1
Priredila Milena Todorović
ČASOPIS SCENA
1. Scena- Ĉasopis za pozorišnu umetnost, broj 4, Novi Sad 2011
Pozorište za decu – Umetnički fenomen, zbornik radova, knjiga 2, Pozorišni
muzej Vojvodine, MeĊunarodni festival pozorišta za decu, Otvoreni univerzitet
Subotica, Novi Sad–Subotica 2011.
2. Pozorište za decu i mlade – prostor slobode ili nuţno zlo
Ko se o mleko opeče i u jogurt duva, Milan Marković i Maja Pelević, Scena -
Ĉasopis za pozorišnu umetnost, broj 1–2, Novi Sad 2011.
Deca sve razumeju, Milan Marković i Maja Pelević, Scena - Ĉasopis za
pozorišnu umetnost, broj 1–2, Novi Sad, 2011.
3. Modeli pozorišnog organizovanja
Neke odlike modela pozorišta za decu u Srbiji, Milivoje MlaĊenović, Scena –
ĉasopis za pozorišnu umetnost, Broj 3, Novi Sad 2009.
4. Theatre Arts Review On Theatre for Children and Young People, Milan
Marković, Scena, No. 25, Novi Sad, 2012.
ČASOPIS TEATRON
1. Budućnost pozorišta za decu i mlade, Anja Suša, Teatron - ĉasopis za
pozorišnu umetnost, broj 144/145, Muzej pozorišne umetnosti Srbije,
Beograd, 2008.
2. Iz perspektive deteta, Irena Kraus, Teatron-ĉasopis za pozorišnu
umetnost, broj 144/145, Muzej pozorišne umetnosti Srbije, Beograd,
2008.
3. Poreklo komičnog u dramama za decu Aleksandra Popovića, Milivoje
MlaĊenović, Teatron-ĉasopis za pozorišnu umetnost, broj 144/145, Muzej
pozorišne umetnosti Srbije, Beograd, 2008.
4. Tabu smrti u kazalištu za djecu i mlade, Volfgang Šnajder, Teatron -
ĉasopis za pozorišnu umetnost, broj 144/145, Muzej pozorišne umetnosti
Srbije, Beograd, 2008.
5. Program za proletersko dečje pozorište, Valter Benjamin, Teatron -
ĉasopis za pozorišnu umetnost, broj144/145, Muzej pozorišne umetnosti
Srbije, Beograd, 2008.
6. Pozorište i mladi-model koji obećava, Ljubica Beljanski-Ristić, Teatron -
ĉasopis za pozorišnu umetnost, broj144/145, Muzej pozorišne umetnosti
Srbije, Beograd, 2008.
7. Pozorište - mesto komunikacije s mladima i svetom, Diana Krţanić-
Tepavac, Teatron-ĉasopis za pozorišnu umetnost, broj144/145, Muzej
pozorišne umetnosti Srbije, Beograd, 2008.
8. Pedesete godine:Zlatno doba beogradske glume (Dečije pozorište Boško
Buha), Teodora Arsenović, broj 56/7/8, Beograd, 1987.
9. Carstvo dečije mašte - Pozorište Boško Buha, Vladimir Đurić Đura, broj
93, Beograd, 1995.
10. Marketing pozorišta ovde i sada, Maja Jeliĉić i Ivana Dedić, broj 93,
Beograd, 1995.
11. Hronika kritika za sezonu 1994/95, Maja Jeliĉić i Ivana Dedić, 93,
Beograd, 1995.
12. Dragutin Dobričanin i dramsko stvaralaštvo za decu, Dragana Ĉolić
Biljanovski, broj 93, Beograd, 1995.
13. Sećanja, strepnje, snovi, Donka Ignjatović, broj 93, Beograd, 1995.
14. Iz carstva priča, Mira Santini, broj 93, Beograd, 1995.
15. Moje reţije u Pozorištu Boško Buha, Miroslav Belović, broj 93, Beograd,
1995.
16. Priča o istoriji Pozorišta Boško Buha (1951-1995), Maša Jeremić i Mira
Santini: Pozorište bajki (O Buhi govore Srboljub Stanković, Minja Dedić,
Olja Grastić, Vidoje Vujović, Arsenije Jovanović, Ljubomir Draškić,
Dejan Mijaĉ, Predrag Panić, Slobodan Ninković, Milan Karadţić, Jagoš
Marković i Goran Šušljik), broj 93, Beograd, 1995.
3
17. Dečji dramski pisac Ljubiša Đokić - sedamdeset godina od umetnikovog
roĎenja, Tihomir Petrović, broj 108, Beograd, 1999.
18. Katalog Pozorište Boško Buha 60 godina, Pozorište Boško Buha,
Beograd, 2010.
19. Trideset pet godina Pozorišta Boško Buha 1950-1985, Pozorište Boško
Buha, Beograd, 1985.
20. Dvadeset godina Pozorišta Boško Buha 1950-1970, Pozorište Boško
Buha, Beograd, 1970.
21. Malo pozorište Beograd 1948-1974 - Dvadeset pet godina Malog
pozorišta, Malo pozorište, Beograd, 1974.
22. Malo pozorište Beograd 1949-1969- Dvadeset godina Malog pozorišta,
Malo pozorište, Beograd, 1969.
23. Pozorište lutaka Pinokio 1972-1997, Pozorište lutaka Pinokio, Beograd,
1997.
24. Malo pozorište 1949-1979, Malo pozorište, Beograd, 1979.
LUDUS POZORIŠNE NOVINE
1. Osnovan ASSITEJ centar Srbije i Crne Gore (priredila Nada Baša),
Ludus pozorišne novine, broj 106, Beograd, 2003.
2. O savremenom pozoristu za decu (piše Ana Djordjevic), Ludus pozorišne
novine, broj 113, Beograd, 2004.
3. Scenografija, scenski kostim i scenska lutka (piše Aleksandra Jak), Ludus
pozorišne novine, broj 113, Beograd, 2004.
4. Subotica u znaku Malog princa (piše Aleksandra Jagodić), Ludus
pozorišne novine, broj 114, Beograd, 2004.
5. Dijalog snova - teatar za decu na danski način (piše Aleksandra Jakšić),
Ludus pozorišne novine, broj 120, 121, Beograd, 2005
6. Zemlja u kojoj je dete kralj (piše Marica Vuletić-Naumović), Ludus
pozorišne novine, broj 122, 123, Beograd, 2005.
7. Srećan diskontinuitet - jubilarni 55. Festival profesionalnih pozorišta
Vojvodine, odrţan je u Zrenjaninu od 19. do 25. Aprila, Ludus pozorišne
novine, broj 124, 125, 126, Beograd, 2005.
8. Stvarno da poenglezi (piše Branka krilović), Ludus pozorišne novine,
broj 124,125,126, Beograd, 2005.
9. Povratak u detinjstvo (piše Branka Krilović), Ludus pozorišne novine,
broj 124,125,126, Beograd, 2005.
10. Selektore, hvala - 13. Kotorski festival pozorišta za decu, Branko
Dimitrijević-Bahus, Ludus pozorišne novine, broj127, Beograd, 2005
11. Stari festival, nova koncepcija (piše Aleksandra Jakšić), Ludus pozorišne
novine, broj 130, Beograd, 2005.
12. Deca nisu publika budućnosti, već publika sadašnjosti (piše Aleksandra
Jakšić), Ludus pozorišne novine, broj 130, Beograd, 2005.
13. 4. Teatarska internacionalna beogradska avantura, (piše Ana Tasić),
Ludus pozorišne novine, broj 136, Beograd, 2006.
14. Pustimo decu nek rastu (M.J.), Ludus pozorišne novine, broj, broj 136,
Beograd, 2006.
15. Pozorišta za decu su pastorčići, (piše Ana Tasić), Ludus pozorišne
novine, broj 137, Beograd, 2006.
16. Sneţana i 17 (moralnih) patuljaka (piše R.ĐorĊević), Ludus pozorišne
novine, broj 138, Beograd, 2006.
17. Budućnost donosi Srbiji mnogo „malih“ pozorišta, (piše Mirjana Jurĉić),
Ludus pozorišne novine, broj139, Beograd, 2006.
18. Čarobni svet lutkarstva i putovanja (piše Tamara Rosić), Ludus
pozorišne novine, broj 141, Beograd, 2007.
19. Odrastanje uz pozorište (piše Mirjana Odanić). Ludus pozorišne novine,
broj 144, Beograd, 2007.
20. Kada bebe glasaju (piše Aleksandar Milosavljević), Ludus pozorišne
novine, broj 147, Beograd, 2008.
21. Mladost i bez lica i bez naličja (piše Aleksandra Pavlović), Ludus
pozorišne novine, broj 148, Beograd, 2008.
5
22. Ko su i kakva su danas dobra deca (piše Ana Tasić), Ludus pozorišne
novine, broj 151, Beograd, 2009.
23. Ţivot posvećen lutkama (piše Slobodan Krstić), Ludus pozorišne novine,
broj 151, Beograd, 2009.
24. Za decu i sa decom (piše Aleksandra Jakšić), Ludus pozorišne novine,
broj 153,154, Beograd, 2009.
25. Zaraţen lutkarstvom (piše Tijana Spasić), Ludus pozorišne novine, broj
152, Beograd, 2009.
26. Dete ište pozorište (piše Aleksandra Jakšić), Ludus pozorišne novine,
broj 152, Beograd, 2009.
27. Igra kao princip (piše Sonja Ćirić), Ludus pozorišne novine, broj 155,
Beograd, 2009.
28. Veliki jubilej malog pozorišta (piše Aleksandra Jakšić), Ludus pozorišne
novine, broj 156, 157, Beograd, 2009.
29. Kako je rastao LUTKEF (Ana Milovanović), Ludus pozorišne novine,
broj159, 160, Beograd, 2010.
30. Festival Zvezdarište (piše Aleksandra Jakšić), Ludus pozorišne novine,
broj 162,163, Beograd, 2010.
31. Dete u svetu teatra (piše Z.Đ.), Ludus pozorišne novine, broj 162,163,
Beograd, 2010.
32. „Puţ“ je samo za decu i odrasle (piše Mikojan Bezbradica), Ludus
pozorišne novine, broj 164, Beograd, 2010.
33. Moj osnovni motiv je izazov (piše Olivera Milošević), Ludus pozorišne
novine, broj 165, Beograd, 2010.
34. Pozorištu nema ko da piše (piše Sonja Ćirić), Ludus pozorišne novine,
broj 166, 167, Beograd, 2010.
35. Više igre, više duha, Pozorište „Boško buha“ (oprema i redakcija
tekstova Ludus), Ludus pozorišne novine, broj 166,167, Beograd, 2010.
36. Lutkarstvo se svesno gura pod tepih (piše Sneţana Miletić), Ludus
pozorišne novine, broj 166,167, Beograd, 2010.
37. Inovativne predstave za decu (piše T.S.), Ludus pozorišne novine, broj
171, 172, Beograd, 2011.
38. Lutkarsko pozorište na početku 21. veka (piše Olivera Mudrinić), Ludus
pozorišne novine, broj 175, 176, Beograd, 2011.
1. Bolje je praviti dobra i lepa dugmeta nego loše brodove: 60 godina
Malog pozorišta “Duško Radović”, Anja Suša, Malo pozorište Duško
Radović, Beograd, 2009.
2. Dete i pozorišna umetnost, Milenko Misailović, Zavod za udţbenike i
nastavna sredstva, Beograd, 1991.
Master radovi i doktorske disertacije – Fakultet dramskih umetnosti u
Beogradu
1. Ljubica Ristovski, Projekcija dečjeg pozorišta- Gyermekszinhar u
Subotici, Beograd, 1998
Kratak siţe rada:
Predmet istraţivanja ovog rada jeste prouĉavanje sistema i procesa menadţmenta
ovog pozorišta. Na konkretnom primeru izuĉava se organizaciona struktura,
funkcije menadţmenta, nivoi menadţmenta, tehnološko-proizvodni proces,
organizacija rada, plasman sredstava, publika i organizacija i funkcionalnost
pozorišnog prostora.
Cilj rada jeste da se ovo pozorište dovede u „top formu“ kako autor predstavlja, i
u njoj i odrţi. TakoĊe, da se projektuje nov organizacioni model kako bi se
pozorište transformisalo u multimedijalni i multikulturalni centar za decu. U
skladu sa postojećim fenomenom - upravljanjem promenama – svaka oblast
delanja danas u savremenom dobu iziskuje pomenutu veštinu a to podrazumeva
sistem kojim se svesno, planski reaguje na promene u uţem i širem okruţenju.
2. Milan MaĊarev, Kreativna drama – proces stvaranja u „Škozorištu“,
Beograd, 1998.
7
Kratak siţe rada:
Škola i pozorište jesu dve dominantne oblasti interesovanja deteta. Deca se kroz
kreativni proces sinteze umetnosti podstiĉu na stvaranje originalnih ideja
primenljivih za rešenje neke situacije ili problema. Zahvaljujući ovom
istraţivanju imamo priliku da se upoznamo sa procesom stvaralaštva u
„Škozorištu“ deĉjem i omladinskom dramskom studiju od 1977. godine kada je
osnovan, do 1991. U reprezentativnoj ustanovi za rad sa decom i mladima
„Škozorište“ u Centru za kulturu „Stari grad“, Ljubica Beljanski Ristić je
iskustvenim principom razvila varijantu kreativne drame i 3 baziĉna principa po
kojim dramski studio predstavlja svoju razliĉitost i inovativnost: igra kao princip,
deca kao stvaraoci i deca kao izvoĊaĉi svojih ideja. Postoje dramski studiji za
decu i omladinu gde se animatori i dramski pedagozi tj. takozvani voditelji
oslanjaju na iskustveni princip dramskog pedagoga jer nema institucije koja bi se
bavila školovanjem onih koji su sa svojim interesovanjem negde izmeĊu
pedagogije i teatra. Škozorište kao van školska aktivnost predstavlja mogućnost
da u zaštićenim okolnostima deca upoznaju sebe i svet koji ih okruţuje.
3. Marijana Petrović, Sergej Obrascov-glumac sa lutkom, Beograd, 1999.
Kratak siţe rada:
S obzirom na postojanje malobrojnih bibliogrfskih jedinica koje se bave
glumcem sa lutkom, autorka ţeli da osvetli fenomen praktiĉnog rada glumca u
savremenom lutkarskom pozorištu kroz predstavljanje jednog od najznaĉajnijih
stvaralaca lutkarstva Sergeja Obrascova (1901-1992) ruskog sovjetskog glumca,
reditelja, teatrologa, pedagoga, filmskog scenaristu, osnivaĉa i direktora
Drţavnog centralnog pozorišta lutaka u Moskvi. Namera rada jeste da se pored
liĉnosti Sergeja Obrascova osvetli i jedna vrsta glumaĉke specijalizacije –
glumca/glumice sa lutkom, o ĉemu se nedovoljno piše i još manje zna.
4. Dragana Abramović, Lik deteta u igranim programima za decu Televizije
Beograd, Beograd, 1999.
Kratak siţe rada:
Mali je broj sistematizovanih iskustava, teorijskih analiza ili studija napisanih o
liku deteta u televizijskom igranom programu (TV dramama i TV serijama),
navodi autorka dela. U skladu sa navedenom ĉinjenicom, namera istraţivanja je
da se lik deteta podvrgne dramaturškoj analizi i da mu se odredi mesto i znaĉaj u
igranom televizijskom programu (TV drami za decu, kao specifiĉnom i
modernom naĉinu dramskog izraţavanja). Zatim, drugi oblik istraţivanja
vremena u TV drami za decu su razdoblja u kojima se drama dogaĊa. Najviše
uspeha su imale drame koje se dešavaju: u savremeno doba, doba ratova i borbi i
u vreme bajki. Treći oblik istraţivanja je duţina trajanja TV drame za decu jer
deĉja paţnja u zavisnosti od uzrasta ne moţe dugo da se odrţi.
Svaku TV dramu koje je dete gledalo dodaje njegovom iskustvu još jedan sadrţaj
priĉe, kao obogaćenje ţivotnog iskustva. Na taj naĉin dete poseduje i stvara nove
odreĊene psihiĉke karakteristike, a paţljivim slušanjem detetovih komentara na
situacije i likove koje gleda u TV drami, lako moţe da se uoĉe problemi koje
ima, ili greške u poimanju, koje se onda lakše ispravljaju. Pored toga postoji i
emotivni uticaj jer bez njega nema ni vaspitanja, a ni stvaralaštva. TV drama za
decu je znaĉajan i provokativan dramski rad. Njeni uspešni dometi su
nesumnjivi, a mesto lika deteta u okviru TV drame za decu je krucijalno, što
navodi autora istraţivanja da podstakne i druge za dalji rad na ovoj temi.
5. Nevena Vitošević Ćeklić, Dramaturgija prostora scenske bajke (sa
posebnim osvrtom na realni i fantastični prostor u Plavoj ptici Morisa
Meterlinka, Malom princu Antoana De Sent-Egziperija, Čarobnjaku iz
Oza Limana Franka Bauma, Sneţnoj kraljici Evgenija Švarca, Alisi u
zemlji čuda Luisa Kerola i Dečjoj sobi Desanke Maksimović), Beograd,
2005.
Kratak siţe rada:
Ovaj rad posvećen je jednom broju srodnih scenskih bajki koje se ovde,
uglavnom, razmatraju iz ugla dramaturgije scenskog prostora. Radi boljeg
poimanja, razmatra se sam fenomen prostora (ĉulo za prostor), kao i odnos
izmedju pozorišta i prostora. U središte prouĉavanja smeštene su one bajke koje
su izrazito prostorne, odnosno one u kojima imamo posebno preplitanje realnog i
fantastiĉnog prostora. TakoĊe, uzimajući u obzir da ove bajke predstavljaju i
najuspešnije umetniĉke bajke uopšte.
Pitanja kao što su dramaturgija prostora, scenske bajke, fenomen prostora i bajke
uopšte, istraţivana su u našem pozorišnom prostoru. Rad se takoĊe bavi
analizom prostorno-vremenske strukture ovih bajki i njihovim meĊusobnim
poreĊenjem i dovoĊenjem u komparaciju sa ostalim bajkama, narodnim kao i
delima fantastiĉne literature. Autorka predstavlja svoj istraţivaĉki rad s ciljem da
se skrene paţnja na vredan ugao posmatranja – dramaturgija (scenskog) prostora,
koji dela otkljuĉava na nov i dubok naĉin, što će moţda doprineti većoj sveţini
budućih ĉitanja i postavljanja ovde razmatranih bajki.
9
6. Sunĉica Milosavljević, Kreativna drama kao umetnički proces u funkciji
socio-kulturnog razvoja, Beograd, 2009
Kratki siţe rada:
Predstavljenjem i objašnjavanjem savremene prakse kreativne drame kao
participativnog i procesnog stvaralaĉkog rada u pozorištu, koja se primenjuje u
umetniĉkom radu sa profesionalnim pozorišnim umetnicima, i u radu sa
neprofesionalcima u postizanju socijalnog i kulturnog razvoja, rad ukazuje na
moguće smernice za konkretnu primenu kreativne drame u našoj sredini, u
nastojanju da se ona senzibiliše i podrţi na putu graĊenja otvorenijeg i
demokratiĉnijeg društva.
7. Biljana Lukić, Produkcija i menadţment pozorišta za decu na primeru
pozorišta lutaka „Pinokio“, Beograd, 2009
Kratak siţe rada:
Lutkarsko pozorište za decu, kao daleko ĉešći vid lutkarskog pozorišta u ovom
delu sveta, nadomešćuje i pribliţava detetu maštu, osećaj igre predstavljajući i
objašnjavajući tako na posredan i metaforiĉan naĉin neposrednu okolinu.
Pozorište lutaka „Pinokio“ kao jedino iskljuĉivo lutkarsko pozorište, predstavlja
najmlaĊe deĉje pozorište u Beogradu.
Uzimajući u obzir da je Skupština grada Beograda osnivaĉ i glavni finansijer
predstavljenog pozorišta, ovaj rad se bavi dokazivanjem da bez obzira na
formalne produkcione, pa i socijalne poteškoće, pozorište u današnje vreme i
prostoru delovanja, uspešno radi u okvirima dostupnih mogućnosti i u skladu sa
ĉinjenicom da u Srbiji još uvek ne postoji katedra lutkarstva na postojećim
Univerzitetima. Autorka takoĊe analizira nastanak i istorijski razvoj samog
pozorišta „Pinokio“, obrazovanje kadrova, organizacionu strukturu, repertoarsku
politiku, finansijski i kadrovski menadţment, tehniĉke osobine i najbitnije,
predstavljen je naĉin na koji autor rada vidi budućnost samog pozorišta
„Pinokio“.
8. Nevena Vitošević Ćeklić, Uloga i značenje bajki u pozorištu lutaka
(Pozorište lutaka „Pinokio“ 1972-2008), Beograd, 2010.
Kratak siţe rada:
Rad nastaje u ţelji da se da doprinos istraţivanju odnosa bajke i lutkarstva, kao i
da se ukaţe na sloţenost i vaţnost ove problematike. Istraţuje se funkcija i
znaĉenje bajki, kako narodnih tako i umetniĉkih, uobliĉenih u scenske bajke u
lutkarskom teatru. Radi potpunijeg uviĊanja specifiĉnih odnosa izmeĊu bajke i
izraţajnih sredstava lutkarskog pozorišta, autorka se posebno usredsredila na
stvaralaĉku praksu Pozorišta lutaka „Pinokio“ iz Zemuna, u razdoblju od
nastanka 1972. godine zakljuĉno sa 2008. godinom kada je rad i napisan.
9. Ana Milovanović, Značaj glumački animirane lutke u TV programima za
decu, Beograd, 2012
Kratak siţe rada:
Predmet istraţivanja ovog rada u širem smislu jeste generiĉka povezanost i
strukturalna sliĉnost lutkarske pozorišne umetnosti i televizije. Medjutim,
predmet rada jeste teorijsko promišljanje znaĉaja glumaĉki animirane lutke u
televizijskom programu za decu, a na osnovu empirijskog istraţivanja TV prakse
Televizije Beograd koje je pokazalo da se glumaĉki animirana lutka autentiĉno i
sa velikim uspehom primenjuje na televiziji za decu. Uzimajući u obzir da je
autorka obavila istraţivanje lutkarskog programa na Televiziji Beograd od 1996.
do 2004. godine.
S obzirom da glumaĉki animirana lutka poseduje izuzetne potencijale za primenu
u televizijskim programima za decu, kao i da vizuelna svojstva lutke na TV
ekranu mogu da se koriste u svrhu razvoja deĉje vizuelne percepcije i
kreativnosti, ovim istraţivanjem imamo priliku da saznamo nešto više o
otkrivanju naĉina na koji se zakonitosti masovnog uticaja televizijskog medija na
deĉju populaciju mogu pozitivno iskoristiti za podsticanje deĉjeg psihofiziĉkog i
emocionalnog razvoja.
10. Marija Stojić, Okamenjeni princ: Šekspir i problem odrastanja kod
autora Heninga Menkela, Elgarda Jonsona i Mark van der Veldena,
Beograd, 2013
Kratak siţe rada:
Predmet rаdа i istrаţivаnjа je аnаlizа drаme/predstаve Okаmenjeni princ
Heningа Mаnkelа, kojа se u reţiji Mаrk vаn der Veldenа od 2005. godine
uspešno igrа nа sceni zа mlаdu publiku Mаlog pozorištа Duško Rаdović. Drаmа
predstаvljа аdаptаciju Elgаrd Jonsonovog аutobiogrаfskog romаnа
„Galefyrsten“. Drаmа/predstаvа Okаmenjeni princ nа sаsvim osoben nаĉin
obrаĊuje uzroke i posledice lošeg roditeljstvа, istiĉući dа se iste pedаgoške
greške u okviru zаpаdne civilizаcije ponаvljаju od Šekspirа do dаnаs. U
11
komаdimа Vilijаmа Šekspirа (kаo što su Tit Andronik, Timon Atinjаnin, Krаlj
DŢon i drugi o kojimа je u ovom rаdu reĉ) posebаn znаĉаj dаt je procesu
okаmenjivаnjа, uništаvаnju duhovne inteligencije ili ''ubijаnju duše''. Šekspir
kritiĉki prikаzuje sistem vrednosti nа kojem poĉivа (trаdicionаlnа) pedаgogijа
pаtrijаrhаlne civilizаcije zbog ogromne koliĉine normаlizovаnog vidljivog i
nevidljivog nаsiljа.
Cilj istrаţivаnjа je dа se pokаţe uzroĉno – poslediĉnа vezа kojа postoji izmeĊu
procesа koji Alis Miler nаzivа otrovnа pedаgogijа (poisonous pedagogy), i
mehаnizmа istorije koji se neprestаno po istom obrаscu ponаvljа i sprovodi ono
što Alis Miler, Viktor Frаnkl i Bruno Betelhаjm nаzivаju ubijаnje duše. Ovаj rаd
imа zа cilj dа istаkne vаţnost kritiĉkog pristupа društvenim fenomenimа nа koje
pomenutа umetniĉkа delа ukаzuju, zаto što se mnogo gubi kаdа se teorijski
pristup drаmi svede sаmo nа formаlnu аnаlizu i estetiku delа. Poštujući intencije
аutorа, rаd ţeli dа ukаţe nа lekovitu moć drаmske umetnosti i istаkne njenu
sposobnost dа zаceljuje i isceljuje okаmenjenog, lobotomisаnog, dissocirаnog,
podeljenog, i od emocijа odvojenog ĉovekа. U predloţenom mаster rаdu ispituje
se dа li je drugаĉiji rаst, rаzvoj i odgoj dece i mlаdih moguć i kojа su to
аlternаtivnа rešenjа kojа nude umetnici i sаvremenа humаnistiĉkа misаo.
Univerzitet umetnosti u Beogradu, Centar za interdisciplinarne studije,
UNESCO-va katedra za Kulturnu politiku i menadžment:
1. Ljiljana Milivojević, Children and culture in Serbia - development of
culture for children and youth: outcomes and potentials-, Belgrade, 2010
Kratak siţe rada:
Cilj ovog istraţivanja jeste da se istraţe i analiziraju potencijali i proizvodi iz
domena kulture za decu i mlade u Srbiji kako bi se kreirala strategija razvoja
kulture za decu i mlade. TakoĊe, kako bi se predstavila i dobra praksa, autorka je
predstavila strategije i drugih evropskih zemalja. Pomenutim istraţivanjem na
kraju samog rada istaknute su preporuke donete na osnovu zakljuĉaka
istraţivanja za kreatore politika i donosioce odluka, kulturne institucije i civilni
sektor, škole i edukativne centre koji podstiĉu razvoj kulture za decu i mlade.
2. Milena Kaliĉanin, Strategija razvoja publike: uključivanje dece u kulturni
ţivot Pančeva, Beograd, 2011.
Kratak siţe rada:
Uzimajući u obzir ĉinjenicu da autorka dela poseduje liĉna interesovanja za
razvoj kulturnog ţivota posvećenog deci i mladima, u ovom istraţivanju daje
primat istraţivanju razvoja publike (u ovom sluĉaju dece i mladih) kada su u
pitanju kulturni sadrţaji kako bi se kod dece razvijala potreba za umetnošću i
njihova participacija u istoj. Fokus je stavljen na grad Panĉevo u oblasti kulturne
i umetniĉke ponude za decu, zatim nivo njihove participacije u kulturnom ţivotu
grada kao i moguće strateške metode i naĉine usmerene ka sistematiĉnom radu
na razvijanju deĉijih kulturnih navika i interesovanja. Preporuke na samom kraju
rada doprinose razvoju svemu pomenutom iz ugla gledišta autorke koja svojim
idejama pomaţe moguću implementaciju navedenog, ali i dalji istraţivaĉki rad
budućih kolega.
3. Milena Todorović, New Forms of Theatre for Children:
Recommendations for Belgrade Theatres Little Theatre Duško Radović
and Boško Buha, Belgrade, 2012.
Kratak siţe rada:
Pozorište predstavlja mesto za liĉno i društveno uzdizanje i razvoj. Upotreba
razliĉitih dramskih tehnika kao što su igranje uloga, lutke, improvizacija,
dramske igre, ples, teatar senki, pripovedanje i pantomima upotpunjuju i
razvijaju kod dece sigurnost u sebe, kao i komunikacijske veštine, kreativni
kapital, duh rada u grupi, empatiju i motivaciju.
Ne postoji puno radova koji se bave istraţivanjem implementacije plesa tj.
scenskog pokreta i neverbalnog teatra u pozorišne predstave za decu i mlade. Ali,
dramatizacija modernog baleta u predstavama za decu i mlade jeste upravo
glavna tema ovog istraţivanja. Zasnovano na teorijama o recepciji, sociološkim
teorijama, dve studije sluĉaja dva vaţna deĉija pozorišta u Srbiji Malo pozorište
Duško Radović i Pozorište Boško Buha, zatim radu sa Udruţenjem za razvoj
pozorišta za decu i mlade ASSITEJ Srbija, intervjuima sa direktorima pozorišta i
glumcima i odgledanim predstavama, autorka stvara bazu svog istraţivanja i
ukazuje na vaţnost dramatizacije plesa u predstavama za decu i mlade.
4. Dalibor Stojanović, Razvoj dečje kreativnosti u ustanovama kulture za
decu, Beograd, 2012.
13
Kratak siţe rada:
U današnjem modernom društvu teţnja jeste da savremena deca dobiju što bolje
obrazovanje, ali negde u našem školskom sistemu postoji propust s obzirom da
danas sve više iz školskih klupa izlaze generacije sa sve manjim kreativnim
potencijalom. Razvijanje umetniĉke kreativnosti dece u ustanovama kulture za
decu je dopuna i nadgradnja procesa obrazovanja, a takoĊe je misija kulturnih
institucija koje se bave decom. Bez drţavne podrške, teško je navedeno sprovesti
u delo. Svaka institucija, lokalna samouprava mora pruţati svoj maksimum s
obzirom da se kreativni potencijal gradi u periodu detinjstva, a ono je kljuĉno za
intelektualni razvoj svake osobe. Za studiju sluĉaja autor je izabrao Deĉji
kulturni centar Beograd i kroz razliĉitte predloge predstavlja svoje ideje koje bi
mogle unaprediti rad ove ustanove u oblasti razvoja deĉje kreativnosti.
Radovi članova i članica ASSITEJ Srbije:
1. Marijana Petrović, U potrazi za izgubljenom e(ste)tikom savremenog
srpskog lutkarstva (u uslovima društvene tranzicije), dostupno na sajtu
ASSITEJ Srbije..
2. Marijana Petrović, Upotreba elemenata lutkarstva u terapeutske svrhe
(Primeni pozorište - promeni ţivot), objavljeno u: Theatre for Children -
Artistic Phenomenon / Pozorište za decu – Umetnički fenomen, Zbornik
radova, broj 4, priredili: Henrik Jurkovski i Miroslav Radonjić, Otvoreni
univerzitet Subotica, Subotica, MeĊunarodni festival pozorišta za decu,
Subotica, Pozorišni muzej Vojvodine, Novi Sad, 2012., str. 244 - 253