Seminar INKLUZIVNO OBRAZOVANJE “Vrtić po mjeri djeteta” I …

SeminarINKLUZIVNO OBRAZOVANJE

“Vrtić po mjeri djeteta”I dan

Tatjana Novović iVesna Dimitrijević

DEFINICIJA

“Ometenost je gubitak ili ograničenjemogućnosti da se uzmeučešće u normalnomživotu zajednice, podjednakim uslovima saostalim članovima zajednice, zbog fizičkih isocijalnih barijera”

Međunarodna organizacija invalida, 1981.god.

• Oko 500 miliona ljudi ili najmanje 10% svjetske populacije, ima neki oblik ometenosti

• Djeca sa smetnjama u razvoju žive u svim društvima i ima ih oko 120 miliona. Od toga je:* 80 000 000 - djece se lakšim smetnjama u razvoju* 40 000 000 - djece sa umjerenim, težim i teškim smetnjama u razvoju

• U Srbiji i Crnoj Gori ima 142 700 djece do 18 godina, sa smetnjama u razvoju, od čega jesamo 15 500 ili 11% uključeno je u neki oblik zbrinjavanja

• Pretpostavlja se da u Crnoj Gori ima preko 7 000djece sa smetnjama u razvoju

KLASIFIKACIJA FUNKCIONALNIH POREMEĆAJA OD ZNAČAJA ZA

OBRAZOVNO POSTIGNUĆE DJETETA

• OŠTEĆENJE SENZORNIH FUNKCIJA (vida, sluha, taktilne osjetljivosti, ravnoteže)

• INTELEKTUALNE SMETNJE ILI TEŠKOĆE U UČENJU(lake, umjerene, teže i teške smetnje u intelektualnom razvoju, poremećaj pažnje, govorne disfunkcije, okulomotorni perceptivni poremećaji...)

• POREMEĆAJ KONTROLE MIŠIĆA (cerebralna paraliza, ortopedski poremećaji, govorna artikulacija, amputacije, mišićne slabosti...)

• OŠTEĆENJE FIZIČKOG ZDRAVLJA DJETETA(metabolički i fiziološki poremećaji: astma, dijabetes, urođene bolesti srca...)

• DJEČJI EMOCIONALNI POREMEĆAJI (situacioni emocionalni poremećaji, dječje neuroze i psihoze, kao i emocionalne promjene izazvane oštećenjem nervnog sistema)

• NEFUNKCIONALNI SREDINSKI FAKTORI KOJI OTEŽAVAJU ADEKVATNO FUNKCIONISANJE DJETETA(disfunkcionalne i haotične porodice, neodgovarajuće i neodgovorno ponašanje roditelja, zlostavljanje djeteta, neuroze i psihoze kod roditelja...)

Kako komunicirati sa djecom sa teškoćama u razvoju?

1. NE OSLOVLJAVATI IH PO DIJAGNOZI!Ne reći PARAPLEGIČAR, već – DIJETE sa paraplegijom

2. U ISKAZU KOJIM OPISUJEMO DIJETE, NAVESTI PRVO IME (identitet djeteta), pa tek onda karakteristiku smetnje koju ono ima. Npr. Marko je dječak koji ima cerebralnu paralizu

3. NE OPISIVATI IH KAO DJECU KOJA SU BOLESNA, već prihvatiti njihovo stanje kao takvo; njihove potrebe su iste kao i kod druge djece

4. Kada poredimo ovu djecu sa drugom djecom, NE TREBA KORISTITI IZRAZE “NORMALNI” i “ZDRAVI”!

5. NEKA ISKAZ KOJI GOVORI O DJETETU SA TEŠKOĆAMA, GOVORI O NJEGOVOJ AKTIVNOSTI! Npr. ne reći “Ona je

vezana za kolica” ili “Ona je u kolicima”, već “Ona je korisnik invalidskih kolica”

• djeca su različita• sva djeca mogu da uče• različitosti: sposobnosti, uzrast, etničke grupe, rast, okruženje, pol• promijeniti sistem da bi odgovarao djetetu

FLEKSIBILAN SISTEM

Inkluzivno obrazovanje je proces koji se obraća potrebama učenika u okviru redovne škole, koristeći sva raspoloživa sredstva kako bi se stvorile mogućnosti za učenje u njihovom pripremanju za život. Naglasak je na preispitivanju škola i sistema i njihovog mijenjanja, prije nego mijenjanja učenika.

Inkluzivno obrazovanje

Zašto inkluzivno obrazovanje?

Vjerovatno je jeftinije osnovati i održavati škole koje obrazuju

svu djecu zajedno nego postaviti

kompleksan sistem različitih tipova škola

specijalizovanih za obrazovanje posebnih

grupa djece.

Obrazovnaopravdanost

Ekonomskaopravdanost

Društvena opravdanost

Inkluzivno Obrazovanje

mijenjati stavove prema razlikama obrazujući svu djecu zajedno

formirati osnove za društvo koje ohrabruje ljude da žive zajedno u miru

ljudske razlike su prirodne, doprinose bogatstvu svakog društva i moraju, naravno, da se odražavaju u školi

Dok obrazujemo svu djecu zajedno mi razvijamo načine podučavanja koji odgovaraju individualnim razlikama – i, tako, koriste svoj djeci

INKLUZIVNO OBRAZOVANJE PROMOVIŠEMO ZATO ŠTO:

• POLAZI OD TOGA DA SVA DJECA MOGU DA UČE

• OMOGUĆAVA DA PROGRAMI, SADRŽAJI I METODE ZADOVOLJE POTREBE SVE DJECE

• DOPRINOSI KVALITETNIJEM OBRAZOVANJU ZA SVU DJECU

• OMOGUĆAVA DJECI SA SMETNJAMA DA OSTANU U SVOJIM SREDINAMA I SA SVOJOM PORODICOM

• DOPRINOSI STVARANJU INKLUZIVNG DRUŠTVA

• ŠTO JE ZASNOVANO NA KLJUČNIM PRINCIPIMA KONVENCIJE O PRAVIMA DJETETA UN (1989)

KOMUNIKACIJA SA DJECOM SA TEŠKOĆAMA

Istraživanje javnog mnjenja stanovnika Crne Gore (obavio Institut društvenih nauka, Centar za politikološka istraživanja i

javno mnjenje iz Beograda, 2001g. u 20 opština na teritoriji CG)

Pitanje: Šta Vi lično osjećate kada sretnete dijete sa tečkoćama?

Odgovori: 22,6% - sažaljenje15,0% - nelagodnost14,2% - zbunjenost14,1% - saosjećanje10,8% - strah10,6% - radoznalost

U komunikaciji sa djecom sa teškoćama u prostoriji tj. učionici, potrebno je da:

Uspostavimo topao odnos i uvjerimo ih da nisu izolovani i odbačeni

Ne omalovažavamo njihove sposobnosti, imamo odgovarajuća očekivanja

Gradimo njihovo samopoštovanje Prepoznamo njihove pozitivne strane i postignuća Dozvolimo da budu odgovorni Preduprijedimo diskriminaciju Obezbijedimo mogućnost za njihovo izražavanje

VAŽNO!

Ako gajimo pretjerane simpatije prema djetetu sa teškoćama, ostala djeca će se osjetiti zapostavljenim. Ako ga sažaljevamo, ostali će se osjetiti superiornim.

Zato ga treba uvažavati jednako kao i drugu djecu, dati mu, kao i ostalima, priliku da učestvuje u aktivnostima i bude uspješno.

Ako želite da vaša komunikacija bude djelotvorna:

Usvajajte različite oblike komunikacije Ponavljajte ono što je suštinsko, komunicirajte kroz

slike i crteže Omogućite da vas djeca/učenici jasno vide Govorite glasno i jasno (blago povišenim glasom,

ne vičući) Koristite kratke riječi i kratke rečenice Upozorite djecu na važne poruke govoreći:

“Slušajte pažljivo!” Ostvarite kontakt očima Postavljajte važne poruke Koristite gestove i mimiku Podstičite djecu da pokažu kad nijesu

razumjela vaspitača/nastavnika ili druge učenike

Poruke koje ne treba slati djeci:

Poruke koje omalovažavaju ličnost djeteta Negativne poruke Dvostruke poruke Zabrane i naredbe Kritike i optužbe Poruke koje procjenjuju i etiketiraju Zahtjeve bez jasnog smisla Zahtjeve koje je nemoguće ispuniti Savjetovanje, davanje gotovih rješenja

Iz ovakvih poruka djeca izvlače zaključke:

Ti ne razumiješ kako se ja osjećamNe uzimaš ozbiljno ovo što ja govorimSmatraš da sam ja kriv za sveVjeruješ da ništa ne radim dobroJa sam bezvrijedan i nesposobanTi me ne voliš

O POSMATRANJU I BILJEŽENJU

DO KOJIH VAŽNIH SAZNANJA DOLAZIMO POSMATRAJUĆI DIJETE?

1. Kakav mu je govor, kretanje i gruba motorika, vid sluh i spretnost ruke

2. Kako komunicira sa vršnjacima i sa nastavnicima, da li je prihvaćen i da li prihvata

3. Kakva mu je motivacija za učenje 4. Da li je radoznao i preuzima li inicijativu u radu5. Kako organizuje pažnju6. U kojoj mjeri je samostalan7. Da li kontroliše emocije ili ih slobodno ispoljava

Smjernice za tačno i objektivno bilježenje

• Bilježite samo činjenice. Ne praviti pretpostavke izvan podataka koje ste dobili posmatranjem!

• Bilježite svaki detalj vodeći računa da nešto ne propustite; vodite računa i o redosledu događaja

• Bilježite samo ono što vidite ili čujete. Kad god je moguće, koristite riječi koje označavaju akciju (glagole).

• Izbjegnite etiketiranje!• Izbjegavajte riječi “uvijek” i “nikad”!• Kod interpretiranja izbjegavati vrednosne sudove! Koristite

riječi koje opisuju, a ne procjenjuju.• Ne zalaziti u druge stručne domene; nemojte se igrati

psihologa!

Izbjegavajte riječi koje izražavaju vaše subjektivno viđenje!

• Osjećanja se ne mogu objektivno posmatrati! Zato izbjegavajte riječi kao što su: srećan, tužan, ljubazan, ljut, blag, apatičan,ponosan, simpatičan, saosjećajan, lijen, neprijatan, mrzovoljan...

• Inteligencija se ne može objektivno posmatrati! Zato izbjegavajte riječi poput: pametan, glup, bistar, prosječan, ograničen, natprosječan, uspješan, neuspješan...

• Motivi (razlozi za ono što se radi) ne mogu se objektivno posmatrati! Izbjegavajte riječi: uslužan, prisiljen da, provociran, odlučan, van kontrole, prevaren, savjestan...

• Slika o sebi ne može se objektivno posmatrati! Izbjegavajte riječi poput: lijep, ružan, atletski, snažan, siguran, nesiguran, samopoštovanje, kompetencija...

NE SMIJEMO ZABORAVITI!

• Informacije koje dobijemo o djetetu povjerljivog su karaktera, što znači da treba da se tretiraju sa profesionalnom diskrecijom

Tehnike posmatranja i bilježenja

• Narativna tehnika • Anegdotske bilješke• Tehnika posmatranja unutar vremenskih

uzoraka• Ček lista• Skala procjene

Prihvatanje različitosti

Vaspitači koji prihvataju različitosti trude se da:

Imaju odgovarajuća mjesta u prostoriji, za djecu sa teškoćama, gdje su uslovi za slušanje i gledanje dobri i da djeca mogu lako da dođu do njih

Osiguraju da djeca sa teškoćama ne štrče i da su istovremeno integralni dio grupe

U grupi postoji saradnja, uz razuman stepen takmičarskog duha

Stvore atmosferu u kojoj sva djeca pružaju (i primaju) pomoć, jedni od drugih

Razviju komunikaciju u kojoj učestvuju sva djeca u grupi Koriste različite oblike i metode rada Prave modifikacije, koje su često jednostavne i ne koštaju

mnogo

Vaspitači koji prihvataju različitosti nastoje da:

Razumno vode v.-o. proces, a ne da se striktno pridržavaju plana i programa

Pružaju dodatnu pomoć gdje je to potrebno, pojedincima i manjim grupama, ali pomoć ograničavaju na najmanju količinu i na najnenametljivije načine, i prestaju čim djetetu više nije potrebna

Nalaze kreativne načine kojima bi osigurali da sva djeca učestvuju u svim aktivnostima

Nude mogućnost izbora gdje god je to moguće Koriste razna sredstva za poboljšanje uslova za

gledanje, koja nisu skupa,i druge materijale prilagođene potrebama djece

Identifikuju različite načine bilježenja napredovanja djece

Prihvatimo dijete koje ne vidi dobro

Primjeri tema za razgovor sa djecom: Djelovi oka Razlike u boji očiju Pokreti i funkcije očiju Razlike u načinima na koje ljudi vide Pomagala za vid: naočare, bijeli štapovi, psi – vodiči slijepih,

knjige pisane Brajevim pismom, knjige pisane velikim slovima Razvijanje korišćenja drugih čula Kako vide ljudi koji imaju problema sa vidom Kako pomoći ljudima koji imaju problema sa vidom

Prihvatimo dijete koje ne vidi dobro

Primjeri aktivnosti: Pogledajmo svoje oči Različiti načini gledanja Šta nam oči govore o stvarima Raspoznavanje oblika prstima Raspoznavanje hrane putem mirisa i ukusaNapravimo naočare Hodanje zavezanih očiju

Prihvatimo dijete koje ne čuje dobro

Primjeri tema za razgovor sa djecom: Djelovi uha Kako čujemo Razlike u sposobnosti slušanja Informacije o slušnim pomagalima Ostali načini komuniciranja (pisanje, govor

prstima itd.) Kako biti pažljiv prema vršnjaku koji ima oštećen

sluh

Prihvatimo dijete koje ne čuje dobro

Primjeri aktivnosti:Glasni i tihi zvukoviPrepoznavanje poznatih zvukova u daljiniSimuliranje oštećenog sluhaPričamo o jeziku znakova i probamo da ga

koristimo

Prihvatimo dijete koje ima teškoće u učenju

Primjeri tema za razgovor sa djecom:Funkcija mozgaPrihvatanje različitih stilova učenjaUčenje svim čulimaSvi imamo problema radeći neke stvari, ali isto tako

ima stvari koje radimo dobro

Prihvatimo dijete koje ima teškoće u učenju

Primjeri aktivnosti:Crtati i pisati u rukavicamaPričati priču po slici u ogledaluPričamo djeci npr. na engleskom, pa razgovaramo

sa njima o tome kako se osjećaju kada slušaju nekoga, a ne mogu da razumiju o čemu govori

Prihvatimo dijete koje se otežano kreće

Primjeri tema za razgovor sa djecom: Različiti načini kretanja ljudi Djelovi tijela uključeni u kretanje Karakteristike kretanja: ritam, brzina, smjer Pomagala pri kretanju: bicikl, invalidska kolica,

klizaljke, sanke, skije... Ljudi koji se otežano kreću, više su nam slični

nego što se od nas razlikuju Kako možemo pomoći osobi koja se otežano kreće?

Prihvatimo dijete koje se otežano kreće

Primjeri aktivnosti: Oponašanje pokreta životinja Pokretanje mišića Stvari koje pomažu ljudima pri kretanju Napravimo sliku na zidu bez korišćenja ruku Poligon sa preprekama (kocke, grede, užad, stolovi...), po

kojem će djeca ići ispod, iznad, okolo, nazadačke, na rukama i koljenima, bez korišćenja ruku, sa prijateljem i sl.

Učimo o invalidskim kolicima

Prihvatimo dijete koje ima teškoće u izgovaranjuriječi

Primjeri tema za razgovor sa djecom: Šta je komunikacija? Kako ljudi komuniciraju: govor, jezik znakova, uređaji

za komunikaciju, govor tijela, odjeća Šta je govorna terapija? Koji se djelovi tijela koriste pri komunikaciji?

(usta, jezik, zubi, usne, oči, ruke, cijelo tijelo) Komunikacija u drugim kulturama, na drugim jezicima Komuniciranje bez govora Kako možemo biti pažljivi prema osobama koje

otežano komuniciraju?

Prihvatimo dijete koje ima teškoće u izgovaranjuriječi

Primjeri aktivnosti:

Slanje i primanje poruka Govorimo sa mekanom bombonom u ustima Komuniciranje u drugim zemljama Komuniciranje bez govora (pantomima)

Prihvatimo dijete koje teško kontroliše svoje emocije

Primjeri tema za razgovor sa djecom:o Prepoznavanje i imenovanje osjećanjao Prepoznavanje događaja koji prethode ili izazivaju

određena osjećanjao Verbalizovanje osjećanjao Izražavanje emocija na primjeren načino Rješavanje problema

Prihvatimo dijete koje teško kontroliše svoje emocije

Primjeri aktivnosti:Razgovor o tome kako se osjećaju osobe na

slikama iz knjiga i časopisaOdigravanje poznatih pričaImitiramo izraz lica druga koji izražava zadatu

emociju

Partnerstvo sa roditeljima

ŠTA JE VAŽNO DA ZNAMO KADA ŽELIMO DA GRADIMO PARTNERSTVO SA RODITELJIMA?

• Roditelji su izuzetno osjetljivi na kritike koje se upućuju njihovoj djeci (naročito, ako su upućene javno)

• Roditelj nije pacijent koji je došao da vidi šta nije u redu sa njim, odnosno njegovim djetetom

• Prilikom donošenja odluka u vezi sa djetetom, neophodno je konsultovati roditelje

• Partnerski odnos podrazumijeva uzajamno poštovanje učesnika

• U partnerskom odnosu sa roditeljem moramo se složiti u pogledu ciljeva koje želimo postići

Budite pažljivi prema roditeljima

• Možda se bore sa dječijim problemom kod kuće.

• Možda se osjećaju bespomoćnim i preopterećenim.

• Možda sebe okrivljuju zbog problema djeteta.• Možda imaju svoje sopstvene probleme pri

učenju.

Sastanci roditelji-vaspitač

• Redovne, svakodnevne razmjene, ali i razgovori na zahtjev vaspitača ili roditelja

• Namjera: stvoriti partnerstvo radi pomoći djetetu. I roditelji i vaspitač imaju informacije, pa možda i dio rješenja.