od seljačke do turističke republike
©
2018.
Poljička i Dubrovačka Republika jedine su dvije povijesne hrvatske republike na tlu Dalmacije.
Međutim, nasuprot aristokratskoj Dubrovačkoj, Poljička Republika bila je
zajednica slobodnih seljaka i kao takva možda i jedina na tlu srednjovjekovne Europe.
© Ivo Pervan© Ivo Pervan
Zbog sličnosti u uređenju društvenih struktura,
ruski znanstvenik Mihail Pavlovič Aleksejev
(1896. – 1981.) ukazao je na mogućnost da je
Thomas More (1478. – 1535.), pišući čuvenu
Utopiju bio upoznat, vjerojatno posredovanjem
mletačke diplomacije u Londonu, s demokratskim
dosezima drevne Poljičke republike.
Pa ipak, priču o ovoj fascinantnoj višestoljetnoj
zajednici slobodnih seljaka plemenitoga roda,
potomaka ubijenoga hrvatskog kralja Miroslava
koji su, prema legendi, godine 1015. doselili u
Poljica, započet ćemo odgovorom na pitanje:
Gdje su, zapravo, Poljica?
Povijesno,
Poljica su
stoljećima bila
na razmeđi
Zapada i Istoka
izložena milosti
i nemilosti
velikih i moćnih,
pa je pravo čudo
što su uopće
opstala i uz to
sačuvala svoj
nacionalni,
kulturni
i vjerski
identitet.
Zemljopisno, danas su Poljica u svojoj državi Hrvatskoj, u središnjemu dijelu Dalmacije
na podjednakoj udaljenosti od Zadra i od Dubrovnika, a nadomak Omišu, Splitu i Sinju
s kojima su povezana neraskidivim povijesnim vezama u rasponu od burnih do skladnih.
© Rudolf Schwabe
© Rudolf Schwabe © Rudolf Schwabe
Poljica su krajolik iznimne ambijentalne ljepote, duhovne i povijesno-kulturne spomeničke baštine koji zemljopisno
određuju rijeke Cetina na istoku i Žrnovnica na zapadu, Jadransko more s juga, te obronci Mosora sa sjevera.
Zbog dramatičnih reljefnih i klimatskih promjena razlikuju se Gornja, Srednja i Donja Poljica. Sveukupan poljički
prostor površine 250 km2 pravi je mali povijesno-kulturni i ekološki rezervat u srcu Dalmacije.
© Ivo Pervan© Ivo Pervan
Posebnosti Poljica svojom netaknutom ljepotom i bioraznovrsnošću uveliko pridonose kanjon rijeke Cetine
i ostaci prašume Šćadin u njenom zagrljaju te moderna autocesta koja Poljica povezuje sa svijetom, pa su
tako Zadar na zapadu i Dubrovnik na jugu Dalmacije dostupni za manje od dva sata vožnje automobilom.
© Ivo Pervan© Ivo Pervan
© Z. Alajbeg
Foto: Ante Mekinić
Na prostoru Poljica punih šest stoljeća postojala je spomenuta Poljička Republika
(knežija, provincija, nahija, župa ili općina)
čije se unutrašnje ustrojstvo vlasti temeljilo
na njezinoj trodiobi:
zakonodavna vlast bila je u nadležnosti
Narodne skupštine ili zbora,
dok je izvršnu i sudsku vlast obavljao
Poljički stol na čelu s Velikim knezom
kojega je svake godine na blagdan
sv. Jure, nebeskoga zaštitnika Poljica,
biralo 12 malih knezova ili katunara.
Vrhunac političkog i kulturnog dosega drevne Poljičke Republike čuveni je Poljički statut tzv. Poštovani pisan
bosančicom na hrvatskome jeziku (na štokavskom i mjestimično na čakavskome narječju), čiji najstariji sačuvani
rukopis pohranjen u arhivu HAZU u Zagrebu potječe iz godine 1440. Ovaj zakonik običajnoga prava jedan je
od najstarijih i najvažnijih hrvatskih povijesno-pravnih spomenika.
Prijepis Poljičkog statuta iz godine 1762.
© Borko Gunjača
Duhovno i socijalno ozračje
ove male seljačke Republike
ponajbolje izražava
srednjovjekovni doživljaj
ljudskih prava u Poljicima
sažet u statutarnu premisu
„neka svak more živ biti“.
Tu veličanstvenu ideju punu
socijalnog i etičkog
senzibiliteta koja je dugo
snažila vjeru naroda u snagu
svoje zajednice, Poljičani su
ozakonili 12. listopada
1676. povijesnom odlukom
svoga plemstva, didića i
vlastele, da će „biti vazda u
sklad siromaški“.
Usporedbe radi, tek 272
godine poslije, organizacija
UN u New Yorku usvaja
Povelju o pravima čovjeka!Foto: Duje Nazor
Poljica su među prvima u Dalmaciji imala visoko učilište za popove glagoljaše koji su skrbili o duhovnosti zajednice
i opismenjavanju puka. Riječ je o Poljičkom glagoljaškom sjemeništu utemeljenom godine 1750. na Priku
u neposrednoj blizini kulturološki iznimno vrijedne ranokršćanske crkve sv. Petra iz 10. ili 11. stoljeća.
Foto: Ante Mekinić
Pa ipak, povijesne okolnosti uvjetovale su da se pravo na vlastiti način života i krvlju brani. Zato u svijesti puka
i danas živi legenda o Mili Gojsalić iz doba osmanskih osvajanja – poljičkoj Ivani Orleanskoj koja personificira
sva poljička junaštva, ali i žrtve poljičke opstojnosti. Uz mnoge druge, isto doba proslavilo je i Žarka Dražojevića,
junaka kojemu je grad Split 1508. iskazao čast da kao prvi svjetovni velikaš bude sahranjen u katedrali sv. Dujma.
Foto: Ante Mekinić
Iako su upravo Francuzi godine 1807. vojno dokinuli Poljičku Republiku (a samo godinu poslije i Dubrovačku), zadivljen
ljepotom Poljica Napoleonov maršal Marmont u svojim je memoarima zapisao: „(...) Sve u ovoj državi na njezinu
korist govori, i pogled na nju i način njihove uprave. Ništa pravilnijeg i marljivijeg od njihova poljotežanja, ništa pristojnije
od njihovih sela i ništa pravičnije od njihovih uredaba“.
© Ivo Pervan
Nakon prastanovnika nepoznatoga imena te potom drevnih ilirskih plemena (Delmata, Onestina, Narestina,
Pituntina i mnogih drugih), prostor Poljica naseljavali su Grci, a potom i Rimljani, što svjedoče nebrojeni tragovi
njihova boravka, od gomila i grobišta s nalazima keramike, nakita, oruđa i oružja do ladanjskih vila.
Svoj ribnjak u Poljicima imao je i rimski car Dioklecijan, a velebni posjed i vječno počivalište u poljičkome primorju
i zapovijednik rimskih legija te prefekt rimske flote Lucius Artorius Castus kojega znanstvenici dovode u vezu
s nastankom povijesne legende o Kralju Arturu.
Poljica podjednako obiluju
materijalnim i nematerijalnim
dokazima o ranom dolasku Slavena,
a potom i Hrvata na ove prostore.
I dok mnogi toponimi kao Perun,
Veles i Mokošica čujno svjedoče o
imenima drevnih slavenskih
božanstava, ranu pojavu kršćanstva
svjedoče ostaci velebne bazilike iz
6. stoljeća u Gatima (sv. Ciprijan)
te napose crkva i benediktinski
samostan sv. Petra
iz 11. stoljeća u Selu (Sumpetar)
iz kojega potječe Sumpetarski
kartular, jedan od najstarijih
i najvažnijih sačuvanih izvora
poljičke i hrvatske povijesti. Boj slavenskih poganskih božanstava, Peruna i Velesa,
reljef iz 8. st. u zidu crkve u Žrnovnici
Foto: Ante Mekinić
Zbog baštine koja se u Poljicima i danas intenzivno živi, turiste, a napose pustolove duha, oduševiti će poljički
kulturološki vremeplovi od tradicionalnoga godišnjeg Jurjevdanskog zborovanja na prapovijesnoj gradini
Gradac nad ušćem rijeke Cetine do živopisnog biranja Velikog poljičkog kneza kao i brojne druge
kulturno-zabavne priredbe i koncerti tradicijske glazbe u mjestima diljem Poljica.
Foto: Ante Mekinić
Uz tradicionalno poljičko gostoprimstvo te autohtonu i autentičnu eno-gastro ponudu plodova poljičke zemlje
i poljičkoga mora, pravi izazov za gurmane svakako je poljički soparnik (uljenak, zeljanik), autohtoni specijalitet podneblja godine 2016. zaštićen oznakom zemljopisnog podrijekla na razini Europske unije,
a koji već svojim nazivima svjedoči o bogatstvu poljičkoga leksika i slojevitosti poljičkih govora.
Foto: Ante Mekinić Foto: Ante Mekinić
Sukladno semantičkome značenju svoga naziva, Poljica obiluju malim poljima idealnima za uzgoj i proizvodnju svih
vrsta zdrave hrane čemu pogoduje plodna i nezagađena zemlja, blaga mediteranska klima s velikim brojem
sunčanih dana, mineralima bogata izvorska voda i čisti zrak, ali i višestoljetna tradicija poljodjelstva u Poljicima.
© Ivo Pervan
Poljičani su, tradicionalno, i vrsni ribari, brodari i pomorci, pa su zato i dvije poljičke luke, Krilo i Bajnice, sidrište
najveće turističke flote na hrvatskoj obali Jadrani koja broji više od 200 plovnih jedinica, a svake godine se
uvećava za desetak novih suvremenih turističkih plovila najviše klase koji plove po cijelome Jadranu.
Foto: Ante Mekinić
Poljica na relativno
malome prostoru nude
doista brojne mogućnosti
za raznovrstan
višednevni boravak u rasponu od idiličnoga
opuštanja u miru i tišini
slikovitih i gotovo
opustjelih sela i
zaseoka do
adrenalinskih sportsko-
rekreativnih aktivnosti
i avantura koje pružaju
rijeka Cetina, Mosor i
gotovo netaknuta priroda
iznimne pejzažne
vrijednosti koja je mnoge
svjetske pustolove u
prošlosti (spomenutog
Marmonta ili Alberta
Fortisa primjerice)
ostavila bez daha pa će,
vjerujemo, i druge.© Ivo Pervan© Zoran Alajbeg
© Ivo Pervan
Pograjsko-kostanjska jut s pasikama
zaštićeni krajobraz iznimne pejsažne vrijednosti
Uz smještaj i boravak u obnovljenim kamenim kućama i ladanjskim vilama pučke ruralne arhitekture od kojih su
mnoge s bazenima, Poljica, a naročito pojas uz more između ušća dviju rijeka, Cetine i Žrnovnice, nude mogućnost
smještaja i u suvremenim, moderno opremljenim objektima od luksuznih apartmana do hotela najviše razine.
Za Poljica bi se, zapravo, moglo reći da je to veliki muzej na otvorenome čiji 'eksponati' su još uvijek široj javnosti
nepoznata brojna materijalna i nematerijalna kulturna dobra, a 'kustosi' Poljičani koji žive svoje tradicijsko naslijeđe.
Zato su Poljica istinski nebrušeni dragulj prirode i povijesno-kulturnog naslijeđa koji upućeni sve više prepoznaju
kao posebnu i jedinstvenu turističku destinaciju čiji glavni turistički ‘proizvod’ je – izvorni poljički stil i način života!
© Zoran AlajbegFoto: Ante Mekinić
Foto: Ante Mekinić Foto: Ante Mekinić Foto: Ante Mekinić
No da bi Poljica uspješno okončala svoj put od drevne seljačke Republike do turističke destinacije,
potrebno je da i formalno budu priznata kao suvremena hrvatska povijesna regija
ili barem kao turistička destinacija što je i jedan od glavnih ciljeva ove prezentacije.
Međutim, i nažalost,
Poljica su danas administrativno podijeljena
između čak 7 jedinica lokalne samouprave,
pa ih na okupu drži tek snažna identifikacija
Poljičana sa zavičajem koju najbolje izražava
uzrečica – „Di ko nika, tu i obika!“Foto: Ante MekinićFoto: Ante Mekinić
Kako Poljica danas formalno-pravno NE postoje,
ona žive tek u srcima sve malobrojnijih Poljičana što već u bližoj budućnosti
ozbiljno dovodi u pitanje i samu opstojnost poljičkoga identiteta.
Poljicima je stoga potrebna demografska obnova, ali i gospodarski razvoj
jer jedno bez drugoga nije moguće niti bi imalo smisla.
Upravo iz tog razloga i s tim ciljem osnovan je Savez za Poljica
kao udruga onih koje povezuje ljubav prema Poljicima,
čija misija je drevnoj Poljičkoj Republici vratiti stari sjaj,
a Poljičanima i svim ostalim žiteljima Poljica
pružiti novu životnu i radnu perspektivu.
Poljica imaju sve preduvjete, ali i sva prava da budu prepoznata i priznata
kao suvremena hrvatska povijesna regija i jedinstvena turistička destinacija
koja će svojim žiteljima omogućiti sretno i ugodno življenje,
a potomstvu perspektivu kako bi i sama opstala.
No da bi se to i ostvarilo, a s obzirom na spomenute nepovoljne okolnosti
u kojima se Poljica već desetljećima nalaze, kao prioritet se nameće ne samo potreba
očuvanja opstojnosti poljičkoga identiteta nego i svih poljičkih resursa i potencijala
uključivo i one ljudske kao najvažnije
za što su nužni dobro promišljeni, stručni i dugoročno održivi
projekti od strateškoga značenja, a prije svega potreba da Poljica iznova postanu
SUBJEKT u odlučivanju o svim važnim pitanjima koja se tiču njihove sudbine.
Upravo zato su članovi i simpatizeri Saveza za Poljica, potpomognuti brojnim stručnim vanjskim
suradnicima, od osnutka udruge u studenome 2017. pa do danas, sustavno radili i rade na
izradi čitavoga niza projekata nužnih za duhovni i gospodarski oporavak Poljica nazvavši to
Paketom mjera za rebrendiranje i revitalizaciju Poljica.
Sastavni dijelovi spomenutoga Paketa mjera za rebrendiranje i revitalizaciju Poljica su:
• Poljica ‘on-line’ (web-stranica, društvene mreže, portal Poljica.hr, web-aplikacija s bazom podataka
o resursima s gospodarskim, a napose turističkim, potencijalom na području povijesnih Poljica)
• Izrada vizualnog identiteta Poljica s pripadajućom knjigom standarda(povijesna i suvremena zastava, grb, logotip, izvedbene aplikacije, fontovi, boje itd.)
• Izrada povjesnice i osnivanje poljičke povijesne postrojbe
• Digitalizacija edicija Poljički zbornik i Poljica, kao i drugih vrijednih izdanja
s poljičkom tematikom
• Priređivanje i tiskanje fotomonografije Poljica
• Brendiranje turističkog 'proizvoda' pod nazivom Republika Poljica(uključivo razvoj raznih oblika turizma na načelima permakulture, permaturizma i održivoga razvoja)
S vjerom u vašu potporu navedenim projektima još jednom želimo naglasiti da za procvat
Poljica nije najnužnije administrativno rastrojena Poljica učiniti formalnom cjelinom nego je
nužno povijesna Poljica što prije učiniti funkcionalnom cjelinom i to ne samo na dobrobit
Poljičana i drugih žitelja Poljica nego i na dobrobit svih sedam Poljicima nadležnih jedinica
lokalne samouprave, Splitsko-dalmatinske županije i Hrvatske u cjelini.
Zato program Saveza za Poljica ponajbolje izražava ova ilustracija:
Hvala na pozornosti!
Priredio: Ante Mekinić
www.poljica.hr e-mail: [email protected] mob: 091 544 33 03
2018.