RAZVOJ DJETETA

DJECA SU OSOBE OD ROĐENJA DO NAVRŠENIH 18 GODINA

Karakteristike dječjeg razvoja potrebno je poznavati radi uspješnijeg utjecanja na njega. Dječji razvoj naročito u prvim godinama ne teče glatko. Ravnomjerno već ciklično. Pojedini oblici ponašanja pojavljuju se i gube, da bi se ponovo pojavili i izgubili. Alternativnost u razvoju predstavlja pojavu da se razvoj raznih funkcija naizmjenično smjenjuju; odnosno dok se u određenom periodu jedna funkcija naglo razvija, a druge stagniraju npr. kod neke djece se sposobnost za kretanje razvija na račun govora ili obrnuto, tako da se ima utisak, kao da dijete planski savladava jednu vještinu, a ostale ostavlja po strani, kao bi kad onu prvu usavrši moglo prijeći na druge vještine. Različite faze tjelesnog i mentalnog razvoja odvijaju se svojim tempom i u različito vrijeme dospjevaju do zrelosti.

Psihički, socijalni i intelektualni razvoj kontinuiran je proces koji traje cijelog života.

Prvih šest godina djetetova života doba najintezivnijeg razvoja. U tom razdoblju dijete uči brže nego ikada. Već od najranije dobi svako je dijete jedinstven pojedinac s vlastitom osobnošću.

U ljubavi, pažnji, sigurnosti i mentalnoj stimulaciji koju dijete dobiva u prvih šest godina života ovisi na koji će se način razvijati, učiti i rasti.

Razdoblje od začeća djeteta do rođenja te prvih šest godina života utjecat će na cjelokupan djetetov život. Danas je poznato da dijete brže napreduje i uči ako prima više ljubavi, pažnje, potpore i ohrabrenja.

OSNOVNE PORUKE O PSIHIČKOM RAZVOJU DJETETA:

1. Dijete počinje učiti i prije rođenja. Da bi dijete potpuno razvilo svoje potencijale, potrebne su mu ljubav, sigurnost i pažnja.

2. Roditelji najbolje mogu pratiti djetetov razvoj. Oni trebaju znati prepoznati upozoravajuće znakove koji upućuju na nenapredovanje djeteta.

3. Djeca uče kako se treba ponašati oponašajući bliske osobe.4. Strpljenje, razumjevanje i suosjećanje s djetetovim emocijama pomoći će mu u

sretnu i uravnoteženu odreastanju.5. Igra je vrlo važna za razvoj djeteta. U igri dijete se razvija psihički, fizički i

mentalno.6. Osnove za kasnije uspješno učenje u školi trebaju izgrađivati roditelji u ranim

godinama djetetova života.7. Fizičko kažnjavanje loše je za djetetov razvoj.

1. PRENATALNA FAZA

OD ZAČEĆA DO ROĐENJA (PRIBLIŽNO 266 DANA)

Za prenatalni razvoj čovjeka postojao je interes još u najranija vremena. Aristotel je smatrao da se stvari mogu najbolje upoznati ako se sagledaju od samog početka. Njegova shvaćanja o prenatalnom razvoju utjecala su na tzv. teološku embriologiju tj. na učenje o useljavanju duše u embrij. Kroz cijeli srednji vijek krščani su vjerovali da nezavisno od tijela postoji duša koja se prema nekim crkvenim očima sjedinjuje s tijelom još pri samom začeću, a prema drugima tek u drugom mjesecu embrionalnog razvoja.

11

RAZVOJ DJETETA

Ova pitanja pokretala je crkva u vezi sa praroditeljskim grijehom sa kojim se prema krščanskom učenju rađa svaki čovjek.

Ovakvo shvaćanje o praroditeljskom grijehu stvorilo je novi problem: od kuda da novorođeni čovijek bude griješan kad se duša useljava u njega prilikom rođenja izravno s neba.

Tek u 17. stoljeću prešlo se s ovako mističnog načina tretiranja poblema embrologije na naučniji empirijski način proučavanja. U 19. stoljeću postavljeni su temelji embrologiji kao nauci. Ova disciplina koristi više metoda.

Prva je neposredno proučavanje prerano rođene djece, druga je proučavanje embrija koji su iz razloga zdravstvene zaštite operativnim zahvatom izvađeni iz majčine utrobe i treća metoda se sastoji od izučavanja embrija u utrobi pomoću raznih aparata te preko informacija buduće majke. Iako mlada, embriologija je dala značajne rezultate. Psihologiju u tom području zanimaju reakcije embrija na vanjske podražaje.

Znanstvenici su zapazili da (operativnim zahvatom) embrij, koji je mlađi od 8 tjedana ne reagira na podražaje. U kasnijim fazama reakcije su sve učestalije i izrazitije; već sa 14 tjedana embrij raspolaže gotovo svim refleksima koje ima i novorođenče.

Prenatalna faza dijeli se na embrionalno i fetalno razdoblje. Embrionalno razdoblje traje do kraja drugog mjeseca trudnoće (8 tjedana). To je razdoblje začetka organa, a naročito je brz razvoj glave i živčanih tkiva. Fetalno razdoblje traje do rođenja, a razdoblje je razvoja organa i nešto je sporiji nego razvoj embrionalnog razdoblja.

Do 28 tjedana trudnoće razvijeni su živčani, cirkulatorni i svi ostali tjelesni sistemi u tolikom stupnju da mogu preuzeti funkciju i izbvan majčina tijela. Od 28. do 40. tjedna trudnoće ponovo dolazi do naglog povećanja težine i duljine fetusa, povećanja mišićne napetosti, razvoj senzornih i motoričkih organa i prisutni su svi vitalni refleksi.

22

RAZVOJ DJETETA

2. NATALNA FAZA – ROĐENJE

PRVA DVA TJEDNA NAKON ROĐENJA

Djeca se normalno rađaju oko devetog mjeseca od začeća. Rođenjem ne počinje ni tjelesni ni psihički život djeteta. Ipak taj događaj je vrlo važan za njega jer se radi o korjenitoj promjeni sredine.

Za sve vrijeme od začeća embrij je živio “parazitski” i u utrobi je bio zašričen od svih opasnosti; visoke i niske temperature, povreda, gladi, žeđi; dobivao je hranu i kisik preko majčinog organizma, a preko njega je i izbacivao produkte metabolizma.

Napustivši utrobu dijete prekida neposrednu vezu s majkom i iz jedne sredine oskudne dražima ono prelazi u sredinu gdje će kao novorođenče biti izloženo mnogim vanjskim poticajima, čije je djelovanje vrlo značajno kako za tjelesni tako i za psihički razvoj. Period novorođenčeta je vrijeme u kojem se dijete prilagođava novim uvijetima života kroz usavršavanje osnovnih bioloških funkcija.

Ukratko:

Natalna faza je razdoblje oporavljanja od fiziološke traume rođenja i uspostavljanja ravnoteže s okolinom. Ovladavanje trima funkcijama: disanjem, uzimanjem hrane i izbacivanjem štetnih materijala.

Sposobnosti koje posjeduje novorođenče uspostavljeni su osjeti vida, sluha, njuha, okusa, boli i promjene položaja.

Ponašanje: pokretanje očiju, sisanje, plakanje, kašljanje, okretanje glave, dizanje brade u potrbušnom položaju, svijanje i rastezanje udova, mljackanje.

Kod dojenčadi se javljaju i neki refleksi koji nakon određenog vremena isčezavaju.

Morov refleks

Dijete povučemo za šačice tako da mu se glava podigne za nekoliko centimetara, zatim ga pustimo da mu glava padne, u tom trenutku javlja se refleks; dijete širi ruke, otvara šake razmiće prste, često nakon toga ruke se praveći kretnju obuhvatanja ponovo vraćaju u prvobitni položaj.

Taj refleks može izostati pri rođenju što znači da se radi o oštečenju pri porođaju. U pravilu taj refleks isčezava između drugog i četvrtog mjeseca.

33

RAZVOJ DJETETA

Refleks automatskog koračanja

Ako novorođenče dignemo od tla, ali tako da ga ipak dotakne nogama ono će praviti pokrete kao da hoda. To nisu pravi pokreti hodanja jer nisu koordinirani sa pokretima gornjeg dijela tijela. Ukoliko se refleks nastavlja javljati i nakon 5 mjeseca života znači patološku pojavu.

44

RAZVOJ DJETETA

3. DOJENAČKA DOB

DO KRAJA PRVE GODINE ŽIVOTA

To je razdoblje koje seže od rođenja do početka razvoja govora. Vrijeme simbiotičkog odnosa između majke i djeteta, u kojem se postavljaju smjernice za daljnji razvoj djetetove ličnosti. Čuvstveni bliski dodir temelj je pozitivnog razvoja. To je prema Sigmundu Freudu vrijeme oralne faze – teži se svemu što porizvodi ugodu, a izbjegava se neugoda.

U toj fazi razvoja u središtu pažnje je uzimanje hrane, te su usta glavni izvor ugode (latinski os, oris – usta, odakle oznaka oralne faze).

Ugodi i neugodi pridonose i druge okolnosti npr. jeli dojenče u suhome i da li mu je toplo, te kako majka s njim postupa. ne proživi li tu fazu uglavnom ugodno, u djeteta se javlja stanje napetosti koja mogu postati izvorom neurotičnih konflikata. Smetnje u razvoju vidljive kod djece odrasle u domovima ne uzrokuje u tolikoj mjeri nedostatak majke, nego nedostatna mogućnost izgrađivanja trajnih odnosa. Dakako, ta je mogućnost prisutnija u obitelji. Česta odsutnost oca zbog poslovnih razloga u obitelji uzrokuje tijelesnu povezanost djeteta s majkom. Budući da je odgovornost tada samo na strani jedne osobe, sve ovisi o tome jednom odnosu.

Različito ponašanje u dojenačkoj dobi već pri uzimanju hrane, pokazuje se sposobnost djeteta za učenje. Dijete se vježba sisanju, pa mu pokreti postanu sigurniji, ciljaniji i snažniji. Ako se dijete postavi u položaj za sisanje, ono i prije nego dođe u doticaj sa hranom, počinje sisati. Riječ je o uvjtovanom refleksu.

Plač dojenčeta privi je znak njegove nelagode koji majku treba potokanuti na brižnost. Plač je ključni podražaj za nagon skrbi u majke. Ako je taj nagon poremećen, to kod djeteta izaziva frustraciju i strah. Već prvi dan nakon rođenja, dijete čuje i vidi, iako se zapravo radi samo o nejasnim utiscima. U drugom i trećem mjesecu, dijete reagira na akustičke podražaje, a potom na utiske svjetla i boje. Pokusi su pokazali da dojenčad više zanimaju slike na kojima su lica osoba nego slučajni uzorci. Čini se da ih više zanimaju slike. Iz toga se može zaključiti da se opažaji dubine i oblika razvijaju već vrlo rano, ili su dijelom i urođeni.

55

RAZVOJ DJETETA

Šarolikost okoline važna je za poticaj osjetila i aktiviranja znatiželje. Dijete u dobi od tri mjeseca: isčezavaju primitivni refleksi. Što se tiče osjetilnosti javljau se očno motorni pokreti. Vid postaje binakularan, smješak je jasno oblikovan, dijete mimikom lica odgovara na podražaje izvana. Promatra vlastite ruke i pogledom prati njihovo kretanje. Od trećeg mjeseca nadalje, ljudsko lice postaje najzanimljivijim predmetom opažanja. U to vrijeme dijete je već naučilo okretati glavu prema predmetima koji proizvode zvuk. Te u trećem mjesecu dijete reagira na ljudski glas guturalnim glasovima – niti plačem, niti tepanjem.

Dijete u dobi između 4. i 7. mjeseca. Izgovara prve slogove. Gukanje je priprema za glasni govor, stalno stvara nove glasove, samo ih oponaša te tako proširuje i razvija svoj registar glasova. Dijete u tom periodu razaznaje ljude oko sebe te poseže za stvarima koje vise pred njim.

Dijete od 10 mjeseci može se lako okretati oko vlastite okomite osi, te ima stabilan sjedeći položaj. Hvatanje se približava konačnom obliku u vidu gornje hvataljke. Dijete oponaša pokrete (plješće), no ti pokreti podsjećaju na pokrete lutke. Njegova je mimika izražajna, raspolaže se tri riječi i može bacati i sakupljati predmete.

Dijete između 12. i 15. mjeseci. Djelomično ovladava hodanjem. To je kraj prvog djetinstva i dijete postaje naglo sve pokretnije i nemirnije. To je početak funkcionalnih pokreta. Javlja se interes za slike. Govor je još siromašan riječima, ali je bogat u svom vlastitom žargonu i oponašanju.

66

RAZVOJ DJETETA

4. RANO DJETINSTVO

OD KRAJA 1. GODINE DO KRAJA 3. GODINE

Razdoblje ranog djetinstva ima niz fizioloških i psiholoških karakteristika koje ga čine različitim od kasnijih razdoblja.

Rano djetinstov karakterizira najbrži tempo razvoja. Ni u jednom kasnijem razdoblju ne događaju se za tri godine takve kvalitativne promjene u fizičkom i psihičkom razvoju kao u prve tri godine života.

U toj ranoj dobi djetinstva psihički je razvoj vrlo brz. Različiti pokreti, emocije, senzorni procesi i sve funkcije govora razvijaju se brzim tempom. Govor postaje sredstvo komuniciranja, s odraslima i s djecom, sredstvo za razvoj mišljenja i spoznaje. Uz pomoć govora razvijaju se procesi generalizacije (uopćavanja?), govor odraslih postaje sredstvo odgoja, razvijaju se svi psihički procesi: pažnja, pamćenje, predodžbe, mašta. Vrlo brzo se formiraju navike i rani oblici aktivnosti (igra, likovna sktivnost i dr.). Već u prvoj godini počinju se stvarati uzajamni odnosi s odraslima i djecom. Formiraju se osnovne crte karaktera i elementarne moralne osobine ličnosti. Za dijete te dobi karakteristična nestalnost i nedovršenost vještina i navika koje se formiraju.

Karakteristična je osobina toga razdoblja velika fizička i psihička osjetljivost (ranjivost) djece, labilnost njihova zdravstvenog stanja. Djeca te dobi lako oboljevaju, često im je narušeno emocionalno stanje posve nevažnim stvarima. U prvim godinama života značajna je uzajamna ovisnost i jedinstvo fizičkog i psihičkog razvoja. Čvrsto, fizički zdravo dijete ne samo da je otpornije prema bolestima nego se i psihički bolje razvija. Čak i najmanje narušeno zdravstveno stanje izaziva promjenu raspoloženja: djeca su razdražljiva ili troma, brzo se umaraju, i obrnuto. Svaka sistematska aktivnost brzo se odražava na tok razvoja, što je rezultat lakog obučavanja djece te dobi. Brzo se stvaraju pozitivne, a pri nepravilnom pristupu i negativne navike i različite vrste ponašanja.

Proces razvoja je skokovit i neravnomjeran npr. u djetetu od godine dana do godine i pet mjeseci brzo se razvija razumjevanje govora, ali se sporije stvara aktivan rječnik. U svakoj dobnoj etapi postoje specifične linije razvoja koje su značajne za tu dob i koje omogućuju kvalitativni prijelaz u novu etapu. U različitim dobnim etapama dijete je osobito osjetljivo na određene utjecaje.

77

RAZVOJ DJETETA

Efekt svakog zanimanja također ovisi ponajprije o dječjem emocionalnom odnosu prema sadržaju te aktivnosti ako mu je ona interesantna, dijete je obavlja pažljivo i dugo. U protivnom dječja pažnja brzo popušta, ono se brže umara i rezultat aktivnosti je slabiji. Vodeća uloga emocionalnog stanja traje u toku cijelog ranog djetinstva. Ono je jednako važno za dijete od tri do pet mjeseci kao i za dijete od dvije do tri godine u ranom djetinstvu na djecu je lako utjecati.

Iako još ne razumije riječi, dijete već u ranoj dobi shvaća da li se odrasli na njega ljute. Djeca rano počinju uočavati karakter međusobnih odnosa svojih bližnjih, vrlo dobro osjećaju raspoloženje ljudi koji ih okružuju i lako ga poprimaju.

Zdravo se dijete rađa s formiranom senzorno-motornom potrebom, tj. potrebom za primanje senzornih podražaja i potrebom za kretanjem. Već od rođenja iskazuje jako orjentacijsku reakciju na sve što je novo, koja se kasnije pretvara i u interes za sve što ga okružuje, zainteresiranost za promatranje, želju za spoznavanjem –što je što-, -zašto-, -kako-, -kamo- itd. Vrlo je velika i aktivnost djeteta; ono veći dio vremena provodi u kretanju. Ta dječja aktivnost pridonosi brzom senzornom i intelektualnom razvoju. U malog je djeteta vrlo snažna potreba za kontaktom s odraslima. Ona ima veliko značenje za njegov psihički razvoj i emocionalno stanje. Potreba za kontaktom s odraslima nastaje u prvim mjesecima života djeteta i ubrzo postaje snažna kao i ostale organske potrebe. Već u prvoj godini kontakt s odraslima jedan je od osnovnih oblika dječje aktivnosti. Bez toga čestoga kontakta ne može se ostvariti pozitivno emocionalno stanje djeteta, narušava se osjetljivost, nije moguć pravovremeni psihički razvoj i formiranje moralnih kvaliteta dječje ličnosti. U razdoblju ranog djetinjstva viša nervna djelatnost također ima svoje karakteristike. Stupanj radne sposobnosti je niži, pa se dijete brzo umara.

Relativno je mala izdržljivost (otpornost) živčanih stanica; naime mnogi snažni vanjski podražaji (npr. oštri zvukovi) su prejaki za dječji živčani sustav i njihovo djelovanje ponekad izaziva obrambeno kočenje, ako npr. na oštar povik -Dođi sad ovamo-, umjesto da pođe brže, dijete se ponekad ne pomakne s mjesta, posve se zaustavlja odnosno stane. Dugotrajno djelovanje istih podražaja brzo umara djecu; zato malo dijete mora često mjenjati aktivnost, vrlo je pokretljivo, mnogo trči, penje se, ali se istovremeno i brzo umara ako ga prisilimo da hoda samu u jednom smjeru držeći ga za ruku ili da dugo vremena izvodi samo jednu vrstu pokreta.

88

RAZVOJ DJETETA

Malo dijete je mnogo lakše naučiti da nešto radi nego da to ne radi. Dijete se teško obuzdava u svojim željama i nije mu lako dugo mirno sjediti i nešto očekivati ne radeći ništa.

Dječju pažnju je lako odvući pojavom novog podražaja; kad su nečim jako zainteresirana, djeca ne čuju kad im se obraćamo; kočenje nastaje i nakon dugotrajnog djelovanja jednog te istog podražaja.

Relativno je slaba pokretljivost živčanih procesa, zbog čega djeca ne mogu brzo prekinuti započetu aktivnost, teško mjenjaju već stečene navike, teško se prilagođavaju velikim promjenama uvijeta živvota.

U odgoju djece treba pripaziti na sve karatkteristike razdoblja ranog djetinjstva; određuju način života, sadržaj i metode odgoja djece te dobi.

Pravovremeni i punovrijedan razvoj u razdoblju ranog djetinjstva ima veliko značenje za sav budući život djeteta. Zaostajanje u toj dobi kasnije je teško nadoknaditi.

99

RAZVOJ DJETETA

5. PREDŠKOLSKA DOB

OD KRAJA 3. GODINE DO 6. ILI 7. GODINE

Može se proučavati – kriza ličnosti u dobi od 3 godine koja se očituje u suprostavljanju u nastojanju za neovisnošću, u potrebi za samostalnošću; stanovito ublažavanje te krize nastupa polaskom djeteta u školu. Dijete koje se već prepoznaje na slici, osjeća se neovisnim i želi da se samo snalazi. Ono je često nepodnošljivo svojoj okolici. Nastoji da skrene pažnju na sebe i da se istakne. Počinje se izražavati u crtežima i vlastitim izmišljenim pričama, ali i u igri sa svojim lutkama, a učenje se odvija kroz igru. Sa 4 godine dijete još uvijek govori ponajviše sebi, a malo drugima, no želja za nadmetanjem i suparništvom ponajčešći je razlog što ono započinje dijalog. Ponajprije se javlja –neprijateljska primjedba-, atim otvoreno neprijateljstvo i konačno manje ili više prijateljsko ponašanje. Važno je istaći da je svezništvo između dvoje djece potaknuto najčešće trećim djetetom koje im je antipatično. Starije dijete često preuzima ulogu vođe dok ga ostala manja djeca slušaju.

U fazi predškolske dobi govor djeteta se usavršava te na kraju razdoblja dostiže gramatičku strukturu i razumljivost govora odraslih.

U emocionalnom razvoju sve je veća kontorla emocionalnog izražavanja (naročito to vrijedi za čuvstvo srdžbe). Ujedno dolazi do povezivanja emocija sa sve širim rasponom događaja koji uključuju socijalne odnose (ponos, povrijeđenost, pravednost), ili maštovite i stvarne izvore opasnosti (strah).

Socijalni razvoj pokazuje sve veću orjentiranost na druženje s djecom. Djeca se igraju i druže u grupi, rjeđe u parovima.

Prije no što nauče govoriti djeca se izražavaju crtežima, a posebno u ovom razdoblju kako bi skrenuli pažnju na sebe. Oblici, boje, narisani predmeti otkrivaju njihovu osobnost i psihološki razvoj. Likovni jezik djece omogućuje uvid u događanja u njihovoj svijesti pa njegovo upoznavanje i razumjevanje ima izvanredno značenje za sve koji se bave odgojem i životom djece, za roditelje i odgajatelje, za pedagoge i psihologe te za psihijatre.

1010

RAZVOJ DJETETA

Zbog nepoznavanja i nerazumjevanja dječjeg likovnog izražavanja postoji opasnost pogrešne procjene djece i pojave neodgovarajučih očekivanja od njih, pto dovodi do povređivanja i blokiranja suptilnih životnih procesa u djece pa ona postaju za aktivno i stvaralačko sudjelovanje u životu. Iako se likovni jezik djece javlja u beskrajno mnogo varijanti, sve se one osnivaju na određenim i stalnim zakonitostima. Te su zakonitosti ili oblici likovnog izražavanja u toku razvoja djece smjenjuju prema nekim životno funkcionalnim nalazima što omogučuje postupne i slojevite uvide u svijet oko njih, a u skladu s njihovim unutrašnjim svijetom.

Likovni radovi predškolske djece pokazuju da postoji prirodan program razvoja likovnih sposobnosti, koji sasvim sigurno ne prestaje u šestoj godini života, nego se nastavlja i dalje. I dalje djeca otkrivaju jedan po jedan aspekt svijeta i integriraju ga u svoje iskustvo, i dalje se razvija njihova percepcija, njihovo predočavanje i zamišljanje te njihovi načini izražavanja i oblikovanja prema određenim unutrašnjim zakonitostima.

NAČIN CRTANJA

Stidljivo dijete vuče tanke linije, a energično čvrsto pritišće olovku. Mali maštoviti sanjari više vole oble linije, dok dinamična djeca češće biraju ravne. Strastvena djeca koriste tople i žive boje: žutu, narančastu, crvenu. Miran i blag karakter voli hladne boje: modru i ružičastu. Kad šestogodišnje dijete koristi mnogo plave boje, znači da ima razvijenu svijest i da prihvaća činjenicu da odrasta.

Crtež je odraz njegove okoline. Način na koje dijete koristi prostor na papiru, ukazuje na njegov odnos prema okolini. Ako je crtež na lijevoj strani, dijete je privrženo majci i prošlosti. Daje li prednost desnoj strani, osjeća se bliže ocu i žuri u budućnost. Ravne linije prema gore izražavaju potrebu za snovima, a one prema dolje, želju za svakodnevnom stvarnošću. Dijete koje se dobro osjeća u svojoj koži, crtež će smjestiti u sredinu.

Tu su i simbolična značenja. Životinje su jedan od omiljenih objekata: primjerice; dijete koje crta psa, ima potrebu za nježnošću.

Oko druge godine djeca počinju črčkati. Nije im lako držati kist u ruci i vole mrljati rukama. Za tu dob tipični su okrugli i četvrtasti predmeti. Dijete još ne može podignuti ruku s papira kako treba.

Od treće do četvrte godine javljaju se prvi ljudi: krug iz kojeg izlaze ruke i noge. Kako se dijete fizički razvija, drugi dijelovi tijela dobivaju novu važnost i ono ih prikazuje na svojim crtežima.

1111

RAZVOJ DJETETA

Sa šest godina ima točnu sliku vlastitog tijela, pa se na crtežima pojavljuje sve više pojedinosti. Ali, tek oko desete ljudski lik postaje potpun.

Kod dječjeg crteža boje mogu ukazati na probleme koje dijete proživljava. Na primjer, koriste li uvijek zelenu boju, djeca su nesigurna, odbijaju li crvenu, možda su pod stresom...

Kako to da dijete svaki crtež ukrašava zelenom bojom? Zašto roditelje (osobe) uvijek crta u istoj boji? Možda o tome nikad nitko ne razmišlja, ali pogledamo li boje koje koristi, možemo mnogo saznati o njemu. Jer do osme, najkasnije devete godine, djeca ne crtaju stvarnost onakvom kakva je već slijede maštu. Izbor omiljene boje je nesvjestan, dakle iskren, dijete koristi boju spontano, neovisno o stvarnoj boji lika kojeg crta. Do četvrte godine sva djeca rado biraju žive boje, ali kasnije se njihovi ukusi počinju razlikovati.

Evo što pokazuje njihov izbor boja:

1. ZELENA je znak nesigurnosti. U malim količinama, zelena je boja ravnoteže. No, ima li je najviše na svim dječjim crtežima može ukazivati na probleme. Zelenom bojom dijete izražava dubok osjećaj nesigurnosti. Dakle, ima potrebu za ohrabrenjem. Takvom djetetu treba dati više slobode i pokloniti više povjerenja. Na primjer ako roditelj želi dijete upisati na neki tečaj, dijetetu treba dopustiti da samo odabere hoće li klizati, plivati, plesati, pjevati, svirati. Neće biti usredotočen samo na to da bude bolji od drugih, već će se osjećati bolje i zabavljati se.

2. Što kad je tata modar ili bijel? Dobar način da saznamo što dijete misli o roditeljima je da se dijete pita u kojoj boji vidi svoje roditelje. Psiholozi tvrde kako većina djece u osnovnoj školi majku vidi ljubičastom, a oca modrim. Ljubičasta je boja senzibilnosti, dakle majka je osoba koja ih razumije i sluša. Modra predstavlja mir i autoritet. No koje boje govore da nešto ne valja? Ako je majka crna, znači da je dijete vidi uznemirenom i da se uz nju ne osjeća dobro. Ako je otac bijel, nije dobro, jer ga dijete doživljava dalekim i odsutnim.

1212

RAZVOJ DJETETA

3. Žuta i modra zajedno – povodljivo je gotovo uvijek djeca vole dvije boje. Upravo ta kombinacija može dati dragocjene podatke. Na primjer, žuta i modra: prva boja ukazuje na otvoren karakter, a druga je povezana s osjećajnošću. Zajedno govore da je dijete ovisno o drugima i da lako pada pod tuđi utjecaj. No, kako ga onda učiniti samostalnim? Na primjer, tako da roditelji ne rade stvari umjesto njega. Kada je dijete neuredno, roditelji se često živciraju i umjesto djeteta pospreme stvari. No, važno ga je potaknuti da završi ono što je započelo.

4. Neće crvenu – napeto je. Dijete koje nikad ne koristi crvenu boju i ne želi nositi crvenu odjeću možda je tjeskobno. Crvena je boja dinamičnosti. Izbjegava li je, možda je pod stresom i ima potreu za odmorom. Možda ugođaj u obitelji izaziva njegovu napetost ili, pak, ima problema u školi. Kod takvog djeteta treba otkriti što ga muči, te nastojati stvoriti što mirniju i opušteniju atmosferu.

U dječjem likovnom izražavaju razlikujemo nekoliko faza:

1. Faza črčkanja – u dobi od godinu i pol, dijete otkriva da grebanjem ili pritiskivanjem može ostaviti trajne tragove. To je početak crtanja. Faza črčkanja je specifični funkcionalni stadij koji služi razvoju motorike – napredujuće razlikovanje u pokretu omogućava kasnije pokret u pisanju i crtanju. Dijete crta ono uz što je čuvstveno povezano. Teškoće u vezi s prikazivanjem željenog predmeta prito su od malog značenja.

2. Stadij simbola – različiti elementi kombiniraju se tek tada dobivaju ime, koje je najprije proizvoljno. O ovom stadiju može doći do fiksacije na određene sheme – dijete stvara šablone za određene predmete. Taj mehanizam odrasli često potiču najčešće negativno odražava na stvaralački razvoj djeteta. Crtež glave s nogama među prvim je simbolima prikazivanja ljudi.

3. Naivni realizam – između pete i osme godine života prikazivanje je podređeno pripovjednome. Dijete ne crta ono što vidi, nego ono što zna.

4. Vizualni realizam – s vizualnim ili kritičkim realizmom dijete postiže novu formu konstruiranja crteža. Nastaju slike koje su planirane, prikazani predmeti stoje u točnom odnosu jedan prema drugome. S otprilike jedanaest godina razvija se osjećaj za prspektivu, proporcije i mjeru.

1313

RAZVOJ DJETETA

Osim crtežom, djeca, da bi skrenula pažnju na sebe, koriste se i valstitim izmišljenim pričama.

DJECA TREBAJU PRIČE

Televizija, ploče i kazete sve više postaju nadomjestak za bake i djedove te roditelje koji pričaju. Mnoge nove tehničke mogućnosti ne znače za djecu i dobitak pod svaku cijenu. naprotiv, ona preko njih osiromašuju, jer im se uskraćuje mogućnost da doista upoznaju priče.

Mnogi roditelji smatraju da se dijeci treba pokazati zdravi svijet, i odvraćati ih od strahova i njegovih tamnih strana. Tedencija je naše kulture da postupa kao da tamna strana ne postoji.

Ako se djetetu stalno govori da su svi ljudi po prirodi načelno dobri, ono može samo sebi sa svojim zabranjenim željama i silovitošću izgledati kao neman. Bajka omogućuje izražavanje unutarnje napetosti djeteta, te je ono nesvjesno razumije. Istodobno, bajka nudi različite mogućnosti rješavanja napetosti. Bajke uvijek završavaju “dobro”. Na kraju se dobri nagrađuju – za svoju iskrenost, izdržljivost i hrabrost. Dok loše stiže pak pravedna kazna.

Bit mnogih priča – nije pouka nego prije uvjerenje da se uspjeh može postići.Ilustracija priče ili još više njezino filmsko prikazivanje, ne ostavljaju mjesta

mašti. Time priča gubi na osobnom značenju za dijete. Međutim, kad se dijete predaje snovima i mašti i to može rezultirati strahom i nesigurnošću.

Priče djetetu predočuju likove na koje može pregledano projicirati ono što se u njemu događa. One omogućuju da utjelovi vlastite razorne želje u jednom liku, da s drugim likom doživi željeno zadovoljstvo, te da se poistovjeti s rećim likom, stvori idealnu vezu s četvrtim likom – u skladu s trenutnim zahtjevima. Kad dijete u mašti svoje želje utjelovi u dobroj vili, kad dijete svoje razorne želje pridoda liku zle vještice, kada strahove vidi oličene u proždrljivom vuku, kad su savjeti njegove svijesti usredotočeni na lik mudraca koji doživljava pustolovinu, kad njegovu ljudtnju i ljubomoru preuzme grabežljivica i protivniku iskljuje oči -–tada dijete najposlije počne sređivati svoje proturječne sklonosti. Čim taj proces započne, smanjuje se opasnost da dijete zapadne u bezizlaznu pometnju.1

1414

RAZVOJ DJETETA

6. ŠKOLSKA DOB

OD 6 ILI 7 GODINA DO 12 ILI 13 GODINA

Dijete se oslobađa iz uskog kruga obitelji. Pojavljuju se nove bliske osobe, primjerice učitelji. Zadaci što ih škola postavlja djetetu; mirno sjedenje, koncentracija, zabrana igre, itd; dobivaju i drugo vrednovanje. Utjecaj učitelja mogu ublažiti mnoga ograničenja i neobičnosti u roditeljskoj kući. Roditelji pak gube pretjeranu veličinu i značenje, a nove osobe postaju važne. Dijete kritički promatra svoje roditelje i druge odrasle osobe. Ono ispituje odgojne mjere i vrlo je osjetljivo na nedosljedno ponašanje. Školska dob odlučno je razvojno razdoblje u socijalnom pogledu.

U socijalnom razvoju prevladava druženje s vršnjacima i to u grupi. Grupa je istospolna, čvrsto strukturirana.

U emocionalnom razvoju djeca pokazuju veću emocionalnu kontrolu. Pojavljuju se nove emocionalne kvalitete: briga, tjeskoba, različiti oblici straha i nesigurnosti. Zbog izloženosti sve većim utjecajima pisane riječi dolazi do naglog razvoja riječnika, produljenja i poboljšanja strukture rečenice.

Glavni razvojni zadaci:

1. Usvajanje potrebnih znanja i vještina2. Razvoj vlastitih sposobnosti i talenata3. Osamostavljenje u sve većem broju aktivnosti

1515

RAZVOJ DJETETA

7. PUBERTET

OD 12 DO 15 GODINE

U svom odnosu spram roditelja, djete je prije svega primatelj ljubavi. Rijetko ono samo razvija incijativu za ljubav i skrb. Od osme godine života pokazuje onu želju i da i sami uspostave odnos ljubavi; u prvi plan dolazi želja za prijateljem istog spola. U dobi između trinaeste i petnaeste godine spolnost postaje čimbenikom razvoja ličnosti. Razdoblje između prve pojave sekundarnih spolnih obilježja i prvog funkcioniranja spolnih organa označava se kao predpubertet. Istraživanja su pokazala da se tjelesno sazrijevanje stalno ubrzava. To nazivamo akceleracijom. Akceleracija znači skračivanje vremena djetinstva, što naročito teško pada djevojčicama, jer pubertet počinje sa osam ili deset godina, a prva menstruacija sa deset ili jedanaest. Teškoće ponajprije nastupaju ako tjelesno rano razvijenu djevojčicu okolina, a prije svega roditelji, precjene, a zapravo tjelesni duševni razvoj nisu usaglašeni.

Pubertet je doba u kojem sva poistovječenja i izvjesnosti u koje smo se mogli pouzdati iznova postaju sporni.

Brzi rast i spolno sazrijevanje sa posve novim svojstvima vode pravoj fizičkoj revoluciji. U to je vrijeme adolescent zaokupljen učvršćivanjem vlastite društvene uloge.

Vrlo mu je važno kako ga vide drugi. Sve ja-vrijednosti stečene u djetinstvu moraju dospjeti u ja-identitet.

Emocionalar razvoj karakteriziran je povečanom uzbudljivošću, razdražljivošću i naglim promjenama u raspoloženju.

U socijalnom razvoju dolazi do vrlo značajne promjene u procesu socijalizacije. Modeli za ginitaciju i identifikaciju traže se u grupi vršnjaka, a ne više u obitelji. Emocionalno odcjepljenje i osamostaljivanje od obitelji očituje se kao negativizam, antagonizam prema obitelji i dovođenje u pitanje svih autoriteta. Zbog toga još više jača potreba za pripadanjem grupi. Dolazi do naglog prijelaza u višu fazu mišljenja: dolazi do upotrebe apstraktnih pojmova i logičnog sustava odraslog pojedinca. U početku razdoblja dominira egolentrizam, ali ubrzo prevladava društvena orjentacija na grupu, pa zatim započinje stvaranje dubokih prijateljstava.

1616

RAZVOJ DJETETA

Glavni razvojni zadaci:

1. Daljni razvoj sposobnosti i talenta2. Izbor školskog usmjerenja3. Izbor vrste školovanja za zanimanje4. Priprema za zanimanje5. Postizanje emocionalne nezavisnosti od roditelja6. Uspostavljanje efikasnih socijalnih odnosa s vršnjacima istog i suprotnog

spola7. Stvaranje vlastitog pogleda na svijet8. Stvaranje nove slike o sebi i svojim ciljevima

1717

RAZVOJ DJETETA

8. ADOLESCENCIJA

OD 15 DO 20 GODINE

Pronalaženje identiteta upravo je zadača adolescencije. Vlastiti identitet može nastupiti samo bezuvjetnim i ozbiljnim poznavanjem postignuća mlade osobe. Ako nema mogućnosti da se razvije, ili okolina ne prihvaća njegov identitet, bunit će se i boriti za svoja ostvarenja.

U džungli ljudske egzistencije zaista ne postoji ni jedan doživljaj života bez osjećaja vlastitog identiteta. Shvatimo li to, bolje ćemo razumjeti i borbu mladeži koja odrasta, a naročito tegobe svih koji ne mogu jednostavno biti “zgodni” mladići i djevojke, već očajnički čeznu za osjećajem pripadnosti koji bi ih zadovoljio, bio da je riječ o pripadnosti kalanovima i grupama, ili masovnim pokretima koji ih oduševljavaju.2

Sumnja u vlastit identitet može prouzročiti kriminalne ili psihotičke pojave. Mnogi mladi ne snalaze se u ulogama koje su im nametnute neumoljivom standarizacijom pa bježe. Bježe iz škole, s radnog mjesta, u osamu, u kalnove, u bande, u kriminal na mjestu gdje se okupljaju narkomani. Kako bi izbjegli odgovornost stjecanja vlastita identiteta pa nastaje “difuzija identiteta”, maldi se često priključuju grupama ili poistovječuju s uzorima: glumcima, pop-zvijezdama, guruima, itd. U obrani tog “osuđenog” identiteta, često su netrpljivi i siloviti. Eric H. Erikson objašnjava takvu nestrpljivost kao mjeru samozaštite.

Postoji međutim sve važnije; na toleranciju naše vlastite maladeži uzvračati razumjevanjem i savjetima umjesto s frazama i zabranama.3

1818