Funkcionalna dijagnostika i testiranja sportaša. Kao što je već rečeno, različite sposobnosti i

karakteristike sportaša potrebno je pratiti i iz zdravstvenih razloga ali i iz razloga praćenja trenutnog

stanja ili uspješnosti trenažnog procesa. Podaci kao što su EKG i stres EKG, krvni tlak kao odgovor

na aktivnost i ispitivanje plućnih funkcija čine sastavni dio zdravstvenog pregleda, ali osim toga

provode se i dijagnostički postupci prema kojima se mogu izraditi preporuke za trening. U sportskoj

dijagnostici područja testiranja se najčešće dijele na mjerenja morfoloških karakteristika,

motoričkih sposobnosti i funkcionalnih sposobnosti krvožilnog sustava organizma.

Pri mjerenju morfoloških karakteristika najčešće uzimane mjere su visina, težina, postotak tjelesne

masti (sastav tijela) te različite mjere dužina, opsega i raspona pojedinih dijelova tijela. Ovi postupci

služe za praćenje sportaša, posebno u vrijeme rasta i razvoja ali mogu poslužiti i za određivanje

somatotipa. Somatotipologija ima za cilj klasificirati sportaše u pojedini somatotip (endomorfni,

ektomorfni ili mezomorfni) u svrhu selekcije sportaša za pojedini sport. Osnovni cilj ovakve

klasifikacije je selekcija sportaša za pojedini sport. Tako endomorfni tip nije za košarku i odbojku

dok ektomorfni ima predispozicije za te sportove. Mezoforni (atletski) tip je poželjan u većini

sportova. Endomorfni tip ima previše potkožne i općenito tjelesne masti pa ima neke osobine koje

bi trebali imati sumo - borci ili dizači utega. Ektomorfni tipovi imaju relativno dulje kosti, višeg su

rasta pa su pogodni za sportove u kojima je bitna visina ( skok u vis, košarka, odbojka...). Međutim

sportaši ovakve građe su pogodni zbog svojih karakteristika i za sportove izdržljivosti (maraton,

ultramaraton...). Ipak, treba posebno istaknuti su sportaši rijetko čisti endo, ekto ili mezomorfni

tipovi već da obično imaju osobine koje su mješavine dva, ili rjeđe sva tri tipa. Relativno česta

kombinacija su sportaši sa osobinama mezomorfnog i endomorfnog tipa.

Sastav tijela moguće je odrediti podvodnim vaganjem, ali obično mjerenje kožnih nabora je

dovoljno pouzdan i daleko najjednostavniji način procjene potkožne masti. Ovisno o sportu

preporučeni postotci masnog tkiva su naravno različiti ali i za muškarce i za žene postoji najmanja

preporučena vrijednost esencijalne masti neophodne za život. Za sportaše je to oko 3-4% dok je za

žene više, oko 8-12%. U slučaju izrazitog smanjenja masne mase u žena dolazi do poremećaja

menstrualnog ciklusa zbog nemogućnosti aktivacije estrogena u masnom tkivu (tablica 1).

Tablica 1. Postotci tjelesne masti po populacijama

Motoričke sposobnosti ovisno o samoj sposobnosti mjere se nekim od uređaja ili na posebno

konstruiranim poligonima. Ovdje ćemo samo spomenuti osnove. Najčešće mjerene motoričke

sposobnosti su:

Jakost- mjeri se dinamometrom, i to je najveća sila koju je moguće proizvesti izometričkom

kontrakcijom mišića. Ako dobivenu jakost u Newtonima podijelimo s tjelesnom masom dobiti ćemo

relativnu jakost u N/kg što je ponekad bolji pokazatelj posebno za vrijeme rasta.

Snaga-mjeri se često indirektnim metodama kao npr. skok u vis s mjesta (Sargentov test) ili skok u

dalj s mjesta koji će mjeriti eksplozivnu snagu, ili npr. brojem ponavljanja sklekova, pretklona u

sjedu ili podizanja neke težine što daje informacije o repetitivnoj snazi.

Brzina- osim satova za mjerenje vremena za mjerenje brzine je ponekad pogodno imati sustave sa

foto stanicama koji omogućavaju da se u tijeku testiranja prate rezultati na pojedinim dionicama,

ovisno o udaljenosti na kojoj su foto stanice postavljene što može dati uvid u pojedine energetske

kapacitete i njihovu učinkovitost ili nedostatke u tijeku utrke

Koordinacija i agilnost-najčešće se mjere u sustavu različitih poligona koji zahtijevaju brze i česte

promjene smjera

Ravnoteža- za mjerenje ravnoteže mogu se koristiti obične ravnoteže platforme ili razni testovi koji

se izvode na zahtjevnom prostoru ili na jednoj nozi. Također, mogu se koristiti sofisticiraniji sustavi

platformi sa ili bez vizualnog navođenja kao što su SportKat ili Biodex Balance platforme. Testira se

obično i statička i dinamička ravnoteža.

Fleksibilnost (savitljivost) je sposobnost izvođenja maksimalne amplitude pokreta u nekom zglobu

ili skupini zglobova. Direktnim načinom fleksibilnost nekog zgloba mjerimo kutomjerima,

flekismetrima ili goniometrima dok se u sportu češće koriste indirektni testovi koji promatraju

pomake u pokretu kroz udaljenosti dvije točke pa s rezultat često izražava u centimetrima. Poznatiji

Žene Muškarci esencijalna mast 10-12% 2-4% sportaši 14-20% 6-13%prihvatljivo 21-24% 14-17%prihvatljivo 25-31% 18-25% pretilost > 32% > 25% American Council on Exercise

testovi su „Sit and Reach“ (dohvat u sjedu) i iskret palicom za mjerenje fleksibilnosti u ramenom

pojasu.

Razumljivo je da je testiranje motoričkih osobina sportaša je samo po sebi nedovoljno. Primjerice,

ako je netko snažan postavlja se pitanje koliko dugo može iskazivati tu snagu i na kom nivou? Ili

uzmimo za primjer sprintera koji je postiže odlične rezultate na 100 metara, to ne znači da će biti

isto tako dobar na 400 metara, a najmanje znači da je dobar maratonac.

Očito je, radi se o različitim izdržljivostima (kondiciji) . Testiranje funkcionalnih sposobnosti

sportaša se odnosi upravo na određivanje aerobnih i anaerobnih sposobnosti (izdržljivosti) sportaša

Aerobne sposobnosti. Aerobni kapacitet se mjeri maksimalnim primitkom kisika u jedinici

vremena (minuti). Može se izraziti u apsolutnim (u litrama kisika po osobi u 1 minuti) ili u relativnim

vrijednostima (u mililitrima kisika po kilogramu tjelesne mase u jednoj minuti, a relativna vrijednost

se izračuna jednostavno tako da se apsolutna vrijednost podijeli sa brojem kg tjelesne mase

sportaša). Tako se prosječne vrijednosti VO2max u netrenirane populacije se kreću oko 2.5 l O2, u

dobro treniranih sportaša aerobno - anaerobnih sportova oko 5 l, a najveće izmjerene vrijednosti su

nađene u dugoprugaša i čak prelaze 7 l .

Prema tome što je veća mogućnost primitka kisika (plućni i srčani kapaciteti, kapaciteti krvnih

transportnih mehanizama za kisik…) to je veća aerobna izdržljivost i predispozicija sportaša za

bavljenje pretežno aerobnim sportovima poput veslanja, plivanja na duge pruge, trčanja na duge

pruge, triatlona, biciklizma i sl. Aerobni kapacitet se može mjeriti direktno i indirektno.

Direktno mjerenje aerobnih sposobnosti. Kako je maksimalni primitak kisika mjera aerobnih

kapaciteta organizma i govori o aerobnoj treniranosti sportaša, tako veće vrijednosti maksimalnog

primitka kisika označavaju bolju aerobnu treniranost sportaša. Stoga se očekuje se da će sportaši iz

čistih aerobnih sportova od toga imati značajnu korist (vidi poglavlje Metabolizam u Fiziologiji).

Unatoč tome što sportaši iz čisto anaerobnih sportova ne koriste u tijeku natjecanja aerobne izvore

energije nego uglavnom adenozin-trifosfat (ATP), kreatin-fosfat (KP) i neki anaerobnu glikolitičku

energiju, i kod tih sportaša je potrebna određena razina aerobnih sposobnosti koje omogućavaju

brži oporavak.

Postupak mjerenja aerobnih sposobnosti direktnom metodom, spiroergometrija, podrazumijeva

test do otkaza, tj. progresivnog intenziteta, na nekom od ergometara i mora se stoga provoditi s

oprezom. Ergometri koji se koriste su obično pokretna traka ili bicikl ergometar, a poželjno je i

korištenje sport-specifičnih ergometara kao npr. veslački, kajakaški ergometar ili ergometar za

skijaško trčanje ako je na raspolaganju u laboratoriju.

Spiroergometrijski pokazatelji prate se nekim od sustava za analizu izdahnutog zraka. Metoda

«breath by breath» omogućava analizu zraka u svakom izdahu i daje najpreciznije podatke jer nije

potrebno čekati 30 sekundi za analizu uzorka kao kod starijih uređaja s komorom za miješanje.

Nakon testiranja moguće je za svakog ispitanika odrediti anaerobni tj. ventilacijski prag, te

vrijednosti funkcionalnih parametara pri pragu kao i vrijednosti parametra pri maksimalnom

opterećenju. Povezanost ventilacijskog praga određenog na ovaj način i pravog anaerobnog praga

određenog iz koncentracije laktata u krvi je više puta potvrđena.

Aerobne sposobnosti možemo predstaviti i kroz metaboličke jedinice (MET). Jedan MET odgovara

potrošnji od 3,5 ml kisika/min*kg-1. Maksimalna MET prosječnog muškaraca je oko 12 METS, a u

žena oko 10-11. Kod vrhunski aerobno treniranih sportaša vrijednosti su i do dva puta veće.

Slika 1. Testiranje aerobnih sposobnosti- Spiroergometrija

Indirektno mjerenje aerobnih sposobnosti (procjena). Kako direktno mjerenje zbog određenog

rizika za zdravlje nije uputno provoditi kod rekreativaca ili osoba koje imaju u zdravstvenom statusu

neku od kontraindikacija tada se mogu primijeniti neki od testova procjene aerobnih sposobnosti.

Također ovi testovi se mogu provoditi i u slučaju da nemamo opremljen laboratorij za

spiroergometriju i kod vrhunskih sportaša ali je potrebno uzeti u obzir njihovo odstupanje od pravih

vrijednosti. Testovi procjene temeljem praćenje nekog drugog pokazatelja (npr. frekvencije srca ili

pređene metraže i sl.) daju približnu informaciju o stupnju aerobne izdržljivosti. Nedostatak ovih

testova je što nije moguće najčešće odrediti zone intenziteta niti anaerobni prag koji bi dalje bili

korišteni u planiranju i programiranju treninga. Najpoznatiji testovi za procjenu maksimalnog

primitka kisika su Astrandov test na biciklu ergometru (procjenjuje primitak kisika temeljem

frekvencije srca) , Conconijev test na pokretnoj traci, Cooperov test, Queen's College Step Test,

Beep (bleep) test i sl.

Anaerobne sposobnosti. Anaerobnu sposobnost sportaša u osnovi označava aktivnost sustava

anaerobne glikolize. Osnovni sustav koji je odgovoran za brzo stvaranje energije nakon što se u vrlo

kratkom vremenu potroši raspoloživi ATP i kreatin fosfat je razgradnja glukoze bez prisustva kisika

(anaerobna glikoliza). Mliječna kiselina izaziva umor i time direktno smanjuje aktivnost

muskulature. Logično s povećavanjem intenziteta sportskog opterećenja, povećava se i količina

mliječne kiseline u krvi. Kad mliječna kiselina u krvi dosegne vrijednost od oko 4 mmol/L krvi tada

govorimo o anaerobnom pragu. Teoretski, kad bi sportaš nastavio sa istim intenzitetom

opterećenja (pri kojem je izmjerena upravo ta količina mliječne kiseline u krvi) mogao bi nastaviti s

takvom aktivnošću vrlo dugo ( dok ne bi iscrpio sve energetske mogućnosti). Naravno da je velika

razlika između trenirane i netrenirane osobe, tako je intenzitet aktivnosti pri stanju anaerobnog

praga (mliječna kiselina oko 4 mmol/L) daleko viši kod trenirane osobe; primjerice slabije trenirana

osoba može trčati brzinom od 10 km/h, a dobro trenirana 20 km/h pri stanju anaerobnog praga).

Ako se i dalje povećava intenzitet aktivnosti povećava se količina mliječne kiseline u krvi iznad

anaerobnog praga. Maksimalno izmjerene količine mliječne kiseline u krvi kod vrhunski treniranih

sportaša prelaze čak i količinu od 20 mmola/L krvi.

Ovakve sposobnosti sportaša se najbolje izražavaju preko laktatne krivulje u kojoj je iskazano

povećanje mliječne kiseline u krvi ovisno o povećanju opterećenja.

Laktatna dijagnostika Trenutnu aktivnost sustava anaerobne glikolize najlakše je pratiti direktnim

mjerenjem koncentracije mliječne kiseline (laktata) u krvi. Pri nižim intenzitetima aktivnosti, kada

krvožilni sustav doprema dovoljno kisika potrebnog za izvršenje rada, koncentracija mliječne

kiseline raste u organizmu vrlo sporo. Pri tim nižim intenzitetima organizam svojim puferskim

sustavima i cirkulacijom uspijeva usporiti nakupljanje mliječne kiseline i njena koncentracija je

uglavnom stalna tj. između 0,6 i cca 3,5 mmol/L krvi. Ako se intenzitet aktivnosti povećava, tada se

uz aerobno dobivanje energije dodatno značajno uključuje dobivanje energije procesom anaerobne

glikolize te do naglog nagomilavanja mliječne kiseline, jer organizam više nije u stanju puferskim

mehanizmima i cirkulacijom otklanjati toliku količinu mliječne kiseline iz mišića. Brzina daljnjeg

nagomilavanja mliječne kiseline ovisit će o aerobnim kapacitetima koji će oksidirati mliječnu

kiselinu, o sposobnosti neaktivne muskulature da jedan dio mliječne kiseline veže na sebe, te o

intenzitetu aktivnosti. Mjerenje maksimalne koncentracije mliječne kiseline uz praćenje vrijednosti

frekvencije srca i npr. vremena na nekom testu u više ponavljajućih mjerenja kroz sezonu može kod

sportaša dati uvid u sposobnosti dobivanja energije iz tog sustava. Ipak, mnogo korisnije od jednog

mjerenja nakon testa je višekratno mjerenje laktata laktatnom krivuljom (npr. u plivanju, skijaškom

trčanju, veslanju). Rezultat takvog testiranja u kojem se pri progresivnom opterećenju u

stupnjevima, gdje je svaki stupanj sve teži i traje najmanje 3 minute, je određivanje anaerobnog

praga i određivanje zona intenziteta. Primjer laktatne krivulje je na Slici 2., uz pretpostavku da je

anaerobni prag ovog sportaša točno na 4mmol/L. Napominjemo da je u nekih sportaša prag nešto

viši ili niži pa je prije same laktatne krivulje potrebno provesti i postupak mjerenja individualnog

anaerobnog praga (IANP). U interpretaciji testova laktata treba biti izuzetno oprezan jer stagnacija

ne znači i nedostatak napretka jer su možda adaptacije postignute kroz neki drugi, npr. aerobni

sustav.

Slika 2: Laktatna krivulja

Ipak, preko laktatne krivulje se samo indirektno mjeri anaerobna izdržljivost sportaša. Postoje i

metode direktnog mjerenja anaerobne izdržljivosti koje se danas u praksi sve češće i koriste.

Direktno mjerenje anaerobne izdržljivosti Moguće ju je mjeriti različitim testovima, često se

koristi Wingate test: na bicikl ergometru ispitanik u 30 sekundi maksimalnom brzinom pedalira

protiv konstantnog otpora (čista anaerobna aktivnost) te se bilježi maksimalna anaerobna snaga, a

kroz obavljeni rad izračunava se maksimalan anaeroban kapacitet ispitanika. Ponavljanjem ovog

testa u određenim vremenskim razmacima, može se direktno pratiti kapacitet anaerobne

izdržljivosti sportaša.

abdominalna hernija- trbušna kila, prolaps utrobe, najčešće steče, izbočenje

unutarnjeg organa ili dijela organa kroz trbušnu stijenku; zahtijeva prekid trenažne i

natjecateljske aktivnosti.

abdukcija- pokret odmicanja čitavog uda ili dijela uda, koji se vrši oko središnje

(sagitalne osi) u čeonoj (frontalnoj) ravnini tijela.

abduktor- mišić odmicač

acetilkolin- neurotransmiter koji kontrolira kontrakciju mišića

acetil koenzim-A- spoj koji predstavlja zajedničku ulaznu točku u Krebsov ciklus

oksidacije ugljikohidrata i masti.

acido-bazna ravnoteža- održavanje stalne koncentracije vodikovih iona u tjelesnim

tekućinama, koja se koncentracija izražava kao pH (7.35-7.45). U održavanju

ravnoteže sudjeluju različiti mehanizmi: puferski sustavi( bikarbonatni, fosfatni i

hemoglobinski), disanje, rad bubrega i dr. Održavanje konstantnog pH je uvjet za

normalno funkcioniranje svih organa, a osobito mozga; sprečava acidozu i alkalozu.

acidoza- povišena kiselost ( poremećena homeostaza vodika, tj, visoka koncentracija

vodikovih iona) u tjelesnim tekućinama. Respiracijska a. nastaje zbog poremećaja

ventilacije koja se očituje zadržavanjem CO2 u organizmu, a metabolička acidoza

zbog poremećaja u metabolizmu zbog primarnog povećanja kiselih tvari ( povećana

proizvodnja, smanjeno izlučivanje) ili zbog primarnog gubitka baza. Pri visokim

naporima organizma nema dovoljno O2 te se u Krebsovu ciklusu u stanicama vrši

djelomična oksidacija, čega je glavni rezultat mliječna kiselina. Glavni učinak acidoze

je inhibicija funkcija središnjeg živčanog sustava. svako daljnje povećanje

opterećenja znači porast acidoze ili zakiseljenja, što rezultira grčenjem mišićnih

vlakana (miofibrila) što izaziva pritisak na krvožilje. konačan rezultat je još veće

zakiseljenje u mišićima i bol. Treningom brzinske izdržljivosti poboljšava se stupanj

tolerancije na bol kod pojave acidoze.

aciklička tjelesna aktivnost (sport)- aktivnost koju čine raznolike, nestereotipne

strukture kretanja, primjerice: hrvanje, boks, karate,judo.

acikličko gibanje- u biomehanici, kretanje jasno usmjereno k cilju; tijelo i/ili dio tijela

premješta se kroz prostor u raznim smjerovima ili prostornim ravninama

nejednolikim brzinama i nejednaka trajanja; ne postoji tendencija ponavljanja

jednakih pokreta, u svakom se a.k prepoznaje se početak, trajanje, završetak.

adaptacija- prilagodba živog organizma ili pojedinog organa na promjenjive uvjete

okoline i života ili prilagođavanje na vlastitu aktivnost; proces stalnih promjena u

strukturi organizma ili pojedinog organa, osobito kao odgovor na povećanu količinu

treninga, što se očituje kao mijenjanje sportaševih sposobnosti i osobina.

Adaptacijske promjene događaju se na razini stanice, primjerice, selektivna

hipertrofija brzih ili sporih mišićnih vlakana zbog motoričke aktivnosti, tj. zbog

odgovarajućeg trenažnog opterećenja. Važnu ulogu u adaptaciji imaju živčano

mišićni sustav, endokrini sustav i vegetativni sustav.

adenozin-difosfat (ADP)- visokoenergetski fosfatni spoj iz kojeg nastaje ATP.

adenozin-trifosfat (ATP) visokoenergetski fosfatni spoj iz kojeg tijelo dobiva

energiju.

adenozin-trifosfataza - enzim koji odcjepljuje zadnju fosfatnu skupinu s ATP-a pri

čemu nastaje ADP i velika količina energije.

aduktor- mišić primicač

adenozintrifosfat (ATP)- složeni fosfatni spoj (adenozin i fosforna kiselina) koji

koriste sve stanice kao trenutan izvor energije za sve procese u organizmu (npr.

kontrakciju mišića, lučenje i aktivan transport neke tvari). U organizmu se

neprestano izgrađuje od adenozindifosfata (ADP). Nazočan u vrlo maloj koncentraciji

u citoplazmi i jezgri svih stanica. Dnevna količina izgradnje i razgradnje ATP-a

odgovara tjelesnoj masi čovjeka.

adenozintrifosfataza (ATP-aza)- spoj (enzim) koji sudjeluje u razgradnji ATP-a u ADP

uz oslobađanje energije.

adipozno tkivo- masno tkivo

adukcija- pokret primicanja čitavog uda ili dijela uda, koji se izvodi oko središnje

(sagitalne) osi u čeonoj frontalnoj ravnini tijela.

aerobni izvori energije- tvari koje oslobađaju energiju uz prisutnost kisika (šećer,

masti, bjelančevine).

aerobni kapacitet- čine: plućna ventilacija, difuzija kisika i cirkulacija; organizmu za

rad osigurava dovoljnu količinu kisika. Dugotrajna izdržljivost, određena

maksimalnim primitkom kisika, razinom anaerobnog praga i efikasnošću rada;

sposobnost obavljanja rada kroz duži vremenski period u uvjetima aerobnog

metabolizma. Glavni ograničavajući čimbenik veličine aerobnog kapaciteta je srce.

aerobni metabolizam- potpuna oksidacija ugljikohidrata i masti (iznimno

bjelančevina) rezultat čega je u Krebsovu ciklusu ugljični dioksid i voda. Daje energiju

za dugotrajnu tjelesnu aktivnost niskog ili srednjeg intenziteta i za obnovu

anaerobnih izvora energije u oporavku.

aerobni prag- prvi ventilacijski prag; javlja se pri intenzitetu rada 40% do 60% VO2

max i koncentraciji mliječne kiseline u krvi od oko 1,5 do 2mmol/l. Energetske

potrebe se do toga praga zadovoljavaju iz aerobnih izvor energije. s porastom

intenziteta motoričke aktivnosti , doseže se prag na kojemu se znatnije aktivira

anaerobna glikoliza u mišićnom sustavu i raste koncentracija mliječne kiseline u krvi.

aerobno-oksidatvino, uz prisutnost kisika. Energija za rad osigurava se oksidacijskim

procesima u stvaranju ATP na razini stanice (mitohondrij).

aerobno vježbanje- tjelesna aktivnost za vrijeme koje se energija prerađuje u

stanicama pomoću dopremljenog kisika radi obavljanja mišićne (cikličke) aktivnosti

niskog intenziteta,a dugog trajanja ( primjerice, trčanje, hodanje, vožnja bicikla,

plivanje,skijaško trčanje...). Uz promjene u funkcionalno-motoričkim sposobnostima

i promjenjivim morfološkim osobinama, a.v potiče i pozitivno raspoloženje i

osjećanje.

aerobni trening- trening koji poboljšava učinkovitost sustava za aerobnu proizvodnju

energije i može poboljšati kardiorespiratornu izdržljivost.

aferentni putovi- putovi kojima se prenose živčani impulsi od perifernog prema

središnjem dijelu živčanog sustava.

aferentni živac- živac koji prenosi senzorne impulse od receptora do središnjeg

živčanog sustava.

agilnost- jedan od akcijskih faktora koordinacije; sportaševa sposobnost učinkovite i

brze promjene smjera kretanja cijelog tijela bez gubitka ravnoteže i narušavanja

strukture gibanja; ovisi o eksplozivnoj snazi, ravnoteži, međumišićnoj koordinaciji,

vremenu reakcije,dinamičkoj fleksibilnosti, morfološkoj građi sportaša i o kvaliteti

usvojenih motoričkih programa.

agonist- mišić koji izvodi pokret tj. izravno sudjeluje u izvođenju određenog pokreta,

primjerice, glavni ispružač podlaktice (m.triceps brachii) ili ispružač potkoljenice

(m.quadriceps femoris).

akcijski potencijal nagla i snažna depolarizacija koja se proširila cijelom površinom

stanice mišića ili živca.

aksonski završetak jedna od brojnih neuronskih okončina koja prenosi impuls na

drugi neuron ili mišić, zove se još i terminalna fibrila.

aktin tanki proteinski filament koji u međudjelovanju s miozinom proizvodi mišićnu

kontrakciju.

akutna bolnost mišića bol koji se osjeća tijekom i neposredno nakon mišićne

aktivnosti

akumulacijski mezociklus- u sportskom treningu sastavnica periodizacije; provodi se

da bi se poboljšao potencijal sportaša, tj. da bi se unaprijedile motoričko-

funkcionalne sposobnosti, promjenjive morfološke osobine, kao i sportska tehnika i

taktika.

akutni efekti treninga- promjene koje se u sportaševu organizmu događaju za

vrijeme i neposredno nakon vježbanja.

alkaloza- stanje smanjene kiselosti ( niska koncentracija vodikovih iona) tjelesnih

tekućina;respiracijska alkaloza se javlja kao posljedica ubrzanog disanja

(hiperventilacija),a metabolička alkaloza nastaje zbog primarnog povećanja baza ili

smanjena kiselina; izaziva pojačanu podražljivost živčanog sustava. Česta je kod

djece. Ograničava toleranciju na napor.

amenoreja nepojavljivanje (primarna amenoreja) ili prestanak (sekundarna

amenoreja) menstruacije.

amfetamini stimulansi CNS-a za koje se smatra da imaju ergogeni učinak, na listi su

zabranjenih sredstava (doping).

amortizacijske faza- ekscentrična faza mišićne kontrakcije ili faza amortizacije kod

neke motoričke aktivnosti.

anabolički steroidi- hormoni koji stimuliraju anabolizam proteina u tijelu, odnosno

lijekovi s anaboličkim učinkom (pospješivanje rasta), po načinu djelovanja slični

testosteronu, uzimaju se za povećanje mišićne mase, zabranjena su sredstva

(doping).

anabolizam- sinteza složenih tvari od jednostavnih; suprotno je katabolizam.

anaerobna glikoliza- nepotpuna kemijska razgradnja glukoze zbog nedostatka kisika

ili proces djelomične anaerobne razgradnje glikogena, odnosno glukoze do mliječne

kiseline. Anaerobne reakcije u toj razgradnji oslobađaju energiju za proizvodnju ATP-

a uz korištenje samo 2% ukupne energije u molekuli glukoze. U ovim uvjetima

najveći se dio pirogrožđane kiseline pretvara u mliječnu kiselinu. Te male količine

energije mogu biti od životne važnosti za stanicu tijekom nekoliko minuta kad

ponestane kisika.

anaerobne funkcionalne sposobnosti- sposobnost organizma da radi bez prisutnosti

kisika, tj. da se koristi “neoksidiranim” izvorima energije za obavljanje motoričke

aktivnosti relativno većim brojem aktiviranih mišića, kraćeg trajanja, a visokog

intenziteta. Organizam podnosi različite vrste napora prilikom tjelesne aktivnosti

kada je potrošnja energije veća od one količine koju organizam stvara aerobnim

metabolizmom, pa se rad trenutno odvija u uvjetima tzv. kisikova duga. Odlučujući

faktor za maksimalnu brzinu i eksplozivnu snagu. Sastoji se od dvije komponente:

alaktatna a.f.s ( počiva na razgradnji ATP-a i kreatin fosfata) i laktatna a.f.s ( počiva

na razgradnji glikogena do mliječne kiseline). Iznimno važne za sportove gdje je

potreban kratkotrajan napor velikog intenziteta ( sprintersko trčanje, plivanje kratkih

dionica, sprinterske biciklističke discipline) i u sportovima s acikličkim gibanjima

(hrvanje, boks, judo).

anaerobni izvori energije- tvari koje oslobađaju energiju bez prisustva kisika.

anaerobni kapacitet- količina energije koja se može osloboditi iz anaerobnih izvor

energije deponiranih u mišićnim stanicama. Kapacitet laktate komponente veći je od

kapaciteta alaktatne komponente. O aerobnom kapacitetu ovisi trajanje tjelesne

aktivnosti vrlo visokog intenziteta. Nakon maksimalnih anaerobnih napora u

vrhunskih su sportaša ( u elitnih trkača na 400 ili 800 metara) zabilježene vrijednosti

koncentracije mliječne kiseline u krvi i do 25mmola/l. Za vrijeme vježbi u body

buildingu izmjerene su koncentracije laktata u krvi veće od 20 mmola/l (Kraemer i

dr.,1987).

anaerobni prag- točka u kojoj metaboličke potrebe ne mogu biti zadovoljene iz

raspoloživih aerobnih izvora pa se tada uključuje anaerobni metabolizam što se

očituje povišenim vrijednostima laktata.Tj. drugi ventilacijski prag; intenzitet rada pri

kojem dostupni aerobni izvori energije ne mogu više zadovoljiti metaboličke

zahtjeve vježbanja te se pojačava anaerobni metabolizam uz pojavu povećane

koncentracije mliječne kiseline. Javlja se pri intenzitetu od 80% do 95% VO2 max u

treniranih sportaša, a u nesportaša pri 65% do 75% VO2 max uz koncentraciju

mliječne kiseline od 3 do 5 mmola/l (Viru,1995). za potrebe kontrole razine

treniranosti vrhunskih sportaša potrebno je odrediti individualnu vrijednost

laktatnog praga.

anaerobno- neoksidativno, bez prisustva kisika. Energija se dobiva neoksidativnim

procesima, Energija se dobiva neoksidativnim procesima, pri čemu se mogu

razlikovati dva međusobno različita načina dobivanja energije: alaktatni ili fosfageni

metabolizam – energija se dobiva iz adenozintrifosfata (ATP-a) i kreatin fosfata (CP-

a) te laktati ili glikolitički metabolizam – energija se dobiva procesom anaerobne

glikolize uz stvaranje mliječne kiseline. Razlika u koncentraciji kisika između

arterijske i venske krvi; odražava količinu kisika koja ostaje u tkivu.

anaerobno vježbanje- tjelesne aktivnosti visokog intenziteta i kratkog trajanja u

kojim su potrebe mišića za energijom velike, pa se mogu temeljiti na anaerobnim

izvorima energije u samom mišiću. Nakon i tijekom anaerobnog vježbanja nužna su

razdoblja oporavka. Anaerobne su aktivnosti, npr. sprint ili dizanje utega.

anaerobni trening trening koji povećava učinkovitost sustava za anaerobnu

proizvodnju energije, može povećati mis-ićnu snagu i toleranciju na acido-baznu

neravnotežu tijekom napora visokog intenziteta.

antagonist- mišić koji djeluje kočeći, u smjeru suprotnom od agonista. Primjerice,

pregibač podlaktice djeluje suprotno od ispružača podlaktice.

antropološka obilježja- ljudske sposobnosti (kognitivne, motoričke i funkcionalne),

osobine (morfološke i konativne) i socijalni status.

atrofija mišića- smanjenje veličine i funkcionalne sposobnosti mišića zbog

neaktivnosti ili imobilizacije.

balistička kontrakcija- biomehanika; brza mišićna kontrakcija, približavanje mišićnih

pripoja u najkraćem mogućem vremenu; služi za postizanje maksimalnih brzina.

Dinamički mišićni pokreti.

balističko istezanje- dinamičko istezanje; potencijalno opasna vrsta istezanja u kojoj

osoba izvodi brzu, elastičnu motoričku akciju koja prisiljava mišić da se produlji.

Produženo mišićno vlakno refleksno se kontrahira i skraćuje, čime povećava rizik od

puknuća mišićnog vlakna. Moment sile stvoren inercijom pokreta može također

oštetiti tkivo time što će prouzročiti zglobnu kretnju veću od maksimalno moguće

amplitude.

bazična priprema- osnovna priprema; u sportskoj pripremi, etapa u jednogodišnjoj

periodizaciji usmjerena na razvoj relativnih bazičnih motoričkih sposobnosti za

pojedini sport ( na temelju jednadžbe specifikacije). Podrazumijeva povećanje

funkcionalnih sposobnosti organa i organskih sustava, poboljšanje živčano-mišićne

koordinacije, povećanje dimenzija snage, brzine, izdržljivosti i fleksibilnosti te

usavršavanje sposobnosti za efikasan oporavak (Gabrijelić, 1987).

biceps brachii- dvoglavi mišić nadlaktice, fleksor (mišić pregibač) podlaktice.

bilateralna vježba- vježba u kojoj se istodobno koriste obje ruke ili obje noge.

bodybuilding- tjelograditeljstvo; sport u kojem veličina, definicija i simetrija mišića

određuju pobjednika.

brza glikolitička vlakna (tip IIB)- vrsta mišićnih vlakana; obilježava ih izrazito velika

brzina kontrakcije, vrlo velika fosfagena i glikolitička sposobnost, niske oksidativne

sposobnosti te niska koncentracija mioglobina. Aktiviraju se pri izvođenju

kratkotrajnih aktivnosti visokog intenziteta i velike brzine kontrakcije.

brza oksidativno-glikolitička vlakna (tip IIA)- vrsta mišićnih vlakana; obilježava ih

velika brzina kontrakcije te velika oksidativna i glikolitička sposobnost.

brzina razgradnje mliječne kiseline- određena je oksidativnim potencijalom radne

muskulature (brojem mitohondrija, koncentracijom oksidativnih enzima), ali i

susjednih neaktivnih vlakana, gdje se, nakon difuzije i aktivnog transporta, također

metabolizira jedan dio akumulirane mliječne kiseline. Brzinu razgradnje i

odstranjivanje laktata iz mišića i krvotoka određuje prokrvljenost i gustoća kapilarne

mreže skeletnih mišića.

cikličko kretanje- u biomehanici, premještanje tijela u prostoru uvijek u istoj ravnini i

istim smjerom ponavljanjem niza jednostavnih pokreta u jednakim vremenskim

intervalima (koji se ponavlja kao u krugu).

Ciljevi funkcionalne dijagnostike- prikupljanje i interpretacija podataka o stvarnom

stanju funkcionalnih sposobnosti pojedinih sportaša; u interpretaciji se dobiveni

pokazatelji uspoređuju ne samo s prijašnjim rezultatima određenog sportaša, već i s

normativnim vrijednostima za pojedinu poziciju u igri; rezultati analiza rabe se u

planiranju i programiranju sportske pripreme.

Deficit kisika- u fiziologiji vježbanja, količina anaerobne energije potrebna za

aktivnost na početku rada; razlika između energetske potrebe i stvarno utrošenoga

kisika na početku rada. Premda se potreba zadovoljava iz fosfagenih i glikolitičkih

(alaktatnih i laktatnih) izvora, ne može se izravno mjeriti, pa se za određivanje mjere

anaerobnog udjela energije u radu rabi mjera duga kisika, izražava se u litrama O2.

Veličina deficita ovisi o trajanju i intenzitetu rada. Maksimalno očitovani deficit

pokazatelj je maksimalne količine anaerobne energije koju sportaš može osloboditi

( veličina anaerobnog energetskog kapaciteta).

Dijafragma- ošit; mišićna pregrada, ploča koja odjeljuje prsnu od trbušne šupljine.

Dijagnostički uređaji- omogućuju objektivnu procjenu pripremljenosti sportaša te

stalni nadzor nad učincima trenažnog procesa.

Dijagnostika- u sportu; vrednovanje dobrih i loših sportaševih strana. Obuhvaća

procjenjivanje zdravstvenog statusa, stupnja treniranosti i sportske forme, što

omogućava odgovarajuću selekciju sportaša, racionalno upravljanje procesom

sportske pripreme te uspješno vođenje utakmice.

Dijagnostika znanja- utvrđivanje stupnja do kojeg su pojedinac ili skupina sportaša

usvojili i i usavršili znanja, prije svega motorička.

Dinamički stereotip- motorički program; sustav uvjetno-refleksnih veza u kori

velikog mozga; veze su nastale pod utjecajem učenja i vježbanja ( mnogobrojnih

iteracija, ponavljanja iste kretne strukture, tj. živčano-mišićnih procesa); naučeni

stereotip gibanja (kretna navika) znači da je sportaš sposoban izvesti gibanje točno,

(ekonomično, ritmično i usklađeno) i u istim i u varijabilnim uvjetima; refleksno

motoričko djelovanje u konkretnoj aktivnosti.

Dinamično djelovanje mišića- produžavanje ili skraćivanje mišića.

Dišna frekvencija (FD)- broj udisaja/izdisaja u jednoj minuti.

Dišni volumen (DV)- količina zraka koja se udahne/izdahne u jednom

udisaju/izdisaju.

Diuretik- sredstvo koje pospješuje izlučivanje mokraće i iz tijela uklanja suvišnu vodu

i sol.

Dug kisika- u fiziologiji vježbanja, ukupna količina kisika utrošena u oporavku iznad

razine u mirovanju; služi za energetsku i homeostatsku restituciju organizma jer

obnavlja utrošene anaerobne izvore energije; može se izravno mjeriti (za razliku od

deficita kisika) i njegova izmjera u stvari je mjera anaerobnog kapaciteta; u vrhunskih

sportaša u anaerobnim sportovima i disciplinama može dostići razinu od 15lO2.

Dugoročno planiranje treninga- planiranje višegodišnjeg ciklusa treninga.

Dugotrajni trenažni proces- proces prilagođavanja organizma na dugotrajna bazična

i specifična trenažna opterećenja. Omogućava poboljšanje razine razvijenosti

cjelokupnog sportaševa potencijala.

Ekscentrična aktivnost- mišićna aktivnost kod koje dolazi do produljenja mišića jer je

vanjska sila veća od mišićne.

Ekscentrična kontrakcija mišića- dinamičko izotoničko djelovanje mišića; vrsta

mišićne kontrakcije pri kojoj su vanjske sile ( gravitacijska sila- težina utega ili

protivnika, ili sila reakcije podloge) veće od mišićne te se duljina kontrahiranog

mišića povećava, tj. pripoji se udaljavaju. Intenzitet vanjske sile je umanjen ili

usporen za veličinu djelovanja mišićne sile. Smjer vektora momenta mišića i kutne

brzine je suprotan pa govorimo o radu s negativnim učinkom.

Ekspiracija- izdisanje

Ekstenzija- ispružanje, opružanje u jednom ili više zglobova, pokret dijela tijela

( ruke, noge, trupa) koji nastaje djelovanjem mišića ekstenzora.

Ekstenzitet opterećenja- trajanje, broj ponavljanja i serija zadanog opterećenja.

Ekstenzivni intervalni rad- trening nižeg ili srednjeg intenziteta s dugim dionicama

i/ili dugim trajanjem rada s kratkim odmorima.

Ekstrinzična motivacija- vanjska motivacija

Elektrokardiogram (EKG)- zapis električne aktivnosti srca; prikaz zbroja svih

električnih (akcijskih) potencijala za vrijeme srčanog ciklusa.

Fleksija- pregibanje; pokret dijela tijela (ruke, noge,trupa...) iz ispruženog u pregnuti

položaj.

Fleksor- mišić pregibač; antagonist je mišiću koji vrši ispružanje (ekstenziju).

Funkcionalna sposobnost- u fiziologiji, radna sposobnost nekog organskog sustava;

sposobnost organizma da podnosi napore određenog intenziteta; funkcionalne

sposobnosti (kardiovaskularne, respiratorne, psihomotorne) odgovorne su za

transport i transformaciju energije u ljudskom organizmu.

Fast twitch vlakna "brza" mišićna vlakna; vrsta mišićnih vlakana s visokim i niskim

oksidativnim kapacitetom, važna za brzinu i snagu.

Fosfokreatin (PCr) spoj bogat energijom koji igra ključnu ulogu u namicanju energije

za mišićnu kontrakciju održavajući koncentraciju ATP-a visokom.

Frank-Starlingov zakon što je veća količina krvi u ventrikulu na kraju dijastole veća je

i snaga kontrakcije miokarda.

Glikogen pričuvni oblik ugljikohidrata (glukoze) u tijelu; nalazi se uglavnom u jetri i

Glikogenoliza razgradnja glikogena u glukozu.

Glikolitički sustav sustav koji koristi razgradnju glukoze za stvaranje energije.

Glikoliza razgradnja glukoze do pirogrožđane kiseline (piruvata).

Glukoneogeneza naziv za skup reakcija kojima se u jetri iz aminokiselina, masnih

kiselina piruvata sintetizira glukoza.

Golgijev tetivni organ osjetilni receptor u mišićnim tetivama koji zamjećuje napetost

tetive.

Hematokrit udio volumena crvenih krvnih stanica u ukupnom volumenu krvi.

Hemodilucija razrjeđenje krvi uslijed povećanja volumena krvne plazme.

Hemoglobin proteinski pigment unutar eritrocita koji sadrži željezo; funkcija mu je

vezivanje i prijenos kisika.

Hemokoncentracija relativno povećanje hematokrita nastalo zbog smanjenja

volumena krvne plazme.

Hiperglikemija povišena vrijednost glukoze u krvi (normalno 4,5-6,5 mmol/L).

Hiperplazija povećanje broja stanica nekog organa ili tkiva.

Hiperpolarizacija povećanje (negativnosti) električnog potencijala duž stanične

membrane.

Hipertenzija stanje povišenog krvnog tlaka (sistoličkog iznad 140 odnosno

dijastoličkog iznad 95 mmHg)

Hipertrofija povećanje veličine odnosno mase nekog organa ili tkiva.

Hiperventilacija frekvencija disanja viša od normalne.

Hipoglikemija niska vrijednost glukoze u krvi.

Hipoksična vazokonstrikcija stezanje krvnih žila kao odgovor na niske vrijednosti

kisika. Hipoksija snižena koncentracija kisika.

Hormoni kemijske tvari koje u organizmu proizvode žlijezde s unutarnjim lučenjem;

krvlju dolaze do ciljnih organa i na njih djeluju.

Humani hormon rasta hormon s anaboličkim djelovanjem; u sportu zabranjeno

sredstvo (doping).

Inhibicijski faktori hormoni hipotalamusa koji djeluju na prednji režanj hipofize

inhibirajući otpuštanje nekih njenih hormona.

Inspiracija udisaj; nastaje akcijom dijafragme i vanjskih interkostalnih mišića - time

se širi prsni koš pri čemu nastaje negativni intratorakalni tlak uz posljedični ulazak

zraka iz okoline u pluća.

Intestinalna apsorpcija prolazak hranjivih tvari kroz stijenku crijeva u krvotok.

Intracelularna tekućina tjelesna voda koja se nalazi unutar stanica (60-65% ukupne

tjelesne vode).

Inzulin hormon kojeg proizvode beta stanice Langerhansovih otočića u gušterači;

regulira metabolizam glukoze.

Ishemija privremena oskudica u opskrbi krvlju određenog tkiva.

Izdržljivost otpornost na zamor, uključuje mišićnu i kardiorespiratornu izdržljivost.

Katabolizam razgradnja tkiva; destruktivni dio metabolizma.

Koncentrična kontrakcija kontrakcija pri kojoj se mišić skraćuje.

Krvni doping - bilo koja metoda kojom se na umjetan način povećava ukupan broj

eritrocita u neke osobe, npr. transfuzijom krvi.

Laktat - sol mliječne kiseline. Laktatni prag - točka u kojoj se počinju naglo

povećavati laktati prigodom povećavanja opterećenja pri vježbanju.

Maksimalna ekspiracijska ventilacija - najveća moguća ventilacija koje se može

postići prilikom iscrpljujućeg vježbanja.

Maksimalni primitak kisika - (V02 max.) maksimalna sposobnost tijela za potrošnju

kisika tijekom maksimalnog napora; zove se još i aerobna

snaga/sposobnost/kapacitet, maksimalna potrošnja kisika, kardiorespiratorni

kapacitet/izdržljivost.

Maksimalni srčani puls - najviše vrijednosti pulsa postignute pri izvođenju

maksimalnog napora.

Metabolički ekvivalent (MET) jedinica koja se koristi za procjenu metaboličke

aktivnosti (potrošnje kisika) tijekom tjelesne aktivnosti; jedan MET odgovara razini

metabolizma u mirovanju i iznosi oko 3,5 mL02/kg/min.

Mijelinska ovojnica - vanjski pokrov mijeliniziranom živčanog vlakna, djeluje poput

izolatora.

Miofibrile kontraktilni elementi skeletnog mišića.

Mioglobin protein u mišiću vrlo sličan hemoglobinu koji prenosi kisik od stanične

membrane do mitohondrija.

Miokard srčani mišić.

Miozin - jedan od proteina koji tvore niti koje ostvaruju kretnju mišića. Miozinski

poprečni mostovi stršeći dijelovi miozina, završavaju glavicom koja se vezuje na

aktivno mjesto na aktinu.

Mišićna izdržljivost - sposobnost mišića da se odupre zamoru.

Mišićni puferski kapacitet - sposobnost mišića da podnosi povećanu kiselost koja

nastaje tijekom glikolize.

Mišićno vlakno - jedna mišićna stanica.

Mišićno vreteno - osjetilni receptor koji se nalazi unutar mišića i zamjećuje koliko je

mišić rastegnut.

Motorni refleks - nevoljni motorički odgovor na određeni podražaj.

Neesencijalne aminokiseline - 12 aminokiselina koje tijelo može sintetizirati.

Negativna povratna sprega - primarni mehanizam putem kojeg endokrini sustav

održava homeostazu; temelji se na tome da je sinteza (ili održavanje količine) neke

tvari, npr. hormona, regulirana količinom same te tvari po principu "ako neke tvari

ima previše, smanji proizvodnju te tvari". Nesteroidni hormoni hormoni - proteinske,

polipeptidne ili aminokiselinske strukture; svoj učinak na stanicu ostvaruju putem

tzv. drugog glasnika (cAMP).

Neuromuskularna spojnica mjesto preko kojega motorni neuron komunicira s

mišićnim vlaknom.

Neurotransmiter živčani prijenosnik; kemijska tvar kojom se prenosi podražaj s

jednog na drugi neuron.

Osmolalnost količina osmotski aktivnih (otopljenih) tvari (npr. elektrolita) u nekoj

otopini.

Oksidativni kapacitet (Q02) mjera mišićnog maksimalnog kapaciteta za korištenje

kisika.

Oksidativni sustav složeni energetski sustav u tijelu koji proizvodi veliku količinu

energije razgradnjom goriva uz prisustvo kisika. Overtraining pokušaj da se izvrši veći

rad nego što se fizički može izdržati.

Overtraining - pokušaj da se izvrši veći rad nego što se fizički može izdržati.

Parcijalni tlak - pojedinačni tlak pojedinog plina u mješavini plinova (npr. parcijalni

tlak kisika u atmosferskom tlaku).

Perimizij - omotač od vezivnog tkiva koji se nalazi oko svakog mišićnog snopa.

Placebo učinak - učinak lijeka temeljen na očekivanju pojedinca, a ne na stvarnom

objektivnom djelovanju.

Plućna difuzija - izmjena plinova između krvi i pluća.

Plućna ventilacija - ulaženje zraka u pluća i izlaženje zraka iz pluća.

Princip progresivnog opterećenja - teorija po kojoj se motorne jedinice aktiviraju po

principu unaprijed određenog reda.

Princip regrutiranja po redu - teorija po kojoj se motorne jedinice aktiviraju po

principu unaprijed određenog reda.

Relativna tjelesna mast - udio tjelesne masti u ukupnoj tjelesnoj masi izražen u

postotku.

Releasing faktori - hormoni koje izlučuje hipotalamus, a djeluju na prednji režanj

hipofize potičući lučenje njenih hormona.

Respiracijska membrana - opna koja dijeli alveolarni zrak od krvi, sastoji se od

alveolarne stijenke, kapilarne stijenke i njihovih bazalnih membrana.

Rezidualni volumen - ostatna količina zraka u plućima koja nikako ne može biti

izdahnuta.

Saltatorno provođenje - način brzog provođenja električnog živčanog impulsa kroz

mijelizirana živčana vlakna.

Sarkolema - stanična membrana mišićnog vlakna.

Sakromera - osnovna funkcionalna jedinica mišićnog vlakna.

Sakroplazma - citoplazma mišićnog vlakna.

Sakroplazmatski retikulum - sustav tubula povezanih s mišićnim vlaknom koji

uskladištava kalcij potreban za mišićnu kontrakciju.

Sinapsa - spoj dvaju neurona.

Sistolički tlak - najveća vrijednost arterijskog krvnog tlaka tijekom jednog srčanog

ciklusa, nastaje nakon sistole.

Slobodne masne kiseline - sastavni dio masti, koriste se u metabolizmu za

proizvodnju energije.

Slow - twitch vlakna - "spora" mišićna vlakna; vlakna koja imaju visok oksidativni, a

nizak glikolitički kapacitet; važna za postove izdržljivosti.

Sportsko srce - fiziološko povećanje (hipertrofija) miokarda, osobito lijevog

ventrikula, nastalo kao posljedica povećanog opterećenja, odnosno treninga.

Srčani ciklus - zbivanja koja se odvijaju između dva srčana otkucaja.

Srčani minutni volumen - količina krvi koju lijevi ventrikul ubaci u krvotok tijekom

jedne minute.

Srčani udarni volumen - količina krvi koju lijevi ventrikul izbaci tijekom jedne sistole.

Statička kontrakcija - kontrakcija pri kojoj se mišić ne skraćuje, dakle proizvodi

snagu dok mu duljina ostaje ista; naziva se i izometrička kontrakcija.

Steady state; srčani puls - srčani puls koji se uspostavi i potom održava konstantnim

na određenom nivou ( tijekom submaksimalnih opterećenja) sve dok je opterećenje

nepromijenjeno.

Steroidni hormoni - hormoni koji imaju kemijsku strukturu sličnu kolesterolu i koji su

topljivi u mastima te mogu difuzijom prijeći u unutrašnjost stanice.

Tapering - smanjenje intenziteta treninga s ciljem postizanja oporavka i regeneracije

tkiva te obnove energetskih rezervi tijela nakon intenzivnih treninga, a prije velikih

natjecanja.

Termoregulacija - proces kojim termoregulacijski centar u hipotalamusu stalno

podešava tjelesnu temperaturu kao odgovor na stalne promjene u odnosu na

ishodišnu vrijednost.

Testosteron - prevladavajuće muški spolni hormon.

Toplinski udar - najozbiljniji poremećaj uslijed prekomjerne topline, nastaje kada

dođe do otkazivanja tjelesnih termoregulacijskih mehanizama, očituje se

temperaturama veća od 40,5°C, prestankom znojenja, konfuzijom, nesvjesticom;

može dovesti do smrti.

Totalni kapacitet pluća - zbroj vrijednosti vitalnog kapaciteta i rezidualnog

volumena; ukupna količina zraka koji stane u pluća.

Tropomiozin - tubularni mišićni protein.

Troponin - mišićni protein koji sudjeluje u kontrakciji.

Ukrižena inervacija (cross inervation) - kada je sporokontrahirajuće vlakno

inervirano motoneuronom brzokontrahirajućeg vlakna i obrnuto.

Vitalni kapacitet maksimalan volumen zraka izdahnut iz pluća nakon maksimalnog

udisaja.

Volumen na kraju dijastole - volumen krvi u lijevom ventrikulu na kraju dijastole,

neposredno prije kontrakcije.

Volumen na kraju sistole - volumen krvi koji ostane u lijevom ventrikulu nakon

sistole, neposredno nakon kontrakcije.

Živčani impuls - električni signal koji se provodi duž živca, može biti prenesen na

drugi živac na mišić.