~iecTy Ill no ~e~lhl!

k~e~a l1ne o;

\

nomTapnaa nnallena y roToay.

.r------------------------

Privredno· kulturne

Matice

1jevernu Dalmaciju

-~-----------------------

I z l a z i č e t v r t k o m.

~ npHBPeAHO·KynTypHe

Ma TH Ue

3a Cjes. JlanMaUHiY

Godišnja pretplata za na~u državu 40 din., za l Ameriku 2 dolara. Clanovi Matice dobivaju list

besplatno. - Primjerak l dln.

llln6eHHI<, 8. ayrycTa 1929. Vlasnik za •Priv"7edno-kul!urnu Maticu< MARKO TRlVA.

Urednik STEVAN PROSTRAN. Uredništvo i uprava - Obala Voćni trg, 82. l.

Uspjeh v zena U junu o. g. bila je priređena izložba

naših narodnih ženskih radova u Ljubljani. Izložbu je priredila rodoljubiva l zaslužna Ođa Ljubica Malešević, uz sudjelovanj svoje jetrve vrijedne Gđe Darinke Maleše­vić, Iz Kistanja. Izložba je izazvala pravo oduševljenje za našu narodnu žensku umjet ­nost. Zahvaljujemo Odi Ljubici i njenoj jetrvi Gđi Darinki na plemenitom pothvatu l od srca čestitamo na znsluženom uspjehu­Casopis • Vez", što izlazi u Ljubljani, donio je o toj izložbi opširan i stručan prikaz, koji donosimo u cjelini radi njegove oso­bite važnosti.

Uredništvo.

Naš uvaženi književni kritičar Bran­ko Lazarević jednom je zgodom rekao, da se Jugoslaveni mogu ponositi ·sa tri svoje velike vrijednosti u umjet­nosti: Njegoševim :~~Gorskim Vijen­cem e, Meštrovićem djelima i Narod­nom Poezijom. - On je o tim trima prvoklasnim vrijednostima napisao jednu zanosnu, ali stvarnu studiju. -O genijalnom Njegošu i · Meštroviću historija naše kulture već je rekla, ili će reći, svoju čvrstu riječ . Isto tako i Narodna Poezija dobiva sve veće i stalnije priznanie, kao vrijednost, ne samo kod nas, nego i u velikom svi­jetu, gdje se sve posmatra kroz priz­mu sumnje i kritike, a naročito se s kriticizmom gleda ono, što potječe

od :~~nižihc naroda. Naša je Narodna Poezija priznata. Opaženo je njezino duhovno bogatstvo, njezina genijalna elementarnost, njezina slovenska snaga.

U uskoj vezi, gotovo jedno s Na­rodnom Poezijom i sva je ostala naša narodna umjetnost. Narodna je umjet­nost međusobno povezana nekom veoma osjetnom vezom: pjesma, mu­zika, kolo, vez, rezbarija itd.

Iza poezije, naročito u novije vri­jeme, krče put do sunca i priznanja i druge grane narodne umjetnosti. Muzika zauzimlje položaj, ili u svojoj primitivnoj formi tek harmonizovana i . ukalupljtna na note, ili pak tako, v

da daje svoj utjecaj i svoju snagu djelima, koja stvaraju moderni umjet­ci kompozicije. Naročito u zadnje vrijeme OSJeća se jak uticaj narodne muzike u kompozicijama najjačih na­ših muzičara.

I u umjetničkim narodnim ručnim radovima osiećamo isti onaj duh, istu onu snagu i veličinu slovenske ciuše, koja daje vrijednost poeziji i muzici. - Nije stoga ni čudo, da se u novi­je doba, naročito narodni ženski ruč­ni rad sve više priznaje i cijeni. Za afirmaciju ženske narodne umjetnosti učinjeni su u poratnim godinama ve­liki koraci, pa je danas, čista, primi­jenjena ili pak industrijalizovana na­rodna ženska umjetnost ipak cijenjena, i to više nego u našoj zemlp, u ino­stranstvu. U svijetu danas ozbiljno, pa i rafinovanije oči, gledaju jugoslo­venski ženski ručni rad, ne kao neku pomodnu ekzotičuu rijetkost bez veće vrijednosti, nego kao neku rijetku umjetničku vrijednost. - O tome nas uvjeravaju sve posljednje izložbe, ko­je su u inozemstvu priređene, pa tako

SPOJ 22. fOAMHA I. Telefon Matlčina povjereništva broj . 63.

• l djevojaka Sjeverne Dalmacije u Ljubljani l sadašnja barcelonska iz.ložba, na kojoj je naš narodni ženski ručni rad predmet najvećeg divljenja i prlvla­čivosti.

Ali popularizovanje i shvaćanje

naše ženske narodne umjetnosti nije u domovini još dovedeno do one tačke, na kojoj bi moralo biti. Naš don aći svijet nije ~ovoljno svjestan i ponosan nd originalno bogatstvo naše ženske ručn e umjetnosti.

Tome je donekle kriv i onaj naš bezglavi let, koji smo u zadnj ih pe­deset godina proživjeli, u bijegu od zemlje i istinskog narodnog života prama , civilizaciji c. Taj naš let bio je potreban, ali je u mnogočemu bio pogrešan i prazan. Danas opažamo, da smo, u svojoj naivnosti, od civi­lizacije na sebe primili mnogo balas­ta, što su drugi sa sebe zbacili, a udaljili smo se od mn ogih pravih vri­jednostl, koje u narodu postoje.

Za 90 °'0 svih naših žena u j ugo­slaviji, možemo reći, da su im majke ili bake, u drugom ili trećem koljenu, prele domaću vunu i vezle poput vezilje iz narodne pjesme.

Ali uza sve to, možemo ret\ da ih danas tek 10 % shvaća ljepotu narodne umjetnosti obrativši se narod­nom ručnom radu, narodnim formama vezenja. Danas ima 90 % žena u na­šem narodu, koje vole neku nakaznu i skupu parišku tričariju, od original­ne i lijepe narodne radnje za male pare, a sa stotinu bogatstava u sebi. Snobizam i mondenost visokim da­mama, a pogrešeno i površno letenje za ,zadnjom modom c, manjim žena­ma, ne da, da se okrene od Pariza na dalmatinsku Zagoru, na ~lavonsko selo, na Krajinu ili Šumadiju.

Da se ova pojava izbriše ili barem smanji, treba još mnogo borbe i rada. Ali ozbiljne borbe i stvarnoga rada, s praktičnim načelima i na stvarnom temelju. Ne valja misliti, da će narod­ni ručni rad doći do punoga svog značenja samo propagandom kroz štampu, kao što se t, do sada mis­lilo. - Isto tako ni muzeji, ni izložbe nisu dovoljni. To sve samo potpu­njuje ono glavno, - proizvodnju narodnih ženskih radova.

Više nego o svemu ostalome tre­ba vodili brigu o prJizvodnji, o bu­đenju narodnih sposobnosti za laj rad, o organizovanju proizvodnje, na bilo kakvim temeljima, samo da su namjere čiste i nacion Ine i da od Čitave proizvodnje glavnu koris\ izvu ­če duhovni i fizični stvaralac i radnik - sam seljački narocl.

Proizvodnje narodnih ženskih ra­dova, ali one ozbiljne i raprezenta­tivne pro:zvodnje, naročito za -svi­jet, - nije do nedavna bilo. - Da se t.ome doskoči, u no vije vrijeme počelo se s rawmijevanjem i požr­tvovanjem, više naših žena, brinuti o proizvodnji narodnih ~enskih ruko­tvarima. 7apažajll se razni lijepi po­kušaji, koji većinom uspjevaju, vidi

se neko m·canje u Hrvatskoj, Bosni, Srbiji i Slovenij i.

Među ženama, koje su u takve inicijatorke zašle, ističe se osobito go pođa Ljubica Male§ević iz K ista­nja 11 Sjevernoj Dalmaciji. - Ona se na to polje rada dala s velikom dozom shvaćanja i energije. Ona je svakako najaklivni,a međ u ženama, koje same, bez organizacije, rade. Gospođa Maleševi ć je duboko shva­tila ne samo ljepotu, nego i moguć­nost velike proizvodnje, pa raširenja, popularizacije dalmatinske ženske u­mjetnosti, pa je sa srcem pjesnika, ali s geslom pronicavog, savjesnog i šu!ljivog radnika pristupila - poslu, proizvodnji.

Gospođa Malešević bavi se narod­nim ručnim radom već dvadeset go. dina, ali njezini veći uspjesi i rad . većeg zamaha datiraju od lcraja rata. U posljednjih desE't godin,1 ona je učinila čudesa. Sve ono, što nam se čini nemogućE', spada u red čudesa,

pa prema tome ni ova naša upored­ba nije pretjerana za njezin rad, ako

- e uzm e u obzir, da je ona sama ez organi7acije, bez cimera nacional­

nih institucija i bez subvencija, pro­dukciju narod nog umjeća digla tako, da danas znposluje 450 žena iz na· roda, seljanaka, i da svu proizvodnju uno včuje.

Da idemo redo1>1, naglasit ćemo

najprije veliku nacionalnu, propagan­dnu važnost ovog pothvata gospuđe Malešev ić. Ona je praktički riješila pr blem propi'lgande. Njezine brojne izložbe po domo vin i mnogo koriste prometu i prodaji onoga što njezine seljanke proizvode. A to je jedina stvarna propaganda: promet. Taj unu­tarnji promet i poslovne veze s ino­zemstvom, koje dobro funkcioniraju . pokazuju nam na jednu važnu okol­nost, na gospodarsku korist. Tamoš­nji narod punim pravom nazivlje gospođu Malešević , majko naša c. - · Ona taj naziv doista zaslužuje, jer je svojim organizatorski m radom i neu · marnim nastojanj em uspjela zaposl iti s priličnom zaradom oko 450 žena iz tri sreza oko Kistanja i Benko vca . Treba naglasili, da je taj kraj naročito s·romašan.

Gospođa Ma l ešev i ć rad vodi tako, da ga veći broj žena obav:ja kod svoje kuće . Ona im daje sve važne naputke i početnu pouku. Izrađuje se sve po narod nim, ali po njoj izgla­đenim i primjenjenim uzorcima. Gos­pođa Malešević se mnogo namučila,

dok je uspj ela priučiti na rad glavne radnice, a na r oči t o je bilo teško za finije radove prema narodnom uzoru, kakve zahtijeva grad. Seljanke, naro­čito starije, doduše poznavale su staru tehniku, ali ruk su im bile pretvrde za finiji rad. A mnoge je ona n auči l a sve, pa i najglavnije pojmove ručnog tada. Možemo i misliti, kako je to bilo u početku teško, ako zna­mo, da jt: onaj kraj kulturno dosta

zaostao, pa ima među nje1.inim se­ljačkim veziljama i takvih, koje ne­znaju brojiti do deset. No, danas im posao upravo leti. Gospođa Male§e­vić s vojskom svojih prostih seljanka svladava sve. pa i najfinije radove i tehnike. - Da nije hilo gospođe Ma­lešević, u onom bi kraju mlađarija

bila zaboravila rad u starim tehnika­ma . Ona je uzbudila stare sposob­nosti i u krvi zadrijemali narodni duh . Po glasu toga duha grube ruke dalm atinskih st:ljanaka i čobanica

počele su da vezu staru pjesmu. Gospođa Malešević zaposluje ve­

ćinom vezilje , ali također i mnogo kalja, koje tkaju na svojim primitiv­nim tara ma: zastore, ćilime, pregače,

torbe, torbice, bisage, pojase, čarape. natikače itd, I sve to ide u promet, sve se prodaje.

Gospođa Ljubica Malešević, uz sudjelovanje svoje jetrve gospođe Dari nke Malešević. priredila je u pro~lom mjesecu (od 9.-16. juna) u Ljubljani jednu izloibu narodnih ruč­nih radova, s·Je samu produkciju nje­zinih seljanaka i čobanica iz Kistanja i daleke okoline. Izložba je bila za Ljubljanu jedan lijep događaj, a za gospođu Malešević, svakako, uspjeh.

Bila je izložena jedna divna masa, dobro razređenih radova, među koji­ma su se isticali naročito ve1.0vi na svili, koncu, tankoj predenoj vuni, lanenom platnu, sirovoj svili, etaminu i markizetu . O t.ogatstvu i finesama sel j ačke ženske umjetnosti u Dalma­ciji ne trebamo ni govoriti. Dalmatin­ski narodni vezovi sami se po sebi naglašavaju i imponuju oku na svima slučajnim izložbama i po muzejima, svojom osebujnom snagom !•poseb­nim stilom, koji se ne da zamijeniti sa stilovima drugih naših krajeva.

Na o voj su izložbi svi radovi tvorili živu umjetnost s nedokučivom dušom izraženom u hiljadu oblika. Svaki vez je - posebna pjesma, svaki konac - stih, svaki ubod ritam, koji tako podsjeća na ritam melankolične

zagor~ke pjesme ili narodnog kola. Po tehnikama se u glavnom isti­

cao starinski prutački vez, potlolak i krstački vez. Osobito je zapažen kr­stački vez, koji ljubljanska štampa ističP. i kaže, da izgleda .kakor go­belins/ea deta•. Uopće su svi narodni motivi fino i savršeno izrađeni, da čovjtk s naročitim uzbuđenjem misli na grube seljačke ruke, na oči, navik­le na teške planinske vid ike, koje su se nekim čudom adaptirale za crteže što izgledaju .,kao sitnoslikarije starih mi ala, što se čuvaju u bibliotekama naših dalmallnslcih samostana".

O samoj izložbi je suvišno nizati riječi: to sve treba vidjeti, treba os­j di ti blizinu jednoga ozbil.nog stva­ranja i jedue velike istinske umjetnos­ti , a da se shvati. Sve su riječi, -samo riječi.

Isto tako ni ovaj naš članak nije napisan, da polaskamo gospođi Ma-

Strana 2. " O L A S • Broj 22. --------------------·----------------------------- ------------------------------------------------------~~~~-

lešević. Onima, !<Oji stv.uaju, -- naj­veće su la kanj e stvarni uspje i, a go poda Maleš ević može da s pono­som gleda na svoje uspjehe i na svoj

Prava

stvarni rad za propagandu naše ŽCI!­SK umj !nosti, i za gospodar ku do­brobit našeg siromašnog naroda.

Grozdnnn.

eds v a. ( \'l~!'lill<.)

Kako am u početku nagla io raz­lozi našoj današnjoj b1jedi ll ll po­vtćanim potrebama i izdacima. a jedna­ko i u urnanjenoj proizvodnji odnosno, nerazmjeru i?medu izdataka i primitaka, jer kao što takov nerazmjer mora da dovede do propasti pojedinca, tako vodi i cio narod u ekonomsko slab· ljenje, a zatim dolazi neminovno i politička propa t.

Zato smatram prvom i n<~jpr ečo m

potrebom nastojanje, da cijela naša sjeverna Dalmacija uvidi, da se bla­gostanje pojedinca, sela, kr11ja i cijele države može po t ići jedino i:; t1 ajnim radom i sitnom štednjom.

Narodna poslovica kaže: , Pruži se , ko l iko se možeš pokriti lc· To u našrm slučaju znači, ili da treba povećati

prihode boljim i jačim radom ili da treba štednjom umanjiti izdatke. l jedno i drugo se može p os t iĆI s<~mo

dugom i do ta teškom školom. Pilan je je sada, ko da preuzme na

se taj posao. To treba u p1vom reJu počeli s mlađarijo m; prema torne naj· prva je pozvana škola. Ali škola r:a­žal9st može da djeluje samo na djecu do dvanaeste godine. Nakon toga, biie bi razne Zadruge. Ne bi smjelo da b~de ni jednog našeg sela bez svoje nabavljačke, kreditno-štf dne i proiz­vađačke zadruge Trebalo bi optt da se pozovem na primjere drugih na­prednij ih zemalja, gdje su zadruge proizvele preporod cijelog naroda. To smatram za sada suvišnim, jer je o t me bilo već govora u :. Glasu .-, a nadam se da će ga još biti . Sarr.o ću spomenuti, da rad pojed1mh seljaka u zadrugarstvu znači ne samo za nj1h jednu veliku korist, nego to ima svoga velikog značenja i za kuturni i poli­tički život zemlj o! . Preko zadruge se širi u narod pismenost, širi se pomalo i knjiga, a stvara se kod zadrugara i volja i mogućnost za daljnje vaspi­tan je. U zadrugama se pojedinci uče samostalnom upravljanju svojim i tud m imanjem, uče se shvaćanju prava i

dužnosti, 11 tn je temelJ sv1h po l 1 ličkih

načela Bez toga hvaćanja ni najde­mokra skiji zakoni :~e mogu <.11 done u na rodu p1ave lobodr, bez toga i naj­bolje namjere državne uprave u život u ne znače ništa. O tome smo imali do­voljno i ku Iva ovih deset godina slobodnog života u s·tojoj državi.

Međ u tim ovdje treba jedna napo­mena. Zadruge su po svom cilju i sastavu cdredene samo za odra le ljude. O ta je prema tome izmedu škole i zadruga jedna praznin<t, i to baš u najopasnijoj dobi čovjeka, u godinama koje su najpresudn ije u izgrađivanju čovjeka. Tu prazn inu može eta ispuni samo jedna 01ganiznc j<~, a to je So­Iro/stvo. Ono je pozv no da naslavi ono, što je škola počela, i da d .vede ljude dotle, da u ž.vo tu 11spješ· o primjenju ju ono što su u školi nauč11i. Ono irna da od m l ad1ća stvori ljude, kpji će biti 11 stanju da svjesno pre­uzmu rad od starijih, kako u svom plivatnom životu, tako i u zadrugarstvu i javnom životu. Cilj je Sokol Iva da vaspitava tjelesno, duševno i moralno. Ono ima u svome programu osnivanje

• seoskih čt:la, jer jedino tako može da postane uistinu OIJĆenarodna organ :­zacija.

Kad bi Sokolska Društva sjeverne D.1lmacije u tome pravcu počela da radt>, ispunila bi svoju sokolsku i ro­doljubnu dužnost. U tome bi bila dragocjena saradnJa Sokolstva i Matice: Kao Soko i član Matice moram da požalim što je do sada -- koliko mi je poLnato - jedino kninsko Sokol­sko D ruštvo član Mat ice. Sokole sje­verne D al macije čeka još velik i težak posa0, zato treba odmah p oč injati.

Saradnja škole, Sokolstva i Zadru­garstva pod inicijativom Kulturno Privredne Matice moći će da uputi lijepi ali ispa ćeni kraj sjeverne Dal­macije prema novom, srećnijern i za­dovoljnijem životu napretka, kulture i blagostanja.

Ing. Vladimir Slavić.

Jla nlt npocsjera cena, unH npocsjei;Hsau,e cena. ... . H11 jecMo aaJJ.OBOJbiiH e rta tuoM

UJI{OnOM 11 fbeaHIIOM npOCBjeTOM, aJilf ne aaTo tuTo je 11 jeJJ.ua ~1 JJ.pyra a.l­naJJ.Ha (no yrneJJ.y tLa aan. Eapouy), nero aaTO lllTO IIHjecy Jl.OCTa aana)l,lle (eBponcKe). Hawa je WKOJJa npaana, II('Kif nyT neMa liH IObHrC. Y lbOj CC yyu naMTJHH, a ne y<tH ce paJI. HTil. Pyi<a je aaHeMdpena, crwpo npeapeua. Hajamuc, aKo joj JI.aMo Man o xapTHjc, Jl.a no lhOj lllapa CJfOBa: liH ll.IHalhC, 1111 CJIIII<albe, 1111 p)lfflll pa Jl. je ue Y'lfiMO. A y Enponn y UJt<OJJaMa cc oc11uB1jy paJl.U O IIfll~e. aeM bOpaJl.lba cc npoy•1ana n na uajBI1llli1M Uli<OJlaMa, Haja~1111e

llll<one - "HapOJl.llH yllHBcpaHTCTJi" - ocmwajy cc 11 aa ceJLaKe ...

. .. l{o he nac uayY HTH, I<at<G Aa aaJJ.OBOJbiiMO HacyUiue norpe6c cena, JJ.a JI.06uje cuy npoc!!jeheHoCT, Kat<Ba JJ.Oinll<Y j e ceny ICao H rpaJl.y? J ~a n H "CJJOBCHrKa f.\YW CI3110CT", }J.a JIH MCTOIC1

Aa ;m Eapona, }J.a nu AMepi1Ka? "611je)l,a y nycntJbll, 6uje]J.a y rpaJ].y,

y CTaHy H BeCH, "6HjeJJ.a TMUITH cear<w npocrpauu

npe.njen aeMJbc" - l<a)J<C y j eJI.IIO j OA HajJbemuHx pOJI.Olhy6nHx njecaMa HaWHX jonaH Crepwja rlonoaMh.

VIMa APYWTBCtn1x aana y XuttJI.O­crauy, H y AMepHI.\11, ua I<pajlbCM VlcroKy, u najaanaJI.uujcM 3ana.ny. VIMa 60JJCCTH, rJJa.[!.l1, lle'lllCTOJie, HeanaJba, aJIO'ilill<l. f J].je ce BOJ1. 11 6op(Ja npOTIIB TI1X aa;1a e uajBII!llC npera;1awraa, no uaj 6oJb HM ua•IHBIIMa? Aa nw Ha JlpCM­Jbi1DOM VlcT<JJ<y, t<JjH ujepyjc y cyA6Hny, 111111 y 6op6euoj A.\ICPJ>fl.\11? ...

... je)l.Ha je nay l<a o Yonje((y 11 H,erosy aJJ.paaJLy, a neMa Jl.LWje nayi<e O npOlii iiOCTH H CaJ].aiUl-bllCT\1 JLY)l.CJ<Ora pOJl.a. Ila wCToj paYyllHU.lt noY nBa "ac­awaau>e upaja e t<pajeM" ieAHornacTwpa, na J<Ojo j 11 aa i<JLy<!.ml pa•tyll11 CB11jy

6auaJ<a "OA Vl cToKa naJ<o JI.O 3an.::Aa" .. . Vl lfynalhC uapoAu ora aApaBJba je uaj­np al<T I1 'll ll lJC cpraHH30Bano ua 3ana;~y,

y bponH 11 At.~epllLJ.H . J(ai<O npeMa roj jeJI.HOj nayqH croj11 npocajcra uawer cena, ll aliJa 11 CJIOBe liCT<a Jl.YIIICBIJOCT"? rl oA Typl.{ltMa wm1 HnjeML\Hllla, yrrt.e­raaaltH 11 wc11cauauw po6oBu, MH CMO CTBOpJ1M1 ll apOJ!.IIY llallJy yMj('TIIOCT, njecMc, npwnoajcn<e, noCJlOBHI.{e, aa­roueTI<c, lllane; CTDO pHJIH c111o o611'l;lje 11 06Jilli<C )IUIOOTa, CBC Ollat< 1 J<ai<O je ro OJI.ronapano anau,y, npocsjeheHocrw, APYWTBellHM 11 noJHrTH'IlUIM np"HnHI<aMa

11au1era HapoJl.:!. HaCTaJJa je "npoc­BjcTa CCIIa", 11 CJIOBeiiCI<a Jl.yUJeBIIOCT", 1wja 1111je J~OBOJbna aa uooa, canallltha

BpCi\\C~IIa

Han1c je ceJJO r<aaa.rw u ono pa­ay Mn jc, J\a je 6oJhe nary6~nw rJiaBy, 11rro orpujC itll1TI1 HY IIJY, amr ue a11a np}l(aB !IC aa KOli<', ne yMujc Aa cc I(Oplic­TH on liHIICl<OM, CpeCKOM, Ol<py>J<IIOM

car.10ynpanoM. Ou o 11e au a . nayi<Y o •lyBalbY aJtpllO.'~.>a, 11c ana paayr.llly a~M­JLopaJJ.H,y, 11 e y 111je 1~a opraunayjc IIOBO APYLIITBO, y I<OMC he cBaJ< panwTr1, a ~l a ii OC pa a )l,a CC JIHjemt COJIH)l.a '1 110. il a111C CCJ!O JiMa cuojy (crapiHICI<y) npocnjeTy, am1 H nopeA H,e 0110 je 11enpoca jehello.. .. Cp611, XpaaTw 11 CJIOBCIII\H IICMajy paaJiora, JI.a cc onM­jajy- npOIIJJ! OIUR Y, J<Oja aHa 'iH ll<.'l<aA ponCTBO, ueJ<aA 6eaycnjew11'o OT!~Malbe OJl. ponCTBa . . . . CaJI.a , l<:::na cr.~o caw CBOjW, MW Tpe6a CBI1 Aa rJteAaMO l!a­npHjt)l, , 6C::!06aHpl.{e )l,a M)l,eMO HanpHjC)l,,

y jećJuHcmno, y apocnjef1e!locm. Cna6a je 11 cyMI·hJ.1Be BpJ.1jeJJ.HOCTH

ct o o

Hama "npc-cajeTa ce;t~ ; no ~bOJ JC HaJU ceJbaK 11.y ro po6oa ao, ya wanaT: po6oM J.1KaA rpo6o \ HHI<aJI.. /l,ocn je y 11ac re ,, npocaj ere", Te "JI.YLIJeBHocnt ". A 6ecl<pajno BHwe naM rpe6a ar.~epJ.1-

J(aHHaMa, BacnMTatba pyKe, 6naroTBCJp­He npocnjere, auwe paJI.HOiiii'Qa, JI.HC­naBcepa, COKOJ!alla, aeMJbOpaJ1.1111'H<I1X aa)l,pyra, HapOAHHX J].OMOBa, uapOJI.HHX r'ti>W>i<liHI.\a. HapoAHnx yHHBepawTera. JeJI.HOM puj et1jy, ua 1a Tpe6a upocnje­trunmve cella, a npocajeheHo ceno CTB OpHfie w HOBY upocnjemy cella, rwja tie 6wnt HCTa M je)l,HIICfBe!la y LJ.I1je­

J!O,\\ uaweM napo)l.y. • (YJIO,I!I{U U3 °/JIGII/{fl y GJIAIGIIGXJ " npoc-ujema, /921 " ) ~aca CTajnlt.

nplfMjtlji,ISa ypej1,1111UlTBa : r. B CTajllh .

npo•IH!CO;:', on11x je Aana, nanpuliiO iJuaiJeccm u nem t•oiJulta csora neyMopuora paAa Ha

npocsjefiliBalbY uawcra uapoAa y BojoOAHIIII.

f . npotjl. CTaj!lli y TOM paAY CTCK<IO je BC­

nlllWX aacnyra. A Kpoa KaKone n11 je ene

Myl<e, Jcna Hu,e jaAIIl{OBU,C, np11je ocno!Soljelha

MOpao Aa n polje a6or OjccHlma Mabapa ! .. . Hu Ta tnllu,e, 1111 npou,ec11 cypos11x nenp11ja­

TC1ba n11jccy ra Mornn Hil cnoMnTn HH aay­

CTaBIITII y TOM CBCTO~\ p8Af· }f<emmo MY

AYr >t<IIBOT 11 nujeno 8Ap3B1be l

npMjaTelbCKa nHCMa. IV.

/],paru apujameJby l

KaJ<O BpujeMc HaMJA<Ir, a jow caMo Mai!O Aalla HMa )1,0 0110ra }J.aTyMa, KaA HCTH<f e pOK, )l,a ce J\\Ory npiiKaaHBaTH Mon6e, ja ce )l<ypnM Aa TH caonh11M, rAje 611 jow Morao Aa ynyTHW caojy Jl.jeuy, na Aa ce LUJ<OJJyjy, cTel(y ce611 r<O­MaA 611jenor xJbe6a u nccTally <teCTHTH JbYAH, aattt!lla CBOMe pO.QIIOMC Kpajy.

rlopeA sei; 11apcljaH11~ TH umona, jaBJbaM n1, .na 611 ce TBoja Ajeua MO­rna, !(Oja IHICY t.IJlaiJa OJI 13 1111 cTapuja OJl. 15 rOA11Ha,HajJl.alhe .QO 20. aarycTa, }J.a narje•1y 11 aa niiTOMU.e BapymaltCKe Bojii0-3GIWmllfljcKe WKolle y 061illl,:­heny. Vl y OBO j llll<Onll yYeiiHUH ;~o-

6HBajy OJl. Jl.P}I(aUe CBC 6aJ].aBa. A Ka/l, csptue ea BPJIO JI.06p11M y;:njexoM 6H­najy npoMal(flYTH aa MajCTope 11 ynaae y BpJIO mtj eny nnahy, rwja je 011. 15 Jl.O 24 XJIJba)l,e A1111apa rOJl.~IW!i>e.

J~o 3 l . aBrycra r.w rno 6HTH l<oje J].ltjeTC, J<OjC 1111je MJialje OJI. 15 1/ 2 lllH~l CTapuje OI~ 18 1 12 ruJ\lllla, Aa CTyn11 ll y MaUJIIIICI<Y nooorjJllfiUPCI{Y Wt<OllY Mop11ap111{e y l{yM6opy (a. n. 'Beuo­BJ.1IH1, 6oJ<a l(oropcl<a). Am1, y oay WKOJIY MOry Til Jlje!.l,a Aa yljy Cat.\0, ai<O cy npoo eJia uajMan..e AB11je rOAIIII~,

RaO UJCrpTH 1 y a~ llaTy l<OBaYI<OM, MI­JI\apCl<OM, 6paBapCJ<0M 1 Mt'XaJHt<lapC l<OM, IIIOqlCpCKOM, CJICKTp11'lapCl<OM UJIH ne­I{OM C.'IH'IllOM 8aHaTy.

Oao cy wJ<OJJ0 y I<oje ce MO)f(e

CTynrnu jo111 one jeccHw, Haj}!.albe AO

Ycje•Jefba. A1111 HMa up<OJta, y rwje ce MO}I(C yhn 11 O 'By~ljeB Aally, TC cy : ll. n ewaoujctca noooifJuqupcKa WKolla ., npecmOllO!taClllfjeOHUKa nempa" y 6ullefiy (Xepuerosrma) ;

newaoujclm noooifJuqupcKa WKOlla " !{paJba AlleKcanopa !." y BeorpaJJ.y M

rv·. newaćJujcKa noćJOrjJUljUpct<a

WKolla ni<paJbUL{e Mapuje" y 3arpe6y. l{o HCeJJH .ua ylje y oae WKone,

Tpe6a Aa ~-tan~we Mon6y, Aa joj npH­JIO>t<H ene noTpe6Mre HCnpaae, 11 JJ.a je nomaJbl! KoMaHAaHTY wr<One, paayMMje ce npenop}"fello Haj)l,aJbe AO 20. anpMJia.

Y npBJ.f 'ICTOpTar<, WTO AO~t>, OH­caty TH, I<aKo Tpe6a Aa Y'IIHIMW Mon6y, a call TM npenopy'!yjeM JI.H Kpoa osy Be.njeJby J].alla npM6aBHW ose Mcnpaae, 6ea J<OjHX ce He MO)I(e HH y jeJ].lly OA l~ nOMCHYTMX WI<Ona:

l. t(oMoBrHfU.Y OJI. Ontnme, (Kao JJ.O­J<aa Aa je no/l,aHHI< C. X. C.) ;

2. CajeAov6y noHamaH>a (oA On­lmHe), ua Kojoj CyJI. rpe6a Aa noTB~AH J).a TH CUli Hilje 6HO cyljeH HH ocyf.JeH ;

3. l{pu.;TeH11U.Y (oJl. CsewTeHHKa); 4. CajeJ).oYai!CTBO JI.a uMje O)f(CfbeH

(oJI. CsemTeHHJ<a); 5. illi<OnCJ<y CBjCA01,16y '!eTBpTOf

paap. OCH. WKOJie. . 6. Jbet<apcJ<y cajeJ].Ol,l6y JI.a je a~pas

11 nornyuo cnoco6aH aa sojHH'IKY cJJy)f(6y, (JI.a je 6ea MaHe 'l o•tHMa, Ha nnyJ:iHMa M Ha Cpl.{y).

7. PoAHTeJbCI(O l'JJ.06peH>e. YnyTMhy Te, F<aF<o Tpe6a cacTaBHTH

11 OBO OJ].06pefbe. KaA cae oao 6yAe . roToao naKo

tier.w ea MOJJ6oM. Car.w no)f(ypu. Te6e li TBoje noaApaaJba

Y illH6eHHKy, Ha TpHosy rleTJ<Y 1929. Tao j

fipOTA }(oCTa.

Pouke iz narodne privrede (ekonomije)

3. Šta je to narodna privreda ili ekonomija?

U prošlom b~oju objasnili smo, što su ljudske potrebe, a što dobra lli na mimice. Sada ćemo kazati: što je to narodna privreda ili ekonomija.

Kad težak ore i sije u polju, on nešto priuredaje, t. j. radi i trudi se, da dobije iza nekoga izvjesnog vre­mena jedno dobro il zemlje. da nj ·me podmiruje p0trebe života. T c~ko i kovar, kad lwje gvožde, također nešto pri­uređuje, t. j. nastoj i da zasluži što viSe novaca, koji su mu potrebni za život. Malo drul<t:ije priuređr~je i trgo~

vac; on p~odaje i kupuje zato, da dode do llOI...'CU, od kojega će moći da

živi. Ni teZak, ni l<ovač (zanatlija), ni

trgovac ne rade svoje poslove onalw, kako mu drago, kako im slučajno

stvar u ruke dode. Naprotiv. sva trojica tJriuredttju po octred~nom planu i s iz~ v jesnom namj erom, kako će sa što manje truda i što jeftinije postići ono, što im treba. l ta troj1ca i svi ljudi dakle treba da unaprijed razmišljaju o tome, /rako će sa što manje napora i žrtava, postići što više rJobara za pod111lrlvanjc svojih potreba. A to je glavno praviio kod svakog privrettl­vanja, koje treba dobro upamtiti i po njemu se u snakom poslu upravljati!

Kad težak dobije plod iz zemlje, a zanall1ja i trgovac izvjesnu količinu novca, onda i opet treba da razmišljaju, kako će ta dobra pametno upotrebiti roa podmirenje svoj1h potreba. Drugim riječima, oni treba da s pribavljenim dobrima raspolaže razborito i štedljivo, takoder po izvjesnom planu. Jednim

d1jelo

niJe drugi potreJ svak!

žili z staro~

znači

nom ili z da s kroz bl i in volje dak l solje žil'OI. (ekon kuju koje (nam i ras v rem Kod raspo st ink! volje

K razvi koja noga i u najvi kome bar vrlo

22. BroJ 22.

drjelom tih dobara podmiriće najnuž­

nije potrebe života u sadašnja ti, a drugi dio ostaviće (zaštedjeće) za

po.trebe blldućnos/1, jer će im to u

svakoj budućoj prilici u životu posiLt­

žiti za obranu od oslwdice, bolesti,

starosti i svake druge patnje. Sve to

znači, dil i ta trojica i svi drugi ljudi

moraju neprekidno mzmišfjati o sv(•jim

poslovima, ;:>ametno pri uređivati i mu­

dro s pribavljenim dobrima elionomisall

(gazdovati štedljivo). i to neprekidno

i uvijek Inoz cio sv j život. Na taj n<1čin, razn , i~ljanjem i dje­

lovanjem ljudi dobivaju SVIjest o vojim

potrebama kroz cio život i o važnosti

i ulozi u njihovu životu pojedinih eko­

nomskih dobnra. U nj11na se r~zvija

svjesna težnja za stalnom, ravnomjer­

nom nabavkom namirnica (dobara)

ili za njihovim nagomilavanjem, tako

da sve ljudske potrebe budu stalno,

kro:o: čitave odsjeke vremena, bar· pri­

bližno ravnomjerno i potpuno zado­

voljenr. Kod ljudi se tim načinom

dakle razvija privredna (ekonomska) svijest i suje ton privredni (ekonomski)

žiuot. Po tom sujrsnom pr i vrednom

(ekono:nskom) životu ljud: se i razli­

kuju od životinja, a posebice od omh,

koje takoder pribavljaju svoja dobra

(namirnice) na izvjesan, stalan način

i rasporeduju ih na čitave odsjeke

vremena (pčele, mravi, jazavci i t. d.)

Kod tih je životinja to pribavljanje i

raspoređivanje Jobara nesvjesno, in­

stinktivno, nezavisno od slobodne

volje i odluke, a koje samo lj ·rdi imaju.

Kod prosvjcć2'1'dh i kulturnih naroda

razvila se već poodavno čitava nauka,

koja se bavi proučavanjem privred­

noga ž:vota ijudskog. l kod tih naroda

i u nas ta se nauka već prouča,·a i u

najvišim škarama (univerzitetima). Sva­

kome čovjeku je potrebno da pozna

bar najglavnija pravila i savjete te

vrlo korisne nauke, ako hoće da mu

život bude srećniji i udobniji. A ta

nauka, koja se bavi proučavanje sue­kolike Ljudske djelatnosti uopće, koja

govori o skupu svih ljudskih radova

kako na pribavljanju, tako i na raz·

boritoj upotrebi dobara, zove se obično

narodna privreda ili nacionalna eko­

nomija*) Kraće i jednostavn!je moglo bi se

kazati i ovako: Ekonomisafi (gazdo­

vati) znači, po izvjesnom planu ići za tim, da se sa što manje truda i troška

postigne l nagomila što više dobara za po:imirenje potreba života; taj plan

djelovanja, po kome radimo, da šta

više prluredimo i zaštedimo, zove se privreda ili ekonomija. Ona može

biti: ili clwnomija pojedinca, ili eko·

nomija za:ectnice, ustanove, dmštua. Takova ustanova ili društvo može da

bude: općina, država, narod, pa i

cijelo čovje i arstvo. Prama tome i

imamo : općin~;ku, državnu, narodnu i

svjetsku privredu ili ekonomiju. A na­

rodna privreda ili nacionalna eko­nomija je privreda više ill ntnogo pojedinaca, koji pripadajujednom na­

rodu i čine tako. radi medusubn•h

veza i uticaja, zajednitku i jedinstvenu

privrednu cjelinu. Kakova je dakle

pri\'reda svakoga od tih pojedinaca,

koji sačinjavaju narod, tukova će biti

i privreda narodna. Ako pojedincima

u njihovoj privredi ide dobro, ići će

dobro i e jelom narodu u njegovoj

privredi. Za narodno dobro i napre­

dak brirt~ se dakle najbolje onaj, koji

•) Neki je zovu često i "politička eko­nomija". Hrvatski stručnjaci su uveli u jc1.ik izraz "go~>podarstuo", a srpski "privreda". Gospodarstvo je nakazna lwvanica, koja zapravo znači vladu čovjeka nnd čovjekom, a ne vladu čovjeka nad stvarima. l n]cmač­čkorl! izrazu Wirtscfla{J bolje odgovara na­~iv privreda ili gazd/nstuo.

snm svoju privreda dobro vod/. T(l tvr,Jo zaramlite, pa 6e onda i u na­

šem javnom životu b!ti ve manje

praznih r/jfći, i sve više ozbiljnih

radnika na polju nflrodne privrede

napretka. L.

Savjeti jednog sudije. Okanite se inata, pića i parničenja!

Naš je s l ;a'< ogrezao u jed rH j

vrlo 1davoj navi i. On se previ~c vu­cari po sudovima. Parniči se jedan s

drugim ponnjviše zbog siln ictl. Jedpa

i druga parničl<a trnnl<a doveJe all-­

vokntc i čl!av roj . vjedoka. l onda

gone se rlnšmansld. sve dok i »pijevca

ne potrvšc« . Danguba, silni troškovi

za parn icu, za advo~ate i svjedoke

gomilĐju se brzo i nagomilaju se naj,

zad tnko, da obc.stranke obično bace

u debele dugove i na - pro!:-jdčki

štap. Svaki put poslije raspra\ e zava­

đene stranlte sa svoiim broj nirn svje,

docinHl obi no svrate u krčmu i kad

vince udari u lice, onda se troši ne­

milice i većinom »na u dug« Dakako,

da se zav1ri u ·put na povratku i u

ostale kr mc redom, sve dok se u

zoru n~ stigne kući. I sad iz toga opet

niču druge petljanije i parnice raznih

krčmara »za uduženo« i zelenaša (li­

hvara) za »kukuruzno brašno« s inte­

resom (šuportom). k< •j ' katkad dostigne

čak i dc 100 o/0 l onda, ko može više

da spasi? ))Siromah ČO\ jek, đavo če­

vjek«, izgubi po1os, obraz, dušu i sve

što ga čovjekom Cini. Kraj su zločini,

tamnica, propast. Kao iskusni sudija kažem, da većina

seljačkih parnica, :1aročito onih ka 7-

nenih (krivičn i h) potiču iz inata, pizme,

pića, međašnih :~poro a i zelenaštva

(lihve). U prctjeranoj navici neraz~.m­

nog parničenja dakle leži jedno od

nacrnjih zala, koja upropašćuju i mrt­

vim kc.cem zatvaraju vrlo mnoge se­

ljačke kuće l B Ij e je i mršava nagodba,

nego i ntljmasnija rarnica l X.

Pouke iz higijene. Bez čistoće nema ni dobra

zdravlje ni duga života.

Naš odli čni lj ekar i rodoljub g. Dr. š. Šeat, u razgovoru što ga je imao nama, dao dam je ove dra­gocjen e pouke i avje:te za naše

seljake:

Kao što ste možda već čuli, ima

tamo daleko na istoku jedna vrlo rodna

zemlja, koja se zove Misir (Egipat). U Misiru preko cijele godine vlada

ljeto. Kad se tamo plavo nebo samo

malo naoblači i kad počne da pada

samo pogdjekoja kap kiše, Arapi (prosti

seoski svijet) tako se poplaše, kao da

će se na njih sad,na stropoštati potop

ili kakav novi vodeni strašni sud. U silnom strahu sprt!maju tnrabuše (fe­

sove) i traže zaklone kao ono stoka

uoči oluje. A znate li zašto sve to

rade? Boje se vode itno vatre l Da se

boje vode, vidi se i na njima. Prljavi

su, zamazani, nečisti, da te mili Bog

sačuva l Zbog nečistoće, u kojoj žive, spopadaju ih i razne boleštine, naro­

čito trahom (bolest očiju). Oko njih

se vrte čitavi rojevi mušica. Te mušice

se čeljadima nakite oko nozdrva na

nosu (naročito kod djece), da se gadi

i pogledati. A oni te mušice, koje baš

i prenose zarazne bolesti od jedncg

čeljadeta na drugo, smatraju kao da

su suete, pa ih i ne tjeraju! Tako u

nečistoći i prlja~štini žive i propadaju

Arapi u Misiru. Kako je to ružno i

žalosno. Tako je u Misiru kod primitl~nib,

poludivljih Arapa, a je li što bolje po

našim selima u Kotarima i Bukovici?

Ako nije baš sve tako, a ono bar sliči

na to . Na žalost , i naš svijet po seli­

ma boji se vode two vatre. Ima valjda

i još seljaka, koji košulju promijene

tek onda, kada je poslije nekoliko

sedmica ili mjeseci sa sebe svuku.

Btnevreke ili gaće naš seljak već nosi

neprestano danju i noću po nekoliko

godina. Kapa se mnogima na glavi

od duge nošnje uprav upljesuivi. O

č i stoći glave, ruku l tijela, da i ne

govorimo. Isto tako vrlo rijetko peru

se biljci i drugi pokrivači na krevetu.

Najzad nema čistoće ni u kući, ni u po­

suđu, ni u avliji, ni oko nje. Žalosna

je čiT'jenica, da su naši seljaci ogrezli

i oguglali u nečistoći. A ta nečistoća

je jedan od glavnih uzroka svakovrsnih

naročito zaraznih boleština, koje ih

spopadaju i uništuju. Naročito u velike

glavom plaćaju tu nečistoću njihova

nejač, djeca. e E, kod nas težaka ne može da

budr drukčije, kad smo uvijek u zemlji•

- čuje se često, kako se hoće da

opravdaju. To nije nik:lkvo opravda­

nje. l po drugim zemljama u Evropi

i Americi, pa i u našoj državi ima

seljaka i težaka, ali da vidite, kako oni

drže do čistoće tijela, odijela, kuće,

postelje i svega l..... Tamo su seljaci

čisli zdravi f uredni u svemu, da ih

je milina pogledati, jer su prosvjećeni

i jer su već davno odbacili ružnu i

gadnu naviku da žive u nečistoći. Ako

naši seljaci preko godine u ostalom

oskudijevaju, ne oskudijevaju barem

proljeći, jeseni i zimi u - vodi. Ako

je sve skupo, nije sapun i lukšija, pa

je bolje i pametnije trošiti na to, nego

na babe vračare i gatalice. Naše se­

ljanke i seljaci neka troše što više

. vode, lukši)e i sapuna, pa će biti ma­nje bolesti, jada i suza po našim se­

lima. Dobro zapamtite: Bez čistoće

nema ni dobra zdravlja ni duga života l Treba da st:: ugledate ne u hlisirske

Arape na istoku, nego u svoju pro·

svjećeniju braću seljake u kulturnijim

krajevima i zemljama na zapadu l.. ..

Pouke i savjeti iz šumarstva.

Korist šume.

I.

Stari povjesničari u svojim djeli­

ma, kad opisuju život i razvoj poje­

dinih naroda, ističu i prirodno narod­

no bogatstvo, među koje ubrajaju na

pr:.;om mjestu i šume. Vidi se iz toga . da su već tada

znali cijeniti šumu i efko je bez truda

narodnog bila uvi.iek vrlo bujna i

svuda razvijena. Šume ove od uništavanja iz prva

branio je malen broj naroda i malene

ujihove potrebe; zatim vjera, koja je

bogovima za stan namjenllyala zelene

gajeve, u koje se gledalo kao u ka­

kovo božanstvo. U njima su i sami

pristalice vjere Hristove najvolili gra­

diti crkve; u početku za to, da ih

zaklone od neprijatelja, a kasnije h je na to poticala velebna samoća

tamnog gaja, koja pobuđuje sama

sobom pobožna čuvstva u nepokva­

renom srcu. Iz istoga razloga, gradili

su i kaluđeri i fratri svoje manastire

najviše u šumi. Kad se počeo narod množili, a

obrazovanost širiti, narasle su i veće

potrebe, koje su se šumom namiri­

vale. Od tada su se počele šume

proređivati, a mnoge i krčiti da ustu­

pe mjesta drugim kulturama.

Kako do tada za uzgaj šnme na­

rod nije ulagao truda, tako nije vodio

/ l

l' l

'

Strana 3.

ni računa o tome, da li je bez 9bzir­

no uništavanje šume po narod koris­

no ili štetn . Da se može temeljito odgovoriti

na to pitanje, treba potanko objasniti,

čemu su nam šume. Malo ima njih, koji prolazeći kroz

šumu, zdravo razmišljaju o nJezinoj

važnosti u pogleđu gospodarskom,

obrtnom, meteoro! oš kom (~remen­

skom), zdravstvenom i t. d., a kamo

li o tom, koliko može čovjek podići

rast i napredak šume. Za jednoga je

šui'T'a samo puki nakit prirode; za drugoga je samo zapreka gospodar­

skog napretka, a za većinu ljudi, šu­

ma je mjesto, gdje bez našega truda

rastu drva za ogrijev i građu, i zato je ne treba čuvati i paziti.

Kad stanemo narav i korist šume

marljivo ispitivati, pronaći ćemo, ka­

ko su šume vrlo važna Imovina sva­

ke države i naroda. To ćemo objasniti u narednim

člancima ovoga lista sa željom da

čitaoci prigrle šumu kao svoju do­

brotvorku, koja im svaki dan pruža

raznovrsne koristi, pa da je za to

štite, čuvaju i goje radi trajnog uu­

vanja.

Naš uvaženi sreski nadšumar u penziji g. Babec ljubazno se odazvao našoj za­molbi za saradnju u ovome listu, na čemu mu od srca z1hvalju]13mo. Našim seljacima preporučujemo da pažljivo čitaju ove članke l

Ur.

Pri vred.- kulturna Matica Prilozi" Ma tle i".

Prigodom smrti pok. Laze Krnete .

priložiše: Po 20 Din. gg. Đuro Vojvodić

i Jovo Mirković iz Knina; po 10 Din.

Mirko Leiaić i Jovo Medić iz Šibenika;

Prigorlom smrti sina g. Iv. :lulja iz

S,.>lila priložiše: po lO Din. g. M. Ležaić i Jovo Med/d iz Š1benika. Za

nabavku aparata za otvaranje pod­

zemnih voda priložiše Din 100 gg. N. N., iz Knina; Đ11ro Dobrić, učitelj

iz Strmice Din. 20

Vidovdanski prilozi "Matici". - Nastavak-

Pu 20 Din. daH su gg. Nedeljko

Praljak (Split), Mihajlo Omčikus, S. Vojvodić, N. N., A. Škarica, Mlle

Ožegović, T. Ras/ović, D. Medić, Du­šan Čoko, M. Čenčikovski, Ing. K. Sa­

mac, T. Škarić, N. N., Dnšan Marić,

M. Grgić, A. Vrsalović, N. Vučenlć,

N. N., P. Vidovicr, Milan Asanović,

Đorđe Jovičić, N. Žiu!;ouić, Jovo Raš­

ković, Jako" Dnbokovtć, Ante Slaulć, - svi il I< nina; Benedikt l_(ukolj,

Miloš Dobrota, V. Dobrota, iz Skradina;

Egidij Benković, Uroš Fontana, Dr. Šeat, N. N., J. Vučinić, Petrinović Niko. Vitnlijani, Petrić, Jovanović, Dr. č. Novaković, N. N., Rodić Stanko, Cefer, N. Vujnović , iz Šibenika; Niko Duba­

jić, N. N., Kistanje; M. Anznlović,

N. N., Milan Vu/inović, P. S. Miljuš,

!vtacura Maksim, iz Obrovca; Stevo Vrcel}, N. N., [Ju/ić, Spase Dobrić,

Dražić, Mladen Vojvod ić, Milan Berić,

Ljubo Rosić, K. Jurković, N. N.. iz

Benko,·ca; Pane Stojsavljević, N. N., N. N.. Mile Maras, N. N., iz V rl ike.

Din. 50 Q.,tojić D. Ste vo iz Nina.

- Nastavićc se -

NA ZNANJE! Molimo gg. dopisnike da

nam šalju kratke članke, jer

za duge nemamo dovoljno

prostora. JZ UREDNIŠTVA.

'

Strana 4. e O L A S ,

Jadi kljaste Stane iz Marčinkove Glavice.

O svojoj n es reći u gradu, krnj mom, jadnica klja ln lana ama prlčn ovako:

«U mog je ćaće bilo, a 'i sada je, osmero djece, a j:t sam najstarij .l, osim Marte, što se udala davno. Imamo u

svemu dva dana oranja i nešto ovčicn, pa siromaštvo veliko - i da ćaća

štogod na nadn icu ne izbije, od gladi bismo umrli. A meni je u djetinJstvu odgrizla prasica ruke, pa nijesam mo­gla ništa. Svi se muče i trude, a ja samo jedem i sjedim, i srce mi pucalo. Dokle ću ja to sa!;.o ovako sjed jel i? Znala sam, da se nikad udati ne ću,

- ta šta će kome čeljade bez ijedne ruke l Ml. j ćaća bio čO\·jek zdrav i jak, - i radio bez oduška i štedio, što se moglo više, - ali kruha u kući nikad do<;la. Naše bi ga njivice nešto dale, a njegove nadnice i trostruko, ali osam žrvanja mljelo od svanuća

do noći, što bi on skupio. A ne bi li mogla i ja, barem štogod, pokušati, - mislila sam. I moja pokojna strina, Bog joj dao duši, stala me pomagati i tje~iti, pa pomalo, kroz nekoliko godina. stala i ja šiti, vesti, isto kao i moje druge, što su ruke imale.

ll početka se pomagala s akako, a kasnije mi lako i~lo, da ne znam ni sama, kako sam to naučila .... Sada ne vezem više, a da je koja sreća.

da nijesam nikad ~ 1i izučila veza, -od njega sva meja nesreća 1>> .... <<Sad ćete čuti, kakvu :o.i je nesreću donio moj vez l Iz početka bilo dobro i ja sam zarad tvaiC!, pa hilo u kući svima bolje. Cure i nevjeste donosile rada i iz drugih sela, a s rad om i žila i

brašna i vune - kako je koja imala. Pa o<>tanu neke i po vas dan, da gle­daju, kak<? to ja bez ruku radim : samim ovim dvjema batacima i zu· bima l,

«Sve j e dobro bilo, dok j ~'d nog

dnna ne dodc na~ pop. p" nilwd da sc načud1 mom ve ... enju. Glcd.t i gleda, kako ja vezem i nikad se nagledati. «Da ti padeš u grad, ćerce, - veli ­došlo bi svijeta gledati ka' mravi .... pa da svak dade banicu, ko vidi, bilo bi novac::t kao pijeska,, Dobro je on govorio, ali se meni ne da. Ja olue­nula u p ar, rl on sve jednu tc istu . Stao govoriti i mojim sta rim a sve o nekakim pustim novcima, a oni, ludi, navalili na me: «U grad, pa u grad l« - kako im je nevolja i potreba bila dod1j la. Ja se otimala, dok ~am mo­gla, no najposlije od m.

aća me namjestio u neke gospoje ·- Lukra sc zvala - a imala dvije sobi ce pri zemlji i vrliku avliju. To je bilo dolje u g ··adu. a blizu mora. Svaki mi dan uzimala dese t banovaca, a meni preli calo dvaput toliko, -tal.o je mnogo svijeta dolazii.J gl<'duti, kako ja vezem. a vak je banovt~c

davao, drage volje, , amo da vid t. l ono, što bih navezla, prodavala sam skupo - sve sc utimali, da ko šta kupi iz moje ruke. A vezla sam sva~tn, :; to je god gospojama služilo. U nas sr i ne veze onak1h st\'ari. kupila ja novaca dosta, a mc•j ćaća govori: {<KG.>i, l.fipi još, neka stoje u tcbr. Kuću ćemo nal il .ili, pa kupit i zemlje i blaga».

vr!ii(·c sc -

Dinko Šimunović (Orl/omri Iz fJ!ipollljf'lllt• .,/Jtir;o").

N A Š I D O P I S I. Ervenik donji, 24. julfl.

Za popraval< ceste preko našeg sela i tucanje muća država je i nama odobrila nekoliko hiljada dinara . 11t~cl

je trajao nel<oliko dt~11a, a onda je po naređenju nadcestara u Kistanjama bio obustavljen. Isplata zarađenih nt1d­nica bila je u Kistanjama 8. jula. Zi­dari, koji su metali ,kornišc, dobili su po 18 dinara, a prosti po 15 - 16 dinara za svaki dan radr•jr. Bilo je kod ispla:e pomalo i 1 j cčkanja izmedu nas nadničara i dvojice naših nastoj­nika. - Š~eta je, što se sav put nije popravio i rad završio l

P. M. Ervcni~nnin.

}(omnoea~, l. aBrycTa

no HaiUU.M cenuMa OKO EeHJ<OB~a

OBai<OBe cy npHnUJ(C : Y 33)I.Ibe BpHjeMe Bna)I,ajy HCCHOCHe Bpyi1uHe U cywa. PauH je J<yl<ypya npuxsaTuo rrpunH'IIIO, a KaCH", aKO HC nap,He I<HWa OIJJ.IY. ;:r,aua, nponawne. jeYaM je 6Ho CJJa6, a T3J<O H CBe CTpMHO »<HTO. 11 JlHBap,e cy )I.aJJe CJJa6 npHIIOC. nHfle !IC he 6HTH JI.OBOJbi!O, na ke je Jhy,ll'H MOpaTU Ha6aBJbaTH. (TOKa je CHJII!O no~pl<aJta

npowne auMe a6or JCeaanaMlieut! cTy­ACIIH H ocKyp,H~e y nHkH. BHJJorpaA11 o6ekasajy ;:r,o6np npHHoc. Y aa;:r, tbe ;:r,aHe noHeq~je ce aanaH<a, pa ce rpo>Jdje no'iHH>e ;:r,a cywH . CeJba~u rp~ajy y JI.YfOBHMa 11 nare OJI. Manapuje H APY­rHx 6onewr1111a. Osora npolbetia 6HJTO je H rnaJI.U. /~a 1!11 je BJJaJJ,1111e npHno­MOHH H paAOBa 11a nyTeBI1Ma, 6HJJO 611 csaLtJTa OJI. ja;:r,l!or CBHjeTa. MuorH ceJba~H aapaljyjy u 11a HarpabHBalhY AP»<aBIIHX o6jcKaTa y nCJI I<OB~y. BH­HOrpa;:r,apH H CCJha~U 11Majy BeJIHJ<e J<OnH'iHIIe JJepacnpoJI.arror B~fiJa jow OA naH>cJ<e ro/I,HHe, na cy ynpaa y o'!ajaH>y, wra Aa pa;:r,e. AJ<o npHje 6ep6e He pacnpo;:r,ajy ro BRHo, 1<0 lie

}fM Aanr HoBe 6a•1Br }! cpeJI.CTBa JI.a 11X J<yne? B.

}(ocoso, l . aarycTa

Ha HcnpaBaK MJJHHapa Munej onuha H3 ){OCOBa HajaBJbyjeM, A:i CBC lllTO CaM JJanncao y CBOM )I.OnHCY ~ JlaJJJ eM "rnacy" nuje ce OJI.JJOCHJJO liH 11a Mr111y j oa11ha liH Ha t-beroay MJIHIJI.l~Y. jep y 1-~.>eroaoj MJII11l11~H He !1 JI.e "no cTap1111CJ<y", nero cc o;:r,MjepaBa no iJet{li.MGIIHOj uaru, J<ao tuTa je npaao 11 nOWTeHO. Hnuja Tp•<YJMl.

Ostrovica, 5. avgusta

I ova godina slabo nam se piše. Na 7. jula krupa je abila vinograde i voćke, pa 7acrnila O\' a sela: Kolarinu . Bulić, Prov i ć, Vukšić, Žažvić, O tro­vicu, Devrsl<e i G0šić, Blago je pocr­~alo zimus od ·leda i oskudice u pići {krm i) tako, da su mnogejare .sasvim opustjele. Bijelo ž lc 11 našem selu, gd je su još debele zt 11 je, dalo je tek polovinu lanj;kog plino!>d . Livacie su dale u nas jedva na polvvinu lanjske godin , a Ra Bribtrsk j strani sasvim izd ale. Masline su e posušt le tal<O, da th nije o talo 11i tO O/o. Kukuruzi [lu prilično, ali ki ~ j oš uvijek nema ni kap i, pa suša i žega nanose veliku štett•, Z1mska poledica uništila i izlo­mila b< jame i \· oćvc. ir.c gradi dobr o idu. Nn Jlljestima ima luga, pa i groz­dova molj(a. I nače sel jaci sl<tbo žive, jer su prezadužcni.

Prošo Mača){ Ćlrln, t žilk.

Promina (Oklaj), 5. avgusta

Promini je ovako slanje: lrmno­žito dalo je slab prinus, a tako i li­~·ade. B1će vel1ka oskudica piće {krme) za slokll, l ako je stoka silnog zuba silno porrkaln zimu . Kukuruza će biti, jer je neki <.lan kiša palc:t. Vinogradi obećavaju dobar prinos. Ima u općini

dosta ncrasprodanog vina od lanj ke godine. Seljaci su uopće prezadužcni i plaćaju vrlo visoke kamate.

Kumpar.

'Bespci<e, 5. aarycTa. ·

Oae rOA11lle y 11ac je .MpJUaBa JbC­THila. E11 j CJJo >t<I1TO epno je cnađo

npHIIHjeno. Pa11or l<yr<ypyaa 6»11~ ua nOJIOBHIIY JJaJ-bCI<Or np~IIIOCa, a J<aCJJU je 11a;:r,ao cacBI1M, jep OJ.J.al:wa HCMa JOHlJe, na cywa 11 H<era cae aaupH11we. 3HMCI<a nOJICAH~a, OCI<YA11~a n11fie (l<pMe) · H OWIII1l.{e Cl<l'pO cy CaCBI1M )'IIUWTHJIH CHTIIY CTOJ<y. l{o Ce lla/l,aO, Aa h HMaTH 50 jaH>a~a j eJI.Ba JI.a je JI.06Ho 3-4. Bolu<e, 6ajaMe 11 Bl11!orpap,l" oTyroJa je Kpyna, J<Oja je nana 7. jyna. Y ceny jow uMa OI<O 300 'xn nepac­npo;:r,anor 01111a og JJaJ-t.>CJ<e roJI.HHe. CBHjeT je JJ.O rpna aa)I.y>J<eH, na ce rywH y r<aMaTaMa, J<oje ua11oce 30 - 50%, a Bell je Tpeha rOJJ.I1lla, l<at<o ce ne-npecraJJo AY>I<H. 11Ma u ManapHje y ceny.

Eomo App,anull, Te>«aK.

Bpu6up, 5. aarycTa

MoJti1M Ype)l.uwunao na1 ra "rna­ea" Aa AOIICCe OBa j )I.Oni1C O npHIIU­J<aMa y 11awcM ceny. l{poa . aap,H>HX UCT HepO/I,IIHX ~l fJ13JJ,HHX rOA11Ha }I<HB­JbC!be je y HaC aMO llpeTCWJ<O. 11 OBa je roJI.I111a aner cna6a. o11jeno H<HTo pl)aBo je pOJI.Hno. Ao1111jeno je npHHoca ieABa 300 'o npa.Ma Ai1Yri1M ro;:r,wHaMa. Ch101<~c H MaCJJHIIe cy OJI. JICAa yrHHyne u caCBI1M ce nocyw»ne i npwHoca HC

flC 61nH HH Mano. 11 J<YI<Yl.IY3 H)I.e c11a6o, jep ucMa J<Hwe OAaBHO. Cywa aa~p11 11 cBe. BHHorpaJV1 o6ehaaajy JJ.o6ap nnoA, anu JUTa je J<OpHCT, KaJI, 811110 He MO»<e Aa ce npOJI.1 . CHTHa je cTOKa joUJ aHr.~yc CJ<opo caa no­UPJ<ana, a l<pynHy CTOI<Y CCJba~H cy MOpanH pacnpo].l.aTil pap,11 rnaAH H Jl,yrosa. A JI.Yr0BH cy HapacJJH TaKo, Aa Ha CBaiO! nalb (<tQ f'OT), WTO je aacai,}e11 y !laUJeM ceny ;:r,onaaH no 3 A1111apa l JlHBaJI.e cy cacBHM Ha;:r,ane. japyre 11 MO<rsapc JJenpoYHwlieue, nenro cy n1JJH11X J<OMapa~a. na Mana ­p!~ja noBL!Jba cawjeT Kao rpaiiOM.

Hnuja Enjenuli, rnaaap cena.

Razne vijesti. O dozvoli za držanje i nošnju

lovačke puške.

Mnogi &cl j aci pitaju nas za savjet, kako da dobiju dozvolu 7a nošenje i držanje loncrNre puške. Da ne odgo­varamo svakome posebn0, dajemo im ova uputstva :

Ko h oće dn dobij tu dozvolu, treba da ima sve potrebne moralne osobi ne, koje zakon propisujr.

Ako ima sve te moralne osobine. unela sval<i naš građanin od navršenth 18 godina živo ta pa dalje može da sc ohrnti za dozvolu nadležnom sres­kom na če ls l v u.

Ttcba dn u/"ini molbu i da na n;u prilijepi 25 D1nnra b il jega.

Kad dobije povoljno rješen je svoje molbe, nda valja rln pla ti 100 Din. državne, 50 Din. ob lasne takse i 2 D inara za štampi lj", »oružanog lista<<,

Dn se fotograft Sc (l i treta, naslika), j er treba nn »dozvolu«, da se prilijepi jedna r1jegova slilw. Za lo treba da id ke jem futografu u grad, dn sc n<lslika. Sliltanjc će ga zapasti oko 10 do 20 DtnatĐ.

Po torne u '>upnl lro:iak za dozuo lu !znosl oko 170 do 180 Dinara.

Ko još huće da post ne članom

»Lovačkog Društva« u svom sre:!u, može da se upiše u to društvo, ali ne mora, ako ne će. Ako se upiše, valja

Broj 22.

da ide predsjedniku toga društva i da mu plati 36 Din. godišnje članarine.

UredniAtvo.

Odlikovanje.

Nj. V. Kralj ovih je dana odliko­vao ~· Dušana Mljoulća, posjcdnika u Drnišu, ordenom Belog Orla petog stepena. Ćestitamo l

Teška vinska kriza.

U Dalmaciji ima još nerasprodana vina oko 170.000 do 180.000 hekto~

litara. Od toga otpada na splitsku oblast oko 125.000 hl, a nd dubro­vačku oko 50.000 hl. U Šibeniku i okolini ima još oko 40.000 hl, staroga vina.

KonferenciJe u Splitu. Ovih dana biće u Splitu dvije važne

konferencije, na koje će doći i mini­star socialne p0litike g. Dr. M. Drin­ković. Na jednoj će se raspravljati pitanja o našim iseljenicima, a na Jrugoj o zdravstvenim prilikama i o novom zdravstvenom zakonu.

Izvadak iz zakona o invHlidlma.

Ministarstvo socialne politike ob­javilo je kratki izvadak zakona o in• validima. Svakoj općini u našoj državi poslate se po jedan primjerak toga izvatkCl, jer se ustanovilo, da su in­validi naročito u ovim našim krajevima zaboravljali na rokove po zakonu o inval idima, pa tako izgubili mnoge materialne prednosti i pogodnosti, koje im taj zakon pruža.

Skupe kokoši l krmače iz Berlina.

Oblasni polje privredni referent u Sarajevu Mustafa Spaho zamolio je sva podt.!zeća. društva i sl., koji se bave odgajanjem plemenit1h rasplod­nih domaĆih živolinja, da mu pošalju svoje ponude. Već je stigao znatan broj ovakovih ponudA. Jedna od naj~

interesantnijih je svakako ponuda nje­mačkog poljoprivrednog društva iz Berlina. koje nudi kokoši i krmače

za raSJ.llod, ali uz uvjete, koje sa,a­jevska st.mouprava ne može prihvatiti. Tako oni traže za jrdnu k< koš lOCO D. za jednu krmačl.l 50CO D. Naravno, da. sc ovako plemenite životinje ne bi mogle dopremiti u Sarajevo obič­

nim putem, pa j e zbog toga berlinsko poljoprivredn društvo ponudilo, da će te iivotinje prevesti aeroplanom. Međutim 7.bog visokih cijena, do toga ne će doći.

JABHA BAXBAJIA. CMaTpaMo aa AY>«HOCT, Aa n om1M nyTeM

uapaaiiMO uawy Tonny 6naroJl,apuocT conMa OHIIMa, KOju naM 6uno y YeA y yKaaawe cuoje ycnyrc 11 cayyewt.e, Ka n Jl,aJl,owe np11nore y paa11c npocnjeTHe cLpxe, npu­rOJl.OM CMpTu uawer IIHt<aA ueaa6opaoJbeHor nOKOjHHKa

t (BeT03apa. na3e KpHeTe. Y npnoM peJl,y Hawa TOnna aaxoannoCT

OnWTIIIICt<OM JbCKapy roen. ll,p. Tayaoant.y n roen. ll,p. WeaTy, Koju cy yno>«Jtnn eas

enoj TPYA 11 auaJbe Jl.O aaJl,JLer •wca, Aa llaM MJIROr nOKOjlllll<a OTMY Oil, IICMIIflC CMpTil.

Xnana DpcYacnoM roen. ApxnMaHJl.PilTJJ ll,auuny oyKOpom!l.y, KaO ll OCTanOM CBCW­TCHCTay, wTo HaM ra onojawe n Jl.O rpo6a CnpOBCJl,OWC.

Xaana OnwTIIIICKOM HaYenHnKy rocu, jallKOnuhy ua onpocuoj pujcYu, Kr>jy je ua­ronopno y IIMC OnwTnHe o noKO]HnKy Kao Jl,yrOAJJWJLCM OnwTIIIICKOM DpncjeJl,tmKy.

X nana n pujaTeJbnMa u aHa H U.HMa u.ujenc napOWII ll OKOflii~C, KOjU HaM npltCKO'fltWC y nawoj roncMoj ncBOJbn, Aa naM y6na>J<C . -ryry a Ml!JIOr naM nOKOjHnKa AO aaJl,tber noYuoannwTa ucnpaTe. Ha Jl,aJbe xsana roc­noJl,n 'fllllOĐII~liMa, opy>J<Ilii'IKOM ll 4liJHaJJ­U,lljCl<OM OC06Jby.

nonono 6yAn xnana cnuMa n aa enci 0)1<anowtleua nopop,Hu,a l<pHeTa,

1(11 CT Ill be.

NOVA STAMPARIJA - ŠIBENIK

Zastupnik: NIKOLA CIKA TO.