Download pdf - V. O. Percov - Vladimir Majakovski - Kritičko Biografski Ogled

7/25/2019 V. O. Percov - Vladimir Majakovski - Kritičko Biografski Ogled

http://slidepdf.com/reader/full/v-o-percov-vladimir-majakovski-kriticko-biografski-ogled 1/164





V E L I K I L J U D I I N J I H O V A D J E L A

19



V. V, M A J A K O V S K I



V. O. P E R C OV

V. V. MAJAKOVSK1

KRITIČKO-BICGRAFSKI OGLED

BE OGRAD r KULTURA • Z A G R E B





1

Majakovski nije mogao da se ne našali u svojim

stihovima čak i onda kad je govorio o veoma ozbiljnim stvarima i u suštini bio ozbiljan. Izjašnjavajući

se, na primjer, o svojim dužnostima i pravima pjesnika socijalističke revolucije u čuvenoj pjesmi

»Razgovor s fininspektorom o poeziji«, on je u šali predlagao :

ВБ1считав

деИствие стихов,разложите

заработок mo ë

на триста лет.1

U tim riječima nema nimalo uvećavanja. Utjecaj

stihova Majakovskog na masu, ustvari, tek počinje. Kad dobar recitator tumači djela Majakovskog

pred bilo kojim auditorijem, dvorana se uznemiri, nitko ne ostaje ravnodušan, ljudska lica se »gdje

treba mršte, gdje treba smiju«, ljude u potpunosti

zahvaćaju najčudesnije tananosti iskovanog stiha

Majakovskog, dvorana živi pjesnikovom mišlju i

osjećanjem, recitatora pozdravlja ista onakva bura

zahvalnosti kakvu na sastancima izaziva omiljeni

1 Kad izračunate djelovanje stihova, raspodijelite

moju zaradu na trista godina.

5



govornik. A u auditoriju je, možda, najzanimljivija

grupa onih »koji ne shvaćaju« Majakovskog i koji

se, zbunjeni, osjećaju učesnicima općeg oduševlje

nja. Dobro tumačenje stihova Majakovskog još i danas mnogima otkriva pjesnika, potiče ih na dublje

shvaćanje njegova stvaralaštva.

I dosad se još o Majakovskom održavaju predrasude, koje utoliko prije imamo pravo da nazovemo buržoaskim, ukoliko ih je u svoje vrijeme

stvorila buržoazija, koju je pjesnik već u svojim

prvim istupanjima ismijao i napadao i koja je bila

ogorčena i razdražena njegovim stvaralaštvom i

njegovim držanjem. Ozbiljnost, sadržajnost stihova

Majakovskog, novost i neočekivanost njegovih slika

proglašavani su za besmislicu. U tome nije samo

bilo pomanjkanje želje da se shvati ono što je

novo, nego je u tome bila i želja ne dopustiti da

novo bude shvaćeno, ograditi pjesnika od čitatelja.

Na zamjerke o »neshvatljivosti« najbolje je odgovorio sam pjesnik u jednom svom govoru:

»Potrebno je, ne umanjujući ozbiljnost svojih

stvari, da stihove učinimo potrebnim masi, to jest

da ljudi, kad uzmu pjesmu, metnu je na ruku i pročitaju pet puta, kažu — premda je teško bilo shvatiti, mi smo, pošto smo shvatili, obogatili svoj razum, svoju maštu, još više izoštrili svoju volju

za borbu za socijalizam«.

Neke vrijeđa takozvana »grubost« Majakovskog. Nikako ne podižući grubost do nekakvog novog poetskog kanona, ne težeći da bude oštar bez

6



potrebe, Majakovski je u isto vrijeme govorio o

tome kako »uho riječju ne zna maziti«. On je znao

da će pobjednički socijalizam i novi odnosi među

ljudima izbac:ti iz jezika riječi kao što su »prosti

tucija, tuberkuloza, blokada«. Ali on je bio svije-

stan i toga da je revolucija izbacila na ulicu jezično

iskustvo milijuna ljudi, koje ne može da ne postane jedan od izvora novog poetskog jezika. S druge

strane, u borbi s neprijateljima i s ostacima kapitalizma, revolucionarni pjesnik ne može da bude

čistunac, i dugo će još oštri jezik polemike i hajka

na nevaljalstvo ostati jedna od plemenitih književnih tradicija revolucionarne poezije.

Ako i poslije smrti Majakovskog, njegova lič

nost i stvaralaštvo izazivaju strasno, protivurje-

čan interes, borbu i prepirke, to, u svijetlu historijske ocjene druga Staljina, ogromno značenje dobiva

saznanje o pjesnikovu životnom i stvaralačkom

putu, saznanje o onim silama koje su pripremile najboljeg pjesničkog tumača epohe socijalizma.

Prikupljanje materijala za biografiju Majakovskog tek počinje. Sam Majakovski će u malo čemu

pomoći svom biografu — on nije čuvao rukopise,

nije vodio dnevnike, nije poklanjao nimalo pažnje

materijalu koji karakterizira stav književnih su

vremenika prema njemu. Sve se to nije slagalo sa

stilom njegova nesređenog ličnog života. O svojim

stihovima govorio je da su spremni i na smrt i na

besmrtnu slavu i nikako nije stavljao u prvi plan

sebe kao pisca, već onu ulogu radi koje su ti sti

7



hovi i bili stvoreni. »Neka naš zajednički spomenik bude u borbi izgrađeni socijalizam« — to je deviza njegove poezije, i to je postalo stvaralačka deviza

borbe i postignuća svih radnika socijalističkog naroda.

Slava i veličina Majakovskog ogledaju se u slavi i veličini revolucije, koja je oživjela, odnjegovala i odgojila tu kolosalnu stvaralačku snagu.

Domovina Vladimira Majakovskog je Gruzija, selo Bagdadi, gdje je njegov otac, Vladimir Kon- 6tantinović Majakovski, služio kao šumar. Poro

dica Majakovskih — mati Aleksandra Aleksejevna, sestre Ljuda i 01 ja i brat Kost ja (ubrzo umro) — preselila se u Bagdadi 1889. godine. Ovdje se u maloj seoskoj kućici, smještenoj na samoj obali brze planinske rječice Hanis-Chali, usred veličanstvene planinske prirode Kavkaza, 19. (7.) jula 1893. godine rodio budući pjesnik. Na dane svog

djetinjstva i na bagdadijsko nebo Majakovski se uvijek sjećao sa zahvalnom nježnošću:

Л знаго:глуноств — здемн и pak.

Ho еслипелосв про ето,

долж но 6и т б ,Грузиго,

радоспш к кракподразумевали позтн.1

1 J a znam: glupost su edem i raj. Ali kad se o

tome pjevalo, mora biti da su pjesnici podrazumijevali

radosnu zemlju Gruziju.

8



Možda je onaj osjećaj samonikle snage i ogromnih razmjera, kojima je ispunjena njegova poezija, Majakovski ponio već od prvih dojmova u životu.

Otac Majakovskog je po svojoj šumarskoj službi

bio vezan svakodnevnim poslovnim odnosima

s mjesnim stanovništvom, koje je u njemu gledalo

pravednog čovjeka, uvijek spremnog da pomogne

nevoljniku. Taj veseli, društveni Rus, veoma visok, s gromovitim glasom, um'io je steći veliku popularnost među gruzijsk'm seljacima. Kuća Vladimira

Konstantinovića bila je uvijek otvorena za pri

jatelje, kojih je imao mnogo među mjesnim stanovnicima. Jednostavan i radin život porodice okru- žavao je budućeg pjesnika, koji se slobodno osjećao u porodici i među vršnjacima — seoskom dje

com, od kojih je naučio odlično govoriti gruzijski.

Aleksandra Aleksejevna se s djecom, koju je

trebalo školovati, preselila u Kutaisi. Ovdje je bu

dući pjesnik stupio u Kutaisku gimnaziju. Seljački

pokret 1905. godine, koji je u Kutaiskoj guberniji dobio izvanredno oštre oblike, ostavio je neizgladiv

dojam u mališanovoj duši. Pored općeg kapitalističkog ugnjetavanja radni svijet na Kavkazu, koji je

tada bio u položaju kolonije ruskog carizma, trpio

jf još i nacionalno ugnjetavanje. Kod Majakovskih

gruzijski studenti-revolucionarci osjećali su se kao

u svojoj kući. Privučen primjerom svojih sestara, dvanaestogodišnji Volođa Majakovski je hitao na

sasta'nke socijaldemokratskog omladinskog kružoka.

U autobiografiji on se toga vremena sjeća ovako:

9



»Sestra mi je doputovala iz Moskve. Oduševljena. Krišom mi je dala dugačke papire. Svidjelo mi se: veoma opasno. I sad se sjećam. Prva:

О п о м н и с в , т о в а р ш ц , о п о м н и с в -к а , б р а т ,

cKopež б р о с в в и н т о в к у н а з е м л ».1

I još nešto što se završavalo sa :

a н е т о путБ hhoëк н е м ц а м с с и н о м , с jkchož и м а м а ш е А . ..

(о ц а р е ).*

To je bila revolucija. To je bilo u stihovima.

Stihovi i revolucija su se nekako našli zajedno u

glavi.. .

. . . Uveli su me u marksistički kružok. Došao

sam na „Erfurtski”. U sredini. O „lumpenproleta- rijatu”. Počeo sam sebe ubrajati u socijaldemokrate: odvukao sam očeve berdanke u esdeski komi

tet ...«Porodica Majakovskih bila je u prijateljskim

vezama s porodicom V. S. Aleksejeva-Meshijeva, koji je stajao na čelu gruzijskog kazališta u Kutaisi. To kazalište je 1905. godine bilo ne samo kulturni nego i revolucionarni centar gruzijske inteligencije. Naročiti uspjeh su imali komadi koji su

odgovarali revolucionarnim raspoloženjima i koji sui*

i Osvijesti se, druže, osvijesti se, brate, Sto prijebaci vintovku na zemlju.

з Inače, otvoren ti je drugi put — k Nijemcima sa sinom, sa ženom i mamicom... (o caru).

19



na repertoar stavljani usprkos policijskim zabranama: Hauptmanovi »Tkači«, »Jean i Madlena«, »Gaj Grah«.

Volođa Majakovski je često posjećivao kazalište. Za vrijeme jedne dnevne predstave otvorena je

paljba na kazalište. Glumci su izašli na ulicu i pridružili se demonstrantima. Oko kazališta je podig

nuta barikada, od dekora i kazališnog namještaja.

Po čitavoj ulici ležali su okrvavljeni ljudi. Obračunavanje carskog generala Alihanova-Avarskog s revolucionarnim stanovništvom svršilo se time što su

al'hanovci zapalili grad. Policija je polijevala kuće

petrolejem iz vatrogasnih štrcaljki. Kutaisi je zahvatio plamen. Mnoge porodice povezane s revolu

cionarnim pokretom morale su napustiti grad. Među

izbjeglicama bili su i Aleksejevi-Meshijevi. Gruzija

je u sjećanju Majakovskog živjela ne samo po svo

me pejsažu nego i po uspomenama na 1905. godinu.

Gruzija je živjela i u jeziku njegove poezije: gruzijski jezik je izvršio veliki utjecaj na stvaralačku

riječ Majakovskog.

1906. godine umro je Vladimir Konstantinović

od otrovanja krvi, koje je dobio od uboda igle u

prst đokje prošivao akta. Nastojanjem starije sestre

Ljudmile, koja je u Stroganovskoj školi učila pri

mijenjenu umjetnost, porodica Majakovskih se preselila u Moskvu,*gdje je budući pjesnik primljen u

četvrti razred Pete moskovske gimnazije. Ali se

revolucionarna zagrijanost koja je Majakovskog

obuzela u Kutaisi, nije ohladila.

U



U Moskvi, još više nego u Kutaisi, stan Maja- kovskih postaje privlačno mjesto za studente —

kutaiske zemljake, povezane s revolucionarnim ile

galnim radom. Studenti su i stanovali kod Majakovskih, Majakovskog nisu mogli izvući iz sobe stude-

nata-stanara. Ugnijezdivši se na malom divanu

mršavi, dugački dječak bi užagrenih očiju sjedio po

čitave večeri i slušao političke prepirke. Tražio je

od studenata da mu dadu na čitanje »nešto revolucionarno«. Predgovor »Kapitalu« Karla М а г х а

učinio je na njega ogroman dojam. U plavičastoj

Lenjinovoj brošurici, štedljivo štampanoj ' bez margina za ilegalno »raspačavanje« — »Dvije taktike

socijal-demokracije« — Majakovski je našao primijenjene ideje revolucionarnog marksizma u Rusiji. Ruski narod trpi ne samo od razvitka kapitalističkog načina proizvodnje nego isto tako i od

nedostataka njegova razvitka. Mrtav uzima od ži

voga . . .Ti satovi koje je Majakovski dobivao u student

skoj sobi, predstavljali su ono »srednje obrazovanje«, ona osnovna znanja koja se, dobivena u mladosti, pamte cijelog života, upijaju u kožu i krv.

U gimnaziji je Majakovskom slabo išla matematika. Na sestrinu molbu, s njim je počeo raditi njen znanac I. B. Karahamov, student posljednje

godine Moskovskog univerziteta,'koji je stanovao

nedaleko Majakovskih. Partijski nadimak Karaha- nova bio je Vanjes — tako su ga i zvali u porodici Majakovskih. Vanjes se zainteresirao za svoga uče-

12



nika. Majakovski je izgledao mnogo stariji nego

što je bio, a po svom interesu i po svome razvitku

već davno je prestao da bude dječak. Imao je ogromne sposobnosti i bez muke bi mogao savladati i matematiku i druge predmete školske premudrosti.

Ali ga je nešto vuklo na drugu stranu. Saznavši da

je Vanjes sudjelovao u oružanom ustanku decembra 1905. godine i bio na barikadama na prilazima

Presnje, Volođa je tražio da mu nastavnik priča

pojedinosti. Utisak toga pričanja dugo ga nije napuštao.

Tako su postepeno nastavnik i učenik od gimnazijskih predmeta prešli na teme koje su ih obo

jicu interesirale više nego sve drugo. Majakovski

je počeo izvršavati poneke naloge Vanjesove, koji

je stajao u vezi s moskovskim komitetom SDRPR.

Vanjesov učenik je služio kao živa spona između

partijskih organizacija i studenata.

Vanjesa su uhodili i on se plašio pretresa. Prema njegovim uputama, Majakovski je kod sebe čuvao ileganu literaturu. Te knjige, koje je valjalo

skrivati i neprestano premještati, postale su omiljeni pomoćni udžbenici učenika Pete moskovske

klasične gimnazije.Čitanje revolucionarnih brošura za Majakovskog

je sve više gubilo obilježje slučajnosti i dobivalo

izvjesnu dosljednost. Vanjes ga je svestrano upoznao s Lenjinovom ulogom u radničkom pokretu.

Knjigu Plehanova »Prilog pitanju razvitka moni-

stičkog pogleda na historiju« Majakovski je pažlji

13



vo čitao i diskutirao o njoj s Vanjesom, iznenađu jući studenta dubinom i samostalnošću svojih

sudova.

Jeđamput je trebalo da se Vanjes spremi za

ozbiljan referat na propagandističkom kružoku o

pokretačkim snagama ruske revolucije. Majakov- ski je u to vrijeme toliko ušao u teoretska pitanja, da se Vanjes savjetovao s njim, čitao mu svoj referat i prihvaćao njegove dodatke i primjedbe. Maja-

kovski je proučio i nekoliko glava iz I. sveska

»Kapitala«, čitao М а г х а zajedno s Vanjesom i samostalno.

Ti satovi su prekinuti kad se Vanjes sa stanom

preselio u drugi rajon, a potom otputovao iz Moskve. Ali je izučavanje otišlo već suviše daleko i suviše

se povezalo sa životom, da bi se stvar na tome svršila: zamah je već bio toliko jak da je vodio ravno

u akciju.Prema svom radu u socijal-demokratskom bolj

ševičkom kružoku Treće gimnazije — mnogo više

nego prema gimnazijskom radu — Majakovski se

odnosio kao prema ozbiljnom poslu, spremao se za

satove i za referate, čitao, pravio izvode. Pročitao

je »Ekonomsko učenje Karla М а г х а «, koje je izložio Kautski; »Erfurtski program« je poznavao do

tančina.' Erfurtski program njemačke socijaldemo

kracije, koji je izložio Kautski i koji je primljen na

partijskom kongresu u Erfurtu, upoznavao je u to

vrijeme s osnovama socijal-demokratske pismenosti.

14



»Erfurtski me namučio!« — sjeća se on u autobiografiji. »Hajde, provjeri tu pravilnost prema

Erfurtskom!« — otelo mu se u ljubavnoj pjesmi još

1923. godine. Trebalo je obuhvatiti što je moguće

širi krug podataka, kako bi se u kružocima moglo

odgovarati na raznovrsna pitanja radnika. Džepne

enciklopedije za propagandiste bile su »Marksistički podsjetnik« i takozvani »Marksistički kalendar«. Oba

ta priručnika, pretrpana ciframa kao logaritmičke

tablice, sadržavala su masu stvarnih podataka —

o broju stanovništva zaposlenog u zemljoradnji i

industriji u Rusiji i Americi, o položaju radnika u

Rusiji i zemljama zapadne Evrope. Sve je to Maja-

kovski znao vrlo dobro. Za obavještenja drugovi

su se neoporecivo oslanjali na njegovo fenomenalno

pamćenje. On je obično sjedio šutke, ne uplećući se

u razgovor, i odjedamput počinjao napamet citirati

nekakav tekst ili munjevito ispravljati diskutante.

Stečena znanja odmah su ulazila u upotrebu. U

kavanama, u krčmama, u svratištima, organizatori

radnički kružoka, poznati Majakovskom pod nje

žno bezličnim imenima »drug Petar« ili »drugarica

Nataša«, sazivali su sastanke, na kojima su mladi

propagandisti govorili svojim slušačima o porocima

kapitalizma, o prihodima bez uloženog rada, o neizrecivom bogatstvu jednih i potpunom siromaštvu

drugih, razotkrivali bajke o tome kako se kapital

tobože stvara zahvaljujući štedljivosti. Majakovski je svake nedjelje morao spremati referate.

15



Postepeno, on je socijal-demokratsko izučavanje

i rad sistematizirao. Gimnazija je sve više odlaz la

u drugi plan i kad su neki članovi kružoka, isklju

čeni iz gimnazije, odlučili da se samostalno spremaju za »ispit zrelosti«, Majakovski je donio drugu

odluku: da upotpuni i usavrši svoja propagandistička znanja, da napusti gimnaziju i da se potpuno

uključi u partijski rad.

Početkom 1908. godine studentu Moskovskog

univerziteta, poznatom pod revolucionarnim nadim

kom »Povoložec«, javio se mladić koji mu je o sebi saopćio ovo: prije više od godinu dana doputovao

je u Moskvu s Kavkaza, gdje je stajao u vezi s revolucionarnim socijal-demokratskim kružocima

omladine, a sad hoće da radi u moskovskoj organizaciji SDRPR. Na uobičajena pitanja: koga pozna je? s kim je povezan u Moskvi? tko ga je uputio?

— pridošlica je dao odgovore koji u potpunosti

odgovaraju zakonima konspirativnosti. Povoložec je

mladiću postavio niz pitanja kako bi se upoznao

s njegovim političkim stavom. Majakovski je veoma

razborito, ispoljujući se kao propagandist, objasnio

zašto radnička klasa mora da bude vodeća snaga

revolucije, vodeći za sobom seljaštvo.

Povolcžec je Majakovskog uputio na organizacioni rad u Lefortovskom rajonu. Tako je petnaestogodišnji Majakovski stupio u redove boljševičke

partije. Ovdje je važno primijetiti da Majakovski

nije ulazio u borbu kad se revolucionarni talas naj-

16



više uzdigao, već u najtežem periodu poraza ruske

radničke klase, kad je veliki dio inteligencije već

napuštao revolucionarni rad.Čini se da su drugovi povoljno ocijenili prve

korake Majakoviskog kao člana partije. Prošlo je

malo vremena i Majakovski je već kooptiran u ra- jonski komitet SDRPR i' sav se predao jednom za

njega novom poslu. Bio je ponosan što su mu povjerenje ukazali drugovi, ne više gimnazijalci i studenti — zemljaci njegove porodice, nego revolucio- nari-radnici, koji su mu se obraćali poslovno, nikad

ga ne izdvajajući iz svoje sredine. Za mnoge svoje

nove znance on je već izgubio prezime i bio poznat samo po dobivenom partijskom nadimku »Konstantin«.

Na tome radu Majakovski je uhapšen u vezi s

tajnom štamparijom MK SDRPR i trebalo je da mu

sudi moskovska apelacija. Prvo lišenje slobode tra

jalo je kratko vrijeme: Majakovski je kao nepuno- ljetan pušten do suđenja na roditeljsku odgovor

nost. Drugi put je uhapšen slučajno. Suđenje je iz

raznih razloga odgađano, i stvar Majakovskog još

nije bila raspravljena kad je uhapšen i treći put u

vezi s bijegom žena-robijaša iz Novinske ženske

tamnice, u čijoj je pripremi sudjelovala porodica

Majakovskih.18. augusta 1909. godine Majakovski je iz mja-

snjickog policijskog zatvora preveden u butirsku

tamnicu. Ovdje je, u samici broj 103, proveo pet mjeseci. Tamnica je imala biblioteku; posljednjih

2 Majakovski 17



godina povećalo se odjeljenje klasika, ruskih i stranih, pa je bilo čak i novih knjiga — časopisa i almanaha. Politički zatvorenici uveli su pravilo : sve

knjige dobivene izvana išle su na popunjavanje tam- ničke biblioteke. Majakovski se bacio na* čitanje. Na

stoliću ćelije broj 103 pojavile su se nove knjige suvremene beletristike. Majakovski je tražio knjige

po katalogu tamničke biblioteke, premašujući sve

utvrđene norme za uzimanje knjiga — preko reda

i bez ograničenja moglo se dobivati »božansko«.»Pročitao sam sve najnovije« — uzgred kaže

Majakovski u autobiografiji. Šta je u to vrijeme

bilo najnovije? Na to pitanje može se odgovoriti svjedočanstvom jednog suvremenika, aktivnog učesnika u književnom životu onog vremena. Krajem

1908. godine Andrej Bjeli je u jednom javnom referatu o najnovijoj književnosti rekao:

»Ako spomenem imena Gorkog, Andrejeva, Ku

prina, Zajceva, Arcibaševa, Kamenskog, Dimova, Čirikova, Mereškovskog, Sologuba, Remizova; pje

snika Brjusova, Bloka, Baljmonta, Bunjina, Vječ. Ivanova i njima srodnih, onda će se svi sa mnom

složiti da sam obuhvatio suvremenu književnost*.Prva tri-pet imena i u grupi prozaista i u

grupi pjesnika daju u osnovnim crtama pravilnu

predodžbu o vodećim piscima iz 1908.—1909. godine.To je i bilo »sve najnovije«.Bez velikih griješaka, oslanjajući se na priča

nja zatvorenika Butirke, može se smatrati da se

to sve nalazilo u biblioteci butirske tamnice.

18



Međutim, ako za Andreja Bjelog popis suvremene književnosti počinje Gorkim, onda nije teško

zamisliti kakvo je mjesto u svijesti mladog socijaldemokrata zauzimao lik pisca — vjesnika revolucionarne bure, čija je djela Majakovski recitirao

napamet.

Kad u autobiografiji priča o svojoj lektiri u

samici, Majakovski od pjesnika spominje samo

Baljmonta i Bjelog. Ali to ne znači, razumije se,

da on već u to vrijeme nije znao za Brjusova, Bloka

i druge simboliste.U periodu između svojih hapšenja Majakovski

je kratko vrijeme učio u Stroganovskoj školi i odlučio da se priprema za stupanje u slikarsku školu. Da li je Majakovski već tada pokušavao da piše stihove? Čini se da jest. U autobiografiji on sam govori o tome u vezi s malim gimnazijskim rukopisnim časopisom »П о р н в «. Ali za njegove pjesničke

pokušaje nije nitko znao — ni porodica ni njegovi

vršnjaci. Među svojima bio je poznat kao amater-

slikar, i nije se odvajao od crtačkog albuma, koji je vukao sa sobom na sastanke socijal-demokrat

skog kružoka, na studentske večeri, i neprestano

crtao karikature. U tamnici se potreba za umjetničkim stvaranjem neprekidno nametala, premda je

ostajalo mučno nejasno u kojoj umjetničkoj oblasti,

u kojoj njenoj vrsti i kako će se upravo izraziti

mladi čovjek.

2* 10



Moskovska ohranka se, međutim, i dalje interesirala za njegovu ličnost. Ponovo su ga saslušavali da objasne njegovo učešće u pripremi bijega iz No

vinske tamnice.Svi zapisnici ohranke ponavljaju jednu frazu:

»Odriče da pripada revolucionarnoj organizaciji«.

27. oktobra 1909. godine butirskoj tamnici je

dostavljen izvještaj o Majakovskom, u kome se

govorilo da je njegova stvar prešla u Ministarstvo

unutrašnjih poslova. Ne nadajući se da će se nje

gova sudbina iz osnova izmijeniti, on je požurio da se koristi tom okolnošću, kako bi mu dopustili za

jedničke šetnje, bez kojih se osjećao veoma teško.

Istog dana on za to upućuje molbu s ovom zani

mljivom motivacijom:

»Molim vas da mi odobrite zajedničke šetnje,

jer na kupanje vode po desetak zatvorenika, dakle,

vode mnogo veći broj lica nego na zajedničku šetnju, na koju izvode svega četiri čovjeka«.

Odgovor nije dolazio.

18. novembra ponavlja se ista ta molba u krat

koj predstavci:

»Učtivo molim odjeljenje sigurnosti da mi odo

bri zajedničke šetnje.«Očevidno, knjige više nisu mogle pomoći. Nije

pomagalo ni pisanje stihova.

Stihovi su bili ovakvi:

20



B з о л о т о , в п у р п у р л е с а о д е в а л и с в ,С о л н ц е и г р а л о н а г л а в а х ц е р к в е И ,Ж д а л л ; н о в м е с л ц а х д н и п о т е р л л и с в ,С о т н и томителвнв1Х днек.1

Nakupila se čitava bilježnica stihova. Nikad

prije nije pisao toliko stihova koliko je sada, iz

dana u dan, pisao. Njegov rad je kontroliran; listovi su numerirani, kako ne bi mogao iščupati listove, bilježnica prošivena i zapečaćena državnim pečatom.

Ali nije mogao nikog pitati jesu li to onakvi stihovi

kakvi su potrebni.

Zajedno s lecima dobivao je radi raspačavanja malu zbirčicu »Pjesama revolucije«, gdje su bile

»Mašina«, »Uspomena na Čemiševa« i druge pjesme, pjevane na majskim proslavama i na radničkim sastancima.

Ali to su bili leci u stihovima:

П о г о д и , rpo3HBift ц а р в , mbi н е б у д е м , к а к в с т а р в ,Б е -з о т в е т н о н о с и т в с в о е rope.Ho, к а к в б у р г о в о л н а , п о д в ш а л с в о т с н а ,Љ о д р а б о ч и И б у ш у е т , к а к м о р е .12

I on je pisao to isto, ali sasvim drukčije, jer je

pisao o sebi, o svojim ličnim preživljavanjima. To

1 U zlato, u purpur su se šume odijevale, sunce se

prelijevalo na crkvenim kupolama,, ja sam čekao; ali

su kroz mjesece propadali dani, stotine mučnih dana.2 Priček aj, grozni care, ^mi ne ćemo kao u stara

vremena šutke snositi svoju nesreću. Ne ćemo kao ta-las u buri, ustajući iza sna, radnički svijet se uzbur-ka va, kao more.

21



je bila lirika. Majakovskom se. svidjela oštra, fantastična slika u pjesmi Andre ja Bjelog: grbavacdonio pjesniku na stijenu ananase, »zavitlao u nebo

ananas«, a dolje su govorili: »To je disk plamenog sunca«. Htio je isto tako oštro napisati o tamničkoj

čežnji za suncem. A u stihovima je ovako izlazilo:

О о л н ц е и г р а л о н а г л а в а х ц е р к в е к .

С о т н и т о м и т е л в н н х д н е А .1

Moskovska ohranka stupila je u vezu s Mini

starstvom unutrašnjih poslova povodom Majakov-

skog i predložila ovu kaznenu mjeru: »Progonstvo

na tri godine u Narimski kraj, Tomska gubernija, pod javnim nadzorom policije«.

Porodica je to saopćenje primila kao katastrofu.Odlučeno je da se nešto poduzme, da se pokrenu

veze pokojnog oca kao službenika Ministarstva dr

žavnih dobara. Aleksandra Aleksejevna je putovala

u Petrograd i vratila se očekujući s uzbuđenjem

rezultate svog truda.U noći 9. aprila 1910. godine ćeliji broj 103 pri

šao je nadzornik i pred otvorom na vratima viknuo :— Majakovski, sa stvarima napolje!Sužanj sto treće ćelije bio je uvjeren da ga od

vode u progonstvo. U tamničkoj kancelariji rekli su

mu da je iz ohranke došao akt u kome se saopćava da je Majakovski oslobođen i stavljen pod nadzor

1 Sunce se prelijevalo na crkvenim kupolama...

Stotine mučnih dana.

22



policije. Predali su mu sve stvari, ali kad su pregledali prošivenu bilježnicu stihova i uvjerili se da

su u njoj svi listovi čitavi, oduzeli su je — njen

sadržaj se, čini se, upravi učinio sumnjiv.

O prvoj knjizi stihova Njekrasova »Snovi i zvuci«

Bjelinski je rekao: »Osrednjost u stihovima se ne

može trpjeti«. Kasnije je Njekrasov otkupio neras- prodanu zbirku svojih mladenačkih stihova i uništio ih.

Majakovski se sjeća svoje prve bilježnice st ihova:

»Hvala nadzornicima što su mi je pri izlasku

oduzeli. Inače bih to još štampao.«Čini se da bi u književnoj biografiji Majakov-

skog ta mladenačka bilježnica zauzela ono isto

mjesto koje su »Snovi i zvuci« zauzeli u stvaralačkom radu Njekrasova. Kako bi se, inače, pjesnik

sa zahvalnošću sjećao svojih tamničara?

Majakovski je došao kući iznenada, ne javlja jući ništa. Podigao je na ruke Aleksandru Alekse- jevnu i umalo je nije ugušio poljupcima. Počeo se

umivati i, nemajući snage da uzdrži svoju radost, rasapunjenim rukama grlio majku i sestre, trčao i

skakao hodnikom. Došao je u bluzi stroganovske

uniforme u kojoj su ga uhapsili prošlog ljeta. Bio je

mrazan dan, a njegov zimski kaput založen. Kao i

obično, nisu imali novaca, kaput nisu imali čime

otkupiti, ali nikakva sila nije mogla Volođu zadržati kod kuće. Istog dana je otrčao drugovima i, sretan, išao po mrazu samo u bluzi.

23



Sve što ga je podsjećalo na tamnicu, bilo mu je

odvratno. Kada su mu u kazalištu objesili kaput na

broj 103, on se vratio i tražio od začuđenog slu

žbenika da kaput objesi na drugi broj.U autobiografiji Majakovski naziva ono vrijeme

koje je proveo u butirskoj tamnici — »za mene najvažnije vrijeme«.

Izlazak iz tamnice podudarao se sa sadržajno

najvažnijim događajem u njegovu razvitku: bio je

to ulazajc u umjetnost.



2

Bilježnicu stihova napisanih u tamnici krajem

1909. godine Majakovski je smatrao-в а početak svog

pjesničkog rada. Godine 1919. izdao je knjigu »Sve

što je napisao Vladimir Majakovski« ; na njoj su bili datumi: 1909.—1919. Svoju izložbu »Dvadeset go

dina rada« počeo je spremati krajem 1929. godine.

Iako su prvi stihovi iz tamničke bilježnice predstavljali neuspjeh, oni su za njega cijelog života

sačuvali značaj prvih koraka na putovima umjetnosti. Ipak je to bio pokušaj koji se nije mogao odbaciti, pokušaj »stvaranja socijalističke umjetnosti«, kako se on kasnije sjećao u autobiografiji. On je

odmah shvatio plačljivost tih stihovanih ogleda i svom strašću svog temperamenta se bacio na pri

jašnji put, koji je sad za njega dobio značaj životnog poziva: počeo je učiti slikarstvo u ateljeu slikara Kelina. Kelin je bio jedan od učenika čuvenog

ruskog portretiste V. A. Sjerova.Majakovski se u autobiografiji sa zahvalnošću

sjeća Kelina:»Otišao sam Kelinu. Realist. Dobar crtač. Još

bolji nastavnik. Čvrst. Ne tapka u mjestu.«U Kelinovu ateljeu Majakovski je u prvo vrije

me precrtavao figure od gipsa, a zatim prešao na

25



živi akt i počeo slikati uljem. Godine 1911. sjajno je

položio prijemne ispite i bio primljen u drugu klasu

slikarske šltole, takozvanu figuralnu.

Ocjena koju je dobio prilikom prijema, veoma ga je ohrabrila. Sad više nije sumnjao da ga čeka

sl:karska budućnost. U toku nekoliko mjeseci točno

je izvršavao zahtjeve svojih rukovodilaca i učio

klasični crtež i anatomiju. Slikarska škola bila je

pod Ministarstvom carskoga dvora, učenici su no- lisi uniforme sa zlatnim naramenicama. Ali Majakovski nije nosio uniformu. Pojavio se u ogrtaču, s crnim šeširom širokog oboda namaknutim na čelo,

ispod koga su sijevale oči, u širokoj umjetničkoj

bluzi s kravatom. Hlače su mu bile široke, a nogavice strašno otrcane. Džepovi uvijek nabrekli od

kutija s cigaretama. U autobiografiji Majakovski kaže o školi: »Jedino mjesto gdje su me primili bez

uvjerenja o lojalnosti. Radio sam dobro. Začudio

sam se: one koji imitiraju — maze; one koji su samostalni — progone... Revolucionarnim in

stinktom stao sam uz progonjene .. .<.<

Unutarnji život Majakovskog bio je vrlo aktivan i škola mu, očevidno nije davala dovoljno

hrane. Među učenicima figuralne klase donekle se

sprijateljio s Vasilijem Čekriginom, koji se izdva

jao svojom obdarenošću. Bio je to veoma originalan mladić. Među njima se rodilo nešto slično

drugarstvu. Majakovski se ponašao prema svom

mlađem drugu — Čekrigin je bo četiri godine mlađi od Majakovskog — s nježnošću, dopuštajući da

26



izbiju na vidjelo i dirljive strane njegove prirode, koje je obično skrivao pod maskom izvještačene

hladnoće, pa čak i grubosti. A Vasja Čekrigin, opet, ponašao se prema Majakovskom pokroviteljski, čak

i s.izvjesnom ironijom. Čekrigin je više nego Maja-

kovski bio upoznat s borbom koja se tada vodila

u slikarskoj umjetnosti. Dobro je poznavao nove, takozvane »lijeve« francuske slikare, među kojima

je najpopularnija figura u Rusiji bio Cézanne (Se-

zan). Majakovskom, odgojenom na realističkom slikarstvu i društveno-demokratskim idealima revo

lucionarne borbe, bio je tada tuđ taj umjetnički pravac. Čekrigin je bio daleko od toga da slikar

skoj umjetnosti postavlja bilo kakve društvene zadatke i, osjećajući svoje razilaženje s Majakovskim,

koji se još nikako nije opredjeljivao, izazivao ga:

— Pa ti si Njekrasov, u očima ti je neisplakana

suza!

27



3

Stanje u ruskoj umjetnosti poslije revolucije

1905. godine bilo je do krajnosti složeno i napregnuto. »Poraz revolucije od 1905. godine, — kaže

»Historija SKP (b)«, — izazvao je rasulo i raspadanje među suputnicima revolucije. Raspadanje

i demoralizacija naročito su se pojačali među inteligencijom. Suputnici, koji su u redove. revolucije

došli iz buržoaske sredine za vrijeme burnog poleta

revolucije, otpali su od partije u danima reakci j e . . . Ofanziva kontrarevolucije vršila se i na ideološkoj fronti. Pojavila se čitava rulja pomodnih

pisaca koji su »kritizirali« i »upropaštavali« mar

ksizam, pljuvali na revoluciju, ismijavali je, slavili

izdaju, slavili spolni razvrat pod vidom »kulta

ličnosti« (»Historija SKP (b), Kratki kurs«, str.

105, izdanje »Kulture«, 1947).

Karakteristično je da najtalentiraniji i najzna

čajniji predstavnici poezije XX. vijeka nisu bili

zahvaćeni dekađencom reakcionarnih krugova ru

ske inteligencije. Izvrsni pjesnici1kao što su Aleksandar Blok i Valerij Brjusov, koji su se poslije

Oktobra zajedno s Majakovskim našli s ove strane

barikada, bolno su u to vrijeme preživljavali raskid između inteligencije i naroda.

28



Valerij Brjusov je 1906. godine izdao knjigu

stihova »Vijenac« s ovakvim, predgovorom:

»Jadna moja knjigo! Predajem te čitateljima u

danima kada im nije potreban glas mirnih razmi-šljanja, kada im nisu potrebne melodije vječnih

radosti i vječnih stradanja, nego borbene himne i

udarci bubnjeva... Da, nastalo je vrijeme bojnih

truba i ratničkih pjesama.«

Riječi koje je Brjusov uputio svojim stihovima,

nisu u potpunosti bile točne, ako se iz te knjige

sjetimo i takve pjesme kao što je »Handžar«, gdje

pjesnik objavljuje :

П о з т в с е г д а c л г о д в м и , к о г д а ш у м и т г р о з а ,И п е с н л c 6ypeË в е ч н о с е с т р н .1

Ako ne kao himna pobjede, a ono su, u svakom

slučaju, kao žrtveno suosjećanje s revolucijom

zvonili čuveni stihovi Brjusova »Pred dolazak

Huna« :

Г д е в н , г р л д у ш и е г у ш ш , т о т у ч е а н а в и с л и н а д м и р о м !

С л и ш у в а ш т о п о т ч у г у н н н к

П о enje н е о т к р н т н м П а м и р а м .i

i Pjesnik je uvijek zajedno s ljudima kad bjesni

oluja, i pjesma i bura su uvijek sestre.

29



Б е с с л е д н о в с е с г и б н е т , 6бггб м о ж е т , т о в е д о м о 6б1л о о д н и м н а м ,Н о вас, кто менл уничтожит,В стречаго приветствеинвш гимном.1

I Aleksandar Blok je pozdravljao rušenje »u žrs.uog svijeta-, gledajući u revoluciji odmazdu za grijehe vir.a •jnćih klasa. On je revoluciju primao kao neVo.iržnu katastrofu i nije mogao razumjeti njenu historijsku, zakonitost. Brjusovljevim moti-

vima u pjesmi »Pred dolazak Huna« veoma su

bliki Bkkcvi stihovi napisani pod neposrednim dojmom sve veće revolucije:

Msi н е с т а л и и с к а т в и г а д а т в :ПустБ заменлт нас новБ1е лгоди!В тех же м у к а х р о ж д а л а и х м а т в ,Т а к ж е н е ж н о к о р м и л а y г р у д и .*

Blokova poezija poslije 1905. godine protkana je osjećanjem osuđenosti, naslućivanjem propasti »užasnog svijeta« i svih njegovih društvenih od-nosa. U Blokovoj simbolici ogleda se istina objek

1 Gdje ste vi: Huni, koji dolazite, koji ste se kao

crn obbk nađnijeli nad svijetom! čujem vaš željezni topot po još neotkrivenim Pam irim a. . . Propast će, пч žile. bez ti aga sve što smo samo mi znali, ali ja

vos, koji ćete me uništiti, dočekujem i pozdravljam himnom.

- Hi nismo ni tražili ni gatali: neka nas zamijene

novi ljudi! I njih je u istim mukama rodila mati, s istom nježnošću ih hranila na grudima»

30



tivne stvarnosti, koje umjetnik nije bio svijestan

— da revolucionarna radnička klasa priprema slom

kapitalizma.

Ti stihovi, puni teškog nezadovoljstva sada:

šnjicom, puni prezira prema »užasnom sviic-u« i

nejasnih snova o preobražaju života,, bili su : u7a

na usnama svih ljubitelja poezije. Maja kov -:hl je

u zimi 1911.-1912. godine, kada se u slikarsko., ak i sprijateljio s učenikom starije klase živog mou -ia

Davidom Burljukom, napamet znao Blokove š ahove i zaljubljeno ih ponavljao. Burljuk je u školi

bio poznat kao slikar novog pravca koji je ob.ia io

rat ne samo akademskom slikarstvu nego i čitavoj

staroj umjetnosti.

Riječ »futurizam« bila je već izgovorena. Burljuk je dobro znao historiju svjetske umjetnosti i prošao je kroz evropske slikarske galerije.

Bio je oko deset godina stariji od Majakov-

skog. Njegova erudicija, govornički talenat i sklonost maštanju, ujedinjeni s najpraktičnijom podu-

zetnošću i poslovnim oštroumljem, učinili su ga

najprikladnijom figurom organizatora originalnog

križarskog pohoda futurista protiv svih autorité c stare umjetnosti. Službenim priklanjanjem pre

takvim autoritetima, buržoasko-malograđa a oka

kultura je skrivala svoju ništavnost i bezidejnost,

održavajući svoj prestiž koji je opadao.

Futurizam se manifestirao u slikarstvu, a za

tim i u poeziji, pod parolom izgrađivanja umjetnosti čiste forme — linije koja ima vrijednost sa

31

C L P



ma po sebi i koja je sama sebi cilj, površine i boje

u slikarstvu, i same sebi dovoljne, »samozvučne«

riječi- u poeziji. A u isto vrijeme ideolozi futurizma

s i / svoju težnju »uznijeti se u nadzemaljske tajne

umjetnosti« vezali na neki način za protest

protiv ravnodušnosti »ugojenih buržuja« prema

umjetnosti.Najbolji budući pjesnik epohe socijalizma mo

rao je proći kroz zamršeni labirint borbe u umjetnosti, koja je posljednjih godina postojanja bur-

žoaskog društva u Rusiji dobila izvanredno složene

i surove oblike.

Ako je David Burljuk bio, takoreći, direktor-

redatelj futurizma, Hljebnikova bismo mogli nazvati njegovim »svecem« i prorokom. Hljebnikov

sebe nije nazivao futuristom nego »buđetljaninom«*

— on nije volio strane riječi i trudio se da za svaki pojam nađe korijen u ruskom jeziku. Svoje ime

Viktor promijenio je u Velemir. Porodica mu je živjela u Astrahanu, gdje mu je otac bio nastavnik

omitologije. Hljebnikov je studirao na matematičkom fakultetu, ali ga nije završio i posvetio se

poeziji. Bio je to zatvoren čovjek, slabog i tankog

glasa, povučen u sebe. Kasnije je govorio o sebi:

»Ja sam Ražin sa znamenjem Lobačevskog«.Neiscrpne organizacione maštarije Burljukova

Hljebnikov je dopunjavao »tihom genijalnošću«.

Njegove čudne fantazije imale su izgled nekakvog

socijalnog programa koji se zasnivao na nečuve-

* »čovjek budućnosti« — Prev.

32



nom odabiranju fakata iz svjetske historije i na

matematičkim formulama. Hljebnikovom je vladala ideja vremena. On je htio pronaći ritam historije i naučiti kako se predviđaju događaji koji

nailaze. Sanjao je o vječitoj državi koja je oslobođena granica među narodima. Iako njegova fan

tazija, razumije se, po svom sadržaju nije imala

ničeg zajedničkog s marksizmom, ipak je on, kad

je došla Oktobarska socijalistička revolucija, primio revoluciju s toliko više uvjerenja i vatrenosti,

jer je о п д za njega bila potvrda njegove teorije.

Svoje prijatelje je iznenađivao nekakvom gotovo tajanstveno-širokom učenošću. Njemu, na primjer, nije ništa bilo teško da, govoreći o mogućnosti utjecaja kineske, japanske, indijske i mongolske poezije na rusku poeziju, razvija opću karakteristiku pjesničkog stvaralaštva svih tih naroda.

Njegova fantazija preobražavatelja-novatora

nije se mogla uzdržati i letjela je preko granica

žalosne i ružne kapitalističke stvarnosti koja ga je

okružavala; on nije sumnjao da je sve to prolazna

epizoda u životu čovječanstva, organski osjećajući

u svemu onom što se oko njega dešavalo predhi- storiju nekakva novog života, koji sumnjamo da je

nazivao socijalizmom, ali koji je volio kao što mati

voli dijete koje će doći, još u samoj utrobi. On je

budućnosti težio svim srcem pjesnika i umom učenjaka. Nije sumnjao ni u to da će njegov rad u

oblasti poezije, njegove kovanice od korijena ruskog jezika, pomoću kojih je stvorio hiljade novih

3 Majakovskl 33



izraza, slobodni i neočekivani ritmovi njegovih neobičnih stihova, njegovi čudni eksperimenti u oblasti novog sroka i instrumentacije stiha — da će

sve to poslužiti kao prilog životu novog čovječanstva, oličenog, po njegovoj zamisli, u svjetskoj

vječitoj državi. Za njega je poezija bila samo uvod

u budućnost, samo jedan od načina pomoću kojih

je htio ovladati vremenom.

Takvi su bili Burljuk i Hljebnikov — dvije naj-

izrazitije figure u onom krugu novatora s kojima

se Majakovski imao sresti. Zbliživši se s tim krugom, Majakovski je došao na gotovo. Ruski futu- nzam je već imao svoju teoriju i taktiku, svoje

vođe i pristalice. Kako je na neutješno tamnoj, u-

kočenoj pozadini škole kiparstva i slikarstva, kojoj

je na čelu stajao knez Ljvov, zapazio ekscentričnu

pojavu Burljuka, Majakovski se »uhvatio u koštac«

s njim. Burljuk je bio debeo čovjek u sjurtuku, s

monoklom koji je neprestano namještao ispred

svog jedinog oka. U slikarskoj školi Burljuka su

poznavali kao »kubista«. Majakovski nije mogao

shvatiti šta on traži od slikarske umjetnosti, u ko

joj je učenik Kelina i obožavatelj Sjerova navikao

da iznad svega cijeni realističku izrazitost. Budući

prijatelji umalo se nisu potukli. Razgovarali su, i

Majakovski se nije mogao ne zainteresirati planovima Burljuka, o kojima je ovaj govorio tako oholo

i reklamno, s takvom uvjerenošću i poznavanejm

stvari.

34



On i Burljuk nisu razgovarali o politici, o revoluciji. Doduše, između stihova Bloka, Brjusova, Šaše Čornog i mnogih drugih koje je Majakovski pamtio čim bi ih čuo, on je odjednom počinjao ci

tirati čitave stranice iz М а г х а . Prilikom upoznavanja Majakovski je ne bez ponosa rekao Burljuku

kako je uspio da s razlogom »odsjedi« zbog politike.

Ali Burljuku to nije bilo važno kod Majakov-

skog. Burljuk je znao samo jedno: za revoluciju

u umjetnosti. On je izvanredno razumijevao stare

majstore — Michelangela i Raffaela, zanosio se njima, a od suvremenika je vrlo uvjerljivo govorio

0 Sjeveru. Ali ih je u sobi za pušenje i prilikom

diskusija u slikarskoj školi sve osuđivao i grdio

najpogrdnijim riječima. Tako se Majakovski učio

da u umjetnosti ruši ne samo ono što je mrzio nego1 ono što je nekad volio, kako bi se stvaralo novo i

išlo naprijed. Tako je on sad shvaćao da u umjetnosti ljubav prema velikim učiteljima nameće okove

koje je teško raskidati, ali da se moraju kidati, da

bi čovjek postao svoj.Majakovski se među futuristima još ne osjeća

svoj — odveć su različni njihovi izvori i životni

korijeni. Ali se između Majakovskog i futurizma

već naslućuje nešto kao duševna srodnost ili, točnije rečeno — blok temperamenata.

Tko će koga povesti u tom bloku?

V 33



4

U prvo vrijeme futurizam je za sobom poveo

Majakovskog. Teško da ima smisla nagađati da li se mogla drukčije formirati stvaralačka biografija

najboljeg pjesnika epohe socijalizma. , Mnogo je

važnije ispitati kako se u stvarnosti formirao put koji je doveo do tako grandioznog rezultata.

Prvi stihovi Majakovskog štampani su u futurističkom zborniku »Ćuška društvenom ukusu«, koji je izašao početkom 1913. godine u Moskvi. Zajedno s Hljebnikovom, Burljukom i Kručoni- hom, Majakovski je sastavio manifest kao uvod u

zbornik. Taj manifest je, možda, najvažnija stvar

u »Ćuški«.Kakav je to manifest? Ukus buržoazije, u kome

je Baljmontov »parfimerijski blud« bio prirodna

dopuna najautentičnijem pornografskom bludu Ar- cibaševljeva »Sanjina«, izazivao je protest svih

zdravih ljudi koji nisu ogrezli u blatu reakcionarne

svakidašnjice. Pa ipak, u ime čega su futuristi na

padali buržoaski ukus? U manifestu se kaže:»Naređujemo da se poštuju prava pjesnika:

1) Na uvećanje rječničkog obujma proizvoljnim

i izvedenim riječima (riječ-novost).

36



2) Na neodoljivu mržnju prema jeziku koji je

do njih postojao ...«Patetika tog zahtjeva, upravljenog samo na pi

tanja forme umjetničkog djela, bila je nejasna po

svom društvenom sadržaju. Manifest je pozivao da

se »zbaci Puškin« i drugi klasici »s parobroda suvremenosti«. Ta parola futurista izazvala je najveći bijes štampe i, razumije se, stvorila zabunu

i pobrkala sve račune, jer, prirodno, demokratski dio čitalačke publike nije mogao poći za njom.

Majakovski je volio Puškina. Veličanstvena figura genijalnog reformatora ruske poezije, pisca

»Proroka«, nije mogla da ne izazove njegovo poštovanje. Puškin nije bio samo omiljeni pjesnik

Majakovskog nego i idealni lik pjesnikamovatora. Majakovski je nepoštedan prema samom sebi, već

u to vrijeme određivao svoj zadatak u poeziji prema Puškinu.

Međutim, tko se sve tada nije kleo Puškinovim

imenom, tko se sve nije kitio njegovom općenarodnom slavom, kako bi, špekulirajući s njom, izvukao neku korist za sebe i svršavao svoje poslove

koji nemaju ničeg zajedničkog ni s Puškinom ni s narodom. Kada je sastavljan manifest za »Ćušku

društvenom ukusu«, 1912. godine, službeno društvo

je registriralo sedamdesetpetogodišnjicu Puškinove smrti, šta sve tada nisu pisali o Puškinu buržoaski

listovi! Čak ni crnostotinaško Suvorinovo »Н о в о е в р е м л « n;je propustilo priliku da prisvoji Puškina. Puškina su pretvarali u čuvara pravoslavlja, u za

37



štitnika »božanske tajne«. Puškina su predstavljali kao izraz tradicija monarhističkog plemstva i ilustrirali pjesmu »Moje rodoslovlje« porodičnim gr

bom plemića Puškina. Jedno umjetničko društvo ljubitelja estetike objavilo je konkurs za lirske

pjesnike za najbolju pjesmu na temu iz Puškina:

A З д м о н д а н е п о к и н е т

Д ж е н н и д а ж е в н е б е с а х .1

Iščupan iz konteksta, ovaj dvostih je dobivao

mistični smisao.Saopćenje o ovom konkursu moglo se pročitati

u »Knjižarskim vijestima poduzeća M. O. Volfa«

broj 2 za 1912. godinu. Čini se da spomenuto društvo »slobodne estetike« nije moglo pronaći nikakvu drugu temu dostojnu sjećanja na velikog pjesnika u njegovim djelima.

. U članku »Inteligencija i revolucija« Aleksandar Blok je u izvanredno sažetom obliku prikazao

u šta je buržoazija pretvorila Puškina. Evo šta je

buržoazija »nagroktala«, kako on kaže, u porodici i u školi:

»Srednja škola: »Puškin je naš nacionalni

ponos.« »Puškin je obožavao cara.« »Voli cara i

domovinu.« »Ako se ne budete ispovijedali i pri- češćivali, pozvat će vaše roditelje i smanjit će vami

i Ali Edmonda Jenny ne će napustiti čak ni na

nebu.

38



ocjenu iz vladanja.« »Pazi da netko od tvojih drugova ne čita zabranjene knjige.« »Lijepa sobarica

— hi.«» V i š a š k o l a : »Vi ste sol zemlje.« »Nemo

guće je dokazati postojanje boga.« »čovječanstvo

kreće putem progresa, a Puškin je slavio ženske

nožice.«Takav Puškin se morao zbaciti s parobroda su

vremenosti. U svojoj autobiografiji Majakovski se

ne sjeća uzalud istupanja futurista:

»U Nikola je vu su nam naložili da se ne dotičemo ni vlade ni Puškina.«

Ali, razumije se, svome buntu protiv Puškina

futuristi i Majakovski nisu davali samo taj smisao.

Nije to samo bio protest protiv crnostotinaško-

buržoaskog unakažavanja Puškinova lika. Zajedno

s futuristima, Majakovskog je obuzelo pomamno od

ricanje uopće svih autoriteta kulturne prošlosti. I njemu se činilo da u ime dolaska novog Puškina,

koji bi izražavao suvremenost i koji bi čak produžio revoluciju koju je izvršio osnivač ruske književnosti, treba »zbaciti« Puškina. »Tko ne zaboravi svoju prvu ljubav, — govorilo se u »Ćuški

društvenom ukusu«, — ne će poznati posljednju.«

U »Ćuški« su štampane dvije pjesme Majakovskog — »Noć« i »Jutro«. Poslije njih su u drugim futurističkim zbornicima došle pjesme posvećene, kao i prve, gradskom pejzažu: »Ulično«, »Iz

ulice u ulicu«, »Firmama«, »Kazališta«, »Ponešto

39



o Petrograđu«. Mnoge slike iz tih prvih pjesama predstavljaju dojmove o gradu, prevedene s jezika slikarstva na jezik poezije:

Б а г р о в н Л и б е л н А о т б р о ш е н и с к о м к а н , в зе л е м м И б р о е а л и г о л с /г л м и д у к а т в т , a чернБШ л а д о н л м с б е ж а в п ш х с л о к о н р а з д а л и г о р л п ш е ж е л т Б 1е к а р т Б 1.

(»Н о ч в «)1

Niz slika direktno je diktiran temama s uličnih firmi — slikarstvom firmi futuristi su »tukli« aka

demsko slikarstvo salona. Ovo su motivi s firmi u ranim stihovima Majakovskog:

Ha ч е ш у е ж е с т л н о А р Б 1бБ 1

п р о ч е л ло в б т н о в б

1х

г у б .(»A В Б 1 М О Г Л И б Б 1«)*

Zatim:

ЧитаИте железнБ1е книги.Под флеАту золоченоА буквн

полезут копчетше сиги

и золотокудрБ1е бркжвн.(»ВБЈвескам«)*12

1 Purpuran i bijel, odbačen je i zgužvan, pregršti-ma su bacali dukate u zelenilo, a crnim dlanovima

sjaćenih prozora podijelili su zapaljene žute karte.

(»Noć«)2 Na krljušti limene ribe pročitao sam poziv novih usana. (»A vi biste mogli«)

* Čitajte željezne knjige. Pod flautu pozlaćenog slova podvlačit će se dimljene sige i zlatokose repe. ( »Firmama« )

40



Već u samom katalogu slika osjeća se težnja

za kidanjem s uobičajenim krugom predmeta koji su smatrani »poetsk:m«, težnja da se u poeziju

unesu svakodnevne, obične stvari koje čine lilt su

vremenog grada.O snazi talenta mladog Majakovskog može se

suditi već po tim početničkim pjesmama. Ipak je

društvena tema u njima zagušena slikarskim eksperimentima u umjetnosti riječi.

U pjesmi »Evo vam!« Majakovski prvi put govori o pjesnikovim zadacima, suprotstavljajući pje

snika prezrenoj buržoaskoj gomili i bacajući u lice blaženom buržoaskom debelokošcu, koji u umjet

nosti traži samo duhovitu zabavu, svoje negodovanje istinskog umjetnika.

Bce в н н а б а б о ч к у п о з т и н о г о о е р д п а

в ч г п о м о з д и т е г в , г п л з ч в т е , в к а л о ш а х и б е з к а л о ш . Т о л п а о з в е п е е т , б у д е т т е ч е т в г л ,

о ш е т и н и т н о ж к и с т о г л а в а л во ш б.

A е с л и с е г о д ч л м н е , г р у б о м у г у н н у , к р и в л л т Б л п е р е д в а м и н е з а х о ч е т с л — и в о т

л з а х о х о ч у и р а д о с т н о п л г о н у , п л т о н у в л и т т о в а м . л — б е с ц е ш ш х с л о в т р а н ж и р и м о т .1i

i Sv i ćete se vi popeti na leptira pjesničkog srca,

prljavi, u kaljačama i bez kaljača. Gomila će poživo

tinjiti, počet će da se tare. Isrmižit će nožice Ptoglava

uš. A ako danas ja, grubi Hun, ne budem htio da se

kreveljim pred vama i ako odjednom zakikoćem i ra-dosno pljunem, pljunem v am u lice, ja — raspikuća i

rasipnik dragocjenih riječi.

41



U tim stihovima Majakovski na svoj način nastavlja temu neprihvaćanja buržoaske stvarnosti, karakterističnu i za stvaralački rad Brjusova i

Bloka poslije 1905. godine.Kod Brjusova u pjesmi »Zadovoljnima«:

Д о в о л в с т в о в а ш е — р а д о с т в с т а д а ,Н а п т е д ш е г о к л о ч о т с т р а в н .Б ј т с п ш — болБш е в а м н е н а д о ,Е с т ж в а ч к а — б л а ж е ш ш bbi!1

Kod Bloka u pjesmi »Siti«:

Т а к — н е г о д у е т в с е , ч т о с б т т о ,

Т о с к у е т с б т т о с т б важнБ1х ч р е в :В е д Б о п р о к и н у т о к о р Б г г о ,В с т р е в о ж е н н х п р о г н и в ш и А х л е в .*

Udara u oči sličnost motiva Majakovskog s motivima Briusova i Bloka. Ali važno je primijetiti ovo: ako je Brjusov pitao: »Gdje ste vi, Huni, koji dolazite?«, Majakovski u »Evo vam!« odgovara Brjusovu i sebe naziva »grubim Hunom«. Ako se Brjusov u ime inteligencije obraćao narodu, Majakovski u »Evo vam!« već hoće govoriti u ime naroda. Ono što je kod simbolista bilo samo pasivno neprimanje užasnog svijeta, bezvoljno polumistično12

1 Vaše izobilje — to je radost stada koje je našlo

malo trave. Biti sit — više vam ništa ne treba, kad

ima šta da se preživa — vi ste blaženi!2 Tako negoduje sve što je sito, tuguje sitost do-

stojanstvenih trbuha: ta prevrnuto jê korito, uznemi-ren je njihov natruli svinjac.

42



očekivanje katastrofe i odmazde, kod Majakovskog

se pretvaralo u bunt, u gnjevni poziv da se sruši taj odvratni svijet.

Poezija simbolista bolovala je od osjećanja osu-

đenosti, tragičnosti i bezizlaznosti. Majakovski je

ukazivao na izlaz; Blokovo neprimanje užasnog

svijeta kod Majakovskog se pretvaralo u aktivnu

mržnju prema tom svijetu. Majakovski nije čekao

odmazdu i nije samo pozivao na nju, već je on sam

postao ona odmazda koju je naslućivao Blok. Eto

zašto je on, učinivši prve korake u poeziji pod iz

vjesnim Blokovim utjecajem, odjedàmput jurnuo

dalje. I u tom elanu futurizam je, s druge strane,

pomagao Majakovskom, odvlačio ga od Bloka i u-

vlačio u rat sa simbolistima.

Simbolizam kao pravac kultivirao je apstraktnu i kontemplativnu poeziju kojoj su tuđe društvene teme. Drugi svijetovi, očekivanje kraja svi

jeta, »čari tajnih otkrivenja« (Baljmont), religi-

ozno-mistične ekstaze — to su motivi koji su zauzimali najviše mjesta u stvaralaštvu simbolista.

Sve što je »grubo«, što je vezano za život — svi-

jesno je progonjeno iz pjesničkog jezika. Vječnost

i bezvremenost su omiljene slike-pojmovi koji su

ovladali maštom pjesnika-simbolista i iz njihove

svijesti istisnuli i realne ljude i konkretnu historijsku epohu.

Futurizam je ustao protiv salonske ljepote apstraktne muze simbolizma. I u tome se Majakovski

našao na istom putu s futuristima. Futuristički

43



bunt bio je prisan demokratskom duhu mladog

Majakovskog, koji je težio da umjetnost iznese na

ulicu, da je otme iz ropstva uškopljenog intelektu

alnog pjesničkog jezika.

Tema »pjesnik i gomila«, jasno izražena u »Evo

vam!«, postaje organska tema mladog Majakov

skog. Poslije »Evo vam!« pojavljuju se pjesme kao

što su »Pa ipak« i »Kicoška bluza«. U prvoj, tema

pjesnik i gomila ne zvuči samo kao podsmijeh pre

ma buržoaskoj »svetinji« nego zvuči i tragično;

pjesmk postaje svijestan svoje usamljenosti u bur-

žoaskom svijetu:

Љ п д л м с т р а ш н о — y м е н л и з о р т а

п т е в е л и т н о г а м и н е п р о ж е в а ш ш И к р и к .Н о м е н л н е о с у д л т , н о м е н л н е о б л а го т ,

к а к п р о р о к у , ц в е т а м и у с т е л л т м н е с л е д .В с е а т и , п р о в а л и в ш и е с л н о с а м и , зн а го т :

л — в а ш п о з т .1

U »Kicoškoj bluzi« pjesnik se ponaša izazivački:

^ с о п њ г о с е б е ч е р т ш е ш т а н н

и з б а р х а т а г о л о с а м о е г о .Ж е л т у г о к о ф т у и з т р е х а р ш и н з а к а т а .812*

1 Ljudi se boje — meni iz usta miče nogama ne- sažvakani krik. Ali mene ne će osuditi, mene ne će

olajati, kao proroku pokrit će mi put cvijećem. Svi oni-

s razjedenim nosovima znaju: ja sam — vaâ pjesnik.2 Sašit ću sebi crne hlače cd baršuna svog glasa,

žutu bluzu od tri aršina sunčeva zalaska.

44



Ta strofa predstavlja skriven citat iz Puškino- vih »Egipatskih noći«, točnije iz epigrafa nezavršene Puškinove pripovijetke:

»Tko je taj čovjek? A, to je vrlo veliki talenat.

On od svog glasa čini što god hoće. — Pa onda bi

valjalo da od njega načini sebi hlače.«Tema pjesama »Kicoške bluze«, »Pa ipak«, »Evo

vam!« očigledno odgovara temi »Egipatskih noći«, Puškinovoj temi o pjesniku i gomili: kod Majakov-

skog — pjesnik i buržoaski ološ, kod Puškina —

pjesnik i aristokratska svjetina. Sjetimo* se kako

nepoznatom pjesniku-siromahu u ljetnim hlačama, s divnim glasom, Čarski daje ovakvu temu za im

provizaciju :»Pjesnik sam odabira predmet za svoje pjesme;

gomila nema prava da upravlja njegovim nadahnućem.«

Majakovski je zajedno s futuristima pozivao da

se »zbaci Puškin s parobroda suvremenosti«. A u prvim svojim pjesmama, suprotno tome pozivu,

razvijao je na svoj način jednu pd osnovnih Puški-

novih tema.Tema pjesnik i gomila dalje se razvija u mla

denačkom kazališnom komadu »Vladimir Majakovski«. Futurističko »opsjenjivanje prostote« (želja

da se buržoaska publika iznenadi i razdraži), svojstveno tom komadu, ne može zakloniti njegovu

veoma duboku ozbiljnost. Zanimljivo je kako je

došlo do naslova tog komada. Kad je napisao komad, Majakovski nije uspio da smisli naslov i poslao je cenzuri rukopis bez naziva, samo s piščevim

45



imenom: »Vladimir Majakovski. Tragedija«. Kada

je spreman plakat za predstavu, šef policije nije

dopustio nikakav novi naziv osim onih riječi koje

su bile napisane na cenzuriranom primjerku. Majakovski se čak obradovao — neka se tragedija nazove piščevim imenom: »Vladimir Majakovski«. Ta

slučajnost u porijeklu naziva nimalo ne umanjuje

njegovo veliko značenje.

Majakovski je sam režirao svoj komad i u

njemu igrao glavnu ulogu pjesnika. U komadu se

jako osjeća futuristička zamršenost forme. Pa

ipak se u njemu potpuno jasno vidi osnovna moralna ideja ranog stvaralaštva Majakovskog o uza jamnom odnosu između pjesnika i društva.

Tih godina Majakovski ponekad trpi krajnju

oskudicu. Težeći da upozna život donjih slojeva

ogromnog grada, u kome gospodare eksploatatori, on ide po krčmama, noćiva u čajanama ili kočija-

škim konačištima, beskućnici po boulevardima.

Svoje književne drugove on zaprepašćuje svojim

poznavanjem noćnih običaja i života prijestoničke

periferije. Slično Gorkom, on proučava ljude s »dna«

i upoznaje neizmjernost ljudske nesreće.

Junak komada — Vladimir Majakovski — to je

uopćeni lik pjesnika. Na njegovim plećima je teško

breme — pjesnik je odgovoran za ljudsku sreću,

za uređenje ljudskog života na zemlji. Radnja se

događa u kapitalističkom gradu. Ali u središtu

pjesnikove pažnje sad nije gradski pejzaž, kao u

njegovim ranim pjesmama, već ljudski život i

46



patnje. Pjesniku dolaze nesretnici sa svojim jadima, traže njegovu zaštitu, prinose mu suze svoga

bola. Pjesnika potresaju prekomjerne ljudske

patnje. On uzvikuje:

Г о в о р л т ,г д е - т о— к а ж е т с л , в Б р а з и л и и —

ecib о д и н с ч а с т л и в н к ч е л о в е к !1

Uzroci ljudskih patnji u komadu nisu razjašnjeni. Pjesnik pada, jer je na svoja pleća nato

vario prekomjerno breme odgovornosti za ljudsku sreću. Pa ipak se u komadu stihijski predosjećala

revolucija: strahota ogromne »iskešene bune« nesretnika koju je rodila »starica-vrijeme«, visi nad

gradom.Pjesnik objavljuje svoj veliki humani zadatak:

Л — п о з т ,

л р а з н и ц у с т е рм е ж д у л и ц а м и с в о и х и ч у ж и х .В г н о е м о р г о в и с к а л с е с т е р .Ц е л о в а л у з .о р н о б и л в н м х.12

Pjesnikov protivnik je bog, koji s neba ravnodušno promatra »kako jecaju ljudske horde«. I

njega pjesnik bijesno raskrinkava u epilogu svoje

tragedije.

1 Kažu da negdje, čini se u Braziliji, postoji je-

dan sretan čovjek!2 J a sam — pjesnik, ja sam izbrisao razliku između

bliskih i tuđih lica. U gnoju mrtvačnica tražio sam

sestre. Ljubio sam šare na bolesnicima.

47



9 т о A

п о п а л п а л Б ц е м в н е б о ,д о к а з а л :о н — в о р ! 1

Majakovski, koji je na predstavi igrao ulogu

pjesnika, toliko je, priča se, iznenadio svojim recitiran jem, da je otada stekao slavu kao glumac izvanrednih mogućnosti.

Mnogi su se iznenadili što se predstava, pored

sve svoje neobičnosti nije završila skandalom, dok

je omladina u gledalištu shvatila duh komada. Za

ozbiljnost i sadržaj djela mladog pjesnika, koju je

osjetio jedan dio gledališta, kazališni kritičari bur-

žoaskih listova okrivili su Majakovskog. Oni su se

na predstavu oborili najdivljačkijim pogrdama: »Publika osjeća ogromnu žeđ za skandalom, a Bur- ljuci samo trepću očima.« Futuristi su bili zli kad

su »skandalizirali«, futuristi su bili zli kad nisu

zadovoljavali »čežnju« za skandalom. U to- vrijeme Majakovski je nosio svoju čuvenu »žutu bluzu«.

Nije to bio samo način da se »opsjeni prostota«

nego i želja mladog pjesnika-siromaha da izgleda

kicoški. Novaca za krojača nije imao, pa je zamolio

majku da nm hitno sašije bluzu u kojoj će se po javiti na jednoj od svoj'h priredaba. Žuta bluza, o kojoj su se vodili toliki razgovori u novinskim

recenzijama, svidjela se ljudima. Na kraju krajeva,

bila je to nevina egzotika. Ali je sasvim drugo ni-

1 To sam ja prstom pogodio u nebo i dokazao: on

je — lopov!

48



malo nevino značenje dobilo ono što je burzuj čuo

u prvom komadu Majakovskog. Pjesnik je imao

pravo govoreći u svojoj autobiografiji:»Kapitalistički nos je u nama osjetio dinamit.

Od mene nisu kupili ni jednog retka...To vrijeme se završilo tragedijom »Vladimir

Majakovski«. Igrana je u Petrogradu. Luna-Park.

Zviždanjem su je izrešetali.«Zanimljivo je da su se i među njegovim futu-

ristima našli nezadovoljnici. Bili su nezadovoljni što je Majakovski od »samozvučne« riječi otišao u

društvenu temu, što su njegovi stihovi dobili sadržaj. U svojoj recenziji o komadu Majakovskog

jedan od takvih nezadovoljnika zamjerao je pjesniku u »Prvom časopisu ruskih futurista« (1914.)

što »nigdje ne odvaja riječ od smisla, ne koristi se

zvukom riječi kao vrijednošću za sebe... Samim

tim, nimalo ne umanjujući značenje njegova ko

mada, smatram da je postavljanje ove njegove

stvari na pozornici daleko ispod njegova stvara

laštva«.Međutim pod utjecajem Majakovskog futurizam

se već počeo mijenjati, ma da daleko sporije nego

pjesnik koji mu je prišao prije dvije godine. Rat koji je planuo, ubrzao je put Majakovskog k soci

jalnoj temi. Kad god se pojavila njegova nova

stvar, prijatelji iz futurističkog tabora dizali su

proteste protiv sve veće socijalne oštrine i protiv

toga što je stvaralaštvo Majakovskog dobilo svoj

smisao.

4 Majakovski 49



5

Vijeće slikarske i kiparske škole naredilo je Ma-

jakovskom i Burljuku, pod prijetnjom isključenja

iz škole, da više ne istupaju na javnim priredbama.

Ova prijetnja na dvojicu drugova nije imala ni

kakva utjecaja i 21. februara 1914. godine Maja-

kovski i Burljuk, odlukom Vijeća bili su isključeni.

Posljednjih godina Majakovski je u slikarskoj

školi bio samo formalno — gotovo nije ni posje

ćivao satove i sav se predao književnoj aktivnosti.

Slikarstvo ga je i dalje interesiralo, on ga je uvijek

osjećao uporedo s poezijom i ponekad je crtao za

futurističke zbornike. Međutim, on više nije mogao sumnjati o svom pozivu: bio je pjesnik i morao je

savladati upravo vještinu umjetnosti riječi.

Taj zadatak se nije mogao odvojiti od svlada

vanja velike društvene teme. Poslije tragedije

»Vladimir Majakovski«, u kojoj je izrazio svoje

shvaćanje uloge pjesnika, on je dorastao novom

zadatku. Taj zadatak je riješen u poemi »Oblak u

hlačama«. Dok je prije lik pjesnika koji je odgo

voran za ljudsku sreću, bio prije svega utjelovlje

nje žestokog bola, u poemi »Oblak u hlačama« to

50



je prije svega lik gnjeva i jarosne pobune protiv

osnova omrznutog buržoaskog društva:

Вашу MbTCJIb,

м е ч т а к п ц у г о н а р а з м л г ч е н о м м о з г у , к а к в н ж и р е в ш и И л а к е И н а з а с а л е н н о к к у ш е т к е ,

б у д у д р а з н и т в о б о к р о в а в л е н н н А с е р д ц а л о с к у т ; д о с н т а и з т >и з д е в а к )с в , н а х а л в н н А и eflKHË.1

Heine govori kako je, da bi izrazio snagu svoje

ljubavi, iščupao najvišu jelu iz norveških šuma i, zamočivši je »u grudi plamene Etne«, tim ognje

nim divovskim perom po nebu ispisao riječi ljubavi.O poemi »Oblak u hlačama« može se reći da je

napisana takvim ognjenim perom. U njoj se čuo

ljudski glas koji se od očajanja uzdiže k nadi, glas

ljudi koji su postali svijesni svoje snage, bez obzira na to što im je danas još nepristupačna radost života. Bio je to odjek raspoloženja širokih demo

kratskih masa koje idu k revoluciji. Majakovski je

kasnije o svojoj poemi rekao da se u njena četiri dijela izražavaju četiri uzvika »dolje!«: »Doljevaša ljubav«, »Dolje' vaša umjetnost«, »Dolje vaš

poredak«, »Dolje vaša religija«.

Ruska poezija XX. vijeka, koja je prvenstveno

kultivirala utančanu lirsku formu, nije znala zai

i Vašu misao, koja mašta na razmekšanom mozgu

kao ugojeni lakaj na umaštenom otomanu, dražit ću

o okrvavljen komad srca; sit ću vam ce narugati, za- jedljiv i drzak.

61



poemu sve do »Oblaka u hlačama«. Zna se da je

Blok svoju genijalnu poemu »Dvanaestorica« napisao uskoro poslije Oktobarske revolucije. Priti

sak ogromnih društvenih i ličnih preživljavanja, naraslih u Majakovskom, mogla je izdržati samo

poema. U ruskoj poeziji XX. vijeka Majakovski je

postao neuporedivi majstor te književne forme, kojoj je on uvijek prilazio kao završnom rezultatu

svojih lirskih i publicističkih stihova. On je prvi u

poemi sjedinio ep i liriku, našao način da jednu

prenese u drugu, pokazao »slijevanje« društvenih

i ličnih preživljavanja. Izvanredan efekat takvog

jedinstva kasnije smo u potpunosti osjetili u njegovim znamenitim poemama »Lenjin« i »Dobro!«.

Poema koju je Majakovski zamislio 1914. go

dine, a završio je sredinom 1915. godine, prvobitno

je imala naziv »Trinaesti apostol«. Na zahtjev cen

zure, koja je u tome nazivu sasvim opravdano vi

djela bogohulnu upotrebu evanđeoske legende o

Kristu i njegovih dvanaest učenika-apostola, pje

snik se morao odreći tog naziva. Poema je postala

poznata pod imenom »Oblak u hlačama«. To je u

poemi bila jedna slika u kojoj je, kako je Majakovski kasnije objašnjavao, htio izraziti neobičnu

nježnost i snagu ljubavi.

Slika ljubavi koja zahvaća cijelog čovjeka, bez

ostatka, slika svemoćnog osjećaja, neharmoničnog, ogorčenog uvredama, osjećaja koji je osto bez od

govora, a koji produbljuju neprestane i neizmjerne

52



Žrtve — to je jedna od najkarakterističnijih slika

u poemi i uopće u stvaralačkom radu Majakovskog

do revolucije.

Međutim, nesretna ljubav — to nije samo kobni ličini neuspjeh junaka poeme nego i zakonita

posljedica društvene nejednakosti, vječita tragedija

klasnog društva. To što je čovjek eksploatirao čo-vjeka, nije dalo ljudima da budu sretni ni u ličnom

životu. Kapitalistički poredak je stavljao prepreke

i zabrane u , oblasti onih . ljudskih odnosa koji se

određuju samo ličnim osjećajem. U tome je jedan

od uzroka tragedije junaka »Oblaka u hlačama«.

В о ш л а т нр е з к а л , к а к » н а т е ! « , м у ч а п е р ч а т к и з а м ш ; с к а з а л а :» З н а е т е ,л в н х о ж у з а м у ж «. т о ж в Б 1х о д и т е , н и ч е г о .П о к р е ш г о с Б .В и д и т е — с п о к о е н к а к !К а к п у л Б С

п о к о А н и к а .П о м н и т е ?Вб1 говорили:»Д ж е к Л о н д о н , д е н Б г и , ЛК)бОВБ,

с т р а с т Б «, —

a л о д н о в и д е л :

53



в н — Д ж и о к о н д а , к о т о р у г о н а д о у к р а с т в !И у к р а л и .1 t

Junak-pjesnik podiže svoj glas protiv onih koji

su ukrali ljubav, koji su ljudima ukrali pravo na

sreću. Pjesnik govori u ime ljudi kojih su lica

»izjedena čađu«, ali u čijim su dušama zlatne naslage čistih i snažnih ljudskih osjećaja. On govori novim, u poeziji dotle nečuvenim jezikom, u kome

se pomamni jauk usamljenog očajanja slijeva s

grubim govorom gomile. Kad se uporede s pjevu- šećim, melodičnim stihovima simbolista koji miluju

uho, stihovi »Oblaka u hlačama« čine se kao da su

napravljeni od drugog materijala, oni imaju drukčiji rječnik, neobično energičan, razgovorno-doma- ći, dubok, zasićen gnjevnim, prezrivim intonacijama, hrapav, s velikim brojem šuštavih suglasnika,

gromoglasno svečan i napregnuto lirski u isto vri

jeme. U njima su drukčiji ritmovi, oni se često

mijenjaju kao da reproduciraju oštre obrte misli

i osjećaja; redovi se raspoređuju na razne načine,

ponekad se jedna riječ odvaja u samostalan red i dostiže ogromno značenje:i

i Ušla si ti, oštra kao »evo vam !«, mučeći ruka-

vice od jelenske kože; rekla si: »Znate, ja se udaj em«.

Pa udajte se. U redu. Podnijet ću. Vidite kako sam

miran! Kao puis pokojnika. Sjećate se? 'Vi ste govo-rili: »Jack London, novac, ljubav, strast«, — a ja sam

jedno vidio: vi ste Gioconda koju treba ukrasti! I ukra-li su.

54



»П р и д у в ч е т н р е «, — с к а з а л а М а р и л .

В о с е м Б .Д е в л т в .Д с с л т б.1

Ш :

В н д у м а е т е ,8то бредит маллрнл?9т о б н л о , б н л о в О д е с с е .**

Rečenica »to je bilo, bilo u Ođesi« — razbijena

u dva reda, kako to čini Majakovski u svome stihu

neobično snažno podvlači stvarnost onog što se pre

živjelo, realnost onog što se dogodilo.

Slik »Oblaka u hlačama« je neočekivan i savrše

no točan — to je signal koji budi pažnju.

Junak »Oblaka u hlačama«, slično pjesniku iz

tragedije »Vladimir Majakovski«, osjeća svoju odgovornost za ljudske patnje. Ali sad on nesretnike

poziva na revolucionarnu aktivnost. Kao odjeci

burne 1905. godine zvuče ovi stihovi:

9то оплтб расстреллтБ млтежников

грлдет генерал Галифе!ВннБте, гуллтие, руки из бргок,

берите каменБ, нож или бомбу. . .

i »Doći ću u četiri«, — rek la je M arija. Osam. Devet. Deset.

* V i mislite da to bunca m alar ija ? To je bilo, bilo u OdeeL

55



. . . т о б ф л а г и т р е п а л и с в в г о р л ч к е п а л в б н , к а к y к а ж д о г о п о р л д о ч н о г о п р а з д н и к а — в н ш е вздБш аИте, ф о н а р н в т е с т о л б н , о к р о в а в л е н н Б 1е т у ш и л а б а з н и к о в .*1

Politički smisao poeme pokazivao se potpuno jasno u čuvenim redovima koji nagovještaju skori dolazak revolucije:

Л ,о б с м е л ш ш И y с е г о д н л ш н е г о п л е м е н и , к а к д л и н н б 1 0

с к а б р е з н Б Ш а н е к д о т , в и ж у и д у ш е г о ч е р е з г о р н в р е м е н и , к о т о р о г о н е в и д и т н и к т о .

Г д е г л а з л го д е И о б р н в а е т с л к у ц н к , г л а в о И г о л о д н н х о р д , в т е р н о в о м в е н ц е р е в о л г о ц и А г р л д е т ш е с т н а д ц а т н Л г о д .*

Ove strofe, kao i mnoga druga mjesta u poemi, koja su imala značenje političke deklaracije, izba-

1 To opet Ide general Galifet da strijelja pobu-njenike! Skitnice, izvucite ruke iz hlača, dohvatite ka-men, nož ili bombu... Da bi zastave vihorile u gro-znici paljbe, kao i na svaJki pristojan praznik — stu-povi s fenjerima, više uzdignite okrvavljene trupove

bogataša.* Ja, ismijan od današnjeg plemena kao dugačka1 nepristojna anegdota, vidim kako ide preko brda vre-mena onaj koga nitko ne vidi. Odande gdje slabi ljud-ski pogled ne dopire, na čelu gladnih hordi, pod trno- vim vijencem revolucije, ide šesnaesta godina.

56



čila je tadašnja cenzura. Cenzura nije propustila ni riječi: bogomajka, evanđelje, apostoli, Isus Krist,

gospodin bog, krilati, svud prisutni, i ja sam anđeo,

svemogući i t. d. i t. si.

Smisao tih brisanja je isti kao i smisao zabrane

prvobitnog naslova »Trinaesti apostol«; cenzura je

težila da otupi revolucionarnu tendenciju Majakov-

skog i nije dopuštala »svetotatstvo« religioznih

likova.

Majakovski je otvoreno polemično i bogohulno

unosio u svoja djela religiozne likove. On je prote

stirao protiv simbolista, koji su pretjerano upotre

bljavali religiozni rječnik. Boreći se protiv simbo

lizma, on je na svoj način upotrebio neka izražajna

sredstva svojih književnih protivnika u borbi pro

tiv njegovih ideja.

Glavni lik poeme »Oblak u hlačama« jest lik

»Trinaestog apostola«, pjesnika-glasnika novog

društvenog poretka, novog morala, nove ljepote, čiji

se dolazak ne može osujetiti. U stvaranju tog lika

nije isključeno da su na Majakovskog utjecali mo

tivi poezije Verhaarena, a naročito Wolta Witmena. Upotrebljavajući najdrevnije ljudske predodžbe —

religozne, i prihvaćajući neka izražajna sredstva

poezije simbolista, Majakovski je sve to na svoj

način preinačio i stavio u njih dinamit revolucionarnog sadržaja. Slom svih starih predodžbi, među

njima i religioznih, bio je neizbježan. S ogromnom

snagom on je izrazio svoje ideje i svoja predosje-

ćanja revolucionarnog pjesnika, glasnika novih bor

67



benih putova k ljudskoj sreći ovdje, na zemlji, a

ne u životu na onom svijetu, gdje je sreću tražio

drevni san nesretnikâ koje je prevarila religija.

Može se pretpostaviti da su biblijski motivi — preko slikarstva — bili jedan od izvora »Oblaka u

hlačama« koji su utjecali na formu poeme (ispod

naslova poeme, kao karakteristika njenog genrea, stoji tetraptih, to jest četverokrilna ikona — što

ukazuje na vezu sa slikarstvom). Ne samo metafore nego i čitavi hiperbolizam ranog Majakovskog, njegovo neprestano obraćanje svemiru i razgovor

s ljudima u tonu propovjednika — sve je to u znatnoj mjeri crpljeno iz tog izvora. Majakovski je bibliju mogao čitati u butirskoj tamnici; u međuvremenu, između dvije dobivene knjige, biblija je mogla i mimo volje da bude jedina lektira budućeg

pjesnika, slično onome što se desilo Tarasu Ševcen- ku, kome u progonstvu nisu dopuštali da čita druge

knjige osim »svetih«. Nesumnjivo je da su mnogi predmeti u Ševčenkovim djelima, uzeti iz biblije,

preneseni iz te slučajne lektire.

U slikarskoj školi, izvjestan ironičan interes za

b:blijske predmete izazivao je kod Majakovskog njegov drug — slikar Vasilij Čekrigin. On je 1913. godine obrađivao temu »Golgota«. U to vrijeme Maja

kovski je stanovao kod njega. Kasnije je Čekrigin

zamislio ciklus slika na temu »Uskrsavanje mrtvih«.

Na njegovu stolu uvijek se nalazila biblija i apostolska djela, i on ih je čitao naglas. Mistična raspoloženja Čekriginova bila su Majakovskom apso

58



lutno strana. Ono što je Majakovski imao zajedničko

s Čekriginom, bio je interes za rusku ikonu kao za

spomenik đrevnoruskog slikarstva. To odjeljenje u

Tretjakovskoj galeriji Majakovski je dobro proučio

i znao sve »svece« kako izgledaju.U poemi »Oblak u hlačama«, uporedo s pobu

nom protiv osnova buržoaskog društva, izražena je

i lir:ka jednog velikog ljudskog srca, umornog od

sairoće, ispunjenog čežnjom za ljubavi. Apostol-

pjesnik u iskušenju postaje običan čovjek koga je

izmučio život.

З н а ч и т — п л т

т е м н о и п о н у р о

с е р д ц е в о з в м у ,

с л е з а м и о к а п а в , н е о т и , к а к с о б а к а , к о т о р а л в к о н у р у

н е е е т

п е р е е х а н н у л о п о е з д о м л а п у .1Tu tuo'u nisu izazvala samo t^ška l;čna preživ

ljavanja. Ona prelazi u jarost protiv onog u čiiem

su lik” iunaka-pjesnika usredotočeni zlo i nesreća u životu :

Л д у м а л — т 1 в с е с и л Б Н Б т Л б о ж и ш е ,

a Т Б 1 н е д о у ч к а , к р о х о т н в Ш б о ж и к .В и д и ш б, л нагибагосБ,i

i Dakle — opet ću mračno i tužno uzeti srce 1,

pokapavši ga suzama, nositi ga kao što pseto nosi u

kućicu svoju šapu pregaženu vozom.

59



и з -з а г о л е н и ш а

д о с т а г о с а п о ж н н к н о ж и к .К р и л а с т н е п р о х в о с т н !Ж м и т е с в в paro!Е р о ш в т е перБ1шки в испуганнок т р л с к е !Л т е б л , п р о п а х ш е г о л а д а н о м , р а ск р о г о

о т с г о д а д о А л л с к и !1

Pjesnik-apostol nije jednostavno borac protiv

boga. U pjesničkoj slici parnice s bogom izraženo

je hvatanje u koštac s cjelokupnom prijevarom

buržoaskog društva. Ta slika kao da sažima ona

četiri uznika u četiri dijela poeme. Ona je najka- rakterističnija za čitav njen poetski sklop.

»Oblak u hlačama« u revolucionarnoj poeziji je

bogohulno šaržiranje svoje vrste. U poemi se ogledala ne samo lirika progonjene usamljeničke duše, ne samo borba za novu estetiku ; poema je bila politički manifest, deklaracija čovjekovih prava.

»Oblak je ispao paperjast. Cenzura ga je raspr

šila. Oko šest stranica samih točaka« — sjeća se

Majakovski u autobiografiji. Poemu, tako iskidanu

od cenzure, suvremenici su primili ne samo kao

umjetničku pojavu nego prvenstveno kao politički

manifest nove umjetnosti, koji je stao u isti red

s revolucionarnim ilegalnim izdanjima. i

i J a sam mislio da si ti svemoćni veliki bog, a ti si nedoučeni, sićušni božić. Vidi, ja se saginjem, iz sare vadim obućarski nož. Krilati nitkovi! šćućurite se u raju! Nakostriješite pera drhćući od straha! Ja ću tebe, što mirišeš na tamjan, rasporiti odavde do

Aljaske!

60



U trenutku kad je izašao »Oblak u hlačama«,

Majakovski nije slučajno objavio da je futurizam

umro kao zasebna grupa. Iz uskog kruga koji je u

umjetnosti postavio sebi kao svrhu da, prije svega, stvori novu formu i koji je razvio zastavu estetske

pobune, Majakovski je svojom poemom ulazio u

veliku knj ževnost toga vremena, književnost koje

je patos bio idejna priprema revolucije.



6

Poema »Oblak u hlačama« proizvela je potresan

utisak na Gorkog. Kako kažu ljudi koji su s njim

bili prisni, Gorkog je u poemi naročito iznenadio

pravac borbe protiv boga. On je mnoge stihove iz

pceme zapamtio, neprestano ih ponavljao i govorio

kako nigdje nije čitao da se tako razgovara s bogom osim u knjizi o Jobu (biblija), kako je gospod

bog od Majakovskog »propisno izvukao«. U knjizi o Jobu priča se kako je bog iskušavao sretnog čovjeka Joba na taj način što mu je uzeo djecu i imanje i navukao na nj bolest. Job, skrhan, unesrećen, ustaje protiv boga i zameće s njim bijesnu prepir

ku. Poređenje Alekseja Maksimovića bilo je izvanredno precizno, ono je utvrđivalo jednu od bitnih

osobina poeme Majakovskog.

Majakovski je odavno sanjao da se sastane s Gorkim. Gorki nije bio samo veliki pisac, prvi književnik svoje epohe, on je bio učitelj života, privlačni

centar za sve što se u književnosti i društvu nije

slagalo sa službenom Rusijom, vjesnik revolucionarne bure, živi primjer obdarenosti ruskog naroda.

Pošto se vratio u domovinu poslije skoro desetogo-

dišnjeg odsustva, Gorki je neutoljivo i napregnuto

pratio sve nove pojave u ruskom životu. On je Maja-

62



kovskog zapazio i izdvojio ga među futuristima

gotovo od njegovih prvih koraka na književnom poprištu. Osjetivši odjednom ono što je mladog pjes

nika izdvajalo od njegova društva, on je isto tako

umio sagledati i smisao saveza između Majakovskog

i futurizma.Gorki je zapazio vedri demokratizam kod futu-

rista:»Ima još jedna dobra strana: umjetnost treba

iznijeti na ulicu, u narod, u gomilu, a to oni rade,

doduše vrlo nakaradno, no to se može oprostiti...«

Zauzimanje Gorkog za futuriste, na koje je sva

buržoaska štampa jednodušno podizala hajku, od

kojih su se sklanjali svi dobronamjerni čuvari slu

žbenog Puškina, izazvalo je senzaciju. Gorki je govorio o tome da futuristi »malo znaju i da su malo

vidjeli«, ali je on u njihovoj graji i njihovim grdnjama vidio nešto dobro: »mladi su, nisu mlitavi, hoće

novu, svježu riječ, i to je nesumnjivo dobra strana«.U futurističkoj graji Gorki je čuo nešto zajed

ničko s glasom samog života, i bučno istupanje futu-

rista suprotstavio dekadenci, vajkanju i valu

samoubistava.

»Ma kako naši futuristi bili smiješni i drečavi,

ipak im treba široko otvoriti vrata, široko, jer su

to mladi glasovi, koji pozivaju u mlad, nov život.Naša omladina je preživjela izvanredno veliko

vrijeme. Najprije-je vladala epidetnija samoubista

va i ona je odnijela mnogo, života, Anlađih, talentiranih; poslije nje je došaospolnLpreblem i iskvario,

63



upropastio zauvijek, za čitav život, mnogo stotina

i hiljada duša. A sad je, evo, omladina, ja mislim,

hoću da vjerujem, — pozvana da osvježi zgusnutu polubolesnu atmosferu života«.

U svojoj autobiografiji Majakovski piše o svom

odlasku Gorkom, koji je tada živio u ljetnikovcu u

Mustamjacima, nedaleko od Petrograda. Kad je

Majakovski, sa strahovitim uzbuđenjem i tek postepeno zavladavajući svojim vanrednim glasom, pročitao Gorkom, radi prvog upoznavanja, odlomke iz

još nezavršene poeme »Trinaesti apostol«, Gorki je

odmah osjetio da pred njim stoji upravo onaj pjesnik koji je kadar da izrazi patos novog društvenog

poleta.

U pismima koja je 1913. godine uputio jednom

mladom pjesniku Gorki mu je savjetovao da »izbaci iz glave sve suvremene rekvizite i teatralnost, sve

te »daljine«, »edeme«, »fijale«, uvele »lijepe dame« i drugu koještariju... Sve je to smeće, modna sta

rudija, besmisleno cifranje i čak prostituiranje

jezika. . .

Rusiji je potreban veliki pjesnik. Talentiranih

ima dosta, čak je i Igor Severjanin darovit! Ali, potreban je veliki pjesnik, kao Puškin, kao Micki-

jević, kao Schiller, potreban je pjesnik-demokrat i romantičar, jer smo mi — Rusija — zemlja demokratska i mlada ...«

S takvim raspoloženjem je, eto, Aleksej Maksi-

mović slušao nezavršenu poemu dvađesetdvogodi- šnjeg pjesnika koji je govorio o sebi:



У м енл в душ е ни одного седого волоса,и старческоА неж ности нет в неЕ !1

U časopisu »Ljetopis«, koji je Gorki pokrenuo

1915. godine, pojavila se recenzija o poemi »Oblak u hlačama«, i u toj recenziji je zabilježena »prava, originalna tragičnost njegovih stihova«. Ozbiljan, veliki časopis, s određenim društvenim programom, u kome je oštro zvučao protest protiv svjetskog

imperijalističkog pokolja, davao je sad novu bazu književno-politlčkom uzdizanju Majakovskog. U redakciji »Ljetopisa«, u petrogradskoj Monetnoj

ulici, krajem 1915. godine, često se mogao sresti Majakovski, koji je u urednikov kabinet ulazio kao

u svoju kuću. Gorki je u Majakovskom vidio svoj san — onog velikog pjesnika koji je potreban

Rusiji.

Aleksej Maksimović se nije u svemu slagao в osobitostima forme kod Majakovskog, njega je po

nekad bunio suviše glasan govor mladog pjesnika i oštrina njegovih neobuzdanih metafora. Savjetovao

mu je da piše jednostanije, ma da je priznavao da

kod Majakovskog sve to, čak i ono s čim se nije slagao, ne dolazi od umjetne poze, već izlazi iz du

bina njegove snažne i samonikle prirode, potresene

ljudskim patnjama i uzbuđene doživljajima vezanim

za rat i socijalističku revoluciju, koju je pjesnik predosjećao.

1 U mojoj duši nema nijedne sijede vlasi, ni sta-račke nježnosti nema u njoj.

5 Majakovski 65



Čitava svijest mladog Majakovskog obuzeta je

Gorkim. U Petrogradu, prilikom jednog susreta sa

svojim moskovskim poznanikom Borisom Pastema-

kom, koji je u to vrijeme počinjao pisati stihove, Majakovski mu priča o svom poznanstvu s Gorkim,

o tome da društvena tema sve više proniče u njegove zamisli i omogućava mu da radi na nov način

— u određene satove, s utvrđenom količinom.U to vrijeme stvara se između Gorkog i Maja

kovskog više nego književna prisnost, o čemu svjedoči posveta u knjizi »Djetinjstvo« :

»Bez riječi, od srca Vlad. Vlad. Majakovskom.

M. Gorki.«Pod neposrednim utjecajem Alekseja Maksimovi-

ča, savjetujući se s njim, primajući ne samo njegove ideje nego i prožimajući se samim tonom njegovog izražavanja, Majakovski skicira novu veliku

poemu — »Rat i mir«.



7

Rat, koji je pjesnik dočekao uzbuđeno, »najprije

samo s dekorativne, bučne strane«, izoštrio je u

Majakovskom osjećanje da se približava kraj omr

znutom buržoaskom društvu.

Susret s Gorkim bio je neminovam kao izlaz iz

onog uskog književnog futurističkog kruga u kome su estetička pitanja zaklanjala bitno pitanje o pje

snikovoj ulozi. Zato je Majakovski tako tražio Gorkog, tako žudio da bude pored njega.

Ali još prije nego što je počeo da surađuje u

izdanjima Gorkog, pjesnik je pokušao da uspostavi

odnos sa širokim krugom čitatelja, što se nije moglo

ostvariti zajedničkim futurističkim zbornicima.

»Razmišljajući o tome šta da pojede«, počeo je da

piše u »Novom satirikonu«, — kaže Majakovski u

autobiografiji. U »Novom satirikonu« on je ostao

tuđ čovjek, ali i na tim, njemu tuđim stranicama

štampao je niz izv anredni pjesama, koje treba

ubrojiti u najbolje obrasce revolucionarne satire iz

vremena cenzure. Urednik »Novog satirikona« Arkadij Averčenko, talentirani humorist i prome-

ćurni praktični književnik, gledao je na njega poprijeko, pitajući se da li će Majakovski odbiti pret-

pl a trnke. A u isto vrijeme pojava Majakovskog na

67



stranicama časopisa bila je velika atrakcija koja je privlačila pažnju publike. Doduše, redakciji su, u odgovor na stihove Majakovskog, dolazila protestna

pisma. Na kraju krajeva, trgovačka računica je odlučila ishod borbe u urednikovoj duši, i Majakov- ski je mogao da štampa svoje radove.

Satiričarski talenat Majakovskog sjajno se razvio. Sposobni pjesnici »Novog satirikona« — Valentin Gorjanski i Petar Potemkin — u mnogome su pripremili teren za brz uspon novog satiričara. Potemkin je u svojim stihovima osjetio nelogičnost gradskog pejzaža carskog Petrograda — grada veličanstvenih historijskih spomenika i trivijalnih kontrasta kapitalizma. U »Satirikonu« je radio i Šaša čorni — talentirani cinik i hipohondar, profesionalni filozof i neprijatelj malograđanstva, uvjeren u vječitost malograđanstva, čovjek koji je za svoju devizu izabrao Senekinu izreku: »Sve se to ne može izbjeći, ali se može prezirati«. Majakovski je Šašu Čornog cijenio zato što je njegova poezija bila bliska temama iz svakodnevnog života i što je imao satiričan stav prema općeprimljenoj »ljepoti«. Oponašajući filozofa Schopenhauera (Šopenhauera), Šaša Čomi je na okolnu stvarnost gledao podjed

nako beznadno s raznih točaka gledišta.Njegova »izobličiteljska« aktivnost rodila je u

njemu, na kraju krajeva, samo dvije želje, koje je on i izrazio u stihovima:

6S



I

Ж и тб на верш ине голоА ,П исатБ простБ1е сонетБ1. . .И бчатБ от лш деЛ нз дола

Х леб, вино и котлетБГ.1

IIС ж ечБ корабли н впепеди и сзади,Ј 1е ч Б на к р о в а т Б , не г л л д л н и н а ч т о ,У снутБ без снов и, лгобопнтства ради,П роснутБС л лет через сто.12

Prve pjesme Majakovskog koje su se pojavile u

»Novom satirikonu« 1915. godine bile su »Himna sudiji«, »Himna naučenjaku«, »Himna ručku«. Ilustracije za njih radio je A. A. Radakov, slikar i pjesnik, s kojim se Majakovski zbližio u »Novom satirikonu«. Ideja o »himnama« je i pripadala Ra-

dakovu, koji je na tom istom planu borbe protiv malograđanstva štampao, još prije nego što se Ma

jakovski pojavio u »Novom satirikonu«, himnu »špargalki«* i himnu bračnoj postelji.

U »himnama« Majakovskog zazvučali su novi tonovi, neobični za Averčenkov Časopis: ne samo

prezir nego prije svega gnjev; ne beznadnost,

1 živjeti na golom visu, pisati proste sonete... I

uzimati od ljudi iz dola hljeb, vino i šnicle.2 Spaliti mostove i na/prijed i natrag, leći na kre-

vet, ne gledajući ni na što, usnuti bez snova i, rado-znalosti radi, probuditi se, kroz stotinjak godina.

♦špa rg alk a — školski obrazac za prepisivanje. —

Prev,



nego uvjerenje u pobjedu novog, slobodnog čovjeka. UzvLšenost oblika himne bila je draga Majakov- skom: pored otrovnog podsmijeha prema onima u

čiju su čast pisane »himne«, uvijek je bilo mogućnosti i da se ozbiljno govori onim patetičnim tonom

proroka koji je tako bio svojstven piscu »Trinaestog

apostola«.Pjesme Majakovskog u »Novom satirikonu«

nisu samo satire koje ismjehavaju nakaznost bur-

žoaskog života nego i gnjevni politički pamfleti

protiv kapitalističkog poretka, u kojima pisac pro-

dužava veliku satiričku tradiciju Saltikova-Ščedrina. U »Himni sudiji« Majakovski je u slici dalekog

Perua, slikao gnjusnu rusku stvarnost, vučje zakone kapitalizma, koji su savili slobodnog čovjeka.

Uslovnost tog slikanja otkriva se u providnoj aluziji u posljednjoj strofi:

A зн а е т е , в с е -т а к и ж а л в п е р у а н ц а .З р л е м у д а л и г а л е р у .С у д в и м е ш а г о т и п т и ц е , и т а н ц у ,И м и е , и в а м , и П е р у .1

U »Himni ručku« buržuj koji se prilagodio ratu

l koga ne interesira ništa više iza vlastitog sitog

blagostanja — dobiva po zasluzi od Majakovskog: *i

1 A znate, ipak mi je žao Peruanca. Nije trebalo

la mu dadu galiju. Sudije smetaju i ptici i igri; i meni,i vama, i Peruu.

70



Спи, не тревожасБ картиноИ крови

и тем, что пожаром мир ополсан, молоком богатн силн коровви, и безмерно богатство 6bi4bero млса.1

Ljudski razum i ljudska savjest se ne mogu pomiriti s imperijalističkim ratom, u kome milioni

ljudi ginu za blagostanje sitih. U pjesmi »Divne besmislice« Majakovski otkriva užas i glupost tog rata. On opisuje idiličnu sliku bučnih praznovanja

imendana uz gađanje u nišan i šenlučenje — tako

zamišlja rat naivan čovjek koji odbija da prizna

realnu mogućnost rata.

С каж ут: не бнло ни лдр, ни ф утасови, конечно ж е. не бнло крепости!П росто им енинник вндум ал м ассукаких-то великолепнм х нелепостек!12

U »Novom satirikonu« Majakovski se pokazao

kao sjajan, neiscrpan tvorac tema: njegova duhovitost nije bila zasnovana samo na igri riječi već je svojom neobičnom jasnoćom i konkretnošću opisa

sadržavala u sebi i jezgru teme za slikara. U časo

pisu je niklo mnogo crteža prema temama Majakov- skog.

1 Spavaj, neka te ne uzbuđuje slika krvi 1 to što

je svijet požarom opasan; krave su bogate mlijekom i

neizmjerno je bogatstvo u volovskom mesu.2 Reći će: nije bilo ni topovskih zrna, ni mina i,

razumije se, nije bilo ni tvrđava! Prosto, svečar je za

svoj imendan izmislio bezbroj nekakvih divnih bes-mislica!

71



On gotovo nikad nije svoje pjesme pisao za stolom, nije tražio samoću za stvaralački rad, nije se

povlačio iz vreve i užurbanosti svakodnevnog života

da bi svoju zamisao doveo do sazrijevanja. Ma šta radio, čovjek koji bi se nalazio blizu njega mogao

je čuti kako nešto mrmlja, kako nešto mumlja, i iz

tog nejasnog govora, razumljivog samo njemu, iska-

kale su pojedine riječi, iskakale su i preobražavale

se beskonačno puta, brisale se u njegovoj svijesti

i zamjenjivale novima. Bilježnice su se pojavile

mnogo kasnije, već poslije revolucije, i Majakovski je bio daleko od toga da u njima fiksira prve rezultate dugotrajnog razmišljanja, tog najvažnijeg

dijela rada koji je izvršen u sebi, bez bilježenja, uzgred. U kafani, u restoranu, igrajući bilijar, on

je zapisivao stihove i riječi na komadićima papira, iznenada se izdvajao iz općeg razgovora i povlačio

u sebe do te mjere, da je čitav svijet za njega pre

stajao postojati. Šetajući po Nevskom s nekim slučajnim suputnikom, za glavu viši od gomile koja ga

okružava, podržavajući razgovor kratkim, plameno-

oštroumnim replikama, on je odjedamput mijenjao

pravac, skretao kud bilo u stranu i ostavljao sugovornika na nedovršenoj riječi, bukvalno otvorenih

ustiju.

Da ga je sugovornik mogao stići, a to nije bilo

tako jednostavno, ako se ima u vidu da je Majakovski zamasima svojih koraka »gužvao vrste pod

sobom«, vidio bi ili, točnije, čuo stvaralački proces

72



Majakovskog u onom stadijumu u kome neodre

đeno ritmičko mrmoljenje dobiva oblik stihova i

dijelova poema.

Majakovski je osjećao potrebu da mijesi i prevrće riječi, da ih kalenü jednu na drugu, da ih raz

vija' i skraćuje, da im vraća čudni smisao razgolićujući korijen, da im daje novo, neočekivano značenje premještanjem nekog sloga. Nije to bila samo

igra već i duboka stvaralačka neophodnost, koja

podsjeća na vježbanje muzičkih skala.

Majakovskom nikad nije bilo dosta neprestanog

ogledanja svojih sposobnosti u kovanju riječi. Riječi

na firmama, reklamama, objavama, afišama —

čitavo ono »literarno« šarenilo velikog grada koje

se vidi na zidovima i krovovima kuća nije mu davalo

ni trenutka mira, kao djetetu koje je tek naučilo da

čita. Sve mu je to davalo povoda za objesnu igru

riječima. U kinu on gleda nekakav strani žurnal u

kome se pojavljuje talijanska plesačica Rita Sašeto. Njeno ime ođjedamput biva preinačeno na ruski

način — Sito Rešeto, uz gromki smijeh publike. Nje

gova poznanica medicinarka kaže mu kako treba

da ide kući da se sprema za ispit iz histologije. Histologija se kod Majakovskog trenutno preobraća

u »glistologiju«.

Jednom se upoznao s jednim inženjerom koji mu

je postao partner »u rječničkim vježbama«. Inženjer

se pokazao kao izvanredno oštrouman čovjek. Rječ-

nički dvoboji između njega i Majakovskog, koji su

trajali satima, dovodili su prisutne do grčeva u sto

73



maku, slušaoci su padali od smijeha. A Majakov-

ski je ostajao vedar, svjež i spreman na nove re

prize. Njemu je društvo trebalo, da bi bio ono što

jest, auditorij mu je bio kuća. Bio je rođeni čovjek

pođijuma, koji se ne plaši, već voli da mu postav

ljaju pitanja. Jedamput je, već u sovjetsko vrijeme,

došao u nekakav sanatorium u kome su, pored

medicinskog pregleda, vršena i psihotehnička ispi

tivanja. Pomoću određenih pitanja, takozvanih »te

stova«, utvrđivan je stupanj pamćenja, pažnje,

mašte i drugih sposobnosti. Majakovski je, zajedno s drugim pacijentima, čekao na red. Obično su pod

vrgnuti ispitivanju osjećali nelagodnost što se u

sobi nalaze i drugi ljudi. Kad je Majakovski saznao

šta se od njega traži, on je širokim gestom pozvao

u sobu gdje je vršeno ispitivanje sve koji su čekali

na red, izjavljujući da mu bez publike ništa neće

poći za rukom. Tako je, pred očima gledalaca, izvršio sve što je trebalo. Bila je to hazardna igra u kojoj

su visoki stupnjevi njegovih sposobnosti bili uslov

da odnese bank.

Imao je naročito osjećanje za metaforu koja se

teško uočavala.

Jedan je mladi pjesnik, progonjen zbog revolu

cionarne djelatnosti — prijetilo mu je progonstvo

iz Petrograđa — napisao stihove u kojima se žalio

na svoju sudbinu. Pisao je: »Baš čudno — žulji me

omča!« Kad je čuo tu sliku, Majakovski je izjavio:

74



»To je — dugme«.* A kad je pjesnika sreo kod

svojih prijatelja, ponovio mu je: »Sad konačnoznam da »žulji me omča!« znači — dugme.«

Kujući »čarobnu magiju« svojih patnjom obasjanih riječi, Majakovski se oslanjao na svakodnevni

ogroman trening.

* Igra riječi sastoji se u tome Sto u ruskom ri- ječ »петлл« znači i »omča«, i »rupica za dugme«. —

Prev.



8

Oktobra 1915. godine Majakovski je pozvan u

vojsku. Prošlo je manje od godinu dana otkako se

spremao da pođe u rat kao dobrovoljac i otkako je

tražio da mu dadu uvjerenje o političkoj ispravnosti radi stupanja u aktivnu vojsku. Molba mu je

odbijena, i 12. novembra 1914. godine, u kancelariji

moskovskog gradonačelnika, to mu je saopćeno i dano na potpis. Gradonačelnik Modi nije povjerovao

ratničkom žaru »futuriste«, nekadašnjeg člana

SDRPR, o kame je ohrana imala podatke od svojih

agenata. I pokazalo se da ima pravo. Oduševljenje

za rat prošlo je Majakovskog kao pijanstvo. On

je neposredno sagledao užas rata. Još odvratnija mu se učinila pozadina sa sladunjavim licemjerstvom

sitnih buržuja, koji su »provodili vrijeme u orgiji

za orgijom«, koji su od prekomjernih zarada na

vojnim liferacijama organizirali kitnjaste domaće

bolnice. Na mnogobrojnim fotografijama u »Njiva

ma« i »Suncima Rusije« reklamiralo se »milosrđe«

ugojenih: s fotografija su prijekorno gledala siva

lica vojnika-mučenika, dostojanstveno postavljenih

radi snimanja s njihovim zavojima i štakama, dok

oko njih stoje dame-patronese, milosrdne sestre,

s koketnim snježnobijelim maramama.

76



Aleksej Maksimović Gorki odlučio je da Maja-

kovskog iščupa iz vojničkih šapa. Uz njegovu neposrednu pomoć nađena je veza u vojnom odsjeku

preko jednog utjecajnog inženjera — rođaka M. F.

Andrejeve. Majakovski je raspoređen kao vojni

č’novnik-crtač u automobilsku četu u Petrogradu. Bio je to period kad je pjesnik smišljao novu ve

liku poemu — »Rat i mir«.

Poema je pisana za »Ljetopis«. Nju je Gorki

s nestrpljenjem očekivao i odredio je za jedan od

prvih brojeva svog časopisa. U poemi je Majakov

ski oštro istupio protiv svjetske imperijalističke

klaonice. U prologu se govorilo:

/— V

С е г о д н л л и к у г о !He р а з б р н з г а вд у ш у ,с у м е л ,с у м е л д о н е с т Б .Е д и н с т в е н н н А ч е л о в е ч и А ,с р е д в в и з г а ,г о л о сп о д г е м л к ) д н е с Б .1

U poemi nije bio izražen samo ogroman čovjekov bol zbog patnji ljùdi osakaćenih u besmislenom

klanju nego je u njoj bio i istinski socijalistički

patos, radosno uvjerenje u to da —i

i D an as likujem! Ne rasuvši ni kapi duše, umio

sam, umio da je donesem. Usred piske, jedini ljudski

glas ja podižem danas.

77



Он

с в о б о д н н И , opy 0 KOM H,

ч е л о в е к —

п р и д е т о н , в е р в т е м н е , в е р в т е !*1

Ista ona poza apostola-pjesnika kao i u »Oblaku

u hlačama«; isto tako je u znatnoj mjeri sačuvan

i biblijski rječnik. Ali svemir kome se obraćao pjesnik, već nije slika biblijskog kosmosa; u poemi je

data savršeno realna politička i ekonomska slika

svijeta koji razdire rat. Mračne hiperbole Majakov- skog produžavale su liniju antiratnih pjesama iz

»Novog satirikona«. Međutim, u poemi nije bila

samo fantasmagorija rata nego je i direktno postavljeno pitanje o besmislenosti toga rata za radni svijet, koji se borio radi tuđih interesa:

Н и к т о н е п р о с и л , ч т о б б н л а п о б е д а р о д и н е н а ч е р т а н а .Б е з р у к о м у о г р н з к у к р о в а в о г о о б е д а н а ч о р т а о н а ?г

Majakovski je govorio о odgovornosti za rat svakog onog tko se pomirio s ratom tih godina. Naročito odgovornim činio je pjesnika:

i On, slobodan, onaj o kome ja urlam, čovjek —

doći će on, vjerujte mi, vjerujte!1 Nitko nije tražio da našoj domovini pobjeda bu-

de suđena. Kog će vraga ona bezrukom ogrisku krva- voga ručka.

78



К р о в в !в в 1ц е д и и з т в о е а р е к и хотб каплго,

в к о т о р о А н е в и н е н л !Н е т Tajcofi!1

Kao kontrast ozakonjenoj navici na ratni ko- šmar, u poemi Majakovskog uzdizala se sretna budućnost zemlje, budućnost za koju je pjesnik pozivao u borbu sve one kojima je »mržnja zube naoštri- la«. Vjera u čovjekovu pobjedu, koju je Majakovski podvlačio u završnom dijelu poeme, odgovarala je

onim čuvenim rječima Gorkog: »Čovjek — to zvuči ponosno!«

Б олбшими глазами землго обводит

человек.Р а с т е т ,главого гор достиг.М алБчикв новом костгоме

— в свободе своеА —

важен,даже смешон от гордостж.

. . . »С лавБсл, человек,во веки веков ж иви и славвсл!«**

i Krv! Iscijedi iz tvoje rijeke makar kapljicu zbog

koje sam ja nevin! Nema nje!* Velikim očima čovjek ogleda zemlju. Raste, gla-

vom je stigao brdo. D je čak je u novom odijelu — u

svojoj slobodi — dostojanstven, čak smiješan od po-nosa . . . »N eka je slavljen čovjek, n eka živi na vijeke

vjekova, neka Je sla vljen!«

79



U poemi »Rat i mir« čovjekova pobjeda je savršeno jasno vezana za blisku pobjedu socijalizma, o

kojoj je Majakovski govorio kao o prazniku napa

ćenog čovječanstva:He поверишБ.ЧТО ПЛБ1ЛИ,смертБ изрБ1гав, они.В тргомах,навек забБ1вших о порохе,броненосцнпровозлт в тихие гаванивслкого вздора лркие ворохи.1

U toj izvanredno naslikanoj idili osjeća se duboko skrivena ironija: pisac je dovoljno upoznatsa zakonima života i suviše pametan, da bi ozbiljno

slikao idilu — on je znao da socijalizam ne može

doći bez borbe.»Rat i mir« je završen 1916. godine, i Majakov

ski ga je čitad na redakcijskom sastanku »Ljetopisa«. Treba se sjetiti da je rat trajao već treću

godinu, da je rat odnio milione ljudskih života. »Tvornice i zavodi su obustavljali rad. Smanjili su

se usjevi žitarica — nije bilo radnih ruku. Stanovništvo i vojnici na fronti gladovali su, bili su goli

i bosi . . . Carska vojska je trpjela poraz za porazom«. (»Historija SXP(b)«, str. 179, izd. »Kulture«,

1947.) ii Ne ćeš povjerovati da su oni plovili bljujući

smrt. U svojim utrobama, koje su zauvijek zaboravile na barut, oklopnjače u tiha pristaništa prevoze šarene hrpe svakojakih drangulija..,

80



Ta historijska pozadina još više je pojačavala

utisak koji je poema učnila na slušače, a naročito

način na koji je Majakovski čitao. Svima su nervi bili napregnuti. Na onom mjestu gdje pjesnik pita

o pobjedi’: »Kog će vraga ona bezrukom ogrisku

krvavog ručka?«, mnogi nisu mogli da uzdrže suze,

plakao je i Aleksej Maksimović.

Sasvim drukčiji stav prema novoj poemi Maja-

kovskog zauzeli su neki najortodoksniji teoretičari

futurizma, koji su u njoj vidjeli otvorenu izdaju

principa formalističke umjetnosti. Oni su se s nego

dovanjem okomili na Majakovskog, zato što u njegovoj poemi pulsira do krajnosti oštro obojeno soci

jalno osjećanje, što u njoj ima odveć mnogo strahota, kao kod Leonida Adrejeva. Poema »Rat i mir«

je među futuristima izazvala protest i zbog svoje

forme: sadržajnost i idejna usmjerenost djela uslo-

vili su u poemi impresivnu konkretnost likova veza

nih za realnu stvarnost, za teške ljudske patnje. A

futuristi su takve likove smatrali sirovim i umjetni

čki neprerađenim upravo zbog toga što su vezani za život, zbog toga što imaju određeni smisao, koji

je, po mišljenju futurista, zaglušivao čisti zvuk

riječi.

Sad je već postalo sasvim jasno koliko se Maja

kovski udaljio od svojih prijatelja, koji su mu na

početku dali izvjestan podstrek u umjetničkom raz

vijanju. U poređenju s futuristima jasno se vidjela

njegova samoniklost, bila je razumljiva i njegova

logična bliskost s Gorkim."

в Majakovski 81



Odlučeno je da se jedan dio poeme štampa u

narednom broju »Ljetopisa«, ali su se pojavile veoma ozbiljne teškoće s cenzurom. Gorki je sam išao u

Komitet za cenzuru povodom poeme Majakovskog i objašnjavao se s cenzorima, ali, ipak ništa nije

mogao da učini. U septembarskom broju »Ljetopisa« za 1916. godinu, u spisku »djela koja se ne mogu

štampati iz razloga koji ne zavise od redakcije«,

redakcijske saopćenje spominje i »Rat i mir«.

Tako ta poema nije ni ugledala svijeta do revo

lucije. Aleksej Maksimović je htio da pomogne mladom pjesniku, i onda se javila misao da knjigu

stihova Majakovskog objavi izdavačko poduzeće

»Jedro«, na čijem je čelu stajao Gorki (časopis

»Ljetopćs« izdavalo je to isto poduzeće).

Izdavačko poduzeće »Jedro« imalo je potpuno

određenu društvenu fizionomiju — borba protiv

šamođržavlja i rata i propaganda socijal-demokrat- skih ideja. V. I. Lenjin je dao »Jedru« da izda njegov čuveni rad »Imperijalizam kao najviši stadij kapitalizma«, koji je završio 1916. godine.

Razumljivo je da je izdavanje knjige Majakovskog u »Jedru« bilo prvenstveno politička činjenica. ma da se nije mogao umanjivati ni književni

značaj toga što u izdavačkom poduzeću Gorkog

izlazi knjiga stihova mladog pjesnika o kome su

mnogi znali' samo toliko da je on čovjek u »žutoj bluzi«. Privlačeći Majakovskog u »Ljetopis«, Gorki

nije vodio računa ne samo o buržoaskom društve-

82



nom mišljenju négo ni o protestima nekih svojih

najbližih suradnika koje je šokirala pojava »skan- daliste« Majakovskog u marksističkom časopisu.

Svojim oštrim replikama Majakovski je dovodio

do bjesnila malograđane: jedino oružje kojim je

auditorijum neprijateljski raspoložen prema pjesniku mogao odgovoriti bilo je pomamno urlanje, u- toliko zaglušnije ukoliko je pjesnik više govorio

istinu u oči. Kad je jedamput pred takvim auditorijumom čitao pjesmu »Vama« — pamflet oštre

optužbe protiv buržoaskih špekulanata kojima je

rat punio džepove, Majakovski je primijetio kako

nekakva dama pokušava da na svom licu izazove

prkosan, preziran osmijeh, pokazujući pred publia

kom svoj stav prema istinitim gnjevnim stihovima

Majakovskog. Pjesnik je napravio pauzu i, izne

nada se obrativši prkosno nasmijanoj dami, koja

se na taj način našla u središtu pažnje, rekao:

— Da se načini telegraf, potrebno je imati stupove, žicu i telegrafski aparat, a da se netko smije,

potrebno je imau lice!

Oštri ispadi Majakovskog bili su trijumf oštro-

umlja nad malograđanskom glupošću.

U vanjskoj oštrini izražavanja mladog Majakovskog i u njegovu izazivačkom ponašanju Alek-

sej Maksimović je brzo otkrio samoobranu pjesnika s osjetljivom i lako uvredljivom dušom. U

Majakovskom kao da su živjela dva čovjeka: jedan — onaj s podijuma, otrovan, koji ismjehava

neprijateljski auditorijum; i drugi — »besprijekor

•• 83



no nježan«, beskrajno mek, nesiguran u sebe i čak

stidljiv u odnosima s ljudima koji su mu duhom

bliski.

Prvih dana februarske buržoasko-demokratske

revolucije Majakovski, zajedno s vojnicima, uspostavlja novi red u automobilskoj školi. »Uzeo sam

na nekoliko dana komandu u Autoškoli — kaže on

u autobiografiji. — Miriše na Gučkova. Stari oficiri, kao i prije, švrljaju po Dumi. Meni je jasno

— poslije toga će neizbježno odmah doći socijalisti.

Boljševici.«Više nego ikad on sad živi životom ulice, osjeća

da se ne može odvojiti od revolucionarne mase

koja je burno zavladala Nevskim, gdje se stihijski

javljaju mitinzi. Govomike-boljševike buržoaski

klevetnici nazivaju izdajicama domovine; nadimak

»ljenčine« postaje signal za obračunavanje. Neka

kav oficir za sve vrijeme prekida govornika koji poziva da se okonča s imperijalističkim ratom. Ofi

cir viče: »Uhvatite tog ljenčinu, dajte mu po nju

šci!« Tada visok vojnik, u kožnom kaputu i s au-

tompfrFKffip -krilcima na ramenima, zvučnim gla- é ïib j i riâdvikii^ dernjavu oficira i uličnu graju,

avljuje : ' '

__

Građani! Ovaj oficir je tukao vojnika po zu-t>iAia!' -,/

ificir je s v r š i o svoje, njegove pristalice su zbu-

g o v o r n i k produžava:

84



— Buržoazija organizira lock-oute, obustavlja

rad u tvornicama. Gdje su dimovi iz dimnjaka tvor

nica koje treba da rade za takozvanu obranu do

movine ? . . .Bilo je to 1. maja 1917. godine. Miting se sti-

šava, govornik se izvlači iz gomile, k njemu pri

lazi visoki vojnik u kožnom kaputu.— Slušaj, druže Povološce, s pjesničke točke

gledišta jedno mjesto ti je bilo dobro — »dimovi'

iz dimnjaka tvornica«.

Majakovski ide po Nevskom s Povološcem —

starim partijskim drugom, koji ga je 1908. godine

uveo u moskovsku organizaciju. Na sve strane go

mile ljudi strasno diskutiraju o političkim doga

đajima.

Kao da nije prošlo osam godina otkako su za

jedno sjedili u mjasnjickom policijskom zatvoru —

Majakovski nastavlja razgovor o partijskim poslo

vima o novim zadacima partije. On se izjašnjava

oštro, određeno:

— Vlast sovjetima! Buržoaziju dođavola! Guč-

kov, Miljukov — sve je to isti ološ!

9. augusta 1917. godine u listu Gorkog »Novi

život« izišla je pjesma Majakovskog »Na odgovor

nost«. To je bio pjesnički izraz lenjinskog stava

Majakovskog prema najakutnijem pitanju trenutka.

Pjesnik je pitao:

Bo и м л ч е г о

с а п о гз е м л г о р а с т а п т н в а е т с к р и п л ш и г р у б ?

85



К т о н а д н е б о м б о е в —С в о б о д а ?Б о г ? 1

I odgovarao:— Р у б л в !К о г д а ж е в с т а н е ш в в о в е с в р о с т

т н , о т д а к и ц и А ж и з н в с в о г о и м ?К о г д а ж е в л и ц о и м б р о с и ш в в о п р о о :З а ч т о в о ш е м ?12

Za tu pjesmu Majakovskog u organu Gorkog

odmah se zakačio menjševički listić »Jedinstvo«.

Menjševici su pokušavali da pjesmu Majakovskog napadnu s literamo-estetske točke gledišta :

»Ako su se dosad samo dosadni prozni pisci...

uspješno borili protiv »imperijalizma« . . . Miljuko-

va, Francuza i Engleza, sad se tog posla prihvatio

u stihovima futurista Majakovski, koji ovako »pjeva o suvremenom ratu« . . . »Banja«, »Albanija«,

»tamo nju« i »Mesopotamiju«, »svoju im« i »vo-

jujem« — to su slikovi, molim vas!Čini se da je rđava politička proza toliko iskva-

rila ukus Gorkom, da je izgubio osjećanje i za poeziju.«

Bilješka menjševičkog.estete iz lista »Jedinstvo«

može poslužiti kao potvrda da u klasnom društvu

borba estetičkih ukusa uvijek izražava borbu klasa.

1 U ime čeg a gazi zemlju gruba čizma koja škri-pi? Tko je nad nebom bitaka — sloboda? bog?

2 Rubalj! Kada ćeš se uspraviti čitavim svojim

rastom ti, koji im daješ svoj život? Kada ćeš im u

lice baciti pitanje: zašto ratujemo?

86



Ali sitničarska »kritika« menjševičkog listića do

kazuje i nešto drugo. Ona se objektivno može smatrati za prvi pokušaj klasnog neprijatelja da razbije zajednički rad dvojice najvećih umjetnika ri

ječi naše epohe, da zavadi Gorkog s Majakovskim.

U tome je smisao tog poziva nà dobar ukus!

U autobiografiji Majakovski ovako govori o svom

stavu prema Oktobarskoj socijalističkoj revoluciji:

»Primiti ili ne primiti. Takvog pitanja za mene

nije bilo. Revolucija je moja.«

Sredinom novembra 1917. godine narodni komesar prosvjete A. V. Lunačarski obratio se Sa

vezu umjetnika: u Petrogradu s pozivom da počne

suradnju sa sovjetskom vlašću. Većina predstavnika umjetničke inteligencije, među kojom su bili ljudi najrazličitijih pravaca i shvaćanja u umjet

nosti, baš to i nije htjela; mnogi su se plašili da će

»barbari«-boljševici natjerati umjetnost da služi

njihovim državnim ciljevima. Ma da je među umjetnicima bilo dosta onih koji su u svoje vrijeme istu

pali kao odani propovjednici ideja i ukusa starog

poretka, poslije njegova kraha oni su bili među

onima koji su proglašavali »eksteritorijalnost«

umjetnosti. U svom odgovoru oni su tražili da se

»odvoji umjetnost od države«. Zapisnik sa zajednič

ke sjednice Saveza umjetnika na kojoj je 17. (30.)

novembra 1917. godine, to jest dvadeset četvrtog

dana postojanja sovjetske vlasti, raspravljano o

prijedlogu A. V. Lunačarskog, fiksira jasan, od

lučan stav Majakovskog.

87



Evo izvoda iz tog zapisnika:

»§ 1. Raspravljanje pitanja o stvaranju državnog savjeta za umjetnost pri Komesarijatu narod

ne prosvjete, prema zamisli A. V. Lunačarskog.

1. M a j a k o v s k i . Treba pozdraviti novu vlast i stupiti, s njom u kontakt.«

Kad čovjek zna kako je Majakovski ušao u u-

mjetnost i kojim se pravcem umjetnički razvijao, jasno je da on nije ni mogao ništa drugo predložiti. Ako se Aleksandar Blok u januaru 1918. godine

pojavio s čuvenim člankom »Inteligencija i revolucija«, u kome je pozivao »svim svojim bićem,

svim srcem, svom sviješću — slušajte Revoluciju«

i istog tog januara napisao svoju genijalnu poemu

»Dvanaestorica« (»inteligenti« su ga zbog nje nazivali izdajnikom*i nisu htjeli da mu pruže ruku), onda Majakovski, koji je čitavim svojim stvarala

štvom učestvovao u pripremi socijalističkog preobražaja svijeta, ništa drugo nije ni mogao da

kaže o najsjajnijem danu u životu čovječanstva —

25. oktobru (7. novembru) 1917. godine — osim

onog što je rekao: »Revolucija je moja«.

On je negodovao protiv pjesnika koji su se o- građivali od velikih suvremenih događaja i, kako

je govorio, »blejali kao kudravo jagnje« tražeći

svoj lirski izraz, ismjehavao dugokose propovjednike »čiste umjetnosti«. Lik pjesnika-apostola u

čije je ime govorio u svojim djelima prije revolu

cije za njega je već bio neprihvatljiv; lik pjesnika-

88



apostola sad su prema svojim interesima iskorišća-

vali dugokosi propovjednici »odvajanja umjetnosti

od države«.A Majakovski je svoje mjesto tražio upravo u

novoj sovjetskoj državi, u »radničkom poretku, Р -

duševljavajući se ne sumnjivom pozom proroka,

već uvjerenjem da je »pjesnik — narodni yođa i

istovremeno — narodni sluga«. U kazališnom komadu »Misterija-buf«, koji je Majakovski napisao

za prvu godišnjicu Velike socijalističke revolucije, vjesnik budućnosti se ne pojavljuje u liku pjesni-

ka-apostola, već u vidu »običnog čovjeka« — boljševika. Karakteristično je da se Majakovski, tra

žeći sliku kojom će izraziti socijalistički prevrat, obratio biblijskoj legendi o potopu svijeta.

U to vrijeme, 1918. godine,, izišao je čitav niz

djela u kojima su predstavnici takozvane »seljačke« inteligencije ozbiljno pokušavali da nađu re

ligiozno opravdanje revolucije (A. Bjeli »Hristos

Vaskrs«, S. Jesenjin »Inonija«). »Misterija-buf« je

polemizirala s tim književnim pojavama.

Biblijski predmet, koji je upotrebio kao parodiju, Majakovski je stavio u osnovu svoje »Misterije«, uporedivši slom kapitalizma s biblijskim po

topom :»Svijet su zapljusnule bujice revolucije. Jedino

još suho mjesto je pol. Gonjeni bujicom, stiču se

prema polu ostaci svjetskog stanovništva, sedam

parova čistih — buržuja i sedam parova nečistih

— proletera; čisti nagovaraju nečiste da potraže

spasa. Nečisti prave kovčeg.«

89



Tako je Majakovski izlagao sadržaj svog komada u programu za predstavu u čast III. kongresa Kominterne.

U svakom činu, u svakoj pojavi svog komada Majakovski je polemizirao s idejama i ličnostima

iz biblije, parafrazirajući »svete« tekstove. Poznate

riječi iz bssjede na gori: »blaženi ubogi duhom, jer je njihovo carstvo nebesko« — pretvarale su

se u ustima »običnog čovjeka« u ovakve riječi:

Mott patt д л л в с е х ,

К р о м е н ш ц и х д у х о м .. S-

Linija borbe protiv boga, kao što znamo, veoma je jaka u stvaralaštvu Majakovskog prije revolucije, dobila je svoj završetak u »Misteriji buf«,

prvom krupnom djelu koje je pjesnik stvorio u

slavu Velike socijalističke revolucije.

Ali, razumije se, značaj »Misterije-buf« nije

samo u tome što je to antirellgiozni komad. »Misterija-buf« — pisao je Majakovski — to je naša

velika revolucija, zgusnuta u stih i kazališnu radnju. M'sterija — to je ono veliko u revoluciji, buf — ono što je smiješno u njoj. Stih »Misterije-buf«— to je pokret gomila, sukob klasa, borba ideja..«

U svome komadu pjesnik veliča borbu radnoga

svijeta za realnu sreću ovdje, na zemlji, proslavlja

izobilan, dobro uređen život radnog svijeta, život

koji otklanja vječiti jaz između sna i stvarnosti. i

i Moj raj je za sv e,. osim za uboge duhom. . .

90



S divnim lirizmom govori o tome švelja koja je

zajedno sa ostalim »nečistima« došla u sunčano

carstvo komune:

Р а зв о т т а кс и д е л а г а л е р к о и .Ha с ц е ч е б а л ,Т р а в и а т а .У ж и н .Ввипла —и т а к о А 8т о п о к а з а л а с в г о р в к о вж и з н б :

грлзБ,л у ж и .1

»Misterija-b”f« — to je nastavak napada na

nebo koji je Majakovski počeo još u »Trinaestom

apostolu«. Ali umjesto usamljenog krika pjesmika-

apostola koji vapi u pustinji buržoaskog društva, ovdje imamo siguran glas »običnog čovjeka« upu

ćen »nečistima«.

He o pae х р и с т о в о м о р у л в а м , г д е п о с т н и к и л и ж у т ч а и б с з с а х а р у , л о н а с т о л п џ и з е м н н х н е б е с а х о р у .**

I dalje:

i Jedamput sam baš ovako sjeđ'la na galeriji. Na pozornici ples, Tra viata . V ečera. Izišla sam — i ži- vot mi se učinio taiko gorak: blato, bare.

* J a vam ne urlam o kristovom raju, gd je lspo snici loču čaj bez. šećera, ja vam urlam o pravim ze-maljskim nebesima.

91



Ha п р о р о к о в п е р е с т а н в т е п л л и т oko , в з о р в и т е в с е , ч т о ч т и л и и ч т у т .И о н а , о б е т о в а н н а л , о к а ж е т с л п о д б о к о м — в о т т у т .1

I raj i pakao u komadu Majakovskog — to su slike »normalnog« buržoaskog društva s njegovim reklamnim blagostanjem i realnom bijedom za radni svjet. Nečisti ruše raj i, pošto su na taj način osvojili nebo na juriš, dolaze u obećanu zemlju, to jest opet na zemlju, ali sad već u ostvareni komunizam.

Sjajno je podvučena začuđenost praljina, koja

odgovara njenoj profesiji:

Землл. да не та!П о-моему,д л л з е м л и н е м а л о л и п а х н е т п о м о л м и ?2

Majakovski je zamislio svoju »Misteriju-buf«

još 1917. godine. Brižljivo je radio na tome da mu jezik bude precizan i izrazit trudeći se da postigne

potpunu jasnost svojih likova.

Mnoge replike ličnosti iz komada zvuče kao po

slovice koje su precizno pogodile politički sadržaj

trenutka :*

i Nemojte više da buljite u proroke, dignite u zrak

sve što su ljudi poštovali i što poštiiju. I ona, obe-ćana, pojavit će se uz vas — baš tu.

* Zemlja, ali ne ona! Zar ne zaudara premalo na

pomije‘— da bi bila zemlja?

92



Р а н в ш е ж р а л о д и н р о т , a т е п е р в о б ж и р а г о т р о т о И . Р е с п у б л и к а -т о о к а З а л а с в т о т ж е ц а р в , д а т о л в к о

с т о р о т н И .1Ili:

О д н о м у — б у б л и к , д р у г о м у — Д Б 1р к а о т б у б л и к а .8т о — и е с т в д е м о к р а т и ч е с к а л р е с п у б л и к а .12

Nisu uzalud u kritici onog vremena uspoređivali precizni i sažeti jezik »Misterije-buf« s jezikom

»Zla od pameti« Gribojedova.

Majakovski se sjeća prvog čitanja »Misterije-

buf«, kojem je prisustvovao A. V. Lunačarski:»Dobro mišljenje je definitivno utvrdio šofer

Anatolija Vasiljevića, koji je također slušao i podvukao dà je njemu razumljivo i da će mase shvatiti.«

Lunačarski je predložio da se »Misterija« postavi u Aleksandrinskom kazalištu. Ali, pokazalo

se da to nije tako jednostavno. Trebalo je imati prodornost, ždrijelo i energiju Majakovskog, da se

nadviče dernjava protivnika komada, među kojima

su prije svega bili mnogi kazališni umjetnički rukovodioci, koji su izjavljivali da radnici ne će razumjeti komad. Prilikom čitanja »Misterije-buf« u

Aleksandrinskom kazalištu neki glumci su se, kad

je stvar došla do scene raja, počeli u užasu krstiti:

»0, bože sveti!«

1 Prije su žderala jedna usta, a sada ždere četa. Republika je ispala isto što i car, samo stousti.

2 Jednom — perec, drugom — rupa od pereca. To

ti je demokratska republika.

93



Ma da je izvanredno čitanje Majakovskog zahvatilo čak i starce-glumce, ipak su komad učtivo

odbili — to je toliko novo, neobično, da mi stari

tc ne možsmo igrati, to može samo omladina da

igra! Nedoumica, pa čak i strah, koje je izazvao

komad Majakovskog, ipak nisu mogli da zaklone

ogromnu unutrašnju snagu djela koje je pročitao

sam pisac.

Majakovski sa svojim komadom odlazi radnicima, dokopavajući se klubova i tvornica Vibor-

škog i Vasiljeostrovskog rajona preko opustjelih mjesta, mostova i gomila gvozdenog krša. Radnici

d.bi’o primaju komàd i Majakoyski se, ohrabren

podrškom, probija kroz sve zapreke birokratskog

aparata.

Majakovski je ne samo učestvovao u montira- nju mise en scène i pomagao u redateljskom radu

s glumcima nego je čak išao nekud da nađe čavle

za pravljenje dekoracija, da i ne govorimo već o

tome kako je u predstavi igrao tri uloge. Viseći na

sufitnim ljestvama, on je monolog »običnog čovjeka« interpretirao tako snažno i izrazito kako to

ne bi mogao nijedan glumac.



9

1919. godine Majakovski se preselio u Moskvu. Prolazeći jedamput Kuznjeckim mostom, on obrati pažnju na ogroman plakat — takozvani »Izlog satire Roste« (Rosta — Ruska telegrafska agencija), koji se nalazio u izlogu jedne prazne radnje (danas

Mostorg). Crteži su, zajedno s tekstovima uz njih,

činili cjelinu, donoseći političke teme u improviziranom agitacionom stilu. Gomila se četila oko »Izloga« da se upozna s posljednjim telegramima, dekretima i parolama' sovjetske vlasti.

Na izlozima Roste radili su u to vrijeme slikari Čeremnih i Maljutin. Majakovski im se pridružio.

Rad u Rosti, gdje je mogao da se izrazi ne samo

kao pjesnik nego i kao slikar, zahvatio ga je. Bio

je to'improviziran rad, vezan za rok, rad koji nije

trpio odlaganja, ne uvijek prijatan, ali rad kome

je nužnost davala smisao, samoprijegoran rad koji isključuje ćudljivost nadahnuća, a nadahnjuje se

svojom neodloživom svrhom, rad koji je umjetniku

postavljao surove zahtjeve i donosio mu stalan nemir svojom direktnom odgovornošću pred masom,

pred partijom. Za Majakovskog je rad u Rosti postao prilog snaga jednog umjetnika koji je svoje

majstorstvo podčinio propagandi komunističkih

95



ideja. 0 strasti kojom se .predao tome poslu daje

predodžbu priznanje Majakovskog učinjeno kasnije

u jednoj od njegovih najvažnijih pjesama:

П р о л е т а р и ип р и х о д л т к к о м м у н и з м у

н и з о м ш а х т ,с е р п о в

i

Л Жс н е б е с п о з зи и

п о т о м у ч т он е т м н е

: в и л , —

б р о с а г о с в в к о м м у н и з м ,

б е з н е г о л г о б в и .(»Д о м о А «)1

Majakovski je nalazio teme slikarima, sam

crtao, pisao tekstove uz crteže, odijevajući u oštru, emocionalnu formu politički materijal — parolu,

citat iz Lenjinova govora, činjenice i cifre. Kroz taj

rad on je izražavao novo shvaćanje života, u kome

je komunizam ne samo opća nego i lična stvar pjesnika, a opća sreća — uslov njegove lične sreće —

»jer mi nema ljubavi bez njega.«

Junak djela Majakovskog prije revolucije bio je

pjesnik koji odgovara za ljudske patnje i koji objavljuje dolazak svijetle budućnosti. Kroz prizmui

i Proleteri Idu komunizmu nizinom — nizinom

šahtova, srpova i vîlà, — a ja se bacam u komunizam

s nebesa poezije, jer mi nema ljubavi bez njega. (»Kući«)

96



pjesnikove biografije prelamao se cio svijet: život

je prije svega bio život pjesnika. Pjesnik je bio

mjerilo života i svojim životom je htio da plati

ljudsku nesreću. Odatle lik pjesnika-apostola. Rad

u Rosti, kome je Majakovski poklonio dvije godine

— od 1919. do 1921., postao mu je velika politička

škola. Taj rad je postavio pjesnika na određeno

mjesto u radničkim redovima kao vođu i, istovre

meno, kao slugu naroda, samopožrtvovnog borca

komunističkog kolektiva.

»Dijapazon tema ogroman — pisao je Majakovski kasnije o radu u Rosti — agitacija za Kp-

mintemu i za skupljanje pečuraka gladnima, borba

protiv Vrangela i protiv tifusne uši, plakati o čuva

nju starih novina i o elektrifikaciji.«

»Izloge Roste« Majakovski je nazivao precima

sovjetskih satiričkih časopisa. U svojim crtežima

polazio je od narodnog slikanja; u tekstovima —

od pošalica i popularnih narodnih pjesama. Sam je

kasnije priznavao da mu je taj rad čistio jezik od

pjesničkih trica u temama koje ne dopuštaju glago-

ljivost. U crtežima i tekstovima nije bilo ničeg ne

potrebnog, izražajna sredstva — riječi, linije i boje

— bila su potpuno jednostavna i precizna. Ispod

crteža koji predstavlja tipičnftiguru menjševika u

polucilindru i svilenom kaputiću, sa šiljastom bradi

com, kako jaše na pužu, tekst-poslovica :7

7 Majakovski 97



Н и ч о р т у к о ч е р г а и н и б о г у с в е ч к а .Н и в С о в д е п н е п о с а д и т Б , н и о т п р а в и т Б в В К .1

U rostinskim stihovima Majakovskog neprijatelj

je ismijavan dobro zasoljenim i kao eksplozija

neočekivanim slikom:

Б у р ж у а з и л н а с з а г о д с к р у т и т в д у м а л а ,Д а в и д и т е л и , ц н ф р а м е с л ц е в о к а з н в а е т с л

в г о д у м а л а .Р а д у А т е с в , б у р ж у и , — х о р о ш и е в е с т и : в з т о м г о д у о ж и д а е т с л м е с л ц е в д с е с т и .

(»У т е ш е н и е б у р ж у г о «, 1920 г о д . )8

Tako je pjesnik radio na obrani u godinama

građanskog rata. Sad više nije pred sobom vidio

čovjeka koji onako uopće pati, nije vidio apstrakt-nu nesreću života, već borbu radnika sa svojim

klasnim neprijateljem, konkretne ljude — crveno

armijce, radnike i seljake, koji pod najtež’m prili-kama, u razrušenoj zemlji, trpeći glad i hladnoću,

brane »stopedesetmilionski narod« od napada inter

venata.Iz onoga što je Majakovski radio u Rosti organ-

ski je izrasla poema »150 030 000«. naoisana 1920.

godine. Prvobitno se poema zvala »Biljina o Ivanu«

(a još ranije — »Volja miliona«). 12****

1 Niti smrdi, nit’ miriše. Ni da ga posadiš u Sov

dep, ni da ga pošalješ u VčK.2 Buržoazija je mislila da nam zavme šiju za go-

dinu dana. Ali se, vidfcfr, pokazalo da je malo mjeseciu godini. Radujte se, buržuji, — dobre su vijesti: ovegodine se očekuje dvjesta mjeseci. (»Utjeha buržuju«,1920. god.)

98



U toj poemi kod Majakovskog se prvi put javlja

lik ruskog naroda, utjelovljen u simboličnom juna-

ku narodne pjesme — Ivanu, koji pobjeđuje svjetki

kapitalizam. Ta poema je prožeta ogromnim bolom

zbog ruskog naroda, zbog njegovih patnji i žrtava.

Ona se završava slavopojkom svome narodu, koji je prvi ušao u borbu za sreću svih naroda:

В а м , к о т о р н еС К В О З Б Д Б Ш и ч а д ,

ж и н б г о , е д в а д е р ж а в п т е Л с л н а и о т к е , р ж а в Б ш ж е л е з о м , ш е с т е р н е И с к р е ж е г ц а ,

р а б о т а л и Bcëт а к и , —■ д е л а л и Bcëт а к и .

В а м , н е у м о л к а г о ш и х с л а в с л о в а . е ж е г о д н о р а с ц в е т а г о т и е , в о в е к и н е в л н у в , з а н а с з а м у ч е ш ш е — с л а в а в а мМ И Л Л И О Н Б 1 Ж И В Б 1Х ,

К И Р П И Н Б Т Хи п р о ч и х И в а н о в .*1

Dok je pisao poemu, a pisao ju je »preko* vremeno« pored svog »glavnog« rada u Rosti, Ma

jakovski je javno čitao pojedine njene dijelove i svuda nailazo na ushićeni prijem. Jedan od prvih

koji su dali visoko ocjenu o novom djelu Maja-

kovskog bio je Valerij Brjusov, koji se obratio

i Vama koji ste kroz dim i čađ, dck vam je duša

bila u nosu, škripeći zarđalim željezom i zupčanikom,

ipak radi’i, ipak uradili. Vama pripadaju riječi ne-umrle slave, riječi koje se iz godine u godinu rascvje

tavaju i koje nikad ne će uvenuti, vama koji ste stra-dali za nas; neka ste slavljeni milijuni živih ciglenih

1 ostalih Ivana.

99



Državnom izdavačkom poduzeću s molbom »da ga

izda što je moguće prije«. Ipak su činovnici Gos-

izdata zauzeli neprijateljski stav prema djelu Maja- kovskog. I opet, kao u historiji s postavljanjem

»Misterije-buf«, Majakovski je stupio u borbu sa

sovbirokratima, koji su sebe smatrali gospodarima

situacije u aparatu Gosizdata. On se sistematski tamo javljao i pisao predstavke koje su raskrinkavale činovnike kao lažove i sabotere, izvrgavao

ruglu način rada nedostojan sovjetske ustanove.

Koraci Majakovskog odjekivali su u Gosizdatu kao koraci komandorove statue. Činovnici su, čini se,

shvatili da se Majakovski ne može pobijediti izma- ranjem i predali su se. U aprilu 1921. godine, to

jest skoro godinu dana pošto je završena, poema

»150 000 000« ugledala je svijet.Pjesnikova prepiska s činovnicima Gosizdata,

sačuvana u Arhivi Oktobarske revolucije (pisma i predstavke Majakovskog napisani su olovkom i s kopijom — pjesnik je iz opreza čuvao kopije), ovjeko-

vječava jednu epizodu iz borbe protiv Majakovskog, koji je težio da svoje stvaralaštvo prenese u masu.

Kasnije, ukoliko je popularnost Majakovskog

rasla, borba protiv njega bila je teža, ali njemu

nije postajalo lakše boriti se, jer su se neprijatelji

maskirali i počeli primjenjivati finija sredstva.



10

5. marta 1922. godine u listu »И зв е с т и л « objav

ljena je pjesma Majakovskog »Konferencijasi«. Tada je pjesnik prvi put ušao u veliki politički list.

Kasnije je Majakovski pričao kako je tadašnji

urednik lista »И зв е с т и л « bio protiv njegove surad

nje i kako je ta pjesma mogla biti štampana samo

zahvaljujući sretnoj slučajnosti — urednik je bio

na putu.

»Konferencijaše« je zapazio V. I. Lenjin. Podnoseći referat »0 međunarodnom i unutrašnjem

položaju Sovjetske Republike« na sjednici komuni

stičke frakcije sveruskog kongresa metalaca 6. mar

ta 1922. godine, Vladimir Ilić je rekao o pjesmi

Majkovskog :

»Juče sam slučajno pročitao u listu »И зв е с т и л «

pjesmu Majakovskog napisanu na političku temu. Ja ne spadam u poštovaoce njegova pjesničkog ta

lenta, ma da potpuno priznajem da sam u toj oblasti nekompetentan. Ali odavno nisam osjetio takvo

zadovoljstvo s političke i administrativne točke gledišta. U svojoj pjesmi on nepoštedno ismjehava

konferencije i ruga se komunistima što stalno drže

konferencije i opet konferencije. Ne znam kako

je s gledišta poezije, ali što se tiče politike, garanti-

101



ram da je savršeno pravilno. Mi se, zaista, nalazimo

u položaju ljudi (i treba reći da je taj položaj veoma

glup) koji stalno drže konferencije, sastavljaju ko

misije, prave planove — do beskonačnosti. . . Praktično izvršavanje dekreta, kojih je u nas više nego

dovoljno i koje mi izbacujemo onako užurbano kao

što je prikazao Majakovski, nitko ne provjerava ...«

(Lenjin, »Djela«, tom XXVII, str. 177 i 178).

Lenjinovo odobravanje ohrabrilo je pjesnika i

nagnalo čak i neprijateljski raspoložene urednike

da računaju s njim. Pred Majakovskim su se otvorile široke mogućnosti štampanja. On ne propušta

nijedan iole značajan događaj u međunarodnom

položaju i unutrašnjem životu Sovjetske Republike

a da se ne odazove na njega, žigošući na novinskim

stranicama svojim gvozdenim stihom i licemjerne

francuske parlamentarce koji pišu referate o gladi

u Povoložju, dok u isto vrijeme organiziraju bande

bijele emigracije protiv Sovjetskog Saveza, i mini- stre-delegate Genovske konferencije koji zahtijeva

ju plaćanje carskih dugova, i »humanistu« Emila

Vandervelde koji je došao u Moskvu na suđenje

desnim eserima da iz »čovjekoljublja« zaštiti naj- podlije neprijatelje radničke klase:

С у д и т в ? З а п у л г о И л Б и ч у ?

З а ч т о ? д в у х -т р е х у б и л и ?He д о п у ш у . Б е г у . Л е ч у .. -1i

i Suditi? Za metak na Ilića ? Zašto? Dvojicu —

trojicu su ubili ? Ne dopuštam. Trčim. Letim . . .

102



B'.lten o bolesti Vlađmira Ilicà u martu 1923. godine odjekuje u Majakovskom s najvećom uzne

mirenošću i bolom:

He хотим,

н е в е р и м в б е л н А б го л л е т е н в .

С г л а з в е с е н н и хсгинв, навлзчивал тенв!1

I odjedamput — »vijest od sto pudova — Ilića

udarila kap...« Evo već koliko je godina prošlo

od dana Lenjinove smrti i skoro isto toliko vremena

otkako je Majakovski napisao svoju poemu o Lenji-

nu, a lik genijalnog vođe i čovjeka, koji je stvorio

Majakovski ostaje nepremašen u čitavoj našoj

umjetnosti.

Majakovski1je radu na svojoj poemi pristupio u

proljeće 1924. godine pod neposrednim utiskom

smrti Vladimira Ilića. Bol zbog gubitka koji su pre

trpjeli narod i partija bio je i lični bol Majakov-

skog. On je osjećao da se od njega očekuje bez-

mjerno topla, čovječanska riječ ljubavi prema Le-

njinu, drugarska riječ utjehe svijetu, koja bi po

stala istinski bojni poklič i oduševila sve one koji

se bore za pobjedu Lenjinovog djela u čitavom svi jetu. Zato je on i govorio u uvodu poeme: i

i Ne ćemo, ne vjerujemo u bijeli bilten. Bježi, na-metljiva sjeno, s proljetnih očiju!

103



л п и с а т в о б л з а нno м а н д а т у д о л г а .1

Lenjinova sahrana bila je onaj potresni lični

utisak koji je činio osnovu poeme i davao boje njenoj glavnoj slici. Prikazujući sahranu, u kojoj se

stihijski izrazila narodna ljubav prema Vladimiru

Ilicu, Majakovski je najbolje mogao na dovede do

svijesti čitaoca ideju poeme: povezanost između

vođe masa, između ličnosti i kolektiva. Lenjinova

smrt je za Majakovskog bila ne samo povod dubokim preživljavanjima nego i razmišljanjima koja su

doticala ono što je bilo bitno u njegovu vlastitom

životu i ličnosti.

Hс е б л

п о д Л е н и н н м ч ш ц у , чтобн ПЛБ1ТБ

в р е в о л г о ц и г о д а л Б ш е .*

Odajući počast genijalnoj ličnosti Vladimira Ili-

ća, Majakovski se na početku poeme oštro obara na

one koji unakažavaju lik »najzemaljskijeg od svih

ljudi koji su prošli zemljom«. Poređenje vođe proleterske revolucje s »prorokom« i druge »božanske«

analogije, koje su mu sad mrske, pjesnika dovode12

Голосует сердце —

1 Srce glasa — ja moram da pišem po mandatu

dužnosti.

2 J a se čistim pod Lenjinom da bih plivao dalje u

revoluciju.

104



u jarost. S ljubavlju, s ushićenjem, on u Lenjinovoj

ličnosti otkriva divne ljudske crte koje vođu čine

prisnim i bliskim svakom čovjeku, koje ga čine

jednostavnim i razumljivim i koje kao da svakom

čovjeku pokazuju njegove mogućnosti, izražene i ostvarene u punoj mjeri. Udubljivanje u Lenjinovu

ličnost pomaže mu da shvati svoj položaj u kolek

tivu.

B к а ч к е —будто 6 bi хватил

и н с т и н к т и в н о

в и н а и г о р лл и ш к у —

х о р о н г о с в

т р а м в а И н о д с е т и .

К т ос е И ч а с

о п л а к а л б н м о г о с м е р т т п к у

в т р а у р еВОТ BTOfi

б е з г р а н и ч н о а с м е р т и !1

Neizmjemost Lenjinove smrti — to je néizmjer-

nost djela oličenog u njegovoj ličnosti, pa Majakov-

ski postavlja pitanje:i

i Lju ljaju ći se — kao da sam potegao više vina 1 jada — instinktivno se sklanjam od tramvajske mre-že. Tko bi sad oplakao moju malu smrt kad su svi

ožalošćeni ovom neizmjernom smrću!

105



т о о н с д е л а л ?К т о о н

и о т к у д а —8Т 0Т

с а м н А ч е л о в е ч п н И ч е л о в е к ?1

I na njega odgovara u velikoj historijskoj digre-siji, tumačeći Lenjinovu biografiju kao biografiju

partije i socijalističke revolucije. Poema je bila

posvećena partiji. Kasnije je pjesnik govorio: »Jako

sam se plašio te poeme, jer se čovjek lako mogao

spustiti do običnog političkog prepričavanja«.

Razumljivo je što se Majakovski najviše plašio

biografskog dijela poeme, jer je tu bila najveća

opasnost da se čovjek spusti do prepričavanja onog

što je opće poznato. Ali, s druge strane, obraćajući se milionima čitalaca i slušalaca, što je Majakov-ski činio već odavno, naročito u poemi posvećenoj

partiji, pjesnik nije mogao mimoići obnavljanje bar

najglavnijih etapa Lenjinove biografije. Ljubavi

prema Lenjinu trebalo je dati smisao u svjetlosti

njegovog svečovječanskohistorijskog djela. Impre-sivna snaga slike pogreba morala se pojačati time

što je ta slika uzeta u perspektivi puta koji je Le

njin prešao. Pojedini stihovi iz historijskog dijela

poeme postali su pjesničke formule obzirom na svijet radničke klase:

Партил и Ленин —близнецн братвл, —

1 šta je on učinio? Tko je on i' otkuda, taj najčo-

vječniji čovjek?

106



к т о б о л е ем а т е р и -и с т о р и и ц е н е н ?

М и г о в о р и м — Л е н и н ,п о д р а з у м е в а е м —

м н г о в о р и м —п а р т и л ,

п о д р а з у м е в а е м —

п а р т и л ,

Л е п и н .1

U stihove poeme koji izražavaju narodnu bol, za Lenjinom, utisnut je heroizam i uzvišenost ne

sreće. Samo potpuna i nerazlućna povezanost pjesnikova s narodom i s partijom radničke klase

mogla je uzdići Majakovskog na visinu njegove

teme.

З а х л е б н у л с лк о л о к о л в л и к а н е н у ж н в Ш ш е л к .

П р е в о з м о г с е б л

и в с т а л К а л и н и н .С л е з н н е с ж у е ш в

с у с о в s 1ц е к .

б н д а л и .Б л е с т л т y б о р о д н н а к л и н е .

М н с л и с м е ш а л и с в ,г о л о в у м н у т .

К р о в в в в и с к и , к л о к о а е т в в е н е .i

i P ar tija i L enjln — blizanci b raća — koga više

cijeni m ajka historija ? Mi kažemo — Lenjin, podrazu-m ijevajući — partija, kažemo — partija, podrazumi- jevaju ći — Lenjin.

107



в ш е с т в ч а с о в п л т в д е с л т м и н у т с к о н ч а л с л т о в а р ш ц Л е н и н ! —1

Povorka prema Domu sindikata »svom dužinom Tverske i Dmitrovke«, nečuveni mraz koji »kao da proba koliko smo prekaljeni u ljubavi« — te realne činjenice iz onih dana, neizbrisive iz sjećanja suvremenika, Majakovski je pretvorio u slike koje svojom snagom uzbuđuju dušu. Potreseni svjedok i učesnik narodne nesreće kazuje ono što preživljava čitav narod:

Л с ч а с т л и в ,что л

aTOft с и јп >1 частица,ч т о о б х д и е

д а ж е с л е з и и з г л а з.СилБнее

и ч ш ц ен е л Б з л п р и ч а с т и т Б с л

в е л и к о м у ч у в с т в уno и м е н и —

к л а с с !*12

— Вчера.

1 ZagTcnuo se nepotrebni cilik zvonceta. Kalinjin se savladao i ustao. Ne proguta suze s brkova, obraza. Odale su ga. Blistaju na klinu brade. Misli se pobrkale, mrve glavu. Krv u sljepočicama, krklja u veni. —

Juče u šest sati i pedeset minuta preminuo je drug

Lenjin!

2 Sretan sam što sam djelić ove snage, što su nam zajedničke čak i suze iz očiju. Moćnije i čistije se čo-

vjek ne može ispuniti velikim osjećanjem koje se zove

— klasa!

108



Pripremajući se za rad na poemi, Majakovski

je s naročitom brižljivošću i oduševljenjem proučavao materijal o Lenjinu i historiju partije i razgovarao s ljudima koji su lično poznavali Vladi

mira Ilica. Nikad se on toliko nije bavio historijskim izvorima. Riječi i izrazi iz Lenjinovih članaka

i govora postali su temelj preciznog pjesničkog

lika.U poemi »Lenjin« Majakovski je našao novu

neobičnu spregu eposa i lirike, ljetopisa događaja

u kojima učestvuje cio narod, i svojih ličnih pre

življavanja.Lenjinov lik postao je konkretno-historijski lik

novog, slobodnog čovjeka, čiji je dolazak pjesnik

predosjećao u svom stvaralaštvu prije revolucije.

Ako je Majakovski u »Oblaku u hlačama« govorio:

Вижу и д у ш е г о

ч е р е з ropti в р е м е н и ,к о т о р о г о

н е в и д и тн и к т о , —1

U poemi »Lenjin« ovo predviđanje se pretvaralo

u realnosti:

О н з е м н о к , н о н е и з т е х ,к т о г л а з о м i

i Vidim kako preko brda vremena ide onaj koga

ne vidi pitko.

109



у п и р а е т с лв с в о е к о р н т о .

З е м л г о

в с в оо х в а т м в а л р а зо м ,

в и д с л

ч т о в р е м е н е м з а к р н т о .1

Ako »Oblak u hlačama« predstavlja monolog

pjesnika-propovjednika, onda je poema »Lenjin«

originalno historijsko pričanje s lirskim digresijama. Konkretno-historijski sadržaj djela uslovio

je za Majakovskog novu formu poeme, dovedenu

do savršenstva u »Dobro!«

21. oktobra 1924. godine Majakovski je čitao

»Lenjina« aktivu moskovske partijske organizacije

u Crvenoj dvorani MK RKP(b). Ođziv radničkog

auditorijuma obradovao je pjesnika i u njemu

učvrstio svijest o značenju poeme. Stvorivši tako djelo, pjesnik je postao istinski tumač misli i osje

ćanja ljudi sovjetske epohe. Priznanje njegova značenja dolazilo je odozdo, od novog slušaoca. Pa ipak

to priznanje nije dobilo nikakve podrške u rukovodećoj književnoj kritici tih godina. Tri površne

recenzije — to ie sve čime je štampa zabilježila po javu velikog djela Majakovskog.i

i On je zemaljski Čovjek, ali ne od onih što su

žarili pogled u svoje korito. Obuhvatajući odjednom

čitavu zemlju, on je vidio ono što je skriveno vreme-nom.



11

U papirima Majakovskog sačuvan je primjerak

poeme »Lenjin« prepisan na pisaćoj mašini kao

prozni tekst, bez podjele na stihove i bez naslova. Taj egzemplar je Majakovski nosio sa sobom u inozemstvo — u Pariz u jesen 1924. godine i 1925. go

dine u Ameriku. U takvom obliku rukopis je lakše

bilo provući kroz sve moguće pogranične zasjede.

»Ambasador stiha« recitirao je u inozemstvu

»Lenjina« i druga svoja djela i govorio o životu

Sovjetskpg Saveza i o sovjetskoj kulturi, češće

nego ijedan drugi sovjetski pisac — devet puta za

sedam godina — Majakovski je prelazio granice

Sovjetskog Saveza i dvaput se spremao na put oko svijeta. I prijatelji i neprijatelji susretali su Maja

kovskog ne samo kao pjesnika nego i kao poslanika novog svijeta koji se izgrađuje u SSSR.

Majakovski je sebe upoređivao s Kolumbom kad

je svojoj brošuri, objavljenoj u New-Yorku 1925. godine, dao naslov »Otkriće Amerike«. Na njenim

koricama naslikana je legendarna- karavela Kolumbova.

»Otkrivši« da u Americi čovjek gnusno eksplo

atira čovjeka, Majakovski se obraćao Kolumbu

ovim riječima:

Ш -



Т н б а л д а , К о л о м б —с к а ж у no ч е с т и .

т о к а с а е т с л м е н л ,т о л б н

л и ч н о ,л б А м е р и к у за к р в т л ,с л е г к а п о ч и с т и л ,

ОПЛТБ открнл —

в т о р и ч н о .1

Ushićeno, kao čovjek koji zna i koji umije da

ocijeni, Majakovski je gledao na veoma razvijenu

američku tehniku — u njoj je on vidio blisku bu-dućnost svoje domovine, a s mržnjom i ođvratno šću se sudarao na svakom koraku s američkim ži-votom, u kome je čovjekovo dostojanstvo izvrgnu-to poruzi. Naročito je negodovao protiv položaja

žene u buržoaskom društvu. Iz tog osjećanja nego-dovanja ponikao je izvanredan ciklus lirskih pje-

sama posvećenih toj temi. Cmkinjamajka, koja se

u ime porodice prodaje trulom misteru Swiftu i, zajedno s dolarima, dobija strašnu bolest, postala

je junakinja jedne od najboljih pjesama.

B п о л и т и к ув т и м

A T&Rн е д у м а л в в л з а т в с л л .

с р и с о в а л д л л в и д и к а .

i Ti si glupak, Kolumbo, — kažem ti to po duši.

što se mene tiče, ja lično bih zatvorio Ameriku, malo

je počistio, a zatim je opet otkrio — po drügi put

112



О д н и г о в о р л т —„ц и в и л и з а ц и л ”,

д р у г и е —„к о л о н и а л в н а л п о л и т и к а ”.1

Bio je očaran čudesima napredne američke industrije, ali mu se srce ispunjavalo mržnjom prema »njegovu visokobezobraziju« — kapitalu, koji unakažava i osakaćuje ljude. U izlogu ogromnog

magazina u glavnoj njujorškoj ulici sjedi sedamnaestogodišnja djevojka i oštri zarđale noževe firme »Gilette«. Majakovski s gorčinom tumači snove

te djevojke, koja je spremna da u svakom onom

što prilazi izlogu vidi princa iz bajke — »dolarskog

magnata« — koji će se njome oženiti i podići je na

vrhunce buržoaske sreće.Majakovski se u mislima obraća djevojci s po

zivom :

Л зл е г о : „В н И д в ,о к н о р а зл о м а И , —

a б р и т в н р а з д а кд л л ж и р н Б 1х г о р л ”.*

I završava pjesmu upotrebljavajući opet (mu

sliku s noževima:*8

' i Nisam mislio da se time pletem u politiku. Već

sam onako naslikao, kao mali pejsaž. Jedni kažu —

»civilizacija«, drugi — »kolonijalna politika«.2 Lju tim se: »Iziđi, razlupaj prozor — a brijače

razdijeli za ugojene vratove«.

8 Majakovski 113



К а к в р е за т вeË в г о л о в у

м н с л и -н о ж и ,ч т о р у с с к и м и з в е с т н о д р у г о е с р е д с т в о ,

р а б о ч и мв о в с е в т а ж и

б е з г р е з,б е з с в а д е б ,

к а к в л е з т в

б е з ж д а н ^ н а с л е д с т в а .1

Kontrast s rodnom zemljom osnažuje u njemu

osjećanje ponosa svojom socijalističkom domovinom:

У с о в е т с к и хс о б с т в е н н а л г о р д о с т в :

н а б у р ж у е всмотрим cBbicoKa.12

I sve jače ga obuzima misao o povratku kući. Pjesma »Kući!« daje ključ da se u pjesničkom

stvaralaštvu Majakovskog razumije ona veza —

»grlatog glavnog agitatora« i Majakovskog-liričara.

Riječi »komunizam« i »ljubav« on stavlja jednu pored druge, jedne nema bez druge.

1 Kako da joj u glavu urežem misli-noževe da

Rusi znaju drugo sredstvo da se radnici ispnu na sve

katove bez sanjarenja, bez svadbi, bez očekivanja

nasljedstva.

2 Sovjetski ljudi imaju svoj ponos: mi na buržuje

gledamo s visine.

114



Л с е б лс о в е т с к и м ч у в с т в у г о

з а в о д о м ,в н р а б а т н в а г о и џ ш с ч а с т в е .1

Tako govori Majakovski о ulozi svoje poezije. Lične sreće za njega nema bez društvene sreće; bez

komunizma za njega nema ni ljubavi. Organsko

jedinstvo poezije Majakovskog sastoji se u toj povezanosti između općeg i ličnog.

U pjesmama Majakovskog veoma je teško utvrditi granicu među vrstama. Jedna od osobitosti nje

gove poezije je uzajamni utjecaj ličnog i društvenog, »sli jevan je« onih duševnih stanja iz kojih je

u njegovoj poeziji ponikla ili »lirika« ili »epos«,

ili istovremeno i jedno i drugo.Lirika Majakovskog — nije »čista« lirika tipa

Feta ili Tjutčeva, i ona ne može da zadovolji čovjeka koji osjeća potrebu za takvom lirikom. Takvu

potrebu smatraju kao potpuno pravilnu i nimalo joj ne »protivriječe« ni ljudi koji vole Majakovskog.Sam Majakovski je, boreći se protiv »čiste« liri

ke, priznavao:

Н а м ил и т ш к а в ш т Б 1к и н е о д н о к р а т н о а т а к о в а н а ,

т ц е м р е ч и

T 0 4 H 0 Ë и HaroË.Ho п о з з и д —i

i J a se osjećam kao sovjetska tvornica ko ja izra-đuje sreću.

8* 115



п р е с в о ч н е А ш а л ш т у к о в и н а :с у ш е с т в у е т —

и н и в з у б н о г о А .1

U tom priznanju karakteristično je i to što se

lirika identificira s poezijom u cjelini. Tako je to

bilo kod Majakovskog, ali to nije tako uopće, čistih

liričara koji znaju isključiti ljude iz društvenih preživljavanja svoga vremena ima koliko hoćete u

pjesničkom blagu svih vremena i naroda.Nešto drugo je lirika Majakovskog, pjesnika

sovjetske epohe. Kad Majakovskog nazivamo liriča- rem, bolje je da odmah, kako bi se izbjegle grijc-

ške, opomenemo čitaoca koji traži »isključenje«

da to ne će naći u njegovim stihovima.Majakovski je uključen u društvena preživlja

vanja svoga vremena »svim srcem«, svim porama

svog pjesničkog bića. Poezija u cjelini za njega je

lirika upravo zbog toga što se kod Majakovskog

suština pjesničkog manifestira u stalnoj spremnosti da lično preobrati u društveno, i obratno. Lirika

Majakovskog crpi svoju snagu i iz suglasnosti i iz

protivrječnosti ličnog i društvenog. Zato Majakov- skom tako i polaze za rukom »prijelazi« iz jednog

»ključa« u drugi.Evo primjera za takav prijelaz u poemi »Le-

njin« — poemi, kao što je poznato, u pravom smi

slu historijskoj. U lirskoj digresiji pjesnik prika

1 Mi smo mnogo puta jurišali na bajonetu protiv lirike, mi tražimo točnu i golu riječ. Ali poezija —

to je strašno pogana stvar: postoji, i šta ćeš joj?

П в



zuje osjećanja ljudi koji se sjećaju Lenjina poslije potpune pobjede komunizma:

К о г д а ли т о ж у

т о , ч т о п р о ж и л ,И Р О Г О С Б В Д Н Л Х —

л р ч а И ш ^ г д е ,л в с п о м и н а г о

одно и то ж е - двадцатв плтое,

п е р в Б 1Л денБ.1

I odmah za lirikom dolazi epos:

О т гудад р о ж и т

взбудораж еш ш д С м о л б н бШ .

В п а т р о ш ш х л е н т а хв н и з у п у л е м е т ч и к и .

— В а свнзнавет

т о в а р ш ц С т а л и н .Н а п р а в о ,

третБл,о н т а м .

— Т о в а р ш ц и ,н е останавливатБсл!

е г о с т а л и ?В б р о н е в и к и

и на почтам т! —12

1 Kad pravim bilancu onog što sam proživio i kad

prevrćem po danima — da nađem onaj koji je najsvi-

jetliji, uvije se sjetim istog — dvadeset peti, prvi dan.2 Od grmljavine dršće uzbuđeni Smolini. D^lie —

mitraljesci s redenicima. — V as poziva drug Staljin. Desno, treća, on je tamo. — Drugovi, ne zadržavajte

se! Zašto ste sta li? U oklopne automobile i na počast!

117



Takav je on uvijek u svemu. Majakovski ima pjesmu »Proljetno pitanje«. Ц Ј njoj je izraženo, reklo bi se, ne samo č;sto lirsko nego skoro čisto

fiziološko osjećanje; opisano je ono zamoreno stanje čovjeka koji osjeća da se približava proljeće.

Pa ipak, tanani opis fiziološkog osjećanja u potpunosti je uključen u historijsko mjesto i vrijeme. Već od prvih stihova pjesnik kaže:

I

. . . В и п о н и м а е т е ,

в с к о р ев Р С Ф С Рп р и д е т в е с н а .1

završava stih :

В е д в все д р у г и е вопросБ 1

б о л е е и л и м е н е е л с н н .И о т н о с и т е л в н о х л е б а л с н о

и о т н о с и т е л Б н ом и р а ведБ ,

Н о а т о ткардиналБлнИ в о п р о с

о т н о с и т е л Б Н Ов е с н Б 1

п у ж н ов о ч т о б н т о н и с т а л о

т е п е р Б ж е у р е г у л и р о в а т в .2**

i . . . Razumijete, uskoro će u R SF S R doći proljeće.

* A već sva druga pitanja su više ili manje ja-sna. Jasno je i što se tiče kruha i što se tiče mira.

Ali ovo kardinalno pitanje koje se tiče proljeća treba

sad uz svaku cijenu urediti.

118



Čitav rječnik, pa i sam naslov pjesme »Proljetno

pitanje« zvuči ironično i suviše konkretno za lirsku

temu.

Tu dolazi do izraza druga crta lirike Majakov-

skog: u njoj uvijek ima ironije. Pjesnik je zapazio

kako je čovjeku koji se stvarno razmekšao od bola, svojstveno da se krije iza grublje riječi. Ironična

»grubost« Majakovskog to je samoobrana stidljivog čovjeka. A s druge strane, u oblasti osjećanja

ironija i humor odgovaraju samokritici u društvenom životu. Lirska samokritika u obliku ironije

ni jednog trenutka ne napušta pjesnika koji se

razmekšao od bola. Zbog toga je svakom onom

koji, raspoložen samokritički, slično Majakovskom, ne voli sliniti, veoma prisna njegova lirika. To je

muževna, ma da i gorka lirika, koja ne dopušta

da se makar i za trenutak zaboravi da ima i važnijih stvari nego što su lični bolovi:

Н е т ,н е н а в л ж у с Б в м е л а н х о л и ш к е ч е р н о А ,

д а и р а з г о в а р и в а т в н е х о ч е т с лн и с к е м .

Т л к

ж а б р н р и ф мт о ш л р и т у ч а г ц е н н о

y т а к и х , к а к м 1,

н а п о а т и ч е с к о м п е с к е .1i

i Ne ću vam se nametati sa svojom crnom melan-kolijom, a i ne razgovara mi se ni s kim. Samo škrge

slikova šire se ubrzano kod ovakvih kao što smo mi

na pjesničkom pijesku.

119



Doista, nikad čisti liričar, koji zna samo za ono

što je njegovo lično i koji samo o tome misli, neće

dostići onako prodornu snagu u izražavanju bola

kao Majakovski.М а л о з н а т в

ч и с т о п и с а н и л р е м б с л а , р а с п и с а т Б з а к а т

и ц в е т е н в е р е д в к и . В о т

т и

к о г д ак р е б р у д у ш а п р и м е р з л а ,

eëи о п р о б у И о т о г р е т Б -к а .1

Sta može da se uporedi s bolom lirske samokritike Majakovskog u dugom nizu pjesničkih razmišljanja o životu koji prolazi, a u kome se tako

malo uradilo?

Л р о д и л с л ,poc,

к о р м и л и с о с к о г о , —т и л ,

р а б о т а л ,с т а л с т а р о в а т . ..

В о т и ж и з н б п р о И д ет ,к а к п р о ш л и А з о р с к и е

о с т р о в а .*i

i Nije dovoljno znati zanat krasnopisa. opisati za-lazak sunca ili cvjetanje rotkvice. Nego kad se duša

uz rebro smrzne, pokušaj ti da je raskraviš.« Rodio sam se. rastao, hranili su me na dudi. —

živio sam, radio, zašao u godine . . . Tako će i život

proći, kao što su prošla Azorska ostrva.

120



Ta pjesma, napisana na parobrodu na putu za

Ameriku, nosi naslov koji je apsolutno nepoštedan

prema samom sebi: »Sitna filozofija na dubokim

mjestima«.Ironično izvrgavana sumnji i ljuto napadana,

čista lirika mu se osvetila i na svoj način osvajala

sebi mjesto u stihovima Majakovskog. Ta borba

između tradicionalne lirike i lirike Majakovskog

čini draž takve pjesme kao što je »Tamara i De

mon«. Lirski junak-pjesnik, u kojem čitalac bez

muke upoznaje samog Majakovskog, raspoložen je nepovjerljivo i borbeno prema kavkaskim pejsaži-

ma, toliko puta opjevanim u ruskoj poeziji. On se

ne ustručava od običnih poređenja da bi unizio, uči

nio smiješnim, liš:o boja tradicionalnu ljepotu pri

rede. I biva pobijeđen tom tradicionalnom ljepo

tom.

Х о ч у о т в е р н у т вз а н о с ч и в н А h o c

и ч у в с т в у г о :

с т н н у

н а г р а н и л ,

о в л а д е в а е т

м н о и г и п н о зв о д н

и п е н н и г р а н и е .

В о т б а ш н н ,

револБвером

121



р а з и тнебу к виску ,

красотого нетроганноа. . .*

I obraćajući se carici Tamari govorom kojega se humor ne može oponašati, pjesnik priznaje:

М нобшеЛ лирики лента.

Л знак) давно вас,м н е м н о г о п р о в а с

говаривалh o r iiž ЈТермонтов.*

Majakovskom je spokojstvo bilo organski strano, on je uvijek živio kao na vulkanu; on je svoj lični bol utoljavao — to nije svakom dato — sviješću o neophodnosti preinačavanja ljudskih fodnosa,

uvjerenošću da će socijalizam pobijediti i u najza- ostalijem dijelu tih odnosa — u svakodnevnom

životu. Eto zbog čega ljubavna lirika Majakovskog,

u kojoj veoma snažno zvuči tragična tema nesretne ljubavi, ne može a da ne razočara one koji hoće

preko lirike požaliti samog sebe, koji u lirici traže

potvrdu svog razočaranja.Jedna od najsloženijih poema Majakovskog, iro

nično i nevino nazvana »O tome«, napisana je »po

ličnim motivima o općem životu«. 12

1 Hoću da okrenem dignuti nos, a osjećam: koćim se od hladnoće na ivici, obuzima me hipnoza vode i

prskanje pjene. Evo ova kula, kao revolver uperen ne-bu u sljepoočicu, poražava me netaknutom ljepotom . . .

2 Mi smo vrpca opće lirike. Ja va s poznajem odav-no, a mnogo mi je o vama pričao neki Ljermontov.

122



„О н " и „о н а ” б а л л а д а м о л .He с т р а ш н о н о в л .С т р а ш н о т о ,

ч т о „о н ” — а т о л ,

и т о , ч т о „о н а ” — м о л .1

Ali i tema »О tome« ipak nije âamo lična, već

i opća tema po raspletu predmeta i ideje u poemi:

т о б н е б н л о л 1о б в и — с л у ж а н к и

з а м у ж е с т в ,п о х о т и ,

х л е б о в .П о с т е л и п р о к л л в ,

в с т а в с л е ж а н к и , ч т о б Bceft в с е л е н н о к ш л а л к )б о в в .2

Potvrđujući stvaralačku snagu ljubavi protiv

»liričarapudlica«, on se već nije Salio, nije pribje-

gavao ironiji. Htio je da ljubav ne bude samo uslov

za ličnu sreću nego i snaga koja mijenja svijest, koja približava pobjedu komunizma.

ЛгобИТБ —з т о c п р о с т н н в ,

с р н в а т в с л ,

б е с с о н н и ц е вр в а н н х ,

1 »On« i »ona« to je moja balada. J a nisam stra-šno nov. Strašno je to što je »on« — ja, a i što je

»ona« — moja.2 N ek a ne bude ljubavi — sluškinie brakova, po-

hote, hljebova. Proklevši postelje, ustavši s ležaja, ne-ka ljubav ide preko cijelog svemira.

123



р е в н у л к К о п е р н и к у , —

ero,a н е м у ж а М а р в и И в а н о в н н ,

с ч и т а л

с в о и м с о п е р н и к о м .1

Lirika Majakovskog je »začarana« u krugu društvenih preživljavanja sovjetske epohe. Nju spa

jaju najjače niti s herojskim eposom koji opjeva

podvige naših ljudi u ime socijalističke domovine. Po poštenju kojim su u lirici Majakovskog razgoli-

ćene protivrječnosti u duši našeg suvremenika, po iskrenosti, istinitosti i snazi osjećanja koja u njoj

potvrđuju premoć društvenog nad ličnim — ona se

može definirati epitetom koji se obično pridaje epo- su: to je herojska lirika.i

i Voljeti — to znači otkidati se od posteljne plahte, poderane od nesanice, kidati se od ljubomore na Ko-

pernika, njega a ne muža Marije Ivanovne smatrati za svog suparnika.



12

Na svojim putovanjima u inozemstvo Majakov-

ski je izoštrio osjećanje sovjetskog patriotizma, koje je dobilo najpotpuniji i nepremašen pjesnički

izraz u poemi »Dobro!«, napisanoj povodom 10- godišnjice Velike socijalističke revolucije.

Majakovski to sam podvlači u svojoj poemi:

Лм н о г о

в т е л н х с т р а н а х л у т а л .

Н о т о л в к о

в 9Toû. з и м е о н л т н о А

с т а л а

м н ет е с л о т а

л г о б о в е А ,д р у ж б

и с с м е а . . .З е м л х ),г д е в о з д у х ,

к а к с л а д к и А м о р с ,

бросишБ

и м ч и ш , к о л е с л , —

125



н о зе м л и ,c к о т о р о к ) в м е с т е м е р з ,

в о в е к

р а зл г о б и т в н е л в з л .1I klasične »Stihove о sovjetskom pasošu«, koji

izražavaju osjećanja sovjetskog patriote, inspirirala

su putovanja u inozemstvo.

Poema pripremana za 10-godišnicu revolucije

prvobitno je imala naslov »Oktobar«. Naslov »Dobro!« došao je kasnije, u toku stvaranja poeme, i

zazvučao potpuno neočekivano za pjesničko djelo o historijskoj proslavi. Taj naslov-usklik izražavao

je, prije svega, lični stav pjesnikov prema onom što

se odigralo u životu rodne zemlje, izražavao je ushićenje, lirsku uzbuđenost čovjeka koji je postao svi-

jestan svoje sreće. Razvijajući, po svom običaju, temu u uvodu, Majakovski već u prvim stihovima

podvlači stapanje društvenog i ličnog, eposa i lirike :

9т о в р е м н г у д и тт е л е г р а ф н о а с т р у н о И ,

е т ос е р д ц е

с п р а в д о к в д в о ем .

1 Ja sam se mnogo skitao po toplim zemljama. Ali tek ove zime shvatio sam šta je to toplina ljubavi,

prijateljstava i porodicà... Zemlju, gdje je zrak kao

slatka limunada, ostavljaš i juriš dalje, — ali zemlju s

kojom si se zajedno mrznuo nikad ne možeš prestati

voljeti.

126



Зто бнло

Е Л И

с б о а ц а м ии л и с т р а н о А ,

в с е р д ц еб н л о

в м о е м .1

Majakovski je u sovjetskoj poeziji poéinjao novu

patriotsku tradiciju revolucionarne radničke klase, koja je izvojevala domovinu za sve one što rade.

Preko glave malograđanina, prezrevši nepovjer

ljivi osmijeh estetiéarâ, Majakovski se svojom poemom obratio radnicima, društvenom mišljenju partijskog auditorijuma. 18. oktobra 1927. godine čitao

je poemu aktivu moskovske partijske organizacije

u Crvenoj dvorani MK. U osvrtu na to veče »Pa- б о ч а л М о с к в а « je pisala: »Pjesnik nije došao da

naprosto pročita svoju poemu, nego je htio* od partijskog prosječnog čovjeka — od agitatora i t. d.

dobiti odgovor da li je poema razumljiva i, ukoliko

je razumljiva, da li u cjelini daje širokim krugovima čitalaca ono što je sad potrebno... Uzimajući riječ poslije izmjene mišljenja, MajakovSKi je podvukao da nitko od govornika nije rekao negativne

mišljenje o bitnom pitanju koje je postavljeno pred

skup. Nitko nije rekao da je poema nerazumljiva,

a to je glavno što je on očekivao od ovog skupa. U rezoluciji koju su prisutni primili, poema V. Ma-i

i To — vrijem e bruji kao telegra fska žica, to je

srce sa istinom nasamo. To se desilo borcima ili zem-lji, ili se to desilo u mome srcu.

127



jakovskog »Dobro!«, u nizu drugih djela sovjetske književnosti, ocjenjuje se kao korak unaprijed

i zaslužuje da bude upotrebljena u praktičnom radu

kao sredstvo umjetničke agitacije« (»Р а б о ч а а Mo* с к в а «, 20. oktobar 1927. godine, broj 240).

U svojoj oktobarskoj poemi Majakovski prikazuje kako» se u nečuvenim teškoćama građanskog

rata, rasula i blokade budi i snaži osjećanje socijalističke domovine. Od teških prizora narodne bijede

pjesnik prelazi na lična osjećanja iz onog vremena

kad je svima bilo teško. Ali o sebi on govori s hu

morom:

М н ел е г ш е , ч е м в с е м , —

aМ а л к о в с к и А .

С и ж уи е м

к у с о к к о н с к и А .1

Otkrivajući lirsku temu u poemi »Dobro!«, Ma jakovski ponavlja kao pripjev, obraćajući se vinovnicima gladi i tifusa, internacionalnim banditima

koji trguju domovinom:

— Лз е м л к )

з т ул г о б л к) .i

i Meni je lakše nego svima ostalima, — Ja som

Majakovski. Sjednem i jedem komadić konjetine.

128



М о ж н оз а б н т в ,

г д е и к о г д ап у з н р а с т и л

и з о б н ,н о зе м л г о ,

с KOTOpOft

в д в о е м г о л о д а л , —нелБзл

н и к о г д а

з а б н т в !1

A. V. Lunačarski je о poemi Majakovskog rekao

ovako: »To je Oktobarska revolucija odlivena u

bronzi«.

Pjesnik odaje hvalu Sovjetskoj Republici povo

dom 10-godišnjice njenog života, ali ga ne uspav

ljuje ono što je postignuto:

Л c т е м и ,

к т о в ш п е л

С Т р О И Т Б

и м е с т вв с п л о ш н о А л и х о р а д к е

б у д е н .*

* — J a volim ovu zemlju, čo vjek može zaboraviti

gdje je 1 kada gojio stomak 1 podvaljak, ali zemlju 8 kojom je zajedno gladovao — ne može nikad zabo-

raviti!

0 Majakovekl 120



Отечество

с л а в л к ) ,к о т о р о е е с т в ,

н о т р и ж д н — к о т о р о е б у д е т . 1

U završnom dijelu poeme pisac vodi čitaoca na

Crveni trg i, obilazeći grobove palih boraca pored

kremaljskih zidina, u izvanrednom dijalogu između

mrtvih i živih, utvrđuje jedinstvo revolucionarnog

pokoljenja.

Kao da se prenuo iz bolnih uspomena, Majakov-

ski na kraju poeme podiže zdravicu Velikoj socijalističkoj revoluciji. Čovjek treba da se osjeća veoma jednostavno na proslavi, da bi se, slično Maja- kovskom, izvanredno inteligentno i zarazno šalio

veličajući čast sovjetskog građanina i njegovu svi jest da je domaćin svoje domovine.

Пн л б

в з б и л иш и н о В г у б а т о А , —

в м о ема в т о м о б и л е

м о и д е п у т а т и .В к р а с н о е з д а н и е

н а з а с е д а п и е .

1 J a sam s onima koji su izišli da grade i čiste, u neprekidnoj groznici svakidašnjice. Slavim Domo- vinu, koja jest, ali triput — koja će doći.

130



С и д и 1е ,н е с о в е Л т е

в м о е мМ о с с о в е т е .1

Oktobarska poema Majakovskog, napisana za

10-gođišnjicu Velike socijalističke revolucije, pred

stavlja vrhunac nove lirske poezije, koji postaje

sve vidniji ukoliko se od njega više udaljavamo.

1 Podigli su prašinu velikim točkom — u mome

automobilu moji deputati. U crveno zdanje- na sjednicu.

Sjedite, ne drijemajte u mome Mosovjetu.



13

O tome da je Majakovski napisao novo djelo

zemlja je doznavala ne toliko iz članaka, recenzija ili novinske kronike koliko iz afiša koje su objavljivale pjesnikova javna čitanja novih stihova. Afiše

Majakovskog dovodile su čitav grad do ushićenja.

Točnije, one su kao zvuci trube objavljivale novi napad. Te afiše vidjeli su na svojim zidovima mnogi,

i to ne samo veliki gradovi SSSR. Afiše nisu bile

naprosto saopćenje da dolazi čuveni pjesnik. To su

bila književna djela svoje vrste, koja je Majakovski pisao da se izlijepe po gradskim zidovima i ogradama/ Afiše nisu sadržvale toliko program

predstojeće priredbe koliko su bile šifrirana reklama

ideja, koja je ljude gonila da se beskrajno domi

šljaju i da se muče u strašnim i radosnim predosjeća nj ima.

»Sedam ili 2 000 009«, »Tetkin album ili trg

revolucije«, »Kuda ćeš? Idem u toaletu na Jaro- slavskom«, — to su karakteristične teze njegovih

af'ša, koje su izazivale nedoumicu u organizacijama

od kojih je zavisila dozvola za priređivanje pjesnikovih večeri.

Grad koji je očekivao Majakovskog, bio je uznemiren. Predstojeće pjesnikovo istupanje kao da je

132



bio signal da će svi morati da istupe, da u audito-

rijumu ne može biti ravnodušnih, pasivnih sluša-

laca, nego da će svi i svako morati da se izjasni o

najdelikatnijim pitanjima morala, života i kulture. I tako je to bilo uvijek, pezavisno od teme ispisane

na afišama — pa bila to ismjevačka parola, »Tražimo fini život« ili tema, reklo bi se, zanimljiva

samo za pjesnike — »Kako se pišu stihovi«. Tema

tih besprimjernih razgovora između Majakovskog i grada bila je uvijek jedna: Majakovski. Njega sû

po održanim pobjedama znali kao vojskovođu čak

i oni koji nisu čitali njegove stihove. I, ugledavši na

afišama to ime što zbunjuje ljude, svatko je trenutno pojimao da se priprema nešto naročito, nešto

što će biti hvatanje u koštac novog sa starim, nešto što po svom značenju daleko prelazi granice di

skusije o umjetnosti.

Majakovskog je naročito prisno susretala omla

dina. I to je bilo prirodno. Majakovski je bio pjesnik mladosti svijeta, pjesnik onih ljudi koji teže

novom. Iako je, razumije se, bilo koliko hoćete

mladih staraca iz svakovrsnih književnih organizacija, novopečenih »estetstvujuščih« malograđana i

mladih vukova u janjećoj koži, koji su se također

spremali da na svoj način susretnu pjesnika.

Majakovski se nije zadovoljavao time da svoju

poemu štampa u časopisu ili da je izda u posebnoj

knjizi. On se morao sam pojaviti vlastit'm stihovima, da svoju poemu objavi vlastitim glasom. Bio je

genijalni recitator-»kultprosvetčik« koji je umio

133



»učiniti da ponovo sinu« one svakodnevne teme i svakodnevna pitanja što vise u zraku, najvažnije

teme za zemlju i partiju.

Zaista je basnoslovno radio.»Teško je recitirati. Recitiram svakog dana. Na

primjer, u subotu sam recitirao u Novočerkasku

od 8% uveče do 12% noću, tražili su da recitiram

i u 8 sati ujutru na univerzitetu, a u 10 u konjičkom puku, ali sam morao otkazati, jer sam u 10

sati otputovao u Rostov i recitirao od 1 \ do 4.50

u RAPP-u, a već u 5.30 u Lenjinovim radionicama;

i nikako se nije moglo odbiti: za radnike i besplatno.«;

Za tri posljednje godine svoga života pjesnik je

u gradovima Saveza priredio više od dvije stotine

svojih večeri. Prosječno za godinu dana, po njegovu računu, slušalo ga je više od 60 000 ljudi. Htio

je proći kroz najudaljenija mjesta naše bezmjeme

domovine — kroz Sibir, Daleki Istok, srednjoazijske republike, nazivajući svoj plan »putničkom

pjatiljetkom«. Najprije je htio da prođe kroz gradove, a zatim, kroz sela. Dok je razgledao kartu

Saveza, on je za svoju putničku pjatiljetku s naročitim zanimanjem obilježavao one točke gdje još

u to vrijeme nije bilo ni vodenih putova ni želje

znice.

O putovanjima i priredbama Majakovskog zna

se uglavnom to da su bili bučni, triunfalni. Ljudi

zamišljaju ta putovanja kao neku vrstu razonode. Nije bilo tako. Ali se pjesnik nikad nije žalio, ako

134



se desilo da dođe u »palanku« gdje su mu priredbu

spremili u nezagrijanim i do nemogućnosti nabijenim vagonima, da se mrzne bez kožuha u seljačkim

saonicama, da konaci u staničnim bifeima čekajući voz. U njegovu stavu prema putovanjima po SSSR

bilo je mnogo zajedničkog s njegovim radom u

Rosti.

Šta je izazvalo tu strasnu, neutoljivu želju Ma- jakovskog da se svuda pojavi lično sa svojim pjesmama ? Majakovski je govorio : »Za mene je neophodno putovati, odnos prema živim stvarima zamjenjuje mi čitanje knjiga«. Zaista, mnoge njegove

pjesme ponikle su iz onog što je vidio i promatrao

na svojim putovanjima. Otuda je on crpio svoje

poznavanje stvarnosti, tu je izoštravao svoje neobično živo, tada još mnogima nepristupačno osjećanje mnogonacionalnosti naše zemlje, kome su

posvećene njegove najdivnije pjesme (»Kazanj«, »Našoj mladeži« i t. si.).

Ali nije sve bilo samo u tome što su mu putovanja davala materijal za stvaralački rad. Skoro

važniji razlog što nije mogao da ostane na jednom

mjestu bilo je ono što je sam rekao: »Hoću da me

shvati moja zem lja ...« Ta želja da ga razumiju,

da svoje stvaralaštvo i svoje poglede na zadatke umjetnosti učvrsti u masama bila je idejni izvor,

patos tog neutoljivog sovjetskog pjesnika-putnika. »Prođužavam prekinutu tradiciju trubadura i mene- strela« — kaže on u autobiodrafiji.

135



Ta tradicija, i ne samo ona, zbližavala je Maja- kovskôg, najvišeg predstavnika suvremene umjetničke kulture, sa stvaralaštvom naših narodnih pje

vača i pripovjedača.Majakovski je osjećao da pjesnički izražava sovjetsku epohu. Svakodnevni odnos s auditorijumom

učvršćivao je u njemu tu svijest, nasuprot onom

dijelu neprijateljski raspoložene književne kritike

koja je tvrdila da je on nerazumljiv masama.Djelovanje svojih pjesama on nije provjeravao

samo na slušaocima. Gotovo u svakom gradu vršio

je originalnu reviziju knjižara. »Nemojmo tako brzo okrivljavati pjesnike« — bio je njegov zaključak

kad je odgovarao na optuživanja gosizdatskih činovnika da njegovi stihovi ne prolaze i da se poezija uopće ne traži.

Ispod makulature knjiga, ispod gomila kancelarijskih izdanja nalazio je na knjižarskim stovari- štima »nerasprodate« knjige svojih stihova.

Rugao se birokratima i traponjama koji nisu

znali pustiti u promet potrebnu knjigu. U žarkom

Bakuu vidio je u knjižarskim izlozima i na tezgama

veliku količinu časopisa »Smučarski sport«. Povodom toga primijetio je: »Pravilno, ako nema sni

jega, neka bude makar časopisa, i to osvježava!«U Tbilisiju je našao trista primjeraka svojih

agitki za seljake »Dolje rakija«. Čitalac nije knjigu uzimao. I Majakovski nije mogao da se ne složi

s njim. »Gruzini ne će da je čitaju, i imaju pravo, jer već više od hiljadu godina piju samo kahetin-

sko!«

136



»Drugovi pjesnici, — pozivao je Majakovski —

kontrolirajte neko vrijeme sami šta se dešava s vašim stihov'ma.«

U raznim auditorijumima Majakovski se razli

čito ponašao. Među svojima umio je pažljivo i strpljivo objašnjavati zablude i predrasude ukusa, vršeći ogroman odgojni rad. Ali prema svojim neprijateljima, kojih je uvijek bilo više nego dovoljno među raznobojnom publikom njegovih večeri

bio je nepoštedan. ,Na jednoj večeri u Krasnodaru,

nekakav mladić, koji je sjedio negdje visoko, za

sve vrijeme nije ostavljao na miru Majakovskog, dobacujući mu i izjavljujući da su njegovi stihovi

nerazumljivi masama. Majakovski, koji se uvijek

rado odvajao od glavne teme razgovora, mirno mu

je objasnio kako je neophodno da čovjek ima ozbi

ljan stav prema poeziji i na završetku rekao:

— Ali, ako vi ne razumijete i ne čitate moje

stihove, vaša djeca će ih sigurno razumjeti i čitati!U tišini nastaloj pred početak pjesme — opet

se začuo onaj isti glas odozgo:

— Ne, ni moja vas djeca ne će razumjeti i nikad

vas ne će čitati!

Majakovski je trenutno odgovorio:

— Otkud znate da će se vaša djeca umetnuti na

tatu, a ne na mamu?Bura od aplauza. Ako protivnik nije razuvjeren,

u svakom slučaju je izbačen iz stroja.

Ma koliko da je Majakovski-polemičar bio stra

šan čak i za takve anonimne protivnike, uvijek su

137



se nalazili oni koji su voljeli da ga zakače i da mu

dadu povoda da pokaže dosjetljivost i oštroumnost,0 kojima se već stvorila legenda. Odgovori Maja

kovskog išli su od usta do usta kao folklor. Trebalo bi zapisati te Odgovore, koji su se sačuvali u

sjećanju mnogih hiljada njegovih slušalaca po ci jelom SSSR. Dosjetke Majakovskog teško je falsificirati, njih čovjek ne može oponašati, one nose

onaj isti karakterističan pečat njegove ličnosti kao1 stihovi.

Majakovski je svoje priredbe smatrao kao oblik

kultumo-prosvjetnog rada koji je imao naročit

značaj u periodu Nepa. Od priređivača svojih plaćenih večeri tražio je da se utvrde povlastice za

određene kategorije slušalaca. Crvenoarmijci su

ulazili besplatno, omladina iz kružoka i studenti —

s ceduljicama dobivenim od Majakovskog. Čak je i u Americi pedeset procenata prihoda od njegovih

priredaba išlo u korist radničkih listova. »Na čiji ste račun putovali u Ameriku?« — pitali su ga sa

otvorenom željom da ga »podbodu«. »Na vaš, drugovi, na vaš!« — ozbiljno je odgovarao on. Svoja

recitiranja i razgovore smatrao je oblikom pjesničkog rada za koji ima pravo na honorar i odgajao

je auđitorijum da poštuje njegov pjesnički rad.

Prilikom putovanja na Krim bio je veoma dirnut kad je saznao za odluku krimskog Sovnarkoma

da se njegove priredbe, zbog svog kulturno-prosvjetnog značenja, oslobode taksa. Držeći u rukama

izvod iz odluke Sovnarkoma, govorio je: »šta su

138



rješavali? — O stihovima. Lijepo! Tako i treba. Stihovi trçba da budu ozakonjeni kao veoma važna

i. potrebna stvar — propaganda, agitacija!«

1928. godine, opet na Krimu, kad je jedamput, za vrijeme večernje šetnje, čuo kako se odnekud,

daleko s mora, razliježe pjesma, Vladimir Vladimi-

rović je zastao i dugo stajao nepomično. Nečiji glas

je pjevao: »Na čunu smo se vozili, zlato moje zla-

ćano«. Majakovski je počeo govoriti svom subesjed-

niku o značaju pjevane pjesme u sovjetskoj poeziji

— naši pjesnici tada još nisu pisali nove pjesme za

pjevanje.Veoma ozbiljno, kao o nečem što je duboko pro

mišljeno, rekao je:

— Kad bih ja napisao stihove koji bi postali

tako popularni kao pjesma koja se pjeva, smatrao

bih sebe za dovršenog pjesnika!

Na svojim putovanjima tražio je neposredan

kontakt s čitaocem. Htio je da ga razumije rodna

zemlja, da uči slušaoca i da se sam uči od njega.

Posljednjih godina njegova života čitalac ga je prisnije upoznao i zavolio. Nesporazuma je nestajalo.

Pjesnik je sa svojih putovanja ponio uvjerenje da

se s čitaocima sporazumio.

21. januara 1930. godine Majakovski je u Veli

kom kazalištu, na svečanoj akademiji posvećenoj šestogodišnjim Lenjinove smrti, recitirao poemu

»Lenjin«. Akademiji su prisustvovali članovi Polit- biroa i drug Staljin. Prije nego što je izišao pred

sluâaoce, Majakovski je, ne oslanjajući se na svoje

139



fenomenalno pamćenje — što mu se prije nikad

n:je dešavalo, — u toku nekoliko dana, po stotinu

puta čitao posljednji dio svoje poeme. Aktiv mo

skovskih boljševika ap’auzima je dočekao pojavu Majakovskog. Pred onima što su produžavali djelo

Lenjinovo, pojavila se u poemi Majakovskog kao

živa, strašna po svojoj životnosti slika kongresa

sovjeta kada je M. I. Kalin jin prvi put sopćio da

jc Vladimir Ilić umro.

Bilo je to u onom istom Velikom kazalištu u

kome se sada okupio moskovski aktiv.

Разузнатв —

B У Л И Ц Б 1

П ЈШ Л

когдаи как?

чего талт!

и в переулкикатафалком

Б о л б ш о А театр.1

Ime Majakovskog svi su znali, ali su mnogi prvi

put vidjeli i slušali pjesnika. Prodornim i snažnim

riječima on ih je sve sjedinio u jednom osjećanju.

Na njegove stihove odgovoreno je ovacijama. Majakovskom su aplaudirali drug Staljin i članovi

Politbiroa. Pjesnik koji je recitirao o Lenjinu bio je blizak, veliki boljševički pjesnik.i

i Doznati — kad i kako? Zašto kriju! N a ulicama

\ uličicama kao katafalk je plovilo Veliko kazalište.

140



Narodni neprijatelji koji su se uvukli u rukovodstvo književnosti potrudili su se da to otvoreno

priznanje partije pjesniku umanje, da ga ponište.

Poslije historijskog nastupa u Velikom kazalištu

položaj koji je Majakovski zauzimao u književnosti nije se promijenio: kao i prije, on je morao dokazivati svoje pravo da opstane kao pjesnik revolu

cije.



14

Majàkovski se spremao da napiše poemu

»Rđavo«. On je svoju domovinu, svoju zemlju, koja

se »ni s čim ne može upoređiti«, volio živim, strogim i trezvenim osjećajem.

Svaki zastoj u našem pobjedonosnom maršu ka komunizmu u njemu je izazivao bol. Kao kod svih

velikih satiričara, njegovi uništavajući napadi na

ljudske nedostatke i nakaradnosti, koji su se sačuvali »čak i u našem poretku pod crvenim stijegom«,

bili su izraz velikog gnjeva i velike ljubavi prema

ljudima.

Majakovski je govorio kako mu je »prijatno

da s novinama bdi«. Već odavno, otkako je Lenjin

dao ocjenu o »Konferencijašima«, sovjetske novine

su mu postale tribina s koje se pjesnik stalno obra

ćao masama. Ali je naročito značajna njegova su

radnja u listu »К о м с о м о л Б с к а л п р а в д а «, uglavnom

1927. i 1928. godine.

Na standardno pitanje svake ankete o »profesiji«, Majakovski je odgovarao: 1924. god. — pje

snik i slikar, 1925. — književnik i pjesnik, 1926. —

pjesnik, 1929. (5. februara) — književnik, saradnik

lista »К о м с о м о л Б с к а л п р а в д а «.

142





»Marusja se otrovala« sve one za koje uključivanje u kulturni život znači samo usvajanje vanjskog sjaja i oponašanje inozemne »mode«, Majakovski

svoj aktuelni odziv u listu vezuje s temom iz poeme »O tome«.

П о м н и

и н о в н х о т н о ш е н и Аз о д ч и в

н о в н х л и б о в е а .1

A u pjesmi »Veteran«, štampanoj u »podborki«, koja šiba tupi praktic'zam, Majakovski daje nadah- nutu karakteristiku boljševičkog stvaralačkog odnosa prema radu:

He н а ш и ,к о т о р м е

в р е м е н и в з а ду п е р л и

л б о вмедв;

б н т в к о м м у н и с т о м —зн а ч и т д е р з а т в ,

думатБ,хотетБ,

сметБ.*12

1 Sjećaj se svakog dana da si ti neimar i novih odnosa i novih ljubavi.

2 Nisu naši oni koji su' se u stražnjicu vremena uprli bakarnim glavama; biti komunist — to znači biti odvažan, misliti, htjeti, smjeti.

144



Redakcija lista »К о м с о м о л в с к а л п р а в д а « obraćala se pjesniku povodom svakojakih stvari: on je to smatrao normalnim i uznemirivao se kad su ga

ostavljali na miru, odlazio u ovo ili ono odjeljenje lista i pitao: »Pokažite mi šta spremate?«Neke pjesme je pisao odmah u redakciji. I to

nimalo nije čudilo one koji su znali kako on radi. Kad dobije potreban materijal, on je, premještajući cigaretu iz jednog kraja usta u drugi, »vodao« stih duž dugog redakcijskog hodnika, na čijem su jednom kraju bile prostorije lista »Komsomolka«, a na

drugom redakcija lista »Bednota«. Ponekad ga je tu zaustavljala ljubomorna omladina iz lista »Komsomolka« :

— Vladimire Vladimiroviću, vi odlazite na tuđu

teritoriju !Majakovski je odobravao:»Imate pravo, još će mi i »Bednota« tražiti

pjesme!«On se nije dobro osjećao bez svakodnevnog, običnog rada. Karakteristično je da Majakovski, u

jednoj varijanti poeme »150 00Q 000«, koja nije

ušla u definitivni tekst naziva sebe »nadahnutim smetlarom zemlje«. Poslije gotovo deset godina ista ta slika se pojavljuje u pjesmi »Na sav glas«:

»Ja sam smetlar i vodonoša koga je revolucija

mobilizirala i pozvala . . .«Majakovski se nije plašio povrediti nečije nježno

uho i nije se ustručavao točne definicije: jedan od zadataka svoje poezije vidio je u tome da uništava izvore društvene zaraze, da iz socijalističkog života

10 M ajak ov ski 145



otklanja svakovrsnu ideološku nečistoću i otpatke

koje je u njemu ostavio kapitalistički poredak.1929.—1930. napisao je dva kazališna komada,

jedan za drugim — »Stjenicu« i »Kupatilo«. Time je on neposredno na pozornici produžio svoj rad iz

lista »К о м о о м о .љ с к а л п р а в д а «. Pojedine crte sovjetskog malograđanina i birokrata, rasute u njegovim

satiričnim pjesmama, slile su se u dramskim likovima Prisipkina i Pobedonosikova.

Povodom premijere »Kupatila« Majakovski je u

pismu od 18. marta 1930. godine pisao L. J. Bri-

kcvoj:»Gledaoci su se smiješno podijelili — jedni

kažu : nikad im nije bilo tako dosadno, drugi : nikad

se nisu osjećali tako veselo. Šta će govoriti i pisati dalje — ne znam.«

I u »Stjenici« i u »Kupatilu« fantastika pojačava satiričarske mogućnosti Majakovskog-drama- tičara. U »Stjenici« se sovjetski malograđanin Pri- sipkin budi u komunističkom društvu. Ljudi budućnosti s užasom promatraju parazita u ljudskom

obličju. U »Kupatilu« eksplodira »bomba vremena«

— nešto slično Wallesovoj »mašini vremena« —

koju su konstruirali sovjetski radn'ci i pronalazači: pred sovbirokratom Pobedonosikovom javlja

se delegatkinja iz 2030. godine — fosforna žena,

kojoj je dat nalog da odabere dostojne za prebacivanje u komunistički vijek.Gledalac iz radničkih redova dobro je primio

zamisao Majakovskog i s odobravanjem prihvatio

jarostan publicistički napad na ono što u ljudima

146



živi kao nepotrebno naslijeđe iz prošlosti. Drukčiji stav je prema dramskom radu Majakovskog zauzeo

znatan dio »estetstvujušče« inteligencije: direktan

publicistički napad Majakovskog, koji otvoreno odbacuje sredstva estetske iluzije, koji se svijesno

odriče toga da sakrije piščevu ocjenu o prikazanoj ličnosti — bio je suprotan umjetničkim shvaćanjima tog dijela gledalaca. Ipak je »Stjenica« dobila

bolju ocjenu od »Kupatila«.Publicistički patos dramskog rada Majakovskog

uslovljen je konkretnom historijskom sredinom.

Njegovi kazališni komadi napisani su u samom početku prve pjatiljetke. Parola partije bila je —

ostvariti pjatil jetku za četiri .. godine.

Neki domaći »mudraci« — kasnije su mnogi među njima bili raskrinkani kao neprijatelji sovjetskog naroda — smatrali su da je tempo koji je

objavila pjatiljetka neostvarljiv.

1929. godine borba partije za pjatiljetku dostigla je izuzetnu oštrinu.

Majakovski je pisao u divnom »Razgovoru s drugom Lenjinom«:

О ч е н вм н о г о

р а з н в 1х м е р з а в ц е в

х о д л т no н а ш е к з е м л еи в о к р у г .1i

i Vrlo mnogo raznih nitkova hodaju po našoj zem-lji i naokolo.

1Q< 147



Ti redovi su sintetizirali iskustvo klasne borbe, oni su na svoj način predstavljali bilancu rada

Majakovskog u listu »К о м с о м м л Б с к а л п р а в д а «. I eto

taj gnjev protiv nitkova koji zadržavaju naš brzi hod k socijalizmu i snažna doživljenost ideje

boljševičkog tempa, u kojoj se izražavalo ono što

je Majakovski cijelog života sanjao o ostvarenju

komunizma, rodili su njegove publicističke komade

»Stjenicu« i »Kupatilo«.

Majakovski se s gorkim humorom tužio kako

mu od »agitpropa trnu zubi« i priznavao s nijan

som tragičnosti:

м н е б нс т р о ч и т в

д о х о д н е к о н ор о м а н с н н а в а с , —

Н о ли п р е л е с т н е в .

с е б л

с м и р л л ,с т а н о в л с в

н а г о р л ос о б с т в е н н о А п е с н е .1

Neki iz toga izvode zaključak da moralni patos u

stvaralačkom radu. Majakovskog — njegova građanska služba socijalističkom društvu — nije tobože suglasan s estetskim unutrašnjim patosom njegove poezije.

1 I ja bih htio da nižem romance za vas, — to je

unosnije i dražesnije. Ali ja sam sebe savlađivao, sta-

jući na grlo vlastitoj pjesmi.

1 «



To nikako nije točno. Moralni patos služenja

društvu izazvao je najsnažnije pjesničke slike u

stvaralaštvu Majakovskog. Slijevan je ličnog i dru

štvenog bilo je, kao što znamo, karakteristično ne

samo za epos nego i za liriku Majakovskog.

U samom »savlađivanju«, u podčinjavaju ličnih

interesa društvenim interesima pokazivala se »vla

stita pjesma« Majakovskog. Motiv podčinjavanja

ličnih interesa društvenim interesima naročito sna

žno zvuči u pjesmi »Na sav glas«.

Н е в а ж н а л ч а с т в ,

ч т о б и з а т а к и х р о з м о и и з в а л н и л в н с и л и с в

no с к в е р а м ,г д е х а р к а е т т у б е р к у л е з ,

г д е б . . . с х у л и г а н о м

д а с и ф и л и с .1

Ideja samopožrtvovanosti, moralni patos podči

njavanja ličnih interesa društvenim interesima jest

u m j e t n i č k i manifest pjesnika koji je publici

stičkom i novinarskom radu dao tako mnogo svoje

energije.

Л , а с с е н и з а т о р

и в о д о в о з ,

1 Nije to važno da se iz ovakvih ruža moja po-prsja uzdižu na skverovima gdje pljuje tuberkuloza, gdje je d . . . . s huljom i sifilis.

149



револгоциеИ

мобилизованннИ и призвашшв,

ушел на фронтиз барских садоводств

поззии

б а б в ! к а р и з н о А .. .li

i Ja, smetlar i vodonoša koga je revolucija mobi-lizirala i pozvala, otišao sam na frontu iz gospodskih

vrtljarstva poezije — ćudljive snaše.



On nije bio naprosto pjesnik, nego pjesnički vođa, pjesnik-tribun, čija je životna i stvaralačka

deviza postala :

15

Л

ВСГО CBOK)

тебе

звонкуго силу поата

отдаго,

атакуготцик класс.1

Svoju devizu smatrao je općom za čitavu sovjetsku poeziju i mjerilo »po komuni vrijednost stiho

va«. To mjerilo je određivalo njegovu poziciju u književnoj borbi.

S tim mjerilom je nerazlučno bio vezan zahtjev

o pjesničkoj kvalifikaciji. Objašnjavajući motive

koji su ga pobudili da napiše pjesmu »Razgovor

s financinspektorom o poeziji«, Majakovski je

rekao :

»Glavni posao, glavna borba koju sad, mora

voditi pisac jest opća borba za kvalitet...i

i J a svu svoju zvučnu snagu pjesnika dajem tebi, klaso koja napadaš.

151



Osjećanju kvalifikacije posvećena je moja glavna pjesma iz posljednjih nedjelja — »Razgovor s

financinspektorom o poeziji«.

1928. godine, u diskusiji o politici partije u lijepoj književnosti, on je rekao:»Ja sam, s punom odgovornošću za ono što ka

žem, izjavio prije tri dana na večeri u Domu štampe da sebe smatram proleterskim pjesnikom, a proleterske pjesnike — smatram suputnicima. I danas

insistiram na toj formuli. Ja to ne govorim zbog

toga da se iz nekakvog lefovskog tabora oborim na

druge tabore koji žude da na političkom poprištu

steknu sebi politički kapitalčić, nego tvrdim da i otrcane dronjke Lefa treba zamijeniti.«

Lijeva fronta umjetnosti (Lef), na čijem je čelu

stajao Majakovski, bila je za njega, čovjeka koji je

mrzio sve zakulisne kombinacije, ne toliko književna grupa, koliko i prije svega pjesnička škola i

umjetnički pravac.Znamenje Majakovskog u Lefu bio je put bor

bene građanske poezije. Pjesnicima Lefa primjer

Majakovskog nije otkrivao samo neiscrpne mogućnosti nove, socijalističke lirike. Patos Majakovskog,

koji on ni izdaleka nije usp;jevao stalno prenositi na pjesnike Lefa, bilo je »osjećanje novog« u sovjetskoj epohi. Otpor prema tom patosu svog stva

ralaštva Majakovski je sretao prije svega kod onih ljudi kôjima je sve u sovjetskoj kulturi bilo tuđe ili

nerazumljivo; a od strane nekih ultra-»revolucio-

narnih« pripadnika njegove grupe taj otpor je bio

odijevan u formu »krajnjih« zahtjeva. Otrcanim

103



dronjcima Lefa Majakovski je nazivao i futurističku »з а у м в «* i težnju nekih teoretičara Lefa da

»ukinu« umjetnost, da pjesnika izjednače s rabko- rom**, da umjetnika pretvore u »uobličavaoca«

materijala.Majakovski je svakim svojim agitacionim sti

hom, u kome je riječima koje se ne mogu oponašati izražavao svoja lirska osjećanja, odbacivao teoreti- čarske drom'ke lefovaca.

М н е б х о т е л о с впро ОктнбрБ сказатБ,

не в к о л о к о л назв&ииваа.н е с л о в а м и ,у к р а ш а г о п џ ш и

тепленБкиА у »т , —д а т в б н

р е в о л г о ц и ит а к и в ж е н а з в а н и л ,

как лгобимнмв п е р в н А денБ дагот!1

Ipak je on cijenio Lef kao školu pjesnika. Kad

se jedamput sreo s Nikolajem Asejevom, još prije

revolucije, rekao mu je:— Ostavite, Asejeve, drevnoruske pjesme, pišite

kao ja!

* ЗаумБ — književno stvaralaštvo zasnovano na

građenju riječi koje nemaju pojmovnog značenja i koje

putem zvuka treba da izazovu određena raspoloženja.

— P rev .

** Radnički dopisnik. — P rev .

i J a bih htio da o Oktobru govorim ne udarajući u zvona, ne riječima koje ukrašavaju topli domaći ku-tak: htio bih da revoluciji tako tepam kao što se tepa

voljenoj prvog dana.

153



Nije to nikako bila želja da vidi svoje imitatore — htio je da talentiran pjesnik bude na visini

suvremenih tema i oblika. Majakovski je u Asejevu

odmah zapaz'o izvanredno osjećanje ruskog jezika i onu melodičnu snagu stiha koja i bez muzike pre

tvara Asejevljev stih u pjesmu za pjevanje. Pošto

je neko vrijeme radio sa Asejevom u Lefu, rekao

je o njemu: »Taj može. Ima moj zamah«.Približavala se deseta godišnjica Oktobra. Maja

kovski i Asejev dogovorili su se da rade paralelno

na svojim poemama posvećenim velikom historij

skom datumu. Dok su obrađivali »Dobro« i »Sem- jona Proskakova«, čitali su jedan drugome dije

love, žudno slušali, takmičili se. Majakovski se

navikavao da radi punom snagom, ne popuštajući. Asejevu je kao podstrek za »Proskakova« poslužio

dnevnik jednog partizana, koji je pjesnik našao u

arhivi Istprofa CK rudarskih radnika. U stvaralačkom takmičenju s Majakovskim ponikla je jedna od

najboljih revolucionarnih poema, u kojoj je »jezgra«

dokumenta izrasla na tlu umjetnosti i razvila se u

lirsku epopeju partizanske borbe.Boris Pasternak, kome su bile tuđe teorije Lefa,

bio je povezan s Lefom preko Majakovskog. Majakovski, patos njegova pjesničkog rada izazvao je

Pasternaka da priđe revolucionarnoj temi. Nije

riječ o tome da je Majakovski književno utjecao na Pasternaka u njegovim poemama »Devetsto peta

godina« i »Lajtnant Šmit«. Pa ipak se upravo u

tim djelima, kojima ч зе Pasternak najviše vezao za

sovjetsku poeziju, mora zapaziti u velikom historij

154



skom planu plodonosn utjecaj blizine Majakov- skog, utjecaj one poezije koja je pomogla formiranju Asejeva, poezije bez koje se ne bi mogli pojaviti

pjesnici kao što su Selvinski i Mihail Svjetlov.Majakovski je znao biti u umjetnosti duboko

principijelan i mogao je (to se kod pjesnikâ ne

sreta tako često) da prema tuđem stihu zauzme isti

stav kao prema vlastitom. Imao je pravo kad je

Jesenjina nazvao »najsamozaljubljenijim«. Jesenjin

je, i kad bi pohvalio svoje prijatelje, odmah oba

vezno tražio da se pokloni pažnja njegovim pjesmama: evo, veli, slušaj, pročitat ću ti nešto bolje.

Majakovski je znao Jesenjinovu vrijednost i u

književnoj borbi nije toliko udarao po njemu koliko

po »jesanj'ncima«, koji su u pjesniku kultivirali crte zaostalosti. Grdeći često Jesenjina zbog njegove okoline, Majakovski je znao u njemu sagledati onu težnju ka novom, koja je Jesenjina činila sovjetskim pjesnikom:

»Jesenjin se otimao od idealiziranog seljaštva,

ali, naravno, poklecavajući ; i pçred stihova kao

što suМ а т в м о л р о д и н а ,Л б о л в ш е в и к 1

javlja se apologija »krave«.

U usijanoj atmosferi književne borbe Majakovski je znao u Jesenjinu objektivno priznati sovjetskog pjesnika i u besmrtnoj pjesmi posvećenoj Jesenjinu podvući ono što mu treba priznati.i

i Majko moja domovino, ja sam boljševik.



16

Književna sudbina Majakovskog tako se formirala da je on, stalno se uplićući u borbu, odgovarajući na vječite grdnje književnih časopisa, braneći svoje drugove, sam ostavljao utisak nepovre- đljivog čovjeka. A i kome je mogla pasti na pamet

misao da je potrebna zaštita i priznanje znamenitom pjesniku koji je jednom rekao o sebi:

Т у ш ув п е р е д с т р е м л ,

ac удоволБствием

справлгосБ c двоимн,a разозлитв —

и с тремл.1

Snažan tjelesni sastav, borbenost, neumorna energija, obilje snage koje je dovodilo do iznemoglosti njegove partnere u bilijaru i gonilo ga da izmišlja fantastične hazardne igre u kojima je uslov dobitka moglo da bude štogod se hoće — paran broj narednog tramvaja, susret s bradatim čovjekom

i t. si., britko oštroumlje — eto to je obični lik

» Tijelo ustremivši naprijed, ja ću sa zadovoljstvom

izići na kraj s dvojicom, a ako me razljute — i s tro- jicom.

m



pjesnika u životu. Nije moglo biti sklada između

ličnosti Majakovskog i ideje o smrti.Nitko od pjesnikovih prijatelja nije imao na

umu da se u stvaralačkoj vatrenosti Majakovskog,

koja nije znala za predah krije opasnost od stra-šne nervne prenapregnutosti i da je njegov eksplo-zivni temperamenat ne samo izvor razorne ener-gije nego i znak bespomoćne neuravnoteženosti. Majakovski je živio kao na logorovanju. Bila je to

fronta s potpuno neosiguranom pozadinom.Samo po sebi je jasno da se u karakternim oso-

bitostima Majakovskog ne može naći objašnjenje

njegove tragične pogibije.Ali se nikako ne mogu smetnuti s uma ni te oso-

bitosti duševnog sklopa Majakovskog, utoliko prije

što su njih jasno imali na umu oni kojima je aktiv-nost »grlatog glavnogf agitatora« bila mrska kao

najjasniji poetski izraz politike partije i uputstava

druga Staljina.»Reci mi: tko je tome kriv?« — to pitanje je o

krivcima pjesnikove pogibije postavljao Asejev u

pjesmi posvećenoj Majakovskom, koja se pojavila

o prvoj godišnjici njegove smrti — 14. aprila 1931.

godine. I odgovarao na njega:

Л зн а т о , ч т о , к с е р д ц у с в и н е ц н е с л ,П о д н и м а л с т о т о н н у г о с т а л в с т в о л а .Tu н а ж и м г а ш е т к н н а ж а л н е с а м , т о ч у ж а л р у к а т в о к ) в е л а .. 1i

i Znam — dok si upravljao m etak u srce i dok si podigao čeličnu cijev od sto tona, nisi ti sa.n povukao

oroz, nego je tuđa ruka tvoju ruku vodila...

167



Ocjenu koju je dao drug Staljin o Majakovskom svi su čuli 1935. godine. Staljin je utvrdio mjesto Majakovskog u poeziji sovjetske epohe. Sve veći

broj ljudi počinje čitati i voliti Majakovskog, obogaćujući svoja osjećanja i izoštravajući svoju volju da se bori za socijalizam.

Još je teško u potpunosti obuhvatiti reformatorsku ulogu Majakovskog u stvaranju buduće komunističke kulture. Pjesnik koji je izrazio borbu novog sa starim u kulturi na međi dviju epoha, pripada budućnosti.

Заглуш апоззии потоки,

л ш агнучерез лирические томики,

как ж ивоАс ж ивнм и говорл.

(»Во весв голос«)1

Snagama novog u komunističkom društvu osi

guran je neviđen uspon. Ali će se borba između novog i starog uvijek voditi.

I ako ljudima koji krče nove putove — u kulturi, u nauci, u tehnici, u životu — bude teško, poezija Majakovskog bit će im uvijek oslonac.

Zastava Majakovskog, ružena, izrešetana kuršu- mima — to je zastava istinskog umjetnika koji se borio za novo na graniçi Д у ј ju epoha, kada je lažna mudrost starog bil^nfaročito '&Ц а &п а i jaka. i

i Zaglošnjući bufice poezije, ја 63^ koraknuti preko

lirskih sveščića, /govoreći h ao žnfr.^a živima. (»N a

sav glas«) jj v -•»)

158



V. O. P e r c o v

V. V . M AJAKOVSKT

♦P r e v o d i la c : M ila n Đ o k o v ić

R e d a k t o r i z d a n j a l a ti n ic o m : J e r k a B e l an

*

K o r e k t o r : M l a d e n G a ć e š a

N a c r t k o r ic a : E . S te p a n čić

*

S t a ç n p a n o ć ir i li c o m i l a ti n i c o m .

Š t a m p a n j e l a t in i c o m u 10.000 p r i -

m je r a k a z av r š en o u f e b r u a r u

1948. u Š t a m p a r s k o m z a v o d u

» O g n j e n P r i č a « u Z a g r e b u .





