FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE College of Modern Managament Banjaluka Smjer: JAVNA UPRAVA
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA
BOSNU I HERCEGOVINU /Specijalistički rad/
MENTOR: STUDENT: Docent dr Brano Miljuš Gordana Erak
Banjaluka, juli 2006.godine.
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
1
UVOD
Evropska unija je specifična organizac ija evropskih država, koja je
do do 2004.godine brojala 15 zapadnoevropskih država:Austrija, Belgija,
Danska, Finska, Francuska,Grčka, Holandija, Irska, Italija, Luksemburg,
Njemačka, Portugalija, Španija, Švedska i Velika Britanija.Ovoj zajednici
petnaestorice 2004. godine pristuplio je još deset zemalja:Mađarska,
Poljska, Češka, Slovačka, Litvanija, Letonija, Estonija, Slovenija, Kipar i
Malta, a do 2007. godine Rumunija i Bugarska će biti članice ove evropske
institucije.
Zajednica petnaestorice bila je povezana na troslojan način:
- kroz povezivanje i saradnju tri evropske zajednice:
a.) Evropska zajednica za ugalj i čelik (CECA), osnovana 18. aprila
1951. godine
b.) Evropska ekonomska zajednica (EEZ)1, osnovana 25. marta 1957.
godine i
c.) Evropska zajednica za atomsku energiju(EVROATOM), osnovana
25. marta 1956. godine.
- kroz saradnju i zajedničko vođenje spoljne i bezbjednosne polit ike
potvrđivanjem svoga identiteta na međunarodnom planu,
uspostavljanjem ekonomske i monetarne unije, stvaranjem
jedinstvenog ekonomskog prostora bez unutrašnjih granica i
jačanjem privredne i društvene kohezije među državama član icama.
- kroz saradnju u oblasti pravosuđa i unutrašnjih poslova zajedničkim
i jedinstvenim uređivanjem pitanja iz tih oblasti, zajključivanjem
regionalnih multilateralnih umjesto bilateralnih, međunarodnih
ugovora, jedinstvenim rješavanjem p itanja prelaska granica u
Evropskoj uniji, viza, imigracije, azila, formiranjem zajednice
1 Evropska ekonomska zajednica (EEZ),osnovana 25. marta 1957. godine
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
2
evropske policije (EUROPOL) radi suzbijanja natežih oblika
međunarodnog kriminala u vezi s ratnim zločinima, prometa oružja
i droge i finansijskih malverzacija (pranje novca).
Evropska unija, za sada, nema svojstvo pravnog lica tako da su
članice zadržale svoj međunarodnopravni subjektivitet.
ZAČEĆE EVROPSKE UNIJE
Jezgro evropske unije započeto je Rimskim ugovorima o osnivanju
Evropske ekonomske zajednice i evropske zajednice za atomsku energiju
1957. godine, a zatim je preko Jedinstvenog evropskog akta 1986. godine
polit ička integranicija krunisana Mastrihtskim ugovorom 7. februara 1992.
godine kada je stvorena Evropska unija (Ugovor iz Mastrihta stupio je na
snagu 1. novembra 1993. godine)2.
Ugovorm iz Amstredama od 17. juna 1997. godine (stupio na snagu
1.maja 1999), izvršene su izvjesne reforme u Uniji s ciljem jačanja
saradnje i pojednostavljenja sistema Evropske unije.
Na zajedničkom tržištu Evropske unije uspostavljena je zajednička
carinska tarifa prema zemljama izvan Unije. Tržišnu funkcionalnost tog
evropskog prostora obezbjeđuju čvrsta i stroga pravila konkurencije bez
unutrašnjih ekonomskih ili pravnih barijera i usklađena pravna regulativa
država članica. Na tom tržištu članice Unije proglasile su četiri velike
slobode :
- slobodu kretanja roba ( usklađivanje, odnosno ukidanje carina,
taksa, kontigenata i drugih robnih ograničenja),
- slobodu pružanja usluga (slobodno otvaranje firmi, sloboda
preduzetništva),
- slobodu cirkulacije kapitala ( potpuna liberalizacija p lasiranja
kapitala i liberalizac ija tekućih plaćanja),
2 Evr opska unija - EU (Ugovor iz Mastrihta stupio j e na snagu 1. novembra 1993. godi ne)
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
3
- slobodu kretanja ljud i ( slobodno zapošljavanje i vršenje sopstvene
djelatnosti).
Od 1. januara 1999. godine u Evropskoj uniji započela je treća
etapa izgradnje Evropske monetarne unije uvođenjem jedinstvene
evropske valute-evra3. U prelaznom periodu od 1. januara 1999. do 31.
decembra 2001. godine plaćanja su mogla da se vrše i u nacionalnim
valutama, a od 1. januara 2002. godine u članicama Evropske
monetarne unije Banknote i kovani novac denomirani u evro - jedino
zakonsko sredstvo plaćanja. U Evropskoj monetarnoj uniji sada je 12.
država član ica ( Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Grčka, Holandija,
Irska, Italija, Luksemburg, Njemačka, Portugalija i Španija). Danska i
Velika Britanija n isu pristuplie iako ispunjavaju uslove, ali su zadržale
pravo da pristupe naknadno, dok je Švedska izvan ove monetarne
unije zato što ne ispunjava uslove za prijem s obzirom na to da nije
prilagodila svoje propise. Inače, preduslov za učešće u evropskoj
monetarnoj uniji je ispunjenje, prije pristupanja, takozvanog
kriterijuma konvergencije, što znači da svaka država mora:
1.) da dokaže trajnu stabilnost cijena,
2.) da ne zabilježi pretjerani budžetski deficit,
3.) da dvije godine nije prouzrokovala napetost deviznog kursa
u Evropskom monetarnom sistemu,
4.) da njena dugoročna kamatna stopa bude najviše za 2 odsto
viša nego u zemljama sa najstabiln ijim cijenama.
3 Evro - jedinstvena evropska valuta uvedena 1. januara 1999. godine.
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
4
Pregled raspodjele raspoloživih sredstavaiz strukturnih fondova
među članicama Unije u periodu od 1988 – 1999. godine
izraženo u procentima :
Članica 1988 – 1992 1993 – 1999 Austrija - 1.04
Belgija 1.18 1.31
Danska 0.64 0.54
Finska - 1.09
Francuska 9.38 9.65
Njemačka 9.56 14.12
Grčka 11.96 10.12
Irska 7.08 4.07
Italija 17.02 14.29
Luksemburg 0.09 0.06
Holandija 1.15 1.59
Porugalija 13.42 10.12
Španija 20.81 22.91
Švedska - 0.85
Velika Britanija 7.05 8.26
Evropska unija je paralelno sa procesom trazicije počela proces
finansijsko-tehničke pomoći zemljama Centralne i Istočne Evrope.Tako je
kroz Program pomoći za restrukturiranje privrede u zemljama Istočne
Evrope *PHARE*4, započet 1989. godine za prvih deset godina iz budžeta
Unije angažovano oko 11 miljard i evra, dok će do kraja 2006. godine iz
bužeta *PHARE* programa biti godišnje raspoređeno oko 1,5 milijardi
evra, kao i dodatnih 1,5 milijardi godišnje za regionalni razvoj i
poljoprivredu.
4 PHARE – pomoć za obnovu privrede Poljske i Mađarske započet 1989. godine
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
5
Programe *PHARE* je usmjeren i na jačanje kapaciteta i izgradnje
institucija pravosuđa i uprave u zemljama Centralne i Istočne Evrope ,
zajedno sa novim instrumentima za prilagođavanje poljoprivrede
(SAPARD) i jačanje regionalnog razvoja(ISPA)5 angažovaće do kraja ove
godine ukupno 22 milijarde evra.
Ideja o proširenju Evropske unije
Kako smo već istakli *Evropa petnaestorice* započela je pripreme
za svoje proširenje početkom 1990-tih godina prošlog vijeka, kada su sa
nekim zainteresovanim državama zaključeni sporazumi o pridruživanju
kojim je predviđen prelazni rok od deset godina za transformaciju i
prestrukturiranje privrede i prilagođavanje društveno-ekonomskig sistema
potencijalnih država član ica.Takvi sporazumi su zaključeni 1992. godine sa
Mađarskom i Poljskom,1993. godine sa Češkom, Slovačkom, Rumunijom i
Bugraskom, sa Litvanijom, Letonijom i Estonijom 1995. a sa Slovenijom
1996. godine. U međuvremenu su ove države podnijele zahtjeve za
članstvo Evropske unije, a ranije su to učinile Turska, Malta i Kipar.
Evropski sporazumi o pridruživanju u cjelini su prožeti principima Ugovora
iz Mastrihta i postavljaju pred kandidate više uslova o njhovom
društvenom i ekonomskom uređenju: slobodno tržište i recipročan tretman
na tržištu, slobodu preduzetništva i djelatnosti kako proizvodnih tako i
uslužnih, nacionaln i tretman firmi, pravo sticanja svojine na nekretninama
na teritoriji zemalja potpisnica i ostale uslove. Evropskim sporazumom ne
stvaraju se finansijske obaveze za Evropsku uniju, ali predviđaju određene
vidove industrijske saradnje kao što su: zajedničko poslovanje, prenos
savremenih tehnololoških znanja i tehnička pomoć.
5 ISPA – Instrumenti strukturne politike, Evrposka unija, Gostimir T. Popović, Beograd 2006. godina.
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
6
Raspodjela sredstava iz Strukturnih fondova za nove članice od
dana pristupanja pa do 2007. godine
( u milionima evra po cijenama iz 1999. godine )
Članica Angažovana sredstva
Regioni koji ostvaruju pravo na
novčana sredstva
Češka Republika 12.864
Estonija 329
Kipar 0
Letonija 554
Litvanija 729
Mađarska 1.765
Malta 56
Poljska 7.321
Slovenija 210
Slovačka 921
UKUPNO 13.234
Za prijem u punopravno članstvo Evropske unije potrebno je da zemlja
kandidat sprovede opsežne ekonomske, polit ičke, pravne i administrativne
reforme i usklađ ivanje svoga sistema sa zahtjevom Unije, sa ciljem
uspostavljanja kompatibilnog društveno-ekonomskog sistema sa tržišnom
privredom, pravnom državom i demokratskim sistemom u kome su svi
građani jednaki pred zakonom i državnim organima i u kome se ne samo
de jure nego i de facto poštuju ljudska prava i slobode.
Evropska unija je, da bi državama zainteresovanim za učlanjenje
stavila do znanja svoje zahtjeve, 1995. godine objavila kodeks ponašanja,
*Bijelu knjigu6-priprema pridruženih zemalja Centralne i Istočne Evrope za
6 Bijela knjiga - priprema pridruženih zemalja Centralne i Istočne Evrope za integraciju u unutrašnje tržište Unije
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
7
integraciju u unutrašnje tržište Unije*, u kojoj tretira 23 oblasti u kojima
treba izvršiti potrebna zakonska usklađivanja sa pravnim sistemom Unije:
- slobodno kretanje kapitala,
- konkurencija,
- slobodan promet i bezbjednost industrijskih proizvoda,
- socijalna polit ika i zaštita,
- poljoprivreda,
- transport,
- audiovizuelne usluge,
- zaštita životne sredine,
- telekomunikacije,
- direktno oporezivanje,
- slobodan promet roba,
- javna potrošnja
- finansijske usluge,
- zaštita ličnih podataka,
- zakon o kompanijama,
- računovodstvo,
- građansko pravo,
- priznavanje profesionalnih kvalif ikacija,
- oblast intelektualne svojine,
- energija,
- carinska unija,
- indirektno oporezivanje,
- zaštita potrošača.
Prekretnicu u polit ici Evropske unije prema zemljama Centralne i
Istočne Evrope predstavljao je skup šefova država i vlada u Kopenhagenu
juna 1993.godine, kada je, po prvi put, jedna institucija Evropske unije
dala zvaničnu polit ičku podršku za prijem u članstvo Unije .
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
8
Na Samitu u Kopenhagenu je naglašeno da će, putem gore
navedenih kriterijuma, Evropska unija procjenjivati sposobnost novih
zemalja kandidata za potencijano članstvo u Uniji.
Sporazumi sa kandidatima za ulazak u Uniju uspješno su okončani
do kraja 2003. godine.
U junu naredne godine, to jest 2004. prijemom novih deset država
u Evropsku uniju (Češka, Poljska, Mađarska, S lovačka, Slovenija, Letonija,
Estonija, Litvanija, Kipar i Malta), *Evropa petnaestorice*7, kako je već
rečeno na početku, postaje *Evropa dvadesetpeorice* čime Unija
značajno proširuje svoje granice prema Istoku i Jugu Evrope. Rumunija i
Bugarska će najvjerovatnije u narednoj godini postati punopravne članice
Evropske unije.
Inst itucije i organi Evropske unije
EVROPSKA UNIJA je zajednica petnaest odnosno 25 država Evrope
koja počiva na zajedničkim interesima, institucijama i aktima država
članica (osnivača): jedinstvena vlatua, zajednička odbrambena polit ika,
saradnja u svim oblastima života i rada, obezbjeđena Ugovorom o
evropskoj uniji i drugim propisima Unije.
EVROPSKI SAVJET je regularni skup šefova država ili vlada 15 država
članica Evropske unije koji planira polit iku Unije.
EVROPSKI PARLAMENT je tijelo Evropske koje uključuje 625
članova/poslanika izabranih u 15 država članica Evropske unije po
opštem pravu glasa .
EVROPSKA KOMISIJA je izvršni organ Evropske unije, sa sjedištem u
Brise lu, koji prati sprovođenje i primjenu ugovora Unije i odluka koje
donose Institucije Evropske unije. 7 Euroatlantizam – Lidija Čehulić, Zagreb 2003. godi ne
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
9
SUD PRAVDE EVROPSKIH ZAJEDNICA zasjeda u Luksemburgu sa
nadležnošću da tumači i prati primjenu ugovora u Evropskoj uniji.
Pravna i unutrašnja polit ika Evropske unije
Pravna i unutrašnja polit ika su treći stub Evropske unije. Saradnja
u oblastima pravne i unutrašnje polit ike institucionalizovana je EU-
ugovorom, kako bi se ostvarila osnova principa slobodnog kretanja osoba.
Ona se odnosila na sljedeće oblasti:
- polit ika azila
- propisi prelaska vanjskih granica država članica Unije
- useljenička polit ika
- borba protiv zavisnosti od droga
- borba protiv kršenja internacionalnih mjera
- saradnja pravnih služb i u građanskim i kaznenim parnicama
- saradnja u oblasti carina
- saradnja policija.
Za određivanje pravaca u ovim oblastima stvoreni su instrumenti
zajedničkih mjerila, zajedničkih stanovišta i ugovora. Iako su postignuti
izuzetni napreci, kritike saradnje u ovim oblastima bile jasne. Ostvarena je
neophodnost da se uvedu djelotvorniji propisi, koji će biti pojačani
strukturama saradnje i oblastima koje su odlučujuće za kontrolu poslova
(polit ika azila, useljenička polit ika i prelazak vanjske granice Unije). Ove
oblasti su se morale uvesti u oblast zajedničke polit ike.
Amsterdmaski ugovor je nanovo sortirao saradnju u oblasti pravne
i unutrašnje polit ike i dao je novi cilj, to jest stvaranje prostora slobode,
sigurnosti i prava. Određene materije su pripadale zajednici, a otvorene
su nove oblasti i novi postupci. Osim toga, stvoren je i *ŠENGENSKI
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
10
PROSTOR*8 izvan pravnog okvira Evropske unije od strane država članica,
koje su željele što prije ostvariti princip slobodnog kretanja osoba.
Kooperacioni postupak
Ovaj postupak takođe predstavlja postupak saradnje i uveden je
jedinstvenim evropskim aktima. Parlament time dobija mogućnost da u
drugom čitanju jače prihvati ili odbije zakonske prijedloge Komisije, te mu
je i samim time data prilika da utiče na zakonodavni proce. Ovo je, prije
svega, naišlo na primjenu kod zaključaka u vezi sa slobodnim tržištem. Od
stupanja na snagu Ugovora o evropskoj uniji ovaj postupak se posebno
upotrebljava za sljedeće oblasti:
- saobraćajna polit ika, zabrana d iskriminacije, kod sporvođenja socijalnih
fondova ( kredita Evrpske banke i ostalih centralnih banaka), privredna i
socijalna saradnja istraživanje, polit ika zaštite okoline, razvoju saradnje,
bezbjednost itd.
Amsterdamskim ugovorom upotreba postupka saradnje osjetno je
ograničena oblast u korist postupka suodlučivanja, te se od tada ovaj
postupak suodlučivanja koristio samo za određena pitanja ekonomske i
monetarne unije.
Kopenhaški kriterijum (za pristupanje Evropskoj uniji)
U junu 1993. godine na zasjedanju Evropskog vijeća u
Kopenhagenu državama srednje i istočne Evrope dato je pravo pristupanja
Evropskoj uniji ukoliko ispunjavaju sljedeće kriterijume:
- Politika: institucionalna stablinost kao garant demokratskog i pravnog
poretka, održanja ljudskih prava i zaštita prava nacionalnih manjina.
- Ekonomija: socijalno-tržišna privreda koja funkcioniše.
8 Šengenski prostor - Lidija Čehulić, Zagreb 2003. godine
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
11
- Preuzimanje zajedničkog stajališta: zemlje-kandidati moraju
prezeti ciljeve polit ičke unije, ali i ciljeve privredne i monetarne unije.
Konferencija za bezbjednost i saradnju u Evropi
KSZE
Na inic ijativu Finske u Helsinkiju su se 1972. godine susrelo 55
evropskih zemalja uključujući i Sovjetski savez, SAD i Kanadu. Cilj ovog i
sljedećih sastanak bio je poboljšanje veza između istoka i zapada u Evropi.
Glavni događaji Konferencije za bezbjednost u Evropi bili su zaključci iz
Helsinkija 1975. godine i Povelja 77 godine 1977. KSZE9 je 1995.godine
preimenovan u OEBS10 (Oragniacija za bezbjednost i saradnju u Evropi).
OEBS kao zajednička evropska organizac ija igra veoma bitnu ulogu za
bezbjednost u Evropi, iako je ta uloga ponekad veoma potcjenjena.
Deficit legit imacije
O deficitu legitimacije u Evropskoj uniji je riječ o Mastrihškog
ugovora. Izuzetno proširenje kompetencija zajednica nakon donošenja
jedinstvenih evropskih akata, posebno unutar ekonomske i monetarne
unije poništilo je dosadašnju difuznu podršku integracionih procesa od
strane građana.
Polit ički sistem se legitimiše uglavnom putem*Inputa* i *Outputa*
legitimacije.
Input-legitmacije EU-a, dakle legitimacja putem demokratskih
postupaka donošenja odluka, bila je od samog početka slabo
izražena(deficit demokratije).
9 KSZE - Konferencija za bezbjednost u Evropi, Helsinkiji 1975. godi ne i Povelja 77 godine 1977. 10 OEBS - Oragniacija za bezbjednost i saranju u Evropi, KSZE je 1995. godine preimenovan u OEBS
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
12
Output-legitimacija, dakle zadovoljstvo polit ičkih adresata sa
rezultatima polit ike, za zajednicu je bilo rješavanje ekonomskih problema,
ali i to je nedovoljno za EU, koja je prisutna u gotovo svim oblastima
polit ike.
Lome - ugovor
Ugovor iz Lomea je multilateralni trgovinski i razvojni ugovor
između Evropske unije i u (međuvremenu) 71 razvojne zemlje iz afričke,
karipske i pac ifičke oblast (AKP-države), koje se putem ovog ugovora
asociraju, te im se pruža izuzetna finasijska pomoć i prednosti pri izvozu
roba na područje EU. Lome-ugovori11 su jezgro razvojne polit ike Evropske
unije.
Luksemburški kompromis
Luksemburčki kompromis 1966. godine okončao je krizu nastalu
tzv. polit ikom prazne stolice, nakon što Francuska od jula 1965. godine
nije više učestvovala na sjednicama Vijeća zajednice. Francuska je bila
protiv većine država član ica koje su htjele da u slučajevima kada su u igri
vitalni interesi neke od članica pri donošenju odluka, sve države članice
daju sve od sebe kako bi došlo do rješenja koje se može prihvatiti od
strane svih država.
Francuska je, suprotno tome, htjela da se pregovori nastavljaju sve
do momenta dok se ne postigne jednoglasna odluka svih članica.
De facto Francuska se protivila. Ovom kompromisom propisano je
jednoglasno donošenje odluke i spriječeno je korišćenje mogućnosti
donošenja većinske odluke koje je bilo propisano Ugovorom. Ovo je
predstavljalo prvu cenzuru u razvoju Zajednice. Sredinom 80-tih godina
uspjelo se preći na sistem većinske odluke.
11 Lome ugovori - jezgro razvojne politike Evropske unije.
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
13
Mastrihški ugovor
Nakon dvije konferencije vlada koje su se paralelno dešavale,
Konferencije o polit ičkoj uniji i Konferencije o ekonomskoj i monetarnoj
uniji, u Mastrihtu12 u decembru 1991. godine evropsko Vijeće je donijelo
odluku o prihvatanju Ugovora o Evropskoj uniji. Ovaj ugovor potpisan je u
februaru 1992. godine. Nakon djelimičnih problema pri ratfikovanju
ugovora od strane država članica, on je na snagu stupio u novembru
1993. godine.
Nakon jedinstvenih evropskih akata ovo je bila druga velika revizija
Ugovora. Ako znamo da je kod evropskih jedinstvenih akata slobodno
trište umanjilo centralnu ulogu, onda je to ovdje bila ekonomska i
monetarna unija. Bazirajući se na Delorsovom izvještaju iz 1989. godine
zaključeno je da će ekonomska i monetarna unija biti uvedena u tri
stepena nepovratnog procesa. Nakon Vernerovog plana(1970) i EWS-a
(1979) ovdje se radilo o trećem pokušaju uvođenja ovakve unije.
Incijativa se uprkos protivljenju nekih država članica pokazala kao veoma
uspješna: ekonomska i monetarna unija ustanovljena je 1.januara 1999.
godine.
Sa Mastrihškim ugovorom Evropska unija je osnovana kao krov nad
tri stuba: supranacionalnim stubom evropske zajednice, te na drugim
stubom, zajedničke vanjske i unutrašnje polit ike, koji predstavljaju
elemente međudržavne saradnje unutar EU.
Uveden je postupak suodlučivanja kao novi princip, a sa njim je
ojačana uloga evropskog Parlamenta. Pored daljnjih važnih promjena
uveden je i princip i pojam građanina Unije.EU-ugovor je dalje predviđao
da je nakon pet godina neophodna provjera odrednica Ugovora, te je
zakazana sljedeća Konferencija vlada, koja je Amsterdamskim ugovorom
1997/99. završila kao treća velika revizija Ugovora.
12 Mastrihški ugovor – u decembru 1991. godine evropsko Vijeće je donijelo odluku o prihvatanju Ugovora o Evropskoj uniji
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
14
Maršalov plan
Maršalov plan13 bio je program obvnove privrede Evrope nakon
Drugog svjetskog rata, objavljen je 1947. godine od strane tadašnjeg
ministra spoljn ih poslova SAD-a, Džordža Maršala. Do 1952. godine 18
država zapadne Evrope su dobile 14 milijard i dolara kao kredite ili pomoć.
Maršalov plan je imao velikog udjela za obnovu evropske privrede,
posebno obnovu zapadno-njemačke privrede. Polit ički, ovaj plan je
dopunjavao američku polit iku onemogućavanja komunističkog uticaja
(strategija kontaminiranja).
Višestepeni sistem
Višestepeni sistem predstavlja polit ički sistem kod kojeg na
formulisanju i donošenju, te sprovođenju odluka učestvuje više nivoa. U
Evropskoj uniji učestvuju supranacionalni, nacionalni, subnacionalni i u
nekim slučajevima komunalni nivo.
Većinska odluka
Vijeće Evropske unije prije svega Vijeće ministara najprije je svoje
odluke donosilo jednoglasno. Ali da ne bi dolazilo do blokiranja daljeg
razvoja Unije kroz interese jedne ili više članica, već rimski ugovori su
predvidjeli principe donošenja sa većinom glasova ili sa kvalif ikovanom
većinom. Istina do stupanja na snagu jedinstvenih evropskih akata većina
zaključaka je donesena jednoglasno. Za zaključke u vezi sa programom
slobodnog tržišta do kraja jedinstvenim evropskim aktima je predviđen
isključivo princip kvalif ikovane većine. Ugovorom predviđeni prelazak na
donošenje odluka većinom propao je 60-tih godina zbog protivljenja
Francuske, kada je donesen Luksemburški kompromis.
13 Maršalov plan - program obvnove privrede Evrope nakon Drugog svjetskog rata, objavljen je 1947. godine od strane tadašnjeg ministra spoljnih poslova SAD-a, Džordža Maršala.
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
15
Postupak suodlučivanja
Određene pravne akte po ovom postupku, što je regulisano
Mastrihškim ugovorom donose Vijeće i Parlament zajedno. S tim u vezi
evropski parlament u sljedećim oblastima ima proširene kompetencije:
sloboda radnika, pravo udruživanja, sloboda usluga, zakonodavstvo
slobodnog tržišta, obrazovan, zdravstvena i kulturna polit ika, potrošačka
polit ika, transevropske mreže, polit ika zaštite okoline i istraživačka polit ika
(okvirni program).
U izvještaju od juna 1996. godine o primjenjivanju postupka
suodlučivanja Komisija je predložila proširenje ovog postupka na
cjelokupnu oblast zakonodavstva zajednice. Amsterdamskim ugovorm
postupak suodlučivanja postao je jednostavniji, a time i djelotvorniji, brži i
transparentniji. Osim toga, proširen je i na nove oblasti: pitanja socijalnih
razgraničenja, zdravstvo i borbu protiv izbjegavanja finansijskih obaveza
prema Evropskoj uniji.
ZAPADNI BALKAN
Postavlja se pitanje šta predstavlja pojam Zapadni Balkan14?
Dok su se pomenute zemlje putem saradnje, pridruživanja i
pregovora o priljučenju približavale Evropskoj uniji zemlje istočne Evrope
su, usljed građanskog rata koji je bjesnio između bivših jugoslovenskih
republika (čije se posljedice i danas osjećaju) sa promjenljivim uspjehom
pratile ovaj integracioni proces.
Balkanske zemlje su različit im tempom išle ka Evropskoj uniji.Grčka
je postala članica EZ/EU još 1981.godine. Slovenija, Bugarska i Rumunija
su potpisnice Evropskih sporazuma, s time što je Slovenija, u odnosu na
14 Zapadni Balkan – republike bivše Jugoslavije, bez Slovenije ( BiH, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Hrvatska ) plus Albanija
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
16
ove dvije države, mnogo efikasnije i brže prošla sve prepreke, ispunila
neophodne uslove i samim tim postala punopravna članica Unije
2004. godine. Bugarska i Rumunija svoje članstvo očekuju 2007.
godine što je već pomenuto u ovom radu.
Gdje su, u međuvremenu, bile ostale balkanske zemlje u ovom
procesu?
U aprilu mjesecu 1997. godine Opšti savjet Evropske unije usvaja
tzv. Polit iku regionalnog pristupa za zemlje *Zapadnog Balkana*(ovaj
rogobatni termin označava zemlje bivše SFRJ – Bosna i Hercegovina,
Srbija, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, bez Slovenije, sa Albanijom).
Polit ika regionalnog pristupa je postavila polit ičke i ekonomske uslove za
otpočinjanje bilateralne saradnje sa ovim državama. Utemeljeni pristup je
dopunjen inicijativom koja je nastala tri godine kasnije (maj 1999.godine)
kada je Evropska unija izašla sa projektom koji je dobio naziv Proces
stabilizacije i pridruživanja EU15.
Proces stabilizacije i pridruživanja po mnogo čemu podsjeća na
Evropske sporazume koji su predstavljali ključne faktore u priključenju
Uniji zemalja Centralne i Istočne Evrope. PSP se, međutim, odlikuje i
značajnim razlikama u odnosu na prava i obaveze država potpisnica i
same EU, proizašle iz Evropskih sporazuma.
Države Zapadnog Balkana su preuzele na sebe obavezu da
sarađuju na regionalnom osnovu, što treba da obezbijedi dugoročnu
stabilnost regiona (zemlja ne može da napreduje u integraciji sa EU brže
nego u integraciji sa zemljama u regionu), dok će Evropska unija otvoriti
svoja tržišta i dati finansijsku pomoć.
Formula je jasna: asocijacija da, ali istovremeno / obavezno
praćena stabilizacijom regiona!
PSP ima značajno naglašenu uslovljavajuću prirodu. Osim
ispunjavanja kriterijuma iz Kopenhagena, od država Zapadnog Balkana se
traži dosljedno poštivanje Dejtonskog sporazuma i medjunarodnih
15
Proces stabilizacije i pridruživanja EU – PSP – projekat EU donesen u maju 1999.godi ne
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
17
obaveza prema Međunarodnom krivičnom tribunalu u Hagu. Posmatrano s
druge strane, veoma pogodne strane ovog procesa zemalja Zapadnog
Balkana su mnogobrojne; perspektiva potencijalnog članstva daje veliki
podstrek sprovođenju reformi. Naglasak na regionalnoj saradnji kao
preduslovu za buduće članstvo u Uniji će u mnogome doprnijeti stabilnosti
regiona i, koliko toliko, potisnuti aveti prošlosti. PSP pruža regionu i
značajne programe finansijske pomoći (npr.CARDS)16. Unija je, i pored
naglašenog regionalnog karaktera, Procesom stabilizacije i pridruživanja
primjenila jedan fleksib ilan pristup prema svakoj od država kada je u
pitanju njihov učinak u postignutim reformama, ispunjavanju postavljenih
uslova i, na kraju, približavanju EU. Ovakav “regata „ pristup imao je za
posljedicu da neke države napreduju brže od ostalih (npr. Hrvatska je
započela pregovore sa EU, dok Srbija i Crna Gora još nisu dobile ni
pozitivnu Studiju o izvodljivosti). Srbija i Crna Gora su krenule u ovaj
proces, ali prije nekoliko mjeseci on je zaustavljen, jer je Evropska unija
konstatovala da je nedovoljna saradnja sa Haškim tribunalom i da se
proces mora blokirati do daljnjeg. U međuvremenu je došlo do
razdruživanja državne zajednice i Evropska unija je odlučila da ove dvije
zemlje moraju ući u ovaj proces odvojeno. U Briselu je konstatovano da
Srbija i dalje ne ispunjava u potpunosti obaveze prema Haškom tribunalu,
a da je Crna Gora u perspekivi da uđe u ovaj proces, jer kako je,
navedeno nema obaveza prema Međunarodnom krivičnom tribunalu u
Hagu što će joj olakšati pozic iju u Evropskoj uniji. Bosna i Hrecegovina je
u toku ispunjavanja uslova iz Studije izvodljivosti, kako bi mogla potpisati
Sporazum o stabilizac iji i pridruživanju Evropskoj uniji i pred njom se
nalazi veliki posao.
Samit u Solunu 2003.godine je još jednom potvrdio uvjerenje i
stav najviših zvaničnika Unije da PSP vodi članstvu u EU. Proces
stabilizacije i pridruživanja je u prvoj polovini dopunjen Evropskim
partnerstvom. Bez obzira u kojoj fazi se pojedinačna zemlja nalazi u 16 CARDS – pomoć za obnovu, demokratizaciju i stabilizaciju
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
18
procesu PSP, ona će imati zaključen ugovor o Evropskom partnerstvu.
Evropsko partnerstvo podrazumijeva konkretizaciju obaveza zemalja
Zapadnog Balkana i Evropske unije. Za razliku od predhodne faze kada se
samo navodilo koje su reforme potrebne da bi se regija približila Evropskoj
uniji, sada se navode kratkoročne i srednjoročne mjere koje bi trebalo
sprovesti. Evropsko partnerstvo, projektovano za svaku od zemalja
Zapadnog Balkana ponaosob shodno njihovim potrebama, treba da ubrza i
pospješi izgradnju pravnih, institucionalnih osnova i administrativnih
kapaciteta za usvajanje evropskih standarda i pravila. EU, takođe, uvodi
nove instrumente kojima će potpomoći ovaj proces. Ovo podrazumijeva
njeno tehničko i finansijsko angažovanje radi podsticanja i ubrzavanja
integracionih procesa u ovom regionu. Očigledno je, međutim, da će ovaj
proces u nekim svojim segmentima (uspostavljanje funkcionalne tržišne
ekonomije, na primjer) odvijati se mnogo sporije nego u zemljama
Srednje i Istočne Evrope.
Kakva je budućnost procesa integracija zemalja Zapadnog Balkana
u Evropskoj uniji ? Kada i kojim redom će zemlje ovog regiona postati dio
evropske porodice naroda ujedinjenih pod zastavom EU? Pitanja su na
koja se odgovori mogu samo nazirati. Možemo reći da među balkanskim
zemljama postoji (barem) jedna stvar oko koje postoji opšta saglasnost, a
to je brza integracija u EU. Polit ičke elite u zemljama Zapadnog Balkana
listom ističu priljučenje Evropskoj uniji kao svoj primarni c ilj, misiju od
suštinskog značaja za budućnost svake od zemalja posebno i regiona u
cjelosti. Da li svojim konkretnim akcijama one realizuju ovako postavljen
cilj na najbolji i najefikasniji način-to je već drugo pitanje. Cijelom regionu
se, i pored ostvarenog napretka, upućujući ozbiljne primjedbe koje su u
vezi sa funkcionalnosti demokratskih institucija i podjelu vlasti na svim
nivoima i puno poštivanje ljudskih i materijalnih prava.
Tu su još i problemi suzbijanja organizovanog kriminala i korupcije
kao i rašomonoska tumačenja oko značaja ovih zemalja sa Međunarodnim
sudom za ratne zločine u Hagu za dalje integracije u EU.
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
19
Van ovih, nazovimo ih problemima pravno-polit ičke/institucionalne
prirode, stoje i ekonomske prepreke za Zapadni Balkan. Trgovinske
pogodnosti pružene ovim procesom (prije svega otvaranje tržišta Unije
ukidanjem carina) nisu iskorišćene na najbolji način budući da zemlje u
regionu, usljed slabo razvijenih privrednih sistema, nedovoljne
konkurentnosti i neusaglašenosti sa standardima i kvalitetom svojih roba i
usluga sa onima u EU, nisu povećale svoju izvoznu moć na tržištu Unije.
Razloge za to treba tražiti u skromnoj nacionalnoj proizvodnji, slaboj
konkurentnosti i izraženo nestabilnom tržišnom i poslovnom okruženju
koje odbija strane investitore. Ovo jesu problemi koji postoje, ali to nisu
problemi koji se ne mogu riješiti.
Prepreke17 i dalje postoje, ali proces je ipak pokrenut i povratka
nema.
Posljednje proširenje je dovelo Evropsku uniju na
balkanske granice. Naš čežnjivi pogled sa ove, blakanske strane
zlatnog kruga je mnogo bolji i pruža mnogo više nade od onog
samo jednu deceniju prije. Ipak, ono što nas ne može radovati
jedste da je to (i u dogledno vrijeme biće) pogled sa ove drge
strane još dugo.
Razvoj i stabilizac ija Zapadnog Balkana
Prostor zapadnog Balkana je jedan od regiona u Evropi, a i u
svijetu u kome su istorijske protivrječnosti i svi oblici konfliktnih situacija
među zemljama i narodima još uvijek prisutni i ispoljavaju se kroz sve
oblike uključujući i oružane sukobe. Kako je razvoj savremene tehnologije
omogućio da se sva dešavanja na bilo kojoj tački planete mogu pratiti sa
bilo kojeg njenog dijela tako se i uticaj svih zemalja i međunarodnih
organizacija ostvaruje u svim zemljama pa i u regionu koji obuhvata
geografski prostor Zapadnog Balkana.
17 Evropska unija - Regional na politika, Gostimir T. Popoivć, Beograd 2006. godine
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
20
Područje jugoistočne Evrope, a posebno Balkana, tokom
posljednjih stotinu godina bilo je poligon na kome su vođeni ratovi,
nestajale države, stvarane nove, vršeni eksperimenti sa raznim oblic ima
društvenih uređenja. Posljedica je premanentno nestabilan region koji već
dugo vremena, sa pravom, nosi neslavni naziv *bure baruta* 18u kome se
sukobi ineresa po pravili pretvaraju u brutalne oružane sukobe u kojima
stotine hiljada ljud i gubi sve što je imalo – od golog života da po
cjelokupne imovine, a poslije ratova dolazila su primirja pa neke vrste
mirovnih perioda za koje je karakteristično da su se narodi pripremali za
sljedeći rat, a ne za mir što je najbolji pokazatelj da ratovi nisu b ili
efikasno sredstvo za trajno rješavanje problema već su samo privremeno
pokazivali sirove snage u određenom periodu.
Kao posljedica ratova i svih drugih oblika sukobljavanja na prostoru
jugoistočne Evrope smjenjivali su se integracioni i dezintegracioni procesi
kojima su stvarane države) monarhije, federalne, konfederalne), rušene
države i koncipirane nove, ali ostaje nesporna činjenica da ni jedan od
oblika društvenog, državnog ili b ilo koje druge vrste organizovanja nije do
sada obezbjedio ostvarenje interesa društvenih grupa koje žive na tom
prostoru.
Evropska unija u svom osnovnom integracionom opredjeljenju
odnos prema jugoistoku Evrope ključno stavlja u kontekst rješavanja
problema i pitanja Zapadnog Balkana i u tom cilju formiran je program
CARDS koji nije samo program već stabilizacioni pristup regionu koji je do
sada uvijek bio izvor destabilizacije.
18 BiH bure baruta – BiH od regionalnih integracija do Evropske uni je, Amer Kapetanović, Đorđe Latinović, Sarajevo 2005. godine
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
21
Sredstva namjenjena pojedininačnim prioritetima prema
višegodišnjem indikativnom programu
PRIORITETI Miliona evra
Izgradnja instiucija 16 - 18
Pravosuđe i unutrašnji poslovi 5 - 6
Prekogranična saradnja 33 - 39
Razvoj privatnig sektora 2.5 - 3.5
Razvoj infrastrukture 21 - 26
Rezervna sredstva 0.7 - 0.9
UKUPNO 85
Program CARDS je tehničko finansijske pomoći koji predstavlja
novi instrument pomoći Evropske unije za jugoistočnu Evropu, a
namjenjen je potrebama procesa stabilizac ije i pridruživanja. Za
koordinaciju ovog programa, osim za njegove finansijske aspekte,
zaduženo je Ministarstvo za evropske integracije.
Osnovni prioriteti ovog programa određeni su kroz:
- obnovu, stabilizaciju demokratije, pomirenje i povratak izbjeglica,
- stvaranje institucionalnog i zakonskog okvira koji će da podrži
demokratiju, vladavinu prava i prava manjina, civilno društvo,
nezavisnost sredstava javnog informisanja, jačanje zakonitosti i
mjera za borbu protiv organizovanog kriminala,
- održivi ekonomski i socijalni razvoj te reforme u organizacionoj
strukturi,
- društveni razvoj, s posebnim naglaskom na smanjenje siromaštva,
jednakosti polova, obrazovanje, stručno usavršavanje, i zaštitu
životne sredine,
- razvijanje snažnijih veza između zemalja korisn ika, između njih i
EU, te između njih i kandidata za članstvo u EU,
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
22
- promociju regionalne, prekoograničene i međuregionalne saradnje
među korisnicima kao i između njih i Evropske unije.
Program je sastavljen iz dvije komponente: nacionalne i
regionalne. Nacionalna komponenta je zemljama programa individualno.
Korisnic i regionalne komponente su sve zemlje iz programa, a priprema i
sprovođenje su centralizovani u glavnim tijelima Evropske komisije u
Brise lu.
Aktivnosti ove komponente zamišljene su kao komplementarne
aktivnosti koje su sprovede unutar nacionalnih programa u područjima u
kojima zajedničko djelovanje može dovesti do boljih rezultata.
Pomoć se sastoji u finansiranju programa izgradnje i jačanja
institucija, te investicionih programa, a sva u ložena sredstva su
bespovratna.
Karakteristično je da ovaj program ne spada u grupu pretpristupnih
fondova, jer je namjenjen isključivo zapadnobalkanskim zemljama koje tek
treba da dođu do stabilizacionih statusa u okviru integracionih procesa.
Stabilizac ija se prvenstveno očekuje na lokalnom nivou, dok je pristup
sistemu Unije u novu nekog dalekog koraka.
Zemlje Zapadnog Balkana mogu da očekuju kroz program pomoći
Unije višegodišnju podršku koja treba da ima za rezultat sposobnost za
proces stabilizacije i pridruživanja. Sva programska pomoć zasniva se na
višegodišnjim indikativnim programima koje izrađuje Komisija u saradnji
sa organima zemalja korisnica programske podrške.
U periodu do 2000.godine programska podrška iznosila je više od 5
milijard i evra, ali tek predstoji analiza učinka u loženih sredstava pogotvo u
Bosni Hercegovini, gdje su pojedine međunarodne organizacije i snage
nemilice i nekontrolisano trošile mnogo sredstava. Za period 2005.do
2007. godine sredstva će da budu usmjerena prema BiH, Albaniji,
Makedoniji, Srbiji i Crnoj Gori. Ovo je jedan od najtežih i najkomlikovanijih
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
23
regionalnih projekata i vjerovatno predstavlja ključni test uspješnosti
regionalne polit ike Evropske unije.
Snažno prepoznavajući izuzetan značaj regionalne saradnje i
stabilnosti zemalja Zapadnog Balkana da međusobno sarađuju po
principu, kako će da sarađuju u okviru Unije program CARDS upravo
predstavlja ključni momenat na tom putu, obezbjeđujući razvoj č itavog
sistema regionalnih projekata.
Polazeći od principa subsidijarnosti kao jednog od osnovnih principa
Evropske unije programom se stimulišu rješavanja određenih, bitnih,
pitanja na regionalnom nivou i tako se sistemom *korak po korak*19 dolazi
do opšteprihvatljivih rješenja, ali i do eliminsanja pojedinačnih uzroka
konflikata i sukoba kojima ovaj region još uvijek obiluje.
Ovako definisan i operacinalizovan program je za period 2005. do
2007. godine predvdio izuzetnu sumu od 85 miliona evra što jasno i
nedvosmisleno govori o ozbiljnosti Unije da u ovom regionu stvori uslove
za razvoj koji treba da budu kompatibiln i sa ostalim članicama.
Polazeći od veoma velikih rezultata koje je u preko pedeset godina
razvoja evropske polit ičke i regionalne saradnje Evropska unija izuzetno
aktivno pristupa pitanjima integracije Zapadnog Balkana. Poseban pravac i
značaj daje se razvoju i jačanju demokratije, uspostavljanju što bliže
međusobne saradnje pri čemu se uz polit ičku stabilnost premanentno
promoviše i ekonomski rast i prosperitet u regionu.
Proces približavnja standardima Unije teče paralelno sa procesima
regionalne saradnje. Ovo se zasniva na premisi da je što dublja regionalna
saradnja put do stabilnosti i napretka za sve subjekte u regionu, a u
zajedničkom interesu svih.
Osnovni elementi bliže regionalne saradnje izkazuje se kroz:
19 BiH - korak po korak do EU,Amer Kapetanović, Đorđe Latinović, Sarajevo 2005. godi ne
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
24
- stvaranje mreže bilateralnih sporazuma među zemljama regiona
o slobodnoj trgovini,
- reintegracija regiona u sistem infrastrukturnih mreža svih oblika
saobraćaja, transporta i komunikacija,
- podsticanje svih nivoa nosilaca polit ičkih i izvršnih funkcija na
kooperativnost kako bi se uklopili u sistem integralne evropske
bezbjednosti.
Osnovna zamisao i cilj integracionih procesa u regionu Zapadnog
Balkana je da se članicama stave na raspolaganje sredstva koja će da im
omoguće da krenu putem stabilizacije demokratskih institucija. Između
svake zemlje u regionu i evropske unije stvaraju se čvrste veze putem tri
osnovna mehanizma:trgovine, finansijske pomoći i ugovornih obaveza.
Bliža saradnja među regionalnim subjektima podstiče se kroz procese
ukidanja svih vrsta barijera od polit ičkih preko socijalnih do kulturnih.
ZAPADNI BALKAN: Grupni portret regiona
Zapadni Balkan kako je već navedeno obuhvata pet država:BiH,
Srbija, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija i Albanija. U zemljama Zapadnog
Balkana ima oko 25 miliona stanovnika koji žive na prostoru od nekoliko
stotina hiljada kvadratnih kilometara. To je bogata mješavina civilzacija i
etničkih grupa koje pripadaju pravoslavlju, katoličanstvu i islamu, a
razvijala se pod uticajem različit ih kultura, od otomanske i austrougarske
do grčke i italijanske. Do nedavno Srbija i Crna Gora su bile državna
zajednica i imale složenu unutrašnju državnu strukturu. Razdruživanjem
nakon referenduma one su postale dvije odvojene republike s tim što
Srbija i dalje ima problem Kosova koji je pod upravom UN. Takođe, i BiH
je složenog karaktera jer je sastavljena od dva entiteta - Replublika Srpska
i Federacija BiH i Distrikt Brčko. BiH je takođe pod patronatom, jer je
visoki predstavnik iznad predstavnika vlasti BiH. Obim ekonomije regiona
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
25
ili bruto domaći proizvod (GDP)20 iznosi oko 50 milijardi Evra. Prosječan
prihod po glavi stanovnika u regionu iznosi oko 2 hiljade evra.
Ukupna strana ulaganja u 2002. godini iznosila su 2,2 milijarde
evra. Od 1999. godine EU je osigurala više od 7 milijard i evra kao pomoć
zemljama Zapadnog Balkana.
U cilju pomaganja regionu, EU je tokom 2000. godine, kako je već
navedeno, osmislila novi program nazvan CARDS-pomoć Zajednice za
rekonstrukciju, razvoj i stabilizaciju-kao zamjenu prethodnim programima
kao što su PHARE i OBNOVA. Za period od 2000-2006. godine,
posredstvom programa CARDS, planirana je dodjela pomoći zemljema
Zapadnog Balkana u iznosu od 4,65 milijardi evra za ekonomski i socijalni
razvoj, i jačanje administrativnih kapaciteta, demokratsku stabilnost itd.
Raspodjela pomoći posredstvom Programa CARDS za period
2002-2004. godina ( u milionima evra )
2002. 2003. 2004. UKUPNO Albanija 44.9 46.5 58.5 149.9
BiH 71.9 63.0 65.0 199.9
Hrvatska 59.0 62.0 76.0 197.0
Makedonija 41.5 43.5 51.0 136.0
SiCG 359.6 331.28 297.0 987.88
Regoinalno 43.5 31.5 - 75.0
UKUPNO 620.4 577.78 547.5 1745.68
Kao posljedica polit ičkih događaja dezintegracije ranije zajedničke
države SFRJ, prostor Zapadnog Balkana pogodio je udar kidanja
privrednih veza među zemljama tog regiona i brzopleto demontiranje
privrednih sistema u procesu privatizacije koji su bili *ekonomska kopča*
među ovim zemljama nasljednicama bivše zajedničke države. Zbog
20 GDP – Bruto domaći proizvod, Amer Kapetanović, Đorđe Latinović, Sarajevo 2005. godi ne
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
26
lokaln ih ratova vođenih na ovom prostoru u nedavnoj prošlosti posebno
teške posljedice doživjele su BiH, Hrvatska i Srbija i Crna Gora usljed
velikih ljudskih gubitaka, materijalne štete, više hiljada izbjeglica i
razaranja u toku NATO intervencije 1999. godine.
Sve zemlje Zapadnog Balkana su zemlje sa relativno malim brojem
stanovnika, manje površine, malog tržišta i ekonomski nedovoljno
razvijene, a samim tim slabije ekonomske snage i kapaciteta za
samoodrživ i samostalan ekonomski razvoj. U ekonomskom smislu veći dio
regiona još stagnira. Produktivnost je niska, a nezaposlenost visoka, te
trendovi su dominantni sa neizvjesnim izgledima u konačnom ishodu.
Recimo prema izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma o globalnoj
konkurentnosti za 2004-2005. godinu BiH se nalazi na kraju liste
tranzicijskih zemalja od 81. do 104. mjesta, iza Hrvatske, zajedno sa
Srbijom i Crnom Gorom i Makedonijom. BiH, Srbija i Crna Gora nisu
članice Svjetske trgovinske organizacije dok to jesu Hrvatska, Makedonija i
Albanija, što praktično znači da je BiH članica samo Savjeta Evrope od
važnijih međunarodnih organizacija.
U ekonomskom, društvenom i polit ičkom smislu Zapadni Balkan je
još uvijek veoma heterogen region mada su problemi strukturalnog
razvoja zajednički svim zemljama. Takođe, sve zemlje već duže vremena
su opterećene teškim naslijeđem centralno-planske socijalističke privrede,
na koje se nadovezao rat i ekonomska *šok terapija*21, i u mnogim
slučajevima brza pljačkaška privatizacija koja je oslabila konkurentnost
zemlje na surovom svjetskom ekonomskom tržištu. Stoga je za socijalno-
ekonomski oporavak svih zemalja Zapadnog Balkana neophodna
regionalna saradnja. Ko način rasterećenja teškog bremena naslijeđa ovih
zemalja iz nedavne bliske prošlosti.
Zemlje bivše SFRJ i regiona ušle su već u proces evropske
standardizacije - Hrvatska je potpisala sporazum o stabilizac iji i 21 Šok terapija – zemlje Zapadnog Balkana opterećene centalno - planskom socialističkom privredom
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
27
pridruživanju i prihvaćena je njena kandidatura za članstvo EU;
Makedonija je takođe potpisala sporazum o stabilizac iji i pridruživanju dok
je BiH završila Studiju izvodljivosti i sprema se za otpočinjanje pregovora
sa EU.
Donedavna državna zajednica Srbija i Crna Gora bila je u fazi
Studije izvodljivosti, ali je proces zaustavljen zbog nepotpune saradnje
Srbije sa Tribunalom u Hagu.
Nakon razdruživanja državne zajednice, EU odvojeno će pregovarati
sa ovim zemljama o ulasku u Uniju s tim što i dalje Srbija ima teškoće oko
saradnje sa Hagom. Albanija se priprema da potpiše Sporazum o
stabilizaciji i pridruživanju, te se može konstatovati da se u pogledu
statusa pojedinih država pokazuju različite pozicije od jedne do druge.
U regionu Zapadnog Balkana postoji izraženo strano vojno
prisustvo prije svega EUFOR-a u BiH i NATO saveza na Kosovu i Metohiji.
Nekoliko zemalja ovog regiona su članice programa *Partnerstvo za mir* 22(Hrvatska, Makedonija, Albanija), dok BiH, Srbija i Crna Gora n isu članice
ovog programa. Hrvatska, Makedonija i Albanija su takođe članice
*Jadranske povelje* zajedničke regionalne inicijative koja uz sponzorstvo
SAD-a promoviše njihove napore za učlanjenje u NATO savez. Može se
konstatovati da strateški stabilizacioni faktor čini trilateralni krug: BiH,
Srbija, Crna Gora i Hrvatska jer ove četiri zemlje predstavljaju ključ
stabilnosti u ovom regionu. Intenzivnija saradnja ovih država u
ekonomskom, polit ičkom i kulturnom smislu imperativ je dugoročnog mira,
prosperiteta i opšteg progresa regiona Zapadnog Balkana.
Sa aspekta međunarodne zajednice lista balkanskih problema
obuhvata dva glavna otvorena pitanja:
1. Status Kosova,
2. Ubrzanje reformi i tranzicija ovlašćenja u BiH.
Iako je budućnost državne zajednice Srbija i Crna Gora bio takođe
prioritet međunarodne zajednice do razdruživanja je došlo mirnim putem, 22 Partnerstvo za mir – članice : Hrvatska, Makedonija , Albanija
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
28
ali se može konstatovati da je ovaj proces ipak izazvao reakcije u regionu.
Postoji i problem razgraničenja Hrvatske i Slovenije u Piranskom zaljevu,
ali je opšta ocjena da se ovaj problem može riješiti unutar Evropske unije,
jer su ove republike već dio evropske zajednice.
Svaka analiza regiona Zapadnog Balkana mora uključivati i odnos
glavnih svjetskih polit ičkih aktera. Nakon dešavanja u Avganistanu i Iraku
jasno je da region Zapadnog Balkana nije više toliko primaran za SAD kao
najjaču svjetsku velesilu. Interes Rusije fokusiran je na BiH i Kosovo, jer
Balkan Rusiju interesuje prije svega kao mogućnost ekonomskog proboja
u ovaj region. Međutim, SAD na ovaj prostor vrši uticaj preko NATO
saveza, EU preko EUFOR-a i visokog predstavnika dok su mogućnosti
Rusije u ovom pogledu ograničene. Na oficijelnom nivou evropska unija je
jasno pokazala da že li vidjeti zemlje Zapadnog Balkana u sastavu nove
evropske arhitekture. Ipak, radi opreza potrebno je istaći da u evropskom
javnom mnjenju i nekim evropskim institucijama pa i pojedinim zemljama
još uvijek postoje prisutna dva gledanja u pogledu dalje sudbine zemalja
Zapadnog Balkana. Jedno, prema kome treba uspostaviti novi zid prema
zemljama Zapadnog Balkana i pratiti njihov dalji razvoj držeći ih dovoljno
daleko od evropske sigurnosti i bogatstva, i drugo, prema kome sve
zemlje ovog regiona treba postepeno uključivati u EU i tako završiti proces
pridruživanja i proširenja Evrope. Zato je odgovornost za budućnost
balkanskog regiona na svakoj državi ponaosob kao i Evropskoj uniji u
cjelosti.
BOSNA I HERCEGOVINA I NJENO MJESTO U EVROPSKOJ UNIJI
Pitanje uspjeha BiH u pregovorima o Sporazumu o stabilizaciji i
pridruživanju nije pitanje spremnosti na organizacionom, ekspertnom ili
normativnom nivou , nije čak ni pitanje tehnike ili vještine pregovaranja,
nego prije svega unutrašnje, polit ičko pitanje. Ova uspjeh zavisi o tome da
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
29
li će BiH vlasti i državne institucije moći pratiti tempo procesa pregovora i
ispuniti obaveze i uslove na koje će se u tim pregovorima obavezati.
Potreban je, dakle, kontinuiran društveni dijalog sličan onome što
ga ima susjedna Hrvatska podsredstvom Nacionalnog foruma o
pristupanju Evropskoj uniji. Takav pristup je primjenjiv i u BiH, ali je
potrebno osmislit i mehanizme kojima bi se interesi društva mogli kanalisati
u pregovarački proces na taj način ga usmjeriti ka pozitivnom ishodu. Na
operativnom nivou to znači uvođenje i institucionalizac iju pozicija
nevladinog sektora u pregovaračkoj strukturi.Termin nevladin sektor mora
se shvatiti u najširem smislu, obuhvatajući t ime ne samo tzv. civilno
društvo nego i predstavnike akademske zajednice, udruženja mlad ih,
penzionera, lokalne zajednice, sindikata itd. S obzirom na to da je
Sporazum o stabilizac iji i pridruživanju po svojoj prirodi trgovinski
sporazum, vrlo je bitno pravremeno uključivanje predstavnika poslovnih
zajednica u pregovore o njegovim detaljima. Taj institucionalni mehanizam
bi moglo predstavljati osam radnik grupa koje su sastavni dio bh.
pregovaračke strukture i u čiji bi sastav, zavisno o interesnom području za
koji je zadužena svaka od grupa, trebalo uključit i i relevantne predstavnike
nevladinog sektora. U tom smislu formiran je Pregovarački tim BiH sa EU o
ispunjavanju uslova iz Studije izvodljivosti za pristup BiH Sporazumu o
stabilizaciji i pridruživanju. Izborom glavnog pregovarača BiH se rukovodila
time da ta osoba mora posjedovati sve potrebne kvalitete i znanje, kako bi
bila ravnopravan partner u pregovorima sa Evropskom komisijom.
Otvaranje pregovora BiH sa Evropskom unijom
Studijom izvodljivosti23, koja je objavljena u novembru 2003.
godine, zaključeno je da Bosna i Hercegovina mora napraviti napredak u
šesnaest prioritetnih oblasti prije nego što bude spremna za pregovore i
23 Studije izvodljivosti - Savjet ministara EU odbrio 21. novembra 2005. godi ne početak pregovora o Sporazum u o stabilizaciji i pridruživanju sa Bosnom i Hercegovinom
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
30
potpisivanje Sporazuma o stabilizac iji i pridruživanju. Preporuka koju je u
oktobru mjesecu 2005. godine Evropska komisija dala Savjetu Evropske
unije da započne pregovore o potpisivanju SSP-a predstavlja priznanje
napretka koji je BiH učin ila u sprovođenju reformi iz Studije izvodljivosti.
Savjet ministara EU odbrio je 21. novembra 2005. godine početak
pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju sa Bosnom i
Hercegovinom. Time je BiH je prešla put od dobrovoljne do obavezne faze
harmonizacije domaćeg zakonodavstva sa evropskim.
Zvaničnici EU, ali i BiH, očekuju da će Bosna i Hercegovina
pregovore okončati do kraja 2006. godine. Put Bosne i Hercegovine prema
Evropi, prema tome, predstavlja put vozila na šinama, kojim se ne može
upravljati lijevo-desno-nema upravljača, nema skretanja, uloga
bh.polit ičara svodi se na njihovu ispravnu odluku da li će taj proces ići
brže ili sporije.
Da bi država bila u stanju rješavati određene uslove, ona mora
imati mehanizme koji joj to omogućavaju. Naravno, država ne može
ostvariti svoje zacrtane ciljeve ako ne postoji konsenzus cijelog društva,
što je u BiH i te kako izraženo. Postavlja se pitanje koliko jedna država
poput BiH može biti suverena u današnjem globalnom svijetu, a posebo u
procesu pridruživanja Evropskoj uniji. BiH ima nekoliko
međunarodnopravnih subjekata kao garanata mirovnog sporazuma čiji je
sastavni dio Ustav BiH i institucija Visoki predstavnik za BiH, koji naredne
godine treba prerasti u predstavnika EU. Ustav BiH je akt koji definiše
mehanizme koje država posjeduje da bi ostvarila svoju osnovnu funkciju.
Oni su u BiH nedovoljni i složeni jer ne postoji kompromis između
predstavnika polit ičkih partija. To se pokazalo u iscrpljujućim pregovorima
polit ičkih lidera o promjeni Ustava BiH kako bi ova zemlja bila
funkcionalnija i spremno ušla u EU. Ovako težak posao ostavio se za
naredni period, ali pritisak međunarodne zajednice nedvosmisleno
pokazuje da se pregovori o promjeni Ustava moraju nastaviti uz postizanje
konsenzusa svih relevantnih faktora u BiH. S obzirom na to da je BiH
specifična zajednica sastavljena od dva entiteta - RS i Federacije BiH
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
31
dosadašnja iskustva pokazuju da će to biti veoma mučno i teško. Osim
promjene Ustava BiH, Evropska komisija pred BiH je postavila još nekoliko
prioritetnih zadataka a to su:
1. Potpuna saradnja sa Tribunalom u Hagu koja podrazumijeva
hapšenje svih lica optuženih za ratne zločine,
2. Potpuno sprovođenje sporazuma o restrukturiranju policije,
3. Reforma Visokog obrazovanja,
4. Reforma Javnog radio-televizijskog sistema u BiH.
Nužni elementi u vođenju pregovora sa Evropskom unijom
Iako je BiH već izrazila spremnost da usaglašava, sprovodi i
primjenjuje propise Evropske unije, njena sposobnost da to učini
zakomplikovana je podjelom nadležnosti između države, entiteta i
kantona. Da bi se Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju pravilno
implementirao BiH će morati osigurati adekvatan mehanizam saradnje i
kordinacije među entitetima u oblastima iz njihove nadležnosti koje nisu
date na nivo države. Generalno se mogu identifikovati tri osnovna
elementa od kojih zavisi brzina pregovora sa Evropskom unijom:
1. Kvalitet organizovanosti državnih institucija,
2. Brzina usvajanja i primjene evropskih propisa,
3. Političke prilike unutar zemalja član ica Evropske unije.
Evropska komisija24 smatra da državna ustavna struktura BiH
onemogućava sprovođenje reformi u pravom smislu te da BiH neće
ostvariti brz napredak na putu ka Evropskoj uniji. Njihova preporuka je da
se stvori funkcionalna država sa sa jakom vlasti na uštrb entiteta. Takvom
stavu protive se vlasti RS jer smatraju da se time krše osnovni principi
Dejtonskog mirovnog sporazuma.
24 Evropska komisija – Euroatlantizam, Lidija Čehulić, Zagreb 2003. godi ne
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
32
Sve u svemu veoma teško će biti zadovoljeni svi učesnici ovog
važnog procesa, jer ispunjavanje uslova Evropske unije jedan je od
najzahtjevnijih zadataka koji se u današnjem svijetu može postaviti pred
jednu državu sa dva entiteta i tri ravnopravna naroda.
Pred ovakvu BiH i njene institucije, dakle, postavljen je najsloženiji
zadatak koji podrazumijeva i discipline u kojima su se institucije BiH do
sada najmanje dokazale u domenu preuzimanja odgovornosti za
upravljanje te sprovođenje dogovorenih i prihvaćenih reformi.
Istraživanje javnog mnjenja za pristup BiH Evropskoj uniji
Da bi se cijeli proces u BiH o pristupanju EU okončao što
bezbolnije nosioci pregovora moraju prihvatiti ovaj projekat kao svoj. U
tom pravcu je potrebno mnogo edukacije, kampanje za informisanje
javnosti, ali i zvanične promocije države BiH kao spremne i odgovorne
buduće članice EU prema ostalim državama-član icama pojedinačno.
- Političke partije će morati objediniti istinsku polit ičku volju za
nastavak procesa i predstaviti je birač ima na Parlamentarnim
izborima i u tom smislu tražiti njihovu istinsku podršku.
- Nevladin sektor će morati ozbiljnije da se suoče s artikulacijom i
gomilanjem zahtjeva društva kao i edukacijom svojih ciljn ih grupa
o onome što je u procesu intergracija i pregovaranja moguće, a
šta nije moguće.
- Univerziteti i akademska zajednica, koji se moraju otvoriti i
inoviranjem obrazovnih programa pripremiti trenutne i buduće
generacije za opstanak na tržištu znanja i rada.
- Administracija će morati nužno proći selekciju u usavršavanju, ali
prije svega mora se promijeniti način razmišljanja i rada.
- Poslovna zajednica će pod uticajem novih tržišnih okolnosti,
ograničenja i regula iz propisa morati promijeniti svoj pristup
privređivanja u pravcu preduzetništva i mijenjanjem mentalnog
sklopa *dogovorne ekonomije* koji još postoji.
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
33
Nevladin sektor, podijeljen, anemičan i bez ideja, ni nakon deset
godina od rata u BiH nije se uspio profilisati u relevantnu snagu koja se o
nečemu pita. Problem nevladinog sektora zasniva se na kritici stanja, ali
ne i o tome šta hoće građani. Zahtjevi prema polit ičkim strankama od
strane ovog sektora je irelevantan bez posebnih ideja što kod polit ičara
stvara ignorantski odnos prema njima.
Univerziteti su u BiH bastioni znanja ili, bolje rečeno, bastioni elita
koje zastarjelo znanje i onemogućavaju svima onima koji su upućeni u
moderne naučne trendove da se dokažu i zamijene ih na nedodirljivom
pijedestalu.
Administracija, sediment teorije i prakse u vođenju državnih
poslova i brizi za građanina od vremena komunizma do danas, jedna je od
najvećih rak-rana sistema. Podobnio polit ički kadrovi, naročito u
posljednjih šesnaest godina, bez dovoljno znanja i volje da rade i za ljude,
a pogotovo da se nose sa savremenim kretanjima u evropskim i svjetskim
procesima, za sada su zacementirani zakonom o državnoj službi i kao takvi
će ostai sve dok prirodnom selekcijom ne ustupe mjesto mlađima i
obrazovanijima, na što ćemo čekati bar narednih dvadeset godina. S
druge strane, mladi stručnjaci više su zainteresovani da rade na
projektima međunarodnih organizacija i ubiru tezge, dajući sebi za pravo
da iz jednako udobnih fotelja kritikuju procese u kojima ne žele
učestvovati, te svjesno apstiniraju od bilo kakvog aktiviteta koji bi sa
sobom morao nositi i breme odgovornosti.
Poslovna zajednica još je u velikoj mjeri neinformisana o onome
što je čeka u narednom periodu. Nedovršena privatizacija, administrativne
prepreke, sporost sudova u rješavajnu privrednih sporova neće im ići u
prilog. Međutim, najveći zadatak će biti promjena mentalnog sklopa iz
*čekalačkoga* u *preduzetnički*. Činjenica i dalje podijeljenog
ekonomskog prostora u BiH ne ide u prilog nikome, jer sa stvaranjem
jedinstvenog tržišta svaki od privrednih subjekata u oba entiteta i tri
realiteta dobija priliku da svoje tržište, pa i profil duplira.
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
34
Sindikati i ostala udruženja uvjerenu su da prgovori o SSP-u treba
da dovedu do zaštite njihovih interesa ili povećanja državnih subvencija i
njihovog boljeg položaja na tržištu roba, usluga i radne snage, kao
rezultat same protekcije, ali ne i boljeg kvaliteta.
Ovakvo stanje u bitnim segmentima društva ne ulijeva
nadu da će daljnji tok evropskih integracija biti lak za BiH.
Istraživanje javnog mnjenja25
Koliko građani BiH vjeruju u EU, kako o njoj razmišljaju, kakva su
opredjeljenja glasača i simpatizera pojedinih polit ičkih stranaka i kolike su
razlike među njima? U analizi je korišteno šest istraživanja u periodu od
januara do septembra 2005. godine na uzorku od 1.000 ispitanika. Uzorak
je uzet u oba entiteta, a korišten je metod slučajnog uzorka ispitanika
starijih od 15 godina.
Jedno od standardnih pitanja bilo je da li se stvari u BiH kreću u
dobrom ili lošem smjeru? Nešto veći postotak je evidentiran u RS-83
odsto, nego u Federaciji BiH -78 odsto.
Kada je riječ o polit ičkim strankama najveće nezadovoljstvo u
Federaciji Bosne i Hercegovine je među pristalicama Stranke za BiH-84 %,
zatim SDP-a BiH-72 %, HDZ-a BiH-75 %, te SDA-70 %.
U Republici Srpskoj najveće nezadovoljstvo stanjem iskazuju glasači
SDS-a-82 %, SNSD-a-79 % i PDP-a-78 %.
U analizi je veoma bitno i pozitivno to što većina građana BiH
podržava ulazak zemlje u Evropsku uniju. U Federaciji BiH 86 % građana
izjasnilo se za ulazak u Uniju, a u RS 62 %.
Na pitanje o ekonomskoj perspektivi BiH 19 odsto građana RS
izjasnilo se pozitivno, a u Federaciji BiH 21 odsto građana.
25 Istraživanje javnog mnjenja - agencija Puls ( u periodu od januara do septembra 2005. godine )
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
35
U ovoj anketi, koju je radila agencija Puls ( u periodu od januara do
septembra 2005. godine) moglo se zaključit i da ispitanici ne znaju ništa o
EU i njihovim standardima što se može protumačit i da uglavnom političari
trguju željama građana, a posebno u predizbornim kampanjama.
Regionalne inicijat ive i uloga BiH u njima
Regionalna saradnja BiH sa drugim zemljama iz najb ližeg okruženja odvija
se preko devet glavnih regionalnih inicijativa:
1. Centralnoevropska inicijativa (CEI),
2. Proces za saradnju u jugoistočnoj Evropi (SEECP),
3. Inicijativa za saradnju u jugoističnoj Evropi (SECI),
4. Pakt stabilnosti za jugoistočnu Evropu (PS),
5. Proces stabilizacije i pridruživanja (SAP),
6. Jadransko-jonska in icijativa (JJI),
7. Dunavski proces saradnje (DCP),
8. Savska in icijativa,
9. Jadranska povelja.
1. Centralno evropska inicijativa-CEI
Ona predstavlja geografski i polit ički *veliku* regionalnu,
subregionalnu ili čak transregionalnu inicijativu. To je regionalna inicijativa
regiona i kao takva obuhvata daleko veći geografski i polit ički prostor
međudržavne saradnje zemalja koji prelazi okvir Zapadnog Balkana. U njoj
je BiH učestvovala odmah po sticanju svojih međunarodnih priznanja,
naslijeđivanjem članstva od bivše SFRJ. Ova inicijativa nastala je na talasu
regionalnih foruma krajem 80-tih godina, na sastanku ministara inostranih
poslova SFRJ, Italije, Mađarske i Austrije koji je održan novembra 1989.
godine u Budimpešti.
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
36
CEI26 je zamišljena, s jedne straneč kao forum za diskusiju na
visokom nivou (šefovi vlada i ministri inostranih poslova) o raznim
polit ičkim i ekonomskim pitanjima od interesa za region, a s druge strane,
kao tijelo koje organizuje konkretne projekte saradnje.
Prednosti CEI inic ijative bile su sljedeće:
- CEI odgovara potrebama izgradnje nove *evropske arhitekture da
se saradnja u Evropi osim b ilateralne saradnje država i saradnje u
okviru organizacija sa panevropskim ciljevima organizuje i u okviru
fleksibiln ih, subregionalnih foruma.
- Sa velikim brojem programa i projekata, CEI igra ulogu dodatnog
instrumenta za pripreme zemalja CIE za tranziciju i evropske
integracije.
- Činjenica je da CEI uključuje i države članice EU, odnosno bogatije
zemlje, bar u načelu, omogućava odgovarajuću koordinaciju i
podršku (finansijsku, tehničku,) od strane EU.
Slabosti CEI posebno se ogledaju u tome što je u toku nekoliko godina
(1989-1993. godine) CEI narasla od četiri na sedamnaest učesnica, što je
za posljedicu imalo i određeno *lutanje* u traženju najpovoljnije strategije
i programa.
2. Proces za saradnju u jugoistočnoj Evropi – SEECP
Ovaj proces saradnje pokrenut je 1996. godine s ciljem stvaranja
klime povjerenja, dobrosusjedstva i stabilnosti u regionu. Učesnice ovog
procesa su BiH, Srbija, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Bugarska,
Rumunija, Grčka, Turska i Albanija. BiH je punopravna članica SEECP27 od
samita u Skopju, februara 2001. godine. U ulozi predsjedavajućeg SEECP-
a BiH je na optimalan način iskoristila priliku za promociju sopstvenih
interesa kako u regionu, tako i u širem međunarodnom kontekstu.
26
CEI – Centralno evropska inicijativa nastala krajem 80-tih godina 27 SEECP – proces za saradnju u jugoistočnoj Evropi – pokenut 1996. godi ne
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
37
Prema mišljenju zemalja učesnica u Procesu, kao i strateških
partnera SEECP-a –iz Komisije Evropske unije, kao i Sekretarijata Pakta
stabilnosti za jugoistočnu Evropu, BiH je ovu ulogu uzela krajnje
odgovorno i zaslužila najviše ocjene za uspješno predsjedavanje.
3. Inicijativa za saradnju jugoistočne Evrope – SECI
SECI28 je inicijativa Sjedinjenih američkih država pokrenuta sa
osnovinm ciljem da poveže zemlje Regiona pri rješavanju g lavnih
problema ekonomije i zaštite okoline.Baziran je na zajedničkim tačkama
razumijevanja SAD-a i Evropske unije. Ideja za SECI rođena je u SAD-a,
kao jedna od podrški implementaciji Dejtonskog mirovnog sprazuma.
Ubrzo je sa BiH proširena na čitav Region. Osnovana je na inauguralnom
sastanku u Ženevi, decembra 1996. godine.
4. Proces stabilizacije i pridruživanja – SAP
EU je 25.maja 1999. godine je pokrenula Proces stabilizacije i
pridruživanja (SAP) kao polit ički okvir za dugoročnu stabilizac iju regiona
Zapadnog Balkana. On obuhvata pet zemalja kao direktne korisnike: BiH,
Srbija, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija i Albanija. Kao indirektni učesnici
su uključeni: Bugarska, Rumunija, Mađarska, Slovenija i Turska.
Konačan cilj procesa je zaključivanje Sporazuma o stabilizaciji i
pridruživanju (SAA), kao značajnog međukoraka u pravcu konačne
integracije u evropske strukture. Sporazum o stabilizaciji uključuje
sljedeće oblasti:
- demogratizacija, civilno društvo i institucionalno jačanje,
- sudstvo i policija,
- trgovina i unprijeđenje aranžmana o autonomnim preferencijama,
28 SECI - inicijativa Sjedinjenih američkih država pokrenuta sa osnovinm ciljem da poveže zemlje Regiona pri rješavanju glavnih problema ekonomije i zaštite okoline,osnovana u Ženevi 1996. godi ne
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
38
- ekonomska i finansijska pomoć,
- politički dijalog.
Njegova realizacija se odvija kroz dvije faze:
1. Prva faza-pregovaranje i zaključivanje SAA i
2. Druga faza-implementacija SAA.
5. Pakt stabilnosti za jugoistočnu Evropu – PS29
Ovo je polit ička deklaracija i okvirn i sporazum o međunarodnoj
saradnji u cilju razvoja zajedničke strategije za jačanje stabilnosti razvoja
jugoistočne Evrope osnovan je juna 1999. godine, u Kelnu, kao inicijativa
EU. Članstvo pakta stabilnosti sačinjava četrdeset država partnera i
dvadesetak drugih partnera, uglavnom međunarodnih organizacija. Države
korisnic i su BiH, Srbija, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Albanija,
Bugarska, Rumunija i Moldavija. Ostale su zemlje članice EU i svi članovi
G-8. Pakt se odvija i koordinira putem Regionalnog stola na čijem čelu je
Specijaln i koordinator. U okviru regionalnog stola, funkcionišu tri radna
stola (demokratizacija i ljudska prava; ekonomska obnova, saradnja i
razvoj i bezbjednosna pitanja.). Osnovna vrijednost Pakta stabilnosti za
BiH je prvenstveno u kontekstu ispunjavanja uslova na putu ka integraciji
u EU. U tom procesu Pakt stabilnosti predstavlja jačanje regionalne
saradnje kao krajnjeg cilja BiH za u lazak u Evropske integracije. Osnovni
nedostaci pakta su vrlo mali i limitirani direktni izvori finansiranja.
6. Jadransko-jonska in icijativa – JJI30
Pokrenuta je od strane Italije uz podršku EU u cilju razvoja i
bezbijednosti jadransko-jonskog regiona i približavanja ovih zemalja
29 PS - Pakt stabilnosti za jugoistočnu Evropu, osnovan juna 1999. godine u Kelnu 30 JJI – Jadransko - jonska inicijatva, Ankona, maj 2000.godine
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
39
evropskim strukturama. Okuplja sedam zemalja (Italija, Slovenija,
Hrvatska, BiH, Srb ija, Crna Gora, Grčka i Albanija) koje vezuju specifični
interesi međusobne saradnje inicirana je na sastanku ministara inostranih
poslova u Ankoni, maja 2000. godine, pod predsjedavanjem Italije.
Jadransko-jonska in icijativa djeluje u okviru šest okruglih stolova.
7. Dunavski proces saradnje – DCP31
Uspostavljen je na inicijativu Austrije, Rumunije, Evropske komisije
i Pakta stabilnosti. Ministri vanjskih poslova trinaest zemalja maja 2002.
godine uspostavili su zvanično Dunavski proces saradnje. Ovo je mlada
regionalna inicijativa koju sačinjavaju: Austrija, BiH, Bugarska, Češka,
Hrvatska, Mađarska, Moldavija, Njemačka, Rumunija, Slovenija, Slovačka,
Srbija, Crna Gora i Ukrajina, te, u svojstvu ko-inicijatora, Evropska
komisija i Pakt stabilnosti za jugoistočnu Evropu.
8. Savska in icijativa
Savska in icijativa i nije inic ijativa u smislu kao što su ostale
regionalne inicijative u jugoistočnoj Evropi. Ova inic ijativa je,
potpisivanjem multilateralnog Okvirnog sporazuma o slivu rijeke Save
institucionalizovana u punom svom kapacitetu. Uz podršku Pakta
stabilnosti jugoistočne Evrope, Radni sto II, četiri države sliva rijeke Save
(BiH, Hrvatska, Slovenija i Srbija i Crna Gora) pristupile su pregovorima o
slivu rijeke Save. Potpisana je *Pismena namjera*, na ministarskom
sastanku u Sarajevu, novembra 2001. godine.
Osim Pakta stabilnosti snažnu podršku inicijativi su pružili: OHR,
OSCE, SECI i vlade SAD-a i Holandije. Okvirni sporazum o slivu rijeke Save
potpisan je decembra 2002. godine u Kranjskoj Gori.
31 DCP – Dunavski proces sardnje, uspostavljen na inicijativu Austrije, Rumunije, Evropske komisije i Pakta stabilnosti
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
40
9. Jadranska povelja32
Nakon Praškog samita NATO-a pojavila se ideja o pokretanju
novog mehanizma saradnje između tri nepozvane članice iz jugoistočne
Evrope, slično saradnji koja postoji između tri Baltičke države. Uslijedili su
sastanci šefova država Albanije, Hrvatske i Makedonije februara 2003. i
ministara vanjskih poslova marta 2003. godine, a potom su 2003. u Tirani
potpisali Američko-jadransku povelju o saradnji u svrhu jačanja
bezbijednosti i stabilnosti. U septembru 2003. godine u Ohridu je održana
konferencija o sprovođenju Američko-jadranske povelje, tokom koje je
održan sastanak ministara inostranih poslova. Ministarskom sastanku u
Skoplju juna 2004. godine prisustvovali su predstavnici zemalja član ica:
SAD-a, Albanije, Hrvatske i Makedonije, dok su predstavnici BiH, Srbije,
Crne Gore i NATO-a učestvovali u svojstvu posmatrača. Najavljeno je
potpuno uključivanje BiH u aktivnosti Jadranske povelje nakon pristupanja
u članstvo Partnerstvu za mir.
Energija i moć regiona
Država BiH ne raspolaže centralnom jedinstvenom službom za
polit ičku analizu gdje bi se mogli naći precizni i jasni podaci i pokazatelji o
regionalnoj saradnji BiH sa drugim zemljama regiona, s jedne strane.
S druge strane, veliki dio ove saradnje odvija se preko drugih
institucija, entiteta, kantona, lokalnih zajednica ili nevladinog sektora.
S obzirom na specifičan geopolitički položaj, BiH mora imati
aktivniju ulogu u regionalnoj saradnji čime bi postigla dva cilja: unutrašnju
i vanjsku polit ičku i ekonomsku stabilnost u užem i širem reginalnom i
međunarodnom okruženju. BiH nema *državnog marketinga* kao
preduslova uspješnog spoljnopolitičkog nastupa zemlje u svijetu. Javna 32 Jadranska povelja – Hrvatska, Makedoni ja, Albanija – Tirana 2003. godi ne
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
41
diplomatija mora biti stavljena u funkciju spoljnopolitičkih ciljeva zemlje,
ali BiH mora strateški razviti i ekonomski koncept diplomatije. Za potrebe
inteziviranja regionalne ekonomske saradnje neophodno je formiranje
regionalne razvojne agencije ili regionalne kreditne institucije od strane
Zapadnog Balkana. To bi dalo podsticaj ekonomskim razvojn im procesima
u regiji u cilju podizanja ekonomske konkurentnosti ovih zemalja sa
drugim tržištima pa i BiH.
Preporuke za BiH za brži ulazak u Evropske integracije33
o Konstantna promocija ciljeva i vizija BiH u procesu evropskih
integracija. Potrebno je razraditi kampanju podizanja svijesti građana o
konkretnim stvarima koje se tiču budućnosti BiH u EU. U tu svrhu
neophodna su i stalna isp itivanja javnog mnjenja.
o Neophodno je uključivanje civilnog sektora u diskusije o procesu.
Nakon svake etape pregovora potrebno je organizovati javne tribine
širom BiH.
o Kao podrška pregovaračkim grupama mogli bi se oformiti mješoviti
stručni savjeti koji će omogućit i uključivanje onih kompetentnih ljudi
koji zbog sukoba interesa ne mogu biti uključeni u pregovaračke
timove. Ovi stručni savjeti prije svake runde pregovora trebalo bi da
diskutuju sa radnim grupama o mogućnosti BiH u određenim oblastima
i Sporazumima.
o Oformiti parlamentarnu komisiju kojoj bi bio posao da prati tok
pregovora te da to predstavlja građane i podstiče parlamentarnu
diskusiju o toj temi.
o Uključit i savremene teme o evropskim integracijama u nastavno-
naučne programe na univerzitetima u BiH.
33 Preporuke za BiH za brži ulazak u Evropske integracije – Vanjsko - politička inicijativa, grupa autora, Sarajevo, 2006. godine.
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
42
o Poboljšanje zakonodavnog okvira kojim se definiše državna služba
neophodno je radi postizanja veće transparentnosti u zapošljavanju.
o Profesionalna edukacija državnih službenika u raznim ministarstvima
na nivou BiH, entiteta pa do lokalne zajednice.
o Identifikovati državne službenike koji će proći kurseve na osnovu
uočenih potreba u državnim institucijama.
o Definisati organizaciju i radna mjesta u institucijama na osnovu zadatih
ciljeva i poslova koje te institucije treba da realizuju, a ne obrnuto.
o Za svaku od mjera u procesu reformi zadužiti kao nosioca samo jednu
instituciju, a ne više njih, kako bi se ostvarila bolja koordinacija.
o Najviši organi vlasti treba da se bave onim što niko osim njih ne može
uraditi. Treba uvesti principe supsidijarnosti i proporcionalnosti.
o Iskustvo iz Slovenije ukazuje da na nivou BiH treba formirati tijelo
kojoj bi jedan od osnovnih zadataka bila operativna koordinacija rada
svih državnih institucija.
Smjernice za BiH za ulazak u Evropsku uniju34
Pitanje uspjeha BiH u pregovorima o SSP-u nije, dakle, pitanje
spremnosti na oganizacionome, ekspretnom ili normatovnom nivou, nije
čak ni pitanje tehnike ili vještine pregovaranja, nego prije svega
unutrašnje, polit ičko pitanje. Ovaj proces zavisi o tome da li će bh. vlastii
državne institucije moći pratiti tempo procesa pregovora i ispuniti obaveze
i uslove na koje će se tim pregovorima obavezati i, što je takođe važno,
da li će javnost ispravno shvatiti i podržati napore državnih institucija. U
polit ički sterilnim uslovima za pregovore uloga glavnog pregovarača BiH
bila bi da te pregovore vodi, za što on nesumnjivo posjedje sve potrebne
kvalitete. Funkcija i suština bh. institucija trebalo bi biti da rade ili se
pripremaju da rade za Brisel, što bi otopilo naboje, je za put ka Evropi,
34 Smjernice za BiH za ulazak u Evropsku uniju, Vanjsko - politička inicijativa, grupa autora, Sarajevo, 2006. godine.
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
43
navodno, već postoji konsenzus. Međutim, imajući u vidu prividan polit ički
konsenzus, posao glavnog pregovarača svesti će se na pregovaranje s
domaćim strukturama vlasti na svim nivoima. Za to mu je neophodan
dodatni napor, koji se nije očekivao od drugih pregovarača u ostalim
zemljama – polit ička težina kojom bi ostvarivao tektonske efekte na već
zakovane pozicije polit ičkih dogovora do kojim nema pristup i na koje ne
može uticati. Pored toga, bez obzira na to koliko dobro bude postavljena
pregovaračka struktura, ona neće kvalitetno funkcionisati sve dok se
ovakva polit ika ne uklone iz pregovaračkog procesa ili bar umanji u
interesu građana BiH.
Izvještaji o napretku BiH u evropskim integracijama navodi n iz
primjera koji nisu samo indikator neuređenosti države, nego i stvarne
prepreke koje će znatno usporiti, ako ne i onemogućit i daljnji proces
integracija.Posebno se mora istaći da vlasti u Federaciji BiH stalno atakuju
na Republiku Srpsku, i čak postoje incijativa za izmjenom Dejtonskog
mirovnog sporazuma koji bi na neki nač in doveo do ukidanja entiteta.
Vlasti RS nisu spremne na takav ustupak, jer smatraju da bi to bilo
pogubno za mir i stabilnost u BiH. Stoga su pregovori o ustavnim
promjenama u ćorsokaku, a i reforma policijskih struktura ne ide u
pozitivnom pravcu.Sve ovo pokazuje da još nema kompromisa n i sa jedne
strane, a Evropska unija jasno traži izvršenje svih obaveza iz Studije
izvodljivosti. Evropska komisija smatra da takva državna i ustavna
struktura onemogućava sprovođenje reformi, te time podriva mogućnost
BiH da postigne napredak na putu ka EU. Uprkos značajnim dostignućima
u pogledu jačanja državnih institucija, i dalje se krupne reforme odgađaju
zbog razlika u stavovima institucija na nivou BiH entiteta.
Nepovjerenje prema bilko kakvom prenosu nadležnosti s entiteta na
centralne vlasti još je evidentno.
Izvještaj Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine u
ispunjavanju uslova za otpočinjanje pregovora o zaključivanju SSP-a ipak
prepoznaje napredak u daljnjoj konsloidaciji stabilnosti institucija koje
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
44
garantuju demokratiju, vladavinu prava, prava čovjeka i poštivanje i
zaštitu manjina. Međutim, naglašava se da su potrebni dodatni napori
kako bi se osigurala samoodrživa i stabilna BiH koja je u stanju preuzeti
punu odgovornost za upravljanje, te se naglašava da je potrebno osigurati
održive napore kako bi se povećao kapacitet za sprovođenje usvojenih
reformi. Ukoliko bi domaće vlasti pravovremeno i na odgovarajući način
uključile širu javnost, kroz rad nevladin ih struktura, pregovori bi mogli u
tom smislu biti presedan u polit ičkom životu BiH. To, međutim, ne bi bio
presedan u odnosu na iskustva drugih zemalja. Potrebno je osmislit i
mehanizme kojima bi se interesi društva mogli kanalisati u pregovarački
proces i na taj način ga usmjeriti ka pozitivnom ishodu. Na operativnom
ninou to znači uvođenje i institucionalizaciju pozicija nevladinog sektora u
pregovaračkoj strukturi.
Osim nevladinog sektora i civilnog društva, koi bi kompenzirali
nedostatke, potrebna je i snažnija u loga predstavnika vlasti. Kroz
osmišljenu, prije svega konsultativnu ulogu Parlamentarne skupštine BiH
te bolju koordinaciju sa entitetskim parlamentima osiguralo b i se učešće
izabranih predstavnika vlasti u definisanju smjernica i odrednica za
pregovore.Prepuštanje procesa pregovora u potpunosti izvršnoj vlasti,
radu državne delegacije, moglo bi rezultirati neadekvatnom podrškom
zakonodavstva u fazi usvajanja reformi.
Prvobitno ugovorno regulisanje odnosa s Evropskom unijom
Sprazumom o stabilizaciji i pridruživanju u veliko će mjeri odrediti okvir
daljnjih integracija BiH u Uniju, što ukazuje na potrebu pravovremene
mobilizacije javnosti i društva u ovoj fazi pridruživanja.
Kriterijumi iz Kopenhagena, na kojima se zasniva Proces
stabilizacije i pridruživanja, od BiH zahtijevaju – stabilnost institucija
kojima se garantuje demokratija, vladavina zakona, poštivanje ljudskih
prava i zaštita manjina; funkcionalnu, efikasnu i komperativnu tržišnu
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
45
privredu koja je u stanju da izdrži pritisak na jedinstvenom tržištu EU35, te
sposobnost preuzimanja obaveza punopravnog članstva, uključujući i
sprovođrenje ciljeva polit ičke, ekonomske i monetarne unije. BiH, njene
institucije, izvšne i zakonodavne vlasti, društvo, javnost i mediji moraju
postiči konsenzus o polit ičkom, ekonomskom i institucionalnom razvoju,
usmjerenom ka vrijednostima i modelima na kojima se temelji EU:
demokratiji, poštivanju ljudskih prava i tržišnoj ekonomiji. U protivnom
Bosna i Hercegovina neće moći garantovati stabilizaciju, a bez stabilizacije
nema ni pridruživanja evropskim integracionim procesima.
ZAKLJUČAK
Savremena kompozicija Evrope36
Regionalno organizovanje u savremenoj kompozciji Evrope još nije
dobilo praktične oblike mada se u mnogim polit ičkim, naučnim i
ekonomskim krugovima vrlo šesto i ozbiljno govori o novom modelu
organizacije.
Ako pojam region odredimo kao teritorijaln i, etnički, administartivni
ili kulturni prostor koji je dio jedne ili nekoliko država, ili naddržavnog i
nadnacionalnog prostora otvaramo probem savremene društvene
organizacije koja je oličena u državi, kao osnovnom obliku. U uslovima da
region posjeduje određeni stepen autonomije (polit ičke, ekonomske,
kulturne i sl.) kao što imaju Bretanja u Francuskoj, Flandrija u Belgiji,
Galicija i Baskijska zemlja u Španiji onda se već govori o novom obliku
organizovanja.
Evropska unija kao sistem u svim oblicima organizovanja pažljivo
prati pojave i proces, uroke i posljedice, dobre i loše strane organizacionih
oblika. Postupno i brižljivo uvodi nove sadržaje i forme sa prvenstvenim
kriterijem da olakšaju život građana kao pojedinaca, ali i svih etničkih
35 Jedinstveno tržište za zemlje regiona - Vanjsko - politička inicijativa, grupa autora, Sarajevo, 2006. godine 36 Savremena kompozicija Evrope – Evropska unija – regionalna politika, Gostimir T. Popović, Beograd, 2006. godine.
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
46
grupa sa njihovim posebnostima. Unija nije samo prosta zajednica već
složen sistem objedinjen u snažan polit ičko-ekonomski blok, ali zasnovan
na tradicionalnim vrijednostima i vizionarski okrenut ka budućnosti.
Na politčkom planu pod regionalizmom se podrazumijeva
priznavanje izvjesnih društveno-ekonomskih i polit ičkih realnosti širih od
osnovnih teritorijalno polit ičkih podjela i polit ičko organizacionih jedinica
kako unutar sistema jedne države tako i prelaskom postojećih granica. U
svakom slučaju, regionalizam znači protivtežu svim do sada poznatim
oblicima centralizma, a posebno je efikasan da se spriječi monopol u svim
oblastima jednog naroda nad drugim ili jedne kulture nad drugom. Dakle,
ako regionalizam kao funkcionalnu organizaciju doživimo kao protivtežu
svakoj globalizaciji osnovnih društvenih funkcija onda i proces
organizovanja na regionalnom principu ima svoj smisao i prednost.
Evropa integrisana u sistem Unije sa jasnim i konsenzusom
utvrđenim zajedničkim polit ikama i Evropa regija koja će artikulisati i
izražavati interese njenih gražana kao pojedinaca i naroda kao
kolektiviteta još je na početku svoga puta kao snažnom demokratskom
sistemu. Polit ička volja, međusobno poštivanje i trajan proces gradnje
povjerenja može doprinijeti da se i organizacioni oblici promjenu i
prilagode potrebama najvećeg broja ljudi koji u njoj žive.
Polit ički, ekonomski, socijaln i i bezbjednosni aspekti organizacije
ne posmatraju se viže odvojeno već se u okviru Unije traže i nalaze
rješenja koja su, ne samo efikasna već, dugorošna i stvaraju uslove da se
organizuje društvo blagostanja i integrisane bezbjednosti u svim oblicima.
Samo zajedno sa drugim evropskim, narodnim i subnacionalnim
polit ikama, sa dobrom makro-ekonomskom politikom, kao i efikasnim
odgovorom članica na zajedničke izazove koji se pojavljuju u sistemu
Unije postoje šanse za prosperitet i na mikro i na makro planu. Razvoj
sistema Evropske unije usko je povezan sa razvojem i uspješnošću njene
regionalne polit ike i zajedničkom aktivnošću mogu da se očekuju
zadovoljavajući rezultati na svim nivo ima i u svim oblastima razvoja Unije.
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
47
Kompozicija za Evropu neće se zaustaviti, ali prepreke su vidljive i
mnogo vremena će proći da se regionalni projekat završi i da građani
Evrope žive kao ujedinjeni Evropljani.
Dakle, poruka za zemlje Zapanog Balkana je da moraju u Evropsku
uniju, a na koji način neka same razmisle. Jedno je sigurno:
„Velika je iluzija da se u Evropu može separatno, paralelno ili
konkurentski.
Voz za Brisel ide preko Sarajeva, Zagreba, Skoplja i Tirane. Na
tom putu su i stanice Beograda i Podgorice“.
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
48
SADRŽAJ:
1. Uvod..............................................................................................1
2. Začeće Evropske unije.....................................................................2
2.1. Ideja o proširenju Evropske unije............................................5
2.2. Institucije i organi EU.............................................................8
2.3. Pravna i unutrašnja polit ika EU...............................................9
2.4. Kooperacioni postupak.........................................................10
2.5. Kopenhaški kriterijum( za pristupanje EU).............................10
2.6. Konferencija za bezbjednost i saradnju u Evropi - KSZE.........11
2.7. Deficit legitimacije...............................................................11
2.8. Lome – ugovor....................................................................12
2.9. Luksemburški kompromis.....................................................12
2.10. Mastrihški ugovor................................................................13
2.11. Maršalov plan......................................................................14
2.12. Višestepeni sistem...............................................................14
2.13. Većinska odluka...................................................................14
2.14. Postupak suodlučivanja........................................................15
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
49
3. Zapadni Balkan..............................................................................15
3.1. Razvoj i stabilizac ija Zapadnog Balkana.................................19
3.2. Zapadni Balkan: Grupni portret regiona.................................24
4. Bosna i Hercegovina i njeno mjesto u Evropskoj uniji.......................28
4.1. Otvaranje pregovora BiH sa EU.............................................29
4.2. Nužni elementi u vođenju pregovara sa EU............................31
4.3. Istraživanje javnog mnjenja za pristupanje BiH EU.................32
4.4. Istraživanje javnog mnjenja..................................................34
4.5. Regionalne inicijative i uloga BiH u njima...............................35
4.6. Energija u moć regiona........................................................40
4.7. Preporuke za BiH za brži ulazak u evrposke integracije...........41
4.8. Smjernice za BiH za ulazak u Evropsku uniju..........................42
5. Zaključak......................................................................................45
5.1. Savremena kompozocija Evrope............................................45
EVROPSKE INTEGRACIJE – ZAPADNI BALKAN – POSEBAN OSVRT NA BOSNU I HERCEGOVINU
50
LITERATURA:
Gostimir T. Popović, Evropska unija – regionalna polit ika,
Beograd, 2006. godine.
Lidija Čehulić, Euroatlantizam, Zagreb, 2003. godine.
Amir Kapetanović, Đorđe Latinović, Bosna i Hercegovina od
regionalnih integracija do Evropske unije, Sarajevo, 2005.
godine.
Grupa autora, Vanjsko-polit ička inic ijativa BiH, Sarajevo 2006.
godine.
Internet, www.europa.eu.int/pol/justice/index en.htm
www.osce.org
www.google.com