Funkcionalna dijagnostika i testiranja sportaša. Kao što je već rečeno, različite sposobnosti i
karakteristike sportaša potrebno je pratiti i iz zdravstvenih razloga ali i iz razloga praćenja trenutnog
stanja ili uspješnosti trenažnog procesa. Podaci kao što su EKG i stres EKG, krvni tlak kao odgovor
na aktivnost i ispitivanje plućnih funkcija čine sastavni dio zdravstvenog pregleda, ali osim toga
provode se i dijagnostički postupci prema kojima se mogu izraditi preporuke za trening. U sportskoj
dijagnostici područja testiranja se najčešće dijele na mjerenja morfoloških karakteristika,
motoričkih sposobnosti i funkcionalnih sposobnosti krvožilnog sustava organizma.
Pri mjerenju morfoloških karakteristika najčešće uzimane mjere su visina, težina, postotak tjelesne
masti (sastav tijela) te različite mjere dužina, opsega i raspona pojedinih dijelova tijela. Ovi postupci
služe za praćenje sportaša, posebno u vrijeme rasta i razvoja ali mogu poslužiti i za određivanje
somatotipa. Somatotipologija ima za cilj klasificirati sportaše u pojedini somatotip (endomorfni,
ektomorfni ili mezomorfni) u svrhu selekcije sportaša za pojedini sport. Osnovni cilj ovakve
klasifikacije je selekcija sportaša za pojedini sport. Tako endomorfni tip nije za košarku i odbojku
dok ektomorfni ima predispozicije za te sportove. Mezoforni (atletski) tip je poželjan u većini
sportova. Endomorfni tip ima previše potkožne i općenito tjelesne masti pa ima neke osobine koje
bi trebali imati sumo - borci ili dizači utega. Ektomorfni tipovi imaju relativno dulje kosti, višeg su
rasta pa su pogodni za sportove u kojima je bitna visina ( skok u vis, košarka, odbojka...). Međutim
sportaši ovakve građe su pogodni zbog svojih karakteristika i za sportove izdržljivosti (maraton,
ultramaraton...). Ipak, treba posebno istaknuti su sportaši rijetko čisti endo, ekto ili mezomorfni
tipovi već da obično imaju osobine koje su mješavine dva, ili rjeđe sva tri tipa. Relativno česta
kombinacija su sportaši sa osobinama mezomorfnog i endomorfnog tipa.
Sastav tijela moguće je odrediti podvodnim vaganjem, ali obično mjerenje kožnih nabora je
dovoljno pouzdan i daleko najjednostavniji način procjene potkožne masti. Ovisno o sportu
preporučeni postotci masnog tkiva su naravno različiti ali i za muškarce i za žene postoji najmanja
preporučena vrijednost esencijalne masti neophodne za život. Za sportaše je to oko 3-4% dok je za
žene više, oko 8-12%. U slučaju izrazitog smanjenja masne mase u žena dolazi do poremećaja
menstrualnog ciklusa zbog nemogućnosti aktivacije estrogena u masnom tkivu (tablica 1).
Tablica 1. Postotci tjelesne masti po populacijama
Motoričke sposobnosti ovisno o samoj sposobnosti mjere se nekim od uređaja ili na posebno
konstruiranim poligonima. Ovdje ćemo samo spomenuti osnove. Najčešće mjerene motoričke
sposobnosti su:
Jakost- mjeri se dinamometrom, i to je najveća sila koju je moguće proizvesti izometričkom
kontrakcijom mišića. Ako dobivenu jakost u Newtonima podijelimo s tjelesnom masom dobiti ćemo
relativnu jakost u N/kg što je ponekad bolji pokazatelj posebno za vrijeme rasta.
Snaga-mjeri se često indirektnim metodama kao npr. skok u vis s mjesta (Sargentov test) ili skok u
dalj s mjesta koji će mjeriti eksplozivnu snagu, ili npr. brojem ponavljanja sklekova, pretklona u
sjedu ili podizanja neke težine što daje informacije o repetitivnoj snazi.
Brzina- osim satova za mjerenje vremena za mjerenje brzine je ponekad pogodno imati sustave sa
foto stanicama koji omogućavaju da se u tijeku testiranja prate rezultati na pojedinim dionicama,
ovisno o udaljenosti na kojoj su foto stanice postavljene što može dati uvid u pojedine energetske
kapacitete i njihovu učinkovitost ili nedostatke u tijeku utrke
Koordinacija i agilnost-najčešće se mjere u sustavu različitih poligona koji zahtijevaju brze i česte
promjene smjera
Ravnoteža- za mjerenje ravnoteže mogu se koristiti obične ravnoteže platforme ili razni testovi koji
se izvode na zahtjevnom prostoru ili na jednoj nozi. Također, mogu se koristiti sofisticiraniji sustavi
platformi sa ili bez vizualnog navođenja kao što su SportKat ili Biodex Balance platforme. Testira se
obično i statička i dinamička ravnoteža.
Fleksibilnost (savitljivost) je sposobnost izvođenja maksimalne amplitude pokreta u nekom zglobu
ili skupini zglobova. Direktnim načinom fleksibilnost nekog zgloba mjerimo kutomjerima,
flekismetrima ili goniometrima dok se u sportu češće koriste indirektni testovi koji promatraju
pomake u pokretu kroz udaljenosti dvije točke pa s rezultat često izražava u centimetrima. Poznatiji
Žene Muškarci esencijalna mast 10-12% 2-4% sportaši 14-20% 6-13%prihvatljivo 21-24% 14-17%prihvatljivo 25-31% 18-25% pretilost > 32% > 25% American Council on Exercise
testovi su „Sit and Reach“ (dohvat u sjedu) i iskret palicom za mjerenje fleksibilnosti u ramenom
pojasu.
Razumljivo je da je testiranje motoričkih osobina sportaša je samo po sebi nedovoljno. Primjerice,
ako je netko snažan postavlja se pitanje koliko dugo može iskazivati tu snagu i na kom nivou? Ili
uzmimo za primjer sprintera koji je postiže odlične rezultate na 100 metara, to ne znači da će biti
isto tako dobar na 400 metara, a najmanje znači da je dobar maratonac.
Očito je, radi se o različitim izdržljivostima (kondiciji) . Testiranje funkcionalnih sposobnosti
sportaša se odnosi upravo na određivanje aerobnih i anaerobnih sposobnosti (izdržljivosti) sportaša
Aerobne sposobnosti. Aerobni kapacitet se mjeri maksimalnim primitkom kisika u jedinici
vremena (minuti). Može se izraziti u apsolutnim (u litrama kisika po osobi u 1 minuti) ili u relativnim
vrijednostima (u mililitrima kisika po kilogramu tjelesne mase u jednoj minuti, a relativna vrijednost
se izračuna jednostavno tako da se apsolutna vrijednost podijeli sa brojem kg tjelesne mase
sportaša). Tako se prosječne vrijednosti VO2max u netrenirane populacije se kreću oko 2.5 l O2, u
dobro treniranih sportaša aerobno - anaerobnih sportova oko 5 l, a najveće izmjerene vrijednosti su
nađene u dugoprugaša i čak prelaze 7 l .
Prema tome što je veća mogućnost primitka kisika (plućni i srčani kapaciteti, kapaciteti krvnih
transportnih mehanizama za kisik…) to je veća aerobna izdržljivost i predispozicija sportaša za
bavljenje pretežno aerobnim sportovima poput veslanja, plivanja na duge pruge, trčanja na duge
pruge, triatlona, biciklizma i sl. Aerobni kapacitet se može mjeriti direktno i indirektno.
Direktno mjerenje aerobnih sposobnosti. Kako je maksimalni primitak kisika mjera aerobnih
kapaciteta organizma i govori o aerobnoj treniranosti sportaša, tako veće vrijednosti maksimalnog
primitka kisika označavaju bolju aerobnu treniranost sportaša. Stoga se očekuje se da će sportaši iz
čistih aerobnih sportova od toga imati značajnu korist (vidi poglavlje Metabolizam u Fiziologiji).
Unatoč tome što sportaši iz čisto anaerobnih sportova ne koriste u tijeku natjecanja aerobne izvore
energije nego uglavnom adenozin-trifosfat (ATP), kreatin-fosfat (KP) i neki anaerobnu glikolitičku
energiju, i kod tih sportaša je potrebna određena razina aerobnih sposobnosti koje omogućavaju
brži oporavak.
Postupak mjerenja aerobnih sposobnosti direktnom metodom, spiroergometrija, podrazumijeva
test do otkaza, tj. progresivnog intenziteta, na nekom od ergometara i mora se stoga provoditi s
oprezom. Ergometri koji se koriste su obično pokretna traka ili bicikl ergometar, a poželjno je i
korištenje sport-specifičnih ergometara kao npr. veslački, kajakaški ergometar ili ergometar za
skijaško trčanje ako je na raspolaganju u laboratoriju.
Spiroergometrijski pokazatelji prate se nekim od sustava za analizu izdahnutog zraka. Metoda
«breath by breath» omogućava analizu zraka u svakom izdahu i daje najpreciznije podatke jer nije
potrebno čekati 30 sekundi za analizu uzorka kao kod starijih uređaja s komorom za miješanje.
Nakon testiranja moguće je za svakog ispitanika odrediti anaerobni tj. ventilacijski prag, te
vrijednosti funkcionalnih parametara pri pragu kao i vrijednosti parametra pri maksimalnom
opterećenju. Povezanost ventilacijskog praga određenog na ovaj način i pravog anaerobnog praga
određenog iz koncentracije laktata u krvi je više puta potvrđena.
Aerobne sposobnosti možemo predstaviti i kroz metaboličke jedinice (MET). Jedan MET odgovara
potrošnji od 3,5 ml kisika/min*kg-1. Maksimalna MET prosječnog muškaraca je oko 12 METS, a u
žena oko 10-11. Kod vrhunski aerobno treniranih sportaša vrijednosti su i do dva puta veće.
Slika 1. Testiranje aerobnih sposobnosti- Spiroergometrija
Indirektno mjerenje aerobnih sposobnosti (procjena). Kako direktno mjerenje zbog određenog
rizika za zdravlje nije uputno provoditi kod rekreativaca ili osoba koje imaju u zdravstvenom statusu
neku od kontraindikacija tada se mogu primijeniti neki od testova procjene aerobnih sposobnosti.
Također ovi testovi se mogu provoditi i u slučaju da nemamo opremljen laboratorij za
spiroergometriju i kod vrhunskih sportaša ali je potrebno uzeti u obzir njihovo odstupanje od pravih
vrijednosti. Testovi procjene temeljem praćenje nekog drugog pokazatelja (npr. frekvencije srca ili
pređene metraže i sl.) daju približnu informaciju o stupnju aerobne izdržljivosti. Nedostatak ovih
testova je što nije moguće najčešće odrediti zone intenziteta niti anaerobni prag koji bi dalje bili
korišteni u planiranju i programiranju treninga. Najpoznatiji testovi za procjenu maksimalnog
primitka kisika su Astrandov test na biciklu ergometru (procjenjuje primitak kisika temeljem
frekvencije srca) , Conconijev test na pokretnoj traci, Cooperov test, Queen's College Step Test,
Beep (bleep) test i sl.
Anaerobne sposobnosti. Anaerobnu sposobnost sportaša u osnovi označava aktivnost sustava
anaerobne glikolize. Osnovni sustav koji je odgovoran za brzo stvaranje energije nakon što se u vrlo
kratkom vremenu potroši raspoloživi ATP i kreatin fosfat je razgradnja glukoze bez prisustva kisika
(anaerobna glikoliza). Mliječna kiselina izaziva umor i time direktno smanjuje aktivnost
muskulature. Logično s povećavanjem intenziteta sportskog opterećenja, povećava se i količina
mliječne kiseline u krvi. Kad mliječna kiselina u krvi dosegne vrijednost od oko 4 mmol/L krvi tada
govorimo o anaerobnom pragu. Teoretski, kad bi sportaš nastavio sa istim intenzitetom
opterećenja (pri kojem je izmjerena upravo ta količina mliječne kiseline u krvi) mogao bi nastaviti s
takvom aktivnošću vrlo dugo ( dok ne bi iscrpio sve energetske mogućnosti). Naravno da je velika
razlika između trenirane i netrenirane osobe, tako je intenzitet aktivnosti pri stanju anaerobnog
praga (mliječna kiselina oko 4 mmol/L) daleko viši kod trenirane osobe; primjerice slabije trenirana
osoba može trčati brzinom od 10 km/h, a dobro trenirana 20 km/h pri stanju anaerobnog praga).
Ako se i dalje povećava intenzitet aktivnosti povećava se količina mliječne kiseline u krvi iznad
anaerobnog praga. Maksimalno izmjerene količine mliječne kiseline u krvi kod vrhunski treniranih
sportaša prelaze čak i količinu od 20 mmola/L krvi.
Ovakve sposobnosti sportaša se najbolje izražavaju preko laktatne krivulje u kojoj je iskazano
povećanje mliječne kiseline u krvi ovisno o povećanju opterećenja.
Laktatna dijagnostika Trenutnu aktivnost sustava anaerobne glikolize najlakše je pratiti direktnim
mjerenjem koncentracije mliječne kiseline (laktata) u krvi. Pri nižim intenzitetima aktivnosti, kada
krvožilni sustav doprema dovoljno kisika potrebnog za izvršenje rada, koncentracija mliječne
kiseline raste u organizmu vrlo sporo. Pri tim nižim intenzitetima organizam svojim puferskim
sustavima i cirkulacijom uspijeva usporiti nakupljanje mliječne kiseline i njena koncentracija je
uglavnom stalna tj. između 0,6 i cca 3,5 mmol/L krvi. Ako se intenzitet aktivnosti povećava, tada se
uz aerobno dobivanje energije dodatno značajno uključuje dobivanje energije procesom anaerobne
glikolize te do naglog nagomilavanja mliječne kiseline, jer organizam više nije u stanju puferskim
mehanizmima i cirkulacijom otklanjati toliku količinu mliječne kiseline iz mišića. Brzina daljnjeg
nagomilavanja mliječne kiseline ovisit će o aerobnim kapacitetima koji će oksidirati mliječnu
kiselinu, o sposobnosti neaktivne muskulature da jedan dio mliječne kiseline veže na sebe, te o
intenzitetu aktivnosti. Mjerenje maksimalne koncentracije mliječne kiseline uz praćenje vrijednosti
frekvencije srca i npr. vremena na nekom testu u više ponavljajućih mjerenja kroz sezonu može kod
sportaša dati uvid u sposobnosti dobivanja energije iz tog sustava. Ipak, mnogo korisnije od jednog
mjerenja nakon testa je višekratno mjerenje laktata laktatnom krivuljom (npr. u plivanju, skijaškom
trčanju, veslanju). Rezultat takvog testiranja u kojem se pri progresivnom opterećenju u
stupnjevima, gdje je svaki stupanj sve teži i traje najmanje 3 minute, je određivanje anaerobnog
praga i određivanje zona intenziteta. Primjer laktatne krivulje je na Slici 2., uz pretpostavku da je
anaerobni prag ovog sportaša točno na 4mmol/L. Napominjemo da je u nekih sportaša prag nešto
viši ili niži pa je prije same laktatne krivulje potrebno provesti i postupak mjerenja individualnog
anaerobnog praga (IANP). U interpretaciji testova laktata treba biti izuzetno oprezan jer stagnacija
ne znači i nedostatak napretka jer su možda adaptacije postignute kroz neki drugi, npr. aerobni
sustav.
Slika 2: Laktatna krivulja
Ipak, preko laktatne krivulje se samo indirektno mjeri anaerobna izdržljivost sportaša. Postoje i
metode direktnog mjerenja anaerobne izdržljivosti koje se danas u praksi sve češće i koriste.
Direktno mjerenje anaerobne izdržljivosti Moguće ju je mjeriti različitim testovima, često se
koristi Wingate test: na bicikl ergometru ispitanik u 30 sekundi maksimalnom brzinom pedalira
protiv konstantnog otpora (čista anaerobna aktivnost) te se bilježi maksimalna anaerobna snaga, a
kroz obavljeni rad izračunava se maksimalan anaeroban kapacitet ispitanika. Ponavljanjem ovog
testa u određenim vremenskim razmacima, može se direktno pratiti kapacitet anaerobne
izdržljivosti sportaša.
abdominalna hernija- trbušna kila, prolaps utrobe, najčešće steče, izbočenje
unutarnjeg organa ili dijela organa kroz trbušnu stijenku; zahtijeva prekid trenažne i
natjecateljske aktivnosti.
abdukcija- pokret odmicanja čitavog uda ili dijela uda, koji se vrši oko središnje
(sagitalne osi) u čeonoj (frontalnoj) ravnini tijela.
abduktor- mišić odmicač
acetilkolin- neurotransmiter koji kontrolira kontrakciju mišića
acetil koenzim-A- spoj koji predstavlja zajedničku ulaznu točku u Krebsov ciklus
oksidacije ugljikohidrata i masti.
acido-bazna ravnoteža- održavanje stalne koncentracije vodikovih iona u tjelesnim
tekućinama, koja se koncentracija izražava kao pH (7.35-7.45). U održavanju
ravnoteže sudjeluju različiti mehanizmi: puferski sustavi( bikarbonatni, fosfatni i
hemoglobinski), disanje, rad bubrega i dr. Održavanje konstantnog pH je uvjet za
normalno funkcioniranje svih organa, a osobito mozga; sprečava acidozu i alkalozu.
acidoza- povišena kiselost ( poremećena homeostaza vodika, tj, visoka koncentracija
vodikovih iona) u tjelesnim tekućinama. Respiracijska a. nastaje zbog poremećaja
ventilacije koja se očituje zadržavanjem CO2 u organizmu, a metabolička acidoza
zbog poremećaja u metabolizmu zbog primarnog povećanja kiselih tvari ( povećana
proizvodnja, smanjeno izlučivanje) ili zbog primarnog gubitka baza. Pri visokim
naporima organizma nema dovoljno O2 te se u Krebsovu ciklusu u stanicama vrši
djelomična oksidacija, čega je glavni rezultat mliječna kiselina. Glavni učinak acidoze
je inhibicija funkcija središnjeg živčanog sustava. svako daljnje povećanje
opterećenja znači porast acidoze ili zakiseljenja, što rezultira grčenjem mišićnih
vlakana (miofibrila) što izaziva pritisak na krvožilje. konačan rezultat je još veće
zakiseljenje u mišićima i bol. Treningom brzinske izdržljivosti poboljšava se stupanj
tolerancije na bol kod pojave acidoze.
aciklička tjelesna aktivnost (sport)- aktivnost koju čine raznolike, nestereotipne
strukture kretanja, primjerice: hrvanje, boks, karate,judo.
acikličko gibanje- u biomehanici, kretanje jasno usmjereno k cilju; tijelo i/ili dio tijela
premješta se kroz prostor u raznim smjerovima ili prostornim ravninama
nejednolikim brzinama i nejednaka trajanja; ne postoji tendencija ponavljanja
jednakih pokreta, u svakom se a.k prepoznaje se početak, trajanje, završetak.
adaptacija- prilagodba živog organizma ili pojedinog organa na promjenjive uvjete
okoline i života ili prilagođavanje na vlastitu aktivnost; proces stalnih promjena u
strukturi organizma ili pojedinog organa, osobito kao odgovor na povećanu količinu
treninga, što se očituje kao mijenjanje sportaševih sposobnosti i osobina.
Adaptacijske promjene događaju se na razini stanice, primjerice, selektivna
hipertrofija brzih ili sporih mišićnih vlakana zbog motoričke aktivnosti, tj. zbog
odgovarajućeg trenažnog opterećenja. Važnu ulogu u adaptaciji imaju živčano
mišićni sustav, endokrini sustav i vegetativni sustav.
adenozin-difosfat (ADP)- visokoenergetski fosfatni spoj iz kojeg nastaje ATP.
adenozin-trifosfat (ATP) visokoenergetski fosfatni spoj iz kojeg tijelo dobiva
energiju.
adenozin-trifosfataza - enzim koji odcjepljuje zadnju fosfatnu skupinu s ATP-a pri
čemu nastaje ADP i velika količina energije.
aduktor- mišić primicač
adenozintrifosfat (ATP)- složeni fosfatni spoj (adenozin i fosforna kiselina) koji
koriste sve stanice kao trenutan izvor energije za sve procese u organizmu (npr.
kontrakciju mišića, lučenje i aktivan transport neke tvari). U organizmu se
neprestano izgrađuje od adenozindifosfata (ADP). Nazočan u vrlo maloj koncentraciji
u citoplazmi i jezgri svih stanica. Dnevna količina izgradnje i razgradnje ATP-a
odgovara tjelesnoj masi čovjeka.
adenozintrifosfataza (ATP-aza)- spoj (enzim) koji sudjeluje u razgradnji ATP-a u ADP
uz oslobađanje energije.
adipozno tkivo- masno tkivo
adukcija- pokret primicanja čitavog uda ili dijela uda, koji se izvodi oko središnje
(sagitalne) osi u čeonoj frontalnoj ravnini tijela.
aerobni izvori energije- tvari koje oslobađaju energiju uz prisutnost kisika (šećer,
masti, bjelančevine).
aerobni kapacitet- čine: plućna ventilacija, difuzija kisika i cirkulacija; organizmu za
rad osigurava dovoljnu količinu kisika. Dugotrajna izdržljivost, određena
maksimalnim primitkom kisika, razinom anaerobnog praga i efikasnošću rada;
sposobnost obavljanja rada kroz duži vremenski period u uvjetima aerobnog
metabolizma. Glavni ograničavajući čimbenik veličine aerobnog kapaciteta je srce.
aerobni metabolizam- potpuna oksidacija ugljikohidrata i masti (iznimno
bjelančevina) rezultat čega je u Krebsovu ciklusu ugljični dioksid i voda. Daje energiju
za dugotrajnu tjelesnu aktivnost niskog ili srednjeg intenziteta i za obnovu
anaerobnih izvora energije u oporavku.
aerobni prag- prvi ventilacijski prag; javlja se pri intenzitetu rada 40% do 60% VO2
max i koncentraciji mliječne kiseline u krvi od oko 1,5 do 2mmol/l. Energetske
potrebe se do toga praga zadovoljavaju iz aerobnih izvor energije. s porastom
intenziteta motoričke aktivnosti , doseže se prag na kojemu se znatnije aktivira
anaerobna glikoliza u mišićnom sustavu i raste koncentracija mliječne kiseline u krvi.
aerobno-oksidatvino, uz prisutnost kisika. Energija za rad osigurava se oksidacijskim
procesima u stvaranju ATP na razini stanice (mitohondrij).
aerobno vježbanje- tjelesna aktivnost za vrijeme koje se energija prerađuje u
stanicama pomoću dopremljenog kisika radi obavljanja mišićne (cikličke) aktivnosti
niskog intenziteta,a dugog trajanja ( primjerice, trčanje, hodanje, vožnja bicikla,
plivanje,skijaško trčanje...). Uz promjene u funkcionalno-motoričkim sposobnostima
i promjenjivim morfološkim osobinama, a.v potiče i pozitivno raspoloženje i
osjećanje.
aerobni trening- trening koji poboljšava učinkovitost sustava za aerobnu proizvodnju
energije i može poboljšati kardiorespiratornu izdržljivost.
aferentni putovi- putovi kojima se prenose živčani impulsi od perifernog prema
središnjem dijelu živčanog sustava.
aferentni živac- živac koji prenosi senzorne impulse od receptora do središnjeg
živčanog sustava.
agilnost- jedan od akcijskih faktora koordinacije; sportaševa sposobnost učinkovite i
brze promjene smjera kretanja cijelog tijela bez gubitka ravnoteže i narušavanja
strukture gibanja; ovisi o eksplozivnoj snazi, ravnoteži, međumišićnoj koordinaciji,
vremenu reakcije,dinamičkoj fleksibilnosti, morfološkoj građi sportaša i o kvaliteti
usvojenih motoričkih programa.
agonist- mišić koji izvodi pokret tj. izravno sudjeluje u izvođenju određenog pokreta,
primjerice, glavni ispružač podlaktice (m.triceps brachii) ili ispružač potkoljenice
(m.quadriceps femoris).
akcijski potencijal nagla i snažna depolarizacija koja se proširila cijelom površinom
stanice mišića ili živca.
aksonski završetak jedna od brojnih neuronskih okončina koja prenosi impuls na
drugi neuron ili mišić, zove se još i terminalna fibrila.
aktin tanki proteinski filament koji u međudjelovanju s miozinom proizvodi mišićnu
kontrakciju.
akutna bolnost mišića bol koji se osjeća tijekom i neposredno nakon mišićne
aktivnosti
akumulacijski mezociklus- u sportskom treningu sastavnica periodizacije; provodi se
da bi se poboljšao potencijal sportaša, tj. da bi se unaprijedile motoričko-
funkcionalne sposobnosti, promjenjive morfološke osobine, kao i sportska tehnika i
taktika.
akutni efekti treninga- promjene koje se u sportaševu organizmu događaju za
vrijeme i neposredno nakon vježbanja.
alkaloza- stanje smanjene kiselosti ( niska koncentracija vodikovih iona) tjelesnih
tekućina;respiracijska alkaloza se javlja kao posljedica ubrzanog disanja
(hiperventilacija),a metabolička alkaloza nastaje zbog primarnog povećanja baza ili
smanjena kiselina; izaziva pojačanu podražljivost živčanog sustava. Česta je kod
djece. Ograničava toleranciju na napor.
amenoreja nepojavljivanje (primarna amenoreja) ili prestanak (sekundarna
amenoreja) menstruacije.
amfetamini stimulansi CNS-a za koje se smatra da imaju ergogeni učinak, na listi su
zabranjenih sredstava (doping).
amortizacijske faza- ekscentrična faza mišićne kontrakcije ili faza amortizacije kod
neke motoričke aktivnosti.
anabolički steroidi- hormoni koji stimuliraju anabolizam proteina u tijelu, odnosno
lijekovi s anaboličkim učinkom (pospješivanje rasta), po načinu djelovanja slični
testosteronu, uzimaju se za povećanje mišićne mase, zabranjena su sredstva
(doping).
anabolizam- sinteza složenih tvari od jednostavnih; suprotno je katabolizam.
anaerobna glikoliza- nepotpuna kemijska razgradnja glukoze zbog nedostatka kisika
ili proces djelomične anaerobne razgradnje glikogena, odnosno glukoze do mliječne
kiseline. Anaerobne reakcije u toj razgradnji oslobađaju energiju za proizvodnju ATP-
a uz korištenje samo 2% ukupne energije u molekuli glukoze. U ovim uvjetima
najveći se dio pirogrožđane kiseline pretvara u mliječnu kiselinu. Te male količine
energije mogu biti od životne važnosti za stanicu tijekom nekoliko minuta kad
ponestane kisika.
anaerobne funkcionalne sposobnosti- sposobnost organizma da radi bez prisutnosti
kisika, tj. da se koristi “neoksidiranim” izvorima energije za obavljanje motoričke
aktivnosti relativno većim brojem aktiviranih mišića, kraćeg trajanja, a visokog
intenziteta. Organizam podnosi različite vrste napora prilikom tjelesne aktivnosti
kada je potrošnja energije veća od one količine koju organizam stvara aerobnim
metabolizmom, pa se rad trenutno odvija u uvjetima tzv. kisikova duga. Odlučujući
faktor za maksimalnu brzinu i eksplozivnu snagu. Sastoji se od dvije komponente:
alaktatna a.f.s ( počiva na razgradnji ATP-a i kreatin fosfata) i laktatna a.f.s ( počiva
na razgradnji glikogena do mliječne kiseline). Iznimno važne za sportove gdje je
potreban kratkotrajan napor velikog intenziteta ( sprintersko trčanje, plivanje kratkih
dionica, sprinterske biciklističke discipline) i u sportovima s acikličkim gibanjima
(hrvanje, boks, judo).
anaerobni izvori energije- tvari koje oslobađaju energiju bez prisustva kisika.
anaerobni kapacitet- količina energije koja se može osloboditi iz anaerobnih izvor
energije deponiranih u mišićnim stanicama. Kapacitet laktate komponente veći je od
kapaciteta alaktatne komponente. O aerobnom kapacitetu ovisi trajanje tjelesne
aktivnosti vrlo visokog intenziteta. Nakon maksimalnih anaerobnih napora u
vrhunskih su sportaša ( u elitnih trkača na 400 ili 800 metara) zabilježene vrijednosti
koncentracije mliječne kiseline u krvi i do 25mmola/l. Za vrijeme vježbi u body
buildingu izmjerene su koncentracije laktata u krvi veće od 20 mmola/l (Kraemer i
dr.,1987).
anaerobni prag- točka u kojoj metaboličke potrebe ne mogu biti zadovoljene iz
raspoloživih aerobnih izvora pa se tada uključuje anaerobni metabolizam što se
očituje povišenim vrijednostima laktata.Tj. drugi ventilacijski prag; intenzitet rada pri
kojem dostupni aerobni izvori energije ne mogu više zadovoljiti metaboličke
zahtjeve vježbanja te se pojačava anaerobni metabolizam uz pojavu povećane
koncentracije mliječne kiseline. Javlja se pri intenzitetu od 80% do 95% VO2 max u
treniranih sportaša, a u nesportaša pri 65% do 75% VO2 max uz koncentraciju
mliječne kiseline od 3 do 5 mmola/l (Viru,1995). za potrebe kontrole razine
treniranosti vrhunskih sportaša potrebno je odrediti individualnu vrijednost
laktatnog praga.
anaerobno- neoksidativno, bez prisustva kisika. Energija se dobiva neoksidativnim
procesima, Energija se dobiva neoksidativnim procesima, pri čemu se mogu
razlikovati dva međusobno različita načina dobivanja energije: alaktatni ili fosfageni
metabolizam – energija se dobiva iz adenozintrifosfata (ATP-a) i kreatin fosfata (CP-
a) te laktati ili glikolitički metabolizam – energija se dobiva procesom anaerobne
glikolize uz stvaranje mliječne kiseline. Razlika u koncentraciji kisika između
arterijske i venske krvi; odražava količinu kisika koja ostaje u tkivu.
anaerobno vježbanje- tjelesne aktivnosti visokog intenziteta i kratkog trajanja u
kojim su potrebe mišića za energijom velike, pa se mogu temeljiti na anaerobnim
izvorima energije u samom mišiću. Nakon i tijekom anaerobnog vježbanja nužna su
razdoblja oporavka. Anaerobne su aktivnosti, npr. sprint ili dizanje utega.
anaerobni trening trening koji povećava učinkovitost sustava za anaerobnu
proizvodnju energije, može povećati mis-ićnu snagu i toleranciju na acido-baznu
neravnotežu tijekom napora visokog intenziteta.
antagonist- mišić koji djeluje kočeći, u smjeru suprotnom od agonista. Primjerice,
pregibač podlaktice djeluje suprotno od ispružača podlaktice.
antropološka obilježja- ljudske sposobnosti (kognitivne, motoričke i funkcionalne),
osobine (morfološke i konativne) i socijalni status.
atrofija mišića- smanjenje veličine i funkcionalne sposobnosti mišića zbog
neaktivnosti ili imobilizacije.
balistička kontrakcija- biomehanika; brza mišićna kontrakcija, približavanje mišićnih
pripoja u najkraćem mogućem vremenu; služi za postizanje maksimalnih brzina.
Dinamički mišićni pokreti.
balističko istezanje- dinamičko istezanje; potencijalno opasna vrsta istezanja u kojoj
osoba izvodi brzu, elastičnu motoričku akciju koja prisiljava mišić da se produlji.
Produženo mišićno vlakno refleksno se kontrahira i skraćuje, čime povećava rizik od
puknuća mišićnog vlakna. Moment sile stvoren inercijom pokreta može također
oštetiti tkivo time što će prouzročiti zglobnu kretnju veću od maksimalno moguće
amplitude.
bazična priprema- osnovna priprema; u sportskoj pripremi, etapa u jednogodišnjoj
periodizaciji usmjerena na razvoj relativnih bazičnih motoričkih sposobnosti za
pojedini sport ( na temelju jednadžbe specifikacije). Podrazumijeva povećanje
funkcionalnih sposobnosti organa i organskih sustava, poboljšanje živčano-mišićne
koordinacije, povećanje dimenzija snage, brzine, izdržljivosti i fleksibilnosti te
usavršavanje sposobnosti za efikasan oporavak (Gabrijelić, 1987).
biceps brachii- dvoglavi mišić nadlaktice, fleksor (mišić pregibač) podlaktice.
bilateralna vježba- vježba u kojoj se istodobno koriste obje ruke ili obje noge.
bodybuilding- tjelograditeljstvo; sport u kojem veličina, definicija i simetrija mišića
određuju pobjednika.
brza glikolitička vlakna (tip IIB)- vrsta mišićnih vlakana; obilježava ih izrazito velika
brzina kontrakcije, vrlo velika fosfagena i glikolitička sposobnost, niske oksidativne
sposobnosti te niska koncentracija mioglobina. Aktiviraju se pri izvođenju
kratkotrajnih aktivnosti visokog intenziteta i velike brzine kontrakcije.
brza oksidativno-glikolitička vlakna (tip IIA)- vrsta mišićnih vlakana; obilježava ih
velika brzina kontrakcije te velika oksidativna i glikolitička sposobnost.
brzina razgradnje mliječne kiseline- određena je oksidativnim potencijalom radne
muskulature (brojem mitohondrija, koncentracijom oksidativnih enzima), ali i
susjednih neaktivnih vlakana, gdje se, nakon difuzije i aktivnog transporta, također
metabolizira jedan dio akumulirane mliječne kiseline. Brzinu razgradnje i
odstranjivanje laktata iz mišića i krvotoka određuje prokrvljenost i gustoća kapilarne
mreže skeletnih mišića.
cikličko kretanje- u biomehanici, premještanje tijela u prostoru uvijek u istoj ravnini i
istim smjerom ponavljanjem niza jednostavnih pokreta u jednakim vremenskim
intervalima (koji se ponavlja kao u krugu).
Ciljevi funkcionalne dijagnostike- prikupljanje i interpretacija podataka o stvarnom
stanju funkcionalnih sposobnosti pojedinih sportaša; u interpretaciji se dobiveni
pokazatelji uspoređuju ne samo s prijašnjim rezultatima određenog sportaša, već i s
normativnim vrijednostima za pojedinu poziciju u igri; rezultati analiza rabe se u
planiranju i programiranju sportske pripreme.
Deficit kisika- u fiziologiji vježbanja, količina anaerobne energije potrebna za
aktivnost na početku rada; razlika između energetske potrebe i stvarno utrošenoga
kisika na početku rada. Premda se potreba zadovoljava iz fosfagenih i glikolitičkih
(alaktatnih i laktatnih) izvora, ne može se izravno mjeriti, pa se za određivanje mjere
anaerobnog udjela energije u radu rabi mjera duga kisika, izražava se u litrama O2.
Veličina deficita ovisi o trajanju i intenzitetu rada. Maksimalno očitovani deficit
pokazatelj je maksimalne količine anaerobne energije koju sportaš može osloboditi
( veličina anaerobnog energetskog kapaciteta).
Dijafragma- ošit; mišićna pregrada, ploča koja odjeljuje prsnu od trbušne šupljine.
Dijagnostički uređaji- omogućuju objektivnu procjenu pripremljenosti sportaša te
stalni nadzor nad učincima trenažnog procesa.
Dijagnostika- u sportu; vrednovanje dobrih i loših sportaševih strana. Obuhvaća
procjenjivanje zdravstvenog statusa, stupnja treniranosti i sportske forme, što
omogućava odgovarajuću selekciju sportaša, racionalno upravljanje procesom
sportske pripreme te uspješno vođenje utakmice.
Dijagnostika znanja- utvrđivanje stupnja do kojeg su pojedinac ili skupina sportaša
usvojili i i usavršili znanja, prije svega motorička.
Dinamički stereotip- motorički program; sustav uvjetno-refleksnih veza u kori
velikog mozga; veze su nastale pod utjecajem učenja i vježbanja ( mnogobrojnih
iteracija, ponavljanja iste kretne strukture, tj. živčano-mišićnih procesa); naučeni
stereotip gibanja (kretna navika) znači da je sportaš sposoban izvesti gibanje točno,
(ekonomično, ritmično i usklađeno) i u istim i u varijabilnim uvjetima; refleksno
motoričko djelovanje u konkretnoj aktivnosti.
Dinamično djelovanje mišića- produžavanje ili skraćivanje mišića.
Dišna frekvencija (FD)- broj udisaja/izdisaja u jednoj minuti.
Dišni volumen (DV)- količina zraka koja se udahne/izdahne u jednom
udisaju/izdisaju.
Diuretik- sredstvo koje pospješuje izlučivanje mokraće i iz tijela uklanja suvišnu vodu
i sol.
Dug kisika- u fiziologiji vježbanja, ukupna količina kisika utrošena u oporavku iznad
razine u mirovanju; služi za energetsku i homeostatsku restituciju organizma jer
obnavlja utrošene anaerobne izvore energije; može se izravno mjeriti (za razliku od
deficita kisika) i njegova izmjera u stvari je mjera anaerobnog kapaciteta; u vrhunskih
sportaša u anaerobnim sportovima i disciplinama može dostići razinu od 15lO2.
Dugoročno planiranje treninga- planiranje višegodišnjeg ciklusa treninga.
Dugotrajni trenažni proces- proces prilagođavanja organizma na dugotrajna bazična
i specifična trenažna opterećenja. Omogućava poboljšanje razine razvijenosti
cjelokupnog sportaševa potencijala.
Ekscentrična aktivnost- mišićna aktivnost kod koje dolazi do produljenja mišića jer je
vanjska sila veća od mišićne.
Ekscentrična kontrakcija mišića- dinamičko izotoničko djelovanje mišića; vrsta
mišićne kontrakcije pri kojoj su vanjske sile ( gravitacijska sila- težina utega ili
protivnika, ili sila reakcije podloge) veće od mišićne te se duljina kontrahiranog
mišića povećava, tj. pripoji se udaljavaju. Intenzitet vanjske sile je umanjen ili
usporen za veličinu djelovanja mišićne sile. Smjer vektora momenta mišića i kutne
brzine je suprotan pa govorimo o radu s negativnim učinkom.
Ekspiracija- izdisanje
Ekstenzija- ispružanje, opružanje u jednom ili više zglobova, pokret dijela tijela
( ruke, noge, trupa) koji nastaje djelovanjem mišića ekstenzora.
Ekstenzitet opterećenja- trajanje, broj ponavljanja i serija zadanog opterećenja.
Ekstenzivni intervalni rad- trening nižeg ili srednjeg intenziteta s dugim dionicama
i/ili dugim trajanjem rada s kratkim odmorima.
Ekstrinzična motivacija- vanjska motivacija
Elektrokardiogram (EKG)- zapis električne aktivnosti srca; prikaz zbroja svih
električnih (akcijskih) potencijala za vrijeme srčanog ciklusa.
Fleksija- pregibanje; pokret dijela tijela (ruke, noge,trupa...) iz ispruženog u pregnuti
položaj.
Fleksor- mišić pregibač; antagonist je mišiću koji vrši ispružanje (ekstenziju).
Funkcionalna sposobnost- u fiziologiji, radna sposobnost nekog organskog sustava;
sposobnost organizma da podnosi napore određenog intenziteta; funkcionalne
sposobnosti (kardiovaskularne, respiratorne, psihomotorne) odgovorne su za
transport i transformaciju energije u ljudskom organizmu.
Fast twitch vlakna "brza" mišićna vlakna; vrsta mišićnih vlakana s visokim i niskim
oksidativnim kapacitetom, važna za brzinu i snagu.
Fosfokreatin (PCr) spoj bogat energijom koji igra ključnu ulogu u namicanju energije
za mišićnu kontrakciju održavajući koncentraciju ATP-a visokom.
Frank-Starlingov zakon što je veća količina krvi u ventrikulu na kraju dijastole veća je
i snaga kontrakcije miokarda.
Glikogen pričuvni oblik ugljikohidrata (glukoze) u tijelu; nalazi se uglavnom u jetri i
Glikogenoliza razgradnja glikogena u glukozu.
Glikolitički sustav sustav koji koristi razgradnju glukoze za stvaranje energije.
Glikoliza razgradnja glukoze do pirogrožđane kiseline (piruvata).
Glukoneogeneza naziv za skup reakcija kojima se u jetri iz aminokiselina, masnih
kiselina piruvata sintetizira glukoza.
Golgijev tetivni organ osjetilni receptor u mišićnim tetivama koji zamjećuje napetost
tetive.
Hematokrit udio volumena crvenih krvnih stanica u ukupnom volumenu krvi.
Hemodilucija razrjeđenje krvi uslijed povećanja volumena krvne plazme.
Hemoglobin proteinski pigment unutar eritrocita koji sadrži željezo; funkcija mu je
vezivanje i prijenos kisika.
Hemokoncentracija relativno povećanje hematokrita nastalo zbog smanjenja
volumena krvne plazme.
Hiperglikemija povišena vrijednost glukoze u krvi (normalno 4,5-6,5 mmol/L).
Hiperplazija povećanje broja stanica nekog organa ili tkiva.
Hiperpolarizacija povećanje (negativnosti) električnog potencijala duž stanične
membrane.
Hipertenzija stanje povišenog krvnog tlaka (sistoličkog iznad 140 odnosno
dijastoličkog iznad 95 mmHg)
Hipertrofija povećanje veličine odnosno mase nekog organa ili tkiva.
Hiperventilacija frekvencija disanja viša od normalne.
Hipoglikemija niska vrijednost glukoze u krvi.
Hipoksična vazokonstrikcija stezanje krvnih žila kao odgovor na niske vrijednosti
kisika. Hipoksija snižena koncentracija kisika.
Hormoni kemijske tvari koje u organizmu proizvode žlijezde s unutarnjim lučenjem;
krvlju dolaze do ciljnih organa i na njih djeluju.
Humani hormon rasta hormon s anaboličkim djelovanjem; u sportu zabranjeno
sredstvo (doping).
Inhibicijski faktori hormoni hipotalamusa koji djeluju na prednji režanj hipofize
inhibirajući otpuštanje nekih njenih hormona.
Inspiracija udisaj; nastaje akcijom dijafragme i vanjskih interkostalnih mišića - time
se širi prsni koš pri čemu nastaje negativni intratorakalni tlak uz posljedični ulazak
zraka iz okoline u pluća.
Intestinalna apsorpcija prolazak hranjivih tvari kroz stijenku crijeva u krvotok.
Intracelularna tekućina tjelesna voda koja se nalazi unutar stanica (60-65% ukupne
tjelesne vode).
Inzulin hormon kojeg proizvode beta stanice Langerhansovih otočića u gušterači;
regulira metabolizam glukoze.
Ishemija privremena oskudica u opskrbi krvlju određenog tkiva.
Izdržljivost otpornost na zamor, uključuje mišićnu i kardiorespiratornu izdržljivost.
Katabolizam razgradnja tkiva; destruktivni dio metabolizma.
Koncentrična kontrakcija kontrakcija pri kojoj se mišić skraćuje.
Krvni doping - bilo koja metoda kojom se na umjetan način povećava ukupan broj
eritrocita u neke osobe, npr. transfuzijom krvi.
Laktat - sol mliječne kiseline. Laktatni prag - točka u kojoj se počinju naglo
povećavati laktati prigodom povećavanja opterećenja pri vježbanju.
Maksimalna ekspiracijska ventilacija - najveća moguća ventilacija koje se može
postići prilikom iscrpljujućeg vježbanja.
Maksimalni primitak kisika - (V02 max.) maksimalna sposobnost tijela za potrošnju
kisika tijekom maksimalnog napora; zove se još i aerobna
snaga/sposobnost/kapacitet, maksimalna potrošnja kisika, kardiorespiratorni
kapacitet/izdržljivost.
Maksimalni srčani puls - najviše vrijednosti pulsa postignute pri izvođenju
maksimalnog napora.
Metabolički ekvivalent (MET) jedinica koja se koristi za procjenu metaboličke
aktivnosti (potrošnje kisika) tijekom tjelesne aktivnosti; jedan MET odgovara razini
metabolizma u mirovanju i iznosi oko 3,5 mL02/kg/min.
Mijelinska ovojnica - vanjski pokrov mijeliniziranom živčanog vlakna, djeluje poput
izolatora.
Miofibrile kontraktilni elementi skeletnog mišića.
Mioglobin protein u mišiću vrlo sličan hemoglobinu koji prenosi kisik od stanične
membrane do mitohondrija.
Miokard srčani mišić.
Miozin - jedan od proteina koji tvore niti koje ostvaruju kretnju mišića. Miozinski
poprečni mostovi stršeći dijelovi miozina, završavaju glavicom koja se vezuje na
aktivno mjesto na aktinu.
Mišićna izdržljivost - sposobnost mišića da se odupre zamoru.
Mišićni puferski kapacitet - sposobnost mišića da podnosi povećanu kiselost koja
nastaje tijekom glikolize.
Mišićno vlakno - jedna mišićna stanica.
Mišićno vreteno - osjetilni receptor koji se nalazi unutar mišića i zamjećuje koliko je
mišić rastegnut.
Motorni refleks - nevoljni motorički odgovor na određeni podražaj.
Neesencijalne aminokiseline - 12 aminokiselina koje tijelo može sintetizirati.
Negativna povratna sprega - primarni mehanizam putem kojeg endokrini sustav
održava homeostazu; temelji se na tome da je sinteza (ili održavanje količine) neke
tvari, npr. hormona, regulirana količinom same te tvari po principu "ako neke tvari
ima previše, smanji proizvodnju te tvari". Nesteroidni hormoni hormoni - proteinske,
polipeptidne ili aminokiselinske strukture; svoj učinak na stanicu ostvaruju putem
tzv. drugog glasnika (cAMP).
Neuromuskularna spojnica mjesto preko kojega motorni neuron komunicira s
mišićnim vlaknom.
Neurotransmiter živčani prijenosnik; kemijska tvar kojom se prenosi podražaj s
jednog na drugi neuron.
Osmolalnost količina osmotski aktivnih (otopljenih) tvari (npr. elektrolita) u nekoj
otopini.
Oksidativni kapacitet (Q02) mjera mišićnog maksimalnog kapaciteta za korištenje
kisika.
Oksidativni sustav složeni energetski sustav u tijelu koji proizvodi veliku količinu
energije razgradnjom goriva uz prisustvo kisika. Overtraining pokušaj da se izvrši veći
rad nego što se fizički može izdržati.
Overtraining - pokušaj da se izvrši veći rad nego što se fizički može izdržati.
Parcijalni tlak - pojedinačni tlak pojedinog plina u mješavini plinova (npr. parcijalni
tlak kisika u atmosferskom tlaku).
Perimizij - omotač od vezivnog tkiva koji se nalazi oko svakog mišićnog snopa.
Placebo učinak - učinak lijeka temeljen na očekivanju pojedinca, a ne na stvarnom
objektivnom djelovanju.
Plućna difuzija - izmjena plinova između krvi i pluća.
Plućna ventilacija - ulaženje zraka u pluća i izlaženje zraka iz pluća.
Princip progresivnog opterećenja - teorija po kojoj se motorne jedinice aktiviraju po
principu unaprijed određenog reda.
Princip regrutiranja po redu - teorija po kojoj se motorne jedinice aktiviraju po
principu unaprijed određenog reda.
Relativna tjelesna mast - udio tjelesne masti u ukupnoj tjelesnoj masi izražen u
postotku.
Releasing faktori - hormoni koje izlučuje hipotalamus, a djeluju na prednji režanj
hipofize potičući lučenje njenih hormona.
Respiracijska membrana - opna koja dijeli alveolarni zrak od krvi, sastoji se od
alveolarne stijenke, kapilarne stijenke i njihovih bazalnih membrana.
Rezidualni volumen - ostatna količina zraka u plućima koja nikako ne može biti
izdahnuta.
Saltatorno provođenje - način brzog provođenja električnog živčanog impulsa kroz
mijelizirana živčana vlakna.
Sarkolema - stanična membrana mišićnog vlakna.
Sakromera - osnovna funkcionalna jedinica mišićnog vlakna.
Sakroplazma - citoplazma mišićnog vlakna.
Sakroplazmatski retikulum - sustav tubula povezanih s mišićnim vlaknom koji
uskladištava kalcij potreban za mišićnu kontrakciju.
Sinapsa - spoj dvaju neurona.
Sistolički tlak - najveća vrijednost arterijskog krvnog tlaka tijekom jednog srčanog
ciklusa, nastaje nakon sistole.
Slobodne masne kiseline - sastavni dio masti, koriste se u metabolizmu za
proizvodnju energije.
Slow - twitch vlakna - "spora" mišićna vlakna; vlakna koja imaju visok oksidativni, a
nizak glikolitički kapacitet; važna za postove izdržljivosti.
Sportsko srce - fiziološko povećanje (hipertrofija) miokarda, osobito lijevog
ventrikula, nastalo kao posljedica povećanog opterećenja, odnosno treninga.
Srčani ciklus - zbivanja koja se odvijaju između dva srčana otkucaja.
Srčani minutni volumen - količina krvi koju lijevi ventrikul ubaci u krvotok tijekom
jedne minute.
Srčani udarni volumen - količina krvi koju lijevi ventrikul izbaci tijekom jedne sistole.
Statička kontrakcija - kontrakcija pri kojoj se mišić ne skraćuje, dakle proizvodi
snagu dok mu duljina ostaje ista; naziva se i izometrička kontrakcija.
Steady state; srčani puls - srčani puls koji se uspostavi i potom održava konstantnim
na određenom nivou ( tijekom submaksimalnih opterećenja) sve dok je opterećenje
nepromijenjeno.
Steroidni hormoni - hormoni koji imaju kemijsku strukturu sličnu kolesterolu i koji su
topljivi u mastima te mogu difuzijom prijeći u unutrašnjost stanice.
Tapering - smanjenje intenziteta treninga s ciljem postizanja oporavka i regeneracije
tkiva te obnove energetskih rezervi tijela nakon intenzivnih treninga, a prije velikih
natjecanja.
Termoregulacija - proces kojim termoregulacijski centar u hipotalamusu stalno
podešava tjelesnu temperaturu kao odgovor na stalne promjene u odnosu na
ishodišnu vrijednost.
Testosteron - prevladavajuće muški spolni hormon.
Toplinski udar - najozbiljniji poremećaj uslijed prekomjerne topline, nastaje kada
dođe do otkazivanja tjelesnih termoregulacijskih mehanizama, očituje se
temperaturama veća od 40,5°C, prestankom znojenja, konfuzijom, nesvjesticom;
može dovesti do smrti.
Totalni kapacitet pluća - zbroj vrijednosti vitalnog kapaciteta i rezidualnog
volumena; ukupna količina zraka koji stane u pluća.
Tropomiozin - tubularni mišićni protein.
Troponin - mišićni protein koji sudjeluje u kontrakciji.
Ukrižena inervacija (cross inervation) - kada je sporokontrahirajuće vlakno
inervirano motoneuronom brzokontrahirajućeg vlakna i obrnuto.
Vitalni kapacitet maksimalan volumen zraka izdahnut iz pluća nakon maksimalnog
udisaja.
Volumen na kraju dijastole - volumen krvi u lijevom ventrikulu na kraju dijastole,
neposredno prije kontrakcije.
Volumen na kraju sistole - volumen krvi koji ostane u lijevom ventrikulu nakon
sistole, neposredno nakon kontrakcije.
Živčani impuls - električni signal koji se provodi duž živca, može biti prenesen na
drugi živac na mišić.