Naslov originala:
Békeffi István
ANGYAL SZÁLLT EL BROOKLYN FELETT
© Dr. Kaszó Elekné, Ida Lanati
Za izdawe za Srbiju i Crnu Goru © Kreativni centar 2005
Biblioteka SSvveett jjee jjeeddaann kwiga prva
drugo do{tampano izdawe
Urednik biblioteke:
Ivan Balenovi}
Prevod s ma|arskog:
Franyó Erzsébet
Lektura i korektura:
Violeta Babi}
Ilustracije:
Nikola Vitkovi}
Dizajn korica:
Du{an Pavli}
Prelom:
Vladimir Stankovski
Izdava~:
Kreativni centar, Beograd, Gradi{tanska 8
tel. 011/38 20 483, 38 20 464, 24 40 659
www.kreativnicentar.co.yue-mail: [email protected]
Za izdava~a:
Mr Qiqana Marinkovi}
[tampa:
Publikum
Tira`:
2000
ISBN 86-7781-227-H
I { t v a n B e k e f i
GLAVA PRVA
U kojoj se govori o ~udima uop{te
i u kojoj }emo upoznati stanare
jedne zgrade sa stanovima
za iznajmqivawe
U toj zgradi za iznajmqivawe ~esto su se doga-
|ala ~uda, vaqda zato {to su weni stanari ve-
rovali u ~uda. Uostalom, svi oni ba{ zato i
stanuju ovde, zato su napustili sun~ane napuq-
ske uli~ice pune mirisa riba, zato su krenuli
brodom i zato `ive u ovoj ru`noj bruklinskoj
ku}erini, jer veruju u ~udesa i ~ekaju ~udo! Wu-
jork je grad ~uda! Amerika je domovina neogra-
ni~enih mogu}nosti! Evo ih tu, nadomak ~uda:
iz hodnika na spratovima lepo se vide oblako-
deri, a u sobama u potkrovqu no}u zaigra svet-
lost {arenih reklama. Ako, me|utim, ~ovek
pogleda malo navi{e, onda vidi zvezde. Prava
~uda dolaze odande, sa zvezda.
Ina~e, ovde je `ivot uglavnom onakav kao ta-
mo u Napuqu. Na konopcima zategnutim izme|u
prozora wi{e se rubqe, dole u dvori{tu neko
5
peva italijansku melodiju, piqarica }u{ka
}erku zato {to se kasno vratila ku}i, sladole-
xija je krenuo guraju}i pred sobom ki}ena ko-
lica, dok mu supruga bu~no prebacuje da je bilo
uzalud iseliti se iz Italije kad ovde radi isto
{to i tamo, a mawe zara|uje. Na to sladolexija
vi~u}i uzvra}a da ~ovek ne mo`e odmah posta-
ti direktor "Xeneral motorsa" – pogotovo ne
glavni, kad ne zna ni re~i engleskog. Mirisi
svojstveni ovoj ku}i nadiru iz stana ko`ara i
iz dvori{ta gde vlasnica male picerije ~isti
ribe, dok se buka {iri iz limarske radionice
i haustora u kome deca galame od jutra do
mraka. Ve}ina ostalih stanara radi u fabrika-
ma i radionicama, a `ene ponajvi{e donose po-
sao ku}i, pa se tako mogu baviti doma}instvom
i decom. U sumrak, kad se stanari vra}aju s
posla, pri~aju po hodnicima, uz `ivo mahawe
rukama, o svojim ~udima od toga dana: Antonio
kako je stajao i radio uz ma{inu kad mu je
Xoni, mladi radnik na ma{ini za zakivawe,
doviknuo ‡ jer velika je buka ‡ da mu dâ cigare-
tu. On posegnu u xep i okrenu se dobaciv{i u
{ali kako se cigarete mogu dobiti i u tra-
fici, kad ne{to odjednom kvrcnu u wegovoj
ma{ini. Nikad se nije dogodilo da isko~i oso-
vina, a sad ‡ eto. Da se u tom trenutku nije okre-
nuo, sigurno bi izgubio ruku. Bjankina, opet,
govori o tome da je wenoj }erkici pala tempe-
I{tvan Bekefi
6
ratura na 36,5 iako je lekar rekao da se ne upla-
{i ako uve~e bude imala temperaturu. A Iwa-
cio veli da se, kako izgleda, prevario u izra~u-
navawu nadnice, pa je dobio dvostruko vi{e ne-
go {to se nadao. Tako }e ujutro mo}i da ispla-
ti stanarinu, iako je verovao da mu u tome ni
~udo ne mo`e pomo}i. Tako su ve~erima pri~a-
li po hodnicima o ~udima, dok im se senke ne
bi popele na krovove.
Naravno, to su bila samo bezna~ajna, svaki-
da{wa ~uda, ali oni su znali da je i sam `ivot
~udo i da je svakog dana potrebno mnogo, mnogo
~uda da bi ~ovek mogao opstati u `ivotu, a po-
nekad i slatkih, veselih ~uda da bi bilo vred-
no `iveti. I bili su raspolo`eni, jer su znali
da postoji kona~na i velika pravda u koju se mo-
gu pouzdati. Znali su da se dobrota negde nagra-
|uje, pa su zato lukavo tra`ili priliku da u~i-
ne kakvo dobro delo, a zatim bi danima `iveli
u radosnoj nadi.
Svi stanovnici zgrade bili su iz Napuqa.
Kad su se tamo ukrcali na brod, svaki je u xepu
ve} imao ku}ni broj i uputstva kako }e tramva-
jem, autobusom ili nadzemnom `eleznicom
sti}i do ove ku}e. U woj se uvek mogao dobiti
stan, jer ko bi ostao bez posla, razboleo se ili
ne bi iz nekih drugih razloga mogao zara|iva-
ti novac, odmah bi bio izba~en iz stana, a onaj
ko bi ovde, u tu|em svetu, bar malo stao na noge,
An|eo je nadleteo Bruklin
7
ko je ve} znao da izmuca nekoliko engleskih
re~i ili da zaradi ne{to vi{e novaca, taj bi
se odmah odselio odavde. Na wihova mesta do-
lazili su novi. Oni, me|utim, ne mi~u se iz ku-
}erine mesecima, nesigurni su ovde, u tu|em
svetu, pa se dr`e na okupu. Pro|e dosta vreme-
na dok se ne odva`e da odu autobusom izvan ita-
lijanskog kvarta, daqe prema gradu.
Pjetro, stari firmopisac, najstariji je sta-
nar ku}e. Iza male radionice koja zaudara na
terpentin ima stambenu prostoriju i kuhiwu
iz koje vrata vode u dvori{te. Starac spava u
radionici, a u sobi wegova }erka Paulina i
mali Filipo, unuk, kome je ve} osma godina, a
doplovio je u Novi svet na maj~inim rukama.
Oni su ve} stari Amerikanci. U kuhiwi pri-
vremeno spava Julija, koju su prihvatili dok
ovde, u Wujorku, ne sredi svoje stvari. Ionako
na Karlovom krevetu niko ne spava.
Porodicu je ovamo doveo Karlo, Paulinin
suprug. Bio je radio-tehni~ar, ali se razumeo u
jo{ {to{ta, tr~ao je za raznim poslovima i
ve} je po~eo tako dobro da zara|uje da je izgle-
dalo da }e se ubrzo odavde odseliti. Onda je
Karlo iznenada umro. "Ko~nice autobusa bile
su ispravne" ‡ ustanovqeno je u policijskom
zapisniku. Voza~ nije u~inio nikakav prekr-
{aj. Zbog toga {to je Karla pregazio autobus
voze}i po saobra}ajnim propisima, dakle
I{tvan Bekefi
8
Ostali su radi de~aka.
Boqe je ako ovde odraste... Svi su sre}ni kad dohvati
staru violinu i po~ne da {kripi po woj.
wegovom krivicom, porodica nije dobila nika-
kvu od{tetu. Ali, ~inilo im se da Karlo odan-
de, odozgo, pazi na wih. Ne pravi ~uda; ne mo`e
tamo gore imati neke naro~ite veze, ali je sas-
vim pouzdan u sitnim stvarima koje se mogu, uz
malo truda, obaviti. @ivot im nije lak, ali ne-
kako izlaze na kraj. Starac lo{e slika natpi-
se, ali se pro~ulo da wegove "firme" donose
sre}u. Po{to napuqski trgov~i}i vi{e veruju
u sre}u nego u kvalitet robe, od ovakvog dobrog
glasa mo`e se u ovoj okolini pre`iveti.
Kad ih je Karlo onako iznenada ostavio, po-
mislili su: ne bi li bilo boqe vratiti se ku}i
u Napuq? Ipak su ostali radi de~aka. Boqe je
ako ovde odraste. [ta }e od wega biti? Jo{ se
ne mo`e znati. Svi su sre}ni kad dohvati staru
violinu i po~ne da {kripi po woj. Ta stara
violina je nekad bila Karlova. I sada ju je vred-
no spomenuti samo zato {to qudi, kad nekog
pregazi autobus, nikad i ne pomisle na to da
nesre}nik kod ku}e ima violinu.
Filipo ima gips na nozi. Kakav je to bio
u`as kad su ga jednog popodneva u rano prole}e
doneli na rukama uz jauk i lelek. Naravno, uvek
to divqe tr~awe i divqe igre s tom prokletom
de~urlijom. Lekar ih je umirio: na psu rana ‡
na psu i zarasla, pa su mu nogu stavili u gips.
Ve} se prili~no dobro privikao na wega, vese-
lo {epa u wemu kao u nekoj kamenoj ~izmi.
I{tvan Bekefi
10
Dodu{e, ve} je pod gipsom po~ela da ga svrbi
ko`a i, ni{ta zato, svakojake likove mo`e da
crta po wemu kad se dosa|uje u {koli. I kad na
~asu odgovara gips mo`e biti od koristi: na
wemu su bila ispisana re{ewa te`ih matema-
ti~kih zadataka, stihovi i drugo {to je nemo-
gu}e nau~iti napamet. Sutra }e ve} skinuti
gips s Filipove noge. I to je uzbudqivo. Ko
zna da li je kost dobro srasla, ne}e vaqda os-
tati {epav za ~itav `ivot? Stari Pjetro ta-
ko|e pomalo hramqe. I on mo`e lomu noge u
detiwstvu zahvaliti za ovo {epawe s kojim je
dobro pro{ao u dva svetska rata. Ali sada }e,
vaqda, kona~no nastati mir, ne}e qudi polu-
deti jo{ jednom, a u mirno vreme ipak je boqe
ako su qudima obe noge podjednako duga~ke.
Dakle, sutra }e ve} skinuti gips ‡ zajedno sa
svakojakim crtarijama, matematikom i lepim
stihovima Edgara Alana Poa.
Julija je spavala u kuhiwi, na krevetu pokoj-
nog Karla.
Pre je `ivela na malom imawu kraj Napuqa
s rodbinom, jer Julija be{e siro~e. Onda je tu,
u Wujorku, umro wen stric i ostavio joj u na-
sledstvo {est hiqada dolara. Nastalo je veli-
ko uzbu|ewe kad je stigla ta vest, svako je bio
sre}an, samo je Julija oplakala strica koga se
se}ala iz detiwstva. Onda su jedan za drugim
dolazili slu`beni papiri, advokatska pisma i
An|eo je nadleteo Bruklin
11
formulari, koje je Julija morala potpisane
slati nazad. Samo novac nije nikako dolazio.
Kona~no su joj svi savetovali da otplovi onamo
i sve li~no sredi, ina~e nikad ni{ta ne}e bi-
ti. Dakle, sada je ovde. Novac ipak jo{ uvek ni-
je uspela da dobije; uvek nai|u nove pote{ko}e.
Sada je morala iz Napuqa da tra`i neke spise,
pa }e onda, mo`da, sve biti u redu. U me|uvre-
menu je htela da se zaposli, da bi zaradila ne{-
to novca i ve} joj je neki stanar na{ao mesto u
robnoj ku}i, ali je ispalo da ga ne mo`e prih-
vatiti, jer je ve} imala previ{e poslova u
zgradi: tu poma`e u spremawu, tamo pere, negde
~uva bebu dok joj je majka zauzeta, a tu dobija ru-
~ak, tamo ve~eru, ponegde novac ‡ i tako veselo
tr~kara celog dana gore-dole na tri sprata.
Ve} je ve~e i ku}a }e biti ti{a. U jednom
stanu se jo{ sva|aju sladolexijini, u drugom
piqarica {amara }erku po{to je i ve~eras
htela da iza|e. Iza nekih otvorenih kuhiw-
skih vrata zvecka posu|e, a ~lan porodice koji
mora da ga pere bolno pevu{i. Onda se
pozatvaraju vrata i zamra~e prozori. Zatim se
upale zvezde iznad ku}e za iznajmqivawe.
Ve~eras naro~ito jarko sjaje. Jer, postoje ve-
~eri kada su zvezde bli`e zemqi nego obi~no,
ali o tome zvezdoznanci ni{ta ne znaju.
I{tvan Bekefi
12
GLAVA DRUGA
U kojoj }emo upoznati zlog advokata
i ~inovnika dobrog srca
Jutro po~iwe kao svakog dana. Oni koji rade u
fabrikama vrlo rano kre}u od ku}e na bicik-
lu, sa zave`qajem u ruci. U haustoru bace pog-
led na kip svoje Madone, Majke Bo`je. U nad-
svo|enom udubqewu kapije stoji statua, u ~ijem
podno`ju gore sve}e, uspomene na velike `eqe i
veliku zahvalnost. Prijateqski pogledi govo-
re: "Do vi|ewa!" Oni zna~e i skromnu molbu da
se uve~e ponovo susretnu bez ikakvih nevoqa.
Onda piqarica otvori prodavnicu, vlasni-
ca picerije po~iwe da ~isti ribe, limar da
udara ~eki}em, a sladolexija kre}e. Zatim `e-
ne po|u u kupovinu. Na dvori{tu lutaju}i svi-
ra~ peva uz pratwu harmonike:
An|eo je nadleteo Bruklin
kad tebe upoznah, srce...
Paulina doviknu na sprat Juliji da si|e i
pripazi na kuhiwu dok ona ode s Filipom u
13