Elvir Duranović
Rad Vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu od 1918-1945. godine
Diplomski rad
1
UVOD
Agresijom srpsko-crnogorskog agresora na Bosnu i Hercegovinu, a posebno na
vjerske i kulturne objekte Bošnjaka, javlja se veća potreba za istraživanjem i
dokumentovanjem naše kulturne povjesti i vjerske tradicije. Stoga sam ja odlučio da pokušam
otrgnuti od zaborava dio naše kulturno-povjesne baštine i za temu svoga diplomskog rada
istražim i obradim “Rad Vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu od 1918. godine do
1945. godine”, Kako se do sada niko nije sistematski bavio ovom tematikom, to do sada nije
ni napisan neki cjelovit rad na ovu temu. Pojedinačni radovi o popisu stanovništva i radu
bugojanske medrese u navedenom periodu, zatim monografije o Pruscu, Bugojnu, Gornjem i
Donjem Vakufu samo su fragmentalno zahvatali rad Vakufsko-mearifskog povjerenstva u
Bugojnu.
U radu sam uz pomenute tekstove i monografije koristio Arhiv Vakufsko-mearifskog
povjerenstva koji se nesistematiziran i naraspoređen nalazi u prostorijama Medžlisa I.Z. u
Bugojnu. Za vrijeme rata 1992-1995. godine Arhiv se nalazio u Sultan Ahmedovoj džamiji
u Bugojnu. Ova džamija je u vrijeme trajanja sukoba između Armije BiH i HVO-a 1993.
godine pogođena sa 36 topovskih projektila tako da je dio arhive Vakufsko-mearifskog
povjerenstva izgorio u plamenu i trajno je uništen. Polovina korištenih dokumenata za ovaj
rad je djelimično nagorjela.
Rad je podjeljen u tri cjeline.
Prva se bavi: povjesnim okvirom, formiranje povjerenstva, ustavne odredbe, izbori
koji su provođeni na teritoriji povjerenstva, organizacija i reorganizacija rada povjerenstva,
radom imamata, džamija, te džemati koji su ulazili u okvir povjerenstva.
2
Druga cjelina se bavi vakufima na području povjerenstva: njihovim brojem, načinom
uvakufljavanja, svrsi osnivanja pojedinih vakufa, mutevelijama i naporima na očuvanju
vakufske imovine.
Treća cjelina se bavi mearifskim poslovima. Obrazovanjem kroz sibjan mektebe,
mektebi ibtidaijje, bugojansku medresu, osnovne i građanske škole. Zatim, muallimima,
vjeroučiteljima, stručnom spremom zaposlenih u obrazovanju, kursevima za muallime,
brojem djece u školama i mektebima, potreškoćama u radu, te drugim djelatnostima na
prosvjetnoj i vjerskoj afirmaciji muslimana.
Nadam se da će ovaj rad pomoći da se jedan, uistinu, značajan dio bošnjačko-muslimanske
povjesti gornjovrbaske regije osvijetli i sačuva od zaborava. U isto vrijeme da sačuva
uspomenu na ljude koji nisu žalili truda da se poboljša rad Islamske zajednice na ovom
području.
HISTORIJSKI I USTAVNI OKVIR DJELOVANJA VAKUFSKO-MEARIFSKOG POVJERENSTVA U BUGOJNU
Prostor današnjeg Bugojna predstavljao je raskrsnicu starih puteva koji su vodili na
sjever za Panoniju i na jug prema Dalmaciji. U doba rimske vladavine Bugojno je pripadalo
provinciji Dalmata, a na osnovu arheoloških iskopina zna se da je na prostoru današnjeg
Bugojna postojao antički grad Ad Matricem. To je bio kulturni, politički i trgovački centar
cijele ove regije.1 U toku srednjeg vijeka prostor Skopaljske kotline (prostor Bugojna,
Gornjeg i Donjeg Vakufa) prestavljao je integralni dio Bosne. U ovom periodu su nastali prvi
stari srednjovjekovni gradovi na ovom području. Bosanski kraljevi su često ovdje boravili.
Zabilježeno je da je kralj Ostoja 1406. godine bio u Veseloj Straži (džemat Vesela). 2
Osmanilje su ovo područje djelimično zauzeli 1463. godine, a potpunu kontrolu nad ovim
rajem su uspostavili 1503. godine. Dolaskom Osmanilja stvaraju se nove društveno-
ekonomski odnosi i započinje ubrzani proces islamizacije. Skopaljska nahija pripada
Bosanskom, a od 1537. godine Kliškom sandžaku. O strateškim planovima i zanačaju ovog
područja za Osmanilje najbolje svjedoči 12 kula napravljenim na prostoru Skopaljske doline.
Naselje koje se formira nakon podizanja zidane džamije 1694. godine koja je podignuta u čast
sultana Ahmed Hana drugog, govori o jednom trgovištu koje okuplja islamsko stanovništvo
na namaz i pomalo poprima trgovačku funkciju, a zatim i prometnu. Godine 1830. Bugojno je
1 Mirsad Bušatlija, Povjest Bugojna I, Travnik. 2001., str.18.2 Ibid. str.18.
3
zabilježeno kao mahala Akhisara (Prusca).3 Bugojno se počinje razvijati za vrijeme Austro-
Ugarske od 1885. godine, kada postaje centar kotara. U to vrijeme vidljiv je ekonomski
napredak zbog izgradnje saobračajnica i industrijskih pogona. Bugojno postaje
administrativno-upravni centar ove regije sa katastarskim uredom, sudom, poštom, osnovnim
i srednjim školma, željezničkom stanicom itd.
Okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske 1878. godine, prestala je
dotadašnja vlast i prekinuti su dotadašnji kontakti sa najvišim vjerskim dostajanstvenicima u
Carigradu. “Ali, kako se halifa smatrao duhovnim gospodarom svim muslimana svijeta, što
mu je brojnim međunarodnim ugovorima priznavano i od zemalja koje su zaposjele pojedine
krajeve u kojima su muslimani prebivali, to je halifa imao pravo nadzora nad vjerskim
životom muslimana i u onim zemljama koje su bile izvan Osmanskog Carstva, pa prema tome
i nad muslimanima Bosne i Hercegovine” 4. Na temelju raznih ugovora (berlinski 1878.,
novopazarska konvencija 1879., idr.) regulirani su odnosi, između ostalog, halife i pojedinih
skupina muslimana koje su se nalazile pod upravom nemuslimanskih zemalja. “Na temelju
toga stvarane su autonomne muslimanske vjerske zajednice u pojedinim državama i one su
preko halife, kao vrhovnog duhovnog poglavara svih muslimana, održavale vezu s ostalim
islamskim svijetom.”5
Takva autonomna vjerska zajednica muslimana formirana je u Bosni i Hercegovini 1882.
godine. Carskom naredbom od 17. oktobra te godine osnovana je u Sarajevu vrhovna vjerska
vlast muslimana pod imenom Ulema-medžlis, s reis-ul-ulemom na čelu. Istom naredbom je
određena i nadležnost novog organa, koja je bila dosta ograničena i odnosila se na ispitivanje
kandidata za kadije i njihove zamjenike i na njihovo predlaganje Zemaljskoj vladi Bosne i
Hercegovine. “Kratko vrijeme nakon toga imenovana je posebna komisija (15.3.1883.) sa
zadatkom da ispita i popiše sve vakufe na teritoriji Bosne i Hercegovine. Zemaljsko vakufsko
povjerenstvo, kako se zvala ova komisija, bila je sastavljena od najuglednijih predstavnika
muslimana, a imenovana je takođe carskom naredbom. Radi bržeg i efikasnijeg poslovanja,
Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu je naredbom od 5.9.1884. godine imenovala u svim
kotarevima privremena kotarska vakufska povjerenstva sa zadaćom da na svome području
popišu sve vakufe i njihovu imovinu i da to dostave Zemaljskom vakufskom povjerenstvu”.6
Rad Kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu od njegovog osnutka 1885.
godine pa do ukidanja 1947. godine bio je određen stanjem u kome se nalazila cjelokupna 3 Ibid. str.124.4 Grupa autora, Islam i Muslimani u Bosni i Hercegovini, Sarajevo. 1977., str. 145-146.5 Ibid.str.146.6 Ibid., str.146.
4
organizacija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Austro-Ugarska vlast je nastojala da
definitivno riješi vakufsko pitanje onako kako je njoj najbolje odgovaralo. Težila je tome da
se provede što jača centralizacija otvaranjem centralne vakufske zaklade. Zemaljska vlada
imenovala je u Zemaljsko vakufsko povjerenstvo vladinog povjerenika za vakufske poslove,
bez koga se ni jedna važnija stvar nije mogla riješiti, niti se sjednica povjerenstva održati.
Muslimani su bili nezadovoljni takvom situacijom pa su se počeli javljati, u početku kao
pojedinačni, ali kasnije i masovniji pokreti protiv takve vakufske uprave. Od 1886. do 1906.
godine bilo je nekoliko pokreta za vjersko-prosvjetnu autonomiju muslimana. “To je dovelo
do usvajanja teksta Štatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih
poslova u Bosni i Hercegovini, koji je 1. maja potpisao car Franjo Josip, čime je Statut
stupio na snagu i po njemu se trebala provesti organizacija islamskih vjerskih i vakufskih
poslova”.7 Ujedinjenjem, tj. stvaranjem Kraljevine SHS nastupila je sa stanovišta organizacije
Islamske vjerske zajednice, uprave vakufa i općenito muslimanskog vjerskog života jedna
veoma složena situacija. Senžermenskim ugovorom Kraljevina SHS preuzela je prema svojim
građanima muslimanske vjeroispovjesti u osnovi tri obaveze. Prva je, da se pitanja koja se
tiču njihovog porodičnog i ličnog satusa reguliraju po muslimanskim običajima. Na drugom
mjestu, je to da će Vlada Kraljevine SHS pružiti zaštitu džamijama, grobljima, vakufima i
drugim vjerskim i dobrotvornim ustanovama koje već postoje, te da neće uskraćivati pravo
eventualnom osnivanju novih takvih institucija. Najzad, Vlada SHS se obavezuje da
preduzme korake da se imenuje reisu-ul-ulema za cijelu zemlju. Ni jednu od navedenih
obaveza Vlada Kraljevine SHS nije ispunila do kraja. Što se prve obaveze tiče, samo su u BiH
i dijelom u Crnoj Gori postojali šerijatski sudovi, u ostalim krajevima se uglavnom sudilo po
državnim zakonima. U pogledu obaveze o staranju o muslimanskim ustanovama, vakufima
grobljima itd., tokom dvadesetih godina 20. stoljeća Vrhovno islamsko starješinstvo
prikupilo je brojne podatke o rušenju i oduzimanju džamija i njihovom pretvaranju u vojne
magacine, škole itd. Najzad, što se tiče izbora reisa za cijelu državu, Vlada je formalno
priznala Džemaludina Čauševića za poglavara svih muslimana u Kraljevini SHS, ali mu nije
dopustila da ima utjecaja na muslimane izvan Bosne i Hercegovine. Upravu nad IVZ u
ostalim djelovima zemlje zadržalo je Ministarstvo vjera”8. Kada se sagleda cjelokupno stanje
Islamske zajednice u Kraljevini SHS, da se zaključiti da ona nije bila jedinstvena organizacija.
7 Ibid., str. 149.8 Omer Nakičević, Istorijski razvoj institucije Rijaseta, Sarajevo, 1996., str. 27-29.
5
U Bosni i Hercegovini je imala autonomiju u okviru koje je slobodno poslovala, dok je u
Srbiji i Crnoj Gori bila posve ovisna o državnom aparatu Kraljevine SHS.9
Dakle, iako je došlo do promjene društveno političkog okruženja, u Bosni i Hercegovini je i
dalje važio “Štatut za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u
BiH” koji je donešen za vrijeme Austro-Ugarske.
Uvođenjem diktature 6. januara 1929. godine, režim je odlučio da provede jednistvenu
organizaciju IVZ za cijelu državu i tako sve muslimanske vjerske organe i poslove stavi pod
svoju direktnu kontrolu. Zakonom o IVZ Kraljevine Jugoslavije donešenim 31. januara 1930.
godine stavljen je van snage “Štatut za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-
mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini”. Organizacija Islamske vjerske zajednice uređena
je Ustavom koji je stupio na snagu 9. jula 1930. godine.10
Nova je situacija za IVZ nastupila raspadom šestojanuarskog režimana tzv. petomajskim
izborima i ulaskom dr. Mehmeda Spahe, 24. juna 1935. godine, u prvu vladu Milana
Stojadinovića. Kao jedan od uvjeta ulaska JMO u Vladu, Spaho je tražio reviziju
šestojanuarskog zakonodavstva IVZ. Februara 28. 1936. godine proglašena je Uredba sa
zakonskom snagom kojom su Zakon i Ustav IVZ stavljeni van snage. Novi Ustav IVZ
donešen je 24. oktobra 1936. godine.11
Ovaj Ustav IVZ iz 1936. godine ostao je usprkos protivljenju određenog djela ilmijje do 1947.
godine, kada je izglasan novi, prvi posljeratni ustav IVZ.12
U veoma burnom vremenu između dva rata, u vremenu kada su se smjenjivale državne
zajednice, od Kraljevine SHS do Kraljevine Jugoslavije, a svaka je nastojala da pod svojom
kontrolom ima Islamsku zajednicu donoseći Ustave koji su njima odgovarali (Ustav iz 1930. i
1936. godine) Vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Bugojnu (u nastavku Povjerenstvo) je
nastojalo da odgovori svim izazovima koji su se nametali. Primarni interesi popisa i čuvanja
vakufske imovine od propadanja i oduzimanja su ostvareni, a u skladu sa skromnim
finansijskim mogućnostima vršen je veoma plodotvoran rad na vjerskom i svjetovnom
prosvjećivanju muslimanskih masa. Aktivnosti Povjerenstva bile su određene Štatutom iz
1909., te Ustavima iz 1930. i 1936. godine. Zapravo najviše obaveza, prava i dužnosti
Povjerenstvo je dobilo po Štatutu iz 1909. godine, dok su Ustavima iz 1930., odnosno 1936.
godine obaveze Povjerenstva skraćivane i prelazile su direktno na imamate (džemate) i
9 Ibid., str. 30.10 Ibid. str. 30.11 Ibid. str. 33.12 Ibid. str. 35-36.
6
džematske odbore. Pošto su sve obaveze i prava Povjerenstva u vremenu između dva rata
sadržane u Štatutu iz 1909 godine, to ćemo ih onako kako su u njemu definisane navesti.
Prema Štatutu u djelokrug kotarskog povjerenstva spada:
1. sastavljati, popunjati i popravljati spiske birača za pojedine džemate i obnarodovati;
2. odlučivati o reklamacijama proti spiscima birača i o prigovorima proti izbornom činu;
3. određivati izbor džematskih medžlisa, kao i vjerskih zvaničnika, koje bira džematski
medžlis, imenovati izborne povjerenike, ispitivati i proglašavati izborni rezultat, kao i
raspisati nove izbore;
4. voditi u evidenciji sav vakufsko-mearifski pokretni i nepokretni imetak, što se nalazi u
kotaru;
5. nadzirati vjerske i vakufsko-mearifske zgrade, kao i bditi nad cjelokupnim poslovanjem
mutevelija i svim vakufsko-mearifskim sredstvima plaćenih osoba kotarskog područja;
6. stavljati predloge glede ustrojstva, uzdržavanja i popravljanja džamija, medresa,
mekteba, kao i škola, odgojilišta, humanitarnih zavoda, konvikata, i drugih vakufsko-
mearifskih zgrada svake ruke;
7. stavljati predloge glede prodaje, trampe, opterećenja, načina iznajmljivanja i izdavanja
pod zakup vakufskih nekretnina, nadalje glede kupovanja nekretnina i podizanja
koristonosnih novogradnja iz vakufsko-mearifskih sredstava;
8. davati mnijenja o umjesnosti i uslovima nagoda i o sklapanju i razriješavanju ugovora;
9. predlagati o sumnjivim i neutjerivim tražbinama, koje bi se imale otpisati;
10. stavljati predloge glede ukamaćenja vakufsko-mearifskog novca;
11. stavljati predloge o imenovanju, plaćama, nagradama, platežnim predujmovima,
naknadama manjka i otpustu vakufsko-mearifskih službenika, vjerskih činovnika i sluga,
kao i podjeljivati dopuste istima do četrnaest dana;
12. ispitivati sposobnost vjerskih zvaničnika koje bira džematski medžlis, kao i onih, koje
predloži za obavljanje izvanrednih obreda;
13. stavljati predloge o podjeljivanju potpora siromašnim muslimanima;
14. bditi nad tim, da se plan predavanja u medresama, mektebima, i drugim vakufsko-
mearifskim zavodima izvršuje, te javiti muftiji, ulema-medžlisu ili političkim oblastima,
kad dozna, da se ne obdržava osnova islamskog vjeronaučnog predavanja u javnim
školama ili zavodima;
7
15. određivati svoje izaslanike, koji će prisustvovati zaključnim ispitima u mektebima i
medresama, koje se nalaze u njegovom uredovnom sjedištu, i koji će nadzirati svake
godine najmanje dva puta mektebe u kotarskoj varoši, a po mogućnosti i ostale mektebe u
kotarskom području, te o rezultatu tih pregledavanja izvješćivati ulema-medžlis;
16. poticati islamski mladež, da pohađa u što većem broju mektebe, medrese i druge škole, te
da uči zanate; nadalje nastojati, da se muslimani uopće, a maldež napose posvećuje
učenju zanata ili ma kakvom drugom radu;
17. stavljati predloge o podjeljenju štipendija za islamske učenike medresa, mekteba škola,
zanata itd;
18. određivati dane za obdržavanje ispita na vjerskim školama kotara i po mogućnosti
prisutvovati istim;
19. ispitivati i riješavati od mektebskih uprava predložene iskaze o školskim prilikama u
mektebima;
20. predlagati ulema-medžlisu uspjehe u medresama, kao i iskaze, što ih podnesu uprave
medresa o školskim odnošajima;
21. potvrđivati potvrde, odnosno svjedođbe, što ih izdaju uprave medresa radi oslobađanja
softi od vojne dužnosti;
22. sastavljati i voditi popis (katastar) sviju svojih muslimanskih porezovnika, te isti svake
godine predavati poreznom uredu u svrhu propisivanja i pobiranja prireza;
23. satvaljati predlagati proračun za dojduću i zaključni račun za prošlu godinu u pogledu
gospodarenja vakufsko-mearifskim imetkom, koji se u njegovu kotaru nalazi;
24. ispitivati i predlagati od mutevelija položene račune o njihovom gospodarenju, kao i sve
druge račune, koji se tiču vakufsko-mearifskog imetka;
25. izvješčivati o svim znatnijim događajima, koji se tiču vjerskih i vakufsko-mearifskih
posola, saborskom odboru ili ulema-medžlisu, prema tomu već kako se ti poslovi tiču
nadležnosti jednog ili drugog od spomenutih tijela;
26. provađati od saborskog odbora, odnosno ulema-medžlisa u granicama dotične
nadležnosti navedenih tijela dobivene naloge;
27. izabrati članove za okružni izborni odbor.
O predmetima navedenim u gore izbrojenim tačkama ima se izvješćivati i stavljati predloge
saborskom odboru, ako u tom nije izričito štogod drugo određeno.13
13 Muhamed Salkić, Ustavi Islamske zajednice, Sarajevo, 2001., str.45-47.
8
U ovakvom ustavnom okruženju, uz određene propise koji su pojašnjavali određene tačke
ustava ili se odnosili na neku konkretnu situaciju koje su se vremenom javljale, djelovalo je
Povjerenstvo u Bugojnu u vremenu između dva rata.
VAKUFSKO-MEARIFSKI SABOR
VAKUFSKO-MEARIFSKI SABORSKI ODBOR
VAKUFSKO-MEARIFSKO POVJERENSTVO U BUGOJNU
9
DŽEMAT VESELA
DŽEMAT VOLJICE
DŽEMAT GLAVICE
DŽEMAT G. VAKUF
DŽEMAT ODŽAK
DŽEMAT BUGOJNO
DŽEMAT D. VAKUF
DŽEMAT PRIVOR
DŽEMAT PRUSAC
DŽEMAT KUPRES
Tabela br.1 Šematski prikaz organa Vakufsko-mearifske uprave Islamske zajednice prema
Štatutu iz 1909 godine.14
Za vrijeme Austro-Ugarske vladavine Bugojno postaje upravni i administrativni centar
gornjovrbaske regije, sjedište kotara. Organizacija Islamske zajednice slijedi administrativnu
organizaciju državnih službi tako da Bugojno nakon nekoliko stoljeća duhovne dominacije
Prusca postaje središte Islamske zajednice ovog područja. Međutim, iako je službeno
Bugojno centar Kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstva, ipak Prusac po ulemi,
organizaciji i postojećoj infrastrukturi Islamske zajednice ostaje duhovni centar i rasadnik
uleme još dugo godina nakon Drugog svjetskog rata. Za vrijeme Austro-Ugarske popisana je
sva vakufska imovina, postavljene mutevelije i uspostavljena organizacija Islamske zajednice
onako kako je to predviđeno Štatutom za autonomnu upravu I.Z.
VAKUFSKO-MEARIFSKO POVJERENSTVO U BUGOJNU 1918-1945. GOD.
Nakon Prvog svjetskog rata politička i ekonomska situacija u državi je bila veoma teška i
složena. Sam naziv nove državne zajednice Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, dovoljno je
govorio o pažnji koja je posvećivana muslimanima i Islamskoj zajednici unutar nove države.
Štatut za autonomnu vakufsku i mearifsku upravu donešen 1909. godine ostao je na snazi do
1930. godine, kada je donešen novi Ustav s ciljem stavljanja Islamske zajednice na području
Kraljevine Jugoslavije pod punu kontrolu državnog aparata. Takva politička previranja
ostavljala su traga i na rad Povjerenstva u Bugojnu. Ekonomska situacija u državi razorenoj
ratnim vihorom bila je vrlo loša, pogotovu ako se uzme u obzir da je i ono malo fabrika koje
su zapošljavale određeni broj ljudi tokom rata devastirano. U to vrijeme Vakufsko-mearifsko
povjerenstvo u Bugojnu je svoje aktivnosti usmjerilo na pomaganje ljudi čija egzistencija je
bila ugrožena. U arhivi Povjerenstva sačuvani su dokumenti o pomoći koju su primali kako
stalno uposleni u džematima, tako i sibjan muallimi, sejjar muallimi, Fond muslimanskog
sirotišta (dotacija od 100. kuna)15 i druge ustanove i pojedinci koji su se Povjerenstvu obraćali
za pomoć.16 Predsjednik Povjerenstva Sulejmanpašić17 nastojao je da vakufsku imovinu koja
je tokom rata uništena i devastirana što prije sistematizira, osposobi i stavi u funkciju. Nužno
14 Ibid. str.28.15 Arhiva KVMP u Bugojnu, Izvještaj o dotaciji za Fond muslimanskog sirotišta 1919. godine16 Arhiva KVMP u Bugojnu, Izvještaj o utrošenim srdstvima za 1919. godinu 17 Predsjednik Povjerenstva od 1918. godine do 1922. godine bio je Rifat-beg Sulejmanpašić. Poticao je iz ugledne porodice Sulejmanpašića.Uživao je veliko poštovanje svih onih koji su ga poznavali. Biran je za presjednika Povjerenstva dva mandata.Umro je 1319. h. g. Ukopan je u haremu Sultan Ahmedove džamije.
10
je bilo popisati svu vakufsku pokretnu i nepokretnu imovinu, evidentirati trenutno stanje
vakufa, a zatim pristupiti popravljanju ratom izazvanih šteta. Ovo je bilo potrebno i zbog
toga što je država određene vakufske objekte oduzimala od Islamske zajednice i pretvarala u
vojne magacine ili škole.18 Međutim, vakufska sredstva gotovo da nisu bila dovoljna ni za
osnovne vjerske potrebe muslimana bugojanskog kotara, te je pomoć od centrale u Sarajevu i
Saborskog odbora bila neophodna i nužna. Vakufski objekti oštećeni ratom i ratnim dejstvima
nakon rata su koliko je bilo mogućnosti i sredstava renovirani i popravljani. Tako je odmah
nakon rata, 1919. godine, popravljana Sultan Ahmedova džamija u Bugojnu, ali je po
izvještajima koji su se podnosili Povjerenstvu dotacija od 1050 kuna bila nedovoljna da se
kompletan posao završi. Slično je bilo i sa ostalim vakufskim objektima na području
Povjerenstva. Odmah nakon rata pristupilo se i novim izborima unutar Islamske zajednice.
Na području Povjerenstva u Bugojnu provedeni su izbori 01.12. 1919. godine. Ponovo je za
predsjednika izabran Rifat-beg Sulejmanpašić koji je na toj funkciji ostao do 1924. godine.
Odlukom Vakufsko-mearifskog sabora br.3679/24. Povjerenstvo u Bugojnu je raspušteno
zbog nemogućnosti djelovanja. Naloženo je predsjedniku Povjerenstva da organizuje
vanrednu skupštinu i izabere nove ljude u Povjerenstvo. Novo povjerenstvo je izabrano
22.10.1924. godine i sačinjavali su ga: Abdullah Mustajbegović, Haki-beg Bušatlija
predsjednik, Hasan Hadžiabdić, Tahir Ćatić, Nur ef. Mehmedagić i Ibrahim ef. Belagija. 19
Haki-beg Bušatlija je bio predsjednik Povjerenstva u relativno mirno vrijeme. Vrijeme bez
nekih velikih političkih previranja u državi. Povjerenstvo je tada radilo uobičajene aktivnosti
evidentiranja vakufskih tražbina, naplate bekija, skalpanja novih ugovora, gradnjom novih i
popravkom starih mekteba, džamija i vakufskih prostorija, nadgledanja rada muallima u
mektebima i osnovnim školama itd. Haki-beg Bušatlija je bio predsjednik Povjerenstva do
1928. godine.20 Veća pažnja je posvećivana prosvjetnim djelatnostima i organizacijom
vjerskih aktivnosti. Interesantno je napomenuti da je svake godine za kraljev rođendan u svim
vjerskim bogomoljama organizovan prigodan program. Tom prilikom bi se u džamiji učile
dove za kraljevo zdravlje i boljitak države. Svake godine Povjerenstvo je organizovalo
Ajvatovicu. Aktivnosti Pojerenstva tada bi se povećavale jer je veliki broj vjernika iz svih
krajeva države dolazio u Prusac. Džematlije iz Prusca su za Ajvatovicu organizovali sergije,
a sredstva su se uglavnom trošila za opravku mekteba i džamija. Od Ministarstva saobraćaja
je zahtjevano da se u danima Ajvatovice snize cijene voznih karti kako bi što više vjernika
18 Omer Nakičević, Istorijski razvoj institucije Rijaseta, Sarajevo, 1996., str.29.19 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o vanrednim izborima 1924. godine20 Arhiv KVPM u Bugojnu, Zabilješka o primopredaji dužnosti novom presjedniku iz 1928. godine
11
bilo u mogućnosti doći i posjetiti Ajvatovicu.21 Sa posebnom pažnjom i velikim pripremama
dočekivan je mubarek mjesec ramazan. U tu svrhu Povjerenstvo je koliko je bilo u
mogućnosti nastojalo da obezbjedi teravih imame i sugerisalo džematima da u svojim
mjestima imaju imame barem u ramazanu. Velika pažnja se posvećivala sigurnosnoj situaciji
za vrijeme ramazana jer su džamije za vrijeme ramazana bile prepune vjernika, stoga je od
žandarmerijske uprave traženo da se osiguraju sve veće džamije i okupljališta vjernika.
Svakog ramazana dolazile su posebne preporuke od reisul-uleme i muftije o tome koje
aktivnosti tog ramazana posebno treba činiti i na šta posebno treba obratiti pažnju. Godišnje
su se organizovali završni ispiti u svim mektebima. Tim ispitima su po Štatutu prisustvovali i
članovi Povjerenstva koji su ocjenjivali rad dotičnog imama i znanje djece. Vjerske aktivnosti
upotpunjavale su se mevludima i predavanjima koja su bila dobro organizovana i
pripremljena. Mevludi su zapravo bili pravi doživljaji u jednom džematu pa im se stoga
posvećivala velika pažnja. Uz džumu namaz oni su bili idealna prilika da se većem broju
džematlija skrene pažnja na aktuelna događanja na području Povjerenstva. Vršilac dužnosti
predsjednika Povjerenstva 1928. i 1929. godine bio je Redžeb ef. Hegić.22 Godine 1929.
imami su otpočeli sa matičarskim aktivnostima. Vrijeme Od 1930. godine do 1937. godine
je vrijeme brojih aktivnosti koje su se novim Ustavom Islamske zajednice u Kraljevini
Jugoslaviji nametale predsjedniku i članovima Povjerenstva:23
- Donešen je novi Ustav Islamske zajednice u Kraljevini Jugoslaviji. To je sa sobom
povlačilo i brojne aktivnosti na području sreskih povjerenstava poput organizovanja novih
izbora na svim nivoima, ustrojstva novoizabranih članova povjerenstava, upoznavanja sa
zatečenim stanjem itd. Posljedica donošenja novog Ustava je i ukidanje muftijstva u
21 Arhiv KVMP u Bugojnu,Molba za popust u željezničkom saobraćaju za hodočasnike Ajvatovice 1930. godine 22 Redžep ef. Hegić rođen je 1878. godine. Završio je Kuršumli medresu u Sarajevu i Darul-muallimin. U Islamskoj zajednici je bio zaposlen od 1910. godine Radio je kao muallim u mektebi ibtidaijji. Bio je vrstan pedagog koji je cijeli život je posvetio prosvjećivanju muslimana i muslimanske mladeži. Umro je 1969. godine. Ukopan je u haremu Sultan Ahmedove džamije.23 Predsjednik Povjerenstva u Bugojnu od 1930-1936. je Hajdar ef. Rustempašić, šerijatski sudija iz Bugojna. Članovi Povjerenstva za vrijeme njegovog mandata su bili: Mustajbegović Abdullah-muderis, Mandžić Asimaga-trgovac, Karadža Muharem-trgovac, Bosto Ahmetaga-trgovac, Imširpašić Tahirbeg-imam i Bajrektarević Rašid ef.-imam.
12
Travniku, tako da je Povjerenstvo u Bugojnu po novoj organizaciji Islamske zajednice ušlo u
sastav muftiluka u Sarajevu.24
- Podjelom zemlje na banovine podjeljena je i teritorija Povjerenstva u Bugojnu. Donji
Vakuf sa Pruscem je pripao srezu Jajce što je dodatno zakomplikovalo administrativne
poslove u Povjerenstvu.25 Međutim odlukom nadležnih organa Islamske zajednice oni su i
dalje ostali pod upravom Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu.26
- U osnovnim i građanskoj školi u Bugojnu postavljeni su vjeroučitelji koji su imali
obezbjeđenu platu kroz proračun Povjerenstva. Ustavom je bilo predviđeno da nagrađivanje
“Islamskih vjeroučitelja u osnovnim, građanskim, srednjim i srednjim stručnim školama,
javnim i privatnim, primaju nagradu za svoj rad po islamskim propisima kao i vjeroučitelji
drugih priznatih vjeroispovjesti. Ukoliko njihove nagrade ni bi bile osigurane iz državnih,
samoupravnih ili školskih sredstava privatnih škola, one padaju na teret Islamske verske
zajednice i snosi ih samostalna imovinska uprava Islamske verske zajednice”.27
- Ukidaju se pojedinačni vakufi a osnivaju se takozvani “Ujedinjeni vakufi” u koje su ušli
svi pojedinačni vakufi sa određene teritorije. Tako su postojali Ujedinjeni vakufi u
Bugojnu, Donjem Vakufu, Gornjem Vakufu i Pruscu.28
- Provedena je nova teritorijalna organizacija Povjerenstva. Ukinuti su imamati u Voljicu i
Veseloj.29
Nakon donošenja Ustava Kraljevine Jugoslavije 1936. godine provedeni su izbori za članove
Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu. Za predsjednika je izabran Ahmet-
aga Bosto trgovac iz Bugojna.30 Interesantno je da se početkom rata, kada je Bosna i
Hercegovina uključena u Nezavisnu Državu Hrvatsku nije mjenjao Ustav Islamske zajednice,
te se tako nikada službeno nije priznao okupatorski režim NDH.31 Bugojno je za vrijeme rata
pripalo talijanskoj okupacionoj zoni, a Talijani ulaze u Bugojno krajem maja 1941. godine.32
U vrijeme od 1936. do 1941. godine sagrađena je džamija u Pridvorcima 1937. godine, a
24 Arhiv KVPM u Bugojnu, Odluka o ukidanju muftiluka u Travniku 1930. godine25 Mitar Papić, Školstvo u Bosni i Hercegovini 1918-1941, Sarajevo, 1984., str.9.26 Arhiv KVMP u Bugojnu, Odluka da imamati u Donjem Vakufu i Pruscu ostaju u sastavu Povjerenstva iz 1930. godine27 Muhamed Salkić, Ustavi Islamske zajednice, Sarajevo, 2001., str.190.28 Arhiv KVMP u Bugojnu, Proračun Povjerenstva za 1934. godinu29 Arhiv KVPM u Bugojnu, Odluka o reorganizaciji džemata na području Povjerenstva 1933. godinu30 Ahmetaga Bosto je bio predsjednk Povjerenstva u veoma teško i složeno vrijeme pred Drugi svjetski rat i tokom rata od 1936. do 1942. godine.31 Muhamed Salkić, Ustavi Islamske zajednice, Sarajevo, 2001, str. 8.32 Mirsad Bušatlija, Povjest Bugojna I, Travnik, 2001., str.26
13
kraj Sultan Ahmedove džamije napravljen šadrvan na električnu energiju, jedinstven takve
vrste u to vrijeme.33 Naime, kraj džamije je proticao potok koji su mesari koristili za svoje
poslove, te se na taj način voda prljala i nije bilo mogućnosti sa njom uzeti abdest. Donešena
je odluka da se prikupljaju sredstva za gradnju šadrvana koji je i napravljen 1942. godine. Rat
i ratne nedaće ostavile su traga i na Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Bugojnu.
Godine 1942. večina članova Povjerenstva nije bila u mogućnosti da prisustvuje sjednicama
Povjerenstva, zbog čega je 17. lipnja 1942. godine formirano Povjerenstvo od novih članova i
sa novim predsjednikom. Za predsjednika je izabran Kasim ef. Terzić34, a za članove su
izabrani: Asimaga Mandžić-trgovac iz Bugojna, Alijaga Hegić-težak, Mustafaga Bivoldžić-
trgovac iz D. Vakufa, Muharemaga Granić-trgovac iz G. Vakufa, Agija Bečirović-kafedžija iz
Bugojna i Sabrija Hadžalić-posjednik iz Bugojna. Tokom Drugog svjetskog rata sve
aktivnosti Povjerenstva svedene su na održavanje bilo kakve mektebske nastave u mjestima
koja nisu bila pod okupacijom, te nastojanje da se vakufska imovina što bolje sačuva. Na
osnovu izvještaja o mektebima vidljivo je da predsjednik Povjerenstva nema potpune podatke
o aktivnim mektebima, te da su njegovi podaci nepotpuni zbog rata i ratnih dejstava, kao i
zbog toga što su se djelovi Povjerenstva nalazili u oslobođenoj zoni, a drugi su bili
okupirani35. Tokom rata bilo je nekoliko humanitarnih akcija za nastradale u Podrinju i
Hercegovini, te pružanje pomoći muhadžirima, koji su sa svih strana dolazili na područje
Povjerenstva.36
Prema Štatutu “Zastupnici svih džemata jednog kotara sačinjavaju kotarsku skupštinu, koja se
odmah dok su izbori ovih džematskih zastupnika postali pravovaljani, sastaje u kotarskom
mjestu, da bira članove kotarskog povjerenstva i njihove zamjenike”37 Dakle Kotarsko
vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Bugojnu imalo je ingerencije na teritoriji bugojanskog
kotara u koji su spadale općine: Bugojno, Donji Vakuf, Prusac, Gornji Vakuf i Kupres. Od
1918. do 1933. godine skupštinu Povjerenstva u Bugojnu činili članovi iz 10 džemata i to:
Bugojna, Glavica, Odžaka, Donjeg Vakufa, Prusca, Gornjeg Vakufa, Privora, Voljica,
Kupresa i Vesele.38 Nakon donošenja Ustava 1930. godine došlo je i do teritorijalnog
33 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o gradnji šadrvana pred džamijom u Bugojnu 1942. godine34 Kasim ef. Terzić, rođen je 1911. godine. Radio je kao šerijatski sudija u šerijatskom sudu u Bugojnu. Od 1942. do 1945. godine bio je predsjednik Povjerenstva. Umro je 1978. godine. 35 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o sibjan muallimima iz 1943. godine36 Arhiv KVMP u Bugojnu, Apel za pomoć nastradalima u Hercegovini 1941. godine37 Muhamed Salkić, Ustavi Islamske zajenice, Sarajevo, 2001., str. 43.38 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o imamatima 1930. godine
14
razgraničenja džemata. Odlukom Ulema-Medžisa u Sarajevu br. 77/33. od 16. augusta 1933.
godine formirano je osam imamata (imamat je svaki džemat u kome postoji imam matičar),
dok su dva imamata ukinuta: u Veseloj i Voljicu koji su po novoj podjeli džemata pripali
Bugojnu, džemat Vesela, odnosno Gornjem Vakufu, džemat Voljice.39 Ovakvo ustrojstvo
džemata ostalo je sve do kraja Drugog svjetskog rata i donošenja Ustava 1947. godine, kada
su ukinuta Sreska vakufsko-mearifska povjerenstva, a osnovani Odbori islamske zajednice.
VAKUFSKO-MEARIFSKO POVJERENSTVO U BUGOJNU
IMAMAT BUGOJNO
“ DONJI VAKUF
“ GORNJI VAKUF
“ PRUSAC
“ KUPRES
“ GLAVICE
“ ODŽAK
“ PRIVOR
“ VOLJICE do 1933 god
39 Arhiv KVMP u Bugojnu, Odluka o ukidanju imamata u Veseloj u Voljicu 1933. godine
15
“ VESELA do 1933 god.
Tabela br.2 Vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Bugojnu i imamati na njegovom području.
Pošto je cjelokupana prosvjetna aktivnost Povjerenstva vršena preko džemata i
imama koji su u njima radili, a vakufska preko mutevelija koji su ekonomisali sa vakufskom
imovinom na svome području to je poželjno da se u ovom radu iznese stanje po džematima
koji su sačinjavali Povjerenstvo i ljudima koji su u tim džematima djelovali. Ovdje ću
svakako spomenuti i teritorijalno razgraničenje svakog džemata, te mjesta koja su ulazila u
sastav pojedinih imamata.
I. IMAMAT BUGOJNO
Džemat Bugojno, u iskazu o podjeli teritorije Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u
Bugojnu na imamate iz 1932. godine, sačinjavala su sljedeća mjesta: Bugojno grad, Čaušlije,
Čehajići, Čemalovići, Gaj, Jaklić, Karadže, Karići, Kotege, Korenići, Malo Selo i Milanovići.
Ukupno je bilo 307 muslimanskih kuća u kojima je živjelo 1521 stanovnik.40 Na području
džemata Bugojno postojala je samo Sultan Ahmedova džamija u Bugojnu. Džamija je
sagrađena 1105. hidžretske godine,41odnosno 1694. godine. Tokom svog postojanja odigrala
je neizmjernu ulogu u nastanku i razvoju grada Bugojna. Džamija je više puta renovirana i
popravljana.
40 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskazu o podjeli teritorije Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu na džemate/imamate iz 1932. godine41 Tarih Sultan Ahmedove džamije
16
Kositerovića medresa i Sultan Ahmedova džamija
Imam vaiz i muderis cijelo vrijeme između dva rata bio je Abdullah ef. Mustajbegović.
Njegov zamjenik je bio hafiz Mustafa Kulaglić dok je mujezin bio Hašim Šupić. 42 U džamiji
su se klanjali svi vaktovi i džuma namaz. Pored džamije je u periodu od 1940. do 1942.
godine sagrađen šadrvan na struju koji je bio jedinstven takve vrste na ovom području.43
Mektebi ibtidaijja, reformirani mekteb, tekođe se nalazio u haremu džamije. Muallimi u
mektebi ibtidaijji su bili Abdulah Mustajbegović i Redžep ef. Hegić, a od 1929. godine kada
je Abdulah ef. Mustajbegović prešao u osnovnu školu samo Redžep ef. Hegić.44 Mektebi su
postojali u Karadžama, Kotezima, Milanovićima i Čehajićima.45
R.br. džamije imami u džamijama mektebi muallimi
01. Sultan Ahmed
II u Bugojnu
Abdullah ef.
Mustajbegović
mektebi
ibtidaijja u
Bugojnu
Abdullah ef.
Mustajbegović
Redžeb ef. Hegić
02. sibjan Smail Karadža
42 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o imamima i muallimima na području imamata u Bugojnu 1937. godine43 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o gradnji šadrvana pred džamijom u Bugojnu 1942. godine44 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o mektebi ibtidaijjama 1929. godine45 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o mektebima 1937. godine
17
mektebi:
Karadže
Alija Tupo
03. Kotezi Mahmud Gruda
Davud Duvnjak
04. Milanovići Alija Tupo
05. Čehajići Jusuf Kurić
Tabela br. 3 Pregled džamija, imama, muallima, mektebi ibtidaijja i sibjan mekteba na
području imamata Bugojno
Glavni nosioci vjersko-prosvjetnog života u ovom džematu su svakako bili muderis
Abdullah ef. Mustajbegović i muallim Redžep ef. Hegić. Abdulah ef. Mustajbegović je
rođen 11. novembra 1882. godine u Busovači. Nakon završene Fejzije medrese46 u Travniku
postavljen je na dužnost muderisa bugojanske medrese 1913. godine. Bio je ličnost od
velikog ugleda u gradu Bugojnu ali i na području cijelog Povjerenstva. Veliki alim i učenjak
predan poslovima daije. Radio je kao imam, matičar, muderris, vaiz, muallim u mektebi
ibtidaijji i vjeroučitelj u osnovnoj i građanskoj školi. Ni jedna odluka Povjerenstva u Bugojnu
između dva rata nije donešena bez Abdullaha ef. Bio je žestok kada su u pitanju interesi
muslimana, te je zbog toga vrlo često bio na udaru raznih struja koje su nastojale da otuđe
muslimane od dini islama. Poznata su njegova nastojanja da ženska djeca dolaze u osnovne
škole u maramama, da muslimanska djeca ne idu u kino jer su sadržaji filmova bili vjerski
provokativni, te verbalni sukobi koje je imao sa učiteljem i upravom osnovne škole u Bugojnu
1930. godine, zbog toga što je djeci pojašnjavao da nema više bogova, kako su ih učitelji
učili, nego samo jedan Allah.47 Abdullah ef. je umro 1957. godine i ukopan je u haremu
Sultan Ahmedove džamije.
Redžep ef. Hegić rođen je 1878. godine. Završio je Kuršumli medresu u Sarajevu i Darul-
muallimin.48 U Islamskoj zajednici je zaposlen od 1910. godine Radio je kao muallim u
mektebi ibtidaijji. Godine 1928. i 1929. bio je predsjednik Povjerenstva. Uživao je veliki
46 U “Popisu službenika sreza bugojanskog oblasti travničke” navodi se da je Abdullah ef. završio Fejziju medresu, to je zapravo Fevzija medresa (drugo ime za Elči Ibrahim pašinu medresu u Travniku)47 Arhiv KVMP u Bugojnu, Saslušanje Abdulaha Mustajbegovića po pitanju nastave u osnovnoj školi 1930. godine 48 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o zaposlenim imamima i muallimima na području Povjerenstva 1929. godine
18
ugled među džematlijama.. Bio je vrstan pedagog i cijeli život je posvetio prosvjećivanju
muslimana i muslimanske mladeži. I dan danas njegovi učenici sa poštovanjem govore o
njemu naglašavajući njegove velike pedagoške sposobnosti. Osim rada sa djecom Redžep ef.
je ispred Povjerenstva bio određen da vodi kurseve koji su se povremeno organizovali za
sibjan muallime.49 Redžeb ef. je umro 1969. godine. Ukopan je u haremu Sultan Ahmedove
džamije.
II. IMAMAT DONJI VAKUF
U sastavu ovog imamata su bila sljedeća mjesta: Balići, Balihodžići, Donji Vakuf, Grabantići,
Hemići, Jemalići, Novosavci, Piljužići, Rudina, Sandžak, Suljići, Suhodol, Šutkovići i
Džihanovići. U ovim mjestima je bilo 585 muslimaskih domova u kojima je živjelo 2979
stanovnika.50 Na području ovog imamata postojale su sljedeće džamije i to:
1. Hadži Jusufova džamija. O osnivaču ove džamije nema pobližih podataka. Arhitektura
munare pokazuje da je mogla nastati u 16. stoljeću.51 Džamija je građena od kamena,
pokrivena crijepom i imala je munaru od kamena i harem od 950 m2 . Kako se navodi u
izvještaju o džamijama na području Povjerenstva, ova džamija je imala najveći i
najredovniji džemat u Donjem Vakufu. Imam hfz. Mustafa Basara za svoju imamsku
službu nije dobivao ništa, već je plaću primao kao vjeroučitelj i matičar. U džamiji su se
tridesetih godina klanjala tri vakta (sabah, akšam i jacija), i džuma namaz. Mujezin
džamije je jedno vrijeme bio Sakib Čizmo koga je u vršenju mujezinske obaveze mjenjao
otac Mujo Čizmo. Džamija nije imala vakufnamu.52
2. Balagijina džamija ili Bijela džamija. Džamiju je 1927. godine renovirao Salih-aga
Balagija, pa je po njemu i nazvana Balagijina džamija. Džamija je bila solidno građena,
pokrivena crijepom sa drvenom munarom i haremom od 4 dunuma i 260 m2. Imam
džamije od 1931. godine je bio hafiz Salih Tutariš koji je imao plaću od 300 dinara. Osim
imamske dužnosti nije vršio više nikakvu dužnost. Džamija nije imala mujezina. U njoj su
se klanjala tri vakta, a džuma se nije klanjala. Srušena je 1970. godine.53
49 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o organizovanju tečaja za sibjan muallime 1916. godine50 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskazu o podjeli teritorije Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu na džemate/imamate iz 1932. godine51 Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998., str. 287.52 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o džamijama na području Povjerenstva 1932. godine53 Husein Čepalo,Kulturno historijski spomenici općine Donji Vakuf, Donji Vakuf, 2001., str. 62.
19
Baš-džamija u Donjem Vakufu
3. Mejtaš ili Miralemova džamija. Nema pouzdanih podataka ko je i kada sagradio ovu
džamiju54 Džamija se zove i Rahime kadune džamija. Kao i ostale donjovakufske
džamije bila je dobro građena, sa drvenom munarom i velikim haremom od 11 dunuma.
Prihodi harema su bili 1500 dinara, a rashodi 500 dinara. U džamiji nije bilo stalnog
imama i mjezina. Vjerski život u džamiji je bio aktivan samo uz mjesec ramazan kada se u
njoj klanjala teravija.55
4. Džamija Kukavica. Džamiju je 1898. godine obnovio izvjesni hadži Sulejman-aga.56
Džamija je građena od kamena sa drvenom munarom i haremom od 820 m2 . Imam Mulo
Poričanin je u isto vrijeme vršio i mujezinsku dužnost u istoj džamiji. Imao je platu od
300 dinara godišnje. U džamiji su se klanjala tri vakta.57 Džamija je srušena 1964.
godine.58
54 Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998., str. 28255 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o džamijama na području Povjerenstva 1932. godine56 Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998., str. 288.57 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o džamijama na području Povjerenstva 1932. godine
20
5. Mehmed Čelebi ili Duzića džamija. Jedina džamija u Donjem Vakufu koja je bila
pokrivena daskom. Imala je drvenu munaru i harem od 675 m2. Imam hfz Mustafa Snaga
je bio i drugi muallim u mektebi ibtidaijji u Donjem Vakufu. Za svoju imamsku plaću je
dobivao 400 kg. žita i 750 dinara. U džamiji su klanjana tri vakta i džuma namaz.59
6. Hadži Nezir ef džamija. Građena je od kamena sa munarom od drveta. Imala je harem od
775 m2 . Džamija nije imala stalnog ni imama ni mujezina. Bila je aktivna samo uz
ramazan.60
7. Baš-džamija. Džamiju je sagradio Ibrahim-beg Malkočević 1572. godine. Zbog toga što
su se zidovi džamije urušili, džamija je 1914. godine srušena. Iste godine je ponovo
sagrađena. Baš džamija je 1932. godine imala kamenu munaru kao i hadži Jusufova
džamija. Uz džamiju je bio harem veličine 1 dunum i 40 m2. Imam džamije je bio Tahir-
beg Imširpašić iz Čehajića. Pored imamske dužnosti Tahir-beg je bio i muallim u sibjan
mektebu. Imao je godišnju plaću od 14000 dinara i to od Ujedinjenih vakufa 3000, a
džematlije su sakupile 11000 dinara. U džamiji su se klanjala tri vakta i džuma namaz.
Mujezin džamije, Nurija Plačo, je imao godišnju platu od 1800 dinara.61
8. Vajzović džamija. Ovo je najslabije očuvana džamija u Donjem Vakufu. U izvještaju stoji
da je u poluruševnom stanju. Džamija je bila pokrivena daskom i imala je drvenu munaru.
O džamiji se brinula porodica Vajzović koja je uz ramazan plaćala teravih imama.
Džamija nije imala stalnog imama ni mujezina, a bila je aktivna samo ramazanom.62
Husein Čepalo63 smatra da su Hadži Nezir ef. džamija i Vejzovića džamija jedna džamija
sa dva imena, ali se u izvještaju o džamijama iz 1932. godine jasno navodi da su to
zapravo dvije različite džamije.
9. Džamija u Jemanlićima. Udaljena od Donjeg Vakufa 3,5 km. Džamija je renovirana 1932.
godine. Imala je krov od crijepa i drvenu munaru. Uz džamiju se nalazio harem velik 2
dunuma i 800 m2. Imam džamije od 1930. godine je Sulejman Hodžić, koji je uz to bio i
sibjan muallim u mektebu. Imao je platu u naravi 900 kg. žita. U džamiji se klanjalo pet
vakata i džuma namaz.64
58 Husein Čepalo,Kulturno historijski spomenici općine Donji Vakuf, Donji Vakuf, 2001., str. 60.59 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o džamijama na području Povjerenstva 1932. godine60 Arhiv KVMP u Bugojnu, Ibid.61 Arhiv KVMP u Bugojnu, Ibid.62 Arhiv KVMP u Bugojnu, Ibid.63 Husein Čepalo,Kulturno historijski spomenici općine Donji Vakuf, Donji Vakuf, 2001., str. 61.64 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o džamijama na području Povjerenstva 1932. godine
21
10. Džamija u Oborcima, sultan Sulejmanova džamija. Sagrađena na ime sultana Sulejmana,
tako da je nastala u vremenu od 1520-1566. godine.65 Džamija je obnovljena 1240.
godine.66 Udaljena od Donjeg Vakufa 9 km. Građena je od kamena, bila je prekrivena
daskom i imala je drvenu munaru. Imam Mustafa Habib je bio i muallim u sibjan
mektebu. Imao je platu u naravi 1000 kg. žita, a u novcu 1200 dinara. U džamiji se
klanjalo pet vakata i džuma namaz. Cjelokupnu platu imam je primao od džemata. Nakon
Mustafa ef. Habiba imam džamije je bio Haki ef. Bukvić. Džamija nije imala stalnog
mujezina.67
R.br. džamije imami u džamijama mektebi muallimi
01. H. Jusufova
džamija
Mustafa Basara
Kasim ef. Tahirović
Mektebi
ibtidaijja
Mustafa Basara
Mustafa Snaga
02. Baš
džamija
Tahir ef. Imširpašić
Salih ef. Tutariš
Muharem Ljevaković
sibjan
mektebi:
Sandžak
Hamdija Elkaz
03. Bijela
džamija
Salih ef. Tutariš Suhodol Sabit Hodžić
Gafić Derviš
04. Kukavica Mulo Poričanin Grabantići Mustafa Habib
05. Nezir ef.
džamija
bez stalnog imama Oborci Mustafa Habib
Sulejman Hodžić
06. Vejzovića bez stalnog imama Balihodžići Šutković Kasim
07. Mejtaš Abdullah ef. Gafić Korenići Šutković Rasim
08. Jemanlići Sulejman Hodžić Gumna Ahmet Terzić
09. Oborci Mustafa Habib
Sulejman Hodžić
Donji
Vakuf
Salih Tutariš
Mulo Poričanin
Tahir Imširpašić
65 ? Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998., str. 292.66 Ibid. str. 292.67 Arhiv KVMP u Bugojnu, Ibid.
22
10. Duzića Mustafa ef. Snaga Rasavci Zuhdija Terzić
Tabela br. 4 Pregled džamija, imama, muallima, mektebi ibtidaijja i sibjan mekteba na
području imamata Donji Vakuf
Imam, matičar, vaiz, muallim, hatib, vjeroučitelj i voditelj svih vjersko prosvjetnih akivnosti u
Donjem Vakufu između dva rata je bio hafiz Mustafa ef. Basara. Mustafa ef. je završio
Ruždiju i Darul-muallimin. U službi u Islamskoj zajednici je bio od 1913. godine do 1941.
godine. Mustafa ef. Basara je pred Vakufsko-mearifskim povjerenstvom u Bugojnu bio
odgovoran za vjersko-prosvjetni život u Donjem Vakufu. Sve aktivnosti Povjerenstva vezane
za prosvjetni rad, svi izvještaji o imamima, muallimima, vjeroučiteljima po školama, o
mektebu i mektebskoj nastavi, o nastavanim planovima i programima, aktivnosti vezane za
mjesec ramazan itd. realizovane su preko Mustafe ef. Basare.
III. IMAMAT GORNJI VAKUF
U ovaj imamat su spadala sljedeća mjesta: Gornji Vakuf, Vrse, Ždrimci u kojima je bilo 325
domaćinstava sa 1729 stanovnika.68 Na području imamata u Gornjem Vakufu postojale su
četiri džamije:
1. Džamija Mehmed-bega Stočanina. Džamiju je Mehmed-beg sagradio 1580 godine69. Uz
džamiju on je ostavio vakuf iz čijih sredstava se finansirao rad u džamiji i mektebu.
Imala je kamenu munaru. Bila je pokrivena crijepom. Uz džamiju je bio harem veličine
300 m2. Imam džamije je bio Abdullah ef. Redžebašić koga je zbog teške bolesti
mjenjao70 Muftić ef. Muhamed koji je ujedno bio i imam matičar, te muallim i
vjeroučitelj. Njegova imamska plata je iznosila 1346 dinara. Mujezin džamije,
68 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o podjeli teritorije Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu na imamate iz 1932. godine69 U iskaz o džamijama na području Povjerenstva iz 1932. stoji da je džamija sagrađena 1580. godine, međutim, u natpisu sa džamije stoji da je ona sagrađena 1001. h. godine odnosno 1592/93. godine 70 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o džamijama na području Povjerenstva 1932. godine
23
Hadžiabdić Hasan, imao je platu 1146 dinara. U džamiji su se klanjali svi vaktovi i džuma
namaz.71
2. Džamija Ibrahim Čuaša. Džamiju je sagradio Ibrahim Čauš 1680. godine. Munara džamije
je bila od drveta, i kako se u izvještaju navodi, poluruševna tako da bi i munaru i krov
trebalo obnoviti. Imam džamije je bio Muftić ef. Abdullah koji je mjenjao Muhameda ef.
Muftića. U džamiji se klanjala džuma i teravija.72 Džamija je srušena 1960. godine.73
3. Čamili džamija. Čamila hanuma74 je dala sagraditi džamiju 1730. godine. Džamija je bila
pokrivena daskom. Imala je poluruševnu munaru od drveta. Nije imala imama tako da se u
njoj nisu obavljali nikakvi vaktovi. Ne spominje se u izvještaju da se u njoj klanjalo ni uz
ramazan.75 Džamija je izgorjela 27. jula 1944. godine prilikom eksplozije vojnih magazina
i više nije obnavljana.76
R.br. džamije imami u džamijama mektebi muallimi
01. Mehmed-bega
Stočanina
Abdullah Redžebašić
Muftić Muhammed
Mektebi
ibtidaijja
Muftić
Muhammed,
Salem
Bajrektarević
02. Ibrahim Čauša Muftić Abdullah
Muftić Muhammed
sibjan
mektebi:
Vrse
Muharem Gafić,
Begović Salih
03. Čamila
džamija
bez stalnog imama Ždrimci Hamdi Gafić
04. Nemić džamija bez stalnog imama
71 Ibid.72 Ibid.73 Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998., str.324.74 U iskaz o džamijama na području Povjerenstva iz 1932. stoji da je džamiju sagradila Čamila-hanuma, međutim, Mehmed Mujezinović u djelu Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, navodi da je džamiju osnovao pjesnik Ćamilija koji je napisao i kronogram o gradnji džamije. Džamija je prema kronogramu sagrađena 1039. h. godine, odnosno 1629/30. godine. 75 Iskaz o džamijama na području Povjerenstva 1932. godine76 Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998., str. 323.
24
Tabela br. 5 Pregled džamija, imama, muallima, mektebi ibtidaijja i sibjan mekteba na
području imamata Gornji Vakuf
4. Nemić džamija. Sagradio ju je izvjesni Nemić 1680. godine. Bila je pokrivena daskama i
imala je munaru od drveta. Džamija nije imala stalnog imama i bila je aktivna samo uz
ramazan.77
Džamija Mehmed-bega Stočanina neposredno pred rušenje 1969. godine
Imam, matičar, muallim, hatib, vaiz i vjeroučitelj u Gornjem Vakufu je bio Muhamed ef.
Muftić koji je bio odgovoran za cjelokupan vjersko-prosvjetni život na području imamata.
Muhammed ef. Muftić je završio Kuršumli medresu u Sarajevu. U službi u Islamskoj
zajednici je bio od 1901. godine do 1941. godine.78 Nakon njega za vjeroučitelja i imama u
gornjovakufskom imamatu je postavljen Salem Bajrektarević, dugogodišnji zamjenik
Muhamed ef. Muftića. U Gornjem Vakufu je u vremenu između dva rata djelovao mektebi
ibtidaijja u kom su predavali Muftić ef. Muhamed i Bajrektarević ef. Salem.
77Arhiv KVMP u Bugojnu Iskaz o džamijama na području Povjerenstva 1932. godine78 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o zaposlenim imamima i muallimima na području Povjerenstva 1929. godine
25
IV. IMAMAT GLAVICE
Ovaj džemat je u vrijeme između dva rata obuhvatao sljedeća mjesta: Ceribašići, Drvetine,
Džulovići, Glavice, Golo Brdo, Goruša, Hum, Hapstići, Keže, Podripci, Pirići, Nuhići, Rovna,
Ljubnić, Servani, Seferovići, Šahmani, Vileši i Zlokuće u kojima je bilo 342 muslimanska
doma sa 1949 stanovnika.79
Džamija je postojala samo u naselju Glavice. Nema pouzdanih podataka o tome ko je
napravio džamiju i kada. Osim džamije i mekteba u Glavicama postojali su mektebi u
Drvetinama, Golom Brdu, Goruši, Rovnoj, Ljubniću i Podripcima u kojima su radili u
dogovoru sa mještanima sibjan muallimi ili sejjar muallimi. U džamiji u Glavicama su se
klanjali svi vaktovi. Uz džamiju su nalazila zgrada mekteba.80 Imami matičari i muallimi u
ovom džematu su bili Ahmet ef. Ganibegović od 1928. do 1936. i Memić ef. Muhamed.81
Ahmet ef. je svršenik Mehremića medrese, u službi je od 1910. godine. Radio je kao sibjan
muallim mekteba u Glavicama, te kao vjeroučitelj u narodnoj osnovnoj školi u Kandiji.82
Jedno vrijeme je predavao vjeronauku u osnovnoj i građanskoj školi u Bugojnu. Godine
1936. za imama u Glavicama je postavljen Memić ef. Muhamed.83
R.br. džamije imami u džamijama mektebi muallimi
01. u Glavicama Ahmed Ganibegović
Muhamed Memić
sibjan
mektebi:
Glavice
Ahmed
Ganibegović
Muhamed Memić
02.
Drvetine
Fehim Omeragić
03. Rovna Ibrahim Čatić
Pokvić Himzo
04. Podripci Fehim Omeragić
79 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskazu o podjeli teritorije Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu na imamate iz 1932. godine80 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o džamiji u Glavicama 1932. godine81 Arhiv KVMP u Bugojnu, Plata zaposlenih imama i udova na području Povjerenstva, 1933. i 1937. godine 82 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o zaposlenim imamima i muallimima na području Povjerenstva 1929. godine83 Arhiv KVMP u Bugojnu, Plata zaposlenih imama i udova na području Povjerenstva, 1937. godine
26
05. Golo Brdo Salih Hodžić
Ždralović Himzo
06. Goruša Mulo Imamović
07. Ljubnić Ibrahim Čatić
Tabela br. 6 Pregled džamija, imama, muallima, mektebi ibtidaijja i sibjan mekteba na
području imamata Glavice
V. IMAMAT ODŽAK
Ovaj džemat sačinjavali su: Odžak, Zanesovići, Pavice, Malići, Dervići, Grižići, Seferovci,
Memići, Gornja Ričica, Lužni, Donja Ričica, Rosulje, Gračanica, Kordići, Bilo Buće, Ivica,
Skrte i Planinica. U ovim mjestima bilo je 366 muslimanskih domaćinstava sa 2123
stanovnika.84 Džamija se nalazila u Odžaku, dok su mektebi bili u Zanesovićima, Pavicama,
Lužanima, Gračanici, Kordićima, Bojskoj i Planinici. U džamiji su se klanjali svi vaktovi i
džuma namaz. Pored džamije su nalazio mekteb. Imam muallim, matičar i vjeroučitelj od
1922. do 1945. bio je Mustafa ef. Merdžanić svršenik medrese u Fojnici. Mustafa ef.
Merdžanić je bio u službi od 1903. godine. Završio je tečaj za imama i sibjan muallima.85 U
Odžaku je proveo cijelo vrijeme između dva rata. Predavao je vjeronauku u sibjan mektebu u
Odžaku i u narodnim osnovnim školama u Odžaku i Gračanici.86 Ljudi ga pamte kao dobrog
muallima koji je nastojao da nauku o vjeri što detaljnije i jasnije prenese polaznicima
mekteba.
84 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskazu o podjeli teritorije Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu na imamate iz 1932. godine85 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o zaposlenim imamima i muallimima na području Povjerenstva 1929. godine86 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o zaposlenim vjeroučiteljima u osnovim školama 1937. godine
27
R.br. džamije imami u džamijama mektebi muallimi
01. u Odžaku Mustafa Merdžanić sibjan
mektebi:
Odžak
Mustafa Merdžanić
02.
Zanesovići
Mulo Imamović
03. Pavice Ahmet
Rustempašić
Muhamed
Dizdarević
04. Lužani Nedžib Karadža
05. Gračanica Hasan Đonlo
Hasan Rustempaši.
Granić Našid
06. Kordići Tahir Đonlić
07. Bojska Ahmet
Rustempašić
08. Planinica Ibrahim Čatić
Tahir Đonlić
Granić Našid
Tabela br.7 Pregled džamija, imama, muallima, mektebi ibtidaijja i sibjan mekteba na
području imamata Odžak
VI. IMAMAT VESELA
Jedan od džemata koji je reduciran teritorijalnom reorganizacijom džemata iz 1933. godine je
Vesela. Džemat su sačinjavala sljedeća mjesta: Alibegovići, Bevrnjići, Crniće, Garačići,
Poriće, Vrhpeć Vesela i Zlavast u kojima je bilo 206 muslimaskih domova sa 1139
28
stanovnika.87 U džematu je bila samo jedna džamija i to u Veseloj, a mektebi su postojali u
Poriću, Crniću i Vrhpeći.88
R.br. džamije imami u džamijama mektebi muallimi
01. u Veseloj Muhamed Memić Vesela Muhamed Memić
Muharem Karadža
Jusufspahić Omer
02. Poriće Ahmet Ajkunić
03. Crniće Mustafa Silajdžija
04. Vrhpeć sejjar muallimi
Tabela br. 8 Pregled džamija, imama, muallima, mektebi ibtidaijja i sibjan mekteba na
području imamata Vesela
Imam, matičar, muallim i vjeroučitelj u Veseloj je do ukidanja džemata bio Memić ef.
Muhamed. Nakon reduciranja džemata Vesela, Memić ef. je premješten za imama u Čapljini.
Ovakva odluka Ulema medžlisa je izazvala nezadovoljstvo kod vođstva Vakufsko-mearifskog
povjerenstva u Bugojnu jer je džemat Vesela imao džamiju i mekteb, a ostao je bez imama i
muallima. Težina problema, kako ga je formulisao predsjednik Povjerenstva posebno je bila
izražena u činjenici da je ovaj džemat bio okružem sa hrvatskim i srpskim življem, što je
zahtjevalo da se postavi na mjesto imama učen čovjek, a to je za Povjerenstvo bio Muhamed
ef. Memić.89 Ipak, nadležni organi Islamske zajednice nisu dozvolili da se za pomoćnog
imama postavi Memić ef. Muhammed, nego je za vjeroučitelja u školi određen Hegić ef.
Redžeb. Imami koji su kasnije radili u džamiji i mektebu u Veseloj su se često mjenjali, a
svoje plate su dogovarali sa džematlijama. Tako je, naprimjer, imam i sibjan muallim u
Veseloj 1937. godine bio Muharem Karadža koji je imao platu od 1000 dinara u novcu i 800
kg. žita.90
87 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskazu o podjeli teritorije Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu na imamate iz 1932. godine88 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o mektebima starog sistema 1919. godine89 Arhiv KVMP u Bugojnu, Odluka o postavljanju Muhamed Memića za imama u Čapljini 1933. godine90 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o imamima i muallimima na području imamata Bugojno 1937. godine
29
VII IMAMAT KUPRES
Džemat Kupres su sačinjavali sljedeća mjesta: Brda, Bili Potok, Goravci, Kupres, Koprivnica,
Kuti, Kukavice, Osmanlija, Odžak, Ravno i Vrila. U navedenim mjestima je bilo 174
muslimanske kuće u kojima je živjelo 749 stanovnika.91 U Kupresu su postojale dvije
džamije:
1. Ahmed Fadil-paše u Kupresu. Džamija je bila solidno građena od kamena, sa krovom od
dasaka i munarom od drveta. I krov i munara su prema izvještaju bile u poluruševnom
stanju i trebalo ih je renovirati. Uz džamiju postoji vakuf Ahmed Fadil paše, iz čijih
sredstava se finansira rad džamije. Imam džamije je bio Heljić ef. Nazif, koji za svoju
imamsku dužnost ne prima nikakve plaće od vakufa, nego je od Povjerenstva dobijao
plaću za svoju muallimsku, vjeroučiteljsku i matičarsku dužnost. Mujezin džamije Asim
Mandžuka imao je platu 2400 dinara. U džamiji su se klanjali svi vaktovi i džuma
namaz.92 U Kupresu je između dva rata postojao mektebi ibtidaijja.
2. Džamija u Vrilima. Udaljena od Kupresa 6 km. Kako stoji u izvještaju, džamija je u
ruševnom stanju, bez munare i bez vakufa. U džamiji se ne klanja ništa, pa čak ni uz
ramazan se ne obavlja teravija. Džamiju je polovinom 19. stoljeća sagradio Smail-beg
Idrizbegović, “za potrebe svojih rođaka i putnika namjernika”93
R.br. džamije imami u džamijama mektebi muallimi
01. Ahmed Fadil
paše u Kupresu
Nazif Heljić
mektebi
ibtidaijja
Nazif Heljić
02. u Vrilima bez imama sibjan
mektebi:
Ravno
Duvnjak Daut
03. Bili potok Derviš Šutković
91 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskazu o podjeli teritorije Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu na imamate iz 1932. godine92 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o džamijama na području Povjerenstva 1932. godine93 Arhiv KVMP u Bugojnu, Ibid.
30
04. Goravci Derviš Šutković
Tabela br. 9 Pregled džamija, imama, muallima, mektebi ibtidaijja i sibjan mekteba na
području imamata Kupres
Imam, matičar, muallim, hatib i vjeroučitelj je Nazif ef. Heljić do 1936. godine, a nakon
njega Hasan ef. Odžečkić do 1938. godine, da bi poslje njega imam i vjeroučitelj u Kupresu
bio Halim ef. Čičak. Nazif ef. je svršenik Hadži Ali-begove medrese u Travniku. U službi je
od 1911. godine.94 Tokom Drugog svjetskog rata sjedište imamata nije bilo u Kupresu nego u
Ravnom, naselju u blizini Kupresa, a imam, muallim i matičar je bio Davnjak Daut.95
VIII IMAMAT PRUSAC
Džemat Prusac sačinjavala su sljedeća mjesta: Prusac, Guvna, Kopčić, Udurlije, Košćani i
Ždralovići. U ovim mjestima je bilo 302 muslimanska domaćinstva u kojima je živjelo 1565
stanovnika.96 Džemat prusac je imao 4 džamije:
1. Handanagina džamija. Džamiju je 1616/17. godine sagradio Handan-aga. To je jedina
džamija u Pruscu sa kamenom munarom.97 Imam džamije u vrijeme uzmeđu dva rata bio
je Nur ef. Mehmedagić.
2. Gradska džamija. Jedna od najstarijih džamija u gornjovrbaskoj regiji je gradska džamija
u Pruscu. Predpostavlja se da je prepravljena u džamiju od neke bogumilske bogomolje.98
Imam džamije bio je Mehmed ef. Hadžiabdić
3. Malkoć Alajbegova džamija. Džamiju je 1829/30. godine sagradio travnički hanendan
Mehmed Malkoč-beg.99 Imami su bili Salih ef. Čepalo, Tahir ef. Đonlić.
4. Kafijina džamija. Hasan Kafijina džamija sagrađena je 1606. godine. Džamija se nalazi u
mahali Srt gdje su smještene i ostale Kjafijine zadužbine: medresa, sudnica, han, mekteb i
tekija.100 Imam džamije bio je Mehmed ef. Učanbarlić101
94 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o zaposlenim imamima i muallimima na području Povjerenstva 1929. godine95 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o imamima i muallimima na području Povjerenstva 1943. godine96 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskazu o podjeli teritorije Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu na džemate/imamate iz 1932. godine97 Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998., str.301.98 Husein Čepalo,Kulturno historijski spomenici općine Donji Vakuf, Donji Vakuf, 2001., str. 107. 99 Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998.,str.310.
31
Hasan Kafijina džamija u Pruscu
Osim navedenih džamija u Pruscu su postojali mektebi ibtidaijja, sibjan mektebi, i poseban
mekteb za žensku djecu u kojem je muallim bio Nur ef. Mehmedagić. Na području ovog
imamata postojali su sibjan mektebi u Ždralovićima i Kopčiću102
R.br. džamije imami u džamijama mektebi muallimi
01. Handanagina
džamija
Nur ef. Mehmedagić mektebi
ibtidaijja
Mehmed
Učanbarlić
02. Gradska
džamija
Mehmed Hadžiabdić sibjan
mekteb
Prusac
Mehmed
Hadžiabdić
Salih Čepalo
Tahir Đonlić
03. Malkoć
Alajbegova
Salih Čepalo
Tahir Džonlić
Mekteb za
žensku
djecu u
Pruscu
Nur ef.
Mehmedagić
04. Hasan Kafijna Mehmed Učanbarlić Guvna Ahmet Terzić
100 Husein Čepalo,Kulturno historijski spomenici općine Donji Vakuf, Donji Vakuf, 2001., str. 108.101Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o zaposlenim imamima i muallimima na području Povjerenstva 1929. godine 102 Arhiv KVMP u Bugojnu,Izvještaj o mektebima 1930. godine
32
05. Kopčić Salih Mutevelić
06. Udurlije Mahmud Gruda
07. Ždralovići Mustafa Ždralović
Salih Čepalo
08. Kotezi Mahmud Gruda
Tabela br. 10 Pregled džamija, imama, muallima, mektebi ibtidaijja i sibjan mekteba na
području imamata Prusac
Imam, matičar, muallim i vjeroučitelj u Pruscu je bio Mehmed ef. Učanbarlić. Mehmed ef. je
završio Hadži Ali-begovu medresu u Travniku. U službi je od 1908. godine.103 Poznat je kao
veliki aktivista na planu opismenjavanja i prosvjećivanja muslimanskih masa. Iako je Austro-
Ugarska vlast po novom državnom ustrojstvu uspstavila Vakufsko-mearifsko povjerenstvo u
Bugojnu, te tako marginizirala značaj Prusca kao duhovnog središta, ipak je Prusac još dugo
godina ostao duhovno središte muslimana Gornjovrbaske regije, sa najučenijim imamima,
najboljom infrastrukturom i najkvalitetnijom vjerskom nastavom. Da je tako svjedoči samo
jedan od niza pokazatelja, a to je činjenica da je samo u Pruscu postojao odvojeni mekteb za
žensku djecu. Zanimljivo je primjetiti da je Prusac tridestih godina dvadesetog vjeka još uvjek
imao gotovo identičan broj muslimaskih domova kao i Bugojno koje je tada bilo
administrativni centar Islamske zajednice.104
IX IMAMAT VOLJICE
Drugi džemat koji je reducuran teritorijalnom reorganizacijom 1933. godine je Voljice. U
sastavu ovog imamata su bila sljedeća mjesta: Voljice, Batuša, Bistrica, Dažev Do,
Duratbegov Do, Duša, Grnica, Hrasnica, Jagnjid, Kute, Krupa, Osridak, Pornice, Vilić Polje,
Vaganjac i Utriće sa 368 muslimanskih kuća u kojima je živjelo 1849 stanovnika.105 Džamija
103 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o zaposlenim imamima i muallimima na području Povjerenstva 1929. godine104 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskazu o podjeli teritorije Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu na imamate iz 1932 godine105 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskazu o podjeli teritorije Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu na imamate iz 1932. godine
33
je bila u Voljicu, a mektebi su se osim u Voljicu nalazili u sljedećim mjestima: Bistrica,
Dražev Do, Osridak, Hrasnica, Grnica, Jagnjid.106
R.br. džamije imami u džamijama mektebi muallimi
01. u Voljicu Hasan ef Hadžiabdić sibjan
mekteb
Hasan Hadžiabdić
Salih Delić
02. Bistrica Ahmed Kirlić
Muharem Karadža
03. Dražev Do Jusuf Haračić
Hasan Rustempašić
04. Osridak Jusuf Haračić
Muhamed Tokmić
05. Hrasnica Muhamed Tokmić
Jusuf Haračić
06. Grnica Granić Našid
Gafić Avdo
Muhamed Mršić
Smail Karadža
Čajdin Jusuf
07. Jagnjid Lutvo
Karamustafić
08. Gaj Hamdija Karalić
Tabela br. 11 Pregled džamija, imama, muallima, mektebi ibtidaijja i sibjan mekteba na
području imamata Voljice
Imam i matičar u Voljicu je bio Hasan ef. Hadžiabdić, svršenik Hanikah medrese u Sarajevu.
Hasan ef. je u službi od 1908. godine,a nakon ukidanja džemata Voljice službu je nastavio u
106 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskazu o podjeli teritorije Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu na imamate iz 1932. godine
34
džematu Novo Rodo općina Višegrad.107 Nakon reduciranja džemata Voljice 1933. godine
često su se mjenjali imami i muallimi, koji su djelovali u ovom džematu.
X IMAMAT PRIVOR
U sastavu džemata Privor bila se sljedeća mjesta: Borova Ravan, Boljkovac, Cvrće, Crkvica,
Jelići, Kozice, Pridvorci, Seferovići, Svilići, Smrčevac, Zastinje, Valice i Voljevac. U ovim
mjestima je bilo 278 muslimanskih domaćinstava sa 1435 stanovnika.108 U džematu Privor do
1937. godine nalazila se samo jedna džamija i to u mjestu Cvrće. Ova džamija je sagrađena
polovinom 18. stoljeća. Bila je sagrađena od drveta sa drvenom munarom. Nije imala
nikakvog vakufa niti prihoda. U džamiji su se klanjali “neki vaktovi” i džuma namaz.109 U
mjestu Voljevac je 1937. godine je sagrađena džamija. Dugogodišnji imam u ovom džematu
je bio Šošić ef. Ibrahim.110 Mektebi su se nalazili u Borovoj Ravani, Boljkovacu, Crkvici,
Kozicama, Pridvorcima, Seferovićima, Svilićima i Zastinju.
R.br. džamije imami u džamijama mektebi muallimi
01. u Cvrču Salih Gudić sibjan
mekteb u
Cvrču
Salih Gudić
02. u Voljevcu Ibrahim Šošić Voljevac Ibrahim Šošić
03. Borova
Ravan
Salih Redžebašić
04. Seferovići Salih Redžebašić
Husak Abdurezak
107 Arhiv KVMP u Bugojnu, Odluka o postavljanju Hasan ef. Hadžiabdića za imama u Višegradu 1933. godine108 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskazu o podjeli teritorije Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu na imamate iz 1932. godine109Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o džamijama na području Povjerenstva 1932. godine 110 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o zaposlenim imamima i muallimima na području Povjerenstva 1929. godine
35
05. Crkvice Ibrahim Šošić
06. Boljkovac Omer Begović
07. Svilići Mustafa Filan
08. Pridvorci Ibrahim Čajdin
09. Zastinje Omer Bušatlić
10. Kozice Mustafa Filan
Tabela br. 12 Pregled džamija, imama, muallima, mektebi ibtidaijja i sibjan mekteba na
području imamata Privor
Imam, matičar, muallim, vjeroučitelj u osnovnoj školi u Dobrošinu je bio Salih ef. Gudić.
Salih ef. je završio Šibića medresu u Banja Luci, a u službi je bio od 1916. godine.111 Za sve
poslove koje je obavljao primao je 12000 dinara godišnje. Džemati i ljudi koji su radili u
njima bili su nosioci cjelokupnog vjersko prosvjetnog života koji se odvijao na području
Vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu. Rad u džamijama, mektebima, mektebi
ibtidaijjama, osnovnim i srednjim školama zavisio je od stručnosti i umjeća tih ljudi. Gotovo
u svim džematima identični imami su radili cijelo vrijeme između dva rata. U Bugojnu
Mustajbegović i Hegić, u Donjem Vakufu hfz. Basara, U Gornjem Vakufu Muftić ef. itd.
Ovo je dovoljan pokazatelj koliko su navedeni alimi bili cjenjeni u sredinama u kojima su
djelovali. Nadam se da će i ovaj diplomski rad sačuvati lijep spomen o njima i njihovim
pomagačima, i biti podsticaj za imame i muallime koji danas rade u istim džamijama i
mektebima.
IZBORI U VAKUFSKO-MEARIFSKOM POVJERENSTVU
Štatut iz 1909. godine, čije odredbe su bile važeće sve do donošenja Ustava Islamske
zajednice u Kraljevini Jugoslaviji 1930. godine, znatan prostor posvećuje izbornom sistemu,
gdje su obrađeni instituti biračkog prava, ali i do detalja razrađena izborna procedura.
Mandat članova u vakusko-mearifskim organima ustanovljen je na tri godine. Kotarsko
povjerenstvo je okružni organ za vakufsko-mearifsku upravu. Članove kotarskog povjernstva 111 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o zaposlenim imamima i muallimima na području Povjerenstva 1929. godine
36
bira kotarska skupština. Kotarsku skupštinu sačinjavaju zastupnici svih džemata jednog
kotara. Članovi kotarskog povjerenstva moraju znati čitati i pisati zemaljskim ili turskim
jezikom i imati stalno prebivalište u mjestu sjedišta dotičnog kotarskog povjerenstva. Oni
između sebe biraju predsjednika i potpresjednika.112 Vakufsko-mearifsko povjerenstvo u
Bugojnu je uspješno organizovalo izbore 1919., 1924. (vanredni izbori), 1930., 1934. (izbori
za džematske medžlise), 1937. i 1940. godine.13 Povjerenstvo je u skladu sa uputama koje je
dobijalo od nadležnih organa provodilo izbore i izbornu proceduru na svom području.
Međutim, iako se sve pripreme za provođenje izbora unutar organa Sreskog vakufsko-
mearifskog povjerenstva u Bugojnu kvalitetno i na vrijeme izvršavane, ipak je vrlo mali broj
džematlija izlazio na izbore i glasao. Na izbore za džematske medžlise, naprimjer, koji su
provedeni 16. septembra 1934. godine izašlo je na izbore po džematima sljedeći broj glasača:
1. Bugojno - pravo glasa 608, glasalo 68
2. Donji Vakuf – pravo glasa 841, glasalo 109
3. Gornji Vakuf – pravo glasa 862, glasalo 252
4. Glavice – pravo glasa 535, glasalo 53
5. Prusac – pravo glasa 349, glasalo 25
6. Privor – pravo galasa 399, glasalo se aklamacijom.
7. Kupres – pravo glasa 222, glasalo 35
8. Odžak – pravo glasa 711, glasalo 36113
Glasalo se na tri načina:
a) putem glasačkih listića,
b) pojedinačnim glasanjem i
c) aklamacijom.114
Vanredni izbori unutar Vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu održani su 1924.
godine. Naime, Vakufsko-mearifski saborski odbor je na svojoj sjednici od 21.10. 1924.
godine raspustio Povjerenstvo u Bugojnu, na temelju zaključaka Vakufsko mearifskog sabora
od 22.10.1923. godine, “...jer se na licu mjesta ustanovilo da to Povjerenstvo stalno
zanemaruje svoje dužnosti i zbog trajnih nesuglasica nije u stanju donositi nikakve
zaključke”. Haki-beg Bušatlija, predsjednik raspuštenog Povjerenstva je 22.11.1924. godine
112 Muhamed Salkić, Ustavi Islamske zajednice, Sarajevo, 2001., str. 18.113 Arhiv KVMP U Bugojnu, Izvještaj o provedenim izborima 1934. godine114 Arhiv KVMP U Bugojnu, Izvještaj o provedenim izborima 1934. godine
37
sazvao Kotarsku vakufsko-mearifsku skupštinu, te su provedeni vanredni izbori. Izbore je
ispred Saborskog odbora nadgledao Omer ef. Arnautović i iste proglasio važećim.115
VAKUFI
Uz džamije, mesdžide, mektebe i tekije se uvakufljavala pokretna i nepokretna imovina koja
je imala za cilj održavanje i unapređivanje navedenih institucija. U šerijatskom smislu vakuf
je: “Izuzimanje imovine iz privatnog vlasništva i trajno ga prenjeti na drugi pravni subjekt
kao čin dobročinstva od strane vlasnika imovine, u neopozivom i trajnom smislu”.116 Ustanova
vakufa-vjerske zadužbine datira od Božijeg poslanika Muhammeda a.s. koji je podsticao
vjernike koji su u mogućnosti da uvakufe dio imetka kao trajnu zadužbinu. Vakufi su kroz
povjest odigrali neizmjernu ulogu u radu, razvoju i opstanku cijelih naselja, a pogotovu
vjersko prosvjetnih ustanova. Nije bilo niti jedne džamije ili mekteba, a da uz njih nije bio
određeni vakuf iz čijih sredstava se finasirao rad te džamije ili mekteba. Nakon okupacije
Bosne i Hercegovine vakufska imovina se počela otuđivati od islamske zajednice tako da je
15. marta 1883. godine formirano Zemaljsko vakufsko povjerenstvo čiji je glavni zadatak bio
da ispita i popiše sve vakufe na teritoriji Bosne i Hercegovne. Radi bržeg i efikasnijeg
poslovanja, Zemaljsko vlada je naredbom od 15. septembra 1884. godine imenovala u svim
kotarevima privremena vakufska povjerenstva sa zadaćom da na svom području popišu sve
vakufe i njihovu imovinu i da to dostave Zemaljskom vakufskom povjerenstvu.117 Vakufsko-
mearifsko povjerenstvo u Bugojnu je sačuvalo vakufska dobra na svom području i kroz cijelo
vrijeme svoga postojanja (od 1885-1947.) unapređivalo ih, vodilo brigu o njima i nastojalo da
se iskoriste po vakufnamama i na opću korist svih muslimana. U Dostavnici o uručenju
proračuna samostalnih vakufa kotara Bugojno za 1917. godinu spominju se sljedeći
samostalni vakufi:
U Donjem Vakufu
115 Arhiv KVMP U Bugojnu, Izvještaj o vanrednim izborima unutar Povjerenstva 1924. godine116 Mustafa Sušić, Muamellat-skripta za unternu upotrebu, Sarajevo, bez godine izdanja, str. 24.117 Grupa autora, Islam i muslimani u BiH, Sarajevo, 1977. str.146.
38
1. Naim Gafić
2. Hadži Nezir ef.
3. Vasvi hanuma Miralem
4. Mujesir hanuma Miralem
5. Hadži Osmanbeg Miralem
6. Hadži Ibrahimbeg Miralem
7. Mustafa Duzić
8. Mezaristan u Donjem Vakufu
9. Hadži Alije Cere
10. Mule Belagije
11. Ćamile i Biser hanuma
U Pruscu
1. Ajvaz Dedo
2. Čafi ef. u Pruscu
3. Handanaga
4. Malkoč Alajbeg
U Gornjem Vakufu
1. Voljice mekteb
2. Cvrče džamija
3. Mekteb u Privoru
4. Mehmed-beg džamija
5. Labalo Derviš Salih
6. Mekteb i groblje u Hrasnici
7. Mekteb i groblje u Grnici
8. Hadži Jahić
9. Mezaristan u G. Vakufu
39
U Bugojnu
1. Sultan Ahmed džamija
2. Mekteb i groblje u Gračanici
3. Rustempašić Mehmedbeg
4. Hadži Halilbeg Kositerović
5. Karadže mekteb
6. Mekteb i groblje u Jakliću
7. Mekteb u Golom Brdu
8. Džamija u Glavicama
9. Bunar
10. Mezaristan u Bugojnu
U Kupresu
1. Ahmed Fadil-paše
Ukupno 35 samostalnih vakufa.118
Sve navedene vakufe je Povjerenstvo evidentiralo i čuvalo cijelo vrijeme svoga postojanja,
dakle do 1947. godine kada je donesen prvi posljeratni Ustav Islamske zajednice.
Povjerenstvo je koliko je bilo u mogućnosti vodilo brigu o svakom vakufu i mutevelijama
koji su bili direktno zaduženi za nadzor i upravu samostalnim vakufima.
POSLOVANJE VAKUFIMA
Štatutom iz 1909. godine je predviđeno da sa svim samostalnim vakufima rukovodi
mutevelija. On je bio dužan da radi po vakufnami i nalogu pretpostavljenih vakufskih organa.
Sve bitne odluke vezane za pojedine vakufe donosilo je Povjerenstvo zajedno sa mutevelijom.
U ovu vrstu poslova spadalo je ustrojstvo novih vakufa, prodaja, trampa, opterećenje, način
iznajmljivanja, nagodbe, uslovi raznih nagodbi, godišnji predračuni itd. Ustavom iz 1930.
godine neke od obaveza Povjerenstva vazanih za vakufe i poslove oko vakufa preneseni su na
džemtske medžlise. Džematski medžlis, po novom Ustavu, zajedno sa mutevelijom
raspravlja i predlaže Povjerenstvu godišnji proračun za vakufe koji su na njegovoj teritoriji,
118Arhiv KVMP u Bugojnu,Dostavnica o uručenju proračuna samostalnih vakufa kotara Bugojno za 1917. godine
40
putem vakufa iznalazi sredstva za podmirenje potreba džemata, vodi brigu o vakufskim,
vjerskim i prosvjetnim objektima itd. Povjerenstvo je imalo zadatak da nadzire rad
džematskih medžlisa i mutevelija usmjerava ih i potpomaže u vakufsko-mearifskom
poslovanju. Što se tiče mutevelija na području Povjerenstva u Bugojnu, neki od njih su bili
ljudi od ugleda u narodu, koji su pored tevlijeta uglavnom bili i vjerski službenici. Mutevelija
u Pruscu, na primjer, je bio hafiz Tahir Đonlić koji je ujedno bio muallim u mektebi ibtidaijji
u Pruscu. Slična situacija je bila u Bugojnu gdje je mutevelija jedno vrijeme bio Redžep ef.
Hegić, takođe muallim u mektebi ibtidaijji. Mustafa Ljuta, mutevelija ujedinjenih vakufa u
Gornjem Vakufu je podnio ostavku na mjesto mutevelije, zbog svojih ličnih obaveza, ali mu
je ona odbijena.119 Međutim, neke mutevelije na području Povjerenstva su koristili
situaciju u kojoj nije bilo gotovo nikakve kontrole te su se prema vakufskoj imovini odnosili
prilično indiferentno, a ponekad je koristili i za svoje lične svrhe. Nakon što su svi vakufi na
teritoriji povjerenstva u Bugojnu popisani, evidentirani i sačuvani od bilo kakve zloupotrebe,
osnovni zadatak Povjerenstva bio je da bude servis mutevelijama u upravljanju vakufskom
imovinom.
REORGANIZACIJA UPRAVE NAD VAKUFIMA 1931. GODINE
Do reorganizacije poslovanja sa vakufima i stvaranjem ujedinjenih vakufa 1931. godine
vladala je konfuzna situacija u poslovanju s vakufima i vakufskom imovinom. Mutevlije su
zbog nedostatka jake kontrole raspolaganja vakufskom imovinom, ostavljali vakufske prihode
kod sebe, a nisu ih trošili u svrhe za koje su namjenjeni. Gotovo da nije bilo niti jednog
vakufa koji nije imao nenaplaćenih sredstava. Tako da je cjelokupna korespodencija između
Saborskog odbora u Sarajevu i Povjerenstva u Bugojnu bila usmjerena ka podmirivanju i
naplaćivanju vakufskih tražbina. Iako je Saborski odbor u Sarajevu propisivao određene
mjere nadzora rada mutevelija, one nisu urodile plodom dok nije izvršena reorganizacija
poslovnja vakufskom imovinom 1931. godine. Analizirajući takvu tešku situaciju u vezi sa
vakufima i vakufskom imovinom Vakufsko-mearifski saborski odbor u Sarajevu 1928. godine
konstatuje: ”Mjesto da se novac od vakufskih prihoda upotrebi za uzdržavanje vakufskih
objekata i plaćanje vakufskih službenika, zadržan je kod mutevelija, dok imam i muallim
ostaju kratkih rukava, a vakufski objekti očigledno propadaju...”120
119 Arhiv KVMP u Bugojnu, Proračun ujedinjenih vakufa u G.Vakufu za 1937. godine120 Arhiv KVMP u Bugojnu, Preporuka o gazdovanju vakufskim imetkom 1928. godine
41
Vakufska imovina od pojedinih vakufa trošena je prije 1931. godine samo one troškove koji
su bili vezani isključivo za taj džemat ili vakuf. Sredstva od vakufa Mezaristan u Bugojnu
su pored uobičajenih troškova poreza i određenog postotka Povjerenstvu trošena za
unapređivanje navedenog vakufa.121
Do 1931. godine za svaki vakuf je vođena posebna knjiga i pravljeni posebni proračuni i
godišnji izvještaji, koje je Povjerenstvo bez mogućnosti jake kontrole samo uvrštavalo u svoj
godišnji proračun. Od 1931. godine radi lakšeg i jednostavnijeg poslovanja i naplate
vakufskih tražbina vakufi, koji su bili na teritoriji jednog ili više bližih džemata, su ujedinjeni.
Tako je izvršena reorganizacija uprave nad vakufima. Po toj reorganizaciji iz 1931. godine
postojalo je pet ujedinjenih vakufa: u Bugojnu, D.Vakufu, G.Vakufu, Pruscu i vakuf Ahmed
Fadil paše u Kupresu.122
U ujedinjene vakufe u Bugojnu su spadali:
1. Vakuf Sultan Ahmed Bugojno
- groblje Veliko
- groblje Malo
- Hendek
- 3 magaze
- 2 dućana
2. Vakuf džamija i mekteb u Glavicama
- njiva Vučija torina
- Ograda
- Njiva sa grobljem
3. Vakuf mekteb u Gračanici
- Groblje
4. Vakuf mekteb u Golom Brdu
- Grebačevina (njiva)
- Čularevina (njiva)
5. Vakuf džamija i mekteb Vesela
- Stožer (livada)
- Drum (njiva)
- groblje u Lužanima
121 Arhiv KVMP u Bugojnu, Proračun vakufa Mezaristan za 1923. godine122 Arhiv KVMP u Bugojnu, Proračuni Ujedinjenih vakufa za Bugojno, D.Vakuf,G.Vakuf, Prusac i Kupres
42
- groblje u Garačićima
- Trava oko džamije
6. Vakuf džamija i mekteb u Odžaku
- Bostan
- Groblje i pašnjak
- Bašća
- Harem oko džamije
- groblje u Kruševici
7. Vakuf mekteb u Jakliću
- Groblje
8. Vakuf mekteb u Karadžama
9. Vakuf mekteb u Ljubniću
10. Vakuf h. Halilbeg Kositerović
- 4 magaze pod medresom
- kancelarija povjerenstva
11. Vakuf Jusuf Čepalo
- kuća
12. Vakuf Bunar
- dućan 123
Mutevelije ujedinjenih vakufa u Bugojnu su bili Purivatra Alaga i Rašid Hadžiavdić.124
U ujedinjene vakufe u Donjem Vakufu su spadali:
1. Vakuf Miralem h. Ibrahimbeg
- bašća Tržna pijaca
- vrelo Buka
- bašća pod Baš-džamijom
- bašća
2. Vakuf Miralem Vasvi-hanume
- njiva Igrališće
3. Vakuf Sarač Kana
- njiva Potok
4. Vakuf Miralem Čamila i Bisera
123 Arhiv KVMP u Bugojnu, Proračuni Ujedinjenih vakufa za Bugojno 1937. godine124 Arhiv KVMP u Bugojnu, Proračuni Ujedinjenih vakufa za Bugojno 1936. godine
43
- bašća u Jemenlićima
5. Vakuf Bijela džamija
- njiva Ograda
- njiva Podćošak
6. Vakuf Duzića džamija
- njiva Desetak
- njiva Gromila
7. Vakuf Mezaristani
- Horozovići
- Sahat Kula
- Turbe na Bari
- Turbe za Rampom
- h. Nezir džamije
- Čelibi džamije
- Mejtaš džamije
- Bijele džamije
- Baš džamije
- h. Jusufove
- Na Igrališću
- Trujavo
- Gegića
- Srednje
- Zidato
- Vretića
- Malom
- u livadi Šarin potok
8. Vakuf Miralem h. Osman-beg
- pekara
- 2 magaze
- soba u mektebu
- dućan
9. Vakuf Gafić Naim
- 2 dućana
- magaza
44
10. Vakuf Cere h. Alije
- pekara
11. Vakuf Miralem Vasvi-hanuma
- kuća
12. Vakuf Duzić Mustafa
- kafana
13. Vakuf Trto Idriz
- kafana
- dućan
14. Vakuf Miralem Mujesir-hanuma
- magaza
15. Vakuf h. Nezir ef.
- magaza
16. Vakuf Balagija Azemina
- sprat kuće
17. Vakuf Belagija Salihaga
- sprat kuće
18. Vakuf Balagija Hasan i Mustafa
- magaza
19. Vakuf Sarač Kana
- kuća125
Mutevelija ujedinjenih vakufa u Donjem Vakufu je bio Adžemović Muhamed.
U ujedinjene vakufe u Gornjem Vakufu spadaju:
1. Vakuf Mehmed- beg džamije u Gornjem Vakufu
- groblje Lulića
- groblje Šparino
- groblje Mršića
- groblje Gafića
- groblje Manovića
- groblje Bašta
- groblje Bor
- groblje Bulgurije
125 Arhiv KVMP u Bugojnu, Proračuni Ujedinjenih vakufa za D.Vakuf 1937. godine
45
- 6 magaza
- 2 dućana
- 2 odaje
- kuća
2. Vakuf Mezaristan u Gornjem Vakufu
- groblje Rakovice donje
- groblje Rakovice male
- groblje Rakovice gornje
- groblje Vinograd
3. Vakuf Derviš Salih Labalo u Gornjem Vakufu
- Bostan
- Luščić
- vodenica
4. Vakuf Ruždić
- njiva Otes
- kuća
5. Vakuf Grnica
- groblje
6. Vakuf Privor
- njiva
7. Vakuf Bojska
- Bašta
- njiva Krć
- Harina ravan
- Radmilovac
- Livada
8. Vakuf Hadžijahić
- magaza
9. Vakuf Ibrahim Bajraktarević
- dućan
Mutevelija ujedinjenih vakufa u Gornjem Vakufu je bio Mustafa Ljuta.126
U ujedinjene vakufe u Pruscu spadaju:
126 Arhiv KVMP u Bugojnu, Proračuni Ujedinjenih vakufa za G. Vakuf 1937. godine
46
1. Vakuf Ajvaz dede
- Han i zemlja oko hana
- bašća Voćar
2. Vakuf Malkoč Alajbegov
- magaza u Travniku
- magaza u Pruscu
- 2 bašće
3. Vakuf groblje kod Silajdžijine kuće
4. Vakufi
- oranica Šuljaga
- šljivik Tepedžik
- šljivik Brdo
- Bašća
- Dizdareva bašća
- Vrt i šljivik
- livada Begluk
- livada Poglavnica
- voćar Ulica
- Džeparova bašća
- groblje i voćar
- livada Obarak
- livada Tepedžik
5. - groblje Musala i Varoš
6. - groblje Gečet 118
Mutevelija ujedinjenih vakufa u Pruscu bio je hafiz Tahir Đonlić.119
U Vakuf Ahmed fadil paše u Kupresu spada:
- kuća i štala
- 5 magaza
- njiva Zgon
- njiva kod groblja
47
- trava sa groblja
- njiva
Mutevelija vakufa Ahmed Fadil-paša u Kupresu je bio Ale Mandžuka.127
Sredstva koja su ostvarivana iz ujedinjeniha vakufa u Bugojnu, Donjem Vakufu, Pruscu,
Gornjem Vakufu i Kupresu su trošena na sljedeći način:
1. Haradži muhaseba 3 %
2. Tevlijet (plata muteveliji) 8 %
3. Doprinos Povjerenstvu u Bugojnu
4. Državni porez
5. Osiguranja
6. Održavanje vjerskih objekata (džamija, mekteba, grobalja itd.)
7. Plate vjerskim službenicima koji nisu imali osiguranu platu u Povjerenastvu (imami,
muallimi i mujezini)128
Uvidom u proračune ujedinjenih vakufa da se primjetiti da su prihodi iz vakufa bili sasvim
dovoljni da se pokriju svi rashidi koje su ujedinjeni vakufi podmirivali. Tako je npr. prihod
od ujedinjenih vakufa u Gornjem Vakufu za 1936/37. godinu bio 11.555. dinara, sa
identičnim rashodom od takođe 11.555. dinara.129 Ovo takođe može značiti da je Povjerenstvo
u sklopu svojih mogućnosti, tj. iznosa vakufskih sredstava, određivalo i plate službenicima.
Ukoliko sredstva od vakufa nisu bila dovoljna da podmire rashode, tada se preko Povjerenstva
u Bugojnu tražio zajam od Centralne vakufsko-mearifske blagajne u Sarajevu. Zbog toga je
gotovo redovna stavka u svim proračunima i otplata duga Centrali u Sarajevu.
VAKUFSKE ZGRADE
U sklopu ujedinjenih vakufa u Bugojnu postojale su sljedeće zgrade:
1. Vakuf Bunar, prizemna zgrada za dućan
127 Arhiv KVMP u Bugojnu, Proračuni vakufa Ahmed Fadil paše u Kupresu 1937. godine128 Arhiv KVMP u Bugojnu, Proračun SVMP u Bugojnu za 1939. godine129 Arhiv KVMP u Bugojnu, Proračun Ujedinjenih vakufa u Gornjem Vakufu za 1936/37. godine
48
2. Vakuf sultan Ahmed, jedna prizemna zgrada za magazu i jedna prizemna zgrada za
dućane
3. Vakuf Kosterović, zgrada za medresu i dvije prizemne zgrade za stanovanje130
U sklopu ujedinjenih vakufa u Donjem Vakufu postojale su sljedeće zgrade:
1. Vakuf Osmanbeg Miralem, zgrada mektebi ibtidaijje i magaze
2. Vakuf Ibrahimbeg Miralem, jedna kuća i dva dućana
3. Vakuf Nezir ef., magaza
4. Vakuf Naim ef. Gafić, magaza i dućan
5. Vakuf Mustafa Duzić, kafana
6. Vakuf Vasve-hanume Miralem, kuća
7. Vakuf Alije Cere, kuća sa pekarom
8. Vakuf Mule Belagije, dućan
9. Vakuf Mujesir-hanume Miralem, dućan131
U sklopu ujedinjenih vakufa u Gornjem Vakufu postojale su sljedeće zgrade:
1. Vakuf Mehmed beg, zgrada mekteba, dućani, kafana, magaza i kuća
2. Vakuf Hadžijahić, magaza
3. Vakuf Ruždić, kuća
4. Vakuf Derviš Salih, vodenica132
U sklopu ujedinjenih vakufa u Pruscu postojale su sljedeće zgrade:
1. Vakuf Ajvaz dedo, prizemna zgrada (han), kuća, štala, mekteb
2. Vakuf Malkoć Alajbeg, magaza133
130 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o vakufskim zgradama u Bugojnu osiguranim protiv požara 1938. godine131Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o vakufskim zgradama u D.Vakufu osiguranim protiv požara 1938. godine 132 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o vakufskim zgradama u G.Vakufu osiguranim protiv požara 1938. godine133 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o vakufskim zgradama u Pruscu osiguranim protiv požara
49
U Kupresu su postojale sljedeće vakufske zgrade:
1. Vakuf Ahmed Fadil paša, mekteb, magaza, kuća, i štala134
Svi navedeni objekti su bili osigurani protiv požara kod osiguravajuće kuće “Nada”
NOVA UVAKUFLJAVANJA
Osim čuvanja, evidentiranja i unapređivanja vakufa i vakufske imovine, Vakufsko-mearifsko
povjerenstvo u Bugojnu je podsticalo bogate džematlije da uvakufe određena materijalna
dobra. Svakako da je bilo novih vakifa i vakufa u vremenu između dva rata, ali je
najkaraterističniji primjer Zuluma Sulje iz Bojske koji je u Bojskoj sagradio mekteb, te
uvakufio određene parcele da se troše za potrebe mekteba. Ova vrsta vakufa je poznata kao
evladijjet vakuf ili porodični vakuf. Evladijjet vakufi su takvi vakufi koje potomci vakifa
imaju pravo uživati dok su živi. Tek kada ne bude potomaka vakifa evladijjet vakuf postaje
srf-vakuf (vakuf koji koristi neograničen broj ljudi za općekorisne ciljeve).135 Međutim, Suljo
Zulum nije imao potomaka, barem ne muških, tako da je njegov vakuf, srf vakuf odmah od
dana uvakufljavanja. U vakufnami koja je sastavljena u prostorijama Vakufsko-mearifskog
povjerenstva u Bugojnu 2. novembra 1929. godine stoji: “Ja ću danas pred gruntovnim
povjerenstvom očitovanje dati da darujem svoje nekretnine nalazeće u općini Bojska, srezu
bugojanskom. Svoje nekretnine darujem vakufu mekteba u Bojskoj. Samo molim da mi vakuf
prizna pravo doživotnog uživanja, ili da me vakuf postavi mutevelijom da upravljam sa ovim
vakufojm sve do svoje smrti. U godini 1928. ja sam napravio novosagrađeni mekteb u selu
Malići općina Bojska, i danas darujem svoje nekretnine za ovaj mekteb. Od ovih nekretnina
ću prihod davati hodži dotičnog mekteba. Poslje moje smrti neka sa ovim vakufom upravlja
mutevelija vakufa Sultan Ahmedove džamije u Bugojnu. Prihod neka se izdaje hodži moga
mekteba nakon podmirenog popravka mekteba. Ako ne bi bilo hođže u mome mektebu neka
se prihod izdaje u prvom redu neka se svake godine uči hatma, a ostatak neka se izdaje
muallimu mektebi ibtidaijje u Bugojnu. Darovatelj Zulum Suljo, Hasanov, iz Bojske, daruje
1938. godine134 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o vakufskim zgradama u Kupresu osiguranim protiv požara 1938. godine135 Esad Hrvačić, Vakuf-trajno dobro, Sarajevo, 2001., str.27.
50
vakufu mejtef u Bojskoj zastupan po presjedniku Kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstva
u Bugojnu Redžep ef. Hegiću.”136
Vrijednost vakufa kojeg je uvakufio Suljo Zulum iz Bojske je bila 11800 dinara.
OBRAZOVANJE
Historijski prikaz razvoja školstva i obrazovanja u periodu od 1918-1945. godine na teritoriji
Bosne i Hercegovine, pa i na području Vakufsko-mearifsko povjerenstva u Bugojnu, oslanja
se prije svega na školski, odnosno obrazovni sistem kakav je uspostavljen za vrijeme
Osmanske carevine. Osnovu obrazovanja za vrijeme Osmanske Carevine činili su mektebi i
medrese. Mektebskom nastavom bilo je obuhvaćeno gotovo svo građansko stanovništvo. U
onim mjestima gdje nije bilo mekteba obuku su vršili sezonski učitelji, zvani “sejjar-
muallimi”. Prema službenim podacima iz 1870. godine u Bosni i Hercegovini je bilo 850
mekteba, a 1876. godine bile su 43 medrese.137
U oblasti opšte kulture, osnovnog, srednjeg i višeg obrazovanja Austro-Ugarske vlasti su vrlo
malo uradile. Nešto više je urađeno na otvaranju osnovnih škola za vrijeme ustavnosti (1910-
1914), dok je u oblasti srednjeg obrazovanja do 1916. god. bilo sedam punih i jedna niža
gimnazija, dvanaest trgovačkih i nekoliko stručnih škola. Ovakvo stanje u školstvu bilo je
posljedica jedne politike koju su provodile Austro-Ugarske vlasti, a koja je imala za cilj da
kolonijalni karakter Bosne i Hercegovine produži i da je još više učini zavisnom od
Monarhije.138
Glavni cilj Zemaljske vlade bio je uspostava mreže osnovnih škola koje će se Uredbom iz
1885. godine zvati “Narodne osnovne škole”. Ovakav stav Vlade naišao je na odbojnost kod
muslimanskog stanovništva. Razlog tome je bojazan od nacionalnog i vjerskog odrođavanja,
tako da je muslimansko stanovništvo i dalje ostalo vjerno mektebima i medresama.
Devedesetih godina devetnaestog stoljeća okupaciona vlast nastoji da donekle modernizuje
nastavu u mektebima. Osnovna ideja je bila postepeno uvođenje svjetovnih elemenata u ovo
školstvo. Tako su nastali mektebi ibtidaijje, reformisani mektebi. To je išlo vrlo sporo jer su
se tome suprostavljali konzervativni slojevi muslimanskog stanovništva.
Ovakav obrazovni sistem sastavljen od nasljeđa Osmanske carevine, i Austro-Ugarske
monarhije dočekao jer kraj prvog svjetskog rata i uspostavu Kraljevine SHS. Obrazovne
136 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o Vakufnami vakifa Suljo Zuluma, 1929. godine137 Grupa autora, Islam i muslimani u BiH, Sarajevo, 1977., str. 69.138 Jusuf Ramić, Obzorja arapske književnosti, Sarajevo, 1999., str.206.
51
ustanove koje su u vrijeme između dva rata egzistirale na području Vakufsko-mearifskog
povjerenstva u Bugojnu bile su:
a) sibjan mektebi
b) mektebi ibtidaijje
c) osnovne narodne škole
d) građanske škole
e) bugojanska medresa139
SIBJAN MEKTEBI
Opće ustanove za osnovno obrazovanje muslimana, pored džamija, mesdžida i tekija bili su
mektebi. Oni spadaju u prve, ali najbrojnije kulturno prosvjetne ustanove u Bosanskom
ejaletu, za vrijeme Austro-Ugarske i nakon prvog svjetkog rata u Kraljevini SHS i Kraljevini
Jugoslaviji. Osmanski sistem obrazovanja kroz mektebe i medrese bio je dominirajući i u
Bosni i Hercegovini. Mektebi su uglavnom građeni u blizini džamija, džamijskom dvorištu ili
u samoj mahali. To su bile početne škole u kojima su muška i ženska djeca od 5 do 10 godine
učila čitati i pisati, te stjecala osnovna znanja o islamu i moralu. Bili su poznati pod nazivom
“sibjan mektebi”-dječije škole ili osnovne škole.U mektebima nije bilo podjele na razrede,
nego su svi polaznici mekteba sjedili u istoj učionici, a lekcije su učili i mjenjali induvidualno
u skladu sa savladanim gradivim i induvidualnim sposobnostima učenika.140
Kao osnivači mekteba javljaju se u početku sultani, carski namjesnici i viši oficiri, a kasnije
trgovci i bogatiji ljudi uopšte. Za izdržavanje mekteba ostavljale bi se uvakufljene kuće,
zemlja i dućani.141
Nastavu u mektebima izvodili su muallimi-učitelji, vrlo oskudne naobrazbe. Izuzetak su bili
muallimi u većim mjestima i centrima. Nivo naobrazbe muallima bio je induvidualan, i
razlikovao se od muallima do muallima. Prostorije u kojima su mektebi radili bile su
jednostavne bez ikakve opreme u njima. U mjestima gdje su postojali mektebi nastava je
139 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o obrazovnim institucijama na području KVMP u Bugojnu 1931. godine 140 Ismet Kasumović, Školstvo i obrazovanje u Bosanskom elajetu za vrijeme Osmanske uprave, Mostar, 1999., str. 87.141 Mitar Papić, Školstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme Austro-ugarske okupacije, Sarajevo, 1972., str. 34.
52
izvođena u njima, međutim u mjestima gdje nije bilo mekteba nastava je izvođena po kućama,
a muallimi su bili sezonski učitelji, zvani “sejjar-muallimi”.142
Sibjan mektebi su u vrijeme od 1918. do 1945. godine odigrali važnu ulogu u vjerskom
obrazovanju muslimana širom Bosne i Hercegovine. Razlog tome je što većina muslimanskog
stanovištva nije barem u početku pohađala osnovne škole. Međutim, kada se muslimansko
gradsko stanovništvo za vrijeme Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije mosovnije počelo
upisivati u osnovne i građanske škole, i tada su sibjan mektebi ostali važan faktor za vjersku
obuku muslimana. Tu funkciju uz određene tehničke promjene oni imaju i danas.
Između dva rata bili su aktivni, povremeno ili konstantno sibjan mektebi u sljedećim
mjestima: Gračanica, Derviši, Lužani, Crniće, Čehajići, Grnica, Golo Brdo, Zlokuće, Pavice,
Zanesovići, Ždrimci, Vrse, Karadže, Milanovići, Poriće, Kopčić, Husići, Kula, Ivica, Skrte,
Planinca, Bistrica, Vaganj, Ždralovići, Kute, Košćani, Guvna, Voljevac, Crkvica, Bojska,
Svilići, Kozica, Zastinje, Seferovići, Borova Ravan, Pridvorci, Korenići, Hrasnica, Uzriče,
Bili Potok, Goravci, Rovna, Ljubnić, Rasovci, Skakavci, Drvetine, Podripci, Sandžak,
Boljkovac, Memići, Voljice, Suhodol, Grabantići, Oborci, Glavice, Odžak, Vesela, Cvrče,
Kupres, Bugojno, Donji Vakuf, Gornji Vakuf, Prusac, Dražev Dolac, Osridak, Jagnjid, Gaj,
Bojska, Malići, Grnica, Ravno, Balihodžići, Kotezi, Valice, Udurlije, Pavice, i Goruša.143
Prema “Iskazu mekteba starog sistema za godinu 1919.” na području Kotarskog vakufsko-
mearifskog povjerenstva u Bugojnu bilo je ukupno 65 sibjan mekteba za oba pola i 1 sibjan
mekteb za žensku djecu koji se nalazio u Pruscu. U ovim mektebima radilo je 66. učitelja.
Broj učenika koji je pohađao navedene mektebe je: muških 714, ženskih 688144
Da se zaključiti iz navedenih podataka da nije bilo niti jednog mjesta u kome žive muslimani,
a da u njemu nije bio sibjan mekteb, odnosno, uz ramazan ili zimi kada nije bilo
poljoprivrednih radova, sejjar-muallim koji je podučavao muslimansku omladinu osnovama
islama. Način rada, metod i nastavne jedinice koje su se obrađivale u sibjan mektebima nisu
se mjenjale, mjenjali su se samo muallimi i polaznici mekteba. Broj mekteba, odnosno
muallima koji su radili u njima vremenom se mjenjao. Od 1918. godine do 1945. godine broj
sibjan meteba na području Vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu se povećavao. Iz
izvještaja koji su nakon donošenja Ustava Kraljevine Jugoslavije 1930. godine podnosili svi
imami-matičari, na području imamata Voljice bili su sibjan mektebi i muallimi u sljedećim
mjestima: Bistrica-muallim Karadža Muharem, Grnica-muallim Karadža Smail, Dražev
142 Grupa autora, Islam i muslimani u BiH, Sarajevo 1977., str. 69.143 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o mektebima starog sistema 1919 godine144 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o mektebima starog sistema 1919 godine
53
Dolac-muallim Hasan Rustempašić, Hrasnica-muallim Jusuf Haračić, Osridak-muallim Jusuf
Haračić, Jagnjid-muallim Lutvo Karamustafić i Gaj-muallim Hamdija Karalić. Novi sibjan
mektebi u odnosu na stanje iz 1918. godine bili su u naseljima Jagnjid, Osridak i Gaj. Imam
navedenog imamata Hasan ef. Hadžiabdić i izvještaju ističe da mekteba nema u drugim
mjestima na području njegovog imamata, ali da se djeca uče i u drugim mjestima za vrijeme
ramazana i zimi.145
Broj sibjan mekteba o kojima je Vakufsko-mearifsko povjerenstvo vodilo brigu i evidenciju
zavisio je od političkih prilika u kojima se država nalazila i mjenjao se. U izvještaju iz 1934.
godine se navode 34 sibjan mekteba, a u ratnoj 1943. godini, dakle samo devet godina poslje
navode se 19 mekteba. Razlog ovako malom broju mekteba koji su aktivni u to vrijeme po
izvještajima Povjerenstva svakako su ratne prilike u kojima se nalazila tadašnja država, ali i
neobavještavanje Povjerenstva o radu muallima u pojedinim džematima. Iako većina džemata
u kojima se izvodila nastava nije naveden, na osnovu izjava svjedoka koji su u vremenu
između dva rata išli u mektebe zna se da su oni bili aktivni. Kasim ef. Terzić, predsjednik
Vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu za vrijeme Drugog svjetskog rata, u izvještaju
o radu mekteba u 1943. godini, navodi da je aktivno samo 19 mekteba a ostala “Mektebska
mjesta, označena kao upražnjena, ona često puta nisu upražnjena, samo kod nas službeno
jesu, jer su ih dekretirani službenici napustili i bez našeg znanja prešli u druga mjesta, dok su
također sistemizirana mjesta opet zauzeli po sporazumu sa dotičnim džematlijama neka druga
lica, bez nadležnog odobrenja i znanja vakufskoh vlasti.”146
MUALLIMI – UČITELJI U SIBJAN MEKTEBIMA
Muallimi u sibjan mektebima su, zavisno od toga gdje se mekteb nalazio, imali i različitu
naobrazbu. Najobrazovaniji su bili sibjan muallimi u gradovima, dok su muallimi po selima
uglavnom, znali čitati i pisati i imali osnovna znanja o vjeri i vjerskim propisima stečena pred
nekim imamom ili muderisom koji je završio neku od medresa. Iz molbe Ulema Medžlisu u
Sarajevu za polaganje imamsko-muallimskog ispita 1932. godine koju je podnio sibjan
muallim Ahmed Rustempašić iz Odžaka stoji: “Služio sam u svojstvu sibjan muallima od
godine 1922. do 1930. u selu Pavice, a prošle godine u Bojskoj. Primao sam plaću od ehalije
u naravi i novcu. Nisam pohagjao škole, nego sam privatno naučio čitati i pisati latinicom i
145 Arhiv KVMP u Bugojnu,Izvještaj o mektebima na području džemata Voljevac 1931. godine146 Arhiv KVMP u Bugojnu,Izvještaj o mektebima na području SVMP u Bugojnu 1943. godine
54
ćirilicom i četiri osnovne vrste računa. Za obavljanje sibjan muallimske dužnosti takogjer
sam učio privatno pred hodžom Jusufspahićem i imamom matičarem Merdžanićem...”,147 vidi
se kakva je naobrazba bila kod većine sibjan muallima.
Na području Vakufsko-mearifskog povjerenstava u Bugojnu između dva rata kao sibjan
muallimi u sljedećim džematima djelovali su: Hasan Đonlo i Hasan ef. Rustempašić-
Gračanica, Memići i Derviši, Nedžib Karadža-Lužani, Mustafa Silajdžija-Crniće, Jusuf Kurić-
Čehajići, Muhamed Mršić-Grnica, Salih Hodžić-Golo Brdo i Zlokuće, Muhammed
Dizdarevići Mulo Imamović-Pavice i Zanesovići, Hamdi Gafić-Ždrimci, Muharem Gafić-
Vrse, Smail Karadža-Karadže, Alija Tupo-Milanovići, Ahmet Ajkunić- Poriće i Kopčić,
Ibrahm Čatić-Rovna, Husići, Kula, Ivica i Skrte, Tahir Đonlić-Planinica, Bečir Vele- Vaganj,
Derviš Gafić-Suhodol, Salih Čepalo i Mustafa Ždralović-Ždralovići, Sulejman Ždralović-Kuti
i Koričani, Ahmet Terzić-Guvna, Ibrahim Šošić-Voljevac i Crkvica, Mustafa Filan-Svilići,
Kozice i Zastinje, Salih Redžebašić-Seferovići i Borova Ravan, Ibrahim Čajdin-Pridvorci,
Salih Delić-Voljice, Derviš Šutković-Korenići, Hrasnica, Uzriće, Bili Potok, Goravci, Rovna,
Zuhdija Terzić-Rasovci, Fehim Omeragić-Skakavci, Drvetine, Podripci i Sandžak, Omer
Begović-Boljkovac, Sabit Hodžić-Suhodol, Mustafa Habib- Grabantići, Hamdija Elkaz-
Sandžak, Omer Bušatlić-Zastinje, Muhamed Memić-Vesela, Ganibegivć Ahmed-Galavice,
Merdžanić Mustafa-Odžak, Hasan ef. Hadžiabdić-Voljice, Gudić Salih-Cvrće, Ždralović
Himzo-Golo Brdo, Muharem Karadža-Bistrica, Hasan Rustempašić-Dražev Dolac, Jusuf
Haračić i Tokmić Muhamed-Hrasnica i Osridak, Lutvo Karamustafić Jagnjid, Hamdija
Karalić-Gaj, Nurudin Mehmedagić-Prusac, Mehmed Učanbrlić-Prusac, Salih Mutevelić-
Kopčić, Mustafa Ždralović-Ždralovići, Jusufspahić Omer-Bojska, Vesela, Haračić Hajrudin-
Malići, Granić Našid-Gračanica, Planinica i Grnica, Duvnjak Davud-Ravno (Kupres), Jusuf
Haračić-Dražev Do, Gafić Abdo-Grnica, Ahmed Kirlić-Bistrica, Šutković Kasim-Balihodžići,
Mahmud Gruda-Karadže, Kotezi, Milanovići i Udurlije, Ahmet Rustempašić-Bojska i Pavice,
Mulo Imamović-Zanasovići, Hadžibegović Ale-Planinica, Vidimlić Derviš-Bugojno,
Šutković Rasim-Korenići, Husak Abdurezak- Seferovići, Čolić Ibrahim-Zastinje, Pokvić
Himzo-Rovna.148
Muallimi u sibjan mektebima nisu primali redovne prihode od Vakufsko-mearifskog
povjerenstva. U godišnjim proračunima Vakufsko-mearifskog povjerenstva se navodi stavka
“nagrada sibjan muallimu”. Ta nagrada je uglavnom bila simbolična. Tako se u godišnjem
proračunu za 1936. godinu ističe da će se kao nagrada svim sibjan muallimima na području
147 Arhiv KVMP u Bugojnu,Izvještaj o položenom stručnom ispitu 1932. godine148 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj mekteba starog sistema 1919. godine
55
Vakufsko-merafiskog povjerenstva u Bugojnu isplatiti 2000 dinara, a usporedbe radi,
vjeroučiteljski honorar u građanskoj školi u Bugojnu za istu godinu iznosio je 1200 dinara.149
Na osnovu spiska isplaćenih godišnjih nagrada za sibjan muallime vidi se da je godišnja
nagrada od strane Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstava u Bugojnu bila:
- za muallime koji čitavu godinu dana rade u mektebu od 80-100 dinara,
- te za sejjar-mualime zavisno od toga koliko su mjeseci radili u mektebu od 25-50 dinara.150
Sibjan muallim je sa džematom u kome je radio kao muallim ugovarao platu u naturi (naravi)
i to uglavnom u žitu. Iz izvještaja o postavljenju hfz. Mahmuda ef. Grude za muallima u
Karadžama, Kotezima, Milanovićima i Udurlijama se ističe kako će navedeni imam platu
primiti od džematlija, muslimanskih domaćina, koji su dužni u dva obraka ispaltiti imamu 850
kg. pšenice i istu količinu ječma, kao nagradu za podučavanje njihove djece u navedenoj
školskoj godini.151
Za one koji su željeli postati sibjan muallimi bili su povremeno organizovani kursevi na
kojima su se budući muallimi podučavali osnovama vjere i rada sa uđbenicima koji su se
upotrebljavali u mektebskoj nastavi. Kurs je obično trajao dva mjeseca, po dva dana
sedmično. U izvještaju o organizaciji kursa za sibjan muallime pred Prvi svjetski rat, navodi
se da će nastava biti nedjeljom i četvrtkom po tri sata. Kursevi su održavani u svim mjestima
u kojima su bili mektebi ibtidaijje. Kurseve su vodili muallimi u mektebi ibtidaijjama. Tako je
kurs pred muallimom Redžep ef. Hegićem u prostorijama mektebi ibtidaijje pohađlo 18
polaznika. U Donjem Vakufu pred muallimom Ibrahim ef. Abdagićem 10 polaznika, dok je u
Pruscu pred muallimom Mehmedom ef. Učanbarlićem 8 polaznika kursa za sibjan muallime.
U Gornjem Vakufu pred muallimom Hasan ef. Hadžiabdićem kurs je pohađalo 9 polaznika.152
1927. godine Ulema medžlis u Sarajevu je donio Uredbu br. 304/27. o ispitu, koji se u
smislu člana 61. Štatuta za autonomnu upravu islamskih i vjersko-prosvjetnih poslova u Bosni
i Hercegovini, polaže za imamsku i muallimsku službu kod nadležnog Kotarskog vakufsko-
mearifskog povjerenstva. Ovom uredbom se određuju predmeti koje je kandidat dužan
položiti te uvjeti za kandidata. Kandidat je dužan položiti pred komisijom koju sačinjavaju
muderris i šerijatski sudija sljedeće predmete: Kiraet, Akaid, Ibadat, Ahlak, Povjest islama,
Munakehat (propisi o braku), te propisi vezani za umrle osobe. Osim navedenih predmeta
kandidat treba da poznaje latinicu i čirilicu i osnove Štatuta za autonomnu upravu islamskih i
149 Arhiv KVMP u Bugojnu, Proračun SVMP u Bugojnu 1933. godine150 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj mekteba starog sistema 1919. godine151 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o postavljenju hfz. Mahmuda ef. Grude za muallima u Karadžama, Kotezima, Milanovićima i Udurlijama 152 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o organizaciji kursa za sibjan muallime 1916. godine
56
vjersko-prosvjetnih poslova u Bosni i Hercegovini.153 Interesantno je napomenuti da su slični
kursevi i ispiti organizovani i nakon Drugog svjetskog rata, odnosno donošenja Ustava
Islamske zajednice iz 1947 godine, te da i danas u Islamskoj zajednici imamsku službu vrše
svršenici sličnih kurseva i ispita.
MEKTEBI IBTIDAIJJE
Zemaljska vlada u Sarajevu 1880. godine počela je raditi na reformi sibjan mekteba
osnivajući reformirane mektebe, mektebi ibtidaijje. Trajali su tri godine. Mektebi su bili
uređeni na savremen način. Izdržavanje škola bilo je osigurano iz državnog budžeta.
Svršenici mektebi ibtidaijja mogli su nastaviti druge visoke škole.154
U periodu od 1918-1945. godine na području Vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu
djelovali su mektebi ibtidaijje u sljedećim mjestima:
1. Bugojno
2. Donji Vakuf
3. Gornji Vakuf
4. Prusac
5. Kupres155
Iako su po formulaciji mektebi ibtidaijje, reformirani trogodišnji mektebi, oni se faktički, i po
načinu rada nisu u vrijeme između dva rata na području Povjerenstva u Bugojnu, mnogo
razlikovali od sibjan mekteba. U njima se nije učilo, niti poučavalo ništa što nije vezano za
vjeru. Niti jedan svjetovni predmet nije u njima predavan. Razlika između sibjan mekteba i
mektebi ibtidaijje je bila u načinu finansiranja i u naobrazbi vjeroučitelja. Što se tiče
finansiranja, plaća vjeroučitelja u mektebi ibtidaijji je bila određena kroz godišnji proračun
vakufa u kome se mekteb nalazio, a preko njega i u proračunu Vakufsko-mearifskog
povjerenstava, dok je vjeroučitelj u sibjan mektebu svoju plaću ugovarao sa džemetom u kom
je djelovao. O razlikama u vjerskoj i svjetovnoj naobrazbi između muallima u mektebi
ibtidaijji i sibjan muallima dovoljno govori činjenica da su svoj muallimski ispit sibjan
muallimi polagali pred muallimima iz mektebi ibtidaijje.156 Svi mektebi ibtidaijje na području
Povjerenstva bili su podjeljeni u dvije grupe. U prvoj grupi su se polaznici obučavali
153 Arhiv KVMP u Bugojnu, Uredbu br. 304/27 o ispitu za sibjan muallime 1927. godine154 Vojislav Bogičević, Istorija razvitka osnovih škola u BiH od 1463-1918, Sarajevo, 1978., str.239.155 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o mektebima starog sistema 1919. godine156 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o organizaciji kursa za sibjan muallime 1916. godine
57
osnovama Islama, načinu obavljanja namaza, te memorisanju kraćih sura iz Kur’ana. U drugoj
grupi se uglavnom učio Kur’an i pravila o učenju Kur’ana –Tedžvid. Uporedo sa mektebom
djeca su pohađala i osnovne škole u kojima im je takođe obavezan predmet bila vjeronauka.
Osoblje mektebi ibtidaijje činili su: upravitelj mektebi ibtidaijje (mallim), te podvornik koji
je imao određenu platu predviđenu kroz proračun vakufa u kome se mekteb nalazio.157
Učionica u kojoj se nastava izvodila bila je opremljena tako da može zadovoljiti osnovne
zahtjeve nastave koja se u njoj izvodila. U izvještaju o inventaru koji se nalazio u mektebi
ibtidaijji u Bugojnu 1932. godine, upravitelj mekteba Redžep ef. Hegić navodi sljedeće stvari:
- 20 klupa
- 2 table
- 4 stolice
- 1 ormar
- 3 stola158
UĐBENICI U MEKTEBI IBTIDAIJJI
Uđbenici po kojima se radilo u mektebi ibtidaijji nisu se razlikovali od uđbenika za sibjan
mektebe, niti osnovne škole. Zakonom o IVZ. od Ministrarstva prosvete od 7. oktobra 1931.
godine, pod brojem 58961. predviđaju se sljedeći uđbenici za mektebe:
1. Mushafi šerif
2. Elif ba arebi
3. Mali ilmihal
Uđbenik za arapsko pismo “Elif ba arebi”, arapsku početnicu, napisao je Salih ef. Abdić,
vjeroučitelj, a Ulema-medžlis je na svojoj sjednici od 19. marta 1931. godine usvojio kao
važeći uđbenik u svim mektebima i osnovnim školama.
“Mali ilmihal” je uđbenik iz obredoslovlja sa posebnim dodatkom prikladnog štiva iz ahlaka.
Uđbenik je preveden sa turskog jezika na bosanski i prema Okružnici Vakufske direkcije u
Sarajevu štampan je na: arebici, ćirilici i latinici.
Ulemai medžlis je Okružnicom br. 356 od 9. maja 1931. godine strogo zabranio upotrebu
drugih uđbenika koje su muallimi individualno koristili u mektebskoj nastavi.159
MUALLIMI U MEKTEBI IBTIDAIJJAMA
157 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o mektebi ibtidaijji u Bugojnu 1932. godine158 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o mektebi ibtidaijji u Bugojnu 1932. godine159 Arhiv KVMP u Bugojnu, Okružnica br. 356, 1931. godine
58
Muallimi u navedenim mektebima su bili Abdullah ef. Mustajbegović u Bugojnu do 1929.
godine, a nakon njega je muallim bio Hegić ef. Redžeb, u Donjem Vakufu je muallim bio
Basara ef. Mustafa, u Pruscu hfz. Tahir ef. Đonlo, u Kupresu Heljić ef. Nazif do 1936.
godine, a od 1936. godine muallim u mektebi ibtidaijji je bio hfz. Odžečkić Hasan. U
Gornjem Vakufu je do 1941. godine muallim bio Muftć ef. Muhmed, a nakon njega
Bajraktarević ef. Salim.160
U mjestima u kojima je bilo više djece radila su po dva muallima tako da su u Bugojnu jedno
vrijeme bili muallimi Abdullah Mustajbegović i Redžeb Hegić. U Donjem Vakufu su
muallimi hfz. Mustafa Basara i hfz. Mustafa Snaga. U Gornjem Vakufu su muallimi Muftić
Muhamed i Bajrektarević Salim. U Pruscu su muallimi Tahir Đonlo i Mehmedagić Nurudin.
U Kupresu je cijelo vrijeme radio samo jedan muallim. Kur’an je podučavao muallim koji je
bio učeniji i koji je uglavnom bio i imam dotičnog imamata. Svi muallimi u mektebi
ibtidaijjama su imali potrebne kvalifikacije. Svi su imali završenu neku od medresa, a bili su
i veoma aktivni ne samo u edukaciji djece nego i odraslih koji su željeli što više saznati o
svojoj vjeri. Svi muallimi u mektebi ibtidaijjama, osim bugojanskog Redžeb ef. Hegića bili su
i imami matičari, tj. državni službenici koji su vodili knjige rođenih, umrlih i vjenčanih. Za
svoj rad bili su djelom plaćeni od države, a djelom su imali obezbjeđene plate kroz proračune
ujedinjenih vakufa. Osim navedenih dužnosti svi muallimi iz mektebi ibtidaijja su bili i
vjeroučitelji u osnovim i srednjim školama. Sve ovo ukazije na prostu činjenicu da je u
vremenu između dva rata, barem na području Povjerenstva u Bugojnu, bilo vrlo malo vjerski
školovanih ljudi, te da se postojeća ulema maksimalno angažirala, kako u državnim tako i
aktivnostima Islamske zajednice.
BUGOJANSKA MEDRESA
Doktor Ismet Kasumović u svom znamenitom djelu “Školstvo i obrazovanje u Bosanskom
elajetu za vrijeme osmanske uprave”, ne navodi da je u Bugojnu postojala medresa, niti
postoje službeni podaci o medresi u Bugojnu u popisima medresa 1874/75. i 1908/09.
160 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o mektebima 1934. i 1942. godine
59
godine.161 Međutim, Mehmed ef. Handžić162, Alija Bejtić163 i svi bugojanski monografi164
navode da je u Bugojnu postojala medresa koja je u narodu bila poznata kao Kositerovića
medresa, jer se nalazila u sklopu Kosterović vakufa. Alija Bejtić navodi da je medresu
osnovao Halil-beg Kositerović, član čuvene porodice Kositerović sa Kupresa. Kositerovića
medresa bila je regionalnog, gotovo lokalnog značaja. Zgrada medrese nalazila se u glavnoj
ulici, u neposrednoj blizini džamije, jednokratnica sa tri dućana i jednom magazom u
prizemlju, te sa prostorijama za medresu kao ustanovu na spratu.165 Nema tačnih podataka
kada je zgrada medrese sagrađena. Ahmed-aga, sin Huseinov, je 1739. godine sagradio
muallimhanu uz džamiju Sultan Ahmeda II. Prema vakufnami koju je sačinio nakon
dovršenja gradnje muallimhane, za prvog muallima je postavio izvjesnog mulla Osmana uz
plaću od 5 akči dnevno. Uporedo s tim postavio je i dva pomoćnika, halife, uz plaću od 3,
odnosno 2 akče dnevno. Muallim je istovremeno bio i imam i vaiz Sultan Ahmedove džamije,
te šejh tekije koji je, pored ostalog, vršio nadzor nad vakufom osnivača. Za potrebe nastave
Ahmed-aga je pored imetka iz čijih prihoda je odredio održavanje mekteba, uvakufio i 60
džuzova Kur’ana, jedan svezak poznatog komentara Kur’ana od Bejdavije, jedan svezak djela
Mešarik od ibn Malika, jedan svezak djela Tarikat šerhi, jedan svezak Multeke, jedan svezak
Durer-i-gurer i jedan svezak djela Ahtari što je predao muallimu mekteba i vaizu džamije
Mulla Osmanu sa molbom da ta djela u mektebu tumači i podučava đake. Ova muallimhana
radila je tokom cijelog osmanskog perioda. Godine 1863. vakuf muallimhane bio je vezan za
vakuf Handan-agine džamije u Pruscu.166 Vremenom je ova muallimhana nazvana medresom.
Razlog tome je činjenica da je medresa postala prevlađujući oblik više obrazovne ustanove
muslimana. Halil-beg Kositerović je vjerovatno obnovio zgradu muallimhane koja je
kasnije po njemu nazvana Kositerovića medresa. U arhivi Vakufske direkcije spominju se
imena dvojice muderisa ove medrese to su Ragib Ahmetović do 1913. godine i Abdulah
Mustajbegović do njenog ukidanja 1947. godine167. U proračunu za 1919. godinu spominje se
161 Alija Bejtić “Bugojanski muderis Abdulah Mustajbegović i njegov rad u Orjentalnoislamskoj i Alhamijado književnosti”, Život, XXIV/1975., br.10. str. 335.162 Mehmed Handžić, Teme iz opće i kulturne historije, Izabrana djela Mehmeda Handžića, knjiga 2, Sarajevo, 1999., str. 241. 163 Alija Bejtić “Bugojanski muderis Abdulah Mustajbegović i njegov rad u Orjentalnoislamskoj i Alhamijado književnosti”, Život, XXIV/1975., br.10. str. 335.164 Mirsad Bušatlija, Povjest Bugojna I, Travnik. 2001.165 Ibid. str. 335.166 Ismet Kasumović,Školstvo i obrazovanje u Bosanskom elajetu za vrijeme Osmanske uprave,Mostar 1999. godine str. 128-129.167 Alija Bejtić “Bugojanski muderis Abdulah Mustajbegović i njegov rad u Orjentalnoislamskoj i Alhamijado književnosti”, Život, XXIV/1975., br.10. str. 335.
60
da je imam Sultan Ahmedove džamije i muderris u medresi imao godišnju naknadu za taj
posao 300 dinara.168 To je jedini podatak o muderisu i palći muderisa u medresi u Bugojnu.
Alija Bejtić kao dokaz postojanja medrese u Bugojnu, ne samo kao vakufa nego i obrazovne
institucije, navodi polaganje kandidata Sulejmana Hadžića 1914. godine “...za imama i
sibjan muallima u selu Glavice. Kandidat nije dovoljno odgovorio na više pitanja, a muderis
bio strog, i komisija nije dala saglasnost da se imenovani primi u navedu struku”.169
Međutim, uobičajeno je bilo u to vrijeme da se glavni imam u nekoj čaršiji zove muderisom.
Takav običaj se i do današnjih dana zadržao u nekim gradovima u Bosni i Hercegovini
(Konjic, Jajce itd.), bez obzira postojala medresa u tom gradu ili ne. Muderis u Bugojnu je
vodio kurseve za imame i sibjan muallime, ali je to bila uobičajena praksa za sve imame u
imamatima. Potvrda ovome je otvaranje kursa za predavnja po novom usulu 1913. godine na
području Kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu. Kandidati su pohađali
kurs u trajanju od dva mjeseca i to nedjeljom i četvrtkom po tri sahata. Kurs se održavao u
prostorijama mektebi ibtidaijje u Bugojnu, Donjem Vakufu, Pruscu i Gornjem Vakufu.
Voditelj i predavač na kursu u Bugojnu je bio Redžeb ef. Hegić, a ne muderis Mustajbegović.
Mustajbegović je kao muderis bio u komisiji koja je provodila završne ispite. Vrijedno je
spomenuti da je jedan od polaznika ovog kursa Sulejman Hadžić iz Glavica.170 Sve ovo
ukazuje na pogrešnost zaključka do kojeg je došao Alija Bejtić kada je u pitanju rad medrese
u Bugojnu i Abdulaha Mustajbegovića kao muderisa te medrese. U vrijeme između dva rata
u zgradi medrese su bili mektebi ibtidaijja i kancelarije imamata Bugojno. U svim
izvještajima koje je Povjerenstvo podnosilo muftijstvu nigdje se ne spominje medresa kao
obrazovna institucija, već vakuf koji se zvao medresa i koji je imao 4 poslovna prostora za
iznajmljivanje.171 Izgleda da je medresa u Bugojnu zapravo bila jedan napredniji mekteb, i to
ne zbog kvalitetnijeg nastavnog programa, nego zbog kvalitetnijeg muallimskog kadra koji je
u njoj radio. Mlađi polaznici medrese su poučavani osnovama vjerovanja (akaid), ibadetu
(namaz, post, zekat i hadž), te ahlak (islamski moral i odgoj), dok su stariji polaznici učili
Kur’an i pravila učenja Kur’ana (tedžvid). Povremeno su u medresi organizirani kursevi za
sibjan muallime (1913. godine). Međutim, slični kursevi su organizovani i u ostalim
imamatima.
168 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj mekteba starog sistema 1919. godine169 Alija Bejtić “Bugojanski muderis Abdulah Mustajbegović i njegov rad u Orjentalnoislamskoj i Alhamijado književnosti”, Život, XXIV/1975., br.10. str. 336.170 Arhiv KVMP u Bugojnu, Iskaz o muallimu i sibjan muallimima koji će pohađati kurs ovoga kotara 1913. godine171 Arhiv KVMP u Bugojnu, Proračun ujedinjenih vakufa u Bugojnu 1937. godine
61
Kositerovića medresa u Bugojnu, nacrti za rekonstrukciju medrese 1915. godine
Ovdje je svakako interesantna veza između obrazovnih institucija koje su postojale u
Bugojnu. Nedugo nakon što je sagrađena Sultan Ahmedova džamija u Bugojnu 1694. godine,
sagrađena je i otpočela sa radom muallimhana 1739. godine. Muallimhana je aktivna tokom
cijelog Osmanskog perioda, da bi za vrijeme Austro-Ugarske ustupila mjesto medresi, koja je
krajem 19. i početkom 20. stoljeća prerasla u mektebi ibtidaijju-reformirani mekteb, iako je
zgrada sačuvala ime medrese. Zgrada medrese je održavana u dobrom stanju zbog činjenice
da su se u okviru zgrade nalazila učionica mektebi ibtidaijje, prostorije imamata Bugojno i
četiri poslovna prostora koji su donosili znatnu dobit. Zbog toga je zgrada medrese često
renovirana i popravljana. Posljednji i najveći radovi na zgradi medrese izvršeni su 1915.
godine kada je za popravak medrese potrošeno 2000 kruna172 Zgrada je svojom ljepotom i
funkcionalnošću upotpunosti opravdala epitet obrazovne institucije, koju su muslimani
Bugojna dugo godina koristili. Medresa u Bugojnu, jedna od najstarijih obrazovnih
institucija u ovom gradu, je srušena 1996. godine, odlukom tadašnjih općinskih vlasti.
ŠKOLSTVO
Slomom Austro-Ugarske krajem 1918. godine Bosna i Hercegovina ulazi u sastav nove
državne zajednice, koja se naziva Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca, a od 1929. godine
Kraljevina Jugoslavija. Kraljevina SHS ne samo da nije u reorganizaciji države polazila od
historiskih granica Bosne i Hercegovine, nego ih je zanemarivala i tamo gdje nije bilo nikakve
potrebe za tim. Ovo se, naravno, odnosilo i na školsku i prosvjetnu politiku u Bosni i
Hercegovini u razdoblju od 1918-1945 godine.173 Nova državna zajednica u koju su ušli
krajevi sa vrlo različitim povjesnim nasljeđem i posebnim političkim stremljenjima bila je
172 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o popravci zgrade medrese u Bugojnu 1915. godine
62
zauzeta usklađivanjem tih osobenosti, te se nije mnogo bavila prosvjetom i školama. Zemlje
koje su bile u sastavu Austro-Ugarske nastavile su rad u oblasti prosvjete i školstva prema
propisima i programima koji su zatečeni. Ipak to nije značilo da je nova vlada bila
nezainteresovana za prosvjetu i školstvo. Već u početku je proklamovan osnovni cilj školstva:
”Zadatak škole bio je odgojiti omladinu u duhu narodnog jedinstva, vjernosti i odanosti
kralju, dinastiji Karađorđevića i otadžbini. Škola djeci već od najranijih dobi utuvljava
parolu o jednom troimenom narodu”174
OSNOVNE ŠKOLE
Austro-Ugarska je punih četrdeset godina vladala Bosnom i Hercegovinom. Okupatorska
vlast je, kao što je poznato, cjelokupnu politiku , pa i u oblasti prosvjete i kulture, usmjeravala
onako kako je odgovaralo ciljevima okupacije. Polazeći unaprijed sa stanovišta da će boravak
u Bosni i Hercegovini biti dugoročan, pravljeni su u svim oblastima, pa i u školstvu, planovi
na dužu stazu. Stoga su škole otvarane i programski usmjeravane prema opštim ciljevima
države. Nije se radilo o podizanju takve školske mreže čiji bi cilj bio obuhvatanje sve djece
dorasle za školu. Škole su otvarane sporo i samo u tolikoj mjeri u kojoj bi zadovoljile potrebe
za najnužnijim pismenim kadrom, koji se i uključivao u zanatstvo, nižu administraciju i
industriju koja se počela razvijati. Stanje osnovne pismenosti i mreža škola, pri kraju ove
vladavine, potpuno odgovaraju prosvjetnoj politici vođenoj od 1878. do 1918. godine.175
U periodu od 1918. do 1945. godine na području Povjerenstva u Bugojnu radile su osnovne
škole u kojima se predavala vjeronauka za muslimansku djecu u sljedećim mjestima: u
Donjem Vakufu, Bugojnu, Gornjem Vakufu, Kupresu, Dobrošinu, Pruscu, Čipuljiću,
Kandiji, Odžaku i Gračanici. Sve osnovne škole bile su četverogodišnje i cilj ime je bio “da
nastavom i vaspitanjem u duhu državnog i narodnog jedinstva i vjerske trpeljivosti, spremaju
učenike za moralne, odane i aktivne članove državne i društvene zajednice...”176
Međutim, sa osnovnim obrazovanjem se postizalo tek nešto više od elementarnog
opismenjavanja. “Prema članu 43. Zakona o narodnim školama iz 1929. god. izmjenjena i
dopunjena u 1930. godini vjerska je nastava u osnovnoj školi obavezna. Islamsku vjeronauku
173 Mitar Papić, Školstvo u Bosni i Hercegovini 1918-1941.,bez mjesta i godine izdanja, str. 5.174 Ibid. str. 12175 Ibid. str.15176 Ibid. str. 27
63
predaju nadležni džematski imami ili po odobrenju Ulema-medžlisa njihovi pomoćnici. Njih
predlaže Ulema-medžlis Banskim upravama radi imenovanja ili razrešenja.”177
Po nastavnom planu i programu kojeg je Ministarstvo prosvjete objavilo 1926. godine
(dotada se radilo po planu i programu iz doba Austro-Ugarske) u osnovnim školama se
izučavalo:
1. Nauka o vjeri i moralu
2. Srpsko-hrvatski—Slovenački jezik
3. Početna stvarna nastava
4. Zemljopis
5. Istorija Srba, Hrvata i Slovenaca
6. Račun sa geometrijskim oblicima
7. Poznavanje prirode
8. Crtanje
9. Lepo pisanje
10. Ručni rad muški i ženski
11. Pjevanje
12. Gimnastika i dječije igre178
Sedmično je bilo osam časova vjeronauke: po dva u svakom razredu. Nastava vjeronauke u
osnovnoj školi bila je slična mektebskoj nastavi i po načinu rada koji se uglavnom sastojao od
usmenog izlaganja nastavnika i po rasporedu nastavne materije koja se obrađivala. Tako se u
prva dva razreda osnovne škole izučavalo islamsko vjerovanje, vjerski propisi vezani za
islamske šarte, te lijepo ponašanje-ahlak, dok je u trećem i četvrtom razredu izučavana sufera
Elif ba arebi i Kur’an. Vjeronauka u školi se predavala po uđbenicima koji su se koristili i u
mektebma. U osnovnoj školi su se koristili: Mali ilmihal-za izučavanje ibadeta i ahlaka,
Mushafi šerif -za izučavanje Kur’ana i Elif ba arebi- arapska početnica(sufara). Vjeronauku u
osnovnim školama predavali su najstručniji i najškolovaniji kadrovi Povjerenstva, muallimi
koji su bili imami u imamatima ili muderisi. U Bugojnu je vjeronauku do 1933. godine
predavao muderis Abdullah ef. Mustajbegović, a nakon njega Ahmed ef. Ganibegović imam
iz Glavica do 1936. godine, da bi nakon njega vjeronauku u osnovnoj školi u Bugojnu
predavao Muhamed ef. Memić do 1939. godine, a nakon njega Redžeb ef. Hegić. U Donjem
177 Arhiv KVMP u Bugojnu, Pravilnik o postavljanju, radu i honorisanju islamskih vjeroučitelja na narodnim osnovnim školama 1933. godine178 Mitar Papić, Školstvo u Bosni i Hercegovini 1918-1941.,bez mjesta i godine izdanja, str. 47.
64
Vakufu vjeronauku u osnovnoj školi je predavao hafiz Mustafa ef. Basara, u Pruscu Mehmed
ef. Učanbrlić, u Gornjem Vakufu Muhamed ef. Muftić, u Kupresu Nazif ef. Heljić do 1936.
godine, a nakon njega Hasan ef. Odžečkić do 1938., da bi poslje njega vjeronauku predavao
Halim ef. Čičak, u Čipuljiću Muhamed ef. Memić, u Kandiji Ahmed ef. Ganibegović, u
Dobrošinu Gudić ef. Salih i u Odžaku i Gračanici Mustafa ef. Merdžanić.179 “Dugo vremena
muslimanski čovjek je zazirao od državnih škola koje su osnovale Austro-Ugarske vlasti, pa i
vlasti stare Jugoslavije. Tome školstvu je suprostavljao tradicionalno školstvo- mektebe i
medrese. Razloge takvog ponašanja svakako treba tražiti u činjenici da su se kroz škole vršila
uporna evropeizacija, dok druge vrijednosti ne samo da nisu uvažavane, nego se prema
njima odnosilo najčešće negatorski. Otpori prema modernom školovanju koji su ostavili
dubokog traga i na školovanje muslimanske omladine između dva rata, naročito su se
ispoljavali u pitanju školovanja muslimanskog ženskinja. 1911. godine prilokom donošenja
Zakona o obaveznoj nastavi u Bosanskom saboru muslimanski zastupnici su glasali i izglasali
da školovanje ženske djece ne bude obavezno.”180 Da bi bilo jasnije kako su porazni podaci
o upisu muslimanske djece u osnovne škole pogledajmo statistiku o upisu djece u škole iz
1932. godine.
Školske 1931/1932. godine upisano je u osnovnu školu u:
1. Bugojnu: ukupno 408 učenika, muslimanskih 110
2. Pruscu: ukupno119 učenika, muslimanskih 64 (svi muškarci)
3. Gračanici: ukupno 81 učenik, musliamnskih 11 (svi muškarci)
4. Odžaku: ukupno 111 učenik, muslimanskih 56
5. Kandiji: ukupno 98 učenika, muslimanskih 2
6. Kupresu: ukupno 189 učenika, muslimanskih 26
7. Donjem: Vakufu ukupno 276 učenika, muslimanskih 153
8. Dobrošinu: ukupno 64 učenika, muslimanskih 15 (svi muškarci)
9. Čipuljiću: ukupno 86 učenika, muslimanskih 18 (svi muškarci)
10. Gornjem Vakufu: ukupno 303 učenika, muslimanskih 115181
Dakle, od ukupno 1733 upisanih učenika u osnovne škole 1932. godine na području
Povjerenstva muslimanske je bilo 570. Ovako porazni rezultati upisa muslimanske djece u
škole su iziskivali dodatne napore i kod muallima i kod vođstva Povjerenstva. Vrlo često je
sibjan muallimima i muallimima u mektebi ibtidaijji, koji su imali dodir sa gotovo
179 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o nastavi vjeronauke na području Povjerenstva u Bugojnu 1937. godine 180 Grupa autora, Islam i Muslimani u BiH, Sarajevo 1977 god., str. 125. 181 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o upisu djece u osnovne škole 1932. godine
65
cjelokupnom muslimanskom omladinom sugerisano da propagiraju kroz mektebe i kod
roditelja da djecu upisuju u osnovne škole ili zanate. To je polučilo slabe rezultate tako da se
po ovom pitanju prilike nisu mnogo mjenjale do 1945. godine. U izvještaju o upisu djece u
osnovnu školu u Pruscu imam Učanbarlić Mehmed navodi da je od 77 djece koji su trebali
biti upisani u osnovnu školu školske 1940/41. godine je upisano svega 14 i to 7 muških i 7
ženskih učenika. Razloge ovako slabog upisa u školu imam Učanbarlić vidi u “...odgađanje
upisa djece u školu iz godine u godinu, a po preporuci ljekara. Sem toga dječiji roditelji daju
mušku djecu u školu nerado, a žensku skoro nikako izgovarajući se da ženskoj djeci nije
potebna škola ni pismenost. Potpisani imam iskorištava svaku zgodnu priliku, prikazujući
roditeljima važnost prosvjete i pismenosti i nagovara ih da daju i šalju mušku i žensku djecu
redovno u školu. Kao što vidite ovakve pouke imaju slabog uticaja na zaostalost i
konzervativnost ovog svijeta”.182 Bosanski muslimani koji su nekoć u okvirima orjentalno-
islamske civilizacije razvijali bujnu i plodnu djelatnost, postižući značajnu afirmaciju, u
novim prilikama (vladavina Austro-Ugarske, Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije) teško
su se snalazili, zapadajući u duboku krizu. Zahvaljujući upornom odbijanju školovanja u
modernim školama, ogroman broj muslimanskog stanovništva je ostao nepismen i bez opće
naobrazbe, frapantno zaostajući iza bosanskih srba i hrvata, koji su se brzo snašli i
prilagodili novim prilikama. Zbog toga su muslimani, držeći se tradicionalnih životnih tokova
koje nisu uspjeli uskalditi sa pozitivnim tokovima novog doba počeli ekonomski nazadovati.183
GRAĐANSKA ŠKOLA U BUGOJNU
Građanska škola kao tip škole razvijala se u nekim evropskim državama u 19 stoljeću. Tim
imenom nazvana je zbog toga što joj je programski zadatak bio da djeci uzrasta od 11 do 14
godina da osnovno građansko obrazovanje. Prije ujedinjenja u Kraljevinu SHS u Bosni i
Hercegovina nije imala škole koje su se tako zvale, ali je imala škole koje su imale iste
programske ciljeve kao i građanske škole, to su trgovačke škole. Nakon 1922 godine sve
zatečene trgovačke škole u Bosni i Hercegovini se pretvaraju u građanske. Cilj i programski
sadržaji građanske škole regulisani su Rezolucijom o osnovama državnog prosvjetnog
programa u kome stoji: “Cilj građanske škole je da, prema mjesnim prilikama i potrebama
kraja, sprema djecu u smislu zanatskom, privrednom, trgovačkom itd., a prema prilikama i
182 Arhiv KVMP u Bugojnu, Izvještaj o upisu djece u osnovnu školu u Pruscu 1940/41. godine183 Grupa autora, Islam i Muslimani u BiH, Sarajevo 1977., str. 127.
66
ekonomskim smjerovima”184 Zapravo glavni cilj građanskih škola je bio da svršenicima
osnovnih škola pruži osnovna znanja i umjeća iz praktičmog života. Među prvim građanskim
školama koje se osnivaju u Bosni i Hercegovini bila je građanska škola u Bugojnu.Radila je
cijelo vrijeme između dva rata. Kao i kod osnovnih škola, redovan predmet po nastavnom
planu i programu za građanske škle je bila “Nauka o vjeri”. U pravilniku o postavljanju, radu i
honorisanju islamskih vjeroučitelja na državnim građanskim školama član 2 stoji : ”za
nastavnika vjeronauke u građanskoj školi može se postaviti lice koje svršilo srednju ili višu
vjersku školu i koje je dobilo odobrenje od Ulema-medžlisa odnosno Vrhovnog starješinstva
Islamske vjerske zajednice, da može predavati vjeronauku.” Nauku o vjeri ili vjeronauku u
mješovitoj građanskoj školi u Bugojnu predavao je muderis Abdullah ef. Mustajbegović do
1933 godine. Od 1933 do 1936 godine vjeronauku je predavao Ahmed ef. Ganibegović, a
nakon njega Memić ef. Muhamed.191 U građanskoj školi predavalo se po sljedećim
uđbenicima:
1. Veliki ilmihal- uđbenik za ibadat (obredoslovlje)
2. Ilmul kelam- uđbenik za akaid (vjerovanje)
3. Mushafi šerif- za izučavanje kiraeta i tedžvida
Vjeroučitelji su bili dužni raditi po navedenim uđbenicima. Da bi se olakšao rad
vjeroučiteljima u osnovnim i srednjim školama i muallimima u mektebima, Vakufska
Direkcija u Sarajevu je štampala “Uputa za nastavu”, pedagoški priručnik za vjeroučitelje i
muallime, kojeg su priredili Hamdija Mulić i Salih Avdić, u kome su, kako se ističe navedene
i objašnjene najuspješnije metode rada u mektebu i školama, te ukazano na potrebu
modernijeg pristupa izučavanju arapske početnice. Međutim, iako su organi Islamske
zajednice učinili sve što je u njihovoj mogućnosti kako bi se poboljšala nastava vjeronauke u
osnovnim i građanskim školama ipak je sa vjersko prosvjetnog aspekta u ovim ustanovama
učinjeno relativno malo, jer je broj polaznika muslimana u osnovnim i srednjim školama bio
mali. Masovniji i od strane države stimulisan upis muslimanske djece barem u osnovne škole
dešava se tek nakon Drugog svjetskog rata.
184 Mitar Papić, Školstvo u Bosni i Hercegovini 1918-1941 , bez mjesta i godine izdanja, str. 55.
67
ZAKLJUČAK
Kotarsko-vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Bugojnu je od 1885-1947. godine, u potpunosti
opravdalo funkciju i namjenu koja mu je bila namjenjena kroz Ustav Islamske zajednice.
Osnovano s ciljem čuvanja i unapređivanja vakufa i vakufske imovine, te staranja o vjerskim
potrebama muslimana upotpunosti je izvršilo povjerenu mu zadaću. Tokom pripremanja ovog
rada pregledao sam na stotine različitih dokumenata arhiva Kotarskog vakufsko-mearifskog
povjerenstva u Bugojnu, ali nigdje nisam naišao na podatak da je neko bez obzira da li se radi
o fizičkim ili pravnim licima, o vojnim ili civilnim strukturama vlasti, raspolagao sa
vakufskom pokretnom ili nepokretnom imovinom bez znanja i odobrenja Povjerenstva. Iako
su vremena u kojima je djelovalo Povjrenstvo bila teška, ipak je državni aparat poštovao
vjerska osjećanja muslimana i Ustavom im garantovao sigurnost. Zbog toga se i mogu naći
divni primjeri čuvanja vjere i vjerskih propisa od strane uleme koja je bez obzira na cijenu
čuvala ispravnu tradiciju i pravilno vjerovanje. Ovdje prije svih mislim na muderisa
Mustajbegovića, ali i na ostale imame i muallime koji su svoje živote utkali u povjest
Islamske zajednice na ovom području. Molim Allaha da ih sve obilnom nagradom nagradi.
68
LITERATURA:
1. Alija Bejtić “Bugojanski muderis Abdulah Mustajbegović i njegov rad
u Orjentalnoislamskoj i Alhamijado književnosti”, Život, XXIV/1975.
2. Arhiv Kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstva u Bugojnu,
3. Bušatlija Mirsad, Povijest Bugojna, Travnik, 2001.
4. Bogičević Vojislav, Istorija razvitka osnovih škola u BiH od 1463-1918,
Sarajevo, 1978.
5. Čepalo Husein, Kulturno historijski spomenici općine Donji Vakuf, Donji Vakuf,
2001.
6. Grupa autora, Islam i Muslimani u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1977.
7. Hrvačić Esad, Vakuf-trajno dobro, Sarajevo, 2001.
7. Hadžijahić Muhamed i Mujezinović Mehmed, Uloga džamije Mehmed-bega Stočanina u
Formiranju Gornjeg Vakufa, Gornji Vakuf, 1971.
8. Handžić Mehmed, Teme iz opće i kulturne historije, Izabrana djela Mehmeda Handžića,
knjiga 2, Sarajevo, 1999.
9. Kasumović Ismet, Školstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske
uprave, Sarajevo, 1999.
10. Mujezinović Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Sarajevo,1998.
11. Nakičević Omer, Istorijski razvoj institucije Rijaseta, Sarajevo, 1996.
12. Papić Mitar, Školstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme Austro-ugarske okupacije, bez
mjesta i godine izdanja,
13. Papić Mitar, Školstvo u Bosni i Hercegovini 1918-1941,bez mjesta i godine izdanja,
14. Salkić Muhamed, Ustavi islamske zajednice, Sarajevo, 2001.
69
SADRŽAJ
UVOD.........................................................................................................................................2
HISTORIJSKI I USTAVNI OKVIR DJELOVANJA VAKUFSKO-...............................3
MEARIFSKOG POVJERENSTVA U BUGOJNU...............................................................3
VAKUFSKO-MEARIFSKO POVJERENSTVO U BUGOJNU 1918-1945. GOD...........10
I. IMAMAT BUGOJNO.......................................................................................................15
II. IMAMAT DONJI VAKUF............................................................................................18
III. IMAMAT GORNJI VAKUF.......................................................................................22
IV. IMAMAT GLAVICE.....................................................................................................25
V. IMAMAT ODŽAK...........................................................................................................26
VI. IMAMAT VESELA.........................................................................................................27
VII IMAMAT KUPRES.......................................................................................................28
VIII IMAMAT PRUSAC.....................................................................................................30
IX IMAMAT VOLJICE........................................................................................................32
X IMAMAT PRIVOR..........................................................................................................34
IZBORI U VAKUFSKO-MEARIFSKOM POVJERENSTVU..........................................35
VAKUFI...................................................................................................................................37
POSLOVANJE VAKUFIMA................................................................................................39
REORGANIZACIJA UPRAVE NAD VAKUFIMA 1931. GODINE................................40
VAKUFSKE ZGRADE..........................................................................................................47
NOVA UVAKUFLJAVANJA................................................................................................49
OBRAZOVANJE....................................................................................................................50
SIBJAN MEKTEBI................................................................................................................51
MUALLIMI – UČITELJI U SIBJAN MEKTEBIMA........................................................53
MEKTEBI IBTIDAIJJE.......................................................................................................56
UĐBENICI U MEKTEBI IBTIDAIJJI................................................................................57
MUALLIMI U MEKTEBI IBTIDAIJJAMA......................................................................57
BUGOJANSKA MEDRESA..................................................................................................58
ŠKOLSTVO.............................................................................................................................61
OSNOVNE ŠKOLE................................................................................................................62
GRAĐANSKA ŠKOLA U BUGOJNU.................................................................................65
ZAKLJUČAK.........................................................................................................................67
70
LITERATURA:.......................................................................................................................68
SADRŽAJ................................................................................................................................69
71