Metode poučavanja, stilovi učenja i kognitivni stilovi

Metode poučavanja, stilovi učenja i kognitivni stilovi

METODE POUČAVANJA generalizirani obrasci ponašanja koji se

mogu sustavno primijenjivati u različitim nastavnim područjima s ciljem olakšavanja i poboljšavanja ishoda učenja (Vizek Vidović i sur., 2003)

Razlikuju se s obzirom na: stupanj aktivacije učenika i nastavnika

broj učenika

Didaktika (Bognar, Matijević, 2002)STRATEGIJE METODE

POUČAVANJE Problemsko poučavanje, heurističko poučavanje, programirano poučavanje

UČENJE OTKRIVANJEM Istraživanje, simulacija, projekt

DOŽIVLJAVANJE Recepcija umjetničkog djela

IZRAŽAVANJE I STVARANJE Interpretacija, evaluacija i kreacija

VJEŽBANJE Učenje učenja, praktični radovi, tjelesno vježbanje

STVARANJE Znanstveno stvaranje, umjetničko stvaranje, radno-tehničko stvaranje

Psihologija (Vizek Vidović i sur., 2003)

Izravno poučavanje

Poučavanje vođenim

otkrivanjem i

razgovorom

Rasprava

Rasprava

Samostalno

učenje

visoka niska

niska visoka

Aktivnost nastavnika

Aktivnost učenika

IZRAVNO POUČAVANJENajraširenija metodaPoduka u kojoj učitelj/ica izravnim izlaganjem prenosi učenicima strukturirane informacije i u kojoj demonstrira korake koje učenici trebaju slijeditiUčenici dobivaju neposredan uvid u strukturirane informacije

Temeljna pretpostavka

nastavnik posjeduje znanja koja prenosi na učenika čija je aktivnost minimalna

Izravno poučavanje je primjereno kada je:

mnogo materijala malo vremena gradivo teško dostupno potrebno pobuditi interes za neko

gradivo potrebno učenike uputiti u novo

gradivo potrebno sažeti i sintetizirati građu iz

više izvora

Vremena malo

Izravno poučavanje nije primjereno kada:

se želi postići uvježbavanje vještinasu učenici različite razine predznanja

su lako dostupni drugi izvori informacija

je za postizanje željenih ishoda potrebno aktivno sudjelovanje učenika

Etape izravnog poučavanja

ZADATAK Pokušajte u nekoliko riječi za svaku etapu

napisati kako biste je realizirali:

u nastavnoj cjelini iz svog predmeta

Etapa 1. Objašnjavanje cilja i motiviranje za učenje: ŠTO JE SVE VAŽNO

Stav učitelja/nastavnikaUgodno razredno ozračjeUvođenje u temu prepričavanjem neke

anegdote ili šalePostavljanje izazovnog pitanja Povezivanje gradiva s prethodno usvojenimPovezivanje s poznatim informacijamaPovezivanje s učenikovim iskustvom

Etapa 2. Obrada novog gradiva (predavanje ili pokazivanje vještina)

Etapa 3. Vođeno uvježbavanje i praćenje izvedbe

Obilaženje razreda i praćenje rada svakog učenika

Povratna informacija mora sadržavati opis trenutnog ponašanja i upućivati na promjene u svrhu poboljšanja

Na kraju svakog dijela rada učenici procjenjuju vlastiti napredak

Etapa 4. Provjera razumijevanja

- Uključiti sve učenike (ili sustavno varirati ukoliko je nemoguće zahvatiti svih)

- Pomno odabirati vrstu pitanja (ne koristiti samo zatvorena pitanja)

- Vrijeme čekanja na odgovor (prikladno)

- Praćenje neverbalne komunikacije učenika

Etapa 5. Dodatno uvježbavanje i osiguravanje transfera

Postiže se samostalnim vježbanjem i domaćim zadaćama

POUČAVANJE VOĐENIM OTKRIVANJEM I RAZGOVOROM Ideja potječe od Sokrata

SOCIOKONSTRUKTIVIZAM J. Piaget

Dijete je aktivni sudionik procesa stjecanja znanja L. Vygotski

Privatni govor, područje približnog razvoja J. Bruner

Ključne komunikacijske vještine su postavljanje otvorenih pitanja, davanje potpunih i podržavajućih povratnih informacija

Rasprava i razgovor u razrednom okruženju Razgovor podrazumijeva partnerski odnos učitelja i

učenika Svi učenici trebaju dobiti priliku iznijeti svoje

razmišljanje i stavove Nastavnik kao moderator

SAMOSTALNO UČENJE I POUČAVANJE VJEŠTINA UČENJA Najveći stupanj aktivnosti učenika Povratne informacije o napredovanju

VJEŠTINE VAŽNE ZA SAMOSTALNO UČENJE

Učenik time provjerava vlastito

razumijevanje ; važno za asimilaciju novih

spoznaja

Aktivno slušanje; vještine slušanja se mogu vježbati

Bilježenje ključnih podataka i misli;

skraćivanje poruka i izražavanje vlastitim

riječima

AKTIVNO SLUŠANJE Cilj mu je zaista razumjeti poruku, tj.

nastojanje slušača da sebi i govorniku pomogne u razjašnjavanju primljenih poruka

Uključuje stalno praćenje verbalnih i neverbalnih poruka, visoki stupanj koncentriranosti te odgovarajuće reakcije koje potvrđuju osobi da je slušana

Neizravna podpitanja i parafraziranje, kontakt očima

VRSTE NE-SLUŠANJA PSEUDOSLUŠANJE (ustvari ne sluša, a ponaša se kao

da sluša) JEDNOSLOJNO SLUŠANJE (primanje jednog dijela

poruke) SELEKTIVNO SLUŠANJE (slušati ono što pojedinca

zanima) SELEKTIVNO ODBACIVANJE (usmjerenost na ono što se

ne želi čuti, pa kada se to pojavi,slušatelj odbacuje) OTIMANJE RIJEČI (slušati dok se ne ugrabi prilika za

govor) OBRAMBENO SLUŠANJE (neutralne i “neoptužujuće”

izjave se doživljavaju kao napad)

Vještine organiziranja udžbeničkih tekstova Tražiti veze između gradiva i

pojedinih pojmova

Sažimanje veće količine gradiva u sažetke

Uočavanje ključnih ideja u gradivu

Izrada kognitivne mape

Vještine rješavanja problema Uglavnom se odnosi na područje

matematike i prirodnih znanosti – no mogu se primijeniti i u drugim područjima

cilj rješavanja problema je ili prevladavanje zapreka koje priječe put do rješenja ili kreiranje novih, originalnih rješenja neke problemne situacije

CIKLUS RJEŠAVANJA PROBLEMA

VJEŠTINE KRITIČKOG MIŠLJENJA Kritičko mišljenje je mišljenje višeg reda

koje započinje informacijom, a završava vrednovanjem

Kritički promišljati moguće je u poznatom kontekstu, odnosno potrebno je određeno znanje o predmetu mišljenja

Kritičkom mišljenju pogoduje otvorenost i fleksibilnost mišljenja i spremnost učenika za izražavanje vlastitih misli i stavova

METAKOGNITIVNE VJEŠTINE

Metakognitivni procesi su procesi višeg reda koji se odnose na razmišljanje o vlastitom mišljenju, sponznaju o vlastitim znanjima

Metakognitivne vještine nužne su za samoregulirano učenje

METAKOGNITIVNE STRATEGIJE

TEHNIKE

STRATEGIJA PLANIRANJA(prije učenja)

Postavljanje ciljevaDijeljenje na podzadatkeOdređivanje rokova izvedbeOdređivanje koraka izvedbe

STRATEGIJA NADGLEDANJA(za vrijeme učenja)

Samoprovjeravanje upamćenogPraćenje oscilacija pažnjePraćenje razumijevanja odgovaranjem na pitanja

STRATEGIJA SAMOREGULIRANJA

(reakcija na učenje)

Poznavanje strategija učenjaPrimjena odgovarajućih kognitivnih strategija učenjaOdbacivanje neuspješnih strategijaKontrola ometanja i anksioznostiGrađenje povjerenja u vlastito mišljenje

KOGNITIVNI STILOVI

I STILOVI UČENJA

Kognitivni stilovi i stilovi učenja – isto ili različito???

Nema jednoznačne definicije kognitivnog stila ni stila učenja

Definiranje kognitivnog stila uključuje: Individualni obrazac ponašanja učenika Način na koji učenik reagira i koristi

podražaje iz okoline Način na koji učenik procesira informacije Preferirani način učenja Način na koji učenik organizira informacije

Kognitivni stil pojam koji se u kognitivnoj psihologiji

odnosi na relativno stabilnu dimenziju ličnosti (ili osobinu ličnosti) koja podrazumjeva način na koji pojedinac stječe znanja, obrađuje i pohranjuje informacije te pristupa rješavanju problema

Stil učenja Odnosi se na afektivne, kognitivne i psihičke značajke koje

su relativno trajni i stabilni pokazatelji načina na koji učenik percipira, interpretira i reagira na učenje (Zarghani, 1988; Swanson, 1995).

Preferirani način učenja odnosno način na koji pojedinac najuspješnije uči (Kocinski, 1984)

Dispozicija pojedinca da percipira i procesira informacije na određeni način (Sarasin, 1998)

Složeni način na koji (i uvjeti pod kojima) učenik najuspješnije percipira, procesira, pohranjuje i koristi ono što uči (James i Gardner, 1995)

Riding i Cheema (1991)holističko-analitički te verbalno-imaginarni stil;

Pojedinci koje karakterizira holistički stil procesiraju informacije kao cjelinu, a oni analitičkog stila informacije procesiraju u djelovima.

Drugi stil odnosi se na pojedince koji «misle riječima», naspram pojedinaca koje karakterizira mišljenje u «mentalnim pedodžbama».

Navedena dva stila su neovisna.

Stil (ne)ovisnosti o polju(Witkin i Goodenough, 1981)

Temelji se na individualnim razlikama u tome koliko čovjek u procjeni nejasne situacije ovisi o vanjskim podražajima , tj. o onome što vidi, čuje i sl.

Hudson (stil konvergentnog i divergentnog mišljenja)

konvergentno mišljenje - selekcija i akumuliranje informacija iz različitih izvora pri rješavanju problema Analitičnost, predvidljivost

divergentno mišljenje - rješavanje problema kreativnije, producirajući različita rješenja problema Istraživačko, nepredvidljivo

Stil refleksivnosti - impulzivnosti (Kagan i sur., 1964)

Kolb, D. (1984) Kolbov model kog. stilova temelji se na

percepciji i procesiranju informacija Učenici mogu percipirati informacije na dva

načina: Koristeći konkretna iskustva Koristeći apstraktne konceptualizacije

Učenici mogu procesirati informacije na dva načina: Aktivnim eksperimentiranjem, izvođenjem,

manipuliranjem Refleksijom ili promišljanjem o informaciji

Percipranje informacija Procesiranje informacija

Konkretno iskustvo

Apstraktna konceptualizacija

Refleksija Aktivno sudjelovanje

Percipiraju informacije iz konkretnog iskustva

Lako uče eksperimentirajući ili radom na terenu

Uče bolje koristeći audio-vizualne medije

Percipiraju informaciju na apstraktnoj raziniKoriste mentalne ili vizualne konceptualizacije

Smišljaju teorije kako bi objasnili opaženo

Uče slušajući predavanja, čitajući i istražujući

Procesiraju informaciju promišljajući o istoj

Sagledavaju informacije s različitih stajališta

Traže smiso stvarima

Procesiraju informacije tako da s njom nešto radeSpremni su preuzeti rizikTeoriju koriste za rješavanje problema i donošenje odlukaNajbolje uče kroz simulacije, studije slušaja i samostalne aktivnosti

Honey, P. i Mumford, A. (1986) Stilovi učenja koji se temelje na Kolbovom

modelu

Oni koji djeluju (activists)

Teoretičari (theorists)

Pragmatičari (pragmatists)

Oni koji promišljaju (reflectors)

Dinamični, intuitivniUče kroz nova iskustva, aktivno djelovanjeRado uče u interakcijama s drugim ljudima

Analitični, promišljaju, vole preispitivati i razvijati teorijeNe vole nestrukturirano učenjeNe vole površinsko procesiranje informacija i površno učenjePragmatičnost im je manje važna nego logičko objašnjenje

Misle i rade“zdravorazumski” pojedinciUporni u isprobavanju teorija za uspješno rješenje problemaVole metode koje imaju praktičnu vrijednostUče metodama simulacije, ne vole učenje bez rezultata i nagrada Vole samostalni i individualni rad

Percipiraju informacije iz konkretnih iskustava a procesiraju ih promišljajućiVole promatrati i razmišljati o stvarimaNe vole učiti “strogo po planu”

STRATEGIJE UČENJA

Strategije učenja su operacije koje učenik koristi da si olakša stjecanje, pohranu ili dosijećanje informacija, odnosno specifične akcije koje učenik poduzima kako bi učenje učinio lakšim, bržim, zanimljivijim, učinkovitijim, kontrolabilnijim i transferabilnijim.

Ne postoji konsenzus oko taksonomije strategija učenja

SURADNIČKO UČENJE

Suradničko učenje određeno je radom u malim, suradničkim skupinama skupine su sastavljene od učenika različitih akademskih

postignuća, različitog spola i drugih značajki

skupina je povezana zajedničkim ciljem sa svrhom ovladavanja odredenim akademskim sadržajem

zahtijeva osposobljenost kako ucitelja tako i ucenika

Učitelj treba pripremiti učenike

za suradnju te im

pokazati model učinkovite

komunikacije kako bi razvijali

vještine potrebne za

suradničko učenje

Učeći u skupinama, ucenici u suradnji s drugima izgrađuju znanja te razvijaju svoje intelektualne sposobnosti, sposobnosti rješavanja problema te kritičkog i kreativnog mišljenja

Rezultati istraživanja o razlozima primijenjivanja suradničkog učenja u nastavi (Ercegovac, Jukić, 2008)

Kategorije Primjeri odgovora

Pozitivni međuljudski odnosi “Primjenjujem zbog veće povezanosti učenika”“Bolji učenici pomažu slabijima”

Pozitivna slika o sebi “Učenici stječu samopouzdanje”

Učinkovitost procesa učenja “Uče se iskustvenom istraživačkom učenju”

Razvoj komunikacijskih vještina “Učenici obogaćuju svoj rječnik”

Uključenost i aktivnost svih učenika

“I lošiji učenici mogu se aktivirati na njima dostupnim zadacima”

Pozitivan odnos prema učenju “Stalno je prisutan veći interes za učenjem”

Kritičko i kreativno mišljenje “Uče se kritičnosti prema radu drugih ali i samokritičnosti”

Ugodno radno ozračje “Opuštenija je radna atmosfera”

Rasterećenje učitelja “Ako je dobro organiziran rad, rasterećujemo i sebe”