War­Brought­Home:­posttraumatski­stresni­­ · PDF fileU toj borbi,...

Preview:

Citation preview

129

Ostale teme

War­Bro­ught­Ho­me:­post­tra­u­mat­ski­stre­sni­­po­re­me­ćaj­u­post­vi­jet­nam­skoj­Ame­ri­ci­­kroz­do­ku­men­tar­nu­for­mu­dra­me­Emi­li­Men­­Mr­tva­pri­ro­da

alek san DaR Ra Do Va no Vić*

Ko lek tiv na mo ral na di le ma u ko joj se dru štvo Sje di nje nih Dr ža va ob re lo to kom Vi jet-nam skog ra ta in ten zi vi ra na je pro ble mom post tra u mat skog stre snog po re me ća ja,

ko ji je me đu po vrat ni ci ma s ra ti šta po pri mio ne slu će ne raz me re. U svo joj dra mi Mr tva pri-ro da, Emi li Men ko ri sti pri mer rat nog ve te ra na ka ko bi PTSP pre i spi ta la ne sa mo u kon tek-stu bru tal no sti ra ta ko ja se od ra ža va na psi hu rat ni ka, već i u sve tlu ma lig nih dru štve nih okol no sti ko je do pri no se raz vo ju bo le sti. Dra ma su ge ri še da ko re ni ra ši re no sti PTSP-a le že ne sa mo u teh no lo škom na pret ku ko ji je po ve ćao ubi tač nost oruž ja, već i u dr žav noj ide-o lo gi ji ma ni fe sto va noj kroz de hu ma ni za ci ju ne pri ja te lja, pre ba ci va nje go ru ćeg pro ble ma ra si zma na front, kao i kroz kla sno i ra sno dis kri mi na tor nu mo bi li za ci o nu po li ti ku.

Tra u ma tič na is ku stva ak te ra dra me kre i ra ju sli ku Ame ri ke u ko joj voj na obu ka za Vi jet nam ni je bi la izo lo va na na ostr vu Pa ris, već je pro ži ma la dru štvo kroz po ro dič nu i in sti-tu ci o nal nu dis funk ci o nal nost. Nji ho ve is po ve sti pra te po vra tak ra ta u po ro di cu, kao me sto iz kog je po te kao i u kom se još uvek vo di, a ko ji za žr tve ima ve te ra ne i nji ho vo ne po sred no okru že nje. Autor ka ko ri sti „po zo ri šte sve do čan stva“ ka ko bi dra ma ti zo va la i ujed no do ku-men to va la svo je na la ze, zbog če ga se ovaj rad ba vi u pod jed na koj me ri nje nim dram skim me to dom i na či nom na ko ji sa dr žaj dra me in ter a gu je sa vi jet nam skim na sle đem.

Ključ ne re či: Emi li Men, post tra u mat ski stre sni po re me ćaj, „po zo ri šte sve do čan-stva“, Vi jet nam ski rat, ma sa kr u Mi La ju.

TEMIDA Septembar 2012, str. 129-159 ISSN: 1450-6637 DOI: 10.2298/TEM1203129R Pregledni rad

* alek san dar ra do va no vić je dok to rant na fi lo lo ško­umet nič kom fa kul te tu u kra gu jev cu. e­mail: to o lo gi ze@g mail.com

Aleksandar Radovanović

130

Vi jet nam ski rat je po za di na na si lja u Ame ri ci.emi li Men

Sa gle dav ši rat kao isto rij sku kon stan tu, Žan­Lik Go dar u fil mu Pre zir lo ci ra upo ri šte za pad ne ci vi li za ci je u dva mi ta, oba ve za na za rat i oba pre ne ta od stra ne Ho me ra: glo ri fi ka ci ja ra ta u Ili ja di i be ža nje od istog u Odi se ji. Mi le ni­jum ska kul tu ro lo ška fa sci na ci ja sli kom rat ni ka, nje go vim ra na ma i po vrat kom ku ći ni je da le ko od ma kla od ho me rov ske vi zi je, pa je odi se jev na uk da ra tu ni je la ko ute ći ana lo gan za ključ ci ma da na šnjih dru štve nih na u ka – rat se okon­ča va, ali ne i nje gov od jek u uče sni ci ma i dru štvi ma u ko ja se oni vra ća ju.

Psi ho lo ška tra u ma, kao po sle di ca oru ža nog su ko ba, u me di ci ni se od 1980. go di ne ozna ča va kao post tra u mat ski stre sni po re me ćaj (PTSP), ali u pi ta nju je fe no men či ji su simp to mi do sled no be le že ni kroz za pad nu isto­ri ju ra to va nja još od He ro do to vog opi sa Bit ke na Ma ra to nu. rat na ne u ro za, ko ja se na fron tu is po lja va kroz sma nje nu efi ka snost u bor bi usled za mo ra, dez o ri jen ta ci je ili uspo re ne mo to ri ke, po sta la je akut no voj no­me di cin sko pi ta nje to kom Pr vog svet skog ra ta, ka da je po ve ća na ubo ji tost oruž ja iza­zva la iz ne na dan po rast bro ja pri ja vlje nih slu ča je va.1 Trend ra sta na sta vljen je u Dru gom svet skom ra tu, ka da je 10% ame rič kih voj nih sna ga ho spi­ta li zo va no zbog po tre be za psi hi ja trij skom po mo ći, pri če mu su men tal ni po re me ća ji kon sta to va ni kod čak 98% voj ni ka ko ji bi u bor bi pro ve li 35 da na bez pre ki da (audoin­ro u ze au, Bec ker, 2002: 25). Pro blem je eska li rao i zah te vao ozbilj nu dru štve nu re ak ci ju to kom Vi jet nam skog ra ta, u kom ne sa mo što se broj obo le lih od rat ne ne u ro ze me rio sto ti na ma hi lja da, već je i ne u ro za kod ve ći ne pa ci je na ta po po vrat ku s ra ti šta pre ra sta la u PTSP, ko ji se ma ni fe stu je kroz ko šmar ne sno ve, raz dra žlji vost i ose ćaj dru štve ne iz op­šte no sti. U pi ta nju je hro nič no obo lje nje, o či joj traj no sti sve do či po da tak da če ti ri od pet pa ci je na ta pri ja vlju je sko ra šnje simp to me čak i 25 go di na po sle ra ta (Pri ce, 2007)2. PTSP3 je ame rič ko dru štvo se dam de se tih go di na 1 Voj ne vla sti na ovu po ja vu ni su gle da le bla go na klo no, pa je en gle skim voj ni ci ma na fran­

cu skom fron tu uki da no pra vo na pen zi ju uko li ko je utvr đe no da rat na ne u ro za ni je re zul tat di rekt ne iz lo že no sti ne pri ja telj skom dej stvu (Shep hard, 2000: 29).

2 fin dings from the na ti o nal Vi et nam Ve te rans‘ re a djust ment Study. Do stup no na: <http://www.ptsd.va.gov/pro fes si o nal/pa ges/vi et nam­vets­study.asp>, stra ni ci pri stu plje no 14.5. 2012.

3 Post tra u mat ski stre sni po re me ćaj se u srp skom je zi ku po pu lar no na zi va „vi jet nam ski sin­drom”, ve ro vat no kao po sle di ca ter mi na „post vi jet nam ski sin dr om” ko ji je u ame ri ci na krat ko bio u upo tre bi po sle isto i me nog član ka ko ji je ka im Šej tan (cha im Sha tan) ob ja vio u nju jork

Temida

131

do veo u alar mant no sta nje i re de fi ni sao so ci jal ni zna čaj psi hi ja tri je, na ko ju je pre ba če na od go vor nost ne sa mo da omo gu ći te ra pi ju rat nim ve te ra­ni ma, već i da im pru ži po moć u re in te gra ci ji u za jed ni cu ko joj je sa moj bi la po treb na po moć da pri hva ti na trag lju de ko je je po sla la na front.

Vi jet nam ski de bakl po de lio je ame rič ku na ci ju na po sra mlje ne po ra zom i po sra mlje ne ulo gom svo je ze mlje u ra tu, a dva i po mi li o na ve te ra na bi li su li ce tog sra ma i jed ni ma i dru gi ma. op štem pre i spi ti va nju ko je je Vi jet nam iza­zvao u ame rič kom dru štvu pri dru ži la se i mla da dra ma ti čar ka emi li Men ko ma­dom Mr tva pri ro da, ko ji 1980. go di ne, u je ku psi ho lo ških i so ci o lo ških ras pra va o po sle di ca ma i po ten ci jal nim me to di ma za le če nja post tra u mat skog stre snog po re me ća ja, sa skep ti ci zmom raz ma tra pi ta nje (ne)mo guć no sti re so ci ja li za ci je tra u ma ti zo va nih po vrat ni ka iz ra ta. kroz lik Mar ka, dva de se to smo go di šnjeg vi jet nam skog ve te ra na, emi li Men dra ma ti zu je simp to me ko ji pu ne stra ne psi ho lo ških ča so pi sa: apa ti ja, de pri mi ra nost, otu đe nje, ne po ve re nje na gra­ni ci pa ra no je, gnev, isto vre me no ose ća nje kri vi ce i is ko ri šte no sti. Svo jim vi jet­nam skim is ku stvom, Mark ova plo ću je oba mi ta ko ja po mi nje Go dar. na zrev ši se be kao žr tvu in sti tu ci o nal ne ma ni pu la ci je ko ja ga je na ve la da se la ti oruž ja, on po ku ša va da iz mi ta glo ri fi ka ci je sko či u mit bek stva od ra ta, ali na la zi da to ni je jed no stav no iz ve sti. Dra ma pra ti Mar ka ka ko se kroz tri či na ki da ne bi li ob ja snio, raz u meo, za bo ra vio ili kroz umet nost is ka zao ago ni ju ko ju ni je us peo da osta vi za so bom u Vi jet na mu. Pro go njen sa ve šću zbog po či nje nog rat nog zlo či na i zlo sta vlja nja su pru ge po po vrat ku, on pro ži vlja va du bok bol, osci li ra ju ći iz me đu tre nu ta ka očaj nič kog prav da nja, sr lja nja u iz li ve be sa i bez­u slov nog pri hva ta nja kri vi ce. on po ka zu je že lju da se iz bo ri sa tra u mom, ali re zul ta ti nje go ve bor be ni su obe ća va ju ći.

U toj bor bi, Mar ku po ma žu i od ma žu nje go va že na Še ril i lju bav ni ca na din, dva su prot sta vlje na ob li ka fe mi ni te ta ko ja Mr tvoj pri ro di pru ža ju no vu di men­zi ju u od no su na po sto je ći vi jet nam ski li te rar ni dis kurs. emi li Men, na i me, či ni ne kon ven ci o nal ni iz bor da na bi nu po sta vi že ne ne kao pra te će, već kao no se će li ko ve tek sta ko ji se ba vi ra tom, ne kao pa siv ne pot po re rat ni ku, već kao ak tiv ne bor ce s po sle di ca ma su ko ba iz kog se on vra tio. ovim po stup kom ona spa ja žan ro ve po ro dič ne i po li tič ke dra me, na sto je ći da „us po sta vi isto rij­sku rav no te žu i po vra ti vred nost Še ril i na din, kao rat ni ca na svo jim (kuć nim)

Taj msu 6. ma ja 1972. go di ne. ka ko bi se iz be gla za bu na, tre ba na po me nu ti da se u ame ri ci iz ra zom „vi jet nam ski sin drom” naj če šće obe le ža va je dan dru gi fe no men, a to je okre ta nje ame rič ke jav no sti pro tiv sop stve ne vla de us kra ći va njem po dr ške za rat u Vi jet na mu i zah te­va njem ma nje mi li tant ne spolj ne po li ti ke po sle pa da Saj go na.

Aleksandar Radovanović

132

fron to vi ma i su bje ka ta svo jih, žen skih pri ča“ (Mo ra les, 2007)4. Me sto na kom će se uvek iz no va od vi ja ti Mar kov eg zor ci zam rat nih de mo na je ste dom, a in sti tu­ci ja ko ja u tom pro ce su tr pi je ste po ro di ca, ta ko da žen ska per spek ti va go vo ri o no še nju s po sle di ca ma PTSP­a, s pod jed na kim auto ri te tom kao per spek ti va obo le log. Uspeh Mr tve pri ro de kao dra me le ži u pa žlji voj ka ta lo gi za ci ji emo ci o­nal nih, psi ho lo ških i eg zi sten ci jal nih pro ble ma u pre va zi la že nju rat ne tra u me, ali i u či nje ni ci da se ona ne či ta kao psi ho te ra pi ja ve te ra na, već svo je pu no zna če nje ostva ru je kroz rod nu rav no prav nost li ko va u oči ma autor ke.

Mar ta fer nan dez Mo ra les na vo di da su „na si lje u po ro di ci, al ko ho li zam, nar ko ma ni ja i men tal ni po re me ća ji osta vi li pod jed na ko du bok trag na dru­štvo Sje di nje nih dr ža va kao vi jet kon ški me ci“ (Mo ra les, 2007), što emi li Men ja sno de mon stri ra kroz Mar ko vu po ro di cu, ko ja is po lja va sve na ve de ne for me de vi jant nog po na ša nja. ana li zi ra ju ći so ci jal nu dis funk ci o nal nost tri oso be stig­ma ti zo va ne Vi jet na mom, autor ka nji ho vom lič nom dra mom po kre će op šta po li tič ka pi ta nja i za di re u mo ral nu svest ame ri ke. Me no va, pre ma sop stve­nim re či ma, že li da svo jim dra ma ma po sta vi pi ta nje: „ka ko se ljud sko bi će, i ka ko se ovo dru štvo, no se sa tra u ma tič nim do ga đa ji ma, bi lo da je u pi ta­nju rat, ubi stvo, si lo va nje ili zlo sta vlja nje?“ (Gre e ne, 2001: 88). Do ga đa ji ko je autor ka na vo di cen tral ne su te me nje nih naj po zna ti jih dra ma, ali se Mr tva pri-ro da do ti če svih njih.

cilj ovog ra da je ste da is pi ta na čin na ko ji emi li Men, pro na šav ši po kre­tač ki mo tiv u PTSP­u, svo jom dra mom vr ši po li tič ku kri ti ku ame rič kog de lo va­nja u Vi jet nam skom ra tu i do ku men tu je nje go ve po sle di ce. nje na kri ti ka funk­ci o ni še na dve osnov ne rav ni. S jed ne stra ne, ona po sta vlja pi ta nje po zi ci je ve te ra na u ame rič kom dru štvu, na go ve šta va ju ći da nji hov po vra tak uslo vlja va vra ća nje ra ta na me sto svog za čet ka. ona is po lja va em pa ti ju za ve te ra ne kao žr tve dr žav ne ide o lo gi je, ali po kre će i ras pra vu o nji ho voj even tu al noj od go­vor no sti za rat ne zlo či ne, za ne ma ri va noj od stra ne in sti tu ci ja, upr kos na ci o nal­nom šo ku ko je je iza zva lo obe lo da nji va nje ma sa kra u Mi La ju. S dru ge stra ne, Me no va otva ra po gled na vi jet nam ske ci vi le kao ne vi no stra da le od stra ne rat ne ma ši ne ri je, po ka zu ju ći pri tom da se pa ra lel ni me ha ni zam od vi ja i na do ma ćem tlu. Sme stiv ši PTSP u po ro dič ni kon tekst, autor ka u že na ma i de ci

4 at war with john Wayne: Ma scu li nity, Vi o len ce, and the Vi et nam War in emily Mann’s Still Li fe. Ame ri can Dra ma, 16/1, str. 30­46. Do stup no na: <www.the fre e li­brary.com/at+war+with+john+Wayne%3a+ma scu li nity,+vi o len ce,+and+the+Vi et­nam+war+in...­a0156552250>, stra ni ci pri stu plje no 14.5.2012.

Temida

133

ve za nim za ve te ra ne pre po zna je ne vi dlji ve žr tve ra ta, uka zu ju ći na da le ko se­žne po sle di ce ra za ra nja po ro di ce kao osnov ne će li je dru štva.

„Po­zo­ri­šte­sve­do­čan­stva“

emi li Men se be ne do ži vlja va kao po li tič ki ko rekt nu oso bu: „Ta kav po li tič ki stav go to vo da uzi mam kao znak za uz bu nu. Mo ja že lja je da pro bam da pod­ri jem i upu tim iza zov“ (Gre e ne, 2001: 93). Po li tič ku ko rekt nost na jav noj sce ni ona vi di kao od su stvo otvo re ne ras pra ve i ne mo guć nost knji žev nog raz ma tra­nja go ru ćih pro ble ma sa vre me nog dru štva. Dok se mejnstrim kul tu ra, osmi­šlje na kao sred stvo ku po vi ne so ci jal nog mi ra i odr ža va nja sta tu sa kvo, oda zi va na po ziv na pri vid nu apo li tič nost, Me no va bi ra da bu de ono što na o mi Vo las na zi va „opa snim gra đa ni nom“ – od go vo ran pi sac ko ji „za mi šlja po zo ri šte kao pro stor dru štve ne i ima gi na tiv ne tran sfor ma ci je“ i ko ji se ne bo ji „da ospo ri nor ma tiv no sa gle da va nje stva ri, is ko ra či iz po zi ci je udob no sti, bez bed no sti, si gur no sti“ (Wal la ce, 2008: 100, 102). iz raz emi li Men mo že bi ti ne po pu la ran, opa žan kao di si den tan, ali on na da sve te ži isti ni i sto ji u upa dlji vom ras ko ra ku sa sli kom sve ta kre i ra nom u ma sme di ji ma. Me di jum ko ji omo gu ća va ta kav iz raz Me no va na la zi u po zo ri štu, pre po zna ju ći u nje mu po lje slo bo de i naj­vi tal ni ji iz raz de mo kra ti je. ona na vo di da po zo ri šte „po sta vlja su štin ska pi ta­nja o to me ko smo mi kao na rod u ovom tre nut ku“ (Mann, 2009)5, zbog če ga ju na ci nje nih ko ma da Grin zbo ro, Anu la, Iz vr še nje prav de, Ku ća Ber nar de Al be ni su sa mo be li mu škar ci, već i afro a me ri kan ci, je vre ji, ho mo sek su al ci, že ne, ko ji svo jim lič nim pri ča ma sve do če o ži vo tu pod sen kom ra si zma, an ti se mi ti­zma, ho mo fo bi je, sek si zma. Li ko vi ko je stva ra iz raz su sta nja dru štva ka kvog ga ona opa ža, što nje ne dra me či ni ne iz be žno po li tič kim. eti ke ti ra ti de lo kao po li tič ko u po pu lar noj kri ti ci če sto pod ra zu me va po ku šaj da mu se na met ne de ro ga tiv na ko no ta ci ja, ali pi sa ti po li tič ki za pra vo pod ra zu me va na do ve zi va­nje na tra di ci ju sta ru ko li ko i sa mo po zo ri šte, a ko ju kroz isto ri ju sa či nja va ju naj ve ća ime na svet ske dra me. naj sve ži ji pri mer no be lov ca na gra đe nog za dram ski rad, Ha rold Pin ter, in si sti ra na zna ča ju po li tič kog te a tra. Pin ter, u svo­joj no be lo voj be se di, pri zna je da isti na u dra mi je ste ne u hva tlji va, da je zik u umet no sti je ste var ljiv, ali „po tra ga za isti nom ni ka da ne mo že pre sta ti. ne

5 “emily Mann at the Mccar ter”, te le vi zij ski pri log do stu pan na <www.youtu be.com/watch?v=zrq5jDeo­ac>, stra ni ci pri stu plje no 14.5.2012.

Aleksandar Radovanović

134

mo že se ob u sta vi ti, ne mo že se od go di ti. S njom se mo ra su o či ti, upra vo ov de, na li cu me sta“ (Pin ter, 2006: 3).

Po li tič ko po zo ri šte i raz go vor ko je ono po kre će je ste je dan od na či na su o­ča va nja sa isti nom ko ji je Pin ter imao na umu, što je i na čin ko ji emi li Men pre­fe ri ra. Po re div ši dra mu s fil mom, Me no va ka že:

[Pozorište] je ži vi raz go vor. opa sni je je, ne stal ni je. U vr sti po zo ri šta ka kvu ja vo lim da stva ram, iz me đu glu ma ca i pu bli ke od vi ja se raz go vor. Mo ja je na da da će vas to do volj no po tre sti, sti mu li sa ti ili po go di ti da po iz la sku iz zgra de taj raz go vor na sta vi te. To osta vlja ne iz bri siv trag u va šoj du ši. ne znam ni je dan dru gi vid umet no sti ko ji ima to li ku moć da iz me ni dru go ljud sko bi će (Gre e ne, 2001: 78).

osnov ni pred u slov ostva ri va nja že lje ne in ter ak ci je iz me đu glu ma ca i pu bli ke je ste da va nje slo bo de li ko vi ma na sce ni na ra čun autor ske su bjek tiv­no sti. eks pli ci tan di dak ti zam od u zeo bi pu bli ci ak tiv nu ulo gu u pre po zna va­nju po kre nu te pro ble ma ti ke, zbog če ga Pin ter na vo di ne pri stra snost auto ra kao im pe ra tiv po li tič kog po zo ri šta:

Pro po ve da nje se mo ra iz be ći po sva ku ce nu. objek tiv nost je od su štin­ske va žno sti. Li ko vi ma se mo ra do zvo li ti da udi šu sop stve ni va zduh. autor ih ne sme ogra ni ča va ti ili spu ta va ti ka ko bi za do vo ljio sop stve ni ukus ili na stro je nost ili pred ra su du (Pin ter, 2006: 3).

ostva ri ti objek tiv nost, a pri tom za dr ža ti strast i na dah nu tost dram skog iz ra za, pred sta vlja de li ka tan mo me nat u an ga žo va nom po zo ri štu. U slu ča ju emi li Men, ovaj pro blem in he rent no je pre ne breg nut sa mom kon cep ci jom nje nog po zo ri šnog me to da. Me no va je, na i me, svo ju re pu ta ci ju dra ma ti­čar ke iz gra di la in sce ni ra njem „po zo ri šta sve do čan stva“, u kom li ko vi re pro­du ku ju re či stvar nih lič no sti ko je je autor ka in ter vju i sa la. U pi ta nju je kon cept ko ji vo di po re klo iz ju žno a frič ke oral ne tra di ci je. Bar ni Saj mon ga je sme stio na sa vre me nu po zor ni cu u jo ha nes bur gu i dao mu ime „po zo ri šte sve do čan­stva“, ko je će na po slet ku emi li Men pred sta vi ti pu bli ci Te a tra Me kar ter u Prin­sto nu. Dru ga tra di ci ja ko ja se po ma lja kao bi tan uti caj u nje nom re du je ste do ku men tar na dra ma, osmi šlje na dva de se tih go di na pro šlog ve ka od stra ne Breh ta i Pi ska to ra. Me no va otu da pri hva ta či nje ni cu da se nje ni ko ma di če sto žan rov ski od re đu ju upra vo kao do ku men tar ne dra me, ali se pri tom dis tan ci ra od žan ra do ku dra me, ko ji pod ra zu me va amal gam fik tiv nog i stvar nog, dok ona na sto ji da odr ži do sled nost do ku men tar noj for mi.

Temida

135

ovaj stav autor ka na gla ša va i u Mr tvoj pri ro di opre de liv ši se za pod na slov „do ku men ta rac“, dok u uvod noj na po me ni dra me na la že „ap so lut no do ku­men tar ni stil“ iz ved be. Ta kav pri stup pod ra zu me va pa žlji vo do zi ra nu emo ci­o nal nu dis tan ci ra nost li ko va od svo jih pri po ve sti. Li ko vi ma ni je od u zet sen­zi bi li tet, ali oni ne sme ju is po lja va ti sen ti men tal nost, ni ti je po stav ka dra me sme na me ta ti. Pro ta go ni sti Mr tve pri ro de za pra vo ni su li ko vi sa mi po se bi, već pr ven stve no re flek si je post vi jet nam ske ame ri ke, ta ko da se ak ce nat pred sta ve po me ra s nji ho vog in di vi du al nog do ži vlja ja na su o ča va nje pu bli ke s njim. Uči­niv ši te do ga đa je ma nje svo jim, oni na gla ša va ju nji ho vu op štu di men zi ju, na vo de ći pu bli ku da se s nji ma po i sto ve ti i sa ma ih pro ži vi. Taj efe kat autor ka po sti že scen skom po stav kom ko ja li ko ve li ša va me đu sob ne in ter ak ci je, osta­viv ši ih pri ko va ne za sto li ce i okre nu te ka gle da li štu. ovim po stup kom pro ta­go ni sti po sta ju no si o ci jav ne grup ne te ra pi je, dok se lju di ma u pu bli ci us kra­ću je udob nost pa siv nih po sma tra ča. Gle da ju ći u oči li ko ve ko ji iz no se svo ja sve do čan stva, oni sa mi po sta ju sve do ci, na pra sno su če lje ni sa bre me nom sop stve ne od go vor no sti.

autor kin do ku men tar ni me tod na me će sta tič nost po stav ke i izo lo va nost li ko va ko ji dram ski di ja log pre tva ra ju u se ri ju is pre se ca nih, te mat ski ob je di nje­nih mo no lo ga ko ji na la ze od jek je dan u dru gom. na mi sli jed nog li ka na do ve­zu je se dru gi, dok tre ći nu di su prot nu per spek ti vu, ta ko da se po čet ni glas raz­la že u tro gla sje, ali ni ka da ne gu bi u di so nant no sti. Dra mu no si do ku men tar ni ma te ri jal u for mi is ka za da tih pu bli ci i po vre me nih slaj do va, dok su po kre ti i ge sti ku la ci je sve de ni na mi ni mum, či me se stva ra uti sak da glum ci ne iz vo de pred sta vu, već do ku men tu ju svo je psi ho lo ško sta nje. otu da sce nom vla da oba mr lost, na go ve šte na na slo vom dra me i uslo vlje na dram skim me to dom i iz bo rom te ma ti ke. Tra u me, ko je su li ko vi pro ži ve li i sa či jim kon se kven ca ma ne uspe va ju da se iz bo re, do ve le su ih u sta nje emo ci o nal ne is cr plje no sti ko ja se ja sno re flek tu je kroz ton i sa dr žaj nji ho vih sve do čan sta va. U ta kvom kon tek­stu, „mr tva pri ro da“ ni je sa mo alu zi ja na Mar kov fo to graf ski me tod, već su ge­ri še i utih nu će u ži vo ti ma pro ta go ni sta i za mr lu sa vest ame rič ke jav no sti ko ja skre će po gled sa njih.

Dram ska auten tič nost ogle da se i u sa mom je zi ku li ko va, ko ji je ko lo kvi ja­lan i frag men ta ran, grub i ne po e ti čan, pun okle va nja i ne do vr še nih re če ni ca. Me no va ne re vi di ra is ka ze ka ko bi sve mi sli bi le sa vr še no ver ba li zo va ne, sve re pli ke pra vil no for mu li sa ne i sklad no uob li če ne, već osta vlja go vor ko ji u svo­joj is ki da no sti po ka zu je li ko ve ona kve ka kvi je su, dok tra že re či ko je bi pre ne le nji ho ve pat nje i stra ho ve. Do sled nost psi ho lo gi ji li ko va re zul tu je i ne li ne ar­

Aleksandar Radovanović

136

nom struk tu rom dra me. autor ka ne obra ća pa žnju na hro no lo gi ju do ga đa ja, već is ka ze tem pi ra pre ma nji ho vom emo ci o nal nom na bo ju. ce lo ku pan dram­ski efe kat je ku mu la ti van, zbog če ga Mar ko va is po vest kroz tri či na na po slet ku na la zi is ho di šte u pri zna nju te škog zlo či na.

Do ku men tar na for ma pr ven stve no je ve za na za vi deo me di jum, a Mr tva pri ro da svo jom po stav kom aso ci ra upra vo na nje ga. Pro ta go ni sti se de is pred pu bli ke kao is pred ka me re, pri če mu je sva kom od njih dat pro stor da u krat­kom vre men skom in ter va lu iz ne se kon ci znu re ak ci ju na po kre nu tu te mu, što re zul ti ra istim uti skom ko ji osta vlja ju iz ja ve ak te ra do ku men tar nog fil ma mon­ti ra ne da se na do ve zu ju jed na na dru gu. ova slič nost ni je pro iz vod slu čaj no­sti, već či nje ni ce da se dram ski po stu pak emi li Men po du da ra sa iz ra dom film­skog do ku men tar ca (Mann, 1982). autor ka je uze la in ter vjue tro je ak te ra do ga­đa ja, oda bra la ključ ne iseč ke i te mat ski ih aran ži ra la na po zor ni ci kao u film­skoj mon ta ži. Me đu tim, za raz li ku od hlad nog te le vi zij skog me di ju ma, pu bli ka ne gle da sni mak pro stor no i vre men ski uda lje ne oso be, već pred so bom vi di lju de od kr vi i me sa u ulo zi sve do ka ame rič ke ko lek tiv ne tra u me.

Ame­rič­ki­so­lip­si­zam

Mr tva pri ro da na sta la je iz po de lje no sti u autor ki noj po ro di ci, pra vog ma log kuć nog ra ta ko ji je svo jim in ten zi te tom i tra ja njem od sli ka vao za o štre­nost sta vo va na na ci o nal nom ni vou. emi li Men na vo di oca kao ključ nu fi gu ru u svom in te lek tu al nom sa zre va nju, ali je po ula sku SaD­a u Vi jet nam ski rat do šlo do tač ke ra zi la že nja ko ja je umno go me bi la ge ne ra cij ski uslo vlje na. otac je, kao tra di ci o nal ni isto ri čar za do jen ide jom in he rent ne pra vič no sti ame rič kih voj nih po du hva ta, po dr ža vao Džon so nov ula zak u rat, do te me re da je ćer ci re kao da bi je po slao u voj sku da je mu ško (Gre e ne, 2001: 81). nje go vo vi đe­nje ame ri ke, ko je Me no va opi su je kao „na iv no i ro man tič no“, bi lo je u du bo­kom ras ko ra ku sa ka snim še zde se tim, ka da je dru štve na kli ma pro la zi la kroz dra stič ne pro me ne. kao ve te ran iz Dru gog svet skog ra ta, on ni je mo gao da pri hva ti da on da šnja ide o lo gi ja ni je bi la pri me nji va na Vi jet nam u kom su lju di gi nu li iz po sve dru ga či jih raz lo ga. flo sku le ti pa da je sva ki ame ri ka nac du žan da bra ni slo bo du ko ju mu dr ža va pru ža, ko nač no je na i la zi la na pi ta nje ka ko je mo gu će da ame ri ka tu slo bo du bra ni na tu đoj te ri to ri ji s dru ge stra ne oke­a na. naj če šći in sti tu ci o nal ni od go vor na to pi ta nje bi la je do mi no te o ri ja, po ko joj bi pad jed ne azij ske dr ža ve pod zlo ko mu ni zma uslo vio i pad na red nih.

Temida

137

U pi ta nju je lo gi ka ko ja je, još od do ba aj zen ha u e ro ve ad mi ni stra ci je, upor no ser vi ra na ame rič kom jav nom mnje nju to kom či ta vog Hlad nog ra ta, ne bi li se do bi la po dr ška za in ter vent nu spolj nu po li ti ku. S jed ne stra ne, ona je, po sle la ži ra nog in ci den ta u Ton kin škom za li vu, kon zer va tiv ci ma po slu ži la kao op šte­pri hva će na ide o lo ška pot po ra za ula zak u Vi jet nam, dok je, s dru ge stra ne, me đu an ti rat nim ak ti vi sti ma bi la pro zre na kao de ma go ška op se na u svr si iz nu đi va nja pri stan ka jav no sti na de mon stra ci ju im pe ri jal ne si le.

otu da je Mr tva pri ro da, kao pred sta va, lič na ne sa mo u smi slu sta vlja nja stvar nih do ga đa ja na po zor ni cu, već i kao autor kin in ti man na čin raz ra ču na va­nja sa sop stve nim po ro dič nim na sle đem. iz tog raz lo ga, Me no va i sa dis tan ce od dve de ce ni je pre po zna je se be u sva kom od ak te ra dra me: „ja sam sva ki lik u Mr tvoj pri ro di. Či tav ko mad iz la zi iz me ne. ima la sam po tre bu da od re đe nim lju di ma od go vo rim po pi ta nju Vi jet na ma, pa sam sa sta vi la ko mad iz stvar nog ži vo ta i ti me po tre sla ve li ki broj lju di“ (Gre e ne, 2001: 83). Bur ne re ak ci je ko je je pred sta va iza zva la ni su re zul tat sa mo nje nog skan da lo znog sa dr ža ja, u kom se od li ko va ni ma ri nac po ve zu je sa kr vo pro li ćem ne du žnih u ra tu, a kod ku će sa or ga ni zo va nim kri mi na lom i na si ljem u po ro di ci, već i či nje ni ce da sva ka reč po ti če iz raz go vo ra s oso ba ma ko je su te do ga đa je za i sta pre ži ve le. na osno vu to ga što je svo je vi đe nje ra ta iz ne la kroz po zi ci ju stvar nog ve te ra na, autor ki je mo rao bi ti pri znat kre di bi li tet is ka za ko ji joj je la ko mo gao bi ti us kra ćen da je, ko jim slu ča jem, pri ča bi la fik tiv na.

Sve sno ili ne, autor ka je u dra mi po vu kla pa ra le lu iz me đu svog i Mar ko vog oca do ti ca njem pro ble ma ro di telj ske re ak ci je na Vi jet nam ski rat. od na din sa zna je mo da je na Mar ka u po ro di ci vr šen pri ti sak da se pri ja vi za voj sku, jer su ro di te lji „ve ro va li u sve te gro zne kli šee“, ali, za raz li ku od Me no ve, on ni je imao emo ci o nal nu zre lost i in te lek tu al ni ka pa ci tet da pre i spi ta auto ri te te ko ji od nje ga tra že da pro li va svo ju i tu đu krv. „Tvo ji do bri ka to lič ki ro di te lji po sla li su te u kla ni cu“, po ru či la mu je na din, uve re na da se Mark još uvek ose ća iz ne­ve re nim, dok „nje gov otac do da na da na šnjeg ne će da iz go vo ri reč Vi jet nam“. Mar kov otac, za pra vo, o Vi jet na mu raz go va ra sa svi ma osim sa svo jim si nom. on s po no som dr ži si no vlje ve or de ne na zi du, ali pri ča o nje mu, a ne sa njim. na din sma tra da je Mar kov otac po sti đen, sve stan ap surd no sti raz lo ga iz ko jih je si na po slao u rat i da za to ne ma hra bro sti da se su o či sa njim. za raz li ku od Me no ve, ko ja je za svo ju dra ma ti za ci ju post vi jet nam ske pro ble ma ti ke do bi la oče vo pri zna nje, Mark ne slu ti ni na go ve štaj raz go vo ra ko ji bi ot klo nio ten zi ju iz me đu nje ga i ro di te lja, jer ni su že le li da ga sa slu ša ju čak ni ne po sred no po po vrat ku iz ra ta:

Aleksandar Radovanović

138

Ušao sam na vra ta i spu stio stva ri. Bio sam kod ku će. otac me je po gle dao, maj ka me je po gle da la. Seo sam. re kao sam: „Mo gu li do bi ti ma lo ka fe?“. Tad je maj ka po če la da mi po pu je što pi jem ka fu. Sve se sru ši lo. [...] Maj ka i otac su mo ra li da iza đu te no ći. Mi slio sam, pa do bro, se šću i po pri ča ću s nji ma za ve če rom. ni su bi li tu. [...] ni smo se vi de li tog da na. ni smo se za pra vo ni ka da vi de li.

Tog da na Mark je na pu nio dva de set jed nu go di nu, a za po klon je do bio po tvr du ro di telj ske od ba če no sti s ko jom se i da lje no si. ista ti ši na vla da la je iz me đu njih i to kom slu žbe na ra ti štu. zid ću ta nja Mark ni je bio u sta nju da pro bi je re či ma, za šta u po ro di ci oči to ni je bio na u čen, zbog če ga je po ku­ša vao to da uči ni ge sto vi ma. „re kao sam ocu sve što sam imao dok sam bio ta mo“, po ru ču je Mark, pod čim pod ra zu me va ne to li ko pi sma, ko li ko naj di­rekt ni je po ru ke ko je je iz ra ta po slao po ro di ci: fo to gra fi je le še va i kost čo ve ka ko ga je ubio. Čak ni ta kav va paj za ko mu ni ka ci jom ni je na i šao na po vrat nu re ak ci ju i Mar ko ve psi hič ke ra ne osta vlje ne su da gno je. S dru ge stra ne, ni on sâm ne po ka zu je sprem nost na raz go vor po sle te po vrat nič ke ve če ri. ne spo­sob nost da us po sta vi ko mu ni ka ci ju, ko ju je čak i nje gov tast na pr vi po gled uočio, Mark ne ume da ob ja sni: „ne znam za što ni sam mo gao da pri čam s ro di te lji ma kad sam se vra tio“. na din je, me đu tim, ja sno da je Mar ko va ćut nja pi ta nje od go ja, kao i raz o ča ra no sti u ro di te lje, ko ji ni su po sta vlja li pi ta nja iz se bič nog stra ha od od go vo ra, dok sâm Mark ga ji sli čan strah od su če lja va nja sa sop stve nom psi hom, sve stan da će u post tra u mat skom sta nju te ško u se bi pre po zna ti oso bu ka kvu že li.

ono što Mar ku, kao ar he tip skom ve te ra nu, ne do sta je, ne bi li se po mi­rio sam sa so bom, je ste glas ko ji bi ga do veo do spo zna je me ha ni zma ko ji ga je gur nuo u rat, a ko ji on tek na zi re. Svi ko ji su slu ži li u ra tu, pa i oni ko ji su, po put nje ga, bi li agre so ri, za pra vo su žr tve tog me ha ni zma, ko je, po po vrat ku, ne ret ko uvi de svo ju zlo u po tre blje nost i pa da ju u kri zu iden ti te ta. Mark ne uspe va ja sno da od re di in sti tu ci o nal ni udeo u svom ude su, dok ga gri ža sa ve sti na vo di na sop stve nu od go vor nost, usled če ga pri zna je da je iz bor da ode na ra ti šte u su šti ni bio nje gov. Da je hteo, mo gao je, kao i mno gi dru gi, da iz beg ne voj nu oba ve zu emi gri ra njem u ka na du, ili je, ka ko ka že, mo gao u Vi jet na mu da iz na đe na čin da osta ne u po za di ni. ono što ga je od vu klo od ta kve od lu ke je ste vas pi ta nje, ko je je u nje mu pot hra nji va lo fa sci na ci ju voj skom i usa đi va lo ose ćaj du žno sti po kom se ko mand ni auto ri tet ne do vo di u pi ta nje.

Temida

139

Mark sma tra da je re še nja bi lo: „Da su SVi re kli ne, do ra ta ne bi mo glo do ći“, ali to re še nje osta vlja u do me nu re gru ta, a ne in sti tu ci ja ko je su ih re gru­to va le. on, u svo jim pre i spi ti va nji ma, pro pu šta da sa gle da na čin na ko ji je mi li­tant na ide o lo gi ja za ve la sto ti ne hi lja da mla di ća, uklju ču ju ći nje ga sa mog, kao i či nje ni cu da je ve ći na re gru ta bi la pri te ra na uz zid, te da pro sto ni je bi la u po zi­ci ji da iz go vo ri to ne, jer mo bi li za ci ja je si ste mat ski vr še na me đu slo je vi ma sta­nov ni štva sa sma nje nom mo guć no šću da od bi ju po ziv. Čak i po vr šna ana li za de mo graf ske i so cio­eko nom ske struk tu re ame rič kih voj ni ka po ka zu je da je rat u Vi jet na mu vo đen od stra ne kla sno i ra sno obes pra vlje nih ado le sce na ta.6 Dok je pro se čan ame rič ki uče snik Dru gog svet skog ra ta bio is ku san, te melj no ob u čen voj nik od 26 go di na, u Vi jet na mu su se bo ri li ti nej dže ri tek for mal no pri pre mlje ni za front na ko ji su ba če ni sa pro seč no 19 go di na (Ba ritz, 1985: 282). Spu šta njem sta ro sne gra ni ce, kao i po sta vlja njem ni skog ni voa obra zo­va nja i oskud nih pri ho da kao po la znih kri te ri ju ma u oda bi ru re gru ta, vla da je se lek ti ra la voj sku li še nu spo sob no sti da pre i spi ta ide o lo gi ju iza su ko ba, dok je sred nju kla su šte de la mo bi li za ci je, ne bi li je odr ža la u sta nju pri mi re no sti i pred u pre di la njen pri ti sak na voj nu ad mi ni stra ci ju.

Po red di rekt ne pri si le, bit nu ulo gu u mo bi li za ci ji re gru ta iz so ci jal no ugro­že nih po ro di ca igra le su i ma te ri jal ne okol no sti, u ko ji ma je ve ći ni mla di ća voj­ska na me ta na kao je di na op ci ja za na sta vak obra zo va nja ili pro fe si o nal no usa­vr ša va nje. Vla da je, uz fi nan sij ski mo me nat, ra ču na la i na tra di ci o nal no oda­zi va nje voj nom po zi vu me đu ni žim kla sa ma, uslo vlje no že ljom kla sno in fe ri­or nih da de mon stri ra ju svo ju pa tri ot sku su per i or nost i po ka žu da su oni, a ne vla sni ci ka pi ta la, upo ri šte ame rič kog ustroj stva i si ste ma vred no sti. re zul tat ta kve mo bi li za ci o ne po li ti ke bio je da je 80% od dva i po mi li o na ame rič kih voj ni ka ko ji su slu ži li u Vi jet na mu po ti ca lo iz far mer skih i rad nič kih do ma ćin­sta va (appy, 1993: 6). Vi jet nam je ta ko vi deo spoj do ta da ne spa ja nog, ne za­mi sli vo je din stvo pred stav ni ka svih ame rič kih ra sa i kul tu ra, ur ba nih i ru ral nih sre di na, u kom mla di ći mo bi li sa ni sa ko šar ka ških te re na u ge to i ma Bru kli na i sa ku ku ru znih po lja na far ma ma Vir dži ni je na pra sno de le sud bi nu i ču va ju je dan dru gom le đa na bo ji štu.

ra sne ana li ze struk tu re sta nov ni štva na ko ji se no va re gu la ti va od ra zi la uka za le su na upa dlji vo dis pro po r ci o na lan broj afro a me ri ka na ca sla tih na

6 za ka sne la po tvr da ova kve dr žav ne po li ti ke sti gla je i s ame rič kog voj nog vr ha, ka da je ge ne­ral Vest mor lend, glav no ko man du ju ći u Vi jet na mu, 1979. go di ne pri znao da je mo bi li za ci ja bi la „dis kri mi na tor na, ne de mo krat ska i da je za po sle di cu ima la da rat iz ne su si no vi si ro ma­ha“ (West mo re land, 1991: 119).

Aleksandar Radovanović

140

front. 40% voj ni ka ko ji su pre ko „Pro jek ta 100 000“7 za vr ši li na boj nom po lju bi li su crn ci (Ba ritz, 1985: 285). iz ve štaj kon gre sa ra sne jed na ko sti iz 1966. go di ne na vo di da ame rič ka voj ska u pro ce su re gru ta ci je sta vlja „te ško bre me dis kri mi na ci je na ma njin ske gru pe i si ro ma šne“. na taj po da tak skre nuo je pa žnju i Mar tin Lu ter king, go vo re ći u ime „si ro ma ha ame ri ke ko ji pla ća ju dvo stru ku ce nu skr še nih na da kod ku će, i smr ti i pro pa sti u Vi jet na mu“ (1990: 238). na zvav ši ame rič ku vla du „naj ve ćim di stri bu te rom na si lja u sve tu“, king op tu žu je Džon so no vu ad mi ni stra ci ju za dr žav ni ra si zam: „Uzi ma li smo mla de crn ce obo ga lje ne na šim dru štvom i sla li ih na put od osam hi lja da mi lja ka ko bi ga ran to va li slo bo de u ju go i stoč noj azi ji, ko je ni su na la zi li u ju go za pad noj Džor dži ji i is toč nom Har le mu“ (1990: 233). Slič ni ko men ta ri mo gli su se sre sti i u fran cu skoj, gde je rat ni do pi snik „Le Mon da“ iz ve šta vao: „Uobi ča je ni pri zor je cr ni voj nik sa sti snu tom le vom pe sni com u znak pr ko še nja ra tu ko ji ni ka da ni je sma trao svo jim“ (zinn, 2003: 495). Pri ča ko ju je vla da pla si ra la kroz me di je o udru že no sti cr ne i be le ame ri ke u bor bi za glo bal nu de mo kra ti ju, za pra vo ni je ima la ni ka kvo ute me lje nje u re al no sti. Pra va re flek si ja dru štve ne po de­lje no sti u SaD­u bi li su uče sta li ra sni su ko bi unu tar voj ske, o ko ji ma je vlast ću ta la, po ka zu ju ći da je sprem na od luč no da se su prot sta vi se gre ga ci ji sa mo pri li kom mo bi li za ci je i da crn ce i bel ce iz jed na ča va tek u obes pra vlje no sti. iz tog raz lo ga, king go vo ri o:

okrut noj iro ni ji gle da nja cr nih i be lih de ča ka na TV ekra ni ma ka ko ubi ja ju i umi ru za jed no za na ci ju ko ja ni je u sta nju da ih za jed no sme sti u iste ško le. i ta ko ih gle da mo u bru tal noj so li dar no sti ka ko pa le ko li be ne kog ubo gog se la, a da smo pri tom sve sni da je ma lo ve ro vat no da ži ve u istom blo ku u De tro i tu (1990: 233).

ra si zam ko ji je iz nu tra po tre sao ame rič ku voj sku eks ter na li zo van je usme­ra va njem na azi ja te. Mark pre po zna je ra si zam kao je dan od fak to ra ko ji ame­

7 Vla da Sje di nje nih Dr ža va je 1965. go di ne do dat no pod sta kla ma sov nu mo bi li za ci ju naj si ro­ma šni jeg sta nov ni štva od lu kom da se dra stič no sni zi ni vo obra zo va nja neo p ho dan za pri stu­pa nje voj sci. na red ne go di ne odo bren je i „Pro je kat 100.000“, kao deo Džon so no vog „Ve li kog dru štva“ u kom bi so ci jal ne re for me is ko re ni le si ro ma štvo i ra snu dis kri mi na ci ju. Pro je kat je pod ra zu me vao da se sva ke go di ne sto hi lja da mla di ća ko ji ne is pu nja va ju psi ho fi zič ke kri te ri­ju me pri me u voj sku ka ko bi im se pru ži la pri li ka da stek nu no ve ve šti ne i po bolj ša ju svoj dru­štve ni sta tus. Pred sta vljan kao pro gram re ha bi li ta ci je naj si ro ma šni jeg sta nov ni štva, pro je kat je za pra vo osmi šljen ka ko bi se iz be gla mo bi li za ci ja sred nje kla se, dok su no vo pe če ni voj ni ci, po dru glji vo na zi va ni „mo ron ski od red“ od stra ne osta le voj ske, u ra tu ko ri šte ni kao to pov ska hra na.

Temida

141

ri kan ce u Vi jet na mu raz li ku je od nji ho vih oče va ko ji su se bo ri li u Dru gom svet skom ra tu i na vo di či tav niz ra si stič kih iz ra za ko ji ma su i crn ci i bel ci obe le­ža va li ne sa mo ne pri ja te lja, već i ju žno vi jet nam ske sa ve zni ke. kad na din hva li Mar ka da ni o ko me ne go vo ri ru žno, čak ni o „onim gro znim lju di ma s ko ji ma je mo rao da se no si u džun gli“, uti sak je da ona pre mi sli na ju žno vi jet nam­ske ci vi le i sa bor ce s ko ji ma je on bio u stal nom kon tak tu, ne go na fan tom ske voj ni ke Vi jet kon ga, ili da uop šte ne pra vi raz li ku iz me đu njih. ona stre pi za bu duć nost svo je de ce, ali to je ne na vo di da se za mi sli nad sud bi nom vi jet­nam ske de ce stra da le od ru ke nje nog lju bav ni ka. Mah ni to po dr ža va ju ći Mar­ko ve po stup ke, na din se ne po ka zu je spo sob nom da sa gle da ši ru per spek ti vu u ko joj lju di van ame ri ke uop šte po sto je, a ka mo li da su do stoj ni raz ma tra nja ili em pa ti je. ko men ta ri i po stup ci ak te ra Mr tve pri ro de su ge ri šu da ame rič ki ose ćaj ra sne su per i or no sti u od no su na azi ja te ni je sa mo po sle di ca sve žeg se ća nja na rat na Pa ci fi ku, već da je upo ren i u kul tu ro lo škoj ri gid no sti ko ja na di la zi in sti tu ci ju voj ske i po ko joj je le gi tim no da se ra si zam, ko ji Sje di nje ne Dr ža ve su zbi ja ju na svo joj te ri to ri ji, pre ba ci pre ko oke a na. U pi ta nju je na ci o­na li zam ko ji le ži u ko re nu ame rič kog an ga žma na u Vi jet na mu i ko ji će ujed no bi ti uzrok nje go vog kra ha.

Ba ric do ži vlja va ame rič ki na ci o na li zam kao so lip si stič ki, jer je za sno van na ve ro va nju da je svet na se ljen po ten ci jal nim ame ri kan ci ma i da svi že le da po sta nu oni, pa otu da oni raz u me ju sve (1985: 31). Sli ko vit iz raz ta kvog na ci­o na li zma na la zi mo u ku bri ko vom fil mu Bo je vi me tak, gde pu kov nik raz ja ren voj ni ko vim skep ti ci zmom ob ja šnja va: „ov de smo da po mog ne mo Vi jet nam­ci ma, jer u sva kom žu ta ću le ži ame ri ka nac ko ji po ku ša va da iza đe“. U pi ta nju je za pad njač ka aro gan ci ja ko ju ame ri ci pre ba cu je i king, a ko ja pod ra zu me va da za pad na ci vi li za ci ja ne ma od dru gih šta da na u či, već sa mo da ih pod u či (1990: 241). ame rič ki so lip si zam sva ku dru gost či ni ire le vant nom, što je na ve lo Pen ta gon na kob nu gre šku da po zi ci ju vi jet nam ske stra ne ni ne uzi ma u raz­ma tra nje. ame rič kom voj nom vr hu Se ve r ni Vi jet nam je bio mi ste ri ja, a du bo ki jaz ne ra zu me va nja na me ra va li su da pre mo ste si lom.8 Pat po zi ci ja u ko joj se Pen ta gon na šao po tvr đu je sli ku ame ri ke kao Pig ma li o na ko ji se fa tal no za lju­8 Dr žav ni se kre tar rask je 1964. go di ne „ve li ki ide o lo ški jaz“ iz me đu ame ri ke i Se ver nog Vi jet­

na ma po mir lji vo opi sao re či ma da „oni vi de ono što mi sma tra mo pra vim sve tom na pot pu no dru ga či ji na čin. Sa mi nji ho vi lo gič ki pro ce si su dru ga či ji“ (zinn, 2003: 476). ele men tar na ne u pu­će nost u kul tu ru pro tiv ni ka ame ri ku je na po slet ku do ve la do gu bit ka ra ta. ka da je 1970. go di ne po sta lo ja sno da je po raz ne u mi tan, pa se očaj nič ki tra ga lo za uglom iz kog bi se mo glo pri stu­pi ti mi rov nim pre go vo ri ma, ki sin džer je tra žio ime oso be ko ja zna „bi lo šta“ o ne pri ja te lju, jer „kao što zna te, ni ko u ovoj vla di ne raz u me Se ver ni Vi jet nam“ (Ba ritz, 1985: 21).

Aleksandar Radovanović

142

blju je u svet ko ji stva ra. njen dr žav ni vrh sve srd no je ve ro vao u ide o lo gi ju ko ju pla si ra gla sač kom te lu, zbog če ga su, po pri zna nju vi so kog dr žav nog zva nič ni ka Džor dža Bo la, „va šing ton ski rat ni stra te zi bi li za to če ni ci sop stve­nih mi to va“ (Ba ritz, 1985: 33). Mi si o nar ski im puls uko re njen u pro te stant skoj tra di ci ji na la že ame ri ci da svet pod u ča va jav noj mo ral no sti i po li tič koj vr li ni, a sva ko ko se toj mi si ji pro ti vi, po de fi ni ci ji je ne pri ja telj slo bo de, če sti to sti i bo ga (Ba ritz, 1985: 27). Mo ral na su per i or nost ame ri ke to li ko je ja sna da je je di no ne ja sno ka ko je sa mi Vi jet nam ci ne uvi đa ju.

na ci o nal ni so lip si zam si ste mat ski je pod sti can u ame rič koj jav no sti sa ci ljem ši re nja kul tu ro lo ških za blu da i de hu ma ni za ci je ne pri ja te lja, što je osve­do če no ne sa mo u dis tor zi ra noj re al no sti me dij skih iz ve šta ja i ho li vud ske pro­duk ci je, već i u jav nim is tu pi ma vo de ćih po li ti ča ra. ro bert ke ne di se u ob ja vi svo je kan di da tu re za pred sed ni ka po zi vao na „na še pra vo da u mo ra lu pred­vo di mo ovu pla ne tu“ (Ba ritz, 1985: 30), dok je nje gov sta ri ji brat fi nan sij sku po dr šku fran cu skoj da po vra ti iz gu blje ne ko lo ni je u in do ki ni i spre ča va nje slo­bod nih iz bo ra, obra zla gao re či ma da „Sje di nje ne Dr ža ve već du že od de ce ni je po ma žu vla du, na rod Vi jet na ma, da odr ži svo ju ne za vi snost“ (zinn, 2003: 475). i dok ste no gra mi sa za tvo re nih sa sta na ka vo de ćih pri vred ni ka i dr žav nih zva nič­ni ka be le že rat ne ci lje ve po put za u zi ma nja stra te ških upo ri šta i eks plo a ta ci je in do ki ne skih pri rod nih do ba ra, jav no sti se rev no sno po na vlja da su raz lo zi za in va zi ju al tru i stič ki. Džon son u svom ina u gu ra ci o nom go vo ru po ru ču je: “Mi ne te ži mo ni če mu što pri pa da dru gi ma”, dok će nik son za njim pom pe zno iz ja­vi ti da se „ni kad u isto ri ji lju di ni su bo ri li iz ma nje se bič nih mo ti va – ne zbog po ko ra va nja, ne zbog sla ve, već zbog pra va jed nog uda lje nog na ro da da bi ra ona kvu vla du ka kvu že li“9 (Ba ritz, 1985: 37, 43). ova kva re to ri ka po če la se ko ri­sti ti kra jem če tr de se tih go di na s ci ljem pred sta vlja nja Hlad nog ra ta kao bor be slo bo de pro tiv rop stva, sve tlo sti pro tiv mra ka, da bi na po slet ku evo lu i ra la u ne iz be žan deo ame rič kog po li tič kog dis kur sa. iz ja ve po put aj zen ha u e ro ve, da su „si le do bra i zla oku plje ne, na o ru ža ne i su prot sta vlje ne kao ret ko ka da pre u isto ri ji“ (Ba ritz, 1985: 42), sa po zi ci je naj vi šeg auto ri te ta su na me ta le usva ja nje cr no­be le sli ke sve ta i pa ra dok sal ne ve re u ši re nje ljud skih pra va na si ljem. U ta kvom sce na ri ju, je di no bi po li ti ka ame rič kog ide a li zma bi la u sta nju da is ko­re ni zlo ote lo tvo re no u ko mu ni zmu i da na na ci o nal nom i glo bal nom pla nu

9 Da ka ko, u pi ta nju je isti onaj uda lje ni na rod ko ji je nik son u pri vat no sti oval ne kan ce la ri je ča šća vao sal va ma psov ki i s ko jim je že leo da se raz ra ču na nu kle ar nim oruž jem, jer nje go vi ubi lač ki ape ti ti ni su bi li za do vo lje ni či nje ni com da bi bom bar do va nje bra na iza zva lo da vlje­nje dve sta hi lja da lju di (ells berg, 2002: 418).

Temida

143

do ve de do ostva re nja ide je so ci jal ne prav de. Ta kva po li ti ka pred sta vlja za pra vo po riv za do mi na ci jom pod ve lom vr li ne i sâm Va šing ton ju je naj je zgro vi ti je de fi ni sao snis ho dlji vo je na zvav ši „sen ti men tal ni im pe ri ja li zam“.

Li ko vi Mr tve pri ro de su iz dan ci od go ja ko ji ih je spre čio da raz vi ju re al nu svest o se bi i dru go me, usa div ši im mi to ve o ame ri ci ko ji su „udi sa ni u mla do­sti i učvr šći va ni ško lom, ma sov nom kul tu rom i pri vid nim za do volj stvom ko je nam ti mi to vi pru ža ju kroz ži vot“ (Ba ritz, 1985: 9). na din se be ja sno pre po zna je kao pro iz vod na ci o nal ne mi to lo gi je od ko je po ku ša va da se otrg ne:

Go spo de, ka ko mr zim ovu ze mlju. Sve ga se se ćam. Sve ga od svo je dru ge go di ne i svih tih gro znih stva ri ko ji ma su nas uči li. ne mo gu da ve ru jem da smo ih u sve mu po slu ša li.

Pro blem vas pi ta nja autor ka sup til no po me ra u pr vi plan ti me što Mar­ko vu ra snu, et nič ku ili kla snu pri pad nost ne po sta vlja kao fak to re ko ji su ga pred o dre di li za re gru ta ci ju. Tekst dra me osta vlja Mar ka ra sno i et nič ki neo­d re đe nim, dok se pi ta nje kla se raz ma tra sa mo u kon tek stu so ci jal ne ugro­že no sti ve te ra na, ta ko da se kao osnov ni raz log nje go vog pri stu pa nja voj sci na me će onaj naj op šti ji. U pi ta nju je ide o lo ška za sle plje nost na ci je usled ko je mla dić ne od la zi u rat sa mo pod pri si lom, već i iz ve re u dr žav ne auto ri te te. obra zov ne in sti tu ci je i me di ji po zi va ju na po što va nje in sti tu ci ja, ta je in for ma­ci je, glo ri fi ku ju voj no is ku stvo, a žr tve mar gi na li zu ju ili pro gla ša va ju kri vi ma za sop stve no stra da nje. Ti me se na si lje ne sa mo nor ma li zu je kao po li tič ka ne mi nov nost, već i pro mo vi še kao me tod raz re ša va nja kon flik ta. kao in stan ca ko ja tre ba da od u či od na si lja, pred sta vi ga kao pro blem i uki ne kao vred nost, po ro di ca ima pre sud nu for ma tiv nu ulo gu i sto ji kao naj ve ća pre pre ka iz me đu dr žav ne ide o lo gi je i mla de in di vi due.

U Mar ko vom slu ča ju, me đu tim, po ro di ca je svo ju vas pit nu ulo gu uskla đi­va la sa so ci jal nim nor ma ti vi ma, odo bra va ju ći na si lje ko je se vr ši u dr žav nom in te re su. iz tog raz lo ga, nje go va ne kon tro li sa na agre si ja se mo že sa gle da ti kao po sle di ca od go ja ko ji je na si lje nor ma li zo vao, a po tom i ra ta ko ji ga je uči nio ne iz be žnim i na po slet ku kao bu me rang vra tio u po ro dič ni dom po sle tri na est me se ci slu žbe. Mar ko va pri ča se, da kle, ne ogra ni ča va na od re đe nu gru pa ci ju u okvi ru ame rič ke voj ske, već da je glas svim zlo u po tre blje nim mla di ći ma, bez ob zi ra na ra su i kla su, ko ji su po sla ti u rat bez iz gra đe nog , ka ko bi pre hra ni li po tre be im pe ri je ko ja ih eks plo a ti še. Mr tva pri ro da sve do či o jed nom slu ča ju PTSP­a, ali i o uzro ci ma nje go ve pan de mij ske ra ši re no sti. Sve do či o dru štvu

Aleksandar Radovanović

144

ko jem je pre če da ubi je dru ge, ne go da za le či svo je, o ra tu ko jim se ame ri ka ra to si lja sop stve nih žr ta va.

Mark ne že li da nje go vo sve do čan stvo „zvu či kao rat na pri ča“, jer „to je tra­ge di ja, eto to je. De si la se ve li kom bro ju lju di“. i dok se ta tra ge di ja ma sov no ko ri sti u svr he glo ri fi ka ci je ra ta, on žu di da joj da for mu ko ja je isti ni ta i ko ja sa mim tim od u da ra od ono ga če mu je bio učen: „isti na o [Vi jet nam skom ra tu] je da je dru ga či je od ono ga što smo pret hod no ču li“. Me đu tim, vred no sti u skla du s ko ji ma je Mark vas pi tan su do te me re uti snu te u nje go vu lič nost da, iako svo je is ku stvo opi su je kao tra gič no, on još uvek ga ji am bi va len tan od nos pre ma ra tu. S jed ne stra ne, on go vo ri o po ka ja nju i is po lja va mi ni mum kri tič ke sve sti do vo ljan da uvi di la žnost pred sta ve o ame rič koj su per i or no sti ko ja mu je na me ta na: „Ta mo smo svi tri po va li da smo mi ne što stvar no iz u zet no“. S dru ge stra ne, on se s uz bu đe njem se ća mo ći ko ju mu je oruž je pru ža lo i sa ne iz me­nje nom de čač kom na iv no šću iz ra ža va odu še vlje nje voj nom eti kom po ko joj „svog čo ve ka ne osta vljaš za so bom na po lju“. Se dam go di na po po vrat ku, i da lje je voj ni ko lek tiv taj ko ji u nje mu bu di ose ćaj pri pad no sti, a ne po ro di ca.

Džon­Vejn­kao­mo­del­ma­sku­li­ni­te­ta­i­fe­ti­ši­za­ci­ja­oruž­ja

Glo ri fi ka ci ja ra ta, kao osnov na dr žav na stra te gi ja za pri do bi ja nje no vih re gru ta, pod ra zu me va pla si ra nje jed no o bra znog mo de la ma sku li ni te ta kao voj no po dob nog. U pi ta nju je mo del ko ji je Mark, za jed no sa bra tom, upi jao kroz od ra sta nje i ko ji je bit no uti cao na nje go vu od lu ku da pri stu pi ma rin ci ma:

naj ve će pi ta nje ko je sam se bi ce log ži vo ta po sta vljao je ka ko bih se po neo u bor bi. To bi po ka za lo ko sam ja kao čo vek. Či tao sam ja He min gve ja. znaš... Ho ću da ka žem da ne mo raš da pro đeš kroz to. Svom si nu bih obe no ge slo mio pre ne go što bih mu do zvo lio da pro đe kroz to.

Mark go vo ri o do ka zi va nju mu ško sti kroz voj ne po du hva te kao ži vot noj op se si ji, ko ja se po sle pre ži vlje ne tra u me raz ot kri la kao mit, ali ka ko bi spre­čio svog si na da u taj mit po ve ru je, on ne vi di efi ka sni je sred stvo od na si lja. ne us pev ši da raz vi je ja sno po i ma nje o to me šta se to tač no u stva r no sti ne po du da ra sa vred no sti ma na osno vu ko jih je oti šao u rat, Mark osta je dis funk­ci o na lan kao muž i otac, od li ko va ni voj nik s uru še nim iden ti te tom: „imao sam či tav si stem vred no sti. i imao sam ih i ni sam. ne znam“.

Temida

145

U Mar ku je oli čen unu tra šnji kon flikt ko ji su mno gi ame rič ki voj ni ci ose ti li već po do la sku u Vi jet nam. Pod u če ni da su tu da bra ne pra va ci vi la od te ro ra ko mu ni zma, za ti ca li bi an ta go ni zam lo kal nih sta nov ni ka ko ji ma je nji ho vo pri­su stvo oči to sme ta lo. Pod u če ni da im je za da tak da za šti te ci vi le od ugnje ta­va nja, kon stant no su sla ti u mi si je u ko ji ma su se la pa lje na, a ži te lji ma sov no ubi ja ni. o to me do ko je me re je re al nost od stu pa la od zva nič ne sli ke ra ta sve­do či i Tim o’Bra jen: „ja ta mo ni sam sre tao ko mu ni ste ko ji dr že pro po ve di o Mark su i en gel su, već si ro ma šne lju de ko ji po ku ša va ju da osta nu ži vi i pre­hra ne svo je po ro di ce i se be, i u si tu a ci ja ma u ko ji ma bi mo žda bi li rav no du šni de set go di na ra ni je, oni to vi še ni su bi li, ni ti bi iko dru gi bio“ (o’Brien, 2009)10. i dok su voj ni ci de lom osta ja li za ču đe ni za što su Vi jet nam ci ne za hval ni za po moć ko ju ve li ka na ci ja pru ža ma loj, mno gi od njih su po ste pe no uvi đa li da ši re njem na si lja za pra vo sa mi stva ra ju ne pri ja te lje.

Ge ne ra ci ja mla di ća po sla tih u Vi jet nam sta sa la je na ame rič koj mi to lo gi ji oli če noj u rat nim i ve stern fil mo vi ma, zbog če ga su voj ni ci svo ju stvar nost na fron tu ma sov no opa ža li u skla du sa asi mi lo va nim ho li vud skim vi đe njem isto­ri je i na ci o nal nog iden ti te ta, po sma trav ši, pre ma re či ma Maj kla He ra, „ži vot kao film, rat kao (rat ni) film, rat kao ži vot“ (He rr, 1977: 65). fi lip ka pu to se u svo­jim rat nim me mo a ri ma pri se ća da se po do la sku u Vi jet nam ose ćao „kao zve­zda u sop stve nom rat nom fil mu“ (ca pu to, 1977: 106). Su dar ra ta i po pu lar ne kul tu re svo je pr vo is ho di šte imao je u je zi ku. opa sno i ne po zna to pod ruč je ozna ča va no je kao in di jan ska te ri to ri ja, sva ki biv ši voj nik Vi jet kon ga unajm ljen kao iz vi đač na zi van je kit kar son, dok je, u Mar ko vom slu ča ju, me sto iz ne nad­nog na pa da u kom je nje gov sa bo rac stra dao obe le že no kao ala mo. Ho li vud je ma ši ne ri ja ko ja ra tu je ide o lo škim kli še i ma i ste re o tip nim li ko vi ma, što ga je či ni lo sa ve zni kom ko jeg Pen ta gon ni je smeo is pu sti ti. Voj ni vrh je, s jed ne stra ne, na sto jao da pre da va nji ma upu ti re gru te u ono što ih če ka u Vi jet na mu, ali je, s dru ge stra ne, pro du blji vao nji ho ve za blu de pod sti ca njem po i ma nja ra ta kroz film sko he roj stvo. ka ko bi u ro ku od par ne de lja go lo bra de mla di će pre o bra zio u mu škar ce spo sob ne da iz ne su rat i ubi ju bez pre mi šlja nja, Pen­ta gon je u kam po vi ma za obu ku na me tao sli ku mu žev no sti pre ma ko joj se re grut mo ra rav na ti, a u tu svr hu ide al no je po slu ži la fi gu ra Džo na Vej na.

ako je Vi jet nam ski rat voj ni ci ma za i sta de lo vao kao rat ni film, Džon Vejn je ne sum nji vo bio nje go va pr va zve zda. Vej nov sta tus iko ne pop kul tu re s

10 in ter vi ew: aut hor Tim o‘Brien. Do stup no na: www.pbs.org/wgbh/ame ri ca nex pe ri en ce/fe a­tu res/in ter vi ew/mylai­ob rien/, stra ni ci pri stu plje no 14.5.2012.

Aleksandar Radovanović

146

ko jom se po i sto ve ću ju mi li o ni mla dih ame ri ka na ca, kao i či nje ni ca da je glu­mac, uto pljen u svoj film ski iden ti tet, sve srd no za go va rao rat, či ni li su nje gov uti caj ne mer lji vim. nje go va pri sut nost me đu voj skom ni je se svo di la na fi zič ke po se te fron tu i re dov ne film ske pro jek ci je to kom obu ke, već je ap stra ho va na kroz je zik. nje go vo ime po sta lo je re fe rent na tač ka u oce nji va nju kva li te ta voj­nog učin ka, nov na ziv sva ko ja kih de lo va voj ne opre me, si no nim za do bro­volj ca za sa mo u bi lač ku mi si ju. ce lu lo id ni rat ni he roj do ka zan na sva kom ame­rič kom fron tu sva ko dnev no je pra tio voj ni ke kao ideal mu ško sti i ote lo tvo re­nje sve a me rič kih vred no sti. Vejn je osa mlje ni pra ved nik vi čan oruž ju i otu đen od že na, ko ji ne po sta vlja su vi šna pi ta nja o mo ral nim im pli ka ci ja ma kon flik ta, već se ne mi lo srd no raz ra ču na va s ne pri ja te ljem. Spo ko jan u sa mo i ni ci ra noj izo lo va no sti, Vejn ne to le ri še dru gost, bi la ona oli če na u in di jan ci ma i azi ja­ti ma ko je is tre blju je ili u že na ma ne do stoj nim nje go ve pa žnje.

Vej nov ski mo del ma sku li ni te ta bio je sa vr še no skro jen za kam po ve u ko ji ma se mu škost i rat nič ka spo sob nost me đu sob no pod ra zu me va ju, pa se re gru ti ma sa sla bi jim re zul ta ti ma ni je do vo di la u pi ta nje sa mo voj na ve šti na, već i sek su al nost. Ver bal no ka stri ra ni kon stant nim uvre da ma od stra ne in struk to ra, re gru ti ma je pod ri van rod ni iden ti tet, či me su po ni že ni ado le­scen ti bi li pri nu đe ni da mu škost cr pe iz ko lek ti va i za uz vrat se oba ve žu na oda nost je di ni ci i bes po go vor no is pu nja va nje du žno sti pre ma otadž bi ni. ovim pro ce som in dok tri na ci je gra đen je ko lek tiv ni sek su al ni iden ti tet, ko ji dru gost, po put voj nog ne pri ja te lja ili že na, svo di na ste re o tip i do ži vlja va kao pret nju.

for mi ran kao lič nost u skla du s ta kvim kon cep tom ma sku li ni te ta, Mark je bez u slov no pri hva tao psi ho lo gi ju gru pe i bez raz mi šlja nja de lao pro tiv dru ga či jeg. Me đu tim, na sil ni im pul si na ko je je to kom obu ke uslo vlja van, po po vrat ku ga či ne ne spo sob nim za ci vil ni ži vot, i dok se on bo ri da ih od stra ni, na din ih upor no pot hra nju je. ona se s pod sme hom osvr će na hi pi kul tu ru i svo je ne ka da šnje ve ro va nje u „sve te glu po sti u ve zi sa du gom ko som, cve ćem i lju ba vlju“. Da nas ka da go vo ri o ide a lu he roj stva i vi te štva, na di ni na pr va aso­ci ja ci ja je upra vo Džon Vejn, nje na vi zi ja prin ca na be lom ko nju. Po put Me de je, s ko jom se po i sto ve ću je, na din je že na či ji rat nič ki duh nad vla da va ma te rin ski, pa u Mar ku že li da sa ču va mi li tant ni po riv i kroz nje ga is ka li sop stve ni gnev. ipak, njen uti caj osta je mar gi na lan, jer na sil nost je u Mar ka usa đe na go di na ma ra ni je. nje go va in di vi du al nost je za me nje na grup nim iden ti te tom ma rin skog od re da, ta ko da čak i po ro dič ne od no se sa gle da va kroz na če la usvo je na u voj­sci. U tre nu ci ma tre zve no sti, on ose ća da svo joj že ni, ko ju psi ho fi zič ki zlo sta­

Temida

147

vlja, du gu je lo jal nost, ali ne iz lju ba vi ili hu ma no sti, već iz im pe ra ti va voj ne du žno sti: „Še ril je po put sa bor ca. ona je sa da ho da ju ći ra nje nik. Sa bo rac se ne osta vlja na po lju“.

Mo tiv lo jal no sti me đu sa bor ci ma ni je slu čaj no nit ko ja se pro vla či kroz ce lo kup nu post vi jet nam sku li te ra tu ru. Ta nit ni je po sle di ca pri stra sno sti pi sa ca želj nih da tru pe pred sta ve kroz pa tri ot ske hva lo spe ve, već iz raz re al­nog od no sa ko ji se me đu voj ni ci ma raz vi ja, ne iz ide o lo ške bli sko sti, čak ne to li ko ni iz bes ko nač ne sva ko dne vi ce ko ju de le, ko li ko iz či nje ni ce da su oni ne iz be žno upu će ni jed ni na dru ge u svo joj iz mu če no sti kon stant nom ten zi­jom u ko joj se vi še ne go vo ri o na go nu, već o op se si ji sa mo o dr ža nja. U ta kvim okol no sti ma, us po sta vlja se od nos ko ji ve te ra ni če sto opi su ju kao naj čvr šću za mi sli vu po ve za nost iz me đu lju di. fi lip ka pu to sve do či o „in tim no sti ži vo ta u pe ša dij skim ba ta ljo ni ma, gde je pri snost iz me đu mu ška ra ca du bo ka ko li ko i ona iz me đu lju bav ni ka. za pra vo je i du blja“ (1977: xv). za gle dan u fo to gra fi ju svog rat nog dru ga r.j.­a, Mark ka že: „ka ko mi sa mo ne do sta je. Bi li smo ta ko bli ski. o sve mu smo pri ča li. … Pri ča li smo ka ko će mo bi ti ne raz dvoj ni kad se vra ti mo ku ći“. Če sti osvr ti na uspo me nu na pa log sa bor ca sve do če o ostva­re no sti ko mu ni ka ci je ko ja je Mar ku ne za mi sli va sa ro di te lji ma, bra tom, su pru­gom, ili lju bav ni com.

Vi jet nam ski rat bio je spe ci fi čan po to me što ni je imao ja sno ocr ta nu li ni ju fron ta, pa je pro stor na dez o ri jen ti sa nost za u ze la me sto ika kve pred sta ve o na pre do va nju ili po vla če nju tru pa. Ume sto otvo re nih su ko ba, rat je vo đen po dik ta tu ge ril skih vi jet kon ških sna ga ko je su da le ko bo lje po zna va le te ren, pa su na ga zne mi ne, snaj pe ri i za se de vre ba li na sva kom ko ra ku. To kom bes kraj­nih mar še va kroz ne pro boj nu džun glu, u trop skim uslo vi ma ko ji su pod ra­zu me va li iz lo že nost ki ši, ja ri, mo čvar nom tlu, in sek ti ma, za ra za ma, ame rič ki voj ni ci bi li su pod stal nom pre si jom da iz beg nu va tru ne vi dlji vog ne pri ja te lja. Čak i u tre nu ci ma za tiš ja, ne iz ve snost, iš če ki va nje i gr če vit strah od po vre de ili smr ti ni su po pu šta li. ne bi li do ča rao in ten zi tet stra ha na ra ti štu, Mark po ka­zu je fo to gra fi ju svog sto pa la, ko je je sli kao kao uspo me nu za slu čaj da ga iz gu bi. Strah se, me đu tim, ni je smeo is po lja va ti. im pe ra tiv ma či zma iz i ski vao je po ti ski va nje emo ci ja, što je na fron tu vo di lo ka psi ho lo škom slo mu, jer se u uslo vi ma rat ne na pe to sti mit vej nov skog ma sku li ni te ta po ka zi vao kao ne mo­guć za opo na ša ti. „kad sam oti šao u Vi jet nam, ve ro vao sam i u isu sa Hri sta i u Džo na Vej na. Po sle Vi jet na ma, obo ji ca su iš če zli“, re či su jed nog po vrat ni ka iz

Aleksandar Radovanović

148

ra ta11 (Shep hard, 2000: 357). Spa si telj ko ji ubla ža va strah i bar pri vre me no oda­gna va pa ni ku ni je Hrist, ni je Vejn, već sa bo rac. Sa bo rac... i oruž je.

fik tiv na mo ral na su per i or nost ame rič kih sna ga bi la je pra će na re al nom teh no lo škom, pa su ne do sta tak film ske od va žno sti voj ni ci na do me šći va li oruž jem. Vi jet nam je teh no krat skoj oli gar hi ji po slu žio kao po li gon za te sti ra­nje no vih do stig nu ća rat ne in du stri je, ali i kao ide a lan te ren za pro du blji va nje ma šin ske ide o lo gi je for si ra njem teh no lo gi je kao naj ek spli cit ni je de mon stra­ci je mo ći u la bo ra to ri ji pu noj ži vih za mo ra ca. „ja sam ame ri ka nac. ja ve ru­jem u teh no lo gi ju. Do sre di ne še zde se tih ni sam ve ro vao da mo že mo iz gu bi ti, jer smo ima li teh no lo gi ju“, po ru ču je dram ski pi sac ar tur Mi ler (fry, 2009: 4). Teh no lo gi ja je u Vi jet na mu svo jim ubo ji tim oruž jem pre tva ra la ado le scen te u po tent ne mu škar ce i ero ti zo va la rat no is ku stvo. ako moć le ži u ko re nu mu ške pri vlač no sti, a naj ve ća moć je ste moć od lu či va nja o ži vo tu i smr ti, oruž je, ko je se si ste mat ski fe ti ši zi ra to kom obu ke, u ra tu po sta je di rekt na po tvr da te bo žan ske mo ći i sred stvo nje nog is po lja va nja. Usred rat nog bez na đa u ko je su ba če ni, mla di ći se, pa ra dok sal no, po pr vi put u ži vo tu oba zi ru u po zi ci ji nad­mo ći, ko li ko god ilu zor na ona bi la. Mark to is ku stvo opi su je s eg zal ti ra no šću:

imao sam moć ži vo ta i smr ti. Slao sam pi sma ku ći, bra tu. Pi sao sam mu, re kao sam mu. Pi sao sam: svi de lo mi se. Uži vao sam. Stvar no sam uži vao.

U pi ta nju je moć ko ja opi ja i pru ža erot ski stu mu lans: „To je kao naj bo lji dop ko ji si pro bao, naj bo lji seks u ži vo tu“, ob ja šnja va Mark. Čak je i Še ril, ko ja se, za raz li ku od na din, ne po ka zu je kao naj bo lji psi ho log, pro zre la da je ero ti za­ci ja na si lja ono što le ži iza Mar ko vog uži va nja u oru ža nom su ko bu, jer on rat nu do mi na ci ju do ži vlja va kao or ga zmič nu. „or ga zam je sla va za Mar ka“, pri me­ću je Še ril. rat na li te ra tu ra pu na je sve do čan sta va ve te ra na ko ji, po put Mar ka, di rekt no po ve zu ju oruž je sa sek su al nim či nom: „imaš M­16. Pu ška je moć. Po je­di ni ma je stal no no še nje pu ške bi lo po put traj ne erek ci je. Pro la zi li bi kroz či sto sek su al no is ku stvo sva ki put kad bi pri ti snu li oba rač“ (Ba ker, 1982: 206).

fe ti ši za ci ja oruž ja ni je re zul tat rat nih okol no sti, već psi ho lo škog me ha ni­zma na men ski ini ci ra nog od stra ne Pen ta go na. Me to do lo gi ja voj ne obu ke pod­ra zu me va la je sa di stič ku tor tu ru, ko jom se de gra di ra la mu škost re gru ta, i pa ra­

11 o sna zi kul ta Džo na Vej na sve do či či nje ni ca da se on ja vlja kao kon stant na re fe ren ca u sve­do čan stvi ma ve te ra na, kao i da mno gi ma od njih rat na tra u ma ni je bi la do vo ljan raz log da ga se od rek nu. Bil Hej ger, pred sta vljen kao Bob Hajd u eš bi je vom fil mu Po vra tak rat ni ka, je dan je od obo le lih od PTSP­a, ali s po no som is ti če na čin na ko ji je se be do ži vlja vao u Vi jet na mu: „ja sam ti bio pra vi Džon Vejn tip, znaš“ (Lem bcke, 1999: 67).

Temida

149

lel no ko no ti ra nje sek su al ne po tent no sti oruž ja, či me je po sta vlja na osno va da se, kao na gra da za po kor nost, re gru ti ma mu škost iz no va us po sta vi sta vlja njem pu ške u ru ke. U tom pro ce su, me đu tim, le ži ne po mir lji va kon tra dik tor nost, ko ju ku brik su ge ri še u Bo je vom met ku. S jed ne stra ne, pu ška je deo te la ko ji ma rin cu pru ža rod ni iden ti tet, jer te lo voj ni ka po pri ma va lid nu for mu mu ško sti tek kad se na o ru ža, dok se, s dru ge stra ne, pu šci pri da ju žen ski atri bu ti u ci lju na me ta nja sje di nja va nja s oruž jem kao va lid ne sup sti tu ci je za sek su al ni od nos. re grut i pu ška mo ra ju po sta ti jed no, i ka ko bi spoj po stao pot pun, bu du ći ma ri nac će pu šci da ti žen sko ime i po vre me no spa va ti s njom. Da va nje ime na oruž ju ko nač na je afir ma ci ja in di vi du al no sti pred me ta ko ji ma ri nac mo ra sma­tra ti ži vim, pred me ta ko ji ubi ja, a kom se da ru je ljud skost: „Mo ja pu ška je ljud­sko bi će ko li ko i ja, jer ona je moj ži vot“ (fuchs, 2010: 93). ova re če ni ca deo je za ve ta ko ji su re gru ti spre ma ni za ma rin ski od red sva ko dnev no da va li pu šci, kao glav noj uzda ni ci i naj in tim ni jem pri ja te lju jed nog ma rin ca.

Rat­na­tra­u­ma­i­po­ro­dič­no­na­si­lje

Pro iz ve den kao se rij ski ar ti kal obu ke za ma rin ce, Mark je sra stao sa svo jim oruž jem: „no sio sam taj pi štolj svu da gde sam išao. Pro sto ni sam mo gao da ži vim bez tog pi što lja“. otu da ne ču di što je upra vo ne do sta tak oruž ja ono na šta se Mark po po vrat ku naj te že na vi ka vao. od u zi ma nje oruž ja ni je u nje mu iza zva lo tek pu ki ose ćaj ne la go de kao po sle di ce pri sil ne pro me ne na vi ke, već je tu na glu pro me nu do ži veo kao fi zič ki hen di kep po put ot ki nu tog eks tre­mi te ta, de la te la ko ji vi še ne ma. oruž je nje mu pred sta vlja sred stvo kon tr o le, na ko je je uslo vljen do te me re da se bez nje ga i u mir no dop skim uslo vi ma ose ća to li ko bes po moć nim da do bi ja na pa de pa ni ke čak i na zvu ke va tro me ta. oruž je je, pri tom, so bom od ne lo i moć ko ja je no si la ek sta zu i po tvr du mu ško­sti, pa u tom sve tlu raz du ži va nje pi što lja pre ra sta u sim bo li čan čin ka stra ci je. za me niv ši uni for mu za ci vil no ode lo, Mark pre ko no ći tre ba da is klju či ubi lač ki im puls i po ti sne se ća nje na za do volj stvo ko je ubi ja nje pri či nja va, što je im pe­ra tiv ko ji sve do čan stva ve te ra na do sled no pri ka zu ju kao ne mo guć za ostva­ri ti. Broj ni iz ve šta ji po mi nju ve te ra ne ko ji su, tr gav ši se iz ko šmar nog sna, ubi li že nu po red se be. Ta kvi slu ča je vi bu de u Mar ku strah da nje go ve noć ne mo re ne do bi ju isti is hod. on je sve stan da s mu kom po ti sku je svoj ubi lač ki po riv i pri zna je da je po po vrat ku ma štao o ubi ja nju i uve ra vao se be da će pro ći ne ka žnje no ka ko bi se od va žio na taj ko rak.

Aleksandar Radovanović

150

Mark za dr ža va ubi stvo u do me nu fan ta zi je, ali po sta je jed na od broj­nih žr ta va PTSP­a ko je po ku ša va ju da oži ve otu pe le emo ci je i re kon sti tu i šu po lju lja ni ma sku li ni tet kroz spoj na sil no sti i sek su al nog či na (Mo ra les, 2007). Sli ku se be kao po tent nog mu škar ca Mark po tvr đu je fi zič kim zlo sta vlja njem su pru ge, kao i nje nim de gra di ra njem na sim bo lič kom pla nu, kroz umet nost ko ja tr pi mor bid nost za bra nje nu u stvar nom ži vo tu. Še ril, iz tog raz lo ga, ne za zi re sa mo od Mar ka, već i od nje go ve ima gi na ci je, jer sva ko nje go vo umet­nič ko de lo je „sek su al no ori jen ti sa no na ne ki na čin. Da li je to go lo ti nja, ili na si lje – sve je sek su al no ori jen ti sa no“. Mar ko va per ver ti ra na sek su al nost ima ne iz be žno is ho di šte u na si lju, zbog če ga Še ril ži vi u stra hu da gro tesk ni ko la ži nje nog mu ža ne po sta nu re al nost. U po kaj nič kom ras po lo že nju, Mark pri zna je pu bli ci: „Mo ja že na je bi la na ivi ci smr ti vi še pu ta“.

Ve za iz me đu rat ne tra u me i po ro dič nog na si lja ja sna je i Mar ku: „Vi deo sam že ne una ka že ne u ra tu. i on da po gle dam šta sam ja ura dio svo joj že ni“. U Mar ko vom, kao i u slu ča je vi ma mno gih ve te ra na, zlo sta vlja nje u po ro di ci pra ti rat ni obra zac op ho đe nja pre ma že na ma i ne pri ja te lju. Voj ni ci su ver bal­nom tor tu rom do vo đe ni u sta nje kva zi­sek su al nog uz bu đe nja, ali su osta ja li us kra će ni za mo guć nost za do vo lje nja, jer ge ril ski uslo vi bor be ni su do pu šta li si lo vi ta oslo ba đa nja ener gi je kroz otvo re ne okr ša je i kli mak tič no is pa lji va nje me ta ka u ne pri ja te lja (Shep hard, 2000: 356). Sek su al no fru stri ra ni ado le scen ti, za lju blje ni u svo je oruž je i is tra u mi ra ni stal nom pret njom smr ti, oti ma li su se kon tro li, pa je ap so lut na moć, sta vlje na u ru ke gnev nih mo ma ka ko ji Vi jet­nam ce vi de kao sub hu ma na bi ća, re zul to va la bru tal nim si lo va nji ma i ma sa­kri ma ci vil nog sta nov ni štva.

rat ni me to di ko ji su pod ra zu me va li zo ne slo bod ne palj be, mi si je „tra ži i uni šti“, is pu nja va nje kvo ta ubi sta va, zah te va li su pro iz vod nju po seb ne vr ste voj ni ka – ro bo ti zo va ne ma ši ne za ubi ja nje, ko je u žr tva ma ge no ci da ne će vi de ti lju de (klein, 1990: 30). Po ku ša va ju ći da ob ja sni šta zna či bi ti ma ri nac, Mark is ti če: „ob u ča va ni smo da či ni mo jed no. To je pr va stvar u ve zi sa ma rin­ci ma. ob u ča va ni smo da ubi ja mo“. r. j. i on bi li su po no sni na svo ju ve šti nu ubi ja nja, is pu nje ni za do volj stvom što su u rat nim dej stvi ma pro na šli po ziv ko ji im od go va ra i ko ji mo gu vr ši ti po sop stve nom na ho đe nju:

no ću si mo gao da ra diš šta ti je vo lja... zo ne slo bod ne palj be. Bi lo bi mrač no, a on da bi od jed nom sve pla nu lo. Bi lo je div no... da ta ti je sva ta moć da de laš van za ko na. Svi smo uži va li u to me.

Temida

151

ne slu će na moć oslo bo đe na sva ke od go vor no sti uči ni la je ma sov nu de struk ci ju uobi ča je nom, a sa di stič ke fan ta zi je ostvar lji vim. r.j. je no sio ma če tu sa so bom, jer je ma štao da ne koj oso bi od se če gla vu, na bi je je na ko lac i sta vi na vi de lo u se lu. re gru ti bi stra ho va li od svog pr vog okr ša ja, ali, pre ma Mar ko vim re či ma, va tre no kr šte nje bi iz osno va me nja lo nji ho vu per­spek ti vu ra ta: „Po treb no je sa mo jed nom. To je sve što je po treb no... i on da ti se svi di. ... kao da is pa lju ješ ra ke te za va tro met, 4. jul“. ne vi nost stra da već u či nu ini ci ja ci je. Do volj no je sa mo ose ti ti moć, jed nom je oku si ti, i ona po sta je slat ka, i ra ke te će se či ni ti po put pra znič nih kon fe ta.

Ta kve okol no sti do ve le su do stra da nja mi li o na ci vil nih žr ta va, uklju ču ju ći i po ro di cu ubi je nu Mar ko vom ru kom. nje go va is po vest kul mi ni ra pri zna njem ko jem je pred sta va sve vre me stre mi la:

je dan pri ja telj je na le teo na na ga znu mi nu. a ti lju di su zna li ne što o to me. znao sam da su zna li. znao sam da sa ra đu ju s vi jet kon škom in fra struk tu­rom. zah te vao sam da mi ka žu. ni su hte li ni šta da ka žu. Sa mo sam hteo da pri zna ju pre ne go što ih ubi jem. i ni su hte li. Sto ga sam im ubio de cu, a on da sam ubio i njih. Bio sam be san. Bio sam be san od sve te mo ći ko ju sam imao. ni sam mo gao da ih po ra zim. oni su po ra zi li me ne. (Pla če.)

U pi ta nju je sce na ko ja sim bo li zu je či tav ame rič ki voj ni po du hvat i ko nač ni de bakl u Vi jet na mu. oša mu ćen si lom ko jom ras po la že, za sle pljen gne vom zbog smr ti pri ja te lja i fru stri ran, jer pro tiv nik bez sred sta va za bor bu od bi ja da se pre da, Mark pre u zi ma ulo gu su di je i iz vr ši o ca ka zne i na ne po kor nost pro­tiv ni ko vog du ha od go va ra na si ljem ko jim sa mom se bi na no si fa tal ni uda rac. Mar kov lič ni po raz je ste an ti ci pa ci ja jed nog da le ko krup ni jeg, op šteg po ra za i pro pa sti či ta ve ide o lo gi je. Dok su iz ve šta ji s te re na po ka zi va li da bom bar do­va nje Se ver nog Vi jet na ma ne da je ni ka kve re zul ta te i da je fi ja sko ame rič ke voj ne in ter ven ci je ne u mi tan, zva nič ni ci Be le ku će ni su, ka ko bi se oče ki va lo, po se gli za iz na la že njem re še nja ko je bi sma nji lo broj uza lud nih žr ta va, već su, na pro tiv, na lo ži li po ve ćan obim bom bar do va nja. Po put Mar ka, ko ji ubi ja jer ni ju u sta nju da pri hva ti po raz, rat ni stra te zi pri be gli su či nu agre si je kao po sled njem po ku ša ju da slo me vo lju pro tiv ni ka, upr kos po ka za te lji ma da je ta kav po ku šaj osu đen na pro past. is hod je in ten zi tet bom bar do va nja ne za­be le žen u isto ri ji. na Vi jet nam je ba če no dvo stru ko vi še bom bi ne go u Dru­gom svet skom ra tu na evro pu i azi ju za jed no, što je u pro se ku iz no si lo pre ko 200 kg u bom ba ma po gla vi sta nov ni ka (zinn, 2003: 478). Po zi ci ja Pen ta go na bi la je da će ra di je spro vo di ti u re al nost su ma nu tu pret nju ge ne ra la Le Me ja

Aleksandar Radovanović

152

da će Se ver ni Vi jet nam bom ba ma „vra ti ti u ka me no do ba“ (Ba ritz, 1985: 43) i ostva ri ti nik so no vu že lju da „to me sto ... bom ba ma raz ne se u pa ram par čad“ (ells berg, 2002: 418), ne go pri zna ti da je naj ve ća voj na si la po tu če na od stra ne „čo ve ču lja ka u cr nim pi dža ma ma“.

ova kav pri stup pro ble mu po ka zao se auto de struk tiv nim, i to ne sa mo u smi slu gu bit ka ra ta, već i u sve tlu či nje ni ce da je in ten zi vi ra nje agre si je do ve lo do in ten zi vi ra nja tra u me na do ma ćem tlu. Vi so ki zva nič nik Pen ta go na i Mek­na ma rin naj bli ži sa vet nik Džon Mek no ton pri me tio je da „sli ka naj ve će svet ske su per si le ko ja ubi ja ili te ško ra nja va hi lja du ci vi la ne delj no u po ku ša ju da ba ti­na ma pot či ni ma ju šnu na zad nu na ci ju“ mo že „pro iz ve sti sku po iz ob li ča va nje ame rič ke na ci o nal ne sve sti“ (zinn, 2003: 499). ki sin džer u svo jim me mo a ri ma ta ko đe go vo ri o vi jet nam skoj „raz ja re noj is traj no sti ko ja ne sa mo da je ome la na po re stra na ca, već i ugro zi la nji ho vu unu tra šnju rav no te žu“ (Ba ritz, 1985: 22). ko lek tiv ni psi ho lo ški po tres, ko ji su ovi dr žav ni ci na ja vi li, emi li Men pred sta vlja kroz Mar kov lič ni su no vrat i nje go vu bes po vrat nu obe le že nost zlo či nom.

Ma­sa­kr­u­Mi­La­ju­kao­od­raz­rat­ne­stra­te­gi­je

Mar ko vo is po ve da nje zlo či na pri zi va se ća nje na no vem bar 1969. go di ne, ka da su obe lo da nje ne pr ve in for ma ci je o ma sa kru u Mi La ju12, se o cu u pro vin ci ji kvang ngai u či joj je bli zi ni od red ame rič kih voj ni ka 16. mar ta 1968. go di ne si ste­mat ski po gu bio oko 500 ci vi la, ma hom sta ra ca, že na i de ce. Ma sov nost zlo či na i pu bli ci tet ko ji je do bio u me di ji ma uči ni li su Mi Laj sim bo lom ci vil nog stra da nja u Vi jet na mu, zbog če ga se Mr tva pri ro da mo ra či ta ti u kon tek stu tog do ga đa ja.

Sud ska is tra ga je raz ot kri la niz ma hi na ci ja ko ji ma je ma sa kr pri kri van od jav no sti, u če mu je svo ju ulo gu od i grao i ko lin Pa uel, bu du ći dr žav ni se kre tar SaD­a, a ta da ma jor sa za dat kom da is pi ta na vo de iz pi sma ko je je dva de se­tjed no go di šnji voj nik po ime nu Tom Glen upu tio ko man di. Pod stak nut zlo či­

12 Mi Laj je za pra vo za se lak se la po ime nu Son Mi, zbog če ga se ovaj do ga đaj u po je di nim iz vo ri ma na vo di i kao ma sa kr u Son Mi ju. Vest o zlo či nu ob ja vlje na je u dva fran cu ska iz vo ra još to kom mi rov nih pre go vo ra u Pa ri zu ma ja 1968. go di ne, ali je bi la ig no ri sa na od stra ne ame rič ke štam pe sve dok Si mor Herš ni je na pi sao čla nak ko ji je ob zna nio de ta lje zlo či na, kao i či nje ni cu da se slu čaj uve li ko na la zi pred voj nim su dom. Herš na vo di da su rat ni re por te ri ne ret ko zna li za slič ne zlo či ne, ali da ili ni su bi li volj ni da pi šu o nji ma, ili su ured ni ci od bi ja­li ta kve tek sto ve da štam pa ju (Meyro witz, camp bell, 1992: 131). Svo jim pri me rom, Herš je po tvr dio kon sta ta ci ju Maj kla He ra da se „kon ven ci o nal nim no vi nar stvom ovaj rat ni je mo gao raz ot kri ti kao što se ni kon ven ci o nal nom palj bom ni je mo gao do bi ti“ (He rr, 1977: 218).

Temida

153

ni ma ko ji ma je sâm pri su stvo vao, kao i gla si na ma o stra ho vi tom ma sa kru ko je su se ši ri le me đu voj skom, Glen je u svom pi smu op tu žio ame rič ku voj sku za ru ti ni ra nu bru tal nost nad ci vi li ma, na šta je ma jor Pa uel od go vo rio iz ve šta jem ko ji in si sti ra da je ame rič ka voj ska ob u če na da se pre ma vi jet nam skim ci vi­li ma op ho di s po što va njem i za klju ču je da „kao di rekt no po bi ja nje [Gle no vog] pri ka za sto ji či nje ni ca da su od no si iz me đu voj ni ka 23. di vi zi je i vi jet nam skog na ro da od lič ni“13 (Bel ton, Sim, 1992: 213). Pa uel u svom iz ve šta ju rev no sno is ti če i upo zna tost voj ni ka sa svo jim od go vor no sti ma u skla du sa Že nev skom kon ven ci jom, dok se od po ko lja u Mi La ju ogra đu je tvrd njom da „iako mo žda ima po je di nač nih slu ča je va u ko ji ma su ci vi li i rat ni za ro blje ni ci lo še tre ti ra ni, to ni u kom slu ča ju ne od ra ža va op šti stav u di vi zi ji“.

od 26 voj ni ka op tu že nih za kri mi nal ne ak tiv no sti u Mi La ju, sud je utvr dio ne dvo smi sle nu kri vi cu sa mo jed nog. Po ruč nik Vi li jam ke li osu đen je na do ži­vot nu ro bi ju uz pri nud ni rad zbog ubi stva s pred u mi šlja jem 22 vi jet nam ska ci vi la, ali već na red nog da na mu je in ter ven ci ja pred sed ni ka nik so na omo gu­ći la da ka znu slu ži u kuć nom pri tvo ru. ono što je in di ka tiv no u ovom slu ča ju je ste po dr ška ko ju je ke li uži vao u ame rič koj jav no sti. Do ži vlja va ju ći osu đe­nog rat nog zlo čin ca kao iz ne ve re nog pa tri o tu, hi lja de lju di su sta le u nje go vu od bra nu, ima ju ći pri tom i ja snu pot po ru na in sti tu ci o nal nom ni vou. niz gu ver­ne ra ogla sio se pro te stom pro tiv osu đi va nja ame rič kog ofi ci ra, što je kul mi ni­ra lo nik so no vim taj nim po mi lo va njem 1974. go di ne, ko jim je ke li, po sle tri i po go di ne kuć nog pri tvo ra, po stao slo bo dan čo vek.

ob ja šnje nje ma sov ne po dr ške ma sov nom ubi ci mo že se na ći u bes po go­vor noj lo jal no sti ide o lo gi ji ko ja ne bi ra sred stva u sa mo o dr ža nju i ne pri hva ta dru gost. U pi ta nju je pa tri o ti zam za sle pljen stra hom i mr žnjom pre ma ne pri­ja te lju ko ji je mar ki ran ma glo vi tim iz ra zom „ko mu ni zam“ i ko ji, upr kos neo d­re đe no sti kon cep ta ko ji taj iz raz ozna ča va, sa mim svo jim ime nom pred sta vlja pret nju po ame rič ki po re dak. Po dr ška ke li ju na vo di na za klju čak da je do bar deo gra đan stva prak tič no bio po mi ren sa zlo či ni ma kao ce nom ši re nja de mo­kra ti je, upr kos in si sti ra nju Be le ku će da je po kolj u Mi La ju tek usa mlje ni in ci­dent. Mi Laj, me đu tim, ni je bio slu čaj nost, već ma ni fe sta ci ja ame rič ke voj ne stra te gi je14, ta ko da je nje go va eks trem na raz me ra, a ne me tod, ono što ga

13 Tri de ce ni je ka sni je, Pa uel u svo jim me mo a ri ma nig de ne po mi nje slu čaj To ma Gle na, kao ni iz ve štaj ko ji je tim po vo dom pre dao pret po sta vlje ni ma.

14 Tu su či nje ni cu po tvr di li i čla no vi udru že nja „Vi jet nam ski ve te ra ni pro tiv ra ta“, ko ji su de cem­bra 1970. go di ne, u okvi ru sa slu ša nja „zim ski voj nik“, jav no sve do či li o zlo či ni ma ko ji ma su pri su stvo va li ili u nji ma sa mi uče stvo va li. Do nald Dža gu lo unz pri se ća se svog sve do če nja s

Aleksandar Radovanović

154

iz dva ja od dru gih rat nih zlo či na. o to me sve do či i ko men tar pu kov ni ka ora na Hen der so na, je di nog od če tr na est ofi ci ra op tu že nih za za ta ška va nje zlo či na kom je na po slet ku su đe no. i Hen der son je na kon cu oslo bo đen op tu žbi, ali ostao je upam ćen po iz ja vi me di ji ma da „sva ka je di ni ca ve li či ne bri ga de ima sop stve ni Mi Laj na ne kom skro vi tom me stu“ (zinn, 2003: 479).

Mr tva pri ro da na sta la je kao re zul tat Mi La ja Mar ko ve je di ni ce. Mark se se ća da nji ho vo upo ri šte ni je bi lo da le ko od Mi La ja, ali da on to me ni je pri da­vao po se ban zna čaj: „Svi su zna li za Mi Laj. ali to se ni je raz li ko va lo od osta log što se de ša va lo. Mi slim, pe ša din ci su to stal no ra di li“. Du blje raz u me va nje pro­ble ma usle di lo je tek po što je i sam po či nio zlo čin. Mar kov čin je in di vi du a lan, što ga ne spor no raz li ku je od Mi La ja, ali prin cip po gu blje nja ne du žnih ci vi la je isti, ta ko da se Mr tva pri ro da na do ve zu je na ras pra vu o naj tra u ma tič ni joj epi­zo di iz Vi jet nam skog ra ta. Šo ki ra nost pu bli ke Mar ko vim zlo či nom ana log na je za te če no sti ame rič ke jav no sti iz ne nad nim su o ča va njem sa ma sa krom iz vr­še nim u nje no ime. i, upr kos vre men skoj dis tan ci to kom ko je je ko lek tiv no se ća nje na Mi Laj po ti snu to, pa ra le lu iz me đu Mar ka i ke li ja ni je te ško po vu ći. o to me sve do či i re cen zi ja nju jo rk Taj msa, ko ja za klju ču je da „ka kve god da su olak ša va ju će okol no sti nje go vog slu ča ja, te ško je ima ti mno go vi še sa o se ća nja za Mar ka ne go što ga ne ko ima za po ruč ni ka Vi li ja ma ke li ja“ (rich, 1981).

S dru ge stra ne, za raz li ku od ke li ja, ko ji je iz ra zio ža lje nje zbog po či nje nog kr vo pro li ća sa če tr de set jed nom go di nom za ka šnje nja, Mark ne po re ci vost svo je kri vi ce iz ra ža va od mah i bez oko li ša nja, pri tom iz nev ši i sna žnu osu du ame rič ke voj ne po li ti ke:

Sve što ne ko mo že da uči ni je ste da po ku ša da iz na đe re či ko je bi me oprav­da le, ali znam da je to što sam ra dio isto što i po stro ja va nje je vre ja. ne ma raz li ke u od no su na ono što su na ci sti či ni li. ista stvar. znam da ni sam je di ni. znam da su i dru gi to či ni li.

ka ko bi uma njio svo ju, Mark na gla ša va ko lek tiv nu kri vi cu, ko ja sva ka ko po sto ji, ali ga ne oslo ba đa in di vi du al ne. on uvi đa da je di na raz li ka iz me đu nje go vog i zlo či na zbog kog će ne ko bi ti po gu bljen u ame ri ci je ste am ne­sti ja ko ju mu je dr ža va una pred da la za ubi stva ko ja će po či ni ti na dru gom kon ti nen tu. iz tog raz lo ga, on s ne ve ri com gle da svo je ro di te lje ko ji su raz­

dis tan ce od tri de ce ni je i po na vlja da su „uzro ci Mi La ja i bru tal no sti Vi jet nam skog ra ta uko­re nje ni u stra te gi ja ma na še vla de spro ve de nim u de lo od stra ne na ših voj nih za po ved ni ka“ (Dza gu lo nes, 2004, Do stup no na: <http://www.vvaw.org/ve te ran/ar tic le/?id=431>, stra ni ci pri stu plje no 14.5.2012.).

Temida

155

gne vlje ni ve sti ma o zlo či ni ma na do ma ćem tlu i rav no du šni pre ma zlo či ni ma sop stve nog si na u stra noj ze mlji. oso be či ji je ro di telj ski sa vet bio mo bi li za ci ja ne sa mo da ne ume ju si nu da pru že oče ki va nu po dr šku ili raz u me va nje, već po ri ču svo ju od go vor nost ti me što od ba cu ju nje go vu gri žu sa ve sti kao umi­šljo ti nu, što Mar ka do vo di u sta nje hi ste rič nog be sa i po ja ča va nje go vu kon­fu zi ju: „Pot pu na zbr ka. kriv sam i ni sam kriv“. Mark žu di za tre nut kom u kom će mo ći se bi da ka že da se do volj no ka znio, ali sam po gled na Še ril pod se ća ga na sce ne mu če nja že na u ra tu i vra ća mu pa ra li šu ći ose ćaj kri vi ce: „Sad vi dim rat kroz svo ju že nu. i ona je rat na žr tva. za nju ne ma be ne fi ci ja za rat ne du žno sti. rat je upro pa stio me ne, ja sam upro pa stio svo ju že nu...“

PTSP­i­sa­vre­me­no­ci­vil­no­dru­štvo

kri vi ca, od ko je je ne mo gu će po be ći i ko ju je ne mo gu će oka ja ti, bu di u Mar ku in ten zi van strah za bu duć nost svog si na. on ži vi u strep nji da će za ubi stvo de ce bi ti ka žnjen ne on, već nje go vo de te. U pi ta nju je ira ci o na lan strah, ute me ljen u ve ri u kar mič ku rav no te žu, ali, s dru ge stra ne, Mark pod neo d re đe ni veo kar me ko ja ugro ža va nje go vog si na sta vlja i na si lje ko je pro­ži ma sa vre me nu ci vi li za ci ju, a ne za vre đu je dru štve nu re ak ci ju: „ni sam že leo da vi dim lju de ka ko pro la ze kroz još jed nu epo hu u ko joj do te me re ni su sve­sni či nje ni ce da rat ubi ja lju de“. ko li ko god ba nal no Mar ko ve za ključ ne re či zvu ča le, da na šnja ci vi li za ci ja za i sta po ti sku je či nje ni cu da lju di sva ko dnev no stra da ju usled po li tič kih od lu ka i bi va ju za ve de ni kao sta ti stič ki po da ci, ko la­te ral na šte ta na pu tu na pret ka, žr tve za ne mar lji ve po put onih u Vi jet na mu. Sli ke žr ta va da na šnjih ra to va ne raz li ku ju se pre vi še od onih ko ji ma smo ina če iz lo že ni u me di ji ma i po pu lar noj kul tu ri, što pro du blju je nji ho vu de hu ma ni za­ci ju stva ra njem dis tan ci ra no sti ko ja nas od vla či od po i ma nja da su ti lju di uop­šte pri pa da li re al nom sve tu. za zi ra nje od op šte so ci jal ne de sen zi ti za ci je i nje­nih im pli ka ci ja na bu du će ge ne ra ci je emi li Men iz ra ža va kroz zeb nju ko ju svih tro je li ko va ose ća ju za svo je po tom stvo. nji ho ve ar gu men ta ci je su raz li či te, ali se spa ja ju u sve sti da će okol no sti od ra sta nja ima ti ne u mi tan for ma tiv ni uti caj na nji ho vu de cu, što će ih uči ni ti pod lo žnim istim me ha ni zmi ma ko ji su iza­zva li na si lje u nji ho vim po ro di ca ma.

Sa zna nje s ko jim se ve te ra ni vra ća ju u ame ri ku osno va je ne mo guć no sti nji ho ve re in te gra ci je, jer za jed ni ca ni je sprem na da se su o či sa im pli ka ci ja ma ra ta ko je op te re ću ju gra đan sku sa vest. Svo je spo zna je Mark ni je slo bo dan jav no

Aleksandar Radovanović

156

da iz ne se, jer se, pre ma sop stve nim re či ma, ose ća kao ču do vi šte u oči ma dru­gih. U jed nom od svo jih mo me na ta lu cid no sti, na din ob ja šnja va da „sve što je Mark ura dio je ste da je do neo rat ku ći i ni ko od nas ni je mo gao to da po gle da“. na si lje ko je je la ko ig no ri sa ti s pre ko o ke an ske dis tan ce po sta je ne pod no šlji vo u okvi ri ma ma tič nog dru štva, kad pod se ti ko lek tiv na od go vor nost sva kog po je­din ca i či nje ni cu da je sva ko spo so ban za na si lje. Ta sli ka ne sno sna je za jed ni ci, ali i mno gim po vrat ni ci ma iz ra ta ko ji ne mo gu da pod ne su svoj od raz u ogle­da lu i umi ru od sop stve ne ru ke. Mar ko va pri ča, otu da, ni je ni šta ma nje re le­vant na da nas ne go u vre me ka da je is pri ča na, jer PTSP ni je ne ka da šnji pro blem s ko jim sa vre me na psi hi ja tri ja sa da la ko iz la zi na kraj. na pro tiv, sko ra šnji po da ci po ka zu ju da ak tiv ni ili pen zi o ni sa ni voj ni ka dar či ni 20% sa mo u bi ca u ame ri ci, što u pro se ku iz no si 18 sa mo u bi sta va ve te ra na dnev no, dok je kod ak tiv nih voj­ni ka 2009. i 2010. go di ne za be le že no vi še smr ti sa mo u bi stvom ne go u bor ba ma u ira ku i av ga ni sta nu (Har rell, Ber glass, 2011: 1).

emi li Men ne nu di od go vo re na pi ta nja ko ja po kre će, ali su ge ri še da raz­go vor i pre i spi ti va nja od go vo re či ne bli žim. Ta kav pri stup oli čen je i u scen skoj po stav ci, u ko joj, po uzo ru na kla sič nu ja pan sku no dra mu, li ko vi Še ril i na din iz vo de svo je tek sto ve pod uglo vi ma u ko ji ma se me đu sob no ne će vi de ti, da bi se na sa mom kra ju, kad je i po sled nja re pli ka iz re če na, okre nu le jed na ka dru goj i po gle da le po pr vi put. Dve di ja me tral ne su prot no sti pre po zna ju mi ni­mum za jed nič kog u se bi kao osno vu za di ja log i ma kar te žnju ka po mi re nju. otu da osta je na da da i Mark, ljud ska di ho to mi ja stra da nja i na sil no sti, čo vek ko ji, pre ma na di ni nim re či ma, ima oreol oko gla ve i li ce đa vo la, mo že do ći do mi ra sa so bom i svo jim okru že njem. ipak, pro blem po sle raz go vo ra, ka ko za klju ču je na din, je ste „zna ti šta ra di ti s onim što zna mo“.

Po u zda nost sa zna nja jed no je od naj če šćih pi ta nja post vi jet nam ske li te­ra tu re. Vi jet nam, kao pr vi te le vi zij ski rat, u kom se oče ki va lo da sli ke uhva će ne ka me rom pre ne su su kob u svo joj re al no sti, po ka zao je da re a li stič ni me tod ne mo ra bi ti ga rant ve ro do stoj nog pri ka zi va nja do ga đa ja. knji žev nost o Vi jet­na mu za pra vo se po ka za la kao naj e fekt ni ja u tre nu ci ma iz le ta iz re a li zma. emi li Men za to ar hi vi ra po dat ke s pe dant no šću isto ri ča ra, do ku men ta ri stič ki pri stu pa ma te ri ji, ali za tim je li ša va hro no lo gi je, pro ži ma sim bo li kom i ra zo­re ne ži vo te žr ta va po ka zu je u frag men tar no sti nji ho ve psi ho lo gi je ume sto u li ne ar no sti de ša va nja. re zul tat je tekst ko ji ne pro po ve da, već uve ra va da je PTSP po sle di ca ne sa mo ra ta, već i sta nja dru štva ko je je taj rat pri hva ti lo kroz he ge mo nu ide o lo gi ju ko ja me di ji ma i kul tu rom pod sti če na ci o nal ni šo vi ni­

Temida

157

zam, ra si zam i sek si zam. otu da je Mr tva pri ro da deo umet nič kog kor pu sa ko ji epi ste mi o lo ški ne red na stao iz skr še nih mi to va ko ri sti kao si ro vi ma te ri jal za iz grad nju pot pu ni je spo zna je, ume sto da se tog ne re da klo ni i na la zi uto či šte u ured no slo že nom ka u za li te tu re a li zma. Ta kva de la te že da su o ča va njem sa pro šlo šću uob li če ne u sred sre đe nu dru štve nu ank si o znost i de kon struk ci jom mi to lo ških za blu da do ve du do du bljeg raz u me va nja rat nih me ha ni za ma i sti­mu li šu dru štve no pam će nje. a ta kvo pam će nje sva ka ko je neo p hod no, jer i le ti mi čan po gled na isto ri ju po ka zu je da raz lo ga za ubi ja nje ni ka da ni je manj­ka lo. na pro tiv, iz gle da da manj ka ju raz lo zi za ne ubi ti.

Li­te­ra­tu­ra

appy, c. G. (1993) Wor king-Class War: Ame ri can Com bat Sol di ers and Vi et nam. cha pel Hill: Uni ver sity of north ca ro li na Press.

audoin­ro u ze au, S., Bec ker, a. (2002) 14-18: Un der stan ding the Gre at War. new York: Hill and Wang.

Ba ker, M. (1982) Nam: The Vi et nam War in the Words of the Men and Wo men Who Fo ught The re. new York: Qu ill.

Ba ritz, L. (1985) Bac kfi re: A Hi story of How Ame ri can Cul tu re Led Us in to Vi et nam and Ma de Us Fight the Way We Did. Lon don: The johns Hop kins Uni ver sity Press.

ca pu to, P. (1977) A Ru mor of War. new York: Holt, ri ne hart and Win ston.

ells berg, D. (2002) Sec rets: A Me mo ir of Vi et nam and the Pen ta gon Pa pers. new York: Vi king Press.

fry, j. a. (2009) Di vi si ons wit hin the con ta in ment Ge ne ra tion: U.S. Po licy Ma kers and the Vi et nam War. in: M. k. Hall (ed.) Vi et nam War Era: Pe o ple and Per spec ti ves. San ta Bar ba ra: aBc­cLio, str. 1­21.

fuchs, r. (2010) Re mem be ring Vi et Nam: Gu stav Has ford, Ron Ko vic, Tim O‘Brien and the Fa bri ca tion of Ame ri can Cul tu ral Iden tity. Bern: Pe ter Lang aG.

Gre e ne, a. (2001) Wo men Who Wri te Plays: In ter vi ews with Ame ri can Dra ma tists. Por­tland: Smith & kra us.

He rr, M. (1977) Dis patches. new York: al fred a. knopf.

klein, M. (1990) Hi sto ri cal Me mory, film, and the Vi et nam era. in: L. Dit tmar, D. Mic­haud (eds.) From Ha noi to Hollywo od: The Vi et nam War in Ame ri can Film. Lon don: rut­gers Uni ver sity Press, str. 19­40.

Aleksandar Radovanović

158

king, M. L. (1990) A Te sta ment of Ho pe: The Es sen tial Wri tings and Spe ec hes of Mar tin Lut her King, Jr. new York: Har pe ro ne.

Lem bcke, j. (1999) from oral Hi story to Mo vie Script: The Vi et nam Ve te ran in ter vi ews for Co ming Ho me. The Oral Hi story Re vi ew, 2, str. 65­86.

Mann, e. (1982) Still Li fe: A Do cu men tary. new York: Dra ma tists Play Ser vi ce, inc.

Meyro witz, e., camp bell, k. (1992) Vi et nam Ve te rans and War cri mes He a rings. in: M. Small and Ho o ver D. (eds.) Gi ve Pe a ce a Chan ce: Ex plo ring the Vi et nam An ti war Mo ve-ment. new York: Syra cu se Uni ver sity Press, str. 129­140.

Pin ter, H. (2006) art, Truth and Po li tics: The no bel Lec tu re. The Es sen tial Pin ter: Se lec ti-ons from the Work of Ha rold Pin ter. new York: Gro ve Press.

rich, f. (1981, 20. fe bru ar) Still Li fe by emily Mann at ame ri can Pla ce, new York Ti mes.

Shep hard, B. (2000) A War of Ner ves: Sol di ers and Psychi a trists in the Twen ti eth Cen tury. Lon don: jo nat han ca pe.

Wal la ce, n. (2008) on Wri ting as Tran sgres sion. Ame ri can The a tre, 1, str. 98­102.

West mo re land, c. W. (1991) Vi et nam in Per spec ti ve. in: W. capps (ed.) The Vi et nam Re a der. new York: ro u tled ge, str. 116­124.

zinn, H. (2003) A Pe o ple’s Hi story of the Uni ted Sta tes (1492–Pre sent). new York: Har per col lins Pu blis hers.

In­ter­net­iz­vo­ri

Dza gu lo nes, D. (2004), Win ter Sol di er. Do stup no na: <http://www.vvaw.org/ve te ran/ar tic le/?id=431>, stra ni ci pri stu plje no 14.5.2012.

Har rell M., Ber glass n. (2011) Lo sing the Bat tle: The chal len ge of Mi li tary Su i ci de. cen­ter for a new ame ri can Se cu rity. Do stup no na: <http://www.cnas.org/fi les/do cu­ments/pu bli ca ti ons/cnaS_Lo sin gThe Bat tle_Har rell Ber glass.pdf>, stra ni ci pri stu­plje no 14.5.2012.

Mann, e. (2009) emily Mann at the Mccar ter. Te le vi zij ski pri log do stu pan na: <http://www.youtu be.com/watch?v=zrq5jDeo­ac>, stra ni ci pri stu plje no 14.5.2012.

Mo ra les, M. f. (2007) at war with john Wayne: Ma scu li nity, Vi o len ce, and the Vi et nam War in emily Mann’s Still Li fe. Ame ri can Dra ma, 16/1, str. 30­46. Do stup no na: <http://www.the fre e li brary.com/at+war+with+john+Wayne%3a+ma scu li nity,+vi o len­ce,+and+the+Vi et nam+war+in...­a0156552250>, stra ni ci pri stu plje no 14.5.2012.

Temida

159

o’Brien, T. (2009) in ter vi ew: aut hor Tim o’Brien. Do stup no na: <http://www.pbs.org/wgbh/ame ri ca nex pe ri en ce/fe a tu res/in ter vi ew/mylai­ob rien/>, stra ni ci pri stu plje no 14.5.2012.

Pri ce, j. L. (2007) fin dings from the na ti o nal Vi et nam Ve te rans‘ re a djust ment Study. Do stup no na: <http://www.ptsd.va.gov/pro fes si o nal/pa ges/vi et nam­vets­study.asp>, stra ni ci pri stu plje no 14.5.2012.

alek san DaR Ra Do Va no Vić

War­Bro­ught­Ho­me:­Post­Tra­u­ma­tic­Stress­Di­sor­der­­in­the­Post­Vi­et­nam­Ame­ri­ca­thro­ugh­the­Do­cu­men­tary­Form­­of­Emily­Mann‘s­play­Still­Li­fe­

The col lec ti ve mo ral di lem ma that the Uni ted Sta tes so ci ety plun ged in to du ring the Vi et nam War was in ten si fied by the pro blem of Post­Tra u ma tic Stress Di sor der, which as su med un dre a med­of pro por ti ons among re tur ne es from the front. in her play Still Li fe, emily Mann uses the exam ple of a war ve te ran in or der to exa mi ne PTSD not only in the con text of war bru ta lity which scars the war ri or’s psyche, but al so in the light of ma lign so cial cir cum stan ces which con tri bu te to the de ve lop ment of the il lness. The play sug gests that the spread of PTSD was ro o ted not only in the tec hno lo gi cal advan ce ment which en han ced the de struc ti ve po ten tial of we a po­nry, but al so in the sta te ide o logy which ma ni fe sted it self in de hu ma ni za tion of the enemy, shif ting the bur ning is sue of ra cism to the fron tli ne, and en list ment po licy ba sed on class and ra cial di scri mi na tion.

Tra u ma tic ex pe ri en ces of the play‘s pro ta go nists cre a te an ima ge of ame ri ca in which bo ot camp for Vi et nam was not li mi ted to Par ris island, but per va ded the so ci ety thro ugh fa mily and in sti tu ti o nal dysfun ction. The ir con fes si ons tra ce the war on its way back ho me, as a pla ce from which it has sprung and is still be ing wa ged in, fin ding its vic tims both in ve te rans and pe o ple in the ir im me di a te sur ro un dings. The playwright em ploys “The a tre of Te sti mony” in or der to dra ma ti ze and si mul ta ne o usly do cu ment her fin dings, which is why this pa per de als in equ al me a su re with her dra ma tic met hod and the way the con tent of the play in ter acts with the Vi et nam he ri ta ge.

Key words: emily Mann, Post­Tra u ma tic Stress Di sor der, “The a tre of Te sti mony”, The Vi et nam War, The My Lai Mas sac re.

Recommended