozvola i nadzor .......................................................... 70


6.2. Studije slučaja ........................................................................................ 70

6.2.1. Studija slučaja 16.: Tečajevi osposobljavanja nadzornika za zoološke vrtove

u Španjolskoj .................................................................................................................. 70

6.2.2. Studija slučaja 17.: Zatvaranje zoološkog vrta i premještanje životinja (I.) .......... 72

6.2.3. Studija slučaja 18.: Zatvaranje zoološkog vrta i premještanje životinja (II.) ......... 74

6.3. Dva primjera sustava nadzora zooloških vrtova: Ujedinjena Kraljevina

i Španjolska ........................................................................................... 74

6.4. Zakonodavni propisi država članica o zoološkim vrtovima: primjeri

dobre prakse .......................................................................................... 76

6.5. Osoblje................................................................................................... 83

6.6. Savjetodavna tijela ................................................................................. 87

6.6.1. Što je savjetodavno tijelo? ................................................................................... 88

6.6.2. Uloga savjetodavnih tijela .................................................................................... 88


Dokument o dobrim praksama za provedbu Direktive EU-a o zoološkim vrtovima – PriloziStranica | 1

Prilozi poglavlju 2. – Zahtjevi primjenjivi na zoološke vrtove

O Č U V A N J E , I S T R A Ž I V A N J E I O S P O S O B L J A V A N J E

Dokument o dobrim praksama za provedbu Direktive EU-a o zoološkim vrtovima – Prilozi Stranica | 2

1. Članak 3. – prva alineja – Očuvanje, istraživanje i

osposobljavanje

1.1. Internetske stranice

1.1.1. Poveznice na istraživanja zooloških vrtova

Animal Conservation

Animal Welfare

Applied Animal Behaviour Science

Conservation Biology

Der Zoologische Garten (časopis WAZA-e i VDZ-a)

International Zoo News

International Zoo Yearbook

Japanese Journal of Zoo and Wildlife Medicine

Journal of Threatened Taxa

Journal of Zoo and Wildlife Medicine

Journal of Zoo and Aquarium Research

Oryx: The International Journal of Conservation

Wildpro Electronic Library. Wildlife Information Network

Zoo Biology

Zoos’ Print Journal (Zoo Outreach Organization)

1.1.2. Ostale korisne internetske stranice

Konvencija o biološkoj raznolikosti

Međunarodna unija za očuvanje prirode

Crveni popis ugroženih vrsta IUCN-a

Stručna skupina IUCN-a za planiranje očuvanja

Priroda i bioraznolikost EU-a

Strategija EU-a za biološku raznolikost do 2020.

Područja važna za očuvanje ptica – BirdLife International

WDPA – Svjetska baza podataka zaštićenih područja

Zaštićena područja na temelju Konvencije o biološkoj raznolikosti

Poglavlje

1.

http://onlinelibrary.wiley.com/journal/10.1111/(ISSN)1469-1795

http://www.ingentaconnect.com/content/ufaw/aw

http://www.journals.elsevier.com/applied-animal-behaviour-science/


http://www.sciencedirect.com/science/journal/00445169

http://www.izn.org.uk/


https://www.jstage.jst.go.jp/browse/jjzwm

http://threatenedtaxa.org/

http://zoowildlifejournal.com/

http://www.jzar.org/

http://www.oryxthejournal.org/

http://www.oryxthejournal.org/

http://www.wildlifeinformation.org/home.aspx

http://www.wildlifeinformation.org/home.aspx


http://www.zoosprint.org/

http://www.cbd.int/

http://www.iucn.org/


http://www.google.com/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&cad=rja&ved=0CCsQFjAA&url=http://www.cbsg.org/&ei=HMQIUvC3JfTb7AbfhYHwBQ&usg=AFQjCNFpUkgu4V7cGo8w0h7rpQznQXMoKg&bvm=bv.50500085,d.ZGU



http://www.birdlife.org/datazone/geomap.php?r=i&bbox=-150%20-50%20150%2080http://www.birdlife.org/datazone/geomap.php?r=i&bbox=-150%20-50%20150%2080v

https://www.iucn.org/theme/protected-areas/our-work/quality-and-effectiveness/world-database-protected-areas-wdpa

https://www.iucn.org/theme/protected-areas/our-work/quality-and-effectiveness/world-database-protected-areas-wdpa

http://www.cbd.int/protected



1.2. Studije slučaja – Očuvanje, istraživanje i osposobljavanje

1.2.1. Studija slučaja 1.: Mali zoološki vrtovi i očuvanje. Zoološki vrt Jerez

Studija slučaja 1. Mali zoološki vrtovi i očuvanje. Zoološki vrt Jerez

Zoološki vrt Jerez mala je javna ustanova koja se nalazi na jugu Španjolske. Zoološki vrt Jerez samostalno

ili u suradnji s drugim partnerima provodi različite aktivnosti očuvanja, na primjer:

Od početka je sudjelovao u programu razmnožavanja

iberijskog risa u zatočeništvu (inicijativa koja je velikim

dijelom financirana u okviru programa EU-a LIFE+).

Zoološki vrt je vodio objekte za razmnožavanje iberijskog

risa koji nisu bili otvoreni za javnost te su se pratili

daljinski, držao je i uzgajao surogatnu vrstu (američki

crveni ris) radi istraživanja, promicanja i informiranja

javnosti o projektu, a nedavno je otvorio i izložak u kojem

se izlažu životinje koje više ne sudjeluju u programu.

Zoološki vrt provodi istraživanja i surađuje na istraživanju

invazivnih stranih vrsta i najmanje 10 autohtonih vrsta.

Ostali projekti očuvanja koji se provode u zoološkom vrtu

uključuju:

- europske matične knjige i programe europskih

ugroženih vrsta

- spašavanje (od uništavanja zbog djelovanja proljetne

plime) i ex situ inkubaciju jaja euroazijske (bijele)

žličarke; uzgoj ptića bez majke i puštanje upotrebom

tehnika treniranja za preživljavanje; članak u vijestima

EAZA-e

- spašavanje (od uništavanja strojevima za sjetvu) i ex

situ inkubacija jaja eje livadarke; uzgoj ptića bez

majke i puštanje upotrebom tehnika treniranja za

preživljavanje

- rehabilitaciju sova ušara

- obnovu autohtonih biljaka

- razmnožavanje u zatočeništvu nekoliko vrsta strvinara

za programe reintrodukcije u EU-u

- razmnožavanje u zatočeništvu i reintrodukciju ćelavog

ibisa.

http://www.zoobotanicojerez.com/

http://www.zoobotanicojerez.com/fileadmin/documentos/Conservaci_n/p30.pdf

http://www.zoobotanicojerez.com/fileadmin/documentos/Conservaci_n/p30.pdf



1.2.2. Studija slučaja 2.: Koalicije zooloških vrtova i suradnja zaštićenih područja:

Madagascar Fauna Group

Studija slučaja 2. Koalicije zooloških vrtova i suradnja zaštićenih područja: Madagascar Fauna

Group

Organizacija Madagascar Fauna Group osnovana

je 1987. nakon što je madagaskarska vlada

zatražila potporu očuvanju. Osnovana je koalicija

koja je naposljetku ujedinila 39 zooloških vrtova iz

Europe, SAD-a, Australije i Afrike u potpori

očuvanju na Madagaskaru putem sljedećih

aktivnosti:

- tehnička potpora

- pomoć u zaštiti parkova prirode i rezervata

- terensko istraživanje

- programi razmnožavanja

- planiranje očuvanja

- obrazovanje

- prikupljanje financijskih sredstava.

Na primjer, Zoološki vrt u Zürichu, jedna od

ustanova koja surađuje s organizacijom od 1992.,

uspostavio je paviljon Masoala, koji je izravno

povezan s aktivnostima koje se provode u

Nacionalnom parku Masoala. Paviljon je

uspostavljen u svrhu obrazovanja i prikupljanja

financijskih sredstava te je omogućio da Zoološki

vrtu u Zürichu pokrije trećinu godišnjih troškova

Nacionalnog parka Masoala, ali i da promiče održivi

ekološki turizam na tom području te pruži tehničku

potporu i materijale.

Kampanja EAZA-e za Madagaskar (2006. – 2007.)

pružila je potporu nekim projektima organizacije

Madagascar Fauna Group i drugim inicijativama u

okviru kojih se provode mjere očuvanja na tom vrlo

ugroženom mjestu s velikom bioraznolikošću.

http://www.savethelemur.org/

https://www.zoo.ch/en/conservation-animals/nature-conservation-exhibitions/masoala-rainforest

https://www.eaza.net/assets/Uploads/Campaign-factsheets/madagascar0610.pdf





1.2.3. Studija slučaja 3.: Reintrodukcija vrsta u prirodna staništa: konj Prževalskog

Studija slučaja 3. Reintrodukcija vrsta u prirodna staništa. Konj Prževalskog

Izvor podataka: Usukhjargal Dorj (Nacionalni park Hustai, Mongolija)

konj Prževalskog ili „takhi” jedina je vrsta divljih konja koja još uvijek postoji. U divljini je izumro šezdesetih

godina 20. stoljeća zbog konkurencije domaće stoke i ekstremnih klimatskih pojava.

Projekt reintrodukcije predvodila je Nizozemska

zaklada za očuvanje i zaštitu konja Prževalskog i u

velikoj su ga mjeri sufinancirale nizozemska vlada u

Nacionalnom parku Hustai te mongolska vlada i

njemačka zaklada „Christian Oswald” na zaštićenom

području Gobi B.

Projekt je 2003. dobio

potporu i pokroviteljstvo

Svjetskog udruženja

zooloških vrtova i akvarija.

Od 1992. do 2004.

provedena je reintrodukcija

u prirodna staništa 90 konja

uzgojenih u 24 ustanove.

Od tada se populacija u

parku Hustai povećala jer

su se životinje na

zadovoljavajući način prilagodile divljini. Trenutačno su

glavni uzrok smrti konja napadi vukova, što znači da

su prijetnje koje su uzrokovali ljudi i zbog kojih je vrsta

prvotno izumrla nadvladane i nisu se javile nikakve

poteškoće zbog razdoblja razmnožavanja u

zatočeništvu.




očuvanjem

Studija slučaja 4. Aktivnosti Zoološkog vrta u Latgalesu (Daugavpils, Latvija) povezane s očuvanjem

barske kornjače (Emys orbicularis), obične smukulje (Coronella austriaca) i crvenog mukača

(Bombina bombina) na sjevernoj granici njihova europskog areala

Autori: Mihails Pupins, Aija Pupina

Više informacija dostupno je u studiji slučaja 5. Aktivnosti Zoološkog vrta u Latgalesu (Daugavpils, Latvija)

povezane s invazivnim stranim vrstama.

Zoološki vrt u Latgalesu mala je općinska ustanova koja provodi aktivni program očuvanja prirode te obrazovne i znanstvene aktivnosti usmjerene na rijetke vrste europske herpetofaune prisutne u Latviji. Projekti uključuju praktične ex situ i in situ mjere za očuvanje vrsta te osmišljavanje i provedbu obrazovnih mjera.

Barska kornjača Emys orbicularis, crveni mukač

Bombina bombina i obična smukulja Coronella

austriaca zaštićene su vrste u Europi. Sjeverna

granica europskog areala tih vrsta prolazi kroz

Latviju. Barska kornjača toliko je rijetka u Latviji da je

na Crvenom popisu Latvije (2003.) razvrstana u

kategoriju „nula” kao vrsta koja je već izumrla u toj

zemlji, unatoč tome što je službeno navedena kao

zaštićena vrsta Latvije. Bombina bombina i Coronella

austriaca razvrstane su u prvu kategoriju: „kritično

ugrožena vrsta”. Projekt „Zaštita staništa i vrsta u

Parku prirode Razna” u okviru komponente Priroda

programa LIFE (LIFE04 NAT/LV/000199) dovršeni je

projekt očuvanja koji je sufinancirala Europska

komisija. Zoološki vrt u Latgalesu bio je partner u

projektu i provodio je aktivnosti uzgoja vrste Bombina

bombina u okviru zoološkog vrta i puštanja mladih

jedinki u novostvorena jezerca u divljini. Sadašnji

projekt „Očuvanje rijetkih gmazova i vodozemaca

prisutnih u Latviji” u okviru komponente Priroda

programa LIFE (LIFE-HerpetoLatvia LIFE09

NAT/LV/000239) isto sufinancira Europska komisija.

Trebalo je hitno provesti planove očuvanja za vrste

Emys orbicularis, Bombina bombina i Coronella

austriaca prisutne u Latviji. Najvažniji su problemi s

kojima se te vrste suočavaju: 1. degradirana vodena

i kopnena staništa, 2. male populacije koje izumiru i u

kojima je ostao mali broj jedinki, 3. degradirani

koridori za kontakt među populacijama, 4. stari

objekti centra za razmnožavanje u kojem se

dugoročno drže rasplodne skupine, 5. slabo

poznavanje zemljoposjednika i općeg stanovništva

Latvije vrsta Emys orbicularis, Bombina bombina i

Coronella austriaca.

Aktivnosti projekta LIFE-HerpetoLatvia i glavni rezultati za te tri vrste uključuju: 1. preliminarnu studiju

populacija koje su u opasnosti od izumiranja, 2. izradu planova upravljanja populacijama u Parku prirode

Silene, Parku prirode Kemeri i Demeneu, 3. obnovu staništâ, 4. renovaciju centra za razmnožavanje rijetkih

gmazova i vodozemaca, 5. uzgoj mladih jedinki vrste Emys orbicularis i Bombina bombina, 6. poboljšanje

stanja populacija koje su gotovo izumrle oslobađanjem mladih jedinki vrste Emys orbicularis i Bombina

http://ec.europa.eu/environment/life/project/Projects/index.cfm?fuseaction=search.dspPage&n_proj_id=2600&docType=pdf





bombina u divljinu, 7. obrazovanje opće javnosti u Latviji.

Statistički podaci o ukupnim rezultatima aktivnosti očuvanja u okviru projekta LIFE-HerpetoLatvia

provedenih u Zoološkom vrtu u Latgalesu od 2010. do 2013. (projekt koji je sufinancirala Europska

komisija u okviru programa LIFE):

- Rasplodna skupina od 22 odrasle jedinke vrste E. orbicularis, čija je autohtonost provjerena, uzgaja se od

1985.

- U projektu LIFE-HerpetoLatvia iz 2013. obnovljen je centar za razmnožavanje za rijetke gmazove i

vodozemce.

- Predviđena je izrada plana za očuvanje vrste Coronella austriaca u Latviji.

- Svake se godine od rasplodne skupine dobivaju jaja vrste E. orbicularis (72 jaja 2013.). Više od 1000

jedinki vrste Bombina bombina uzgojeno je i pušteno u divljinu 2013., 2000 jedinki pustit će se 2014., a ta

će se praksa nastaviti i nakon završetka projekta LIFE.

- Svake se godine mlade kornjače vale u

inkubatorima (24 mlade jedinke 2012.).

- Mlade kornjače uzgajaju se nekoliko godina prije

nego što dosegnu fazu mlade odrasle jedinke,

koje imaju bolje šanse za preživljavanje nakon

puštanja u divljinu.

- Zoološka kultura za vrstu E. orbicularis „od jajeta

do jajeta” pokrenuta je u Latviji 2012.: od

kornjača su dobivena prva jaja, koja su se izlegla

u centru.

- Prvi će se put u povijesti Latvije 42 mlade

kornjače uzgojene u centru pustiti u divljinu

2014.

- Prvi se put u povijesti Latvije obnavljaju jezerca i područja za polaganje jaja vrste E. orbicularis te staništa

vrste Coronella austriaca. Uspostavit će se dva nova područja mreže Natura 2000 za vrstu Bombina

bombina, a stvorena su mnoga jezerca koja tvore zelene koridore za povezivanje populacija u Latviji i

populacija u Bjelarusu.

- Od početka projekta izdano je ukupno 16 priopćenja za medije. U časopisima i novinama u Latviji i SAD-u

objavljeno je 17 publikacija (Diena, Seichas, Nasha Gazeta, Dinaburg itd.), a ukupni broj primjeraka tih

izdanja u kojima je projekt istaknut iznosio je više od 300 000 (izračunato prema službenim informacijama

o broju primjeraka u izdanju određenih novina i časopisa). Projekt je predstavljen na 25 javnih događanja

ukupnoj publici od više od 80 000 ljudi, a predstavljen je i Valdisu Zatlersu, predsjedniku Latvije.

Predstavljen je u nekoliko televizijskih intervjua, uključujući najpopularniju televizijsku emisiju – dodjelu

nagrada „Ponos Latvije”. O tome su izvijestili najpopularniji masovni mediji u zemlji.

- Održana su dva seminara s lokalnim zemljoposjednicima: 1. Demene, održan 21. prosinca 2011. za

zemljoposjednike u okrugu Demene – budućem području mreže Nature 2000; uglavnom se raspravljalo o

očuvanju vrste Bombina; 2. Silene, održan 30. kolovoza 2012. za zemljoposjednike u Parku prirode

Silene; uglavnom se raspravljalo o očuvanju vrste Emys. Ti su seminari bili potrebni za pojašnjenje uloge

programa LIFE i projekta u očuvanju ciljnih vrsta u Latviji te za postizanje dogovora sa

zemljoposjednicima.

- Od početka projekta, bez dodatnih troškova, organizirano je još 17 dodatnih seminara i radionica za

zemljoposjednike i tijela za zaštitu okoliša (ukupno 351 sudionik).

- U okviru projekta LIFE-HerpetoLatvia organizirana je međunarodna radionica „Istraživanje i očuvanje

europske herpetofaune i njezina okoliša: Bombina bombina, Emys orbicularis i Coronella austriaca”.

Radionica je održana u Daugavpilsu 8. i 9. listopada 2012. Cilj radionice bilo je razmijeniti iskustva o

različitim aspektima istraživanja, upravljanja populacijama te in situ i ex situ očuvanja triju projektnih vrsta

kroz sastanke s predstavnicima drugih projekata programa LIFE. Dvodnevna besplatna radionica

uključivala je prezentacije, rasprave, terenske posjete područjima na kojima će se poboljšavati stanište i

posjet obnovljenoj zgradi centra za razmnožavanje. Održane su 24 prezentacije 37 autora iz osam

zemalja (Njemačka, Poljska, Litva, Latvija, Nizozemska, Bjelarus i Estonija) u obliku usmenih prezentacija

ili postera. U radionici je uživo sudjelovala 21 osoba – stručnjaci, predstavnici drugih projekata programa

LIFE, znanstvenici i studenti.

- Projekt LIFE-HerpetoLatvia predstavljen je na ukupno 21 znanstvenom sastanku (četiri posjeta

financirana u okviru projekta) u Latviji, Rusiji, Poljskoj, Bjelarusu, Italiji, Njemačkoj, Luksemburgu itd., sa

61 prezentacijom i posterima. Objavljeno je 14 članaka i 22 sažetka.



- Informacije o trima vrstama u Latviji objavljene su na internetskim stranicama projekta LIFE-

HerpetoLatvia i Zoološkog vrta u Latgalesu.

- Na projektnim područjima LIFE-HerpetoLatvia postavljeno je 10 oglasnih ploča o trima predmetnim

vrstama.

- Svake godine više od 30 000 posjetitelja Zoološkog vrta u Latgalesu dobiva informacije o programu EU-a

LIFE i o očuvanju triju predmetnih vrsta u Europi i Latviji.

- Izrađene su tri brošure o očuvanju tih vrsta u Latviji i programu EU-a LIFE te su podijeljene

zemljoposjednicima i drugim ljudima.

- Zmija Coronella austriaca prepoznata je kao „Životinja godine 2013.” u Latviji.

- Kornjača E. orbicularis prepoznata je kao „Životinja godine 2013.” u Latviji.


invazivnim stranim vrstama

Studija slučaja 5. Aktivnosti Zoološkog vrta u Latgalesu (Daugavpils, Latvija) povezane s invazivnim

stranim vrstama

Autori: Mihails Pupins, Aija Pupina

Više informacija dostupno je u odjeljku 1.2.4. Studija slučaja 4.: Aktivnosti Zoološkog vrta u Latgalesu u Latviji povezane s očuvanjem.

Biolozi Mihails Pupins i Aija Pupina pokrenuli su

1985. studiju o vrsti Emys orbicularis sa starom

ženkom barske kornjače koju su dobili od lokalnog

stanovnika. Emys orbicularis vrlo je rijetka životinja

u Latviji. Stoga je početna metoda studije o

rasprostranjenosti vrste Emys orbicularis bilo

anketiranje lokalnih stanovnika o kornjačama koje

su vidjeli u divljini. Provjerom informacija dobivenih

od stanovnika o životinjama vrste Emys orbicularis u

Latviji biolozi su otkrili da su stanovnici u nekim

slučajevima u Latviji vidjeli strane egzotične vrste

kornjača. Bombina bombina proučava se od 2004.,

a u Latviji je vrlo rijetka i biolozi su otkrili da se

njezinim staništima širi riba rotan (Perccottus glenii),

koja je vrlo opasna za tu kornjaču.

Rotan je u Latviji prijetnja i za vrstu Bombina

bombina i za vrstu Emys orbicularis, pa Zoološki vrt

u Latgalesu od 1995. radi na rješavanju problema te

invazivne strane vrste. Ta se aktivnost provodi

kombiniranjem četiriju strateških smjerova:

preliminarne studije, osnovnog i primijenjenog

istraživanja, mjera in situ i ex situ očuvanja te

obrazovanja.

Prvi korak: preliminarna studija

Biolozi su procijenili i analizirali informacije koje su

prikupili od lokalnih stanovnika putem intervjua,

istraživanjima na terenu, na znanstvenim

sastancima i konferencijama. Analizirali su dobivene

informacije kako bi procijenili problem koji ciljna

invazivna strana vrsta predstavlja za lokalno

područje i postavili hipoteze.

Rezultati

- Prvi je put u Latviji pronađena alohtona vrsta kornjača.

http://ec.europa.eu/environment/life/project/Projects/index.cfm?fuseaction=search.dspPage&n_proj_id=3825

http://ec.europa.eu/environment/life/project/Projects/index.cfm?fuseaction=search.dspPage&n_proj_id=3825

http://www.latgaleszoo.eu/



- Prvi je put u Latviji pronađena invazivna strana vrsta Perccottus glenii u staništima vrste Bombina

bombina.

Drugi korak: osnovno i primijenjeno istraživanje

Biolozi iz Zoološkog vrta u Latgalesu proučavali su distribuciju ciljne invazivne strane vrste intervjuiranjem

stanovnika i terenskim istraživanjima. Analizirali su neke aspekte ekologije ciljne invazivne strane vrste u

prirodi i u eksperimentalnim uvjetima te ekologije ciljnih vrsta Bombina bombina i Emys orbicularis kako bi

bolje razumjeli prijetnje koje ta invazivna strana vrsta predstavlja.

Rezultati

- Invazivna strana vrsta crvenouha kornjača

(Trachemys scripta elegans) u Latviji je prvi put

pronađena 2006. i zabilježena je skupina od pet

odraslih jedinki te vrste.

- Prvi je put u Latviji zabilježeno sedam alohtonih

vrsta i podvrsta kornjača (Trachemys scripta

troostii, Mauremys caspica, Mauremys rivulata,

Pelodiscus sinensis, Testudo horsfieldii,

Testudo hermanni hercegovinensis, Trachemys

scripta elegans). Uglavnom se radilo o

samostalnim odraslim jedinkama.

- U Latviji je prvi put zabilježeno uspješno

prezimljavanje skupine kornjača vrste

Trachemys scripta elegans u vanjskom bazenu

Zoološkog vrta u Latgalesu, a u vanjskom

skloništu tog vrta zabilježeno je polaganje

jaja vrste Trachemys scripta elegans. U Latviji je prvi put zabilježeno i uspješno prezimljavanje

skupine kornjača vrste Trachemys scripta elegans u divljini.

- U Zoološkom vrtu u Latgalesu zabilježeno je da vrsta Trachemys scripta elegans izravno napada

vrstu Emys orbicularis.

- Istraživala se distribucija vrste Perccottus glenii na staništima vrste Bombina bombina i na

slivovima latvijskih jezera u kojima žive salmonidi te su materijali objavljeni u znanstvenim

časopisima.

-

U okviru projekta LIFE-HerpetoLatvia organizirana je međunarodna radionica (sudjelovalo je osam zemalja),

održana 2012. u Daugavpilsu. Cilj radionice bio je razmijeniti iskustva o različitim aspektima istraživanja,

upravljanja populacijama i očuvanja te o prijetnjama za glevne vrste: invazivnim stranim kornjačama i vrsti

Perccottus glenii.

- Informacije o invazivnim stranim kornjačama i vrsti Perccottus glenii u Latviji su predstavljene na šest

prezentacija na šest znanstvenih konferencija. Osim toga, objavljena su tri znanstvena članka i šest

sažetaka.

Treći korak: razvoj strategije i taktika očuvanja autohtonih ciljnih vrsta

Na temelju rezultata istraživanja biolozi iz Zoološkog vrta u Latgalesu osmislili su načela za borbu protiv

ciljnih invazivnih stranih vrsta u Latviji radi očuvanja autohtonih ciljnih vrsta.

Rezultati

- Biolozi iz Zoološkog vrta u Latgalesu izradili su

2007. nacionalni strateški plan za očuvanje

vrste E. orbicularis u Latviji, koji je službeno

odobrilo Ministarstvo okoliša. Opisane su

glavne prijetnje – invazivne strane vrste

kornjača i njihovi paraziti, i preporučene su

mjere za njihovo suzbijanje.

- Slično tome, nacionalni strateški plan za

očuvanje vrste Bombina bombina izrađen je i

službeno odobren 2006. Opisane su glavne

prijetnje – invazivne strane vrste vodenih

kornjača, vrsta Perccottus glenii i invazivni



strani paraziti egzotičnih vodozemaca – i

preporučene su mjere za njihovo suzbijanje.

- Izrađen je plan upravljanja za najveću populaciju vrste Bombina bombina s protumjerama za Perccottus

glenii za dva nova područja mreže Natura 2000 u okviru projekta LIFE-HerpetoLatvia.

Četvrti korak: ex situ i in situ očuvanje

Biolozi iz Zoološkog vrta u Latgalesu ulovili su ili prihvaćali invazivne strane kornjače dobivene od stanovnika

ili vlasnika. Aktivnost je provedena razvijenom i opsežnom suradnjom sa stanovnicima Latvije. Zoološki vrt u

Latgalesu napravio je sklonište za egzotične kornjače koje su vlasnici napustili ili koje su ulovljene u divljini.

Rezultati

- U Latviji su ukupno 24 vodene i kopnene kornjače (i njihovi paraziti) uklonjene iz divljine.

- Ukupno su 54 vodene i kopnene kornjače primljene od vlasnika, drugih zooloških vrtova i agencije za

očuvanje prirode.

- Iz divljine su uklonjene i neke druge pojedinačne životinje stranih vrsta (i njihovi paraziti) (jedinke vrste

Pygocentrus naterreri, koje su uklonjene udičarenjem, egzotični gušter, pauci više vrsta).

- U Zoološkom vrtu u Latgalesu napravljeno je sklonište za vodene i kopnene kornjače (vanjski bazen i

unutarnji terariji).

- Pronađeni su novi vlasnici za egzotične kornjače.

- U skloništu su se 2013. nalazile 32 vodene i kopnene kornjače.

- Više od 2000 jedinki vrste Perccottus glenii uklonjeno je 2008. iz staništa vrste Bombina bombina na

područjima mreže Natura 2000 (Ilgas i Park prirode Silene).

- Napravljeno je 30 novih jezeraca za vrstu Bombina bombina koja nisu u kontaktu s vodnim tijelima u

kojima se proširila vrsta Perccottus glenii. Ta su jezerca napravljena u Parku prirode Silene (projekt

LIFE-HerpetoLatvia koji sufinancira Europska unija u okviru programa LIFE) i na drugim mjestima.

Peti korak: obrazovanje

Biolozi iz Zoološkog vrta u Latgalesu upozoravaju stanovnike na opasnost koju ciljna vrsta i druge strane

vrste mogu predstavljati za prirodu Latvije. U Zoološkom vrtu u Latgalesu imamo dobre stručnjake za

obrazovanje.

Rezultati

- Svake se godine približno 70 ispitanika telefonski savjetuje o invazivnim stranim vrstama i držanju

egzotičnih kornjača.

- Svake se godine više od 30 studenata biologije obrazuje o ciljnim invazivnim stranim vrstama pri posjetu

Zoološkom vrtu u Latgalesu.

- Terenski vodič na temu egzotičnih kornjača koje se u Latviji mogu pronaći u divljini sastavljen je i

objavljen 2012. kao alat za učenje, a osiguran mu je i otvoreni pristup u PDF formatu.

- Svake se godine stanovnici Latvije, osobito djeca, studenti, stručnjaci i zemljoposjednici, obrazuju o

kornjačama i drugim vrstama koje su u Latviji invazivne strane vrste: u razdoblju od 2010. do 2013.

organizirano je 25 javnih događanja u kojima je sudjelovalo više od 22 000 sudionika.

- Na internetskim stranicama Zoološkog vrta u Latgalesu objavljene su informacije o opasnostima

invazivnih stranih vrsta kornjača i vrste Perccottus glenii u Latviji (www.latgaleszoo.biology.lv).

- U skloništu Zoološkog vrta u Latgalesu nalaze se četiri ploče na temu egzotičnih kornjača kojima se

vlasnici pozivaju da ih ne puštaju u divljinu, već da ih donesu u Zoološki vrt.

- Od njegova početka projekt LIFE-HerpetoLatvia i informacije o invazivnim stranim kornjačama i vrsti

Perccottus glenii prisutnima u Latviji predstavljeni su na 25 javnih događanja ukupnoj publici od više od

80 000 ljudi, među ostalim i predsjedniku Latvije Valdisu Zatlersu.

- Svake godine više od 30 000 posjetitelja Zoološkog vrta u Latgalesu dobiva informacije o invazivnim

stranim kornjačama i vrsti Perccottus glenii prisutnima u Latviji.

- Brošure u nastavku izrađene su i podijeljene 2007. i omogućen im je otvoren pristup u PDF formatu.

Brošure su i ažurirane 2012.:

brošura o očuvanju vrste E. orbicularis u Latviji, u kojoj su opisane invazivne strane kornjače prisutne

u Latviji

brošura o očuvanju vrste Bombina bombina u Latviji, u kojoj je opisana vrsta Perccottus glenii prisutna

u Latviji.

http://www.latgaleszoo.biology.lv/



1.2.6. Studija slučaja 6.: Spašavanje i rehabilitacija životinja za potrebe očuvanja

Studija slučaja 6. Spašavanje i rehabilitacija životinja za potrebe očuvanja

Autor: Simonyi Gábor (Mađarsko udruženje zooloških vrtova, Zoološki vrt u Budimpešti, Mađarska)

Zaštićene životinje u prirodi često pretrpe ozljede ili mogu biti ranjene zbog ljudskih aktivnosti, kao što su

proganjanje ili sukobi, trovanje, nesreće na javnim cestama itd. Nadležna tijela od zooloških vrtova često

traže da prime zaplijenjene životinje koje pripadaju kategorijama uvrštenima u CITES. Zoološki vrtovi jedna

su od najkompetentnijih ustanova za spašavanje takvih životinja. Zoološki vrtovi moraju biti spremni pomoći i

pružiti životinjama odgovarajuće veterinarsko liječenje. Aktivnosti spašavanja zoološkog vrta važne su za

očuvanje prirode i često se provode u suradnji s tijelima za očuvanje prirode i drugim organizacijama za

očuvanje i dobrobit životinja.

Osoblje zoološkog vrta, posebno veterinari, zoolozi i

čuvari životinja, imaju potrebno znanje i iskustvo za

primanje, liječenje, rehabilitaciju i reintrodukciju

životinja iz velikog broja divljih taksona. U Mađarskoj

stanovnici svake godine u zoološke vrtove donesu

tisuće jedinki zaštićenih vrsta, najčešće uobičajene

vrste (npr. ježevi, kosovi, bijele rode, sjenice,

šišmiši), a ponekad i vrlo rijetke i strogo zaštićene

vrste. Njihova reintrodukcija u prirodna staništa

pridonosi održavanju zdravih ekosustava. Isto tako,

spašavanje ozlijeđenih ili mladih, napuštenih jedinki

vrlo je važno za informiranje javnosti o očuvanju.

S druge strane, spašavanje jedinki rijetkih,

karizmatičnih vrsta može biti vrlo važno za

održavanje zdravih populacija tih vrsta. Na primjer,

orao krstaš (Aquila heliaca) globalno je ugrožena

vrsta, čija se populacija u cijelom svijetu sastoji od

samo nekoliko tisuća reproduktivnih parova. U

Mađarskoj se nalazi najveća populacija (približno

117 reproduktivnih parova) u Europskoj uniji, što je

približno 60 % ukupne populacije u EU-u. U

posljednjih 10 godina Zoološki vrt u Budimpešti

primio je 17 jedinki orla krstaša i devet jedinki orla

štekavca (Haliaeetus albicilla), koje su otrovane ili

ranjene lovačkim oružjem. Puštene životinje pratilo

se i zabilježene su mnogo puta nakon puštanja te su

ponovno postale dijelom populacije koja se

razmnožava.

Zoološki vrt u Budimpešti spasio je 2012. približno 1700 jedinki (uglavnom ptica i malih sisavaca). U Europi (posebno u središnjim i istočnim dijelovima) uobičajeno je da zoološki vrtovi služe i kao utočišta za divlje zaštićene vrste.



1.3. Osposobljavanje stručnih djelatnika zooloških vrtova

1.3.1. Prilike za formalno osposobljavanje i obrazovanje u zoološkim vrtovima

Sudjelovanje zoološkog vrta u osposobljavanju za relevantne vještine očuvanja na temelju članka 3. prve

alineje Direktive o zoološkim vrtovima može uključivati vođenje osposobljavanja, pohađanje osposobljavanja

ili oboje. Zoološki vrtovi u svakom bi slučaju trebali biti spremni pružiti svojim zaposlenicima plan

osposobljavanja koji odgovara njihovim potrebama. U idealnom bi se slučaju osoblju zoološkog vrta trebalo

osigurati kontinuirano osposobljavanje s najnovijim spoznajama.

Informacije u nastavku navode se kao primjeri.

Diploma iz upravljanja životinjama u zoološkim vrtovima i akvarijima (DMZAA)

Temeljni stupanj (FdSc), Tečaj integriranog očuvanja divljih vrsta Sveučilišta u Bristolu

Počasni prvostupanjski studij iz biologije zooloških vrtova (BSc Hons Zoo Biology), School of Animal, Rural

and Environmental Sciences, Sveučilište Nottingham Trent, http://www.ntu.ac.uk/ares/

Magistarski studij iz dobrobiti životinja, etike i prava na međunarodnoj razini (preko interneta), Sveučilište u

Edinburghu, https://www.ed.ac.uk/vet/studying/postgraduate/taught-programmes/animal-welfare

Magistarski studij iz primijenjenog ponašanja i dobrobiti životinja, Sveučilište u Edinburghu,

https://www.ed.ac.uk/vet/studying/postgraduate/taught-programmes/applied-animal-behaviour-welfare

Diplomski veterinarski studij (MVetSci) iz medicine za očuvanje (preko interneta), Sveučilište u Edinburghu,

https://www.ed.ac.uk/vet/studying/postgraduate/taught-programmes/conservation-medicine

Magistarski studij iz biologije za očuvanje u zoološkim vrtovima, Sveučilište u Plymouthu,

https://www.plymouth.ac.uk/courses/postgraduate/msc-zoo-conservation-biology

Upravljanje zoološkim vrtovima / divljim vrstama, https://www.hvhl.nl/

Osposobljavanje čuvara zooloških vrtova, Groenhorst college Barneveld, https://www.aeresmbo.nl/onze-

scholen/barneveld

Poslijediplomski tečaj „Comportamento e Bem-Estar Animal”, ISPA – sveučilišni institut; Lisabon

https://www.veterinaria-atual.pt/na-clinica/ispa-abre-nova-edicao-pos-graduacao-comportamento-bem-estar-

animal/

1.3.2. Stručno osposobljavanje i konferencije

Događanja koja organizira EAZA, http://www.eaza.net/events/events-calendar/

Akademija EAZA-e, http://www.eaza.net/academy/

Osposobljavanje o očuvanju organizacije Durrell, http://www.durrell.org/training/

Događanja koja organizira BIAZA, https://biaza.org.uk/events

Seminar o treniranju životinja, tematski park Chessington World of Adventures Resort

Međunarodno udruženje edukatora u zoološkim vrtovima, http://izea.net/education/lesson-plans-2/

Treniranje životinja u Zoološkom vrtu u Twycrossu, https://biaza.org.uk/events/detail/international-animal-

training-conference

Zoološko društvo u Londonu, http://www.zsl.org/education/careers-and-courses/

DEFRA, Priručnik Stručnog odbora za zoološke vrtove,

https://www.gov.uk/government/uploads/system/uploads/attachment_data/file/69611/pb13815-zoos-expert-

committee-handbook1.pdf

The Shape of Enrichment (obogaćivanje staništa u zoološkim vrtovima), http://www.enrichment.org/

Animal Concepts, http://www.animalconcepts.eu/

Osposobljavanje o dobrobiti životinja, http://www.aware-welfare.eu/aware/45674/7/0/60

https://www.sparsholt.ac.uk/subject/animal-zoo-management/

http://courses.uwe.ac.uk/F750/integrated-wildlife-conservation

https://www.thecompleteuniversityguide.co.uk/courses/details/16454536

http://www.ntu.ac.uk/ares/

https://www.ed.ac.uk/vet/studying/postgraduate/taught-programmes/animal-welfare

https://www.ed.ac.uk/vet/studying/postgraduate/taught-programmes/applied-animal-behaviour-welfare

https://www.ed.ac.uk/vet/studying/postgraduate/taught-programmes/conservation-medicine

http://www.biaza.org.uk/uploads/MSCconsBiology.pdf

https://www.plymouth.ac.uk/courses/postgraduate/msc-zoo-conservation-biology

https://www.hvhl.nl/

https://www.aeresmbo.nl/onze-scholen/barneveld

https://www.aeresmbo.nl/onze-scholen/barneveld

https://www.veterinaria-atual.pt/na-clinica/ispa-abre-nova-edicao-pos-graduacao-comportamento-bem-estar-animal/

https://www.veterinaria-atual.pt/na-clinica/ispa-abre-nova-edicao-pos-graduacao-comportamento-bem-estar-animal/

http://www.eaza.net/events/events-calendar/

http://www.eaza.net/academy/

http://www.durrell.org/training/

https://biaza.org.uk/events

http://www.animalconcepts.eu/styled-4/styled-8/index.html

http://izea.net/education/lesson-plans-2/

https://biaza.org.uk/events/detail/international-animal-training-conference

https://biaza.org.uk/events/detail/international-animal-training-conference

http://www.zsl.org/education/careers-and-courses/



http://www.enrichment.org/

http://www.animalconcepts.eu/

http://www.aware-welfare.eu/aware/45674/7/0/60



Europsko udruženje veterinara za zoološke vrtove i divlje životinje, https://eazwv.site-

ym.com/page/capacity_building

Britansko veterinarsko zoološko društvo, http://www.bvzs.org/

Europsko udruženje za bolesti divljih vrsta, http://www.ewda.org/

Nadzori zooloških vrtova DEFRA-e, https://www.gov.uk/government/publications/zoo-inspections

Ljetni tečaj organizacije Stichting AAP, http://www.aap.nl/english/news/news/aap-summer-course-2013-

husbandry-of-rescued-primates.html

https://eazwv.site-ym.com/page/capacity_building

https://eazwv.site-ym.com/page/capacity_building

http://www.bvzs.org/

http://www.ewda.org/

https://www.gov.uk/government/publications/zoo-inspections

http://www.aap.nl/english/news/news/aap-summer-course-2013-husbandry-of-rescued-primates.html

http://www.aap.nl/english/news/news/aap-summer-course-2013-husbandry-of-rescued-primates.html



1.4. Pokretači izumiranja

Sastavila Vanessa Herranz Muñoz. Prikazani grafikoni preuzeti iz Milenijske procjene ekosustava.



1.5. Održivost aktivnosti zooloških vrtova

U nastavku su navedeni neki primjeri načina na koje se može poboljšati održivost aktivnosti:

- poboljšanje učinkovitosti potrošnje energije i ulaganje u tehnologije obnovljivih izvora energije kao što su

solarne ploče ili generatori energije iz biomase kako bi se smanjila potrošnja energije iz vanjskih izvora

- provođenje zelene politike nabave pri čemu se uzimaju u obzir podrijetlo i učinak svih korištenih

materijala i resursa

- poboljšanje gospodarenja otpadom i promicanje recikliranja u vlastitim aktivnostima i među posjetiteljima

- uvođenje upravljanja vodama i sustava za ponovnu uporabu potrošnih voda

- provođenje priznatih ekološki odgovornih standarda kao što su ISO 14001 i sustav upravljanja okolišem i

neovisnog ocjenjivanja EU-a (EMAS).

Postoje i specifični standardi za održivost u parkovima za životinje, kao što je certifikat „Biosphere Parks

Animal Embassy” koji su uspostavili Loro Parque (Španjolska) i Institut za odgovoran turizam (povezan s

UNESCO-om) radi akreditacije održivosti i dobrih praksi u upravljanju zoološkim vrtovima.

Drugi primjeri održivosti u zoološkim vrtovima mogu se pronaći na internetskim stranicama EAZA-e.

Održivi razvoj pravno je uređen drugim propisima na razini EU-a i država članica. Na dijelu internetskih

stranica WAZA-e posvećen okolišnoj održivosti, dokumenti EAZA-e i u smjernicama BIAZA-e How to

become a more sustainable zoo (Kako povećati održivost zoološkog vrta) pružaju se opsežne informacije i

preporuke o tom području. I zaklada Arcus Foundation objavila je dokument sa slobodnim pristupom naziva

Building Sustainable Sanctuaries (Izgradnja održivih utočišta), koji može biti koristan zoološkim vrtovima koji

uzimaju u obzir održivost pri izgradnji novih ograđenih staništa.

Primjer: Zoološki vrt u Paigntonu (Ujedinjena Kraljevina)

Zeleniji zoološki vrt. Ekološki park Zoološkog vrta u Paigntonu nastoji opravdati svoje ime. Nastojimo biti

primjer posjetiteljima i ispitati ideje koje bi mogle pomoći planetu. One se kreću od solarnih ploča i

kompostiranja do etične trgovine i što većeg izbjegavanja upotrebe palmina ulja (zbog plantaža se

uništavaju staništa orangutana u jugoistočnoj Aziji).

Neke od neuobičajenijih ideja uključuju biološko suzbijanje nametnika u staklenicima koji se ne izlažu

javnosti, sustav filtracije vode kroz tršćak i grijanje na biomasu u močvari s krokodilima. Zgrada na glavnom

ulazu ima živi krov.

Imamo sustav upravljanja okolišem i međunarodnu akreditaciju na temelju norme ISO 14001 za upravljanje

okolišem. Zoološki vrt u Paigntonu imenovan je 2008. najboljim poduzećem za održivi turizam te je dobio

nagradu za najbolje održivo poduzeće u Devonu koju dodjeljuje organizacija Devon Environmental Business

Initiative, (DEBI). Zoološki vrt osvojio je i nagrade programa Green Tourism Business Scheme, u okviru

kojeg se poduzećima dodjeljuju certifikati za održivi turizam.

U proteklih je nekoliko godina najvažnija inicijativa VertiCrop, prvi javni sustav gustog vertikalnog uzgoja na

svijetu. Radni prototip pokazao je kako bi ta vrsta tehnologije mogla pomoći riješiti probleme sa svjetskom

proizvodnjom hrane. U sustavu VertiCrop kombiniraju se mali broj kilometara od mjesta proizvodnje hrane

do potrošača, proizvodnja visoke gustoće i manja upotreba resursa kao što su zemljište i voda. To znači da

možemo proizvoditi svježe, ukusno bilje i lisnato povrće za naše životinje u samom zoološkom vrtu!

1.6. Primjeri izjava o misiji

1.6.1. Zoološko društvo u Londonu

Vizija Zoološkog društva u Londonu: svijet u kojem se životinje cijene, a njihovo je očuvanje zajamčeno.

Misija Zoološkog društva u Londonu: promicati i postići očuvanje životinja i staništa u cijelom svijetu.

Strateški ciljevi Zoološkog društva u Londonu:

- Strateški cilj 1.: provoditi i promicati relevantna visokokvalitetna zoološka istraživanja i istraživanja u

području očuvanja koja će nam pomoći da ostvarimo ciljeve očuvanja i na kojima će se temeljiti politika

očuvanja.

- Strateški cilj 2.: poticati i motivirati sve dionike da podupiru očuvanje i sudjeluju u njemu.

https://www.iso.org/standard/60857.html

http://ec.europa.eu/environment/emas/index_en.htm

https://www.biospheretourism.com/en/entity/loro-parque/152

https://www.biospheretourism.com/en/entity/loro-parque/152

http://www.eaza.net/about-us/eazadocuments/

http://www.waza.org/en/site/conservation/environmental-sustainability

http://www.waza.org/en/site/conservation/environmental-sustainability

http://www.eaza.net/about-us/eazadocuments/

http://www.biaza.org.uk/climate-change-and-sustainability/

http://www.biaza.org.uk/climate-change-and-sustainability/

http://www.arcusfoundation.org/images/uploads/downloads/Arcus_Building_Sustainable_Sanctuaries.pdf

https://www.paigntonzoo.org.uk/about-us/our-history

http://www.verticrop.com/

http://www.zsl.org/about-us/



- Strateški cilj 3.: provesti i ostvariti djelotvorne i primjerene programe in situ i ex situ očuvanja za

prioritetne vrste i staništa.

- Strateški cilj 4.: voditi i uspostaviti uzorne zoološke vrtove kako bi se ostvario napredak u pogledu misije

Zoološkog društva u Londonu.

- Strateški cilj 5.: unapređivati misiju Zoološkog društva u Londonu povećanjem prilika za stvaranje

prihoda.

1.6.2. Zoološki vrt u Kopenhagenu

Misija zoološkog vrta

Zoološki vrt mora:

- modernim prikazima i karakterističnim vrstama životinja koje odgovaraju lokalnim uvjetima funkcionirati

kao kulturna ustanova u područjima:

kulture

informiranja/obrazovanja

znanosti

- povećati interes za prirodu i njezina bogatstva te njihovo razumijevanje pružanjem iskustava koja se

temelje na relevantnom, poticajnom i zabavnom obrazovanju i prikazima

- aktivno sudjelovati u međunarodnim aktivnostima za očuvanje životinjskih vrsta i staništa te tako

pridonijeti očuvanju bioraznolikosti

- sve se te aktivnosti moraju temeljiti na znanosti.

Vizija zoološkog vrta

U sljedećih pet godina zoološki vrt treba postati:

- vodeća kulturna ustanova u Danskoj u pogledu inovativne komunikacije, obrazovanja i prikaza,

uključujući aspekte okoliša i održivosti

- poznat i cijenjen zbog visokih standarda i kvalitete u držanju životinja i standarda ograđenih staništa za

životinje; treba postati atrakcija u kojoj kvalitetna arhitektura i dizajn pridonose vrijednosti i kvaliteti

iskustva

- poznat i cijenjen kao vodeći danski centar za informacije o egzotičnim životinjama i očuvanju njihovih

prirodnih staništa

- poznat i cijenjen kao organizacija za aktivno očuvanje prirode s globalnom perspektivom i mrežom

- društvo s visokim etičkim standardima

- društvo usmjereno na posjetitelje

- jedno od društava s najmotiviranijim, visokokvalificiranim i visokoobrazovanim zaposlenicima u području

europskih zooloških vrtova i akvarija

- društvo sa stabilnim prihodima, koji osiguravaju ispunjavanje misije zoološkog vrta.

1.6.3. Misija Zoološkog vrta u Rigi

Informirati i obrazovati društvo o raznolikosti prirodnog svijeta.

Sudjelovati u istraživanju i očuvanju različitih vrsta životinja u Latviji i svijetu.

Promicati očuvanje divljih vrsta i staništa.

Motivirati ljude da razumiju prirodu koja nas okružuje i da shvate svoju ulogu u njoj.

1.6.4. Misija i ciljevi Zoološkog vrta u Wrocławu

Misija je Zoološkog vrta u Wrocławu očuvati bioraznolikost zbog zabrinutosti za pravilan i potpuni razvoj

budućih generacija.

Kao predstavnici životinja u svijetu ljudi sudjelujemo u očuvanju prirode aktivnostima koje se kreću od ex situ

uzgoja ugroženih vrsta, znanstvenog istraživanja i promicanja ekološki prihvatljivih rješenja do in situ zaštite i

reintrodukcije uzgojenih jedinki u njihova prirodna staništa.

Naglasak stavljamo na obrazovanje jer je svjesno poduzimanje mjera za očuvanje ugroženih vrsta moguće

samo ako je društvo potpuno informirano. Pazimo da životinjama pružimo uvjete koji su slični onima u

njihovu prirodnom staništu. Ta se nastojanja odražavaju u stalnim promjenama infrastrukture zoološkog vrta

i modernizaciji ograđenih staništa za životinje.

https://www.zoo.dk/en/about/organization/

http://www.rigazoo.lv/en

http://www.zoo.wroclaw.pl/index.php?strona=247&id_kat=258



Institucionalni ciljevi definiraju kako zoološki vrt planira ostvariti svoju misiju primjenom specifičnih ciljeva ili

strategija, koji se mogu usmjeriti tako da se odgovori na sljedeća pitanja:

- Na što je zoološki vrt najviše usmjeren u aktivnostima očuvanja? Na primjer, autohtone vrste ili

staništa, taksonomske skupine, specifične regije ili ekosustavi, istraživanje očuvanja, obrazovanje ili

osposobljavanje, in situ očuvanje, razmnožavanje u zatočeništvu, reintrodukcija itd.

- Kojim je dugoročnim ili najvažnijim programima zoološki vrt posvećen? Na primjer, programi

razmnožavanja u zatočeništvu, inicijative EU-a, državni projekti, suradnja s akademskim ustanovama ili

ustanovama za očuvanje itd.

- Kakav je pristup zoološkog vrta promicanju obrazovanja javnosti i podizanju razine svijesti? Na

primjer, s pomoću izložaka koji nadahnjuju ili su interaktivni uspostavlja emocionalne veze, nastoji postati

centrom biološkog znanja unutar svojeg područja utjecaja, aktivno uključuje javnost u inicijative očuvanja,

predvodi projekte očuvanja u lokalnoj zajednici itd. Više informacija dostupno je u članku 3. (druga

alineja).

- Ostali specifični ciljevi koji odražavaju, na primjer, pristup osiguravanju visokih standarda u pogledu

smještaja životinja, posvećenost održivom razvoju, sudjelovanje u drugim sferama očuvanja kao što su

utjecaj na politiku, stvaranje rezervata itd.

Napomena autora: ove su izjave o misijama prenesene izravno iz njihovih izvora, bez ikakvih ispravaka ili

promjena.

1.7. Odabir prioriteta za očuvanje i planiranje očuvanja

Odabir prioriteta za očuvanje u koje će se uložiti sredstva i napori središnje je pitanje u području očuvanja.

Pri očuvanju na terenu prioriteti se često kategoriziraju na one usmjerene na područje i one usmjerene na

vrstu. U slučaju prioriteta usmjerenih na područje obično se predlažu specifična područja za različite mjere

očuvanja na temelju značajki kao što su:

- Izbjegavanje izumiranja vrsta. Na primjer, Savez za nultu stopu izumiranja (engl. Alliance for Zero

Extinction, AZE), sastoji se od nekoliko desetaka nevladinih organizacija koje rade na očuvanju područja

na kojima se nalazi gotovo cijela populacija kritično ugroženih ili ugroženih vrsta. Gubitak tih područja u

osnovi bi značio izumiranje vrste.

- Ukupno bogatstvo vrsta. Koncept „žarišta bioraznolikosti” prvi je put uveden 1988. i otad se koristi za

obilježavanje dijelova svijeta koji su iznimno bogati u pogledu bioraznolikosti, koja se obično opisuje u

smislu broja i raznolikosti vrsta. Trenutačno su definirana 34 takva žarišta.

- Broj endemskih vrsta. Jedan od prvih programa za određivanje prioriteta u kojem su se nastojala odrediti

područja svijeta na kojima će se primijeniti ciljane mjere očuvanja bila je identifikacija endemskih

područja za ptice početkom devedesetih godina 20. stoljeća. Nakon toga su definirana važna područja

za ptice manjeg opsega kako bi se mogla identificirati specifična područja kojima će se pružiti potpora u

očuvanju.

Reprezentativnost. Posljednji primjer određivanja prioriteta prema zemljopisnom području umjesto prema

taksonomiji odabir je na temelju ekoregija. U tom se pristupu nastoji očuvati najbolje primjere svih glavnih

tipova staništa, a ne samo ona na kojima obitavaju vrste s određenim značajkama (kao što su vrlo ugrožene

vrste i/ili lokalizirane vrste). Svi ti zemljopisni pristupi odražavaju određenu viziju onoga što bi trebalo biti

ciljem mjera očuvanja. Neki su ambiciozni i nastoje osigurati očuvanje bioraznolikosti koja trenutačno postoji,

dok se drugima nastoji potaknuti djelovanje u najhitnijim slučajevima tako da se izbjegne izumiranje.

Isti se pristup primjenjuje i kad se određuju prioritetne vrste. Prvo je važno odrediti na koji bi se tip vrsta

program očuvanja trebao usmjeriti. U nekim se pristupima odabire određena taksonomska skupina; postoji

mnogo organizacija koje su posvećene određenim skupinama, na primjer, sisavaca, biljaka i

beskralježnjaka. Iako je pristup prethodno spomenutog Saveza za nultu stopu izumiranja usmjeren na

određena područja na kojima treba djelovati, ta se područja određuju zbog toga što su najvažnija mjesta na

planetu za neke od najugroženijih vrsta: njihova zaštita bit će vrlo važna za sprečavanje izumiranja vrsta

koje su u posebnoj opasnosti od izumiranja. Treći primjer pristupa očuvanju usmjerenom na vrste

usmjeravanje je mjera i pažnje na najširi spektar evolucijske raznolikosti koja je uz to i ugrožena. Te su vrste

poznate kao evolucijski posebne i globalno ugrožene (engl. Evolutionarily Distinct and Globally

Endangered).

Odabrani pristup odražava specifične interese subjekata koji sastavljaju program očuvanja. Međutim, postoji

i praktična komponenta: pažljivom analizom treba odrediti što je izvedivo u smislu mjera potrebnih za

http://www.zeroextinction.org/

http://www.zeroextinction.org/

http://www.conservation.org/where/priority_areas/hotspots/Pages/hotspots_main.aspx

http://www.birdlife.org/datazone/eba

http://www.birdlife.org/datazone/eba

https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_ecoregions_(WWF)

http://www.edgeofexistence.org/



uklanjanje prijetnji i raspoloživih resursa (novac i ljudi). Za zoološke vrtove postoji niz opcija ovisno o mjeri u

kojoj određeni vrt želi: raditi u okviru partnerstva ili samostalno, provoditi svoje programe ili podupirati

projekte drugih organizacija i uvesti pristup usmjeren na vrste ili u širem smislu pridonijeti očuvanju staništa ili

drugim ciljevima očuvanja.

Organizacije žele trošiti svoj novac što učinkovitije. Kako bi se ispunila ta težnja, laboratorij Possingham

(Sveučilište u Queenslandu, Australija) nedavno je analizirao troškovnu učinkovitost projekata. Laboratorij je

izradio Protokol za određivanje prioriteta projekata (PPP) koji se uspješno primjenjuje u planiranju očuvanja

u Novom Zelandu. Još nije jasan opseg primjenjivosti tog protokola.

Planiranje očuvanja. Neke aspekte koje treba uzeti u obzir kad se planira program očuvanja i sve što je

potrebno da bi on bio uspješan razmatrali su Forum za očuvanje iz Cambridgea (engl. Cambridge

Conservation Forum, CCF) i Partnerstvo za mjere očuvanja (engl. Conservation Measures Partnership,

CMP). Ta su tijela primijenila različite pristupe, ali promiču razmatranje uloge istraživanja, upravljanja i drugih

čimbenika u djelotvornosti očuvanja (CCF: vidjeti sliku 1.) i što točno treba uzeti u obzir pri planiranju projekta

kako bi bilo što vjerojatnije da projekt uspije (CMP: vidjeti sliku 2.).

Slika 1. Mjerenje uspjeha u očuvanju (prilagođeno iz CCF-a, 2008.)

http://www.possinghamlab.org/

http://decision-point.com.au/article/the-project-prioritisation-protocol/

http://www.cambridgeconservationforum.org.uk/

http://www.conservationmeasures.org/



Slika 2. Ciklus upravljanja otvorenim standardima (prilagođeno iz Otvoreni standardi za praksu

očuvanja, Partnerstvo za mjere očuvanja, 2013.)

Pododbor IUCN-a za planiranje očuvanja vrsta promiče pažljivo planiranje za vrste u skladu sa smjernicama

Komisije IUCN-a za opstanak vrsta (IUCN SSC, 2008.). Nastoji osmisliti strategije razvijene u partnerstvu sa

svim subjektima koji su zabrinuti ili zainteresirani za vrstu ili skupinu vrsta. To može uključivati državne

službenike, lovce, lokalne zajednice, istraživače i skupine za zaštitu divljih vrsta. Prvi je korak izrada

pregleda stanja, o kojem se raspravlja, revidira ga se prema potrebi i potvrđuje. Sudionici (ili dionici)

osmišljavaju dugoročnu viziju za vrstu (ili skupinu vrsta), iz koje se mogu izvesti opći i posebni ciljevi i mjere.

Općenito, proces planiranja omogućuje detaljno razmatranje praktičnih koraka koje treba poduzeti kako bi se

ostvarili dugoročni ciljevi i vizija.

http://www.conservationmeasures.org/initiatives/standards-for-project-management

http://www.conservationmeasures.org/initiatives/standards-for-project-management




Zoološki vrtovi čestu imaju poseban interes za razvoj programa koji na neki način uključuju njihove zbirke u

zatočeništvu. To može biti izravno, korištenjem jedinki u programima razmnožavanja, ili neizravno, kao

ambasadori i akteri u obrazovanju. Komisija IUCN-a za opstanak vrsta trenutačno sastavlja nove smjernice

za ex situ upravljanje populacijama. U nacrtu tih smjernica20 predložen je proces od pet koraka za

određivanje je li neka populacija u zatočeništvu korisna i, ako jest, kako bi trebala sudjelovati. Ti su koraci

sljedeći:

Slika 3.: Sastavnice strategije očuvanja vrsta IUCN-a/SSC-a (prilagođeno iz IUCN SSC, 2008.)

Proces odlučivanja u pet koraka kako bi se odredilo kad je ex situ upravljanje primjeren alat za očuvanje:

- KORAK 1. Sastaviti pregled stanja vrste, uključujući analizu prijetnji.

- KORAK 2. Definirati ulogu (ili uloge) koje ex situ upravljanje može imati u ukupnom očuvanju vrste.

- KORAK 3. Utvrditi značajke i veličinu ex situ populacije koje su potrebne za ispunjavanje utvrđenih uloga

u očuvanju.

- KORAK 4. Definirati resurse i stručno znanje koji su potrebni kako bi program ex situ upravljanja ispunio

ulogu (ili uloge) te ocijeniti izvedivost i rizike.

- KORAK 5. Donijeti odluku koja je utemeljena na informacijama (tj. koriste se prikupljene informacije koje

su prethodno navedene) i transparentna (tj. vidljivo je kako je i zašto ta odluka donesena).

Važno je i da zoološki vrtovi pažljivo odluče u kojim programima ex situ očuvanja žele sudjelovati. Stručna

skupina IUCN-a za planiranje očuvanja (CPSG) „potiče doprinose očuvanju vrsta zajednice za uzgoj radi

očuvanja” tako što, među ostalim aktivnostima, provodi analize populacija (tj. analize održivosti populacija i

analize održivosti populacija i staništa) upotrebom posebnog softvera kao što je Vortex. Nakon toga se

sastavljaju planovi i preporuke za očuvanje vrsta u kojima se povezuju populacije u zatočeništvu i divlje

20 Te bi smjernice trebale postati dostupne 2014. U međuvremenu je više informacija dostupno u Traylor-Holzer i dr. (2013.).



http://www.vortex10.org/Vortex10.aspx



populacije. Stručna skupina za uzgoj radi očuvanja provodi i procese plana procjene i upravljanja očuvanjem

(CAMP) čija je svrha odrediti prioritete mjera istraživanja i upravljanja potrebne za različite vrste.

Upućivanje: Traylor-Holzer, K., Leus, K. i McGowan, P. J. K. (2013.) Integrating Assessment of Ex Situ

Management Options into Species Conservation Planning (Uključivanje procjene mogućnosti ex situ mjera u

planiranje očuvanja vrsta). WAZA Magazine 14: 6–9.

Pripremio autor u suradnji s: Philipom McGowanom (Radna skupina za strateško planiranje očuvanja

vrsta Komisije IUCN-a za opstanak vrsta)

1.8. Strateško planiranje zoološkog vrta

Ovisno o ustanovi, dokumentacija o strateškom planiranju zoološkog vrta može sadržavati informacije

navedene u nastavku, koje mogu biti relevantne za provedbu Direktive EU-a o zoološkim vrtovima:

- institucionalni ciljevi

- plan zbirke ustanove

- plan razmnožavanja

- plan očuvanja

- plan istraživanja

- plan osposobljavanja osoblja

- plan obrazovanja

- plan veterinarske skrbi

- plan prehrane

- plan oplemenjivanja okoliša / dobrobiti

- planovi sigurnosti za okoliš (odredbe o invazivnim stranim vrstama)

- planovi za zdravlje i sigurnost / planovi u slučaju opasnosti

- sustav vođenja dokumentacije

- plan likvidacije

- plan/potvrde o okolišnoj održivosti

- plan gospodarske održivosti.

Kao primjer dokumentacije o planiranju zoološkog vrta može se navesti Strateški plan Zoološkog vrta u

Bristolu.

Plan zbirke ustanove alat je za kontrolu svih vrsta u zbirci i njihove uloge u očuvanju, veza s programima,

planova stjecanja ili uklanjanja jedinki te drugih relevantnih informacija. Jedna od najvažnijih funkcija plana

zbirke institucije dodjela je uloge u očuvanju svakoj vrsti unutar zbirke.

Za ustanove koje su članice EAZA-e u planu zbirke regije daju se savjeti o ulogama i mjerama koje treba

poduzeti za prioritetne vrste na regionalnoj razini, a taj se plan uzima u obzir i pri osmišljavanju plana zbirke

ustanove. EAZA je definirala nekoliko kategorija plana zbirke regije ili uloga koje se mogu dodijeliti vrstama.

Na slici 4. u nastavku nalazi se primjer koji pokazuje kako bi plan zbirke institucije mogao izgledati i

pojedinosti o informacijama koje bi mogao uključivati.

Metoda dodjeljivanja i definiranja uloge vrsta u očuvanju tema je koju su EAZA i neki njezini članovi detaljno

proučavali. Stoga, na primjer, Zoološki vrt u Chesteru i Zoološko društvo u Londonu koriste prilagođeni

sustav kategorizacije Zoološkog vrta u Rigi, u kojem se u obzir uzimaju uloge u trima funkcijama: očuvanju,

obrazovanju i istraživanju. U odjeljku internetskih stranica Zoološkog vrta u Chesteru posvećenom planiranju

zbirke navedene su daljnje informacije o korištenim ulogama vrsta u očuvanju.

Nabava novih vrsta za zbirku mora biti dobro opravdana i odgovarati planu zbirke institucije te ciljevima očuvanja zoološkog vrta. Savjetodavne skupine za taksone EAZA-e i inicijativa Amphibian Ark izradili su upitnik sa shemom odlučivanja, koji je Zoološki vrt u Chesteru dodatno prilagodio i koji se koristi u tu svrhu (vidjeti dokument Collection Planning and Justification (Planiranje i obrazloženje zbirke)). Stjecanje i uklanjanje vrsta iz zbirke zoološkog vrta mogu biti osjetljivo pitanje. U Politici BIAZA-e za transakcije životinjama naveden je niz preporuka koje bi moglo biti korisno uključiti u politike nabave i uklanjanja vrsta zoološkog vrta.

http://www.bristolzoo.org.uk/zoo-information/about-us/accounts-reviews-and-plans

http://www.bristolzoo.org.uk/zoo-information/about-us/accounts-reviews-and-plans


https://www.chesterzoo.org/education/case-studies/collection-planning

https://www.chesterzoo.org/education/case-studies/collection-planning

https://www.chesterzoo.org/~/media/Files/Education/Diploma/Conservation%20Roles%20and%20Species%20Justification.ashx

file:///C:/Users/goerrut/Downloads/Animal%20Transfer%20Policy%202014%20(1).pdf

file:///C:/Users/goerrut/Downloads/Animal%20Transfer%20Policy%202014%20(1).pdf



Slika 4.: Kategorije tablice iz plana zbirke institucije. Prilagođeno iz plana Zoološkog društva u Londonu (ZSL).



1.9. Popis udruženja i organizacija zooloških vrtova na razini pojedinih

država i EU-a21

Prilog 1.9.: Udruženja i organizacije zooloških vrtova na razini pojedinih država i EU-a

Austrija Austrijsko udruženje zooloških vrtova. Österreichische Zoo Organisation (OZO)

http://www.ozo.at/

Češka Unija čeških i slovačkih zooloških vrtova – UCSZOO

http://www.zoo.cz

Danska Dansko udruženje zooloških vrtova i akvarija – DAZA

http://www.daza.dk

Francuska Association Française des Parcs Zoologiques – AFdPZ

http://www.afdpz.org

Union des Conservateurs d’Aquarium – UCA

http://aquariumsdefrance.fr/

L’Association Francophone des Soigneurs Animaliers – AFSA


Njemačka Zoološko društvo za očuvanje vrsta i populacija – ZGAP

https://www.zgap.org/index.php/en/

Stiftung Artenschutz http://www.stiftung-artenschutz.de

Berufsverband der Zootierpfleger – BdZ

http://www.zootierpflege.de

Institut u Leibnizu za istraživanja zooloških vrtova i divljih vrsta – IZW

http://www.izw-berlin.de

Verband Deutschsprachiger Zoopädagogen e.V. – VZP

http://www.vzp.de

Njemačko udruženje čuvara u zoološkim vrtovima. Berufsverband der Zootierpfleger e.V. – BdZ


Njemačko udruženje parkova prirode. Deutscher-Wildgehege-Verband e. V. DWV

http://www.wildgehege-verband.de

Udruženje direktora zooloških vrtova s njemačkog govornog područja. Verband Deutscher Zoodirektoren – VDZ

http://www.zoodirektoren.de/

Deutsche Tierparkgesellschaft – DTG

http://www.deutsche-tierparkgesellschaft.de/

Zoološko društvo u Frankfurtu – ZGF

http://www.zgf.de/?id=14&language=en

Italija Unione Italiana Zoo ed Acquari – UIZA

http://www.uiza.org

Nizozemska Nizozemsko udruženje zooloških vrtova – NVD

http://www.nvdzoos.nl

Alertis http://www.alertis.nl

Stichting „De Harpij” http://www.deharpij.nl

Rumunjska Rumunjsko udruženje zooloških vrtova i akvarija (RZAF)

http://www.federatiazoo.ro/

21 Napomena. Popis nije potpun.

http://www.ozo.at/

http://www.zoo.cz/

http://www.daza.dk/

http://www.afdpz.org/

http://aquariumsdefrance.fr/




http://www.stiftung-artenschutz.de/


http://www.izw-berlin.de/

http://www.vzp.de/


http://www.wildgehege-verband.de/

http://www.zoodirektoren.de/





http://www.uiza.org/

http://www.nvdzoos.nl/

http://www.alertis.nl/

http://www.deharpij.nl/

http://www.federatiazoo.ro/



Španjolska Ibersko udruženje zooloških vrtova i akvarija – AIZA

http://www.aiza.org.es

Ibersko udruženje čuvara divljih životinja – AICAS

http://www.aicas.org/

Švedska Švedsko udruženje zooloških vrtova i akvarija – SAZA

http://svenska-djurparksforeningen.nu/

Ujedinjena Kraljevina Britansko i irsko udruženje zooloških vrtova i akvarija – BIAZA

http://www.biaza.org.uk

Udruženje britanskih i irskih čuvara divljih životinja – ABWAK

http://www.abwak.org/

Britansko veterinarsko zoološko društvo – BVZS


Kraljevsko zoološko društvo Škotske – ZGF

http://www.rzss.org.uk/

EU Europsko udruženje zooloških vrtova i akvarija – EAZA


Europsko udruženje za vodene sisavce – EAAM

http://www.eaam.org/

Europsko udruženje državnih veterinarskih službenika – EASVO

http://www.fve.org/about_fve/sections/EASVO.php

Europsko udruženje veterinara za zoološke vrtove i divlje životinje – EAZWV


http://www.aiza.org.es/

http://www.aicas.org/




http://www.abwak.org/


http://www.rzss.org.uk/


http://www.eaam.org/




O B R A Z O V A N J E J A V N O S T I I P O D I Z A N J E R A Z I N E S V I J E S T I


2. Članak 3. – druga alineja – Obrazovanje javnosti i

podizanje razine svijesti


Obrazovanje koje pruža AZA

Obrazovanje koje pruža BIAZA

CEC – Komisija IUCN-a za obrazovanje i komunikaciju

Conservation Education Training Manual (Priručnik za obrazovanje o očuvanju) (AZA, 2010.)

Obrazovanje koje pruža EAZA

Evaluating the Effectiveness of the Educational Delivery Models at Zoos Victoria (Procjena djelotvornosti

modela obrazovanja u organizaciji Zoos Victoria)

IZEA – Međunarodno udruženje edukatora u zoološkim vrtovima

Obrazovanje koje pruža WAZA

Obrazovanje Udruženja zooloških vrtova i akvarija (Australija i Novi Zeland)

Zoo Education Masterplan (Glavni plan za obrazovanje u zoološkim vrtovima) (Središnje nadležno tijelo za

zoološke vrtove, Indija)

Organizacija za dizajn zooloških vrtova ZooLex

Poglavlje

2.

http://www.aza.org/conservation-education/

http://www.biaza.org.uk/education/

http://www.google.com/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&ved=0CCoQFjAA&url=http://www.iucn.org/about/union/commissions/cec/&ei=XcQIUu6MC4-f7gb56oGYAQ&usg=AFQjCNGB4XFXEMXdi4dyo92vL4XA86Y5oA&bvm=bv.50500085,d.ZGU&cad=rja

http://izea.net/wp-content/uploads/2015/06/CEC-Con-Ed-Course-Manual-for-IZE.pdf

http://www.eaza.net/conservation/education/

http://www.wpi.edu/Pubs/E-project/Available/E-project-042913-233036/unrestricted/Zoo_Final_Report_2013.pdf

http://www.wpi.edu/Pubs/E-project/Available/E-project-042913-233036/unrestricted/Zoo_Final_Report_2013.pdf

http://www.izea.net/

http://www.waza.org/en/site/conservation/environmental-education

http://www.waza.org/en/site/conservation/environmental-education

http://www.zooaquarium.org.au/index.php/education/

http://www.ceeindia.org/cee/project_pages/cza.html

http://www.ceeindia.org/cee/project_pages/cza.html

http://www.google.com/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&cad=rja&ved=0CCwQFjAA&url=http://www.zoolex.org/&ei=pMMIUuvIIuus7Qax1oHoBA&usg=AFQjCNHYDO-8tA-dZ-617BbeCiMfhA4gbA&bvm=bv.50500085,d.ZGU



2.2. Studije slučaja

2.2.1. Studija slučaja 7.: Inicijativa za kvalifikaciju za obrazovanje o okolišu

Njemačkog udruženja parkova prirode (Deutscher Wildgehege-Verband e.V. – DWV

e.V.)

Studija slučaja 7. Inicijativa za kvalifikaciju za obrazovanje o okolišu Njemačkog udruženja parkova

prirode (Deutscher Wildgehege-Verband e.V. – DWV e.V.)

Autori: Eckhard Wiesenthal i Pascale Wiesenthal

Inicijativa za kvalifikaciju za obrazovanje o okolišu Njemačkog udruženja parkova prirode (DWV) poziva na holistički pristup operativnoj organizaciji svojih članova. „Pečat kvalitete za obrazovanje o okolišu” osmišljen je u skladu s ciljevima Direktive EU-a o zoološkim vrtovima i Globalne strategije očuvanja zooloških vrtova i akvarija. Ciljevi obrazovanja o okolišu temelje se na planu održivog razvoja (BnE u Njemačkoj), načelima UNESCO-ova Desetljeća obrazovanja za održivi razvoj (2005. – 2014.) i Agende 21 te Deklaraciji iz Rija o okolišu i razvoju. Mjere za zadaće u očuvanju, znanosti i obrazovanju ovise o veličini svake ustanove (broj zaposlenika, životinja i posjetitelja godišnje). Obrazovna certifikacija prepoznaje tu složenost i raznolikost u svojoj ukupnoj ponudi osposobljavanja (vidjeti tablicu 1.). Konačni je cilj ujedno postići najviše moguće standarde držanja životinja.



Tablica 1.: Osposobljavanje koje nudi DWV

Razina i trajanje

Sadržaj Ciljevi Daljnje zadaće Akreditacija

1. razina (4 dana)

• Informalno učenje o okolišu / formalno obrazovanje o okolišu • Razgledavanja s vodičem • Osmišljavanje obrazovnih materijala

• Dati praktičan uvid u

planiranje informalnog učenja • Uključiti najbolju

praksu formalnog obrazovanja o okolišu i BnE u zoološke vrtove

Ne postoje (ova razina služi kao početni paket seminara koji je usmjeren na glavna pitanja obrazovanja o okolišu utemeljenog na iskustvima kako bi se uspostavila zajednička razina kvalitete)

Certifikat/dokument Značke / osnovni certifikat

2. razina (4 dana)

• Osnove upravljanja kvalitetom I • Marketing • Dizajniranje ograđenog staništa životinja i parka • Ocjenjivanje / istraživanje posjetitelja

• Upravljanje kvalitetom: izjava o misiji, mogućnosti, ograničenja i provedba • Strategija za marketing, planiranje i mjere • Briga o životinjama: sveobuhvatan model u kojem je „životinja u središtu” • Istraživanje posjetitelja: metode i praksa

Parkovi bi trebali moći dokazati da su postigli konkretna poboljšanja u mjerama formalnog obrazovanja o okolišu te da su uspostavili temelje za upravljanje kvalitetom

Certifikat/dokument Značke / „premium” certifikat

3. razina (3 dana)

• Osnove upravljanja kvalitetom II • Vođenje volontera • Programi obrazovanja/osposobljavanja

• Upravljanje kvalitetom II: zadaće. Procjena vlastitog napretka za održivu provedbu • Osigurati uspješno i

djelotvorno volontiranje • WZACS, Agenda 21,

sudjelovanje u očuvanju vrsta

Parkovi trebaju prikazati daljnja poboljšanja i sveobuhvatnije upravljanje kvalitetom, koji ispunjavaju zahtjeve većih parkova

Certifikat/dokument Značke / „premium plus” certifikat

Važnost upravljanja kvalitetom u okviru certifikacije

Upravljanje kvalitetom strukturirani je element na

dvjema razinama koji objedinjuje specijalizirane

aktivnosti:

a) definirane zahtjeve prate vanjski subjekti;

povremeno ponavljanje popratnih mjera nakon

nadzora osigurava da se poboljšanje stručnog

znanja i znanja u području informalnog učenja o

okolišu stalno proširuje te da se obrazovne

aktivnosti osmišljavaju održivo; na primjer,

određivanje ciljeva razvoja za razdoblje između

certifikacije i ponovne certifikacije

b) zahtjevi uključuju okvirne uvjete, koji su važni

za uspjeh informalnog učenja o okolišu i za

razvoj kvalitete općenito; na primjer: organizacija

rada.



Na 1. i 2. razini poseban se naglasak stavlja na potrebe manjih parkova s malim brojem zaposlenika. Na 3.

razini razmatraju se dodatne potrebe većih parkova, koji imaju veći broj zaposlenika i složenije radne

postupke.

Središnji aspekt upravljanja kvalitetom činjenica je da parkovi sami određuju svoje ciljeve i potrebe u pogledu osposobljavanja. Stoga je 3. razina otvorena i za manje parkove ako žele uspostaviti opsežnije upravljanje kvalitetom. Integracija znanstvenih tema i tema o prirodi i očuvanju

DWV podupire znanstvene projekte iz područja očuvanja prirode i očuvanja životinja. Relevantne informacije

dijele se svakoj ustanovi putem interneta, časopisa DWV-a, biltena i sastanaka. Ustanove zatim integriraju

priopćeno znanje u svoje obrazovanje. Upravljačka skupina DWV-a uspostavlja suradnju s organizacijama

za očuvanje prirode. BUND (Prijatelji Zemlje iz Njemačke) i NABU (Unija za očuvanje prirode i

bioraznolikosti) trenutačno koriste parkove koji su članovi DWV-a kao platformu za promicanje projekata in

situ. Ta vrsta suradnje vrlo je djelotvorna i uspješnije povezuje stručno znanje s očuvanjem prirode i životinja.

Dodatne informacije: http://www.wildgehege-verband.de/ Inicijativa za kvalifikaciju za obrazovanje o

okolišu. WAZA News, 4/10, str. 2–4.

2.2.2. Studija slučaja 8.: Sredstva za informalno učenje Zoološkog društva u Londonu

koja se primjenjuju u Londonskom zoološkom vrtu

Studija slučaja 8. Sredstva za informalno učenje Zoološkog društva u Londonu koja se primjenjuju

u Londonskom zoološkom vrtu

„Osnovano 1826., Zoološko društvo u Londonu (ZSL) međunarodno je dobrotvorno društvo za znanost,

očuvanje i obrazovanje, čija je misija promicanje i postizanje očuvanja životinja i njihovih staništa u cijelom

svijetu.

Svoju misiju ostvarujemo inovativnom znanošću, projektima aktivnog očuvanja u više od 50 zemalja i

dvama ZSL-ovim zoološkim vrtovima – Londonskim zoološkim vrtom i Zoološkim vrtom Whipsnade

(Zoološko društvo u Londonu).”

Sredstva za informalno učenje koja se koriste u Londonskom zoološkom vrtu prikazana su na fotografijama

u nastavku. Tim se sredstvima na kreativan i interaktivan način prikazuje važnost očuvanja bioraznolikosti.

Maštovite obrazovne tehnike nadahnjuju ljude i potiču ih na komunikaciju i sudjelovanje i bez

korištenja skupih materijala.

U smjeru kazaljke na satu počevši s lijeve strane: interaktivna ploča koja posjetiteljima objašnjava uloge

različitih osoba u terenskom projektu očuvanja i predlaže donaciju jedne funte osobi koju odaberu. Poster

na kojem su navedeni korisni savjeti za prihvaćanje autohtonih divljih vrsta. Poruke o klimatskim

promjenama u ograđenom staništu kornjače.

http://www.wildgehege-verband.de/

http://www.wildgehege-verband.de/upload/Umweltbildung/Artikel_Qualifizierungsoffensive_DWV_in_der_WAZA-News_2010-04_web.pdf



http://www.zsl.org/



Dolje: izložak pingvina izrađenih od recikliranih materijala koji ukazuje na posljedice klimatskih promjena.

Primjeri u nastavku pokazuju kako ljudi (tj. čuvari i njihovo znanje) mogu potaknuti druge ljude da sudjeluju.

U smjeru kazaljke na satu počevši s lijeve strane: poster koji posjetiteljima poručuje da potraže gdje su

skriveni elementi oplemenjivanja koji privlače majmune. Aktivnosti programa čuvara na jedan dan

omogućuju još osobniji doživljaj životinja i zoološkog vrta. Informativne ploče i savjeti čuvara poučavaju

posjetitelje o životinjama i pomažu im pri promatranju životinja.

2.3. Informalno učenje u zoološkim vrtovima i dizajn izložaka

Zoološki vrtovi imaju resurse koje nijedna druga organizacija za očuvanje nema na raspolaganju u očuvanju

bioraznolikosti: žive životinje. Urođena privrženost koju ljudi osjećaju prema životinjama svake godine

privlači milijune posjetitelja u zoološke vrtove. Taj se resurs može iskoristiti za inspiriranje, obrazovanje i

informiranje, ali isto se tako nenamjerno mogu prenijeti i štetne poruke. U nastavku je nekoliko napomena u

tom pogledu:

- odjelima zooloških vrtova za očuvanje, obrazovanje i marketing može biti korisno održavati stalnu

komunikaciju i učiti jedni od drugih kako bi se osiguralo da se uvijek prenose prave poruke

- „rekreacija” nije obuhvaćena Direktivom EU-a o zoološkim vrtovima, ali istraživanje je pokazalo da, iako

neki posjetitelji možda smatraju da je glavna funkcija zooloških vrtova očuvanje i obrazovanje, mnogi ih



posjećuju radi rekreacije, kako bi proveli lijep dan s djecom, zabavili se ili boravili u prirodi; argument da je

rekreacija razlog zbog kojeg ljudi posjećuju zoološke vrtove (i stvaraju prihode za druge aktivnosti) koristi

se da se opravdaju odluke i projekti ili aktivnosti čiji su prioritet marketinški čimbenici, dok su vrijednosti

očuvanja i obrazovanja često sekundarne ili najmanje važne, a nekad se uopće ne uzimaju u obzir; neke

rekreacijske aktivnosti mogu biti suprotne ciljevima očuvanja i stoga bi ih trebalo procijeniti u okviru

Direktive EU-a o zoološkim vrtovima

- usmjerenost na privlačenje posjetitelja (posebno djece) može poslati poruku da su divlje životinje samo

slatke, a ne i opasne ili primjerene kao kućni ljubimci; u proteklih nekoliko godina pokazalo se da trgovina

egzotičnim kućnim ljubimcima (i zakonita i nezakonita) i držanje egzotičnih kućnih ljubimaca negativno

utječu na dugoročno očuvanje nekih vrsta; mogu biti izvor invazivnih stranih vrsta, resursi za

bioraznolikost moraju se preusmjeravati na spašavanje napuštenih životinja, a vlasnici često nemaju

potrebno znanje kako bi osigurali primjerene uvjete za dobrobit, što zabrinjava tijela odgovorna za zaštitu

divljih vrsta; no zoološki su vrtovi u posebno dobrom položaju da pruže obrazovanje o odgovornom

vlasništvu egzotičnih kućnih ljubimaca i o primjerenoj brizi o egzotičnim vrstama. Osim toga, mogu pružiti

prilike za volontiranje kako bi se ljudi na siguran način mogli približiti životinjama i kako bi se odvratilo od

neodgovornog vlasništva egzotičnih kućnih ljubimaca

- obrazovne poruke koje se prenose u predstavama, prezentacijama ili aktivnostima s izravnim kontaktom

možda će se morati procijeniti u okviru područja primjene Direktive o zoološkim vrtovima.

Dizajn izložaka

Dizajn izložaka u zoološkim vrtovima stalno se mijenja. Osim pružanja primjerenog smještaja za životinje, cilj

je izložaka u zoološkim vrtovima angažirati posjetitelje i komunicirati s njima. Trenutačni trendovi još se više

udaljavaju od prikaza koji „uranjaju” posjetitelje u okruženje i prelazi se na interaktivnije izloške s manje

nametljivim prikazivanjem informacija i izravnim sudjelovanjem osoblja zoološkog vrta radi uspostave

emocionalne veze s posjetiteljima. U nastavku su navedena neka suvremena načela dizajna izložaka.

Monika Fiby (osnivačica organizacije ZooLex Zoo Design Organization) primjenjuje četiri načela u dizajnu

zoološkog vrta:

- privlačnost: estetski ugodno iskustvo stvara pozitivno raspoloženje; osmišljavanjem atraktivnog

okruženja u zoološkom vrtu polažu se temelji za bogata iskustva posjetitelja

- djelotvornost: dizajniranje pri kojem se vodi računa o prirodnim procesima održivo je, a održivost je

dugoročno isplativa

- fleksibilnost: zahtjevi za očuvanje ex situ brzo se mijenjaju; fleksibilan dizajn odgovor je na promjenjive

potrebe upravljanja životinjama

- bezvremenost: priroda je uvijek privlačna; prirodni krajobrazi referentno su mjerilo za dizajn zooloških

vrtova.

Akvarij Oregon Coast Aquarium proveo je ispitivanje trendova u tumačenju izložaka u ustanovama AZA-e. Nalazi su pokazali sljedeće trendove:

- sadržaj – prelazak s koncepata životinja i staništa na očuvanje ekosustava i uključivanje kulture i priča

lokalnog stanovništva; usmjerenost na nadu i uspjeh kao djelotvorne pristupe promjeni ponašanja

- publika – tumačenje izloška na temelju istraživanja o tome kako ljudi uče; višejezično tumačenje kako bi

se angažiralo više publike; usmjeravanje na različite dobne skupine i razine znanja u području očuvanja;

naglasak na pričanju priča kao metodi učenja; interpretacijske ploče koje pobuđuju i osjećaje i

razmišljanje

- očuvanje – davanje informacija o sudjelovanju ustanove u lokalnom očuvanju i mogućnosti da se

posjetitelji uključe u projekte u zoološkom vrtu

- interakcija s osobljem i volonterima – tumačenje uživo najbolji je način da se dopre do posjetitelja; sad

u tumačenju izložaka sudjeluje više članova osoblja i volontera

- susreti sa životinjama – omogućivanje posjetiteljima da promatraju treniranje životinja i interakciju

čuvara sa životinjama

- boja i tekst – manje znakova, ali s više boja, kraćim odlomcima teksta i upečatljivijim sadržajem; mogu

se navesti poveznice na internetske stranice s detaljnijim informacijama

- interaktivni objekti – u izlošcima se koriste trodimenzionalni objekti kako bi se potaklo sudjelovanje

posjetitelja različite dobi, uključujući opipljive objekte, rekvizite i iskustva koja obuhvaćaju cijelo tijelo

- tehnologija – tehnologiju treba uključiti u izloške jer je to način na koji ljudi stupaju u interakciju sa

svijetom u kojem žive i pristupaju informacijama; sve se više koriste mobilne aplikacije i tekstualne

poruke; treba nastojati prilagoditi tehnologiju obiteljima i skupinama;

http://www.zoolex.org/



upotreba interneta i društvenih medija kako bi se ostalo u kontaktu s ljudima nakon što napuste ustanovu.

(Trends in Zoo and Aquarium Exhibit Interpretation (Trendovi u tumačenju izložaka u zoološkim vrtovima i

akvarijima), Oregon Coast Aquarium. Terry O’Connor Consulting, 2010.)

Sredstva i aktivnosti za informalno učenje. Smjernice, trendovi i primjeri.

Sredstvo/aktivnost: Znakovi i grafički prikazi

Smjernice Savjeti/trendovi

Davati točne informacije o vrsti (vidjeti prethodno

navedeno).

Trend je da se u grafičkim prikazima u zoološkom

vrtu prelazi s usmjerenosti na životinje i staništa na

ekosustave, krajobraze i odnose s ljudskim

aktivnostima i kulturama.

Više vizualnih sredstava: fotografije, veći raznobojni

fontovi i nekoliko slojeva informacija.

Interaktivni prikazi

Promicati svijest o uzrocima i posljedicama te

sudjelovanje.

Veća upotreba svih osjetila i tehnologije.

Omogućivanje donošenja odluka i promatranja

njihovih posljedica.

Sudjelovanje u inicijativama očuvanja zoološkog

vrta.

Interakcija nakon posjeta.

Na primjer, slagalice, audiouređaji, biomaterijali koji se mogu dotaknuti, igre, videozapisi, kvizovi, zasloni

osjetljivi na dodir, mobilne aplikacije.

Interaktivni centri za posjetitelje (Zoološki vrt u Adelaideu, Zoološki vrt u Zürichu).

Tiskane informacije

Koristiti oprezno. Ako je moguće, zamijeniti drugim

mogućnostima koje su pogodnije za okoliš.

Koriste se u kombinaciji s drugim aktivnostima.

Konkretnije i korisne informacije o sudjelovanju u

očuvanju in situ, kampanjama, načinu života,

porukama o očuvanju, daljnjem angažmanu i

sudjelovanju.

Na primjer, karte, letci, vodiči.

Govori / razgovori s čuvarima / susreti sa životinjama

Prenijeti točne biološke informacije i informacije o

očuvanju.

Povezati s primjerenim ponašanjima prema divljim

vrstama (vidjeti Dokument o dobrim praksama za

provedbu Direktive EU-a o zoološkim vrtovima:

članak 3. prva alineja).

Smanjiti manipulaciju životinjama i umjesto toga

koristiti oplemenjivanje/treniranje kako bi se

pokazalo prirodno ponašanje vrste.

Poštovati smjernice o kontaktu sa životinjama i

sprečavanju zoonoza (vidjeti Dokument o dobrim

praksama za provedbu Direktive EU-a o zoološkim

Razgovori koje vodi osoblje pri hranjenju ili treniranju

životinja postaju sve popularniji. Često se pričaju

priče, iznose zanimljive činjenice i brojke te se potiče

postavljanje pitanja radi daljnje interakcije.

Takve aktivnosti mogu se provoditi za gotovo sve

vrste i pružaju više prilika za izravnu komunikaciju s

posjetiteljima.

Neki zoološki vrtovi napravili su prozore kroz koje se

može promatrati rad čuvara, znanstvenika i

volontera.

http://izea.net/education/training-materials/trends-in-zoo-and-aquarium-exhibit-interpretation/



vrtovima: članak 3. treća alineja).

Obučiti uključeno osoblje za držanje govora.

Prezentacije i predstave sa životinjama

Sve smjernice iz prethodnog okvira primjenjuju se i

na prezentacije.

Aktivnosti fotografiranja i jahanja životinja možda će

se morati pažljivo procijeniti kako bi se osigurala

njihova obrazovna vrijednost i izostanak štetnih

učinaka na dobrobit životinja.

Neprirodna ponašanja i trikovi karakteristični za

cirkuse nemaju obrazovnu vrijednost.

Dobrobit životinja koje sudjeluju trebalo bi pratiti s

obzirom na količinu treniranja i izvedbi u kojima

sudjeluju te kako bi se osigurala usklađenost s

mjerama iz članka 3. treće alineje Direktive o


Odabir vrsta trebao bi biti opravdan obrazovnom

svrhom i brigom o životinjama.

I predstave i susreti koriste se kao sredstvo poticanja

empatije i usmjeravanja pažnje na poruke o

očuvanju.

Javnost je sve više svjesna što određena vrsta

prezentacije može uključivati pa neke osobe

izražavaju zabrinutost.

Neke vrste i pojedinačne životinje mogu uživati u

kontaktu s ljudima i imati koristi od mentalnih

poticaja, stoga mogu biti primjerenije od drugih za

takvu vrstu aktivnosti.

Programi „Čuvar na jedan dan”

Poštovati smjernice o kontaktu sa životinjama i

sigurnosti – Direktiva o zoološkim vrtovima, članak 3.

(treća i četvrta alineja) i Dokument o dobrim

praksama za provedbu Direktive EU-a o zoološkim

vrtovima.

Pružiti osoblju osposobljavanje o vrstama u divljini i

odnosima s javnošću.

Sastavljati male skupine i rezervirati samo nekoliko

dana u tjednu.

Ti programi uključuju obilaske „iza kulisa” ili dan

pomaganja iskusnom čuvaru.

Čuvari mogu prenijeti svoje osobno znanje o

životinjama i tako uspostaviti jače veze.

Te aktivnosti mogu omogućiti bliže, ali ipak manje

nametljive susrete i kontakt sa životinjama.

Internetske stranice

Prikazati izjave o misiji, programe očuvanja,

istraživanja i obrazovanja.

Promicati realističnu i dostojanstvenu sliku životinja.

Na internetskim stranicama i resursima mogu se

navesti informacije za upotrebu prije i poslije posjeta

koje uključuju i formalno obrazovanje i informalno

učenje, detaljne informacije o vrstama, pojedinosti o

programima očuvanja i istraživanja, mogućnosti

dugoročnog sudjelovanja, informacije o održivom

načinu života itd.

Na primjer, Seafood Watch – Akvarij Monterey Bay (program savjeta za održivu morsku hranu)

Posebna događanja

Dani ili tjedni posvećeni kampanji ili temi očuvanja. To može uključivati širok raspon aktivnosti kao što su

postavljanje informativnih štandova, kutije za donacije, igre, natjecanja, razgovori itd.

Na primjer, Kampanja za jugoistočnu Aziju (EAZA-IUCN/SSC)

Odnosi s medijima

Pokazati svijest o tome kako se životinje prikazuju i Sve se više koriste priopćenja za medije i televizijski

nastupi, ne samo za promidžbu i povećanje

http://www.montereybayaquarium.org/cr/seafoodwatch.aspx

http://www.eaza.net/conservation/campaigns/



kako se s njima postupa u medijima. vidljivosti zoološkog vrta, već i za priopćavanje

povezanih informacija o očuvanju i komentiranje

pitanja povezanih s okolišem, kao što su ekološke

katastrofe ili otkrića novih vrsta.

„Vođenje primjerom”

Zoološke vrtove potiče se da poduzimaju korake

kako bi postali održiviji.

Zamjenski i novi elementi mogu se

odabrati/dizajnirati tako da se pazi na održivost.

Ako zoološki vrtovi pokažu praktične primjere mjera

za održivost koje poduzimaju, to može potaknuti

posjetitelje da i sami poduzmu određene mjere.

Na primjer, svi objekti za pripremu hrane u Zoološkom vrtu u Helsinkiju nude samo proizvode s oznakom

pravedne trgovine i lokalne, organske proizvode.

Zoološki vrtovi u Adelaideu i Monartu sudjeluju u kampanji „Go Palm Oil Free” (Bez palmina ulja), djeluju u

skladu s njom i informiraju druge budući da većina izvora tog ulja nije održiva, a njegove plantaže

ugrožavaju opstanak orangutana.

„Što možete učiniti”

Zoološki vrtovi potiču se da upotrijebe sva sredstva

koja su im na raspolaganju kako bi posjetiteljima

predložili primjerene mjere očuvanja.

Prijedlozi mjera očuvanja sve se više uključuju u sve

obrazovne programe/aktivnosti.

U kampanjama udruženja zooloških vrtova daju se

obrazovni materijali, ukazuje se na primjerene mjere

očuvanja i organiziraju se aktivnosti informiranja i

prikupljanja financijskih sredstava za članove.

Neki zoološki vrtovi daju posjetiteljima priliku da

odaberu aktivnosti pogodne za okoliš na prostoru

zoološkog vrta, pri prijevozu i u objektima za

pripremu hrane ili trgovinama.

Zoološki vrt u Bristolu daje popuste posjetiteljima koji dođu javnim prijevozom.

Zoološki vrt u Dublinu ima odjeljak „Što možete učiniti”.

http://www.korkeasaari.fi/en/services/visitorinformation/refreshmentsandshops

https://www.zoossa.com.au/conservation/how-you-can-help/

http://www.bristolzoo.org.uk/zoo-information/special-offers-and-discounts

http://www.dublinzoo.ie/43/What-You-Can-Do.aspx

S M J E Š T A J Z A Ž I V O T I N J E


3. Članak 3. – treća alineja – Smještaj za životinje


3.1.1. Korisne internetske stranice

Američko udruženje za veterinarsku medicinu (npr. eutanazija, dezinfekcijska sredstva itd.)

Australazijski priručnici za brigu o životinjama

Priručnik za biološku zaštitu australskih zooloških vrtova i kontrolni popis za samostalnu reviziju (biološka zaštita)

Priručnici i smjernice AZA-e za brigu o životinjama (npr. priručnici o prehrani, karanteni, skrbi o životinjama itd.)

Brien, M. L., Cherkiss, M. S., Parry, M. W., Mazzotti, F. J. (2010.) Housing Crocodilians in Captivity: Consideration

for Central America and Caribbean (Smještaj krokodila u zatočeništvu: razmatranja za Srednju Ameriku i Karibe)

Britansko udruženje zooloških vrtova i akvarija (npr. prehrana, dizajn ograđenih staništa, biološka zaštita, otrovni

gmazovi, vodozemci, ribe i beskralježnjaci, zoonoze, oplemenjivanje okoliša, učinci posjetitelja, procjena dobrobiti

životinja itd.)

CITES non-air Transport Guidelines of live wild animals and plants (Smjernice CITES-a za prijevoz živih divljih

životinja i biljaka prijevozom koji nije zračni)

Društvo za poredbenu prehranu

Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2005, 22. prosinca 2004. (npr. zaštita životinja pri prijevozu)

Priručnik Stručnog odbora za zoološke vrtove, DEFRA, Ujedinjena Kraljevina (2012.) (npr. procjena dobrobiti

životinja itd.)

Program treniranja životinja društva Disney (npr. treniranje, oplemenjivanje okoliša, odnosi između ljudi i životinja)

Europska komisija – Dobrobit životinja pri prijevozu

Izjava Europske agencije za sigurnost hrane o upotrebi mjera usmjerenih na životinje za procjenu dobrobiti

životinja

Smjernice za oplemenjivanje okoliša. Udruženje britanskih i irskih čuvara divljih životinja (ABWAK)

Europsko udruženje zooloških vrtova i akvarija (npr. prehrana, popis opasnih vrsta, izjava o eutanaziji, zoonoze,

biološka zaštita itd.)

EGZAC o kontracepciji životinja u zoološkim vrtovima

Europska skupina za prehranu u zoološkim vrtovima

Eutanazija riba i vodozemaca, Cornell University, 2012.

Profili vrsta Komisije za očuvanje riba i divljih vrsta u Floridi

Propisi za žive životinje Međunarodne udruge zračnih prijevoznika (IATA)

Međunarodni kongres čuvara u zoološkim vrtovima (npr. odnosi između ljudi i životinja, oplemenjivanje okoliša)

Veterinarski priručnik za egzotične i laboratorijske životinje društva Merck (zdravlje životinja u zoološkom vrtu)

Minimalni zahtjevi za držanje divljih životinja – švicarski standardi

Poglavlje

3.

https://www.avma.org/KB/Policies/Pages/default.aspx

http://www.australasianzookeeping.org/Husbandry%20Manuals.htm

https://wildlifehealthaustralia.com.au/Home/Playground/WHANewsMedia/TabId/220/ArtMID/928/ArticleID/2056/National-Zoo-Biosecurity-Manual.aspx

http://www.aza.org/animal-care-manuals/

http://edis.ifas.ufl.edu/pdffiles/uw/uw25500.pdf





https://www.cites.org/eng/resources/transport/index.php

https://www.cites.org/eng/resources/transport/index.php

http://www.cnsweb.org/



http://www.animaltraining.org/

http://ec.europa.eu/food/animal/welfare/transport/index_en.htm

http://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/doc/2767.pdf

http://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/doc/2767.pdf

https://abwak.org/

https://abwak.org/


http://www.egzac.org/pages/7/contraception-uses

http://www.egzac.org/pages/7/contraception-uses

http://www.eaza.net/conservation/research/eaza-nutrition-group/

http://www.eaza.net/conservation/research/eaza-nutrition-group/

http://www.research.cornell.edu/care/documents/ACUPs/ACUP306.pdf

http://myfwc.com/wildlifehabitats/profiles/

http://www.iata.org/whatwedo/cargo/live-animals/Pages/index.aspx


http://www.merckmanuals.com/vet/exotic_and_laboratory_animals/zoo_animals/overview_of_zoo_animals.html

file:///C:/Users/goerrut/Downloads/Animal_Welfare_Ordinance_(TSchV)_position_as_at_1.4.2011%20(1).pdf



Postupak Osme međunarodne konferencije o oplemenjivanju okoliša

Saeugetiergutachten (Zahtjevi za dobrobit životinja za držanje divljih sisavaca i drugih divljih vrsta u zemljama

njemačkog govornog područja)

The shape of enrichment (oplemenjivanje okoliša)

Softver za dizajniranje ograđenih staništa u zoološkim vrtovima

Organizacija za dizajn zooloških vrtova ZooLex

Softver za upravljanje prehranom Zootrition

3.1.2. Primjeri specifičnih priručnika za brigu o životinjama dostupnih na internetu

Australian Codes of Practice: Captiva Amphibian and Reptile Husbandry (Australski kodeks dobre prakse: briga o vodozemcima i gmazovima u zatočeništvu)

AZA Amphibian Husbandry Resource Guide (Vodič AZA-e o resursima za brigu o vodozemcima)

Flamingo Husbandry Guidelines (Smjernice za brigu o plamencima) – zajedničke smjernice AZA-e i EAZA-e

Resursi savjetodavne skupine AZA-e za slonove

Priručnik za brigu o životinjama u okviru programa AZA-e za opstanak orangutana

Priručnik AZA-e za skrb o pingvinima iz 2014. Codes of Practice for the Welfare of Animals – Private Keeping of Reptiles (Kodeks prakse za dobrobit životinja – privatno držanje gmazova) (Victoria)

Smjernice EAZA-e za brigu o marmozetima

Standardi i smjernice EAAM-a za vrstu Tursiops truncatus

Priručnik za brigu o prečnoustama

Smjernice za upravljanje slonovima (BIAZA) (2010.)

Guidelines for the Use of Amphibians and Reptiles in Field and Laboratory Research (Smjernice za upotrebu vodozemaca i gmazova u terenskim i laboratorijskim istraživanjima)

Smjernice za skrb o konjima. Britansko veterinarsko udruženje. Husbandry and Management of Parrot Species (Briga i upravljanje vrstama papiga)

IWRC Guidelines for Wildlife Rehabilitation (Smjernice IWRC-a za rehabilitaciju divljih vrsta)

Smjernice MYFWC-a za očuvanje morskih kornjača

Toucan Husbandry Manual (Priručnik za brigu o tukanima)

Policy on Exhibiting Primates in New South Wales (Politika izlaganja primata u Novom Južnom Walesu)

Udruženje čuvara nosoroga

3.2. Popis općih standarda, kodeksa dobre prakse ili smjernica

Američko udruženje zooloških vrtova i akvarija (2011.). Accreditation Standards and Related Policies (Standardi za akreditaciju i povezane politike)

Švicarska uredba o zaštiti životinja (Tierschutzverordnung). Švicarsko federalno vijeće (2008.) Australazijsko regionalno udruženje zooloških vrtova i akvarija – Codes of practice and associated guidelines (Kodeksi dobre prakse i povezane smjernice) (2000.)

http://moscowzoo.su/upload/iblock/46d/46dc74908633da2229b637887b9dfadf.pdf

http://moscowzoo.su/upload/iblock/46d/46dc74908633da2229b637887b9dfadf.pdf

http://www.saeugetiergutachten.de/

http://www.enrichment.org/

http://softwaretopic.informer.com/zoo-enclosure-designing-software/


http://www.zootrition.org/

https://www.ehp.qld.gov.au/assets/documents/plants-animals/wildlife-permits/cp-wm-captive-reptile-amphibian-husbandry.pdf

https://www.ehp.qld.gov.au/assets/documents/plants-animals/wildlife-permits/cp-wm-captive-reptile-amphibian-husbandry.pdf

https://www.aza.org/assets/2332/amphibianhusbandryresourceguide.pdf

http://aviansag.org/Husbandry/Unlocked/Care_Manuals/Flamingo%20Husbandry%20Guidelines.pdf

http://www.elephanttag.org/Professional/professional_exhibitdesign.html

https://ams.aza.org/iweb/upload/Orangutan%20Care%20Manual%20DRAFT-0a71e9d2.pdf

https://ams.aza.org/iweb/upload/Orangutan%20Care%20Manual%20DRAFT-0a71e9d2.pdf

https://www.speakcdn.com/assets/2332/penguin_care_manual_aza_final_2014.pdf

https://www.speakcdn.com/assets/2332/penguin_care_manual_aza_final_2014.pdf

http://pandora.nla.gov.au/pan/54233/20051117-0000/ag1134.pdf

http://pandora.nla.gov.au/pan/54233/20051117-0000/ag1134.pdf

http://www.marmosetcare.com/downloads/EAZA_HusbandryGuidelines.pdf


https://sites.google.com/site/elasmobranchhusbandry/manual

http://www.santuariodeelefantes.org.br/docs/BIAZA_management_guidelines_elephants_2010.pdf

http://www.asih.org/sites/default/files/documents/resources/guidelinesherpsresearch2004.pdf

http://www.asih.org/sites/default/files/documents/resources/guidelinesherpsresearch2004.pdf

http://www.thehorse.com/topics/horse-care

http://www.thehorse.com/topics/horse-care

http://www.theparrotsocietyuk.org/keeping-parrots/husbandry

http://theiwrc.org/resources/guidelines-for-wildlife-rehabilitation

http://myfwc.com/wildlifehabitats/managed/sea-turtles/protection/

http://myfwc.com/wildlifehabitats/managed/sea-turtles/protection/

http://aviansag.org/Husbandry/Unlocked/Care_Manuals/Toucan-manual.pdf

http://www.dpi.nsw.gov.au/__data/assets/pdf_file/0006/121569/primate-policy-welfare.pdf

https://www.rhinokeeperassociation.org/management

https://www.rhinokeeperassociation.org/management

https://www.aza.org/assets/2332/aza-accreditation-standards.pdf




http://www.business.qld.gov.au/__data/assets/pdf_file/0003/47883/exhibiting-wildlife-queensland.pdf

http://www.business.qld.gov.au/__data/assets/pdf_file/0003/47883/exhibiting-wildlife-queensland.pdf



Australian Animal welfare standards and guidelines: exhibited animals (Australski standardi i smjernice za dobrobit životinja koje se izlažu)

Akreditirani zoološki vrtovi i akvariji Kanade – Animal Care and Housing Manual (Priručnik za skrb i smještaj životinja) (2008.)

DEFRA, Ujedinjena Kraljevina – Standardi državnog tajnika za suvremene prakse u zoološkim vrtovima (2012.)

Europsko udruženje zooloških vrtova i akvarija (EAZA) – Minimum Standards for the Accommodation and Care of Animals in Zoos and Aquaria (Minimalni standardi za smještaj i skrb o životinjama u zoološkim vrtovima i akvarijima)

Savjetodavni odbor Novog Zelanda za dobrobit životinja – Animal welfare (zoos) Code of Welfare (Dobrobit životinja: Kodeks za dobrobit životinja u zoološkim vrtovima) (2005.)

The Zoological Park, a new ally for biodiversity (Zoološki vrt, novi saveznik za bioraznolikost) (smjernice za provedbu zakonodavnih propisa o zoološkim vrtovima u Španjolskoj, španjolsko Ministarstvo poljoprivrede, prehrane i okoliša)


3.3.1. Smještaj i okoliš

Studija slučaja 9.: Uspješan smještaj četveroprstog mravojeda (Tamandua

tetradactyla)

Autor i fotografije: Jennie Westander (glavna kustosica i voditeljica obrazovanja i istraživanja, Zoološki vrt

Parken)

Četveroprsti mravojedi iz Zoološkog vrta Parken u gradu Eskilstuni u Švedskoj drže se u obiteljskoj skupini

koja se sastoji od mužjaka i ženke te dvaju potomaka koji su na svijet došli u zoološkom vrtu. Četveroprste

mravojede općenito je teško uzgajati u zoološkim vrtovima, kako je navedeno u europskoj matičnoj knjizi.

https://www.zooaquarium.org.au/index.php/australian-animal-welfare-standards-and-guidelines-for-exhibited-animals/

ftp://50-199-14-216-static.hfc.comcastbusiness.net/misc/CAZA/CAZA Animal Care and Housing Manual October 1 2008.pdf

ftp://50-199-14-216-static.hfc.comcastbusiness.net/misc/CAZA/CAZA Animal Care and Housing Manual October 1 2008.pdf






file:///C:/Users/goerrut/Downloads/zoo-code.pdf

file:///C:/Users/goerrut/Downloads/zoo-code.pdf

https://portals.iucn.org/library/sites/library/files/documents/Bios-Cons-Wil-Zoo-017-En.pdf



Mravojedi se drže u ograđenom staništu s pristupom i vanjskim i unutarnjim dijelovima. To je neuobičajeno

jer se većina mravojeda drži u unutarnjim i relativno tamnim ograđenim staništima. Stanište se sastoji od

nekoliko dijelova kako bi se životinjama omogućilo da odaberu hoće li biti blizu drugih članova obitelji ili će

se udaljiti. Oplemenjivanje okoliša sastoji se od mnogo struktura za penjanje, starih trupaca i stijena, a u

vanjskom dijelu i od prirodne vegetacije. Iako se životinje ne treniraju, zahvaljujući njihovoj mirnoj naravi

čuvari mogu ući u ograđeno stanište kako bi ih nahranili i očistili izložak.

U tom se izlošku mravojedi vrlo dobro razmnožavaju i spontano pokazuju prirodno ponašanje jer ograđeno

stanište nalikuje prirodnom staništu, a posjetitelji imaju izvrsnu priliku za njihovo promatranje. Ponašanje i

rezultati razmnožavanja dobiveni u toj vrsti ograđenog staništa ukazuju na to da je toj vrsti dobro osigurati

pristup vanjskim prostorima.



Studija slučaja 10.: Poticanje razmnožavanja u zatočeništvu morskog psa vrste

Heterodontus portusjacksoni promjenama u okolišu

Autor i fotografija: Núria Baylina (kustosica, Lisabonski oceanarij)

Dva para morskih pasa vrste Heterodontus portusjacksoni drže se u Lisabonskom oceanariju od 2000.

Dvije ženke postale su spolno zrele 2005., kad su počele polagati jaja. Međutim, nije bilo znakova parenja

ni proizvodnje jaja koja mogu preživjeti. Mužjaci su spolno zreli od 2009.

Budući da se zna da u divljini postoji sezona razmnožavanja u kojoj mužjaci pronalaze ženke u priobalnim

vodama, a u oceanariju je temperatura vode stabilna cijele godine, posumnjalo se da bi izostanak parenja

mogao biti povezan s nepromjenjivom temperaturom cijele godine. Stoga je od svibnja 2011. temperatura

u spremniku namještena tako da prati godišnji ciklus temperature (13 – 26 ºC). Uočeni su prvi znakovi

parenja i prvo jaje koje može preživjeti položeno je u studenome 2011., a drugo i treće u siječnju 2012. Jaja

su praćena ultrazvučno kako bi se kontroliralo jesu li plodna i pratio embrionalni razvoj. Prva dva mlada

morska psa došla su na svijet 2013.

Rezultat intervencije bilo je uspješno

razmnožavanje u zatočeništvu morskih pasa vrste

Heterodontus portusjacksoni u Lisabonskom

oceanariju. Zabilježeni su slučajevi dolaska na svijet

u zatočeništvu iz divljih jaja iz Australije, ali ovo je

vjerojatno prvi slučaj u svijetu uspješnog

razmnožavanja te vrste u zatočeništvu.



3.3.2. Oplemenjivanje okoliša

Studija slučaja 11.: Promjena staništa jedne velike ribe iz roda Protopterus

Autor i fotografije: Valerie O’Hare, Shape of Enrichment

Osoblje akvarija u Zoološkom vrtu u Sofiji bilo je zabrinuto da ta velika, karizmatična riba trenutačno živi u uvjetima

koji nisu optimalni za njezinu dobrobit. Spremnik je bio malen i njegov sadržaj nije bio složen te mu je nedostajalo

raznolikosti. Riba je već dulje vrijeme bila u tom spremniku i s vremenom ga je prerasla.

Članovi osoblja organizirali su sastanak na kojem su slobodno iznosili ideje kako bi utvrdili metode za poboljšanje

kvalitete života te ribe razvojem fizičkog staništa i osjetilnim oplemenjivanjem. Uvedene su sljedeće promjene:

3. veličina ograđenog staništa: riba je premještena u gotovo dvostruko veći spremnik

4. sklonište 1.: prozirna plastična cijev čiji je promjer samo malo veći od ribe prerezana je napola po duljini i smještena uz prednje staklo; cijev je osigurala područje na kojem se riba može osjećati skriveno, a ipak biti potpuno vidljiva javnosti

5. sklonište 2.: upotrebom kamenja različite veličine, škriljevca i prozirne plastične ploče napravljena je spilja tako da je jednu stranu činilo prednje staklo akvarija, što je posjetiteljima omogućilo potpun pogled

6. zaklon: skupine umjetnih biljaka položene na spilju i druge dijelove podloge stvorile su dva velika područja za skrivanje, koja su ipak omogućila da riba bude jasno vidljiva kroz vegetaciju; kao dodatan zaklon postavljen je komad drveta od sredine dna do gornjeg kraja akvarija

7. uzvisina: napravljene su dvije uzvisine podloge od postojećeg šljunka i dodanog kamenja; treća uzvisina napravljena je na krovu spilje

8. tekstura: dodano je kamenje različite veličine kako bi se napravila raznolika podloga; nove naplavine drveta, umjetne biljke, spilja i cijev osigurali su nove taktilne prilike

9. svjetlo: dodavanjem spilje, vegetacije, brežuljaka i naplavina drveta dobiven je raspon svjetlijih i tamnijih područja unutar spremnika.

Neslužbenim promatranjem vidjelo se da riba koristi sve elemente dodane u spremnik. Činilo se da posebno voli

prozirnu cijev u koju se može skloniti, veliko kamenje i skupine umjetne vegetacije. Osoblje je zaključilo da je novo

okruženje korisno za ribu. Postala je aktivnija i zanimljivija posjetiteljima.



Studija slučaja 12.: Radionice o oplemenjivanju za promicanje dobrobiti životinja i

obrazovanja javnosti

Autor i fotografija: M. Kingston-Jones (nadzornik za obrazovanje, oplemenjivanje i istraživanje u

parkovima za divlje životinje Howletts i Port Lympne)

U parkovima za divlje životinje Howletts i Port Lympne u Kentu (Ujedinjena Kraljevina) smješteno je

približno 100 vrsta, uglavnom sisavaca. Osoblje iz odjela za obrazovanje s kvalifikacijama iz područja

dobrobiti životinja radi zajedno s čuvarima na promicanju dobrobiti životinja oplemenjivanjem okoliša, pri

čemu se istodobno dodaje nova dimenzija obrazovnih mogućnosti u parkovima. Čuvari zbirki u

zatočeništvu čine sve što mogu kako bi promicali dobrobit, ali nemaju uvijek dovoljno vremena i sredstava

da bi stvorili željene elemente oplemenjivanja.

Kako bi se premostila ta ograničenja, 2008. je pokrenuta inicijativa „Radionice za oplemenjivanje”. Članovi

javnosti na radionicama uz plaćanje izrađuju elemente oplemenjivanja i zatim mogu vidjeti kako ih se

upotrebljava u ograđenim staništima:

- školske skupine mogu odabrati sudjelovanje u kratkim radionicama po nižoj cijeni, u kojima istodobno

sudjeluje od 15 do 20 djece; na tim radionicama izrađuju velike količine jednostavnih elemenata

oplemenjivanja (npr. šivaju jutene vrećice u koje se pakira hrana*1 ili čiste i pune plastične boce za piće

malim prehrambenim proizvodima)

- poslovne skupine ili skupine na team buildingu prijavljuju se za izradu velikih elemenata oplemenjivanja

u trajanju od jednog do dva sata ili za poludnevne radionice po višoj cijeni; skupine se dijele na timove,

koji se međusobno natječu u izradi istih elemenata u zadanom roku (npr. naprave za hranjenje primata

koje se stavljaju na novi sustav kolotura*2) ili svaki tim izrađuje sastavnicu mnogo većeg elementa (npr.

dinamični sustav grana za pavijane*3).

Pozitivne povratne informacije skupina (uključujući dokaze o većoj

povezanosti sa životinjama), broj izrađenih elemenata i prikupljena

sredstva ukazuju na uspjeh radionica. Povratne informacije

iznimno su pozitivne. Učitelji su izjavili da je najbolji dio posjeta bio

vidjeti kako se životinjama daju novi elementi. Jedan od sudionika

iz poslovnog svijeta izjavio je:

„Ideja projekta oplemenjivanja izvrsna je i savršeno je odgovarala

perspektivi team buildinga. Bilo je odlično vidjeti gorile kako se

koriste predmetima koje smo izradili! Još sam ushićen kad se

sjetim tog dana.”

Radionice su se pokazale iznimno korisnima. Čuvari imaju priliku ispitati novoosmišljene i novoizrađene

predmete, usmjeriti se na složenije oplemenjivanje i omogućiti životinjama raznolikije pristupe. Osim toga,

radionice stvaraju dobit, a ta se sredstva mogu uložiti u razvoj novih ideja.

*1 http://www.youtube.com/watch?v=N5cp4FbYwcY

*2 http://www.youtube.com/watch?v=UZEZBQOWuMs

*3 https://www.facebook.com/photo.php?v=10150722797150207&set=vb.185861671462824&type=3&theater

http://www.youtube.com/watch?v=N5cp4FbYwcY

http://www.youtube.com/watch?v=UZEZBQOWuMs

https://www.facebook.com/photo.php?v=10150722797150207&set=vb.185861671462824&type=3&theater



3.3.3. Odnosi između ljudi i životinja

Studija slučaja 13.: Poticanje majčinstva u slonice

Autor: Endre Sòs (glavni veterinar, Zoološki vrt u Budimpešti) Fotografija: Zoološki vrt u Budimpešti

Angele, desetogodišnja ženka slona, došla je u Zoološki vrt u Budimpešti na preporuku programa europskih

ugroženih vrsta. Angele je stigla u jesen 2010. i nije bila trenirana. Preporuka programa europskih ugroženih vrsta

bila je da se životinja drži u uvjetima zaštićenog kontakta. U to je vrijeme tim čuvara slonova također prelazio sa

slobodnog na zaštićeni kontakt. Dogovoreno je da Angelu odmah treba početi trenirati.

Profesionalni trener životinja radio je s čuvarima i veterinarima na praktičnim i teorijskim aspektima treniranja. Važni

prioriteti bili su uspostava povjerenja između životinje i čuvara te medicinsko osposobljavanje radi liječenja stopala i

uzimanja uzoraka. Konačni je cilj bilo parenje te jedinke s mladim mužjakom. O rezultatima se kontinuirano

raspravljalo, čak i nakon svakog treninga. Napredak je bio spor jer se moralo paziti da se na životinju ne vrši

prevelik pritisak kako se ne bi izgubilo njezino povjerenje odnosno kako ne bi došlo do nazadovanja zbog preranog

ili bolnog postupka. Napredak je bio odličan jer se Angele pokazala dobrom „učenicom” i radilo se sustavno. Za

neke je aktivnosti trebalo više vremena i prema potrebi su se morale ponavljati. Kako bi se otkrila skotnost, morala

se vaditi krv jednom tjedno u razdoblju od tri mjeseca.

Kad je Angele u veljači 2013. dobila prvo mladunče,

program treniranja pokazao se iznimno važnim.

Mladunče je došlo na svijet ranije nego što je bilo

očekivano i nije željelo sisati gotovo 50 sati, a nastojalo

se učiniti sve da se izbjegne ljudska briga o mladunčetu.

Budući da je Angele trenirana za suradnju, uspješno je

ručno pomužena kako bi se mladunče potaknulo da

povezuje mlijeko sa sisom. Kako bi se osigurao dobar

pristup kolostrumu, Angelu se u jednoj prilici moralo

uspavati kako bi se mladunče ručno stavilo na sisu.

Koristilo se i hranjenje na bočicu, ali nastavilo se poticati

mladunče da sisa. Nakon 48 sati mladunče je konačno

počelo tražiti sisu na pravom mjestu, ali Angele je tad

već bila vrlo umorna i nije mu dopustila da sisa.

Zatim je još jedno treniranje zaokupilo Angele pa joj je ručnom injekcijom dan lijek protiv bolova. Kad su se i majka i

mladunče osjećali bolje, uspostavili su vezu i počela je uobičajena majčina briga za mlado. Bez prethodnog

treniranja i posvećenosti poticanju majčine brige, jedina bi opcija bila ljudska briga o mladunčetu, koja kod slonova

ima nisku stopu uspjeha.



Studija slučaja 14.: Upravljanje veterinarskim postupcima treniranjem suradničkog

ponašanja dupina (Tursiops truncatus)

Autor i fotografija: Claudia Gili (direktorica za znanost i veterinarsku službu, Acquario di Genova)

Ženka dupina u Genovskom akvariju pokazala je 2001. neuobičajeno ponašanje – padala je na dno

spremnika kao da se onesvijestila. To je ponašanje trajalo samo nekoliko minuta, ali ponovilo se više puta u

nekoliko dana. Nakon prve pojave ženka dupina stavljena je pod neprestani nadzor. Osoblje je boravilo kraj

bazena 24 sata dnevno kako bi se osiguralo njezino spašavanje ako to bude potrebno. Diferencijalna

dijagnoza problema uključivala je hipotezu povezanu s mogućim neurološkim problemima, epilepsijom i

povezanim sindromima, srčanim zastojima itd. Međutim, budući da životinja nikad nije izgubila pozornost ni

apetit (jela je čak i neposredno nakon događaja), veterinarsko osoblje posumnjalo je da se možda radi o

poremećaju ponašanja i da nije patološki uzrokovano. Ponašanje se čak i pojačavalo pozivanjem životinje

na površinu tako što joj se nudila riba.

Veterinarski tim proveo je neurološko ispitivanje, napravio ultrazvuk srca, abdomena i ovarijskog ciklusa te

uzeo uzorke krvi. Svi su ti medicinski postupci obavljeni s pomoću treniranog suradničkog ponašanja. Posebno je važno bilo uvjetovanje životinje kako bi joj se na tijelo pričvrstio uređaj za praćenje (holter) koji

omogućuje daljinsko bilježenje električne aktivnosti srca. Usto je napravljen videozapis ponašanja, koji je

omogućio analizu rada srca pri prestanku disanja i zaronu. Od životinje se tražilo da pola sata slobodno pliva

dok joj je oprema pričvršćena na tijelo vakuumskim držačima kako bi se dobili zapisi, a zatim je pozvana

natrag i nagrađena.

Ti su rezultati upareni s očitanjem hormonskih

ciklusa pokazali da je životinja zdrava te da je

ponašanje vjerojatno povezano s razdobljem

ovulacije, a svrha mu je privući druge životinje, a u

ovom slučaju i trenere, koji su ponašanje

nenamjerno pojačavali.

Istraživanja ponašanja drugih dupina u zatočeništvu i

pomnije praćenje ponašanja u Genovskom akvariju

potvrdili su da je riječ o ponašanju koje se javlja prije

parenja i u mužjaka i u ženki. Taj obrazac ponašanja

nije neuobičajen te je uočen i opisan i među

dupinima u divljini. Ta studija slučaja predstavljena je

na međunarodnoj konferenciji, što je pridonijelo

boljem razumijevanju i prepoznavanju tog ponašanja

u zatočeništvu.



3.3.4. Veterinarska skrb i program prehrane

Studija slučaja 15.: Istraživanje prehrane i veterinarsko istraživanje

Autor i fotografija: Romain Pizzi, Kraljevsko zoološko društvo Škotske

Svi žutonogi pingvini (Pygoscelis papua) koji žive u velikoj, dugoročnoj i samoodrživoj populaciji u zatočeništvu u

Zoološkom vrtu u Edinburghu smješteni su zajedno u vanjskom ograđenom staništu s velikim bazenom. Osoblje

je smatralo da je dobrobit populacije žutonogih pingvina proteklih godina smanjena. Jedan od uzroka je možda

bila promjena prehrane krajem 1997., kad se prešlo sa svježeg pišmolja (Merlangius merlangus) na zamrznutu

atlantsku haringu (Clupea harengus), i dodatak vitamina, ali sumnjalo se i na druge čimbenike kao što su zarazne

bolesti. Analizirane su 743 obdukcije žutonogih pingvina (1964. – 2004.) čija je prehrana promijenjena sa svježeg

pišmolja na zamrznutu haringu i dodatak vitamina.

U odraslih žutonogih pingvina koje se hranilo zamrznutim haringama i dodatkom vitamina uočeno je sljedeće:

1. smanjenje petogodišnje kumulativne vjerojatnost preživljavanja pingvina hranjenih zamrznutim haringama za 19 % u usporedbi s pingvinima hranjenima svježim pišmoljem

2. povećanje srednje godišnje stope smrtnosti odraslih jedinki s 5,95 % na 23,36 %.

Analiza nutritivne vrijednosti dostupnih vrsta ribe za

hranjenje i usporedba s antarktičkim krilom (Euphasia

superba)

Svježi

pišmolj

Zamrznuta

haringa s

dodatkom

vitamina

Antarktički kril

Ulje 3,9 % 15,9 % 2,8 %

Vitamin E 0,74 mg/kg 28,08 mg/kg 0,78 mg/kg

Promjena prehrane, tako da se u sljedećih pet godina prešlo na ugoticu pučinku (Micromesistius poutassou), koja

sadržava 3,5 % ulja i 0,73 mg/kg vitamina E, dovela je do smanjenja godišnje smrtnosti odraslih jedinki od 5,75 %,

a uspješno razmnožavanje (preživljenje ptića do izlijetanja) poboljšalo se s 50 % (n = 26) na 93 % (n = 46).

Nakon 2010. prešlo se na održivo ulovljene vrste oslića, čiji su hranjivi sastojci vrlo slični onima ugotice pučinke.

Pratila se smrtnost i preživljenje ptića do izlijetanja. Ishodi su bili slični onima za ugoticu pučinku. Drugim zbirkama

u kojima se drže žutonogi pingvini preporučeno je da ih je najbolje hraniti zamrznutim pišmoljem s niskim

sadržajem masti (Merlangius i Micromesistius spp.) ili vrstama oslića (Merluccius spp.), čiji su hranjivi sastojci

sličniji onima antarktičkog krila (Euphasia superba), kojim se ta vrsta hrani u prirodi. Prehranu treba dopuniti s

25 – 50 mg tiamina (vitamin B1) dvaput tjedno.

3.4. Procjena dobrobiti životinja u zoološkom vrtu

Procjena dobrobiti životinja dio je odgovornog upravljanja zoološkim vrtom. Rutinsko upravljanje životinjama u zoološkom vrtu i promjene praksi brige o životinjama ili ograđenih staništa mogu se popratiti znanstvenom procjenom dobrobiti životinja. Za takvu sustavnu procjenu potrebno je dobro znanje i razumijevanje ciljnih



vrsta i njihova specifičnog konteksta. Procjena dobrobiti životinja može se temeljiti na mjerama elemenata koji se pružaju (pristup usmjeren na resurse) ili na odgovorima životinja na okruženje (pristup usmjeren na životinje).

3.4.1. Pristup procjeni dobrobiti životinja koji je usmjeren na resurse

Zakonodavstvo i sustavi certifikacije usmjereni su na mjere elemenata koji se pružaju, koje može biti lakše i

praktičnije provjeriti. Za ocjenu smještaja potrebno je da elementi koji su pruženi omogućavaju i pružaju prilike za

izražavanje prirodnog ponašanja životinja svih dobi i fizioloških stanja. Zbog toga nadzornici trebaju steći posebno

znanje kako bi prilagodili opće pristupe procjene specifičnim kontekstima. Općeniti elementi koji se pružaju mogu

se izravno promatrati i/ili se mogu postaviti pitanja osoblju, a mogu uključivati kategorije u nastavku.

Smještaj i okoliš

- Je li dizajn ograđenog staništa (trodimenzionalni prostor, korišteni materijali, različiti odjeljci, unutarnji i vanjski

prostor itd.) primjeren za životinje?

- Je li podloga primjerena? Postoje li različite vrste podloge koje životinjama omogućuju da pokazuju različita

ponašanja?

- Omogućava li oprema iskazivanje prirodne aktivnosti? Omogućava li samozaštitu ili skrivanje od posjetitelja ako

je to potrebno?

- Jesu li temperatura, svjetlo, ventilacija, kvaliteta vode i drugi parametri okoliša dobro podešeni? Je li moguć

odabir različitog intenziteta tih parametara?

Oplemenjivanje okoliša

- Oplemenjuje li se okoliš? Ako se oplemenjuje, je li oplemenjivanje primjereno (npr. mogućnosti za penjanje,

istraživanje itd.)? Je li s njim povezan plan/rutina? Procjenjuje li se povremeno?

- Postiže li se oplemenjivanjem okoliša složenost i određeni stupanj kontrole životinja nad okolišem?

- Je li socijalna skupina primjerena za predmetnu vrstu i jedinke?

- Jesu li uspostavljeni postupci obuke? Kako se provode i u koje svrhe?

Odnosi između ljudi i životinja

- Kakve su interakcije s čuvarima? Odgovaraju li one vrsti u smislu uspostave veza i sigurnosti?

- Prati li se ponašanje životinja rutinski? Kako se to obavlja i koja se vrsta informacija evidentira?

- Kakav je učinak posjetitelja na tu specifičnu skupinu? Koje se mjere poduzimaju da bi se uklonilo ometanje koje

uzrokuju posjetitelji (npr. vizualne prepreke)?

- Postoji li izravni kontakt između posjetitelja i životinja? U kojem kontekstu? Nadzire li se?

- Je li uspostavljen postupak za rukovanje, sputavanje i prijevoz životinja?

Program veterinarske skrbi

- Postoji li program veterinarske skrbi (npr. preventivni pristup)? Postoje li objekti i oprema koji omogućuju dobru

preventivnu i kurativnu veterinarsku praksu? Ima li zoološki vrt sustav veterinarske dokumentacije?

- Jesu li uspostavljene mjere biološke zaštite? Jesu li postupci koji se provode nakon dolaska životinja primjereni

u smislu biološke zaštite?

- Ima li zoološki vrt politiku za eutanaziju? Jesu li uspostavljeni protokoli?

- Koristi li zoološki vrt postmortalni materijal?

- Uzimaju li se u upravljanju zbirkom (nabava i uklanjanje životinja, identifikacija životinja, kontrola populacije koja

se razmnožava) u obzir aspekti povezani s dobrobiti?

Program prehrane

- Je li program prehrane prilagođen potrebama jedinki? Distribuira li se pitka voda na primjeren način?

- Postoje li objekti i oprema za provedbu programa prehrane u primjerenim uvjetima?



- Uzimaju li se pri distribuciji hrane u obzir potrebe životinja u pogledu ponašanja i određeni sezonski aspekti kao

što je hibernacija?

3.4.2. Pristup procjeni dobrobiti životinja koji je usmjeren na životinje

Iako je pristup mjerenja dobrobiti životinja koji je usmjeren na resurse uobičajen, naglasak je prebačen na izravniji i

točniji pristup koji se temelji na načinu na koji životinje stvarno odgovaraju na okruženje.

Dobrobit je neutralan izraz i može se kretati od vrlo nepovoljne do vrlo povoljne razine. U prošlosti je procjena

dobrobiti bila usmjerena na izostanak patnje, pa su se pokazatelji odnosili na odgovor na stres, fiziološki i

ponašanjem. Sad se pažnja posvećuje i tome kako se životinje osjećaju. Koristi se i kombinacija tih pokazatelja za

donošenje zaključaka o emocijama životinja.

Mjera u kojoj se životinja prilagodi okruženju uključuje pristupe koji podrazumijevaju mjerenje ponašanja kao

odgovora, fizioloških odgovora i zdravlja. Nijedan od prethodno navedenih pokazatelja koji su usmjereni na

životinje ne može sam po sebi osigurati primjerenu ocjenu dobrobiti, a upotreba previše pokazatelja može

uzrokovati nedosljednu procjenu. Integriran pristup vjerojatno daje najbolju sliku stanja životinja.

Kratak posjet zoološkom crtu obično nije dovoljan da bi se provela sveobuhvatna procjena dobrobiti koja je

usmjerena na životinje, ali mogu se dobiti vrlo korisne informacije od osoblja, koje mogu nadopuniti promatranje.

Uvijek je važno znati kontekst u kojem se životinje ponašaju na određeni način i učestalost određenih ponašanja te

poznavati njihovo fiziološko i zdravstveno stanje. Promatranje ponašanja složenije je od trenutačne slike stanja. U

nastavku su navedena neka uobičajena pitanja koja mogu pomoći upotpuniti pristup usmjeren na resurse.

Općenito ponašanje

- Ponašaju li se životinje prirodno (tijek prirodnih obrazaca ponašanja)?

- Koriste li životinje prostor i elemente prostora pri svojim aktivnostima?

- Pokazuju li životinje prirodne obrasce ponašanja povezanog s brigom o sebi (njegovanje, hranjenje, odmor)?

- Traže li životinje hranu i istražuju li prostor? Igraju li se?

Socijalno ponašanje

- Jesu li životinje uspostavile uobičajene socijalne odnose (uobičajeno njegovanje, niske razine otvorene

agresije)?

- Iako su određene niske razine agresije u druželjubivih vrsta uobičajene, traje li agresivno ponašanje dugo i

prelazi li lako u otvorenu agresiju?

- Jesu li životinje uspješne u bijegu ili zaštiti od drugih životinja?

Interakcije između životinja i ljudi

- Izbjegavaju li životinje uspješno posjetitelje?

- Je li životinjama lako nastaviti s aktivnostima nakon što ih posjetitelji ometu ili ih trajno prekidaju?

- Nastoje li životinje pobjeći od interakcija s ljudima ili su poslušne i spremne sudjelovati u takvim interakcijama?

- Ako je primjenjivo, boje li se životinje čuvara ili intervencija čuvara u ograđenom staništu ili postoji pozitivan

odnos između postupaka čuvara i životinja?

Neuobičajeno ponašanje

- Čini li se da je životinjama dosadno i/ili da su ograničene na određeno područje ograđenog staništa?

- Pokazuju li životinje neku vrstu neuobičajenih ponašanja (samoranjavanje, stereotipije, prekomjerna

konzumacija hrane ili vode, prekomjerna neaktivnost, hiperaktivnost itd.)?

Tjelesno stanje i zdravlje

- Izgledaju li životinje dobro (oči, nos, opći izgled, težina)?



- U kakvom je stanju krzno ili perje životinja?

- Jesu li životinje ozlijeđene?

- Čini li se kretanje uobičajenim?

- Pokazuju li životinje neko ponašanje kojim se nastoje zaštititi (simptom boli)?

- Pokazuju li životinje neki drugi simptom bolesti?

3.4.3. Pokazatelji dobrobiti životinja

U Priručniku Stručnog odbora za zoološke vrtove Ujedinjene Kraljevine nalazi se detaljan opis odgovora

ponašanjem te fizioloških i zdravstvenih mjera, kao i prednosti i nedostataka njihove upotrebe kao pokazatelja

dobrobiti.

Upotreba pokazatelja ponašanja

Ponašanja koja su odgovori životinja najizravniji su pokazatelji njihova snalaženja u okruženju. Mjerenje ponašanja

praktično je jer obično ne ometa trenutačne aktivnosti životinja. Preporučuje se da se životinje promatraju u

određenom razdoblju i da se procijene njihovi odgovori na posjetitelje, čuvare, smještaj i rutinsku brigu o

životinjama. Vješti i pažljivi čuvari mogu lako procijeniti ponašanje, pa je ta procjena jedan od najranijih mogućih

pokazatelja narušenog zdravlja i dobrobiti.

Ponašanje koje može biti pokazatelj nepovoljne razine

dobrobiti:

Ponašanje koje može biti pokazatelj povoljne

razine dobrobiti:

- odgovor uzbuđenja, uz kratkoročno potiskivanje

trenutačne aktivnosti

- ukočenost i druga inhibicijska ponašanja

- izbjegavanje/bijeg (pojedinačno ili u skupini – do kojeg

dolazi spontano ili u okviru testova preferencije i

motivacije)

- visoka razina agonističkih ponašanja ili javljanje takvih

ponašanja izvan konteksta (neuobičajeno približavanje,

potjera, grizenje, ritualno ponašanje, submisivno držanje

itd.)

- izolacija od socijalne skupine

- promjene uobičajenog obrasca ponašanja (prekomjerna

neaktivnost ili prekomjerno kretanje)

- promjene ponašanja pri hranjenju (gubitak apetita ili

prevelik apetit)

- promjene ponašanja povezanog s razmnožavanjem

(uključujući poremećaje u majčinskoj skrbi, infanticid itd.)

- promjene držanja tijela i/ili kretanja (npr. prekomjerno

trčanje, skakanje, njihanje)

- promjene ponašanja za zaštitu od grabežljivaca

- promjene kognitivnih funkcija (gubitak sposobnosti

učenja / pamćenja)

- prekomjerno njegovanje (ili čišćenje) sebe ili drugih

jedinki iste vrste, grebanje ili samoranjavanje (npr.

čupanje krzna ili perja)

- stereotipno ponašanje (lokomotorno, oralno ili drugo)

- zamjensko ponašanje ili vakuumske aktivnosti

- približavanje (spontano ili u kontekstu testova

preferencije ili motivacije za pozitivne

resurse)

- prirodna aktivna ponašanja (npr. penjanje,

traženje hrane, plivanje itd.)

- istraživanje

- igranje

- odgovarajuća razina njegovanja ili čišćenja

sebe ili drugih jedinki iste vrste

- primjereno opuštanje (odmor)

- opća raznolikost funkcionalnog ponašanja

- izrazi lica, držanje tijela

- glasanje




Odabir početnog stanja za pokazatelje ponašanja

Kao početno stanje za procjenu ponašanja može poslužiti:

- ponašanje jedinki, skupina ili populacija u više ustanova u zatočeništvu u situacijama u kojima su im pružene

neograničene mogućnosti za iskazivanje ponašanja ili

- repertoar ponašanja opisan za ekvivalentne divlje životinje.

Pokazatelji ponašanja vrlo su važni kako bi se dobio pravi kontekst za tumačenje fizioloških mjera. Međutim, s

njima su povezana i određena ograničenja zbog poteškoća s promatranjem i tumačenjem.

Upotreba fizioloških pokazatelja

Širok raspon fizioloških pokazatelja može dati korisne informacije o tome kako se životinja uklopila u okruženje.

Međutim, budući da njihova upotreba često nije praktična izvan konteksta istraživanja, u praksi se u kontekstu

zooloških vrtova koristi tek njih nekoliko.

Neinvazivni pristupi, na primjer mjerenje kortizola iz izmeta, često su bolji jer se kod njih izbjegava odgovor na stres

zbog postupanja i uzimanja uzoraka, koji bi utjecao na rezultate analize.

Alternativan i moderan pristup sastoji se od treniranja životinja za veterinarske postupke, zbog čega životinje

dobrovoljno nude dijelove tijela za uzimanje biološkog materijala. Ako to nije moguće, mogu se koristiti potvrđeni

protokoli za uzorkovanje kako bi se što više smanjio stres koji postupak uzrokuje.

Neki primjeri fizioloških pokazatelja uključuju:

- glukokortikoide i metabolite

- adrenalin, noradrenalin

- broj otkucaja srca

- temperaturu

- krvni tlak

- brzinu disanja

- biokemijske pokazatelje u krvi (npr. hematokrit).

Zašto je kortikosteroide teško tumačiti?

- Prvenstveno sudjeluju u regulaciji metaboličke energije, pa se najviše vrijednosti mogu otkriti kad je tijelu

potrebna energija, ali nije pod stresom (npr. cirkadijski ritam, spolni odnosi, reproduktivno stanje, prehrana,

sezonske promjene, socijalni status).

- Ukazuju na uzbuđenost životinja, ali ne pokazuju osjećaju li se životinje dobro ili loše zbog podražaja. Na

primjer, spolna aktivnost, dobrovoljna fizička vježba i strah vrlo su različiti emocionalni konteksti u kojima nastaju

ti hormoni. Komplementarna analiza ponašanja rješenje je koje omogućuje tumačenje hormona u određenom

kontekstu.

- Usporedba s potvrđenim osnovnim razinama jedinke ili čak vrste nije uvijek jednostavna.

Upotreba zdravstvenih pokazatelja

Zdravlje je jedan od najvažnijih elemenata dobrobiti životinja, ali mogući su slučajevi u kojima loše zdravlje ne

uzrokuje loša subjektivna iskustva kao što su bol ili nelagoda.

Za procjenu dobrog i lošeg zdravlja mogu poslužiti neki jednostavni pokazatelji. Dugotrajan odgovor na stres

uključuje promjene u cijelom organizmu i smanjenje učinkovitosti imunosnog sustava, što je obično povezano s

učestalijom pojavom bolesti. Pokazatelji tih dugotrajnih stanja uključuju rast, fizičko stanje, reproduktivno stanje

(mrtvorođene jedinke, razdoblja između okota, roditeljsko ponašanje itd.), učestalost bolesti i smrtnost.



Pokazatelji lošeg zdravlja Pokazatelji dobrog zdravlja

- smanjenje uobičajene aktivnosti ili izoliranje od socijalne

skupine

- gubitak tjelesne kondicije

- krzno ili perje bez sjaja

- šepanje i/ili neuobičajeni položaji tijela

- poremećaji apetita

- probavni poremećaji (povraćanje, neuobičajene fekalije

itd.)

- iscjedak iz očiju ili nosa ili neuobičajena brzina disanja

- vrućica

- ozljede i rane

- gubitak dlake ili perja i kožni osip

- prekomjerno češanje

- neuobičajeno ponašanje

- izostanak glasanja ili prekomjerno glasanje

- znakovi ponašanja specifičnog za vrstu koje ukazuje na

bol

- uobičajeni obrasci aktivnosti i odmora

- dobra tjelesna kondicija

- sjajno krzno ili perje

- uobičajeno kretanje i položaji tijela

- uobičajeni obrasci hranjenja i pojenja

- naizgled uobičajena probava

- bistre oči, čist nos i uobičajeno disanje

Kad se analizira zdravlje životinja, važno je identificirati znakove bolesti specifične za vrstu, težinu bolesti i mjeru u

kojoj ona utječe na dobrobit životinja. Ponekad izravno promatranje i rutinske preglede treba dopuniti drugim

dijagnostičkim sredstvima.

Znakovi boli

Znakovi boli i patnje nisu dobro definirani za mnoge vrste u zoološkim vrtovima. Ne postoji evolucijska prednost

pokazivanja takvih znakova jer bi povećali vjerojatnost napada ili grabežljivog ponašanja drugih životinja. Stoga se

većina vrsta razvila tako da ponašanjem pokazuju vrlo ograničene znakove boli. Međutim, važno je napomenuti da

fiziološki, bihevioralni i anatomski dokazi pokazuju da svi kralježnjaci i mnogi rakovi mogu osjećati i trpjeti bol.

Stoga, ako je sindrom, bolest ili situacija bolna za jednog kralježnjaka, na primjer čovjeka, mora se smatrati da je

na sličan način bolna i za drugog kralježnjaka, čak i ako određena životinja ne pokazuje simptome boli kao što ih

pokazuje čovjek.

Gerijatrijske životinje

Životinje u zoološkim vrtovima žive sve dulje i staračka bolest postaje sve češća. Starost sama po sebi nije bolest.

Životinje zbog starosti obično ne postaju sporije ili manje aktivne. Međutim, mogu postati sporije ili manje aktivne

zbog osteoartritisa, poremećaja rada srca, bubrega ili jetre ili drugih sindroma staračke bolesti. Klinički znakovi

mogu biti suptilni i nespecifični. Stoga je važno da veterinari i čuvari surađuju kako bi zabilježili male promjene

ponašanja i ispitali one koje mogu biti suptilni znakovi složene bolest. Kad se takve bolesti dijagnosticiraju, važno ih

je liječiti do razine na kojoj je zajamčena kvaliteta života. Ako nisu dostupni resursi ili terapijske tvari kojima bi se

održala dobra kvaliteta života životinje, može se razmisliti o eutanaziji.

3.4.4. Procjena emocija životinja u zoološkom vrtu

Emocije se mogu procijeniti samo neizravno jer životinje ne mogu govorom izraziti kako se osjećaju. Pokazatelji

ponašanja i fiziološki pokazatelji često se kombiniraju s argumentima o analogiji s ljudima (procjena boli i straha

specifična za vrstu). Posebna se pažnja posvećuje ponašanju koje može ukazivati na pozitivna mentalna stanja,

npr. igra ili prirodna ponašanja kao što su penjanje, njegovanje, plivanje ili traženje hrane, te ponašanju koje može

ukazivati na negativna mentalna stanja, npr. neuobičajena ponašanja kao što je kompulzivno čupanje dlake ili

hodanje odnosno prekomjerno odmaranje ili skrivanje.



Procjena emocija životinja u zoološkom vrtu

Test Cilj Opis Primjer

Testovi preferencije

Utvrditi specifične potrebe i donijeti zaključak o pozitivnim i negativnim mentalnim stanjima

Životinje odabiru resurse Celebeski makaki kao podlogu više voli koru nego slamu

Testovi motivacije

Od životinja se traži da ulože trud (npr. guranje teških vrata, pritiskanje gumba, hodanje uz vjetar, penjanje po rampama itd.) kako bi došle do resursa koji žele

Vidrice pokazuju veliku motiviranost za pristup vodi

Testovi kognitivne predrasude

Donijeti zaključak o pesimizmu ili optimizmu u životinja

Od životinja se traži da reagiraju na nejasan podražaj (s pozitivnim i negativnim sastavnicama)

Čvorci su optimističniji u oplemenjenim i velikim kavezima

Testovi povezani s tjeskobom

Izmjeriti tjeskobu i strah

Različiti testovi kao što su testovi na otvorenom prostoru, testovi povišenog labirinta u obliku znaka plus, testovi straha od promjena (neofobija)

Izolirane ribe više se boje promjena nego ribe koje imaju uspostavljen socijalni kontakt

Upotreba kvalitete života i kvalitativnih pristupa

Koncept „kvalitete života” doveo je do razvoja višedimenzionalnih indeksa ocjene povezanih s različitim aspektima

nepovoljne i povoljne razine dobrobiti. To su markeri koji se temelje na životinjama, a povezani su s ponašanjem i

fiziologijom.

Dok se procjena kvalitete života ljudi temelji na samostalnom izvješćivanju, u životinja u zoološkom vrtu

prilagođena je tako da se koriste upitnici koje ispunjava čuvar. S tim je pristupom usklađena kvalitativna ocjena

ponašanja životinja, u okviru koje su razvijene znanstveno validirane metode za kvalitativno opisivanje karakternih

osobina i emocija životinja njihovom korelacijom s kvantitativnim mjerama ponašanja i fiziologije.

U tim pristupima koji se primjenjuju na upravljanje životinjama u zoološkom vrtu iskorištava se znanje čuvara o

pojedinačnim životinjama i njihovim suptilnim značajkama. Ono se koristi za nadopunu dostupnih kvantitativnih

informacija. Postoje dokazi da je taj pristup i pouzdan (mjerenja koja obavi isti promatrač u različita vremena ili koja

obave različiti promatrači slična su) i valjan (izmjerene stavke procjene bile su najprimjerenije i u korelaciji s već

poznatim mjerenjima).

Primjer

Zoološko društvo u Chicagu osmislilo je 12 listova za ocjenjivanje dobrobiti specifičnih za vrstu, koji se koriste za

praćenje dobrobiti. Listovi se temelje na kvalitativnoj procjeni čuvara. Taj je proces uključivao osmišljavanje listova

za ocjenjivanje dobrobiti, unakrsnu validaciju nekih stavki specifičnih za listove i testiranje aplikacije za upravljanje

listovima (daljnje pojedinosti dostupne su u Whitham i Wielebnowski, 2009.).



3.5. Dizajn ograđenih staništa

3.5.1. Dizajn ograđenih staništa izložaka (uključujući spremnike i akvarije)

Dobrim dizajnom unutarnjih i vanjskih ograđenih staništa omogućuje se:

- životinjama da iskazuju najrelevantnije obrasce prirodnog ponašanja (pticama, među ostalim, omogućuje

sigurno letenje, polijetanje i slijetanje) te da se prema potrebi sakriju, povuku ili sklone od bilo kojeg izvora

ometanja (npr. druge životinje, posjetitelji, nepovoljni vremenski uvjeti)

- čuvarima da uklone ili izoliraju bolesne ili zdrave životinje, jednostavno uvedu nove životinje te prate zdravlje i

ponašanje; ograđena staništa koja su dovoljno fleksibilna da bi omogućila potpuno razdvajanje podskupina

životinja mogu biti vrlo korisna za neke vrste u razdobljima razmnožavanja

- jednostavno čišćenje i održavanje prostora

- posjetiteljima sigurno, obrazovno i ugodno iskustvo dok promatraju životinje i njihov okoliš.

Dobrim dizajnom unutarnjih i vanjskih ograđenih staništa izbjegava se:

- natjecanje životinja odnosno nastanak sukoba unutar skupine

- ometanje koje uzrokuje preinvazivna prisutnost posjetitelja, grabežljivaca ili drugih neugodnih podražaja (npr.

šetnice ili mehanički uređaji iznad ograđenih staništa životinja, previše otvoren ili invazivan pogled na ograđeno

stanište)

- širenje bolesti i sigurnosnih problema koji mogu utjecati na životinje i ljude.

3.5.2. Nastambe za noćenje i objekti za držanje životinja koji se ne izlažu javnosti

Potreba za nastambama za noćenje ovisi o dizajnu ograđenog staništa, brizi o životinjama, klimi i tipu vrste (npr.

opasne vrste).

U posljednje vrijeme prevladava praksa da se životinjama dopusti da većinu vremena provedu u svojem glavnom

ograđenom staništu. Ono se često sastoji od unutarnjih i vanjskih područja, a životinje se treniraju da odlaze u

objekte koji se ne izlažu javnosti za posebne svrhe.

Nastambe za noćenje osmišljene su za razdoblje noćnog odmora ili privremeno ograničavanje životinja, ali u nekim

se slučajevima mogu koristiti i za držanje bolesnih ili ozlijeđenih životinja.

Objekti za držanje životinja koji se ne izlažu javnosti mogu se osmisliti za smještaj životinja na dulja razdoblja.

Dobre nastambe omogućuju životinjama ugodan noćni odmor u prostoru s primjerenom opremom, podlogom i

okruženjem te im omogućuju da se odmaknu i povuku od bilo kakve prijetnje koju predstavljaju druge životinje.

Koja je vrsta opreme dobra za odmaranje?

Područja za spavanje za pijetlove, povišene platforme za spavanje za mnoge sisavce (npr. tigrovi), mreže za

spavanje za neke primate, kućice za gniježđenje za mnoge vrste ptica i sisavaca, pješčanici za slonove.

Iskazivanje uobičajenih obrazaca prirodnog ponašanja važno je i u područjima za držanje koja se ne izlažu

javnosti. Ti objekti mogu čuvarima omogućiti jednostavno uklanjanje i izoliranje životinja, praćenje zdravlja i

ponašanja te jednostavno čišćenje i održavanje prostora.

3.5.3. Više o temi

www.zoolex.org

John Coe Zoo Design

Standardi državnog tajnika za suvremene prakse u zoološkim vrtovima (DEFRA, Ujedinjena Kraljevina)

(Specijalizirani izlošci, Dodatak 8.)


http://www.joncoedesign.com/




Britansko i irsko udruženje zooloških vrtova i akvarija

Europsko udruženje veterinara za zoološke vrtove i divlje životinje

3.6. Oplemenjivanje okoliša

Kako bi se oplemenio okoliš životinja, osnovni aspekti smještaja životinja već moraju postojati i ispunjavati biološke

potrebe i potrebe očuvanja životinja. To uključuje primjeren dizajn ograđenog staništa, interakcije s čuvarom i

posjetiteljima te svakodnevne rutine brige.

Važno je ne koristiti oplemenjivanje kako bi se nadoknadio dugoročni neprimjeren smještaj ili briga, ali može biti

prihvatljivo kao kratkoročna mjera za poboljšanje fiziološkog i psihološkog funkcioniranja životinje dok se ne izradi

alternativni, bolji smještaj.

Siromašna ograđena staništa mogu se poboljšati razvojem programa interaktivnih aktivnosti za životinje, ali to se

ne smatra oplemenjivanjem u pravom smislu te riječi, već pokušajem da se dobrobit poboljša do osnovne razine

promicanjem prirodnih razina aktivnosti. Naposljetku, životinje u siromašnom okruženju mogu se premjestiti u

primjereno okruženje. Sve vrste mogu imati koristi od oplemenjivanja.

Uvođenje elemenata koji ne oplemenjuju nije oplemenjivanje

Autor i fotografija: Heather Bacon (Sveučilište u Edinburghu)

Ogoljeno betonsko ograđeno stanište ne može

ispuniti nikakve potrebe američkog crnog medvjeda

u pogledu ponašanja (penjanje, plivanje, kopanje,

traženje hrane).

Iako se pružaju hrana, voda i sklonište, zahtjevi za

očuvanje i biološki zahtjevi vrste nadilaze osnovno

održavanje života, a ti zahtjevi nisu ispunjeni.

Uvođenje trupaca ne može se smatrati

oplemenjivanjem iz dvaju razloga:

1. prije nego što se može oplemeniti život životinje, dizajn ograđenog staništa mora ispuniti biološke zahtjeve vrste

2. nema poticaja medvjedu da nešto učini s trupcima; oni ne omogućuju fizičko oplemenjivanje.

3.6.1. Planiranje oplemenjivanja

Važno je da se programi oplemenjivanja planiraju i evidentiraju. To se u početku može činiti kontraproduktivnim jer

naizgled smanjuje prilike za spontanost čuvara. Međutim, za sveobuhvatan program oplemenjivanja potrebne su

primjerene razine zaliha elemenata oplemenjivanja, osposobljavanje čuvara i izbjegavanje ponavljanja, a to je

gotovo nemoguće ako se ne osmisli plan oplemenjivanja.

Plan može započeti tako da se sastavi popis sigurnih elemenata oplemenjivanja koji su primjereni za određenu

vrstu i koji obuhvaćaju sve kategorije oplemenjivanja. Elementi oplemenjivanja privremene su značajke koje se

mogu dodati u okoliš životinje. To nisu trajne značajke ili oprema u ograđenom staništu. Važno je da

oplemenjivanje obuhvati sve kategorije prikazane u tablici u nastavku.






Kategorije oplemenjivanja

Fotografije: Heather Bacon (Sveučilište u Edinburghu)

Vrsta

oplemenjivanja

Opis Primjeri

Fizičko

oplemenjivanje

Stelja, granje, rupe u tlu, kućice za

gniježđenje ptica, bazeni, podloga,

primjerena vegetacija itd.

Oplemenjivanje za

zaokupljenost

Prirodni objekti ili predmeti koje je

izradio čovjek i kojima se može

manipulirati, npr. igračke, prometni

čunjevi

Oplemenjivanje

hranjenja

Pružanje aktivnosti povezanih s

hranom, novi prehrambeni proizvodi i

uređaji, rasuta hrana itd.

Osjetilno

oplemenjivanje

Pružanje novih ili poznatih mirisa,

zvukova, vizualnih ili taktilnih

podražaja itd.



Kategorije oplemenjivanja


Vrsta

oplemenjivanja

Opis Primjeri

Kognitivno

oplemenjivanje

Može se preklapati s drugim

pristupima, ali posebno se odnosi na

elemente koji predstavljaju misaone

izazove i kojima se iskorištava

značajka mnogih životinja da žele

raditi za nagradu (izbjegavanje

„nezasluženog” uživanja – engl.

freeloading)

Socijalno

oplemenjivanje

Pružanje socijalnih podražaja iste ili

različite vrste; treniranje i odnosi

između životinja i ljudi isto se mogu

smatrati primjerenim tehnikama

oplemenjivanja za neke vrste, ovisno

o konačnom cilju takvih aktivnosti (u

nekim slučajevima treba što više

smanjiti kontakte između ljudi i

životinja kako bi se zadržalo prirodno

ponašanje vrste)

3.6.2. Kalendari oplemenjivanja i tablice učestalosti

Postoje različiti kalendari oplemenjivanja. Mogu se kretati od relativno jednostavnih do složenijih. Što se više

istraživanja i planiranja uloži u program oplemenjivanja, to je vjerojatnije da će biti djelotvoran za životinje. U

nastavku su navedeni neki primjeri kalendara oplemenjivanja za medvjede.

Jednostavan kalendar oplemenjivanja za medvjede

Prirodno

ponašanje

Javlja li se ponašanje u

zoološkom vrtu?

Oplemenjivanje kojim se

ponašanje potiče

Projekti za

postizanje

ponašanja

Samostalna njega:

češanje i plivanje

Da Pružiti prilike za češanje tako

da se u ograđenom staništu

postave četke

Plutajuće igračke u bazenu

Ugraditi sustav

raspršivanja u bazen

Osjetila: njuh Da, ali samo pri slučajnim

podražajima

Koristiti raznoliko mirisno

oplemenjivanje

Ponašanje pri izradi

gnijezda

Da, slama u prostoru za

držanje

Dati slamu, suho lišće i prilike

za gniježđenje u ograđenom

staništu, uključujući dnevna



gnijezda



Prethodni kalendar ima sljedeća ograničenja: - ograničena upotreba različitih kategorija oplemenjivanja

- nisu navedene specifične upute za mirisno oplemenjivanje

- nema uputa o učestalosti oplemenjivanja

- lako može postati nepromjenjivo i dosadno (stoga ne oplemenjuje).

U nastavku je naveden bolji primjer kalendara oplemenjivanja, koji sadržava više kategorija oplemenjivanja (kako

su prethodno opisane).

Sveobuhvatan kalendar oplemenjivanja za medvjede

1. tjedan

1. dan Hrpa suhog lišća, mrkve (u obliku hrane koju treba tražiti), prometni čunjevi, listovi banane

2. dan Grmlje duda, hranilice od trupaca s kojima životinja mora odgonetnuti kako doći do hrane,

raspršivač mirisa lavande, hrpe kamenja

3. dan Glazura od jogurta, slama, hranilice od bambusa, automobilska guma

4. dan Igračka od vatrogasnog crijeva, kokosovi orasi, svježi bambus, jutene vreće

5. dan Igračka za žvakanje, raspršivač parfema, razmazana hrana za mačke, grmlje duda

6. dan Strugotine drveta, listovi banane, razmazani maslac od kikirikija, lopta za životinje

7. dan Hrpa suhog lišća, igračka od vatrogasnog crijeva, raspršivač jogurta, jabuke kao hrana

koju treba tražiti

2. tjedan

1. dan Hrpe kamenja, raspršivač vode, svježi bambus, razmazani maslac od kikirikija

2. dan Hranilica od bambusa, rajčice kao hrana koju treba tražiti, raspršivač mirisa lavande

3. dan Strugotine drveta, razmazani džem, raspršivač jogurta, listovi banane

4. dan Hrpa suhog lišća, cijele lubenice, grmlje duda

5. dan Slama, hranilice od trupaca s kojima životinja mora odgonetnuti kako doći do hrane,

prometni čunjevi

6. dan Kartonske kutije u kojima se nalazi hrana, razmazani maslac od kikirikija, jabuke kao

hrana koju treba tražiti

7. dan Kokosovi orasi, raspršivač parfema, igračke napunjene hranom

U tom sveobuhvatnijem kalendaru:

- ponuđeni elementi dolaze iz niza različitih kategorija oplemenjivanja

- ponuđeni elementi potiču niz različitih ponašanja (gniježđenje, mirisanje, traženje hrane, manipuliranje

objektima, razmišljanje)

- elementi se pružaju na redovitoj osnovi

- svaki se dan pruža raznolik izbor elemenata.

Učestalost uvođenja djelotvornih elemenata oplemenjivanja vrlo je važna sastavnica. Ako se elementi

oplemenjivanja uvode tek povremeno, može se javiti prekomjerna uzbuđenost životinja i međusobno natjecanje

kad im se elementi naposljetku daju, a u međuvremenu mogu osjećati frustraciju. Prečesta upotreba određenog

elementa oplemenjivanja može postati dosadna i stoga ne oplemenjuje. Zato je važna ravnoteža.



Najbolje bi bilo da zoološki vrtovi izrade tablice učestalosti (prikazano u nastavku) kako bi provjerili svoj kalendar

oplemenjivanja i izmijenili ga ako uoče da se prečesto oslanjaju na određeni element.

Primjer tablice učestalosti za neke stavke

oplemenjivanja

Stavka Učestalost

(po razdoblju od

dva tjedna)

Suho lišće III

Jabuke II

Slama II

Prometni čunjevi II

Razmazani maslac od kikirikija III

Jutene vreće I

Gume I

Hranilice od bambusa II

Svježi bambus II

Tablica učestalosti pokaze da se različiti elementi daju od jedan do tri puta u razdoblju od dva tjedna. Uobičajeno je

da čuvari prečesto daju elemente koji su im lako dostupni i koje je životinjama lako dati, a takvi će elementi životinji

vjerojatno postati dosadni ako se često susreće s njima. To će se spriječiti ako se kalendar i tablica učestalosti

koriste zajedno.

3.6.3. Učinci oplemenjivanja okoliša

Dobro planiran program oplemenjivanja potiče raznolika ponašanja slična onima koje ista vrsta obično pokazuje u

divljini. Neprimjereni programi oplemenjivanja mogu uzrokovati dosadu ili čak strah, frustraciju i nelagodu. Stoga se

čuvarima preporučuje da uvijek prate i procjenjuju provedbu novog programa oplemenjivanja.

Važno je ukloniti elemente koji nisu poticajni ili elemente koji mogu postati opasni. Bogato oplemenjivanje sprečava

natjecanje, pa čak i agresivnost životinja koje su smještene u grupi.

Programi oplemenjivanja mogu se prilagoditi potrebama jedinke i vrste. Sve vrste iz svih taksona mogu imati koristi

od primjereno osmišljenog programa oplemenjivanja.

3.7. Treniranje životinja

Treniranje životinja može biti korisna sastavnica „paketa” mjera kojima se osigurava ispunjavanje bioloških potreba

i potreba očuvanja životinja u zoološkim vrtovima. Kako bi program treniranja bio uspješan, važno je da se životinja

suoči s misaono zahtjevnim, ali ostvarivim izazovom te da se životinju pozitivno motivira da savlada izazove

treninga.

Treniranje olakšava dobru brigu o životinjama i veterinarske postupke. Neki zoološki vrtovi koriste demonstracije

treniranja za obrazovanje javnosti o svojim strategijama upravljanja životinjama. Treniranje se može koristiti i za

potrebe izvedbi životinja. U tom se kontekstu odvraća od treniranja neprirodnih ponašanja zbog mogućih rizika za

dobrobit i obrazovnu vrijednost.



Primjeri poučnih prikaza treniranja i izvedbi neprirodnih ponašanja


Poučni prikazi treniranja Prikazi neprirodnih ponašanja

Dostupne su različite metode treniranja:

- treniranje upotrebom pozitivnog potkrepljenja poželjna je i preporučljiva metoda; sastoji se od uparivanja

novog odgovora životinje na određeni podražaj s pozitivnim potkrepljenjem (npr. nagrada u obliku hrane); može

se uključiti i sekundarno potkrepljenje (npr. zviždanje)

- metode treniranja koje se temelje na strahu ili izbjegavanju nisu preporučljive; negativno potkrepljenje

sastoji se od uklanjanja negativnog podražaja kad životinja pokaže željeni odgovor; kazna se sastoji od

uparivanja neželjenih odgovora s negativnim događajima; dobra praksa podrazumijeva da se ne koriste alati za

treniranje koji uzrokuju strah kao što su cijevi za polijevanje (na primjer, za pomicanje životinja), ankus ili kuke

za tjeranje slonova, bičevi ili štapovi.



Treniranje upotrebom pozitivnog potkrepljenja može poslužiti kao vrsta kognitivnog oplemenjivanja ako životinja

aktivno uči i uživa u iskustvu. Treniranje ne oplemenjuje ako se ponavlja, ako nije misaono zahtjevno ili ako

uzrokuje frustraciju. Djelotvorne tehnike treniranja mogu dati izvrsne rezultate kod životinja koje mogu odgovoriti

mirno i surađivati u nizu postupaka brige i veterinarske skrbi.

Loše tehnike treniranja lako mogu uzrokovati frustraciju, koja s vremenom može rezultirati neprimjerenim ili

neuobičajenim ponašanjem. Treniranje je tehnički pothvat za koji su potrebne vještine i svi treneri moraju biti

primjereno obučeni o ponašanju životinja i teorijama učenja. Treniranje koje je nedosljedno, dosadno ili se temelji

na izazivanju straha dovodi do problema povezanih s ponašanjem i dobrobiti.

Postoje i suptilniji oblici učenja koji se mogu javiti za vrijeme dnevnih rutina i dovesti do neočekivanih rezultata u

ponašanju. Ako se njima dobro upravlja, ti oblici učenja mogu se iskoristiti za promicanje poželjnog ponašanja

prema okolišu, drugim životinjama i ljudima. Ti oblici uključuju:

- habituaciju – smanjuje se negativan odgovor životinje na stalan ili ponovljen podražaj

- klasično uvjetovanje – životinja uči povezati postojeći odgovor s novim podražajem

- oblikovanje – životinja se sve više upoznaje s podražajem uzastopnim i sve većim izlaganjem.

3.8. Kako poboljšati kvalitetu interakcija između ljudi i životinja

3.8.1. Kako promicati djelotvornost u brizi o životinjama

Djelotvorna briga o životinjama može se promicati:

- protokolima u kojima su jasno navedene dužnosti koje se očekuju od zaposlenika

- primjenom postojećih priručnika za brigu o specifičnim vrstama ili, ako ne postoje, izradom sličnih protokola za

vrste u zbirki na temelju najnovijih raspoloživih informacija

- kontrolom i nadzorom iskusnijih stručnjaka nad aktivnostima koje se obavljaju u svakodnevnim rutinama

- davanjem prilika za informalno osposobljavanje u zoološkom vrtu (npr. nove čuvare u određenom razdoblju

obučavaju stariji čuvari, pružanje relevantnog i novog materijala za čitanje, procjena sadržaja osposobljavanja i

ishoda)

- povremenim sastancima za internu raspravu radi preispitivanja postupaka

- povremenom kontrolom kvalitete provedbe postupaka

- prilikama za formalno osposobljavanje u zoološkom vrtu ili negdje drugdje (npr. u nekim zemljama EU-a

udruženja zooloških vrtova, sveučilišta ili privatna društva nude tečajeve osposobljavanja za čuvare)

- prisustvovanjem na konferencijama i sličnim forumima na kojima se mogu steći nova znanja i razmijeniti

iskustva

- upisom na akademske tečajeve o povezanim tematskim područjima (dugoročnija i malo neizravnija mjera).

3.8.2. Kako promicati kvalitetu interakcija između posjetitelja i životinja

Posjetitelji su sastavni dio okoliša zoološkog vrta, a time i života životinja u zoološkom vrtu. Učinak posjetitelja na

životinje proučava se dugi niz godina.

Blizina posjetitelja obično mijenja ponašanje životinja na različite načine. Na primjer, čini se da posjetitelji štetno

utječu na mnoge vrste primata, što je vidljivo iz fizioloških mjerenja. Druge vrste, kao što su neke vrste mačaka,

prisutnost posjetitelja naizgled ne ometa. Učinci na životinje znatno ovise o dizajnu ograđenog staništa te o lokaciji i

ponašanju posjetitelja zoološkog vrta.

Primjer – Gdje se trebaju nalaziti područja za promatranje posjetitelja?

Jaguari pokazuju visoke razine kortizola u slini ako ih posjetitelji promatraju odozgo. Ako se područja za

promatranje posjetitelja smjeste na istoj razini ili malo niže od ograđenog staništa, ne povećavaju se razine

kortizola.



Što se više zna o učinku posjetitelja na određene vrste, to se nalazi više rješenja za smanjenje njihova mogućeg

štetnog utjecaja na izloške. Neki od tih primjera uključuju:

- smještanje područja za promatranje posjetitelja tako da se izbjegne gledanje životinja odozgo, npr. tako da se

spuste javne šetnice

- dizajniranje područja za promatranje posjetitelja tako da životinje ne mogu vidjeti posjetitelje, npr. stvaranjem

određenih kutova, otvorima na neprozirnim pregradama, posebnim područjima s jednosmjernim promatračkim

staklima

- kamufliranje mjesta s kojih posjetitelji promatraju životinje kako bi se smanjio utjecaj na njih, npr. stavljanjem

biljaka ispred izloška

- davanje dovoljno utočišta životinjama u ograđenom staništu koja im omogućuju da vizualno izbjegnu

posjetitelje, npr. biljke, kamenje, trupci, skloništa

- dizajniranje podova tako da se smanji buka koju stvaraju posjetitelji

- postavljanje znakova u izlošcima na kojima se od posjetitelja traži primjereno ponašanje (npr. da ne udaraju po

staklu akvarija, da ne stvaraju buku, da ne bacaju predmete ili hranu u ograđena staništa)

- treniranje životinja da podnose ljude.

Primjer – Kako izbjeći negativne učinke posjetitelja

U zoološkom vrtu koji drži skupinu gorila (Gorilla gorilla) uočeno je da prisutnost posjetitelja i razina buke iz područja za posjetitelje jako ometaju skupinu i pojačavaju agresivno ponašanje. Za relativno mali trošak i bez fizičkog ometanja unutarnjeg ograđenog staništa izvedena su poboljšanja područja za posjetitelje:

- izgrađen je drveni okvir koji je udaljen od velikih prozora za promatranje

- okvir je obložen izolirajućim materijalom i pletenim zidom od bambusa

- na različitim visinama i udaljenostima u bambusovoj mreži napravljeni su mali prozori za promatranje, što je spriječilo da posjetitelji ometaju privatnost životinja.

U roku od samo nekoliko dana od dovršetka projekta čuvari su izvijestili o velikim promjenama u socijalnom ponašanju skupine: mnogo više interakcije među ženkama, smanjena agresivnost mužjaka i uspostava uobičajene strukture dominacije.

Autor i fotografija: Michael Fielding (veterinarski savjetnik)

Ako se u zoološkim vrtovima promiču fizičke interakcije između posjetitelja i životinja za vrijeme prezentacija ili

specifičnih programa interakcije, važno je da se odvijaju pod nadzorom osoblja i u okviru planiranog pristupa kako

bi se smanjili rizici i za ljude i za životinje.

Koji bi se aspekti mogli uzeti u obzir pri interakcijama posjetitelja i životinja?

- nijedna interakcija ne bi smjela ugroziti fizički ili psihološki integritet životinja

- vrste i jedinke koje sudjeluju u interakcijama trebao bi odabrati iskusni trener ili drugi primjeren član osoblja

- za interakcije su primjerenije životinje mirnog temperamenta, koje se mogu trenirati i za koje nisu zabilježeni

napadi na ljude

- interakcije bi se trebale odvijati u predvidljivom okruženju koje je životinjama poznato

- životinje bi trebale imati mogućnost udaljiti se od ljudskog kontakta u mjeri u kojoj je to moguće; može se

osmisliti plan rotacije životinja, s primjerenim razdobljima za odmor

- interakcije bi trebale biti dopuštene samo pod nadzorom i uz kontrolu odgovorne osobe i u skladu s posebnim

pravilima, uključujući dopušteno trajanje kontakta



- trebalo bi osigurati opremu za sve higijenske postupke potrebne za sigurne interakcije (npr. točke za pranje

ruku, mjesto za pranje hrane, kupke ako dolazi do uranjanja u vodenom okolišu)

- trebalo bi pratiti i evidentirati ponašanje i zdravlje životinja koje sudjeluju u interakcijama te ih redovito

procjenjivati

- namirnice koje se daju pri interakcijama trebalo bi planirati tako da budu dijelom predviđene dnevne količine

hrane za svaku jedinku

- fizički kontakt trebalo bi što više ograničiti i uzeti u obzir biološku zaštitu i higijenske mjere (vidjeti dostupne

smjernice za javno zdravlje o zoonozama)

- interakcije s posjetiteljima ne bi trebale činiti znatan dio dnevne rutine ponašanja životinje

- društvene ili mlade jedinke ne bi trebale sudjelovati u interakcijama ako je za to potrebno poremetiti socijalnu

grupu.

3.9. Planiranje i upravljanje zbirkom

Veterinarski savjeti vrlo su vrijedni za određene specifične aspekte upravljanja zbirkom zoološkog vrta. Pri

upravljanju zbirkom zoološkog vrta možda će se morati donijeti neke teške, a ponekad i kontroverzne odluke

povezane s pitanjima kao što su upravljanje razmnožavanjem, planiranje zbirke, ljudska briga o mladima i

eutanazija.

3.9.1. Upravljanje razmnožavanjem

Europski i sjevernoamerički zoološki vrtovi razlikuju se po etičkom stavu prema usmrćivanju i kontracepciji u

previše zastupljenim populacijama.

U Sjevernoj Americi široko je rasprostranjena upotreba kontracepcije za kontrolu populacija. Za razliku od toga, u

mnogim europskim zemljama potiče se aktivnost razmnožavanja, a kad se pare previše zastupljene jedinke ili

vrste, njihovi se potomci drže do dobi u kojoj bi prirodno napustili gnijezdo, a tad ih se humano usmrćuje.

Oba pristupa imaju i koristi i nedostatke. Sjevernoamerički pristup onemogućava prirodna ponašanja

razmnožavanja, koja su dio prirodnog repertoara životinje i koja mogu biti dijelom bioloških potreba i potreba

očuvanja vrsta. Europski pristup omogućava razvoj i praksu prirodnih ponašanja razmnožavanja, ali rezultat je

eutanazija mladih, zdravih jedinki, što može biti teško objasniti posjetiteljima zoološkog vrta i medijima.

Treći je pristup kontroli populacije smještaj skupina istog spola, ali i to uzrokuje probleme u upravljanju povezane

sa socijalnim ponašanjem, većom agresivnošću i sprečavanjem prirodnog ponašanja razmnožavanja.

3.9.2. Planiranje zbirke

Važno je da zoološki vrt ima primjerene resurse i stručno znanje za pružanje potrebnih mjera očuvanja za vrste u

svojoj zbirki.

Zoološki vrtovi moraju uzeti u obzir objekte i opremu koji su potrebni životinjama cijelu godinu, imajući u vidu

sezonske promjene te upravljanje razmnožavanjem i starim životinjama kao dio zahtjeva očuvanja i bioloških

zahtjeva vrste. Prije premještanja ili parenja životinja koje pripadaju vrstama kojima se upravlja u okviru programa

europske matične knjige treba tražiti odobrenje od voditelja matične knjige. Važno je i da se pri premještanju

životinja iz jedne zbirke u drugu poštuju zahtjevi iz Direktive Vijeća 92/65/EEZ.

Primjer

Lemuri su popularan izložak u zoološkim vrtovima svuda u svijetu. Međutim, iako je riječ o vrsti kojom je relativno

lako upravljati, ne smiju se zaboraviti njihove jedinstvene biološke potrebe i potrebe očuvanja. U zoološkim

vrtovima koji se nalaze u hladnim klimama, na koje lemuri nisu navikli, moraju se uložiti dodatni resursi kako bi se

ispunili biološki zahtjevi i zahtjevi očuvanja lemura.

Ako se životinje u hladnim razdobljima zaključa u unutarnje prostore za držanje, to može ograničiti njihovu

mogućnost da vježbaju i penju se, kao i njihov pristup ultraljubičastom zračenju, osim ako je unutarnje ograđeno



stanište dizajnirano tako da su ti čimbenici uzeti u obzir. Vrlo je dobra praksa uspostaviti toplinski gradijent u cijelom

ograđenom staništu, što životinjama omogućuje da odaberu stanište koje im najbolje odgovara.

Vrlo je važno da zoološki vrtovi u hladnim klimama imaju primjerene resurse namijenjene tome da se na

odgovarajući način ispune biološki zahtjevi i zahtjevi očuvanja tropskih vrsta te da zoološki vrtovi u mediteranskoj

klimi mogu na odgovarajući način ispuniti biološke zahtjeve i zahtjeve očuvanja vrsta iz hladnih klima.

Autor: Heather Bacon (Sveučilište u Edinburghu)

Osim toga, zoološki vrtovi imaju etičku odgovornost osigurati da se vrste premještaju, kad je to nužno, u ustanove

koje mogu pružiti slične ili bolje uvjete kako bi se ispunile potrebe očuvanja i biološke potrebe vrsta. Nije

preporučljivo da se vrste premjeste u zbirke u kojima su standardi smještaja životinja ili brige o životinjama niži

nego u zbirki u kojoj se vrste trenutačno nalaze.

3.9.3. Ljudska briga o mladima

Suvremena znanstvena istraživanja stoke i primata jasno pokazuju da stres u prenatalnom, perinatalnom i

neonatalnom razdoblju može biti značajan faktor rizika za nepravilan razvoj mozga i kasnije psihološke

poremećaje.

Vrste stresa mogu uključivati rukovanje skotnim ženkama odnosno njihovo sputavanje, manjak socijalnog kontakta

s majkom i okruženja koja nisu optimalna. Ti su učinci dokazani u širokom rasponu taksona, uključujući glodavce,

stoku i primate, no nema dokaza da se ne javljaju i u ostalih vrsta u zoološkom vrtu.

S obzirom na te spoznaje, nipošto se ne preporučuje razdvajanje mladih životinja od majki kako bi se o njima

brinuli ljudi, osim ako vrsta ima veliku vrijednost za očuvanje ili ako su uspostavljeni dobro dokumentirani programi

ljudske brige o mladima koji omogućuju uobičajen razvoj. Nedovoljan uspjeh razmnožavanja i uzgoja povezan je s

okruženjima i rutinama brige o životinjama koji nisu optimalni. Takva okruženja destimuliraju rad zooloških vrtova

na očuvanju. Zoološki vrtovi imaju koristi od nastojanja da pruže optimalno okruženje kako bi potaknuli uspješno

razmnožavanje i majčinsku brigu.

3.9.4. Eutanazija

Ako zoološki vrt više ne može ispuniti biološke potrebe i potrebe očuvanja vrste u okviru programa proaktivne

veterinarske skrbi koja osigurava fizičku dobrobit i raznolikost ponašanja, može se uzeti u obzir eutanazija kao

alternativa kroničnoj frustraciji ili fizičkoj boli. Preporučuje se da zoološki vrtovi uspostave savjetodavna tijela, koja

uključuju i vanjske znanstvenike, kako bi osigurali uravnotežen pristup donošenju takvih teških odluka.

S P R E Č A V A N J E B I J E G A I Š I R E N J A

N A M E T N I K A I Š T E T O Č I N A I Z V A N A


4. Članak 3. – četvrta alineja – Sprečavanje bijega i širenja

nametnika i štetočina


DAISIE: Europska baza podataka invazivnih stranih vrsta

Vodiči i najave istraživanja CIESM-a (mediteranska istraživačka mreža za morske znanosti): Guide of

Mediterranean marine research institutes (Vodič institutâ za istraživanje Sredozemnog mora), Atlas of exotic

species in the Mediterranean (Atlas egzotičnih vrsta u Sredozemnom moru)

Gupta, B. 2008. Barrier designs for zoos (Dizajn prepreka za zoološke vrtove). Središnje nadležno tijelo za

zoološke vrtove, Ministarstvo okoliša i šuma. Indija

GISP (Globalna baza podataka invazivnih vrsta)

Resursi sveučilišta MIT u okviru programa Sea Grant za obalna područja: informacije o bioinvazijama u moru,

uključujući putove, sprečavanje i suzbijanje

Institut Méditerranéen d'Océanologie: informacije o morskoj algi Caulerpa taxifolia

4.2. Europski standardi za usluge kontrole nametnika

Europski odbor za normizaciju (CEN) pokrenuo je projekt za uspostavu Europskih standarda za usluge kontrole

nametnika. Nacionalni standardi za usluge kontrole nametnika već postoje u Malti, Španjolskoj, Njemačkoj i

Francuskoj. U europskom standardu odredili bi se zahtjevi i kompetencije koje moraju ispuniti stručni pružatelji

usluga kontrole nametnika u svrhu zaštite javnog zdravlja, imovine i okoliša. Standard će se primjenjivati na

subjekte odgovorne za pružanje usluga kontrole nametnika, uključujući procjenu, preporuke i kasnije provođenje

definiranih postupaka suzbijanja. Tehnički odbor delegacija članica i promatrača izradio je nacrt standarda koji je u

jesen 2013. dostavljen nacionalnim ekvivalentnim skupinama kako bi dostavile primjedbe. Primjedbe će se

razmotriti 2014. i objavit će se konačna verzija Europskog standarda za usluge kontrole nametnika koji će industrija

trebati primjenjivati.

Poglavlje

4.

http://www.europe-aliens.org/

http://www.ciesm.org/atlas/index.html

http://cza.nic.in/final%20manual%20on%20barrier%20design.pdf

http://cza.nic.in/final%20manual%20on%20barrier%20design.pdf

http://www.issg.org/database/welcome/

http://massbay.mit.edu/exoticspecies/index.html

http://doczz.fr/doc/27464/caulerpa-taxifolia---institut-méditerranéen-d-océanologie

https://www.cabdirect.org/cabdirect/abstract/20153376224

https://www.cabdirect.org/cabdirect/abstract/20153376224

V O Đ E N J E D O K U M E N T A C I J E




5. Članak 3. – peta alineja – Vođenje dokumentacije


Preporučeni kodeks dobre prakse BIAZA-e za mikročipiranje životinja u zoološkim vrtovima

Radna skupina za dokumentaciju o životinjama, AZA: Guidelines for Creating and Sharing Animal Records

(Smjernice za izradu i dijeljenje dokumentacije o životinjama)

Standardizacija vođenja dokumentacije u indijskim zoološkim vrtovima i označivanja životinja u svrhu identifikacije.

Himalajski zoološki vrt Padmaja Naidu (Indija)

Standards for Data Entry and Maintenance of North American Zoo and Aquarium Animal Records Databases

(Standardi za unos podataka i održavanje baza podataka s dokumentacijom o životinjama u sjevernoameričkim

zoološkim vrtovima i akvarijima)

Wildlife Information Network. Mammal identification (Identifikacija sisavaca) (Bourne, D. 2012.)

Propisi CITES-a o označivanju

Referentni vodič – Uredbe Europske unije o trgovini vrstama divlje faune i flore (veljača 2013.)

5.2. Rutinsko promatranje životinja i vođenje dokumentacije

Dobar program praćenja životinja uključuje barem dnevnu rutinu promatranja ponašanja, zdravstvenog stanja i

konteksta okruženja, nakon čega slijedi primjereno dokumentiranje.

Nakon promatranja životinja bilo bi dobro da čuvari sastave kratki dnevni zapis za svaku životinju ili skupinu

životinja. U njemu bi trebalo navesti podatke o zdravstvenom stanju, aktivnosti, programu prehrane i konzumaciji

hrane, rezultatima testiranja, obavljenom liječenju i glavnim parametrima okoliša, npr. temperaturi i vlazi za niže

kralježnjake te parametrima zabilježenima praćenjem vode za vodene životinje. Dobra je praksa da viši članovi

osoblja i veterinari pregledaju taj zapis. Veterinari će biti u potpunosti odgovorni za medicinska izvješća o

životinjama koje se nalaze u karanteni ili bolnici kao i o životinjama koje se liječi u ograđenim staništima.

U tjednim izvješćima mogu se istaknuti mogući problemi, podaci o intervencijama ili pruženom liječenju, kretanju

životinja ili promjenama u smještaju ili brizi o životinjama. Ta bi izvješća mogli pregledati viši članovi osoblja i

veterinari.

Na mjesečnim sastancima višeg osoblja mogu se preispitati trenutačni plan zbirke, strategija i napredak, može se

raspravljati o upotrebi ograđenih staništa, premještanju životinja, karanteni te osposobljavanju i usavršavanju

osoblja. Zapisnici sa sastanaka važan su resurs za budućnost.

Može biti korisno da više veterinarsko osoblje i osoblje koje se brine o izlošcima svakih tri do šest mjeseci sastavi

izvješća o morbiditetu, smrtnosti i problemima u ponašanju. Možda će biti potreban sastanak s vanjskim stručnim

povjerenstvom kako bi se preispitale strategije za rješavanje tih problema te razgovaralo o liječenju i načinima

rješavanja njihovih uzroka. Preporuke za buduće terapije, brigu o životinjama i prilagodbe smještaja može se

uključiti u strategiju planiranja zbirke.

Bilo bi dobro jednom godišnje provesti reviziju dokumentacije kako bi se osiguralo da su procesi evidentiranja

transparentni i korisni. Dokumentacija pruža dokaze za godišnji nadzor zoološkog vrta u svrhu izdavanja dozvole.

Poglavlje

5.

https://biaza.org.uk/policies-guidelines

https://www.aza.org/assets/2332/guidelines_for_creating_and_sharing_animal_and_collection_records_final.pdf

http://www.cza.nic.in/Final%20Report%20of%20the%20Project%20on%20%20Record%20Keeping%20in%20zoos%20by%20Darjeeling%20Zoo.pdf

http://www.lpzoo.org/sites/default/files/data_entry_standards.pdf

http://wildpro.twycrosszoo.org/S/00Man/MammalHusbandryTechniques/Mammal_Id.htm

http://wildpro.twycrosszoo.org/S/00Man/MammalHusbandryTechniques/Mammal_Id.htm

http://ec.europa.eu/environment/cites/info_marking_en.htm

http://www.ec.europa.eu/environment/cites/pdf/2007_referenceguide2_en.pdf



Slika 5.: Sažetak različitih vrsta vođenja dokumentacije za temeljit program praćenja; izradila: María Fàbregas

Hernández

5.3. Kako izraditi pristupne brojeve

Primjer 1.: prve dvije znamenke odnose se na godinu upisa, posljednje su četiri uzastopne:

br. 920006 = šesta jedinka upisana 1992.

Primjer 2.: izričito uzastopan broj:

prva životinja = 000001, druga = 000002 itd.

Primjer 3.: sustavi u kojima svaki niz znamenaka označava različiti razred:

100000 – 199999 = sisavci

200000 – 299999 = ptice

300000 – 399999 = gmazovi

400000 – 499999 = vodozemci

500000 – 599999 = ribe

600000 – 699999 = beskralježnjaci

Stoga je u tom sustavu jedinka br. 101234 sisavac.

Primjer 4.: prve dvije znamenke broja = posljednje dvije znamenke godine upisa, treći znak = M, B, R, A (za

sisavce, ptice, gmazove, vodozemce), posljednje tri znamenke = redoslijed dolaska:

br. 92M6 = šesti sisavac upisan 1992.

5.4. Metode označivanja i identifikacije

Identifikacija jedinki ili skupina životinja u zbirki zoološkog vrta potrebna je za točno vođenje dokumentacije. Sustavi

identifikacije koji se primjenjuju trebali bi odgovarati identificiranoj vrsti i svim relevantnim propisima.

SVAKODNEVNO Čuvari, kustosi i veterinari • Dnevni nadzor od strane

čuvara i zapis • Čuvar izvješćuje više

osoblje o svim problemima sa zdravljem i dobrobiti

• Procjenjuje se vrsta problema

• Prema potrebi se sastavlja plan veterinarskog liječenja

• Naknadna skrb, praćenje i ponovna procjena

MJESEČNO Više osoblje sastaje se da bi raspravljalo o planu zbirke, strategiji i razvoju

3 – 6 MJESECI Preispitivanje zdravlja, dobrobiti i etičko preispitivanje

GODIŠNJE Nadzor zoološkog vrta u svrhu izdavanja dozvole koji obavlja osposobljeni nadzornik

TJEDNO Dokumentacija čuvara Veterinarska dokumentacija



Ne postoji jedinstvena metoda identifikacije koja je primjerena za sve vrste i jedinke te za sve okolnosti. Ponekad je

iz praktičnih razloga korisna kombinacija dviju ili više metoda identifikacije, na primjer ušne markice u bojama (lako

vidljive) u kombinaciji s implantiranim transponderima (koji su jedinstveni).

Koja god se metoda primjenjuje, važne su sljedeće značajke:

- sigurna je za životinju, ne utječe na njezino ponašanje, zdravlje ili preživljavanje

- ne izaziva stres ni bol ni pri postavljanju ni poslije (u mjeri u kojoj je to moguće)

- sigurna je i onemogućuje neovlašteno rukovanje

- ima odgovarajući vijek trajanja (u zoološkoj zbirci to podrazumijeva cijeli život životinje)

- omogućuje pozitivnu i jedinstvenu identifikaciju označene jedinke ili skupine

- lako ju je pročitati/uočiti iz daljine

- daje dovoljno informacija za primjereno vođenje dokumentacije

- lako se koristi i brzo se primjenjuje kako bi se smanjio stres za životinju pri primjeni

- lako je dostupna po razumnoj cijeni

- neupadljiva je posjetiteljima i ne mijenja izgled životinje.

Metode za identifikaciju pojedinačnih životinja (iz Hosey i dr., 2009.)

Metoda Opis/lokacija Trajanje Napomene Primjeri

Prirodne

karakteristike

Boja krzna ili

uzorak na krznu,

tjelesna

deformacija,

veličina

Trajno Jeftino i jednostavno.

Uvjeti su vješto osoblje i

očite razlike među

životinjama.

Okapi: pruge

Tigar: pruge na glavi

Žigosanje Bokovi, rogovi Trajno Bolno Zmije: hladno žigosanje

Tetovaža Koža oko očiju,

sapi, prsti

Trajno Bolno Makaki: stražnjični žuljevi

Identifikacijski

zarezi

Uši, rogovi, prsti Trajno Može biti bolno. Gnu: zarezi na rogovima

Nosorog: rupice na ušima

Gušter: uklanjanje prsta

Mikročipovi,

transponderi

Ubrizgavanje ispod

kože

Privremeno Može biti bolno i

iziskivati sedaciju.

Moguće je pomicanje

ispod kože.

Sve životinje, od puhova

do slonova

Ukrasi Oznake, perlice

prošivene kroz

kožu, prsteni,

ovratnici

Privremeno Može biti bolno. Obično

se stavljaju na mlade

životinje. Moguć je rizik

od zaplitanja.

Cyclura lewisi: perlice

Mara: ušne markice

Prstenastorepi lemur:

ogrlice

Ptice: nožni prsteni

Pingvin: prsteni na

perajama

Rezanje Dlaka, perje Privremeno Može biti teško uočljivo

iz daljine.

Rijetko se koristi u


Boja/markeri Jastučići s bojom,

sprej, boja,

naljepnice

Privremeno Može se prenijeti na

druge životinje.

Mora se osigurati

upotreba materijala koji

Kornjaši: papirnati brojevi

Kornjače: obojene točke



nisu otrovni.

Sveobuhvatan popis metoda označivanja i identifikacije za različite taksone dostupan je na ovoj poveznici.

http://www.cza.nic.in/Final%20Report%20of%20the%20Project%20on%20%20Record%20Keeping%20in%20zoos%20by%20Darjeeling%20Zoo.pdf



Prilozi poglavlju 3. – Provedba i izvršavanje

I Z D A V A N J E D O Z V O L A I N A D Z O R


6. Izdavanje dozvola i nadzor


Standardi državnog tajnika za suvremene prakse u zoološkim vrtovima (DEFRA, Ujedinjena Kraljevina)

Priručnik Stručnog odbora za zoološke vrtove (DEFRA, Ujedinjena Kraljevina)

Zoološki vrt, novi saveznik za bioraznolikost (MAGRAMA, Španjolska) (dostupno na internetu)

Accreditation Inspector’s Handbook (Priručnik za nadzornike za akreditaciju) (Udruženje zooloških vrtova i akvarija,

AZA, SAD)

Standardi za akreditaciju i povezane politike (Udruženje zooloških vrtova i akvarija, AZA, SAD)

Referentni vodič – Uredbe Europske unije o trgovini vrstama divlje faune i flore (veljača 2013.)

Vodič DEFRA-e za Zakon o izdavanju dozvola zoološkim vrtovima (1981.): zatvaranje zooloških vrtova, DEFRA,

Ujedinjena Kraljevina

Smjernice za zbrinjavanje zaplijenjenih životinja (2000.), IUCN

Strategy for Confiscated Animals (Strategija za zaplijenjene životinje) (2007.), Euroskupina za životinje

Building Sustainable Sanctuaries (Izgradnja održivih utočišta) (2012.), Arcus Foundation

Standardi za centre za spašavanje, Globalno udruženje utočišta za životinje


6.2.1. Studija slučaja 16.: Tečajevi osposobljavanja nadzornika za zoološke vrtove u

Španjolskoj

Studija slučaja 16. Tečajevi osposobljavanja nadzornika za zoološke vrtove u Španjolskoj

Izvor: Active Life Company, S.L

Poglavlje

6.

https://www.gov.uk/government/publications/secretary-of-state-s-standards-of-modern-zoo-practice



http://issuu.com/vherranz/docs/the_zoological_park_a_new_ally_for_biodiversity?e=1900654/2983417

https://www.aza.org/assets/2332/accred_vchandbook.pdf

https://www.aza.org/assets/2332/accred_vchandbook.pdf


http://www.ec.europa.eu/environment/cites/pdf/2007_referenceguide2_en.pdf




http://eurogroupforanimals.org/files/policies/downloads/66/strategyconfiscatedanimals_jan_2007.pdf

https://www.sanctuaryfederation.org/wp-content/uploads/2018/07/Building-Sustainable-Sanctuaries_English.pdf

http://www.sanctuaryfederation.org/gfas/for-sanctuaries/standards/



Direktiva EU-a 1999/22/EZ o zoološkim vrtovima

prenesena je u španjolsko zakonodavstvo kao

Zakon br. 31/2003 o očuvanju divlje faune u

zoološkim vrtovima. Prije toga su se zoološki vrtovi

morali uskladiti samo s propisima o zdravlju i

sigurnosti. Provedba novih zahtjeva, čiji je cilj da svi

zoološki vrtovi budu centri za očuvanje

bioraznolikosti koji paze na dobrobit, bila je složena i

za sektor zooloških vrtova i za tijela zadužena za

izvršenje. Isto tako, za izvršenje je bilo odgovorno

17 autonomnih zajednica i u procesu odobrenja

često su sudjelovala tri odjela: za okoliš, zdravlje

životinja i javnu sigurnost.

Nakon prenošenja Direktive pokrenuta je temeljita studija za procjenu stanja u zoološkim vrtovima u Španjolskoj.

Studija je pokazala da su potrebne dodatne smjernice za provedbu zahtjeva i procjenu usklađenosti sa

Zakonom br. 31/200. Kako bi se posvetili tom pitanju, Ministarstvo okoliša i Zaklada za bioraznolikost objavili su

dokument „Zoološki vrt, novi saveznik za bioraznolikost. Vodič za primjenu Zakona br. 31/2003 o očuvanju divlje

faune u zoološkim vrtovima” (2006.). Verzija na engleskom jeziku objavljena je 2012.

Kako bi se nadzornicima zooloških vrtova i drugim tijelima za izvršenje pružilo specijalizirano osposobljavanje,

uz potporu Španjolskog ministarstva okoliša (sad Ministarstvo poljoprivrede, prehrane i okoliša) i njegove

Zaklade za bioraznolikost organizirano je sedam tečajeva za javne službenike, čiji se sadržaj postupno

proširivao (vidjeti sliku 1.). Za vrijeme trajanja tečajeva osposobljavanja prikupljalo se multidisciplinarno stručno

znanje akademske zajednice, stručnih djelatnika zooloških vrtova (suradnjom s Iberskim udruženjem zooloških

vrtova i akvarija), stručnjaka za pravo u području okoliša uključujući službenike CITES-a, iskusnih nadzornika

zooloških vrtova iz Ujedinjene Kraljevine i stručnjaka za spašavanje divljih vrsta iz nevladinih organizacija.

Struktura tečajeva kretala se od teorijskih predavanja do rasprava i okruglih stolova, analize hipotetskih

slučajeva i studija slučaja iz stvarnog života. Kao praktične vježbe provedeni su posjeti zoološkim vrtovima u

kojima se simulirao nadzor, za što je vrlo koristan bio pristup i suradnja osoblja zooloških vrtova koji su

sudjelovali.

Povratne informacije sudionika pokazale su da jako cijene osposobljavanje. Većina sudionika dolazila je iz vrlo raznolikih područja i multidisciplinarni pristup potreban za nadzor zooloških vrtova bio im je poprilično nov koncept. Sudionici su posebno cijenili praktične vježbe, simulacije nadzora i popratne rasprave jer su im omogućili da primjene teoriju u praktičnom kontekstu i usporede svoje pristupe, za koje su smatrali da bi trebali postati standardizirani u što većoj mjeri. Tražili su i povremeno popratno osposobljavanje. Povratne informacije sudionika pokazale su

da jako cijene osposobljavanje. Većina

sudionika dolazila je iz vrlo raznolikih

područja i multidisciplinarni pristup potreban

za nadzor zooloških vrtova bio im je

poprilično nov koncept.

Slika 1.: Glavne teme za koje su nadzornici zooloških vrtova bili

zainteresirani, prema anketi provedenoj prije naprednih tečajeva

osposobljavanja (2011.) kako bi se sadržaj tečaja prilagodio na

najprimjereniji način.




Sudionici su posebno cijenili praktične vježbe, simulacije nadzora i popratne rasprave jer su im omogućili da

primjene teoriju u praktičnom kontekstu i usporede svoje pristupe, za koje su smatrali da bi trebali postati

standardizirani u što većoj mjeri. Tražili su i povremeno popratno osposobljavanje.

Nadzornici koji su sudjelovali istaknuli su i pozitivan učinak učenja o tome kako organizirati i planirati pristup

pojedinom nadzoru ovisno o značajkama zoološkog vrta. Osposobljavanje je potaknulo i suradnju i komunikaciju

između svih uključenih odjela i zooloških vrtova koje se nadzire.

Još jedna inicijativa koja je razvijena usporedo s tečajevima bila je platforma za učenje i komunikaciju putem

interneta za nadzornike zooloških vrtova (grupa, forum i knjižnica za nadzornike zooloških vrtova na interaktivnoj

platformi Španjolskog inventara prirodne baštine i bioraznolikosti – biodiversia.es).

Pouke koje su izvučene iz tih iskustava ukazale su na važnost sljedećih elemenata (među ostalim pitanjima):

- Potrebno je multidisciplinarno osposobljavanje za

sveobuhvatan pregled cijelog opsega provedbe i

procjene Direktive EU-a o zoološkim vrtovima.

- Inspektorati za zoološke vrtove trebaju biti jasno

organizirani, imati dobru internu komunikaciju i

računati na protokole, smjernice i potporu

prilagođene nacionalnim (a u ovom slučaju i

regionalnim) potrebama.

- Osposobljavanje treba biti što više kontinuirano i

opširno.

- Potrebna je bliska suradnja sa sektorom zooloških

vrtova kako bi se iskoristilo njihovo iskustvo i što

više potaknuo praktični aspekt osposobljavanja.

- Potrebno je više upotrebljavati informacijske

tehnologije kako bi se centralizirali resursi,

komunikacija i upravljanje podacima o životinjama.

Zahvala: Tečajevima osposobljavanja nadzornika zooloških vrtova znatno je pridonijela suradnja sljedećih

zooloških vrtova i njihova osoblja: Zoološki vrt i akvarij u Madridu, Faunia (Madrid), CosmoCaixa (Alcobendas),

Safari Madrid i centar prirode Cañada Real (El Escorial).

6.2.2. Studija slučaja 17.: Zatvaranje zoološkog vrta i premještanje životinja (I.)

Studija slučaja 17. Zatvaranje zoološkog vrta i premještanje životinja I.

Izvor: tehnički tim Safari parka Costa Blanca (Španjolska) Zadružna uprava Safari parka Costa Blanca (Španjolska) odlučila je 2010. zatvoriti park. Nakon te odluke tehničko osoblje parka osmislilo je strategiju za premještanje svih životinja u najbolje moguće uvjete. Kako bi se definiralo odredište životinja planirana su i izvršena tri zadatka, pri čemu se u obzir uzimalo stanje očuvanosti, programe razmnožavanja i sve povezane administrativne i pravne zahtjeve: 1. identifikacija pozajmljenih i darovanih životinja 2. identifikacija posebnih situacija, programa europskih ugroženih vrsta i europskih matičnih knjiga te drugih institucionalnih obveza 3. izrada adresara ustanove, parkova i posrednika koji bi mogli sudjelovati u premještanju

http://www.biodiversia.es/



životinja. Prioritetni popis jedinki za premještanje izrađen je na temelju: - hitnog premještanja životinja koje nisu u vlasništvu safari parka - regularizacije životinja koje je safari park „posudio” u okviru premještanja ili zajmova - premještanja drugih životinja, uz zaštitu njihove dobrobiti i osiguravanje integriteta ustanove koje primaju životinje. Ukupno je trebalo premjestiti 571 životinju (411 sisavaca 46 različitih vrsta, 148 ptica 17 različitih vrsta, 12 gmazova dviju različitih vrsta). Mali tim čuvara osigurao je skrb, treniranje i prijevoz životinja. U nekim je slučajevima bila potrebna i vanjska potpora. Tehnički tim parka bio je zadužen za utvrđivanje i sklapanje službenih dogovora s ustanovama koje će primiti životinje, regionalnim veterinarskim službama i svim drugim potrebnim subjektima i nadležnim tijelima. Opći postupak premještanja uključivao je mrežu za komunikaciju na visokoj razini kako bi se osigurali svi aspekti povezani s elementima u nastavku: 1. odobrenje konačnog odredišta (program europskih ugroženih vrsta ili europskih matičnih knjiga, odluka safarija, veterinarske službe) 2. sanitarni zahtjevi (veterinarska analiza uzoraka, putovnice, prijevoz, karantene itd.) 3. zahtjevi iz konvencije CITES (samo za vrste navedene u toj konvenciji) 4. zahtjevi na temelju specifičnih propisa povezanih s očuvanjem 5. organizacija prijevoza u skladu s međunarodnim propisima 6. dostupnost sve opreme potrebne za utovar i prijevoz 7. prijevoz uz zaštitu, uključujući i prijevoz sve relevantne dokumentacije 8. zatvaranje dokumentacije, sastavljanje informacija i pohrana spisa. Vremenski okvir i broj uključenih ustanova:

Datum zatvaranja 7. rujna 2010. Uspostavljeni kontakti za premještanje životinja: Prvi kontakti 17. rujna 2010. Sudjelovala 31 zoološka ustanova

(od toga 14 članica AIZA-e i 7 EAZA-e) 26 neuspješnih kontakata

Prvo premještanje 4. listopada 2010. Posljednje premještanje Listopad 2011.



6.2.3. Studija slučaja 18.: Zatvaranje zoološkog vrta i premještanje životinja (II.)

Studija slučaja 18. Zatvaranje zoološkog vrta i premještanje životinja

Autor: Geert Jonkers (koordinator za pronalaženje novog smještaja, Stichting AAP)

U Francuskoj je 2006. mali zoološki vrt, koji je ujedno bio i zabavni park, otišao u stečaj i zatvoren je. Zoološki vrt

bio je u privatnom vlasništvu, a vlasnik je pobjegao i tako ostavio sve životinje bez ikakve skrbi.

Intervenirala je regionalna veterinarska služba, koja je osigurala barem minimalno svakodnevno hranjenje i

pojenje životinja. U međuvremenu je hitno tražila rješenja za evakuaciju životinja. Francuska organizacija za

zaštitu prirode uputila ih je na centar za spašavanje egzotičnih životinja Stichting AAP (Nizozemska), barem za

smještaj postojećih primata.

Zbog velikog broja životinja koje je trebalo spasiti i različitih okolnosti potrebnih za njihovo držanje, u proces su se

morala uključiti tri različita subjekta. Francuska veterinarska služba, zajedno s francuskom organizacijom za

zaštitu životinja, koordinirala je cijeli proces. Odlučeno je da će se životinje premjestiti u:

- Stichting AAP, koji je uzeo 23 lemura vrste Varecia rubra, 11 lemura vrste Varecia variegata, jednog lemura

vrste Eulemur fulvus, 22 prstenastorepa lemura, jednog dikobraza i 20 čileanskih vjeverica (degu)

- francusko utočište, koje je uzelo sve papkare i kopitare (npr. ankole goveda, guanako, močvarna antilopa

(lečva), zebra)

- francuski zoološki vrt, koji je uzeo sve ptice (npr. papige itd.).

Za vrste koje su ostale u Francuskoj nisu bili potrebni posebni dogovori u pogledu dokumentacije. Međutim, za

vrste premještene u Nizozemsku (lemuri), koje su navedene u konvenciji CITES I., bile su potrebne odgovarajuće

potvrde. One su dobivene bez ikakvih problema.

Nisu bili potrebni posebni medicinski aranžmani. Centar za spašavanje osigurao je sanduke i kopneni prijevoz.

Dio rutinskih postupaka centra za spašavanje bile su i mjere karantene nakon dolaska. Zbog iznimno loših uvjeta

u kojima su se životinje nalazile proces je proveden što žurnije i učinkovitije te su sve formalnosti i praktične

pojedinosti za premještanje dovršene za manje od dva tjedna.

6.3. Dva primjera sustava nadzora zooloških vrtova: Ujedinjena Kraljevina i

Španjolska

UJEDINJENA KRALJEVINA (DEFRA) ŠPANJOLSKA

Zakonodavstvo Zakon o izdavanju dozvola zoološkim vrtovima iz

1981.

Zakon br. 31/2003 o očuvanju divlje

faune u zoološkim vrtovima

Regionalne vlade (odgovorne za

provedbu) uključile su Zakon br. 31/2003

u svoje zakonodavstvo uz diskrecijsko

pravo da postrože zahtjeve.

Nadzornici zooloških

vrtova

Stručnji djelatnici zooloških vrtova koje imenuje

vlada i predstavnici lokalnog nadležnog tijela.

Službenici regionalne vlade povezani s

odjelima za:

- bioraznolikost/okoliš

- veterinarsko zdravlje

- javnu sigurnost

(sudjeluju sva tri odjela).



Prije nadzora Operator zoološkog vrta ispunjava Obrazac za

reviziju prije nadzora, uključujući relevantnu

dokumentaciju.

Svaka regionalna vlada ima svoje

zakonodavstvo i protokole prilagođene

prema studiji sektora. Neke koriste

upitnike prije provedbe nadzora.

Traži se da se unaprijed dostavi

relevantna dokumentacija.

Nove dozvole i

dozvole za velike

promjene

Dokumentacija o tome kako podnositelj zahtjeva

planira ispuniti pravne zahtjeve traži se unaprijed.

Provodi se nadzor i koristi se izvješće o nadzoru

zoološkog vrta u svrhu izdavanja dozvole kako bi

se procijenila opća usklađenost i vjerojatnost

ispunjavanja zahtjeva. Dozvole se mogu izdati

nakon što se ispune utvrđeni uvjeti.

Dokumentacija o tome kako podnositelj

zahtjeva planira ispuniti pravne zahtjeve

traži se u zahtjevu ili unaprijed,

uključujući planove za ispunjavanje

Zakona br. 31/2003 (planovi za očuvanje,

obrazovanje i naprednu veterinarsku

skrb) i sve daljnje zakonodavne zahtjeve

lokalnog tijela.

Nadzor Izvješće o nadzoru zoološkog vrta koristi se za

procjenu usklađenosti s mjerama iz članka 3. i iz

Zakona Ujedinjene Kraljevine o izdavanju dozvola

zoološkim vrtovima iz 1981. primjenom pitanja s

mogućnostima odgovora Da / Ne / Nije primjenjivo

te mogućnošću pojašnjenja/napomena.

U slučaju nedostataka navode se uvjeti za

izdavanje dozvole ili preporuke.

Za procjenu usklađenosti s člankom 3.,

Zakonom br. 31/2003 i regionalnim

zakonodavnim zahtjevima primjenjuju se

i upitnici.

U slučaju nedostataka navode se uvjeti

za izdavanje dozvole ili preporuke.

Informacije i smjernice U Standardima državnog tajnika za suvremene

prakse u zoološkim vrtovima utvrđeni su

minimalni standardi koje bi zoološki vrtovi u

Engleskoj trebali poštovati.

U Priručniku Stručnog odbora za zoološke vrtove

navedene su dodatne smjernice.

Zoološki vrt, novi saveznik za

bioraznolikost1

Vodič za primjenu Zakona br. 31/2003* o

očuvanju divlje faune u zoološkim

vrtovima.

1 Dostupno na internetu

Dodatne informacije

za nadzornike

Stručni odbor za zoološke vrtove

Interna komunikacija Stručnog odbora za

zoološke vrtove (npr. smjernice za poboljšanje

dosljednosti nadzora)

Internetska grupa za komunikaciju

nadzornika zooloških vrtova (uključujući

forum, knjižnicu i program) na

nacionalnoj platformi posvećenoj

bioraznolikosti (Biodiversia.es)

Osposobljavanje

nadzornika

Seminari za osposobljavanje koji se održavaju

svake druge godine.

Multidisciplinarni tečajevi Ministarstva

okoliša o nadzoru zooloških vrtova.

Vidjeti Prilog 6.2.1.



https://www.gov.uk/government/publications/zoo-licence-inspection-report

https://www.gov.uk/government/publications/zoo-licence-inspection-report

https://www.gov.uk/government/publications/zoo-inspection-report






http://issuu.com/vherranz/docs/the_zoological_park_a_new_ally_for_biodiversity?e=1900654/2983417

http://www.biodiversia.es/



6.4. Zakonodavni propisi država članica o zoološkim vrtovima: primjeri dobre

prakse

Izvor: pripremio autor u suradnji sa zakladom Born Free Foundation (studeni 2013.)

Država članica

Relevantno zakonodavstvo

Članak 2.: Definicija Sljedeći primjeri dobre prakse pokazuju kako su neke države članice razvrstale zoološke vrtove na temelju vrsta koje drže i utvrdile različite kriterije koji su u skladu sa zahtjevima iz Direktive 1999/22/EZ.

Austrija

Savezni zakon o zaštiti životinja 2004/2007 i Propis o zoološkim vrtovima BGBL II br. 30 (2006.)

Zoološki vrtovi razvrstani su u tri kategorije ovisno o vrstama koje drže:

Kategorija A: dopušteno im je držati neograničeni broj svih taksona; moraju imati upravitelja zoološkog vrta s opsežnim i relevantnim znanjem i iskustvom te dovoljan broj obučenih njegovatelja životinja; moraju provoditi SVE mjere očuvanja vrsta kako su utvrđene u članku 2. stavku 1. točki 5. (koji premašuju zahtjeve iz prve alineje članka 3. Direktive).

Kategorija B: dopušteno im je držati do 20 vrsta divljih životinja, uz one navedene u kategoriji C, ali ne smiju držati „opasne” divlje vrste / divlje vrste koje „ovise o očuvanju” navedene u članku 6. stavcima 1. i 2. propisa R491/2004; rukovoditelji i njegovatelji trebaju imati dovoljno znanja, treba ih biti dovoljno za broj životinja koje se drže te moraju sudjelovati u barem jednoj mjeri očuvanja vrsta navedenoj u članku 2. stavku 1. točki 5.

Kategorija C: dopušteno im je držati vrste divljih životinja navedene u propisu R491/2004 (one uključuju male sisavce, ptice i ribe kojima obično nije potrebna specijalizirana skrb i smatra se da u prirodi nisu opasne); na prostoru zoološkog vrta stalno bi trebao biti prisutan barem jedan njegovatelj životinja; ti zoološki vrtovi moraju sudjelovati u barem jednoj mjeri iz članka 2. stavka 1. točke 5.

Slovenija

Zakon o očuvanju prirode (Ur. I. RS, br. 56/1999) (zadnja izmjena 22. travnja 2004.) i Uredba o zoološkim vrtovima i sličnim objektima (Ur. I. RS, br. 37/2003)

Objekti su podijeljeni u dvije kategorije ovisno o vrstama i broju životinja koje se drže:

„Zoološki vrtovi”: objekti s velikim brojem vrsta i jedinki divljih životinja, kako je utvrđeno u nastavku. Moraju sudjelovati u jednoj ili više mjera očuvanja iz članka 4. stavka 1. točke 1. propisa D37/2003 (taj i drugi zahtjevi u skladu su s Direktivom).

„Objekti slični zoološkom vrtu”: objekti s najviše „šest vrsta velikih sisavaca ili 20 drugih vrsta sisavaca, šest vrsta sova ili ptica grabljivica ili 20 drugih vrsta ptica, 10 vrsta vodozemaca ili gmazova, 20 vrsta riba, glavonožaca ili viših rakova, 100 vrsta leptira ili 100 vrsta drugih beskralježnjaka”. Ti objekti ne moraju ispuniti zahtjeve u pogledu očuvanja iz članka 2. stavka 1. točke 5. propisa R491/2004, ali moraju provoditi program obrazovanja o okolišu i ispuniti zahtjeve „o životnim uvjetima i skrbi o divljim vrstama životinja u zatočeništvu” – Odluka br. 11/2001 (u skladu s člankom 3. Direktive).

Izuzeća: ako se životinje koriste „pri javnim okupljanjima, za in situ razmnožavanje, kao ukrasi za prostorije, uključujući dekorativne akvarije i



terarije, ili u trgovinama kućnim ljubimcima”. (članak 1. stavak 2. propisa D37/2003)

Nije dopuštena upotreba kitova u „komercijalne svrhe”, na primjer u dupinarijima, ni njihova upotreba u terapijskim aktivnostima (Ur. I. RS, br. 39/2008).

Belgija

Komisija za zoološke vrtove u Belgiji nedavno je odobrila izmjene koje će se uključiti u sljedeću izmjenu zakonodavstva o zoološkim vrtovima

Prijedlog uključuje definiciju zoološkog vrta sa specifičnim parametrima za izuzeća (vidjeti u nastavku) i popise „domaćih vrsta” i „vrsta koje se često drže”.

- Definicija zoološkog vrta: zoološki vrt obuhvaća sve objekte otvorene za javnost sedam ili više dana godišnje, uključujući parkove za životinje, safari parkove, dupinarije, akvarije i specijalizirane zbirke koje se drže radi izlaganja živih životinja vrsta koje nisu domaće.

Iz te su definicije isključeni: - cirkusi i putujuće izložbe - komercijalni objekti za životinje - objekti koji drže samo stoku, ovce, koze, svinje, jelene ili bezgrebenke

za potrebe proizvodnje i koje je odobrilo nadležno zdravstveno tijelo - objekti koji ne drže više od pet vrsta koje se često drže, kako su

navedene na popisu iz Priloga B, i koji ne drže nikakve druge životinje koje nisu domaće osim onih navedenih na tom popisu

- objekti koji ne izlažu više od pet akvarijskih spremnika s ukupnim obujmom manjim od 5000 litara vode.

Belgijsko zakonodavstvo o zoološkim vrtovima uključuje i nacionalne standarde za različite taksone (npr. gmazovi, ptice, T. truncatus).

Članak 3.: Zahtjevi primjenjivi na zoološke vrtove

Članak 3. prva alineja: Očuvanje, istraživanje i osposobljavanje

Sljedeći primjeri dobre prakse pokazuju kako su neke države članice prenijele zahtjeve iz članka 3. prve alineje Direktive 1999/22/EZ u svoje zakonodavstvo.

Bugarska

Članak 60. stavak 2. Zakona o bioraznolikosti i Uredba br. 1 od 9. svibnja 2006. o postupcima za izdavanje dozvola zoološkim vrtovima

Zoološki vrtovi moraju ispuniti SVE zahtjeve navedene u nastavku:

„Sudjelovati u specifičnim istraživanjima i očuvanju […], među ostalim onima povezanima s introdukcijom divljih vrsta u prirodna staništa,

sudjelovati u programima ex situ očuvanja za ugrožene vrste kako bi se zadržala genetska raznolikost i vjerojatnost reintrodukcije u prirodna staništa i

razmjenjivati informacije sa sličnim ustanovama.”

Francuska

Uredba od 25. ožujka 2004.

Zoološki vrtovi koji drže vrste „osjetljive u smislu očuvanja” (kako su utvrđene u propisu Le Code de l’environnement i Uredbi (EZ) br. 338/97) moraju provesti strože mjere očuvanja:

„sudjelovati u razmjeni životinja kojom se promiče očuvanje i upravljanje populacijama životinja u zatočeništvu. Pridonijeti nacionalnim i međunarodnim programima razmnožavanja i držati životinje vrsta koje sudjeluju u tim programima.”

„Pridonijeti razmnožavanju vrsta koje nisu domaće životinje ili organizacijama koje sudjeluju u očuvanju bioraznolikosti, razmjeni



informacija o tehnikama razmnožavanja divljih životinja u zatočeništvu, znanja o njihovoj biologiji ili znanja relevantnog za očuvanje bioraznolikosti.”

(članci 54. i 55. propisa A25/03/2005)

Mađarska

Zakon o zaštiti životinja (1998.) i Zajednička uredba br. 13/2003 (IX.9)

Zoološki vrtovi „moraju sudjelovati u znanstvenim istraživanjima i očuvanju vrsta, posebno tako da sudjeluju u zaštiti nacionalno ili međunarodno priznatih zaštićenih vrsta, a moraju obavljati i funkciju centra za spašavanje autohtonih vrsta. Zoološki vrtovi ne smiju se baviti komercijalnim aktivnostima”.

(članak 1. stavak 2. propisa JD13/2003)

Kad podnose zahtjev za radnu dozvolu, zoološki vrtovi trebaju uspostaviti „plan razmnožavanja”, koji bi trebao sadržavati pojedinosti o predmetnim vrstama, postupanju s mladima i predviđenoj lokaciji. U dodacima Uredbi naveden je popis nacionalno i međunarodno zaštićenih vrsta koje bi trebalo uključiti u programe.

Latvija

Zakon o zaštiti životinja, poglavlje VI. (12. rujna 1999.) i Odluka Kabineta ministara br. 1033 (2010.)

Zoološki vrtovi trebali bi:

- „provoditi istraživanja o očuvanju vrsta i razmjenjivati relevantne informacije” te

- „sudjelovati u programima očuvanja divljih vrsta, posebno ugroženih vrsta, razmnožavanja u zatočeništvu i reintrodukcije vrsta”.

(članak 4. stavak 3. točke 1. i 3. propisa O1033/2010)

Portugal Uredba sa zakonskom snagom DL104/2012

Zoološki vrtovi moraju ispuniti SVE zahtjeve navedene u nastavku: - „sudjelovati u istraživanjima koja pridonose očuvanju vrsta, ne dovodeći u

pitanje dobrobit uključenih životinja”

(poglavlje II. članak 4. stavak 3. i poglavlje IV. članak 23. stavak 1. iz Priloga propisu DL104/2012)

- „razmnožavanje u zatočeništvu vrsta koje je Međunarodna unija za očuvanje

prirode navela kao izumrle ili ugrožene u divljini trebalo bi, kad god je to

moguće, uključiti u međunarodne, nacionalne ili regionalne suradničke

programe razmnožavanja”

(poglavlje III. članak 19. stavak 2. Priloga propisu DL104/2012) - „kad se to smatra primjerenim, zoološki vrtovi trebali bi pružati i

osposobljavanje o tehnikama očuvanja, razmjenjivati informacije povezane s

očuvanjem vrsta, razmnožavanjem u zatočeništvu, repopulacijom ili

reintrodukcijom vrsta u prirodna staništa”.

(poglavlje IV. članak 23. stavak 2. Priloga propisu DL104/2012) Poljska

Zakon o zaštiti prirode, 16. travnja 2004.

„Vrste kojima prijeti izumiranje u prirodnom okolišu trebalo bi uključiti u ex situ očuvanje u zoološkim vrtovima” radi „obnove jedinki vrste u njihovu prirodnom staništu” (članak 47. Zakona o zaštiti prirode). Ministar okoliša ovlašten je sastaviti popis vrsta kojima je u Poljskoj potrebna dodatna zaštita (članak 49. Zakona o zaštiti prirode) te uspostaviti ex situ programe za ugrožene vrste (članak 57. Zakona o zaštiti prirode). Nadalje, zoološki vrtovi moraju:

„Sudjelovati u znanstvenim istraživanjima koja pridonose očuvanju vrsta.”

(poglavlje 3. članak 69. stavak 1. Zakona o zaštiti prirode)

„Držati i uzgajati ugrožene vrste za ex situ očuvanje i njihovo unošenje u prirodni okoliš.”



(poglavlje 3. članak 69. stavak 3. Zakona o zaštiti prirode)

Rumunjska

Zakon br. 191 (2002.) i Ministarska odluka br. 1798 (2007.)

„Sve aktivnosti koje se odvijaju moraju osigurati održivu upotrebu prirodnih izvora i očuvanje bioraznolikosti.

Zoološki vrt koji drži ugrožene vrste mora aktivno sudjelovati u istraživačkim programima koji pridonose očuvanju vrsta u divljini.

Zoološki vrt mora dokazati mjerljive rezultate u pogledu očuvanja, obrazovanja i istraživanja.

Aktivnosti istraživanja moraju biti u skladu s nacionalnim ili međunarodnim istraživačkim programima i provoditi se u kombinaciji s njima.”

(Prilog 5. poglavlje 2. odjeljak 1. pododjeljak V. članci 119., 121., 122. i 128. propisu MO1798/2007)

Članak 3. druga alineja: Obrazovanje javnosti i podizanje razine svijesti

Sljedeći primjeri dobre prakse pokazuju kako su neke države članice prenijele zahtjeve iz članka 3. druge alineje Direktive 1999/22/EZ u svoje zakonodavstvo.

Italija

Uredba br. 73 od 21. ožujka 2005. i Ministarska odluka br. 469 (2001.), posebno za držanje dupina vrste Tursiops truncatus u zatočeništvu

Zoološki vrtovi koji drže vrstu Tursiops truncatus moraju davati informacije o biologiji, ekološkoj etologiji i očuvanju kitova u okviru prilagođenih obrazovnih programa za skupine opće javnosti i školske skupine, a te programe treba provoditi iskusno osoblje s opširnim znanjem. To bi trebalo uključivati raznolike aktivnosti kao što su interaktivne audioizložbe ili videoizložbe, slikovne izložbe, obrazovni materijali i razgledavanja s vodičem. Sve demonstracije s dupinima moraju „uglavnom biti usmjerene na prirodno ponašanje životinja” i uključivati komentare koji upućuju na biologiju vrste (Prilog propisu MD469/2001).

Rumunjska

Zakon br. 191 (2002.) i Ministarska odluka br. 1798 (2007.)

„Zoološki vrtovi moraju uspostaviti strategiju obrazovanja javnosti i akcijski plan.

Zoološki vrtovi moraju namijeniti sredstva za obrazovne svrhe.

Na znakovima s informacijama o vrstama mora se navesti stanje očuvanosti.”

(Prilog 5. poglavlje 2. odjeljak 1. pododjeljak V. članci 125., 126. i 127. propisu MO1798/2007)

Članak 3. treća alineja: Smještaj životinja

Sljedeći primjeri dobre prakse pokazuju kako su neke države članice prenijele zahtjeve iz članka 3. treće alineje Direktive 1999/22/EZ u svoje zakonodavstvo.

Francuska

Uredba od 25. ožujka 2004.

Zoološki vrtovi moraju osigurati i sljedeće:

- „Sastav skupina životinja određuje dostupan prostor te ponašanje i fiziologija

životinja.

- Dobrobit životinja i sprečavanje neprirodnog ponašanja uglavnom se

osiguravaju relevantnim poboljšanjima uvjeta za razmnožavanje primjerenih

biološkim potrebama svake vrste.

- Životinje treba zaštiti od grabežljivaca koji se nalaze izvan objekta.

- Skrb o životinjama uključuje smanjenje izvora stresa, nelagode i rizika od

ozljeda. Sva ometanja ili poremećaje treba zabraniti. Zabranjeno je

izazivati/uznemirivati životinje, neovisno o tome jesu li prisutni posjetitelji.”

(poglavlje 3. članci 11., 12., 13. i 15. Uredbe od 25. ožujka 2004.)

- „Ograđena staništa i njihovo oplemenjivanje treba prilagoditi navikama svake



vrste i osigurati da su životinje sigurne i da se mogu prirodno ponašati.

- Objekti im moraju omogućiti da pobjegnu od neprijateljskog ili agresivnog

ponašanja jedinki s kojima su smještene i tako im omogućiti da izražavaju

uobičajeno ponašanje obrane ili bijega.

- Životinje koje se drže u vanjskim ograđenim staništima trebale bi imati

pristup skloništima ili drugim objektima koji im omogućuju da izbjegnu

negativne učinke klime.”

(poglavlje 4. članci 27. i 29. Uredbe od 25. ožujka 2004.)

Mađarska


Osobe odgovorne za brigu o životinji moraju osigurati „da životni uvjeti životinje odgovaraju njezinoj vrsti, spolu i dobi, biološkim, reproduktivnim, etološkim i zdravstvenim zahtjevima te da su osigurani primjeren smještaj, prehrana, prostor, veterinarska skrb, higijena, odmor, njega, aktivnost, obrazovanje i sigurnost”.

(članak 4. Zakona o zaštiti životinja) U članku 5. određeni su minimalni zahtjevi specifični za vrstu, koji se navodno temelje na švicarskom zakonodavstvu i mišljenjima stručnjaka.

U člancima 6. i 7. navedene su sve zabranjene aktivnosti koje uključuju životinje, na primjer mučenje, borbe, prisilno hranjenje, držanje životinja u neprimjerenim uvjetima (među ostalim i pri prijevozu) i prisiljavanje životinja na aktivnosti i ponašanja koji su za njih neprirodni ili štetni.

Italija

Uredba br. 73 od 21. ožujka 2005. i Ministarska odluka br. 469 (2001.), posebno za držanje dupina vrste Tursiops truncatus u zatočeništvu

Dodatni minimalni standardi za skrb o životinjama, dobrobit, zdravlje i higijenu uključuju:

- „Osoblje zoološkog vrta trebalo bi svakodnevno provjeravati zdravstvene

uvjete životinja.”

- „Predstave, koncerti, umjetničke izložbe i zabave mogu se održavati samo u

posebnim područjima udaljenima od ograđenih staništa životinja […] kako se

ne bi ometalo životinje.”

- „Životinje bi trebalo smjestiti u ograđeno stanište (ili bazene odnosno akvarije

ako je riječ o vodenim životinjama) koje životinjama pruža dovoljno prostora i

primjereno okruženje, koje im omogućuje da vježbaju, u skladu sa

zahtjevima vrste.”

- „Životinje se ne smije poticati da se ponašaju neprirodno kako bi bile

zanimljive publici.”

- „Temperatura, svjetlo i ventilacija u ograđenim staništima moraju biti

primjereni kako bi se životinje uvijek osjećale ugodno i kako bi se osigurala

dobrobit životinja.”

- „Vanjska ograđena staništa moraju biti izgrađena tako da mogu zaštititi

životinje od prekomjerne kiše ili sunca.”

- „Ograđena staništa ili akvariji za životinje moraju se oplemeniti u skladu s

potrebama vrste domaćina, na primjer steljom, granama, užadi, brlozima,

kućicama za gniježđenje, bazenima, a u slučaju vodenih vrsta materijalima

kao što su biljke, kamenčići ili drugi primjereni elementi.”

- „Hrana i piće moraju ispunjavati potrebe svake vrste i svake jedinke te vrste

u smislu nutritivne vrijednosti i količine […]”

(Prilog 1., kako je navedeno u članku 3. stavku 1. točki (e) propisa D73/2005)

Osim toga, u Prilogu propisu MD469/2001, koji je specifičan za dobre dupine, nalaze se specifikacije koje određuju obujam bazena, njihov promjer i dubinu, količinu vode, potrebu za zasebnim „bazenima za liječenje”, kvalitetu vode, sadržaj iona i osiguravanje redovnih provjera te



specifikacije koje se odnose na čimbenike povezane s okolišem izvan bazena i na skrb o životinjama.

Portugal Uredba sa zakonskom snagom DL104/2012

Zoološki vrtovi osiguravaju da „uvjeti nastambe, razmnožavanje, uzgoj, održavanje, smještaj, putovanje i držanje životinja u zoološkim vrtovima moraju štititi dobrobit životinja” te se dalje navodi da se „u zoološkom vrtu ne smije držati nijedna životinja ako [ti] uvjeti nisu zajamčeni […]”.

(poglavlje II., članak 4., DL104/2012) Daljnji su zahtjevi: - „Životinje čiji međuodnosi mogu uzrokovati prekomjerni stres i ometanje

ne bi trebalo držati blizu.” (poglavlje I. članak 1. stavak 6.)

- „Svi izravni kontakti s posjetiteljima trebali bi se odvijati pod strogim nadzorom odgovornog osoblja […] i trebao bi se primjenjivati sustav rotacije. Uvijek se mora štititi javno zdravlje, sigurnost i dobrobit ljudi i životinja.”

(poglavlje I. članak 2.) - „Zoološki vrt može imati strukture za rekreaciju posjetitelja, pod uvjetom

da one ne ometaju dobrobit životinja i da se nalaze na područjima koja su dovoljno udaljena od nastambi [životinja].”

(poglavlje II. odjeljak I. članak 10. stavak 5.) - „Životinje moraju imati dovoljno prostora da se prirodno ponašaju i

ispune svoje fiziološke potrebe.” (poglavlje II. odjeljak II. članak 11. u vezi sa smještajem životinja)

- „Sa životinjama se mora postupati tako da im se ne uzrokuje nikakva bol, patnja ili nepotrebno ometanje.”

(poglavlje I. članak 1. stavak 4.) - „Smještaj se mora urediti u skladu sa specifičnim potrebama životinja.”

(poglavlje II. odjeljak II. članak 11. u vezi sa smještajem životinja)

Poljska

Zakon o zaštiti prirode, 16. travnja 2004.

Zoološki vrtovi moraju „držati samo one vrste životinja kojima mogu pružiti uvjete koji ispunjavaju njihove biološke potrebe.”

(članak 72. Zakona o zaštiti prirode)

Članak 70. Zakona o zaštiti prirode upućuje na propis RZ12/2004, konkretno na minimalne standarde za držanje i razmnožavanje životinja u zoološkim vrtovima. U propisu RZ12/2004 nalaze se pojedinosti o:

„nužnim objektima i opremi potrebnima za životinje prema vrsti i skupinama vrsta”

„minimalnim uvjetima u pogledu prostora za uzgoj i držanje životinja svake vrste ili skupina vrsta” i

„uvjetima potrebnima za razmnožavanje životinja određene vrste ili skupina vrsta”.

(članak 1. propisa RZ12/2004)

Slovenija

Zakon o očuvanju prirode (Ur. I. RS, br. 56/1999) (zadnja izmjena 22. travnja 2004.) i Uredba o zoološkim vrtovima

„U skladu s propisima kojima se uređuju minimalni zahtjevi za držanje životinja u zatočeništvu sve životinje moraju se držati u primjerenim uvjetima koji odražavaju prirodno stanište vrste i pružaju primjereno (sigurno i ugodno) okruženje za vrstu.”



i sličnim objektima (Ur. I. RS, br. 37/2003)

(članak 4. stavak 1. točka 3. propisa D37/2003)

Prema poglavlju II. članku 4. propisa O11/2001 primjereni životni uvjeti priznaju se ako je životinjama osigurano:

„dovoljno prostora s obzirom na fiziološke, etološke i druge biološke potrebe, uzimajući u obzir dob životinje, fazu razvoja i socijalnu strukturu, u skladu sa stručnim iskustvom i znanstvenim spoznajama” te

„primjereno svjetlo, ritam izmjene dana i noći, temperatura, vlažnost, ventilacija, koncentracija plinova […] i smanjenje intenziteta buke i drugih ometanja”.

(članak 4. propisa O11/2001)

Dodatni zahtjevi

Mađarska


Uz pojedinosti o lokaciji i strukturi predloženog zoološkog vrta podnositelj zahtjeva mora na zahtjev dostaviti i „plan razmnožavanja” zoološkog vrta (u kojem se navode sve pojedinosti o mogućem razmnožavanju zaštićenih vrsta), „plan za životinje” (u kojem se opisuju skrb i briga o životinjama, programi očuvanja i sprečavanje bolesti), „akcijski plan” (koji sadržava procjenu rizika i postupke u slučaju bijega životinje), „plan likvidacije” (ako zoološki vrt treba zatvoriti ili mu se to naloži) te dokaz o iskustvu i kvalifikacijama operatora i osoblja zoološkog vrta.

(članak 3. propisa JD3/2001; poglavlje VI. članak 39. stavci od 2. do 3. Zakona o zaštiti životinja)

Španjolska

Zakon br. 31/2003 od 27. listopada o očuvanju divlje faune u zoološkim vrtovima (BOE br. 258 od 28. listopada 2003.)

Kako bi se uskladili s mjerama očuvanja iz članka 3. Direktive o zoološkim vrtovima, zoološki vrtovi moraju osmisliti, razviti i provesti barem sljedeća tri programa:

a) Programi ex situ očuvanja vrsta divlje faune. Odvijaju se izvan prirodnog staništa, zbog čega bi naglasak trebao biti na doprinosima očuvanju bioraznolikosti. Uključuju jednu ili više aktivnosti u nastavku:

1. sudjelovanje u znanstvenom istraživačkom programu iz kojeg proizlaze koristi za očuvanje vrsta 2. osposobljavanje za tehnike očuvanja vrsta 3. razmjenu podataka o očuvanju vrsta sa zoološkim vrtovima i javnim ili privatnim tijelima koja sudjeluju u očuvanju vrsta 4. gdje je to primjereno, sudjelovanje u programima razmnožavanja u zatočeništvu za repopulaciju ili reintrodukciju vrsta u prirodna staništa ili za očuvanje vrsta.

b) Obrazovni programi za informiranje javnosti o očuvanju bioraznolikosti, koji uključuju aktivnosti u nastavku:

1. informiranje o vrstama koje su izložene i njihovim prirodnim staništima, posebno navođenje stupnja ugroženosti 2. obrazovanje javnosti o očuvanju divlje faune i bioraznolikosti općenito 3. prema potrebi suradnju s drugim javnim i privatnim subjektima na specifičnim mjerama obrazovanja i informiranja o očuvanju divlje faune.

c) Program napredne veterinarske skrbi koji uključuje:

1. provedbu mjera za sprečavanje ili smanjenje izloženosti životinja u zoološkim vrtovima patogenima i parazitima, za jačanje njihovih imunosnih sustava i sprečavanje ozljeda ili intoksikacije



6.5. Osoblje

U Direktivi EU-a o zoološkim vrtovima nije određeno da zoološki vrtovi trebaju namijeniti određene resurse, ljudske

ili materijalne, kako bi se ispunili zahtjevi iz članka 3. Međutim, kako bi proveli mjere iz tog članka zoološkim

vrtovima potrebni su odgovarajuće osoblje i oprema. Ljudski i materijalni resursi potrebni su kako bi se ispunili

zahtjevi povezani s vrstom i veličinom određene zbirke. Za provedbu mjera opisanih u članku 3. nije važno samo

imati kvalificirano i obučeno osoblje, već i moći koordinirano planirati, razvijati i procjenjivati različite aktivnosti i

mjere.

Neki su materijalni resursi i osoblje neophodni za primjerenu provedbu dodijeljenih zadaća, dok drugi nisu obvezni i

ovise o vrsti, veličini ili ciljevima pojedinog zoološkog vrta. Kompetentno tehničko osoblje potrebno je kako bi se

skrbilo o zoološkoj zbirci te kako bi provodilo planirane aktivnosti očuvanja, obrazovanja, sigurnosti i vođenja

dokumentacije.

Neovisno o tome provodi li svaku mjeru očuvanja iz Direktive jedan ili više stručnjaka zoološkog vrta, poželjno je da

postoji jedna osoba odgovorna za upravljanje koja osigurava da se ispunjavaju svi zahtjevi. Ta se preporuka temelji

na dvama razlozima, koji su povezani s dvama ciljevima: da zoološki vrtovi interno planiraju i učinkovito prate

različite aktivnosti koje su provedene i evidentirane te da se olakša vanjska komunikacija s nadležnim tijelima tako

da se nadzornicima osigura jedan „glasnogovornik” za svaki zahtjev.

Međutim, svaki zoološki vrt može odlučiti o najprimjerenijoj strukturi upravljanja, broju osoblja i dodjeli odgovornosti

razmjerno svojoj veličini i složenosti. U nekim se slučajevima može odlučiti da će se za određene funkcije

angažirati vanjski stručnjaci (npr. prehrambene ili veterinarske usluge) ili tražiti smjernice od organizacija zooloških

vrtova, savjetodavnih tijela ili drugih izvora.

Kako bi se olakšali inspekcijski nadzori u okvirima u nastavku predložene su poželjne odgovornosti i funkcije koje

treba ostvarivati u pogledu svih pet mjera očuvanja iz članka 3. Direktive o zoološkim vrtovima. Ne upućuje se na

kvalifikacije ili vještine uključenog osoblja jer su za tu odluku odgovorna nadležna tijela država članica.

Okvir za osoblje 1. – Članak 3. prva alineja: Očuvanje, istraživanje i osposobljavanje

Vrsta i složenost mjera očuvanja iz članka 3. prve alineje koje zoološki vrt može provesti uvelike će ovisiti o

ljudskim i materijalnim resursima kojima raspolaže. Osoba ili osobe odgovorne za te aktivnosti očuvanja trebale bi

moći obavljati sljedeće zadaće:

- istraživati, planirati i pratiti aktivnosti očuvanja u skladu s najnovijim dostupnim saznanjima

- sastavljati izvješća i publikacije o aktivnostima očuvanja

- omogućiti odjelu za obrazovanje zoološkog vrta širenje informacija i da se odjel za marketing njima primjereno

služi

- uspostaviti vezu s partnerskim ustanovama i poticati novu suradnju

- osmisliti, voditi i prilagođavati plan zbirke institucije

- savjetovati upravu o svim odlukama koje se odnose na zbirku životinja

- nadzirati i pružati osposobljavanje o očuvanju za osoblje zoološkog vrta i vanjske sudionike.

Za obavljanje tih zadaća poželjno je osposobljavanje i/ili znanje iz područja:

- zoologije

- tehnika za očuvanje bioraznolikosti

2. liječničku pomoć za bolesne životinje, primjenom primjerenih veterinarskih i kirurških postupaka, te rutinske veterinarske preglede zdravih životinja 3. primjereni plan prehrane životinja.

(članak 4. u vezi s programima)



- osmišljavanja, praćenja i prilagodbe projekata

- osmišljavanja i analize istraživanja

- barem osnovne genetike

- komunikacije o očuvanju i odnosa s javnošću.



Okvir za osoblje 2. – Članak 3. druga alineja: Obrazovanje i podizanje razine svijesti

Osoba ili osobe odgovorne za mjere očuvanja iz članka 3. druge alineje trebale bi moći obavljati sljedeće zadaće:

- osmisliti, voditi i prilagođavati strategiju obrazovanja

- istraživati, planirati i pratiti aktivnosti obrazovanja u skladu s najnovijim dostupnim saznanjima

- sastavljati izvješća i publikacije o aktivnostima obrazovanja

- voditi širenje informacija za koje je zadužen odjel za obrazovanje zoološkog vrta i osigurati da se odjel za

marketing njima primjereno služi

- uspostaviti vezu s partnerskim ustanovama i poticati novu suradnju

- savjetovati upravu o svim odlukama koje se odnose na komunikaciju s javnošću

- nadzirati i pružati osposobljavanje o obrazovanju za osoblje zoološkog vrta i vanjske sudionike.

Za obavljanje tih zadaća potrebno je osposobljavanje ili znanje iz područja:

- zoologije i očuvanja bioraznolikosti (uključujući aktualna pitanja i strategije očuvanja koje podupire država)

- opće znanosti o okolišu

- obrazovanja i teorije učenja, a posebno tehnika obrazovanja o okolišu

- ocjene obrazovanja

- izvješćivanja o obrazovanju

- komunikacije i odnosa s javnošću

- brige o životinjama i metoda treniranja (ako su životinje izravno uključene u obrazovne aktivnosti).

Okvir za osoblje 3. – Članak 3. treća alineja: Smještaj životinja

Broj i struktura osoblja potrebnog za održavanje visokih standarda smještaja životinja i brige o životinjama ovisi o

veličini zoološkog vrta i potrebama njegove zbirke. Vještine koje bi relevantno osoblje zoološkog vrta trebalo imati i

odgovarajuće odgovornosti mogu uključivati:

Za čuvare u zoološkim vrtovima:

- pripremu hrane i hranjenje životinja o kojima se skrbe

- postupanje sa životinjama, zatvaranje i kontroliranje životinja u njihovim objektima

- osmišljavanje i provedbu programa oplemenjivanja okoliša specifičnih za vrstu

- osiguravanje primjerene sigurnosti u svim postupcima

- održavanje objekata za životinje čistima

- provođenje postupaka treniranja životinja (prema potrebi)

- praćenje i evidentiranje ponašanja, količine konzumirane hrane, znakova zdravlja i svih drugih aspekata

relevantnih za brigu o životinjama i njihovo držanje

- pružanje obrazovnih informacija posjetiteljima

- uspostavljanje veza s osobljem u drugim zoološkim vrtovima kako bi se osigurala pravilna skrb o životinjama i

primjerena usklađenost ciljeva zooloških vrtova za zbirku

Za kustose:

- koordinaciju i upravljanje svim aspektima skrbi o životinjama, što uključuje različite aspekte upravljanja zbirkama

(npr. nabava životinja, aktivnosti razmnožavanja, vođenje dokumentacije)

- sudjelovanje u obrazovnim aktivnostima

- izradu ili obnovu staništa u suradnji s arhitektima i/ili građevinskim radnicima



- u hitnim slučajevima (ako nije prisutan veterinar) primjenu anestezije na daljinu i nadzor ili upravljanje

upotrebom vatrenog oružja

- osiguravanje kompetencije osoblja

Za veterinara zoološkog vrta:

- praćenje zdravlja svih životinja izravnim pregledima, prema potrebi, i uz pomoć izvješća čuvara u zoološkim

vrtovima

- provođenje preventivnog zdravstvenog programa

- koordinaciju programa prehrane prilagođenog svim specifičnim potrebama (u velikim zoološkim vrtovima može

se zaposliti nutricionist koji će biti odgovoran za tu zadaću)

- provedbu programa reaktivne veterinarske skrbi koji će odgovoriti na probleme sa zdravljem i dobrobiti čim se

pojave

- koordinaciju i provedbu kurativnog pristupa svim situacijama koje uključuju bolesti ili ozljede

- sudjelovanje u aktivnostima koje uključuju razmnožavanje životinja

- koordinaciju i praćenje premještanja, prijevoza i, prema potrebi, izolacije ili karantene životinja

- osiguravanje hitne veterinarske pomoći

- prema potrebi obavljanje humane eutanazije kako bi se riješili problemi sa zdravljem, dobrobiti ili prevelikom

genetskom zastupljenošću

- primjenu anestezije na daljinu ili, ako postoji rizik za javnu sigurnost, sudjelovanje u mogućoj upotrebi vatrenog

oružja kako bi se zaustavila životinja koja je pobjegla

- obavljanje obdukcija

- ažuriranje veterinarske dokumentacije

- specifično znanje o životinjama i vrstama koje se nalaze u određenom zoološkom vrtu.

Okvir za osoblje 4. – Članak 3. četvrta alineja:– Sprečavanje bijega i širenja nametnika i štetočina

Neovisno o veličini ustanove ili vrsti zbirke životinja koju zoološki vrt može držati, mora postojati osoblje koje može

provoditi i/ili nadgledati sljedeće dužnosti:

- osiguravanje da je dizajn svakog ograđenog staništa siguran i sprječava bijeg životinja svih vrsta koje su u

njemu smještene

- redovito praćenje i nadzor objekata radi pronalaska mogućih oštećenja struktura

- osiguravanje da se voda iz ograđenih staništa i akvarija (ili bilo kojeg drugog vodnog tijela u zoološkom vrtu)

primjereno pregledava i/ili prema potrebi obrađuje (npr. sterilizira)

- dobro poznavanje lokalnih i nacionalnih propisa o obradi i/ili ispuštanju vode koji su na snazi

- osmišljavanje plana u slučaju opasnosti koji se primjenjuje u slučaju bijega životinja i osiguravanje da su svi

članovi osoblja upoznati s njim

- određivanje konkretnih zaduženja osoba u slučaju bijega životinje i lanca odgovornosti

- osiguravanje da su svi članovi osoblja upoznati s problemom koji predstavljaju invazivne strane vrste

- osiguravanje da se prijetnja koju invazivne strane vrste predstavljaju za okoliš odražava u dokumentaciji o

životinjama

- poznavanje rasporeda, odobrenja, dokumentacije i izvješća povezanih s aktivnostima suzbijanja nametnika te

informacija o pesticidima koji se koriste i gdje se koriste, lokacije opreme za suzbijanje glodavaca, potvrda,

dozvola i certifikata te primjeraka svih relevantnih dokumenata i oznaka za sigurnosno-tehničke listove

materijala.



Okvir za osoblje 5. – Članak 3. peta alineja: Vođenje dokumentacije

O veličini i složenosti ustanove ovise i dužnosti koje obavlja osoba odgovorna za vođenje dokumentacije. Ovaj se

odjeljak stoga može prilagoditi za konkretni zoološki vrt.

Svi voditelji dokumentacije odgovorni su za (ili nadgledaju):

- evidentiranje svih transakcija životinja i povezanih podataka

- dodjeljivanje identifikacijskih brojeva životinjama i otvaranje spisa s dokumentacijom za nove upise

- jamčenje sigurnosti dokumentacije sigurnom pohranom informacija, potrebnim umnožavanjem i računalnim

sigurnosnim kopijama

- ograničeni pristup unosu podataka (ograničeno na ovlašteno osoblje)

- dobivanje što točnijih informacija o jedinkama i prema potrebi dodavanje informacija ili ispravljanje

dokumentacije

- distribuciju informacija relevantnom osoblju objekta (npr. veterinarsko osoblje, kustosi, čuvari itd.) i prema

potrebi drugim ustanovama.

-

Većina voditelja dokumentacije obavlja i sljedeće funkcije:

- daje informacije za ankete i upitnike, lokalne, nacionalne i regionalne dozvole ili potvrde, ažuriranja matičnih

knjiga i informacija o zajmovima

- priprema dokumentaciju za prijevoz i/ili obrasce za transakcije životinja

- priprema izvješća (npr. inventar, statistički podaci)

- djeluje kao predstavnik / komunikacijska veza ustanove za ISIS (ako zoološki vrt pripada toj organizaciji).

-

Ostale dužnosti voditelja dokumentacije mogu uključivati:

- vođenje veterinarske ili druge dokumentacije o životinjama

- pripremu ugovora o zajmu radi razmnožavanja

- pomoć u ažuriranju i objavi matičnih knjiga

- vođenje spisa o publikacijama povezanima sa životinjama.

Neki su voditelji dokumentacije TAJNICI koji mogu:

- osigurati da su sve transakcije životinja u skladu s pravnim zahtjevima i zahtjevima politika

- imati rukovodeći položaj

- funkcionirati kao dio odbora za upravljanje životinjama

- određivati uređenje prijevoza/karantene

- pratiti zakonodavstvo o životinjama i biti odgovorni za nabavu dozvola.

Zoološki vrtovi i države članice trebaju odlučiti koje kategorije poslova, akademske kvalifikacije i/ili minimalno

iskustvo osoblje zoološkog vrta i osoblje za očuvanje mora imati. Međutim, vrlo je poželjno da osoblje zoološkog

vrta sačinjava dovoljan broj kvalificiranih stručnjaka.

6.6. Savjetodavna tijela

Osnivanje savjetodavnih tijela važan je alat za pomoć zoološkim vrtovima i/ili nadležnim tijelima država članica da

ispune zahtjeve na temelju Direktive o zoološkim vrtovima.



6.6.1. Što je savjetodavno tijelo?

Savjetodavno tijelo neovisna je skupina koju čini promjenjiv broj stručnjaka s različitim, ali relevantnim

kompetencijama. Njegova je svrha analizirati, raspravljati i dati tehničke i etičke savjete o pitanjima povezanima sa


6.6.2. Uloga savjetodavnih tijela

Savjetodavna tijela mogu podupirati nadležna tijela i zoološke vrtove i pomagati im u njihovim aktivnostima.

Savjetodavna tijela povezana s nadležnim tijelima mogu ispunjavati sljedeće uloge:

- davati nacionalnim tijelima neovisne tehničke savjete o zakonodavnim propisima o zoološkim vrtovima, njihovoj

provedbi i drugim pitanjima povezanima sa zoološkim vrtovima

- davati savjete o načinu priopćavanja pitanja povezanih sa zoološkim vrtovima javnosti

- u nekim zemljama, u kojima je isti odjel odgovoran za sva pitanja dobrobiti životinja, mogu i pomagati nadležnim

tijelima oko etičkog odobrenja istraživačkih projekata zoološkog vrta.

Zoološki vrtovi mogu uspostaviti etički postupak razmjerno svojoj veličini i prirodi zbirke. Veliki zoološki vrtovi ili

skupine zooloških vrtova mogu osnovati službene odbore, dok manji zoološki vrtovi mogu uspostaviti etički pristup

na manje formalan način. Savjetodavna tijela povezana sa zoološkim vrtovima mogu imati sljedeće potencijalne

uloge:

- izrada etičkih kodeksa (npr. Etički kodeks EAZA-e iz 2015.) i internih politika kako bi se osigurala dobra praksa

u pogledu dobrobiti životinja

- davanje tehničkih savjeta o strategijama koje odlikuje dosljedan pristup u smislu očuvanja, načela dobrobiti i

obrazovanja javnosti

- davanje tehničkih savjeta o etičkom pristupu istraživačkih projekata zoološkog vrta

- rasprava o aktualnim etičkim pitanjima koja su važna za predmetni zoološki vrt (postupanje s viškom životinja,

rezanje letnog perja itd.).

Primjer – Stručni odbor za zoološke vrtove, Ujedinjena Kraljevina

Stručni odbor za zoološke vrtove zamijenio je 2011. Forum za zoološke vrtove kao savjetodavno tijelo Ministarstva

Ujedinjene Kraljevine za okoliš, hranu i ruralna područja (DEFRA).

- Funkcija: dati nadležnim tijelima neovisne tehničke savjete o zakonodavnim propisima o zoološkim vrtovima,

njihovoj provedbi i drugim povezanim pitanjima.

- Članovi: odabiru se prema stručnom znanju u područjima kao što su veterinarska medicina, dobrobit životinja,

konzervacijska biologija i drugo. Predstavnici malih i velikih zooloških vrtova. Članovi se imenuju na najmanje

dvije do tri godine i nakon tog se razdoblja ponovno odabiru.

- Sastanci: triput godišnje, ponekad u manjim skupinama.

- Godišnji radni plan i izvješće dostupni su na internetu (npr. strateški radni plan za razdoblje 2013. – 2014.;

godišnje izvješće za razdoblje 2011. – 2012.) Tajništvo: DEFRA

- Publikacije: Priručnik Stručnog odbora za zoološke vrtove

http://www.eaza.net/assets/Uploads/Standards-and-policies/EAZA-Code-of-Ethics2015.pdf

http://archive.defra.gov.uk/wildlife-pets/zoos/documents/strategic-work-plan.pdf

https://www.gov.uk/government/uploads/system/uploads/attachment_data/file/630164/defra-annual-report-2016-2017-web.pdf


KAKO DOĆI DO PUBLIKACIJA EU-a

Besplatne publikacije:

• jedan primjerak: preko Knjižare EU-a (http://bookshop.europa.eu)

• više primjeraka ili plakati/karte: preko predstavništva Europske unije (https://ec.europa.eu/info/about-european-

commission/contact/representations-member-states_hr); preko izaslanstava u trećim zemljama

(http://eeas.europa.eu/delegations/index_en.htm); obraćanjem službi Europe Direct (https://europa.eu/european-

union/contact_hr) ili pozivom na broj 00 800 6 7 8 9 10 11 (besplatan telefonski broj iz bilo kojeg dijela EU-a) (*).

(*) Informacije se pružaju besplatno, kao i većina poziva (iako ih neki operateri, telefonske govornice ili hoteli mogu

naplaćivati).

Publikacije koje se naplaćuju:

• preko Knjižare EU-a (http://bookshop.europa.eu).

Pretplate koje se naplaćuju:

• putem prodajnih zastupnika Ureda za publikacije Europske unije

(http://publications.europa.eu/others/agents/index_en.htm).

http://bookshop.europa.eu/

https://ec.europa.eu/info/about-european-commission/contact/representations-member-states_hr

https://ec.europa.eu/info/about-european-commission/contact/representations-member-states_hr

http://eeas.europa.eu/delegations/index_en.htm

https://europa.eu/european-union/contact_hr

https://europa.eu/european-union/contact_hr