Nebeska i zemaljska ljepotaPrimamljivo je usporediti sliku s
poznatom prethodnicom, Roenjem Venere. Botticellijeva Venera, u
anatomskom smislu, nakazna karikatura, koja se dri zajedno bez
skeletne strukture i miine napetosti, nemoni privjesak lica koje
gleda kako eznutljivo, ne gledatelja, nego pored njega - ali, koga
je briga? To je lice koje se sanja, za kojim se ezne, nezaboravno,
lice idealizirane ene - i stoga ne lice bilo koje smrtnice, nego
lice koje je istovremeno individualizirano i mistificirano. Ne
bismo trebali misliti o Botticellijevoj Veneri kao senzualnoj: to
je ranorenesansna Venera, koja se kree u nebeskim sferama, te je
izvan domaaja smrtnih enji. I to je razlog zato je slika toliko
nezaboravna: ova ena prizvana iz elje lei izvan dosega elje, kao to
su to znali.
S leeom Tizianovom Venerom nismo vie u nebeskom carstvu, nego
sasvim dolje na zemlji, iako je to zemlja domae sigurnosti i brane
strasti. Lice Tizianovog akta je lice individualne ene, koja je
preuzela svoje okruenje, te je odluno kod kue u njemu. Ona je
uvaljena meu zavjese s punim povjerenjem u svoje osobno pravo na
njih, uronjena u ivot koji je vei, dublji, nedokuiviji od trenutka
samog. Tijelo joj je otkriveno nama, ali ona nam ga ne pokazuje -
ona nije u pravilu svjesna da je gledana, uvana moda od psa ili
Kupida, njena mirna neposramljenost samo naglaava injenicu da
voajeri ne mogu poremetiti njezin mir, koji je takoer mir tijela.
Ona nije u stanju uzbuenja, niti ona ima razloga za sram. Ona je
jedno sa svojim tijelom, i to jedinstvo je prikazano na njezinom
licu. Seksualna sramota mijenja konture enskog tijela i otkriva
kako na lice tako i na tijelu, to je Rembrandt pokazuje tako sjajno
u svom prikazu Suzane i starjeina. Postavite to uz Tiziana i brzo
ete vidjeti da tijelo na Tizianovoj slici nije ni na ponudi, niti
povueno, nego jednostavno oputeno u svojoj slobodi, osoba otkrivrna
u svojoj puti. I na neki tajanstveni nain ljepota slike i ljepota
ene prikazane na njoj, nisu dvije ljepote, nego jedna.
Izvor: Beauty - Roger ScrutonPripremio: Zorislav Jeleni, prof.
[email protected]
