View
2.058
Download
20
Category
Preview:
DESCRIPTION
Ova knjiga govori o slikanju pejzaža, o materijalima i tehnikama koje se pri tom koriste...
Citation preview
Posvećujem ovo djelo svom ocu Riccardu koji mi je bio vodič na mukotrpnom putu kroz svijet slikarstva
Marcello Sartori rođen je u Veneciji 1955. Umjetnički se oblikuje u radionici svojega oca Riccarda, poznatog vicentinskog figurativnog slikara, koji je u ino-
zemstvu poznat kao portretist. Zahvaljujući dugom studiju, predanom radu i izvrsnim učiteljima, te urođenoj senzibilnosti i sposobnosti uočavanja
najdojmljivijih pojedinosti, razrađuje sve tradicionalne slikarske tehnike, te donosi novitete u području freskoslikarstva. Osim klasičnih tehnika akvarela, rada
s kazein skim i jajčanim temperama, te pastela i ulja, koristi i tehniku "dobre freske” Cenninoa Cenninija (njegovi su didaktički panoi izloţeni u Museo degli
Afreschi, u Veroni).
Pozna ujedno i stare minijaturističke tehnike oslikavanja pergamenta od janječe koţe, kao i načine proizvodnje boja i tinta, te stil kojim su se guščjim perom i
trščanom pisaljkom ispisivali rimski svitci u I. stoljeću, uncijala u V st., te gotica ili rotunda u XIV stoljeću.
Autor je mnogih portreta, trompe-roeila i dekoracija eksterijera u više talijanskih i inozemnih gradova. Sandro Pertini, Predsjednik Republike, odlikovao ga je
srebrnom medaljom. Ţivi i radi u Pastrengu (Verona), via Sambuco 39, tel. i fax 045 6770146; e-mail: msartori@frida.it
Naslov izvornika DIPINGEREIL PAESAGGIO IN PRACTICA
Sva se prava pridrţavaju. Nijedan dio ove knjige nije dopušteno umnaţati, prenositi na bilo koji način, elektronski, mehanički, fotokopiranjem,
presnimavanjem ili drukčije, bez prethodnog pismenog odobrenja nositelja prava.
Copyright
© Gribaudo, Cavallermaggiore © Za Hrvatsko izdanje Leo commerce d.o.o., Rijeka, 2004
SLIKANJE KRAJOLIKA U PRAKSI Urednik: Leonardo Marušić Prevela: Darija Garbin Lektura i korektura: Goran Lukenda
Nakladnik
LEO COMMERCE d.o.o.
Rijeka,Tina Ujevića
1 Tel. :051/625-910
Za nakladnika
Leonardo Marušić
Priprema za
tisak Publikum,
Zagreb
Rijeka 2004.
CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA
KNJIŢNICA RIJEKA
UDK 75.047
SARTORI, Marcello
Slikanje krajolika u praksi / Marcello Sartori; <prijevod Darija Garbin>. - Rijeka : Leo-commerce, 2004.
Prijevod djela: Dipingere ii paesaggio in practica.
ISBN 953-218-071-0
101020094
UVOD
apočinjem pisati ovaj vodič kroz
slikarsku praksu s glavnom
namjerom da čitateljima prene-
sem vlastiti entuzijazam za svijet sli-
karstva i da im odškrinem prozor u
predivni svijet umjetnosti. Ţelim se
stoga obratiti prije svega onima koji se
po prvi puta otiskuju u svijet slikanja
krajolika, pokušat ću ih ovim radom
uvesti u ispravnu metodu te im saţeto
prenijeti - što nije lako - sve što me
naučio moj otac Riccardo. Po mojem su
mišljenju umjetnici pozvani da
objelodane svoja stečena iskustva kako
bi ih svi mogli baštiniti; jer Teofil je još
u XI. stoljeću pisao: "Bog zna da ništa
nisam prešutio, zadrţavši znanje samo
za sebe".
Nastojeći primijeniti ovu misao na
najbolji mogući način, preuzet ću jed-
nu rečenicu svojega oca: "Dobru se
slikarsku tehniku treba izvesti na naj-
jednostavniji i najracionalniji mogući
način, daleko od zbrke bilo kakve
vrste''.Vjerujem da onome tko ţeli
postati dobar pejzaţist nisu neophodne
iznimne sposobnosti, iako su ipak
rijetki kadri doseći visoku razinu. No
uvjeren sam da uz dobrog učitelja,
upornost i rad mnogi mogu doseći
izvjesnu kvalitetu i biti zadovoljni sa
svojim djelima. 0 tome jedan od mojih
najdraţih učitelja, prof. Bellomi, piše:
"Umjetnosti se prilazi ponizno,
predano i s ljubavlju. Plodna je, naime,
paleta onih koji od ovoga principa
kreću”. Moje me je iskustvo osim toga,
dovelo do uvjerenja da se dobre slike
ne temelje na tajanstvenim formulama
ili posebnim bojama, već na
poznavanju materijala i kvalitentom
ovladavanju kolorističkom tehnikom.
U to su, kako se moţe zaključiti prema
njihovim bilješkama, bili uvjereni
iAlbercht Diirer (1471-1528), te dva
Z
slikara i povijesničara umjetnosti:
Cennino Cennini (1370-1440) koji je
napisao Traktat o slikarstvu, i Giorgio
Vasari (1511-1574), autor djela Ţivoti
najizvrsnijih slikara, kipara i graditelja
(Vita de' piu eccellenti pittori, sculto-
ri et architettori, naslov izdanja iz
1568).
Razumljivo je da pred praznom bije-
lom površinom moţemo osjetiti izv-
jesnu bojazan, ali ta ista napetost po-
većava nam paţnju i štiti nas od pogr-
ješki; stoga, kako rad bude sve više
napredovao, početni će nemir ustupiti
mjesto zadovoljstvu koje opušta i
donosi uţitak u procesu slikanja.
Prije svega, nemojte dozvoliti da na
vas utječu trenutne slikarske struje,
izbjegavajte apstrakciju i ne teţite ek-
sperimentiranju: s njim ćete se biti u
stanju nositi tek pošto budete u izvje-
snoj mjeri ovladali tehnikom cteţa i
kolorita. Uvijek radite na slici tako da
imate pregled nad njenom cjelinom, i
označite glavne obrisne linije prije
nego prijeđete na razvoj pojedinosti.
Ţivimo u vrlo lijepoj zemlji, iznimno
bogatoj povijesnim i umjetničkim
nasljeđem, izuzetnim ličnostima, pre-
divnim starim gradovima i mjestima:
dostajat će prijeći par kilometara i za-
sigurno ćete naići na krajolik koji će u
vama podstaći nove slikarske pobude
i snaţne poticaje da napredujete u
razvoju stečene tehnike oslikavanja
pejzaţa.
MATERIJALI
SLIKARSKI STALAK amjena slikarskog stalka je da drţi u okomitom poloţaju karton ili platno na kojega ćete slikati. Kada je
stalak sklopljen sličan je prostranoj putnoj torbi i moţe sadrţavati sav materijal potreban za slikanje.
Ovo je tip stalka pogodnog za sve slikarske tehnike; veoma je stabilan i nalet vjetra zasigurno ga neće
oboriti. Kada slikam na otvorenom rijetko koristim uljene boje. Više volim tempere zbog jednostavnosti njihove
primjene, ili akvarel jer mu kistovi i boje zauzimaju vrlo malo prostora. U prirodi ne koristim često slikarski
stalak, zbog toga što uvijek lako pronađem uzdignutu površinu
na koju mogu sjesti i rasporediti slikarski pribor.
U gradu sam, naprotiv, redovito prisiljen na njegovo korištenje;
učvrstim posudu s vodom na tronoţje; u lijevoj ruci
drţim paletu i spuţvu, a u desnoj kist. Upravo kada je li-
jeva ruka zauzeta jasno se uočava vaţnost pokreta kojim
se desnom otresa višak vode s kista. Slikarski stalak za
akvarel mora zadovoljiti dvostruku zadaću: omogućiti
rad s papirom i u okomitom i u vodoravnom poloţaju.
Zapravo, ponekad voda treba kapati na papir put dolje, i
tada je dobro da on stoji okomito, a u drugim je pak
slučajevima bolje da bude u vodoravnom poloţaju.
N
PODLOGA: PLATNO ILI PAPIR? ijekom stoljeća umjetnici su oslikali nepregledno mnoštvo različitih podloga. Postoje tako slike na
ţbuci, slonovači, pergamentu, ţeljezu, kositru, bakru, zlatu, mramoru, škriljevcu, alabastru, slaklu,
papiru, svili itd. no, pamučno platno i drvene ploče - danas se pod tim smatraju ploče iverice -
podloge su koje se najčešće koriste. U najviše slučajeva krajolik se slika en plein air, to jest na otvorenom, i
izbor slikarske podloge uglavnom određuje tehnika u kojoj će se raditi. Uzimam stoga slobodu da naznačim
nekoliko praktičnih savjeta koje mi je donijelo iskustvo:
1. Tehnika crteţa: u ovom je slučaju potpuno slobodan izbor bilo vrste boje - olovka, naliv
pero, pero zaobljenoga vrha, ugljen, kist od pusti, itd - bilo vrste papira - bijeli, obojeni, pak papir,
karton, itd.
2. Tehnika vodenih boja ili vodenih olovaka: na trţištu se mogu naći papiri ili kartoni
većih dimenzija, ili blokovi papira različitih veličina. Kada su u blokovima, papiri su učvršćeni
rubnim tankim uzduţnim slojem ljepila; ostavljen je slobodan samo mali otvor u kojega se, po
završetku rada, umetne noţić i odvoji list.Tako je list dobro učvršćen i ne moţe se savijati kada je
vlaţan. Izbor između hrapavog i glatkog papira ovisi o umjetnikovoj osobnosti i o njegovim
trenutnim potrebama. Općenito, glatki papir dopušta dobru razradu detalja, dok je hrapavi podesan
za brze, nabačene radove, poput onih u tehnici akvarela, u kojima boja ulazi u područja između sit-
nih nabora papira, podajući tako slici osobit aspekt. Papiri za vodene boje podijeljeni su i prema
svojoj teţini, izraţenoj u gramima po kvadratnom metru, a ona je naznačena na ovitku ili na svakom
pojedinom listu. Jedan je od izvrsnih papira, kojega vrlo često koristim, na primjer, onaj koji teţi 200
g/m2 i od samoga je pamuka.
3. Tehnika pastela ili drvenih bojica: za ovu tehniku koristite papir ili karton koji je već
odrezan na ţeljenu veličinu; učvrstite ga zatim po duţini na crtaću dasku ljepljivom trakom za papir
da dobije potrebnu čvrstoću. Osim bijele podloge mogu se koristiti i podloge drugih boja; za krajolik
posebice savjetujem sive i pastelno plave kartone.
4. Tehnike tempera i akrilnih boja: moţete raditi na fino zrnatom papiru za vodene boje,
kartonima u boji ili na kartonu presvučenim platnom.
5. Tehnika uljenih boja: izaberite platno napeto u drvenom okviru s utorima ili kartone
presvučene platnom. Prije slikanja ne zaboravite dobro nategnuti platno tako da udarite par puta
čekićem drvene ili plastične klinove u kutovima na poleđini postolja. U glavnom, u prvo vrijeme ne
koristite platno većih dimenzija od 30x40 cm ili 40x50 cm.
Za pastel, tempere i ulje mogu se osim toga koristiti za tu svrhu načinjene daščice za slikanje, ta-
kozvane daščice srednje gustoće, koje su vrlo dobre jer se podloga od iverice s vremenom ne de-
formira
T
KISTOVI
ahvaljujuđ stalnim tehnološkim poboljšanjima trenutno se na trţištu mogu naći izvrsni
kistovi od sintetike. Dobar kist treba biti načinjen od veoma elastičnih čekinja koje se
Imogu prirodno raširiti i potom se vratiti u početni poloţaj. Osim toga, u doticaju s ter-
pentinom ili nekim drugim razrjeđivačem ne smiju se deformirati. Od davnina su već slikari
postavili zahtjev za mekoćom: to pokazuje i Cennino Cennini - u djelu Traktat o slikarstvu donosi
podatak kako su umjetnici njegovog vremena za izradu vlastitih kistova koristili čekinje starih
kistova ličioca, jer su dlake trebale biti "tako izravnate da budu vrlo mekane". Najbolji kistovi su oni
od krzna kune zlatice no, budući da su iznimno skupi, bolje je da ih kupite tek nakon dosta prakse i
pošto ste stekli dobru tehničku razinu.
Ravni kistovi su vrlo korisni i savjetujem da ih nabavite u različitim veličinama: koristit ćete ih za
ispunjavanje velikih prostora, pravilnih površina, kao i za oslikavanje predmeta geometrijskih
oblika.
Okrugli kistovi koriste se za oslikavanje okoline prizora ili prostora gotovo usporednih s platnom,
te kod "mrljastog" slikanja, tehnike rada s vrlo razvodnjenom bojom - taj je način tipičan za akvarel
ili ulje, a nerijetko su ga koristili i mnogi slikari ranoga Novecenta.
U paleti kistova korisno je imati i jednoga vrlo velikog, mekanog i ravnog, širine 3-5 cm, kojega ćete
koristiti samo za bojenje širokih
ploha.
Podsjećam da za ostvarenje
kvalitenih djela nije toliko bitno
posjedovati veliki broj kistova, koliko
je vaţno znati ih pravilno koristiti.
Kada se ne koriste, kistovi se nikada
ne smiju odloţiti naslonjeni na vrh jer
im se tako čekinje deformiraju. Nakon
uporabe kistove treba paţljivo oprati -
terpentinom ako se slikalo uljem - ili
blagim sapunom i mlakom vodom;
nakon čega ih se mora isto tako paţljivo osušiti
i vratiti u prvobitni oblik, te odloţiti u
njihovu plastičnu kutijicu.
Vaţno je da poloţaj u kom se drţi kistove bude
takav da preostala voda moţe s njih
ishlapjeti, te da im se čekinje ne
deformiraju.
BOJE oje već spremne za uporabu u prodaji se mogu naći u malim posudicama ili u tubama. Najvaţnije su:
kadmijeva ţuta, kadmijeva tamnoţuta, ţuti oker, narančasta, kadmijeva crvena, purpurno crvena,
skrletno crvena, cinober, boja trave, smaragdno zelena, prirodna umbra, tamna umbra, modra,
svijetlo modra, ultramarin, kobaltno plava, ljubičasta, crna. U izboru boja treba se pridrţavati savijeta koji
slijede:
■ Najviše se koristi bijela boja, potrebna za posvjetljivanje tonaliteta, i zato je na paleti treba biti u velikoj
količini. Dijelovi s najviše svjetla tzv. svijetle točke, rade se bijelom bojom pomiješanom s malom količinom
svijetlo ţute. Postoje različite vrste bijele, no savjetujem vam titanovo bijelilo, jer dobro
pokriva, i cinkovo bjelilo, jer je transparentno.
■ Crna boja koju posebno savjetujem je bjelokosno crna. Čistu se crnu rijetko koristi, a kod njenoga mi-
ješanja s ostalim bojama trebamo biti vrlo paţljivi. Savjetujem vam da je pomiješate s osnovnim bojama.
Crna sa intenzivno ţutom bojom daje ugodnu tamno zelenu.
■ U paleti ţutih, boja koja ne smije izostati je sjajno ţuta (kadmijeva ţuta). Vrlo razrijeđenu, u
čistom je stanju koristimo za tanke transparentne premaze, a korisna je i za oţivljavanje svih
ostalih boja: pomiješana s plavom na primjer, daje vrlo lijepe zelene. Kromova ţuta, oker ţuta, i
prirodna Siena lijepe su boje koje je dobro uvijek imati na paleti.
Također, treba raspolagati i lijepim tonom narančaste kojega se dobiva miješanjem purpurno
crvene i sjajno ţute, iako je dobro imati i onu već gotovu za široke tople providne premaze.
■ Kod crvenih boja savjetujem purpurno crvenu ili kadmijevo crvenu,
crvenu zemlju i cinober. Skrletno crvena dobra je za tanke
transparentne premaze, a često se koristi i pomiješana s tamno plavom
i tamnom umbrom umjesto crne. Vrlo je lijep i trasparentni grimiz.
■ Na paleti smeđih, savjetujem tamnu umbru, prirodnu umbru i ţuti
oker.
■ Kod nijansi plavih ne smije izostati ultramarin, kobaltno plava -
dobar za sjene - te modra i plava
■ Kod zelenih savjetujem smaragdno zelenu i svijetlo zelenu, jer se ostale
tonalitete dobija jednostavnim miješanjem ţutih s plavima, ili sjajno ţute s
crnom. Zelena postaje ljepša kada je se pomiješa s ostalim bojama, posebice
ţutom. U prirodi postoje brojne varijante zelene: vrlo paţljivo zato
pripremajte ovu boju da biste dobili što je veći broj njenih nijansi i
tonova.
■ Također se i ljubičasta moţe dobiti kombinacijom skrletno crvene i modre, no
zgodno ju je imati već gotovu. Osim toga, ljubičasta koju se moţe naći u prodaji ujedno je i
najbolja.
B
KAKO RASPOREDITI BOJE NA PALETI
Svaki slikar ima
.vlastito 'mišljenje kako
valja rasporediti boje na
paleti, a temeljeno na
svojem iskustvu i navici.
No ipak, govoreći o ovoj
temi koja izgleda doduše
banalna ali u suštini ima
veliku praktičnu vrijednost,
može se dati nekoliko
općenitih i korisnih savjeta.
Savjetujem vam da
rasporedite boje na način
kojega vidite na ilustraciji
(naravno osim u slučaju
vodenih boja, koje se
raspoređuju u zdjelicama). Uočit ćete da je u središtu bijela boja - često se koristi i treba je imati više, pa je zato dobro
da bude postavljena široko i blizu svih ostalih boja da bi je s njima mogli miješati bez problema.
Raspoređene u smjeru kazaljke na satu slijede: žuta, narančasta, crvena, smeđa, zelena, plava, ljubičasta i crna
koja je pomaknuta dalje od drugih da se spriječi njeno eventualno neželjno miješanje s ostalim bojama.
Na paleti se osim toga, treba poštovati i podjela toplih i hladnih boja. U slučaju da vam treba više raznih vrsta žute ili
crvene, poredat ćete ih slijedeći kromatsku ljestvicu i idući od svjetlijih ka tamnijima: na primjer, svijetlo žuta će
zauzimati niže mjesto u odnosu na tamno žutu, a boja trave bit će s lijeva sma- ragdno zelenoj itd. Nemojte prepuniti
paletu raznoraznim bojama; rasporedite odmah sedam glavnih, a pričekajte s dodavanjem ljubičaste i crne, jer se njih
rijetko koristi; a kasnije ćete postupno dodavati ostale boje koje će vam biti potrebne. Ne budite škrti: ako na paletu
stavite dovoljno boje, bit ćete potaknuti da ih i na slici koristite u
pravoj mjeri.
Ne miješajte tonalitete koji su blizu jedni drugima
već ostavite dovoljno slobodnoga prostora među
bojama da se ne bi miješale.
Za mješavine bilo uljenih boja, bilo tempera,
savjetujem korištenje čelične slikarske lopatice koja
mora biti dobro očišćena da ne bi utjecala na boju
koju pripremate.Taj dio pribora služi da određene
boje prenesemo na dio palete gdje ćemo ih
pomiješati prije nego ih prenesemo na platno.
Na primjer, da se dobije modra potrebne su bijela,
ultramarin i malo purpurno crve-
ne; uzme se potrebna količina pojedine boje i
prenese na područje između bijele i
plave, pa se onda pomiješaju.
U slučaju da se ne postigne ţeljeni
rezultat dodaje se još boje i miješa
dok se ne pronađe traţeno boja. Sad
dobijenu boju moţete uzeti ravnim
kistom, onim kojim se boja nebo, te
moţete početi s nanošenjem na
podlogu.
Palete koje se mogu naći na trţištu
raz ličitih su oblika, te mogu biti od
plastike ili lakiranoga drveta; također,
variraju i u veličini, a vaš će izbor
naravno, ovisiti o dimenzijama
slike: što je veća, trebat će više boja, a
to znači i šira paleta. Ja uglavnom
koristim palete s udubljenji-
ma samo kada slikam vodenim bojama u tubi jer se mogu lako oprati - akvarel je naime topiv u vodi i kada je
suh - dok mi je za sve ostale tehnike draţa paleta od lakiranog drveta jer se jednostavnije čisti. Čistoća palete
je neophodan uvjet: potpuno je nezamislivo započeti rad s paletom koja nije apsolutno čista jer bi boje s nje
izgledale prljave. Uostalom, ako mislite da nećete raditi dva ili tri dana, po svršetku rada morate očistiti
uljene boje: budući da su sastavljene od lanenoga ulja - vrlo čvrstog vezivnog sredstva - teško je vjerovati da
biste ih kasnije uspjeli odstraniti. Laneno je ulje jedan od sastojaka kojem već stoljećima zahvaljuju svoju
uspješnost slike uljenim bojama. Poznavali su ga još stari Rimljani, a pojedinci kao npr.Vitruvije iTeofil
spominju ga u svojim traktatima o slikarstvu.
TEORIJA BOJA
X to je boja? Odgovor izgleda veoma sloţen; zamislite da se, kada mu je netko bio postavio ovo pitan- W je, filozof
Sokrat (469-399 prije Krista) silno rasrdio i ljutito odgovorio znatiţeljniku: "Kako se L/usuđuješ postavljati takva
pitanja kojima ţeliš zbuniti jadnoga starca?". Isidor Seviljski, španjolski biskup (560-636 poslije Krista) u jednom
od svojih djela pojašnjava da riječ boja (colore) potječe od riječi "toplina" ("calore"), ili od latinskog glagola colere
što znači "štovati"; također, latinski glagol celare ("skrivati") ima, izgleda, isti korijen.
Svjetlost je vid elektromagnetskog zračenja, a boja je utisak kojeg ona stvara u našem oku svojim različitim
načinima refleksije s površina obojenih tijela. Predmeti nemaju boju, već je apsorbiraju prema svojoj mogućnosti
apsorpcije ili refleksije svjetlosti. Crna apsorbira sve zrake svjetlosti i ne reflektira ih: to je nedostatak boje i simbol
je nedostatka svjetla. Bijela naprotiv, reflektira sve ostale.
Kako je poznato, primarne boje, koje se zovu i osnovne, su one čijim se miješanjem mogu dobiti sve ostale boje.To
su: ţuta, crvena i plava; no njima se u slikarskoj praksi pridodaju još i bijela i crna. Sekundarne boje zovu se one
koje se dobijaju miješanjem primarnih: drugim riječima - narančasta, koja se dobija miješanjem crvene i ţute;
ljubičasta - iz plave i crvene, te zelena - koja se dobija kombinacijom plave i ţute.
Tercijarne se boje dobijaju miješanjem jedne primarne i jedne sekundarne boje. Ovisno o količini jedne ili druge
postiţu se različite gradacije.
Treba napomenuti da se miješanjem crvene, kadmijeve ţute i ultramarina dobijaju narančaste, zelene i ljubičaste
manje sjajne nego pigment kojega se nalazi u prirodi.
Uostalom, naša percepcija boja ne ovisi samo o fizičkom sastavu svjetlosnog zračenja kojeg reflektiraju predmeti.
Kada je na primjer, neki predmet osvijetljen umjetnom svjetlošću koja sadrţava neki dominantno crveni element,
sastav svjetlosti kojeg rasipa drugačiji je od onoga što ga rasipa kad je osvijetljen prirodnom sunčevom svjetlošću,
koja sadrţi veću količinu plave pa stoga i predmeti zadobijaju drugačiji vid.
KOMPLEMENTARNE BOJE U teoriji boja su komplementarne one boje koje zdruţene daju bijelu svjetlost. U slikarskoj praksi to se ne
potvrđuje, jer njihovim miješanjem nastaje prljavo siva; no ipak,
bitno je poznavati kontrastni učinak kojega one mogu izazvati: na
primjer, mogu nam biti korisne za stvaranje sjena, ili nam mogu
posluţiti da njima jače istaknemo neki predmet. Da saznate koje
su boje komplementarne, dovoljno je pogledati sliku.
Komplementarne boje su one koje su nasuprotne na Newtnovom
kolu (krugu podijeljenom u obojene odsječke, na način da se
svaka sekundarna boja nalazi između dvije primarne od kojih je
nastala). Dakle:
- komplementarna crvenoj je zelena, koja je se
sastoji od ţute 70% i plave 30%;
- komplementarna ţutoj je ljubičasta, koja se sastoji od crvene 70% i plave 30%;
- komplementarna plavoj je narančasta, koja se sastoji od ţute 80% i crvene 20%.
KONTRASTNE BOJE Postoji zakon koji kaţe da na svako boja utječe jedna ili više njemu susjednih boja, zapravo da ga mi vidimo
tako drugačijim da je suprotan na kromatskoj ljestvici. Vjerujem da smo svi iskusili kako kad intenzivno
gledamo nekoliko minuta crveni krug, a zatim bijeli papir, na tome papiru vidimo zeleni krug koji je crvenom
komplementaran. Ne ţelim previše produbljivati ovu temu, no ţelio bih dodati da ako, na primjer, ţelite
načiniti male monokromne ukrase na kompaktnoj podlozi, na kraju moţete dobiti boju koju niste nanijeli.
Razjasnit ću: mali ukrasi crnom na crvenom polju zbog optičkog efekta postaju zeleni, a na ljubičastome ţuto-
zelenkasti.To se rijetko događa, no bolje je znati za ove moguće učinke, jer krenuti slikati ispočetka, a nakon
već dovršenoga posla, uistinu je mukotrpno. Navest ću još jedan primjer: ako slikamo sjenu nekog predmeta
bojom koja teţi komplementarnoj onoj na osvijetljenim plohama, slika će djelovati svjetlijom.
Savjetujem vam da paţljivo promotrite boje koje su se koristile u divizionizmu, slikarskom pokretu koji se
razvio između Ottocenta i Novecenta. Slikari koji su mu se priklonili slikali su redajući guste serije točkica čiste
boje. Na izvjesnoj udaljenosti promatračevo oko percipiralo je stapanje boja.
BOJA I TON
Izraz boja odnosi se na različite valere, a ton na stupnjevanje.Tako
na primjer, ako pomiješamo purpurno crvenu s malo plave ili ze-
lene, dobit ćemo boje različitih valera koji su drukčiji od valera
početne crvene.Ako se naprotiv skrletno crvena razrijedi s više ili
manje vode, imat ćemo uvijek istu crvenu boju različitih tonaliteta:
dobit ćemo svjetliju ili tamniju crvenu različitih stupnjeva.
TOPLE I HLADNE BOJE Boje imaju emotivnu vrijednost i vrše izvjestan utjecaj i na psiho-
loškom planu (cromoterapia, terapija bojama). Dijele se na tople i
hladne.
■ u toplom dijelu spektra dominiraju boje na ljestvici od ţute
do crvene; uočljive su i uzbuđujuće, a svojstveno im je da pribliţuju
sliku.
■ u hladnom dijelu spektra dominiraju boje na ljestvici od zelene
do plave, a pridruţuje im se i siva. Svojstveno im je da udaljuju
predmete i slici daju prostornost; zapravo, što se predmeti više
udaljuju u prostoru, to će se njihova boja više pribliţavati nekoj boji
na rasponu tonova između sivih i plavih, i ljubičastih.
Da dobijemo tonalitete sive, čak niti ne moramo koristiti crnu; za-
pravo, kada bismo nasumce pomiješali razne boje, dobili bismo ui-
stinu jedinstvene tonove sive.
Dobro bi bilo da uvijek imate neki komad kartona kao uzorak na
kojemu ćete sačuvati najzanimljivije boje, one što vam se posebno
sviđaju, a pronašli ste ih zahvaljujući slučajnoj kombinaciji, kao na
primjer: neku dobro pogođenu boja neba, boju koja podsjeća na
vodu rijeke, ili pak neku iznimno lijepu boju tankoga prozirnog
premaza i si., jer ćete ih tako moći lako ponoviti kad vam budu
ponovo zatrebale.
Naše oko percipira više tisuća različitih nijansi, i ponekad nam
puki slučaj moţe pomoći da ih pronađemo na paleti.
TRANSPARENTNE I
POKRIVNEBOJE
Prema tome da li zrake svjetlosti prolaze kroz
neku površinu ili je zaobilaze, boju definiramo
kao transparentom ili pokrivnu.
Uopćeno govoreći, svjetle su boje pokrivnije, a
tamne transparentnije. Lako se moţe razumjeti
ovo svojstvo ako se usporede jedan akvarel i
jedna tempera; odmah se uočava transparent-
nost jedne i pokrivnost druge slike.
Ponekad su nam, da bismo već dovršenoj slici
dali tople tonove, potrebni dodatni tanki trans-
parentni premazi: ne samo u slučaju akvarela i
tempere, već i na slikama uljenim bojama.
Talijanska riječ za tanki jednolični premaz boje
jest velatura, a ona potječe od glagola "velare",
čije je značenje 'prekriti velom, koprenom', u
ovom se slučaju radi o kopreni boje.
U praksi se u tankom sloju nanosi niz "koprena"
boje sve dok se ne postigne ţeljen^ ton. Ne bojte
se nanositi tanke premaze u komplementarnim
bojama, baš naprotiv, to je nešto što biste mogli
isprobati! No ipak, postoje i pravila kojih biste se
trebali pridrţavati kako bi vaš rad bio
zadovoljavajuć:
■ boju za tanki providni premaz mora se pre-
thodno pomiješati u posudici tako da bude ho-
mogena i jednolična;
■ boja ne smije biti pregusta, već vodenasta;
■ boju se mora nanijeti na savršeno suhu sliku;
■ ne smije se pretjerati u broju slojeva, jer će u
suprotnom krajnji učinak biti prljava boja.
TEHNIKA CRTEŢA
e mogu vam zacijelo garantirati da ćete slijedeći
moje upute postati dobri crtači, no ţelio bih da
usvojite spoznaju da slikanje krajolika nije neki
teţak zahtjev koji nadilazi vaše sposobnosti. Neki nacrt,
skica u ţivo, slika - oni su poput stranoga jezika kojega
samo upornom vjeţbom moţemo naučiti kao da je naš
vlastiti.
U prvom je redu potrebno izvjeţbati ruku da potez po-
stane siguran, a potom se treba pozabaviti perspekti-
vom i proporcijama sastavnica krajolika; tako će se ko-
rak po korak, u vama spontano početi rađati umjetnička
svijest koju nijedan učitelj nije kadar pobu- diti.Tko vas
moţe podučiti tome koji je vaš stil ili kakva je vaša
slikarska osobnost? Tko je podučio Giotta da promijeni
dotadašnje slikarske tehnike? Emocije koje slikarstvo
moţe izazvati mogu se dati iskusiti, ali ne i podučiti, jer
se otkrivaju i oblikuju postupno, usporedno s
napredovanjem u svijetu umjetnosti.
Kako biste usvojili tehniku slikanja krajolika u ţivo, po-
trebno je da prethodno naučite paţljivo promatrati ono
što vas okruţuje, i zato uvijek kada se nađete u prirodi,
bez obzira da li trenutno slikate ili ne, postavite sebi
ovakva pitanja: kada bih ţelio naslikati ovaj krajolik,
kako bih to uradio? Što bih stavio u prvi plan? Koliko
bih mjesta dao nebu? Da li bih obzor fiksirao na sredini
platna? Koje pojedinosti trebam zabiljeţiti?
Koje zanemariti? Gdje je nedogled?
N
LINEARNA PERSPEKTIVA iječ "perspektiva" potječe od latinskoga glagola perspicere, čije je značenje "jasno vidjeti". Naslikati
neki pejzaţ zapravo znači prikazati na ravnoj površini - dakle u dvije dimenzije - jedan
trodimenzionalni prostor. Da bi se postigao ovaj učinak, vaţno je razumjeti smjer pravaca perspektive,
a oni se temelje na preciznim
zakonima čijom se primjenom
određuje veličina predmeta na
temelju njihove udalje- nosti od
očišta.
Stari su majstori primjenjivali
jednu veoma jednostavnu
metodu: stavljali bi iznad slika
figure ili predmete da vide koji
se od njih nalaze sprijeda, a koji
su straga u prostoru. U sredn-
jem su vijeku likovi manjih
dimenzija uglavnom smješteni
dalje u prostoru; no njima se
ponekad prikazuju i manje
vaţne osobe. Zakon
perspektive znanstveno je
razradio Filippo Bruneleschi
(1377-1446), u prvoj polovici
1400.
Prije nego počnete slikati u
ţivo, trebali biste naučiti koje
su vrste i smjerovi pravaca
kojima se stvara privid
prostorne dubine.
Obzor je zamišljena linija na
kojoj se nalazi točka ne-
dogleda 0. Iz nje proizlaze svi
pravci koji stvaraju privid
prostorne dubine, i uz njenu se
pomoć moţe koncipirati čitava
slika (vidi str. 24).
R
PROPORCIJE
Proporciju moţemo definirati kao međusobni odnos veličina različitih predmeta. Da na
jednostavan način bez mjernih instrumenata izmjerimo veličinu nekog predmeta treba nam
neki manji predmet, ili jedna manja sastavnica većega koja će nam posluţiti kao mjerna
jedinica, pa ćemo tako procijeniti koliko puta je manji predmet sadrţan u većem. Na primjer,
visina ljudskoga tijela je u prosjeku osam puta veća od glave; visina kuće moţe biti tri ili
četiri puta veća od visine vrata.
Ako slikate na otvorenom, u prvo vrijeme moţete koristiti kist na sljedeći
način: ako slikate kuću, pogledajte vrata; ispruţite ruku drţeći kist čitavom
šakom i u okomitom poloţaju, pa pustite da vam njegov drţak sklizne
između palca i kaţiprsta, sve dok se dio kista koji izviruje iznad ruke ne
izjednači s visinom vrata. Sada nam je visina vrata mjerilo, model za
usporedbu. Drţeći ovu mjeru kao po- veznicu, moći ćete u ispravnim
proporcijama naslikati čitavu kuću sa svim njenim elementima: polagano
podiţite ispruţenu ruku, tako da moţete izbrojiti koliko puta treba prenijeti
taj dio kista da dođete do krova. Kuća moţe biti četiri puta viša od vrata,
prozori pola ili tri četvrtine visine vrata i tako dalje,
izmjerite na ovaj način sve predmete prizora
kojega ćete naslikati.
Probajte odmah vjeţbati vodenim bojama
prema crteţu na ovoj stranici, pa u mislima
i bez korištenja ravnala, postavite sebi ova
pitanja: Što ću uzeti kao mjerilo? Koliko je
puta širina vrata prisutna u širini kule? Da
li je visina dimnjaka jednaka visini
polukruţnog prozora ispod ţlijeba?
Ovom ćete jednostavnom vjeţbom uočiti
kolika je vaţnost privikavanja oka na
proporcije, kao i vaţnost stalne vjeţbe na
bilo kojem mjestu.
TOČKE NEDOGLEDA
U ovom je trenutku vaţno odgovoriti na pitanje koje ćete zacijelo spontano sebi postaviti kada se budete našli
pred nekim lijepim pejzaţnim motivom: kako se određuje točka nedogleda? Da na vrlo jednostavan i praktičan način
dođete do odgovora na ovo pitanje, zamislite da sjedite na livadi i da pred sobom vidite jednu kuću. Pogledajte
primjer na lijevoj strani: pretpostavite da je kvadar kuća.
Da pronađete točku nedogleda, posluţite se kistom. Obuhvatite ga čitavom šakom, ispruţite ruku; i za- krećite je
sve dok jedan kraj kista ne dodirne gornji desni kut kuće. Kist sada predstavlja jedan pravac. Ponovite postupak
zakrećući kist od dolje prema gore.Točka u kojoj se dvije okosnice sijeku je točka nedogleda O. Upravo tuda,
ravninom na kojoj se nalazi ova točka, prolazit će linija obzora, a ona će biti vaša polazišna osnova pri
koncipiranju slike.
U opisanom primjeru točka nedogleda nalazi se unutar same slike, no u mnogim će slučajevima biti i izvan
nje.Tada će vam biti potrebne neke uporišne točke izvan slike, koje će vam pomoći pri njenoj koncepciji.
Ovisno o poloţaju predmeta, moţemo imati i više od jedne točke nedogleda.Na skici dolje niţe, dvije su točke,
obje smještene na liniji obzora koja leţi iznad samoga predmeta, što stvara dojam da se mi nalazimo iznad njega.
Za uvjeţbavanje korištenja pravaca prostorne dubine, predlaţem vam da napravite vjeţbu "ograde" - koju
donosim na idućoj stranici - primjenjujući ovaj postupak gotovo se uvijek dobijaju vrlo efektne slike.
OBZOR I PLANOVI PROSTORNE DUBINE
Čitajući prethodne stranice naučili ste da se obzor određuje pravcima prostorne dubine; no u pej- zaţnom slikarstvu
morat ćete utvrditi na kojoj visini smjestiti liniju obzora. Ovo je veoma vaţan ^t_>tranutak, jer će ovisno o izboru
njegova poloţaja vaša slika poprimiti različite karakteristike; primjerice, ako obzor postavite veoma nisko, više ćete
naglasiti nebo (pogledajte primjer na dnu ove stranice). Svaki će od vas odlučiti što napraviti, no vaţno je da se ne
okamenite u pomisli da obzor treba biti uvijek i samo na polovici stranice, čak i ako u većini slučajeva prostor neba
zauzima malo manje od polovice slike. Isprobajte također i različita očišta. Da steknete uvid u različite ishode,
ponekad je dostatno izraditi jednostavnu skicu olovkom ili kistom od pusti na običnom papiru. Sa samo nekoliko ja-
snih linija dobit ćete načelnu ideju kako trebate koncipirati rad (vidi crteţe na idućoj stranici).
Razrađujući pojam prostome dubine, zamislimo da je prostor sastavljen od niza slojevito poredanih planova, te da
su u njima smješteni različiti predmeti; ovisno o tome u kojem se planu nalaze, dotične ćemo predmete drugačije
naslikati. Ponekad čak i u svakodnevnoj jezičnoj praksi, govoreći o nekom pojedincu kaţemo da se nalazi u prvom ili
drugom planu čime ističemo veću ili manju ulogu koju igra! Beskonačno je mnogo planova koji tvore prostor. No, u
cilju pojednostavljenja njihova prikaza, zamislimo ih ne manje od četiri četiri.To će nam također pomoći da
izbjegnemo pogrješke u prikazu.
U prvom planu mogu se razraditi detalji, te se mogu donijeti najsnaţnije i kontrastne boje. Što se predmet bude sve
više povlačio u straţnje planove postajat će sve maglovitiji, konture će mu se promijeniti, detalji se više neće vidjeti,
kontrast svjetla će se smanjiti, a promijenit će se i same boje: ne samo u tonu već i u valeru. Svaki plan stoga dopušta
postupan prijelaz k idućem, na način da se sve više smanjuju jasnoća poteza i boja što se predmet više udaljuje u
prostoru. Slikom koju donosim na sredini ovih stranica ţelim pokazati kako je moguće slikati i bez prostornih
pravaca; posebno ona slika koja je izgrađena na vodoravnim linijama, bilo da su to linije ograde ili pak vodoravna
linija razgraničenja livade i šume, pruţa promatraču osjećaj blagoga spokoja.
PERSPEKTIVA S TRI TOČKE azmotrimo sada perspektivu s tri točke, koja i nije ne baš česta u slikarstvu ali je neizostavno I 1 efektna.
Pogledajte primjer kojega vam predlaţem: za ispravnu izradu ovoga crteţa potrebne su nam još tri točke
nedogleda.
Netko će od vas kazati da je dovoljno doći na lice mjesta i uţivo precrtati linije kakve jesu, ili preslikati
smjernice s neke razglednice bez suvišnih kompliciranja. Na takvu bih primjedbu odgovorio da puko
precrtavanje nije dovoljno, jer za izradu dobroga crteţa treba prethodno temeljito shvatiti logiku za- krivljenja
pravaca, tj. zašto se i kako zakrivljuju, te koje je pravilo uz čiju primjenu moţemo reproducirati crteţ poput
ovoga?
U trenutku kada budete usvojili ovo geometrijsko načelo, osim što ćete napraviti lijepu sliku, moći ćete se i
zabaviti mijenjajući smjer pravaca: na primjer, zakrivljućući ih u većoj ili manjoj mjeri, odnosno,
spuštajući ili podiţući nedogled, pa ćete tako dobiti različite percepcije prostorne dubine, itd. Često nećete trebati precizno
poput fotografskoga aparata reproducirati prizor kojeg vidite, ali ćete pritom moći posredovati na samo vama svosjtven
način, slijedeći vaš vlastiti osjećaj. Na kraju, umjetnik je slobodan izraţavati se kako ţeli poštujući pri tome samo ona
ograničenja koje mu postavlja njegova vlastita potraga za lijepim.
Za stvaranje perspektive s tri točke trebamo odrediti dvije točke na obzoru: 0 i On, te točku Oi na vertikali, koja će u ovom
slučaju biti okomita na liniju obzora. Očigledno, u studiji crkve koju donosim, točka Oi nalazi se znatno iznad papira.
Probajte i kod ovoga primjera precrtati crteţ unoseći neke varijacije: primjerice - spustite ili podignite točku Oi, ili je
pomaknite malo ulijevo ili udesno. Pogledajte koji će sve različiti oblici nastajati. Pri prvim promjenama pravaca koristite
ravnalo, kasnije ćete morati steći naviku rada isključivo slobodnom rukom - vrlo brzim potezima koji omogućuju
povlačenje ravnih linija.
KOLORITNA PERSPEKTIVA
a se na
dvodimenzio-
inalnoj plohi uspješno
prikaţe trodimenzionalni
predmet, neće nam biti
dovoljna sama perspektiva
koju ćemo stvoriti crteţom.
Nuţno je naime stvoriti
privid prostorne dubine i
primjenom boja.
U stvarnosti, atmosferski
elementi u znatnoj mjeri
doprinose promjeni izgleda
predmeta: zrak koji nije
potpuno čist, uslijed vlage,
atmosferske prašine i
zagađenja, utječe na
različitu percepciju boja,
koja ovisi o udaljenosti na
kojoj se promatrani pred-
met nalazi: zrake svjetlosti
reflektirane iz daljine,
trebaju naime proći dug
put do našeg oka.
Zbog toga se mijenja ne sa-
mo tonalitet, već i sama
boja predmeta smještenih
na većoj udaljenosti. Jer, što
su predmeti udaljeniji,
smanjuje se nihov tonalni
intenzitet, postaju zračniji i
provid- niji, a boja im se
pribliţava plavkasto-
sivoj.Vlaţnost zraka znatno
će povećati ovu promjenu
percepcije. Interesantan je
primjer magle: ona
poništava djelovanje boja
sve do točke potpunog
stapanja promatranog
predmeta s ozračjem kojim
je obavijen. Paţljivom
primjenom boja slikari
povećavaju privid
prostorne dubine na svojim
slikama.
U ţelji da što bolje razja-
snim perspektivu boja i to-
nova, prikazao sam isti motiv jednom u crno bijeloj tehnici (ugljenom na prethodno obojenom platnu), a
drugi put uljenim bojama. Postavio sam sliku tako da dobijem tri plana prostorne dubine: u prvome su
zemlja i maslina, u drugome je bazilika, a u trećem i posljednjem, nalaze se breţuljci. Namjerno sam na-
glasio smjer pruţanja perspektive uzoranim poljem, jer sam time ţelio predočiti razliku između prvoga i
drugog plana.
UZBRDICE I NIZBRDICE
a
pr
imjerima koji slijede donosim prilično
jednostavna rješenja problemskoga
zadatka kojega pred nas moţe postaviti
određeni prizor. Na skicama koje vam
predlaţem za vjeţbu namjerno sam naglasio
perspektivu uzbrdice i nizbrdice zato što je
moja namjera pri tom manje bila napraviti lijepi
crteţ, a više jasno vam predočiti spomenutu
slikarsku problematiku.
Uočite dvije točke nedogleda na prvoj skici.
Jedna je od njih smještena iznad linije obzora, i
označena je kao O1: iz nje polaze pravci ulice.
Ostali elementi na slici slijede druge konstruk-
cijske pravce koji polaze iz točke O smještene na
obzoru u skladu s onim što je prethodno rečeno.
Na drugoj je skici točka O1 smještena iznad li-
nije obzora. I u ovom slučaju iz nje polaze
pravci ulice, dok se pravci kuća ravnaju prema
točki smještenoj na liniji obzora.
Stoga, kada budete odredili poloţaj obzora lako
ćete pronaći preostale pravce neophodne za
logičku koncepciju crteţa.
Za temeljito usvajanje ove tehnike nije vam
dovoljno puko čitanje navedenih objašnjenja,
već vam je potrebna vjeţba reprodukcije prim-
jera koje donosim. U početku moţete koristiti
ravnalo. Kasnije nastojte unijeti stanovite
promjene.
SLIKARSKA TEHNIKA
TEMELJNI OBLICI
S vaki pojedini objekt u prostoru koji nas okruţuje moţe se svesti na neko geometrijsko tijelo, u naj- više
slučajeva kompleksno. Kako bismo objekte što jednostavnije prikazali, trebamo ih nastojati što više
pojednostaviti svodeći ih na osnovna geometrijska tijela: kvadar, kuglu, valjak i stoţac. Ima slučajeva kada
nas crteţ ne zadovoljava u potpunosti, a nikako ne moţemo pronaći gdje se nalazi grješka: tada vjerojatno
razlog leţi upravo u kompleksnim oblicima i u mnogim detaljima koji doprinose da se temeljni oblik
izgubi iz vida. Zato stvorite naviku uočavanja temeljnih oblika, koje ćete potom reproducirati
pojednostavljenim linijama. Moći ćete proslijediti na dotjerivanje i razradu detalja slike tek pošto ste je u
cijelosti koncipirali, i sigurni ste da ste to uradili dobro. Stoga, započnite crteţ naznačujući samo temeljne
oblike.
Ako budete radili sluţeći se geo-
metrijskim oblicima, nećete samo
olakšati sebi crtrţ i konstrukciju
perspektive, već i primjenu boja.
Kod učenja odabira pravih tono-
va vrlo će vam koristiti slikanje
okruglih površina, jer ćete dok ih
budete reproducirali trebati pri-
jeći s nekog njihovog svjetlijeg
dijela na tamniji, prolazeći pri
tom kroz čitavu seriju različitih
tonaliteta.
Pogledajte primjer na ovoj strani-
ci. Skica grma u olovci, napravlje-
na je brzim potezima i već se
uočava postepeni prijelaz od
svjetloga ka tamnome. Izvedba
ovakvih prijelaza boja moţe
izgledati prilično zahtjevan
zadatak, koji postaje jednostavan
kada se grm usporedi s
geometrijskim tijelom kuglaste ili
ovalne površine.
Uočite kako sam na ovim primje-
rima obojao najprije volumen, ta-
kozvanu "masu", naglasivši kon-
traste svjetla i tame. Korištene su
uljene boje (boja trave, sa ţutim
okerom i titanovim bjelilom): po-
miješane su na paleti, a potom
ravnim kistom nanesene na plat-
no. Boja zemlje je oker i prije nego
je nanesemo, trebamo očistiti kist
od prethodno korištene zelene.
U posljednjoj sam fazi naglasio
kontrast između svjetla i tame i
izvukao pojedinosti, a one su u
ovom slučaju mrlje boje nanešene
malim kistom tankoga vrha: tako
sam stvorio privid lišća i trave.
Kad se budete osjetili sigurnijima i spremnima da se upustite u prikaz sloţenijih i zahtjevnijih predmeta, kao što je
primjerice neki seoski prizor, nećete više morati sve savršeno precizno nacrtati ugljenom ili olovkom: savjetujem vam
da u tom trenutku odmah započnete raditi kistom. U tom slučaju boja koju ćete koristiti (tempera, ulje ili akrilik)
mora biti vrlo razvodnjena. U zdjelici ili na paleti pomješajte boju s količinom razrjeđivača potrebnom da se dobije
ţeljena gustoća namaza. Vaţno je da uvijek radite slobodnom rukom, bez uporabe ravnala jer ćete tako moći izvesti i
poneku
varijaciju,
primjerice:
moći ćete
nacrtati
šire polje
ili viši grm
nego što je
u prirodi,
bez da
unaprijed
odredite konačni izgled slike.
Na polaznoj skici naznačite samo glavne
linije jer će vam one dati smjernice za dobro
izvođenje rada. Pošto ste u glavnim linijama
skicirali crteţ, i prije nego krenete u razradu
pojedinosti, načinite stanku i kritički pogledajte linije
koje ste označili. Provjerite jesu li ispravne proporcije,
perspektiva i planovi prostorne dubine.
Nastavite rad tek poslije paţljive analize
učinjenoga.
Ne potjcjenjujte ovu stanku za razmišljanje, jer biste se u
protivnom mogli naći pred gotovim radom u pogrešnoj
perspektivi, a to zacijelo ne bi bio ugodan osjećaj.
Prije svega, pogledajte objekte s bridovima - kuću, zid, neki
paviljon, itd. - i zamislite ih kao da su jednostavni paralelopi-
pedi.To će vam pomoći ne samo kod konstrukcije
perspektive, već će oku olakšati uočavanje pravih proporcija.
Crteţ na prethodnoj stranici izgleda dječji; tu se zapravo radi
o shematizaciji jednog oblika i nekoliko temeljnih linija koje
moramo povući da započnemo rad. Iz didaktičkih razloga
uvek se crta izvučena linija, a u praksi se radi vrlo tanka i laganim potezima
olovke, tako da se jedva vide.Ako su tako izvučene, moći će ih se po ţelji korigirati, a ako ih se izbriše, neće
omesti izvođenje rada.
Boje na slici rasporedit ćete na način kojega sam prethodno opisao.
Treba primijetiti da se bez detalja mnogo bolje vidi da li je boja sjene ona ţeljena. Pojedine se objekte moţe
naslikati kistom i suhom ili vlaţnom bojom - prema vašem izboru. Savjet kojeg vam pri tome mogu dati je
sljedeći: boja nanesena na suhu površinu ostavlja jasan rub, dok joj je on na mokroj podlozi maglovit i nepravilan.
KONTRAST SVJETLA I TAME
to je kontrast svjetla i tame? To je igra svjetla i tame kojom se dočarava privid reljefnosti, a slici se ujedno podaje
posebno ozračje. Zamislite da je sunce zastrto oblacima: u tome je slučaju osvjetljenje podjednako na svim
dijelovima, sjene su tek naznačene, i sav krajolik poprima harmoničan ugođaj. No, kada je sunce jarko, a zrak čist,
izraţen je kontrast između svjetla i tame; tople boje na osunčanim površinama snaţno se ističu svojim intenzitetom i jasno
odskaču od onih hladnih na dijelovima u sjeni.
Uočite različitost učinaka tehnika korištenih u dvama primjerima koje donosim: na ovoj je stranici jedna
meka i maglovita tempera na kojoj dominiraju sive boje, dok je na idućoj stranici jedan energični akvarel brzo
i odlučno izveden nabačenim mrljama boja u snaţnim kontrastima. Ne propustite primijetiti i da je akvarel
vrlo pogodna tehnika za brze radove, dok je tempera, zbog svoje zagasite prirode, posebice pogodna za
vedute jezera. Iskustvo me naučilo da je poznavanje različitih slikarskih tehnika sredstvo, a ne cilj: umjetnik
se sluţi određenom tehnikom kako bi izrazio ono o čemu razmišlja, što osjeća i proţivljava.
Vaţno je da na slikama uhvatite igru svjetla i tame, te njihove međusobne odnose; pri tome je bitno da
stvorena cjelina bude harmonična.
Kod izrade kontrasta svjetla i tame u slikarstvu, treba voditi računa o pet varijabli, a to su: najsvjetlije točke,
boja tijela, poluboje, sjene i odrazi: njihovi će međuodnosi odrediti ozračje slike. Osim toga,
bitno je u svakoj fazi rada razmisliti o kontrastu svjetla i tame - već od same skice - pa provjeravati njegov intenzitet u
različitim prostornim planovima.
Jednostavno rečeno, trebat ćete provjeriti da se u planu koji je najudaljeniji od promatrača, kontrast svjetla i tame jedva
nazire, a kako se sve više budete pribliţavali prvom, odnos svjetla i tame trebat ćete pojačavati; zato svijetlo - tamni
kontrast u drugom planu mora biti izraţeniji nego u trećem, i tako dalje. Naime, ne moţemo naslikati stablo u drugom
planu s odnosima svjetla i tame kao na grani u prvom planu.
Evo i jednog kurioziteta: Leonardo da Vinci (1452-1519) u svom traktatu o slikarstvu tumači vaţnost kontrasta svjetla i
tame i navodi način na kojega mu on pristupa. Leonardova tehnika uglavnom se temeljila na ujednačenom nanosu boje
polovičnog tona: na početku je nanosio poluboje, a tek je u završnim fazama rad bojao svjetlije i tamnije dijelove slike. I on
kaţe: "Slikari, da da oslikaju reljefne predmete, trebaju obojiti površinu papira bojom polovične zatamnjenosti, a onda dati
tamnije sjene, pa na kraju glavna svjetla...".
KOJI MOTIV?
ada se nalazimo u prirodi i ţelimo reproducirati neku lijepu panoramu ili vedutu sami sebi postavljamo razna pitanja: bi li bilo
lijepo unijeti u crteţ i onaj puteljak? Ili: hoću li naslikati sve što ili samo dio? Koji je kut najbolji? Ovakvim pitanjima kao da
nema kraja! Prije nego prionete na slikanje, korisno je postaviti sebi pitanja ovakve vrste, jer će vam odgovori na njih
omogućiti da odmah procijenite kako skicirati predmet, odakle započeti crteţ, i na kojem ga mjestu završiti.
Prije dosta vremena uvijek sam sa sobom nosio okvir dijapozitiva bez folije ko- ji mi je trebao posluţiti
da lakše nađem pravi kadar, ali kada bi mi trebao ni- kako ga nisam mogao naći; tada sam prešao na
jednostavniji sistem spojim kaţiprst i palac u krug, i onda kroz taj otvor gledam pejzaţ, pribliţujući ili
udaljujući ruku od oka. Ovako promatram objekte scene, i ne odvlače mi paţnju oni izvan nje te mogu
odrediti hoću li naslikati cijelu kuću ili samo neki njen dio, u kojoj će točki biti najbolje da ubacim
puteljak, itd. Uostalom, ovaj mi način promatranja omogućuje da provjerim je li motiv kojeg ću naslikati
uravnoteţen i harmoničan. Ukratko, tako provjeravam jesam li zadovoljan kadrom.
Prije nego započnete skiciranje, napravite još jednu vjeţbu: pogledajte prizor kroz
poluspuštene kapke: vidjet ćete samo svjetle i tamne mase.Taj će vam trik sigurno
koristiti kad budete slikali taj pejzaţ.
OSNOVNI POJMOVI SLIKARSTVA “Jt. —godna kombinacija boja čini sliku skladnom. Kako se moţe postići taj sklad? Čini mi se da je da- ' nas
pojam lijepoga manje općenit i više subjektivan nego što je to bio nekada, i u tom se smislu ' sjećam da sam
jednom bio predloţio svojim učenicima da stave na papir nekoliko boja, ne izravno iz tube, već su ih
prethodno trebali pomiješati na paleti tako da dobiju harmoničnu cjelinu. Njihova su tumačenja bila veoma
različita. Kada bih povezao svaki papir s njegovim tvorcem, izgledalo mi je kao da izbor boja na njemu
odraţava njegovu misao i osobnost. Neću se upuštati u avanturu raspredanja o
lijepome i ruţnome, no pozivam vas da pogledate što su veliki učitelji u prošlosti smatrali "lijepim" .Ako se
potom netko od vas, prihvaćajući načelo kranje poniznosti i upornosti, odluči nastaniti u svijetu slikarstva,
otvorit će mu se pogled na prekrasne vidike jer svijest o bojama pojačava uţitak u ţivljenju i promatranju
prirode.
Harmonija je također stvaranje privida pokreta; na primjer, nebo oslikano ujednačenom bojom stvara privid
statičnosti i hladnoće. Problem se neće spontano sam riješiti čim jednostavno dodamo oblačiće: naprotiv,
trebamo stupnjevati tonove plave: tako da nikada ne koristimo čistu boju kakva izlazi iz tube ili limenke, već
boju koju smo prethodno ohladili ili stoplili, vođeni potrebama harmonije koju ţelimo postići.
Sklad se postiţe i dobrim poznavanjem slikarske tehnike, a nju se stječe samo predanim radom. Upravo je
zato Leonardo da Vinci u traktatu o slikarstvu napisao: "Slika ostavljena sama sebi prepušta se neostvarivim
snovima; potrebno je izučavati znanost ili prije umjetnosti ili u isto doba, da se nauči unutar kojih se granica
treba zadrţati".
coristiti
:očaka r
IMPASTO
je tehnika slikanja gustom bojom koju se nanosi u debelom, pastoznom sloju. Moţemo ga samostalno
kada ţelimo postići reljefno djelovanje s nekih dijelova slike, kao na primjer, s najintenzivnijeg svjetla, ili s
osvijetljenih dijelova, ili kada ţelimo potpuno prekriti područje koje ispod tog sloja leţi. Ova je tehnika
također vrlo korisna i za isticanje točaka najvećeg sjaja. Na primjer: ako ţelite naslikati odraz sunca na
ogradi, probajte zahvatiti boju samo uzduţnim rubom slikarske lopatice, pa je onda rasporedite po slici u tankim tragovima.
Boja će biti reljefna, te će, zahvaljujući laku - posebice laku Dammar ili Dammara, vrsti prirodne smole - stvoriti dočarati
svjetlost i kretanje. Osim toga, i za cjelokupnu izradbu slike moţemo koristiti isključivo
slikarsku lopaticu. Pogledajte ovu sliku sa strane: korištene
su uljene boje i samo slikarska lopatica, bez primjene kista
bilo koje vrste. U ovom vam slučaju ne bih savjetovao
slikanje na platnu: bolje je izabrati neku čvrstu podlogu kao
npr. višeslojnu drvenu pločicu debljine 8 mm, prethodno
podloţenu cementi- tom - premazom napravljenim na bazi
lanenog ulja, supstance topive u terpentinu. Čvrsta podloga
dobro podnosi pritisak slikarske lopatice i ne deformira se.
JEDNA ZANIMLJIVA
TEHNIKA: GVAŠ
Još je u davninini postojala praksa rasta-
panja u vodi različitih vrsta zemlje i bojinih
supstanci, i njihovoga narednoga miješanja s
nekom vrsti ljepila.Tako dobijena boja u
prošlosti se koristila za crtanje, pisanje i
bojenje, a slikari su je, primijenjenu na jedan
vrlo jednostavan i redovito efektan način, ko-
ristili na svojim skicama za stvaranje
kontrasta između svjetla i tame.
Tuš ili razvodnjena boja nanosila bi se tako na
guščje pero, odrezano za tu namjenu, kojim bi
se načinila skica, a potom bi se u nastavku ki-
stom i istom bojom ispunjavali dijelovi u sjeni
i slikale tamne mase. Na ovaj je način umjet-
nik brzo mogao proučiti odnose svjetla i sjena
i tako bi se pripremio za slikanje temperom,
uljenim bojama, ili za rad na freski.
Pojam gvaš doslovno znači "velika količina
vode". Na francuskom, izraz gouache, prvi je
puta bio korišten u XVI stoljeću. Ovu se tehni-
ku, kojom su umjetnici izvorno slikali akvare-
le, u nastavku učinilo još boljom dodavanjem
čiste bijele boje na osvijetljenim dijelovima.
Vaţno je da upoznamo paletu starih boja da
bi se mogli i danas njima sluţiti (vidi uzorke
boja na ovoj stranici). Riječ je o prirodnim bo-
jama kojima se na slikama koje izlaze iz kano-
na klasične figurativne umjetnosti mogu stvo-
riti vrlo lijepi efekti. Kada stvaramo suvreme-
na slikarska djela, i sluţimo se pri tom tehni-
kama starih majstora stvaramo tako vezu s
baštinom od koje se umjetnik nikada ne bi
smio odvojiti. Po mojem je mišljenju umjet-
nost pojam koji nadilazi vrijeme i modu. No,
ako umjetnik ne posjeduje razvijenu svijest o
nasljeđu i slikarskim tehnikama korištenima u
prošlosti, kao drvo bez korijenja, on je nespo-
soban za daljnji rast.
Otvorio sam prozor na ovu tehniku, preteču
akvarela, i uvjeren sam da ona ima budućnost
upravo zahvaljujući svojoj jednostavnosti, neposrednosti, trasparentnosti i mekim rasplinutim obrisima koji
se njome dobijaju. Kako bi se uspješno upoznali s ovom
tehnikom, korisno je da počnete vjeţbati s monokrom- nim
motivima, odnosno motivima izvedenim u samo jednoj
boji. Savjetujem vam da radite sa smeđom bojom koju ćete
dobiti na sljedeći način: malu količinu vode zagrijte do
vrenja, dodajte joj ţličicu kave, pa pustite da- polovica
tekućine ispari; dobijenu otopinu zatim ostavite da se
ohladi. Idući dan filtrirajte tekućinu, pa filtrat koristite za
rad tehnikom gvaša. Što više vode ispari, to ćete dobiti
tamniju smeđu.
Kod rada u gvašu koristite okrugli kist tankoga vrha,
upijajući papir, čašu vode, tanjurić za razrjeđivanje boje i
fino grundirani papir za akvarel.
Za provjeru tonskog intenziteta boje koju ste priredili, te da
lakše procijenite kako ćete je nanijeti, prije početka rada na
samoj slici načinite nekoliko probnih poteza na papiru za
akvarel kojega ćete drţati pored tanjurića.
Ako vam boja bude izgledala ona prava, moţete započeti
rad. Crteţ mora biti jednostavan i izgrađen samo
najnuţnijim linijama. Ovlaţite papir tako da preko njega
prijeđete vlaţnom spuţvom i prionite na rad, krećući od
najsvjetlijih tonaliteta. Mokri se papir moţe blago
ondulirati, no kada se osuši vratit će se u početno stanje. U nastavku, prelazite postupno na tamnije
tonalitete koristeći uvijek isti kist. Kasnije, ako budete smatrali da je to potrebno, još ćete dodatno povećati
kontrast. Na kraju malim dodirima tankog okruglog kista broj 0, i intenzivnijom bojom, povećajte razlike u
osvjetljenju.
1
VJEŢBE
rije nego razbijete okvire umjetničkih pravila i
upustite se u slikarske avanture, trebat ćete dobro
ovladati tehnikom. Da to postignete počnite raditi
na vjeţbama preslikavanja: jer ćete tek po većoj količini
napravljenih kopija, svijet koji vas okruţuje moći
promatrati drugačijim očima. Naime, i jedan potpuno
običan predmet više pobuđuje našu maštu ako ga
pogledamo iz kuta drugačijega od uobičajenog. Na
primjer: moţemo usredotočiti paţnju na samo jedan dio
slike, ili locirati nedogled u nekoj točci izvan njenih
okvira. Za sada se zadovoljite učenjem kroz
kontinuirani rad. Posebno obratite paţnju na odnose
između svjetla i tame. Upamtite da je svjetlost temeljna
sastavnica svih slikarskih kompozicija, a pogotovo
pejzaţa: nije samo dovoljno da neki predmet bude
osvijetljen - treba biti osvjetljen na ispravan način.
Moja je nakana pomoći vam otvoriti jedna od onih vrata
koja vode dobrom poznavanju ove tehnike, te vam
ujedno predati ključeve kojima ćete sami otvoriti i sva
ona druga koja za ovima budu uslijedila.
P
KAKO MISLITI NEBO
'
pjjb. -.jednom pejzaţu nebo, bez sumnje, ft igra izuzetno vaţnu ulogu. Ono je iJlM toliko
bitno, da se ga uvijek prvoga slika. Za
temeljitu analizu tehničko-slikar- skoga
aspekta neba, ne bi bila dovoljna samo jedna
knjiga.
No, shvaćajući ovaj tekst kao uvod u spo-
menutu problematiku, ţelio bih vas ospo-
sobiti vas za razumijevanje sloţenog svijeta
umjetnosti, te vam otvoriti vrata koja vode u
svijet slikarstva, i potaknuti vas ujedno da
svijet koji nas okruţuje pogledate drugačijim
očima.
Za postizanje dobrog rezultata potrebno je
mnogo vjeţbe i jednako toliko prakse, jer ćete
tako moći u potpunosti upoznati, na primjer
miješanje boja, njihovu gustoću, raspored, itd.
Razumijem da ponekad pisana riječ nije
dovoljna da se neki pojem u potpunosti shvati:
bolje bi bilo promatrati nekoga slikara dok
radi, gledati kako miješa boje, kako i koliko ih
razrjeđuje, itd. Ako budete u prilici pribliţiti se
nekom slikaru dok slika, zaustavite se i dobro
pogledajte što radi, pazeći pritom da ga ne
ometate u poslu, jer sve ono što biste ţeljeli
pitati u svezi tehnike rada moţete naći u
udţbenicima, a ostalo je osjećaj.
Mislim da je sada dobar trenutak da
pogledamo nekoliko slika. Uočite boju
oblaka na prvoj slici: siva je dana s tragom
crne i plave pomiješanih s cinkovim
bjelilom. Efekt svjetlosti koja prolazi kroz
granje stabala na drugoj slici napravljen je
slikarskom lopaticom, nakon što su stabla
već bila naslikana.
Moţe se povećati kontrast i pokret slike
umetanjem jedne vrlo svijetle površine iz-
među plavetnila neba i intenizvne modri-
ne mora.
Kontrast se značajno povećava ako sliku
podijelimo na obzoru na gornji dio oslikan
hladnim bojama, i donji oslikan toplima,
kao na posljednjoj slici.
Kao što moţete uočiti na ovim skicama,
mase i oblici oblaka mogu utjecati na sliku
kao i na njenog promatrača: modeliranjem
cirusa stvorio se privid gibanja, dok
vodoravni poloţaj oblaka sugerira spokoj.
NEBO
ovoj vjeţbi moţete koristiti
guste boje kao što su na
primjer tempera ili ulje. Platno je
prethodno jednolično
premazano bojom dobivenom
miješanjem bijele, male količine
kadmijeve ţute i purpurno
crvene.
Oblake nije potrebno crtati
olovkom, več ih je dovoljno iz-
ravno skicirati kistom s dosta bi-
jele boje. Ponekad boja koja izla-
zi iz tube nije baš mekana: zato
ju je potrebno prethodno razri-
jediti na paleti dodavanjem male
količine razrjeđivača, ako slikate
uljenim bojama, odnosno male
količine vode u slučaju tempere.
Naučite da ne miješate boju na
paleti uvijek i samo kistom, već
se počnite privikavati i na
uporabu male slikarske lopatice.
Pošto budete skicirali oblake na
paleti, napravite plavu od cinko-
vog bjelila i ultramarina, pa nas-
likajte nebo. Savjetujem da uvi-
jek počnete od viših dijelova.
Nastavite rad izmjenjujući
prijelaze plave i bijele na način
da dobijete mekane i
prozračne oblake. Boja na području između bjeline oblaka i plavetnila neba mora biti vrlo blaga i zato je
osim postizanja efekta zamagljenog pretapanja nijansi, što ga se kistom izvodi na platnu, nebu potrebno do-
dati i jednu međunijansu, koju ćemo prethodno naći na paleti miješajući bijelu i plavu u različitim omje-
rima. Na nekim ćete mjestima ovoj boji dodati i dašak skrletno crvene koja će povećati volumen oblaka.
Nastavite s radom izmjenjujući plava i bijela područja. Imajte na umu osnovno pravilo da područje
plave iznad uvijek mora biti u tamnijoj nijansi od onoga ispod. Promotrite razliku kontrasta između
dvaju područja, te uočite kako upravo ona doprinosi stvaranju privida gibanja. Savjetujem da potpuno dovršite nebo prije nego prijeđete na razradu ostalih pojedinosti slike.
S prusko plavom pomiješanom s ultra- marinom i skrletno
crvenom naslikajte udaljene breţuljke.
Boja treba biti nabačena brzo i ne mora
biti prozračna kao ona neba. Čak će i
ova razlika u načinu nanošenja boje
stvoriti dojam pokreta.
Boja trave, smaragdno zelena i kadmijeva ţu-
ta boje su korištene u pojasu u prvome planu.
Pogledajte kako ţuta boja stvara snaţan
privid reljefnosti.
TRG
vaj sam akvarel naslikao na licu mjesta, a potom u atelieru i sve ostale primjere. Kada radim na |
otvorenom nosim mapu papira Fabriano od 300 g/m2, i s listovima veličine 36x50 cm. Ponekad ţelim
smanjiti područje slikanja kako bih dobio sliku manjih dimenzija.To se postiţe tako da se ivice slike obrube
ljepljivom trakom za papir i potom se slika unutar omeđenog prostora. Gotov akvarel imat će tako lijepi
bijeli okvir na kojeg će se smjestiti naslov i potpis.
Izvucite sliku samo glavnim linijama, a potom dajte prve premaze nanoseći ravnim
kistom vrlo razvodnjene boje: oker ţutu, prirodnu umbru i narančastu. Pričekajte da se sve
osuši, a onda nanesite ultramarin, crnu, i tamno ljubičastu na područja u sjeni. Nemojte
jednolično rasporediti boju na slici: krajnji rezultat ne treba biti previše plošan. Uvijek
nastoj- te postići varijacije u nijansama, jer se tako stvara privid gibanja. Počnite s
nijansama u sjeni, i u radu koristite mrlje neodređenih boja - da ne biste oteţali drugi plan
kompozicije; skicirajte likove i boje stolnjaka.
Nastavite rad povećavajući
kontrast između svjetla i tame te izrađujući
pojedinosti slike. Golubovi su oblikovani
brzim potezima i istom bojom kojom su
naslikane sjene. Poneki dašak čiste crvene
čini sliku zanimljivijom i ţivljom. Tanke su
linije izvedene okruglim malim kistom
tankog vrha. Osušite pojedine kapljice boje
tako da dobiju drugačiji tonalitet. Osim
toga, još jedan drugačiji slikarski efekt
moţete dobiti na način da ćete pustiti par
kapi čiste vode da slobodno padne na
vlaţnu boju: tako će nastati svjetlije
mrlje.Trebate stalno provjeravati različite
tonalitete sjena, i pritom paziti da ih ne
oteţate preko mjere.
ARENA U VERONI
Ova je vjeţba izvedena u tehnici akvarela na papiru Fabriano od 50% pamuka, teţine 300 g/m2,
iz bloka veličine 50x36 cm. U ţelji da vam pokaţem jedan drugačiji način da se započne rad na nekom
akvarelu, predlaţem vam da kod crtanja koristite plavu vodenu olovku. Osobitost pigmenta od kojeg su
sastavljene vodene olovke jest njihovo rastapanje u doticaju s vodom; zahvaljujući tom svojstvu one se
pretvaraju u akvarel.
Bojom korištenom za kamenje radite na površini čitave građevine povećavajući joj postupno intenzitet.
Korištene boje su oker i cinober. Sadaje trenutak da slobodnim i odlučnim potezima nanesete tamnije
nijanse kojima ćete naslikati sjene.
Počnite bojenje kamenja kistom umočenim u razvodnjeni oker.Tijekom rada plavi će se pigment, kojim ste
izvukli skicu, rastopiti.
Drţeći stalno skicu kao predloţak, pojačajte vaţnije
dijelove snaţnijim tonovima. Vaš umjetnički senzibi-
litet reći će vam do koje mjere slika treba biti jasna. Ako
ţelite dobiti snaţniju sliku, trebat ćete pojačati sjene i
poteze na bridovima malim kistom tankoga vrha. Nemojte
koristiti crnu boju koja bi samo oteţala sliku, već mješavinu
plave, tamnu umbru i crvenu.
^
VODA I NJENI ODRAZI
Već sam govorio o korištenju slikarske lopatice, a na ovoj sli-,
ci vidite još jedan primjer njene primjene. Ravni kist A korišten je
postranično za nebo i za pijesak, a rezano za more. Slikarskom
lopaticom na kraju je nanešena vrlo gusta bijela boja (kakva izlazi
iz tube) čime je modeliran volumen pjene valova. Koristio sam
uljene boje na platnu veličine 35x45 cm.
Na ovom je akvarelu dimenzija 31x13 cm zanimljivo primijetiti kako nijanse mora
mogu varirati od zelene do plave i obratno. Nebo i more naslikani su ravnim kistom
širokim otprilike 1 cm, a valovi u prvom planu i ostali detalji okruglim kistom tankoga vrha
broj 1. Naliv pero i smeđi tuš posluţili su mi za završnu doradu.
Slika dolje - veličine 35x45 cm - izgleda plošnija od prethodnih, no cilj mi je bio po-
kazati vam različite načine na koje se moţe naslikati voda. Upotrebljena je vrlo razri
jeđena akrilna boja nanesena uobičajenim ravnim kistom, korištenim i rezano.
Snaţno me privlači odraz boja na vodi, jer se on mijenja ovisno o vremenu i o vrsti
osvjetljenja; no posebno je zahtjevno prenijeti na platno osjećaj kojega se ima kada se
ovaj prizor promatra u prirodi. Prva teškoća s kojom se u ovom slučaju susrećemo, jest
prenijeti odraze vode koja je u neprekidnom pokretu. Netko će predloţiti: "Precrtajmo ih
s neke fotografije!" No puko precrtavanje nije dovoljno, zato što je potrebno shvatiti njeno
unutarnje gibanje - a do njega se dolazi promatrajući vodu dok miruje.
Laganijim tonovima prenesite na sliku sve boje koje se odraţavaju na vodi. U nastavku
će ravne linije i nanosi boja postati zakrivljeniji i nepravilniji. U završnoj fazi rada nanijet
ćete više tankih namaza plave različitih nijansi.
SEOSKI VIDICI
Polje makova klasična je tema koju su obrađivali svi slikari. Mrlje crvene boje
na ţutom polju redovito izazivaju posebne osjećaje. Ovo je ulje na platnu ve-
ličine 40x50 cm, i plod je slobodne fantazije kojom sam htio dati oduška mašti i
eksperimentu. Na ovoj sam slici zapravo, u daljini htio dati more jer me zanimalo
kako se slaţu ljubičasta boja lavande s crvenom makova. Krajnji rezultat kompozicije
mi se baš i ne sviđa, ali sam vam bez obzira na to ţelio pokazati sliku da i vi osjetite
poticaj da na sličan način probate povezati neuobičajene boje, nadam se uspješnije od
mene.
I ova je slika nastala u tehnici ulja na platnu veličine 40x50 cm, a nadovezuje se
na jedan moj raniji crteţ koji mi se zbog palme pored bijele vile i različitih
tonova zelene livade posebno sviđa. Pogledajte kako ovdje boja breţuljka u
pozadini naginje stapanju s bojom neba.
Slika koju donosim na ovoj stranici je ulje na drvu veličine 40x50 cm i zapravo je jedna studija. Radio sam samo okruglim kistom za
akvarel kojeg sam drţao gotovo okomito u odnosu na površinu drvene ploče. Uljene boje vrlo su razrijeđene; u ovom slučaju u
razrjeđivaču treba smanjiti količinu laka Damar. Uočite kako je čitava slika izvedena mrljasto: to je posebno vidljivo na nebu. Mrlje se
međusobno preslojavaju bez nijansiranih prijelaza: stapanje ili nijansirani prijelaz kromatskog elementa dobijen je samo korištenjem različitih
vrsta boja i tonaliteta.
Slika je nastala u jednom kampu u rimskoj četvrti EUR. Kamp danas više ne postoji, a podloga na kojoj
je izvedena slika je komad šatorskoga platna.Temeljna boja s cementitom na nepropusnom je platnu
dala "skliskost" uljenim bojama. Ovaj efekt omogućio je stvaranje svjetlijih područja uklanjanjem
površinske boje. Mnogi su detalji načinjeni odstranjivanjem boje drškom kista. Na kraju sam dodao pokoji
reljefni potez bijelom i svijetlo ţutom na svjetlim dijelovima slike.
“ Prema mojem mišljenju breze su za slikare najzanimljivija stabla, jer pored vitkosti, njihova bijela
kora svojim jasnim odvajanjem od podloge stvara vrlo lijepi kontrastni efekt. Zanimljivo je uočiti
različite tehnike izvedbe. U ovom akvarelu, veličine 30x50 cm, lišće je načinjeno mrljama boje. Na
slici uljenim bojama, prikazanoj na idućoj stranici, slikarskom je lopaticom izrađeno lišće, te su
ujedno oblikovani i osvijetljeni dijelovi prizora.
5
M
S l i k a n j e k r a j o l i k a m o ţ e
b i t i v e o m a o p u š t a j u ć a
a k t i v n o s t : b o r a v a k u
s r c u p r i r o d e ,
p r o m a t r a n j e b o j a
o k o l i š a i n j e g o v i h n i j a n s i r a n i h p r o m j e n a k o j e
n a s t a j u s p r o m j e n a m a u i n t e n z i t e t u s v j e t l o s t i k o j o m
j e o b a s j a n , k a o i i z r a ţ a v a n j e v l a s t i t i h o s j e ć a j a n a
p l a t n u , d a j e p o j e d i n c u
v e l i k o z a d o v o l j s t v o .
A u t o r o p i s u j e
n a j p o g o d n i j e
m a t e r i j a l e , t e h n i k e i
b o j e , t e a n a l i z i r a
r a z l i č i t e v r s t e
k r a j o l i k a , d o n o s e ć i
u j e d n o v r i j e d n e t e h n i č k e o s v r t e i p r a k t i č n e s a v j e t e .
SADRŢAJ
4 Uvod
6 Materijali
6 Slikarski stalak
7 Podloga: Platno ili papir?
8 Kistovi
10 Boje
12 Kako rasporediti boje na paleti
14 Teorija boja
14 Komplementarne boje
15 Kontrastne boje
16 Boja i ton
16 Hladne i tople boje
17 Transparentne i pokrivne boje
20 Tehnika crteţa
22 Linearna perspektiva
23 Proporcije
24 Točke nedogleda
26 Obzor i planovi prostorne dubine
28 Perspektiva s tri točke
30 Koloritna perspektiva
32 Uzbrdice i nizbrdice
34 Slikarska tehnika
34 Temeljni oblici
38 Kontrast svjetla i tame
40 Koji motiv?
42 Osnovni pojmovi slikarstva
43 Impasto
44 Jedna zanimljiva tehnika: gvaš
46 Vjeţbe
48 Kako misliti nebo
50 Nebo
52 Trg
54 Arena u Veroni
56 Voda i njeni odrazi
60 Seoski vidici
Recommended