2
ŽUPA SV. ANTUNA PADOVANSKOG LITURGIJSKO-PASTORALNI LISTIĆ God. II. Br. 62 8. travnja 2011. USKRS Uskrs - svjedočenje Uskrsnuća 2. USKRSNA NEDJELJA (B) Isus dolazi kroz zatvorena vrata Prvoga dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: „Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.“ Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar, koji je išao za njim, i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik, koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma: da Isus treba da ustane od mrtvih. (Iv 20,1-9) O samom događaju Isusova uskrsnuća gotovo je nemoguće govoriti, jer nije riječ o nikakvoj reanimaciji, magiji ni reinkarnaciji. Isusovo uskrsnuće je nešto posve drugo. Za vrijeme ovozemaljskoga života Isus je govorio o osobnom uskrsnuću. O tome postoje zapisi apostola i evanđelista. Kad su Isusa osudili i na križ razapeli, onda se učenici obezglaviše, razbježaše i od straha da se i njima slično ne dogodi posakrivaše. Većina od njih ni na ukop mu nije došla. Religijski i politički predvodnici onodobnih Hebreja postavili su stražu na grob, kako bi mogli narod uvjeriti da je Isus bio varalica jer nije uskrsnuo kao što je za života govorio. S činjenicom praznoga groba suočili su se ponajprije stražari kad su nakon potresa vidjeli otvoren i prazan grob. I apostolima je on bio samo znak koji ih je potaknuo na razmišljanje. Oni su u Isusovo uskrsnuće povjerovali tek kad im se pojedinačno i zajednički ukazivao više puta. O tome svjedoče novozavjetni spisi. Isus je ukazanjima svoje sljedbenike toliko obradovao, da su se oni promijenili. Nakon toga, osnaženi njegovim Svetim Duhom, započeli su svjedočiti ne samo njegovo uskrsnuće nego i sve ono što je on navješćivao o Bogu, čovjeku i svijetu, tj. cjelovito oslobođenje i spasenje. Posljednja knjiga Novoga zavjeta, Knjiga Otkrivenja, govori: „Evo, stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom“ (Otk 3,20). Kako često i kako dugo mora Bog kucati na naša vrata? Kuca na vrata ljudskoga srca svaki put kada te zove da primijetiš ljude oko sebe, da ih shvatiš kao Božji dar, da im pružiš ruku pomirenja. Kuca na tvoja vrata kada te iznutra upozorava da je vrijeme za neko djelo ljubavi prema bližnjemu. Na tvojim je vratima kada ti ne dopušta da tobom ovladaju negativni osjećaji i želi da osjetiš da još uvijek ima nade za život. Kuca na tvoja vrata dok te poziva da se ne bojiš svoj život dijeliti s drugom osobom, prihvatiti odgovornost braka i obitelji, prihvatiti tajnu novoga života koji se počeo buditi pod ljudskim srcem, u majčinu krilu. Kuca na tvoja vrata svaki put kada te zove da se trgneš iz svoje osrednjosti, da se oslobodiš svojih ovisnosti, da se odrekneš svojih zarobljenosti, svojih grijeha. Sve je to zov. Isus bi želio pohoditi svakoga od nas. Međutim, Isus ne želi ući na silu. Želi da mu iznutra otvoriš vrata. Isus dolazi kroz zatvorena vrata. To je poruka i za nas. Ima nade. I onda kada želimo sebi oduzeti tu nadu, kada mislimo da nema izlaza, kada se zatvaramo u svoju muku, kada mislimo da smo i Bogu dosadili svojom nevoljom: ima nade. Isus zna za našu najdublju čežnju. To je čežnja za istinskim životom. To je čežnja za onim i onakvim životom koji nas nikada neće razočarati. Upravo to nam nudi Isus. Upravo to nam daje njegovo uskrsnuće. Smijemo i mi zamoliti Isusa da, i onda kada nemamo snage otvoriti mu vrata, ipak dođe i uđe u naše tajne kroz zatvorena vrata. Tada će sve biti dobro. BJELOVAR Uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: „Mir vama!“ To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. (Iv 20, 19-20)

Zupni Listic Br 62 Sve (1)

  • Upload
    sasa

  • View
    239

  • Download
    0

Embed Size (px)

DESCRIPTION

p

Citation preview

ŽUPA SV. ANTUNA PADOVANSKOG

LITURGIJSKO-PASTORALNI LISTIĆ

God. II. Br. 62 8. travnja 2011.

USKRS

Uskrs - svjedočenje Uskrsnuća

2. USKRSNA NEDJELJA (B)

Isus dolazi kroz zatvorena vrata

Prvoga dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: „Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.“ Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar, koji je išao za njim, i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik, koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma: da Isus treba da ustane od mrtvih. (Iv 20,1-9)

O samom događaju Isusova uskrsnuća gotovo je nemoguće govoriti, jer nije riječ o nikakvoj reanimaciji, magiji ni reinkarnaciji. Isusovo uskrsnuće je nešto posve drugo. Za vrijeme ovozemaljskoga života Isus je govorio o osobnom uskrsnuću. O tome postoje zapisi apostola i evanđelista. Kad su Isusa osudili i na križ razapeli, onda se učenici obezglaviše, razbježaše i od straha da se i njima slično ne dogodi posakrivaše. Većina od njih ni na ukop mu nije došla. Religijski i politički predvodnici onodobnih Hebreja postavili su stražu na grob, kako bi mogli narod uvjeriti da je Isus bio varalica jer nije uskrsnuo kao što je za života govorio. S činjenicom praznoga groba suočili su se ponajprije stražari kad su nakon potresa vidjeli otvoren i prazan grob. I apostolima je on bio samo znak koji ih je potaknuo na razmišljanje. Oni su u Isusovo uskrsnuće povjerovali tek kad im se pojedinačno i zajednički ukazivao više puta. O tome svjedoče novozavjetni spisi. Isus je ukazanjima svoje sljedbenike toliko obradovao, da su se oni promijenili. Nakon toga, osnaženi njegovim Svetim Duhom, započeli su svjedočiti ne samo njegovo uskrsnuće nego i sve ono što je on navješćivao o Bogu, čovjeku i svijetu, tj. cjelovito oslobođenje i spasenje.

Posljednja knjiga Novoga zavjeta, Knjiga Otkrivenja, govori: „Evo, stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom“ (Otk 3,20). Kako često i kako dugo mora Bog kucati na naša vrata? Kuca na vrata ljudskoga srca svaki put kada te zove da primijetiš ljude oko sebe, da ih shvatiš kao Božji dar, da im pružiš ruku pomirenja. Kuca na tvoja vrata kada te iznutra upozorava da je vrijeme za neko djelo ljubavi prema bližnjemu. Na tvojim je vratima kada ti ne dopušta da tobom ovladaju negativni osjećaji i želi da osjetiš da još uvijek ima nade za život. Kuca na tvoja vrata dok te poziva da se ne bojiš svoj život dijeliti s drugom osobom, prihvatiti odgovornost braka i obitelji, prihvatiti tajnu novoga života koji se počeo buditi pod ljudskim srcem, u majčinu krilu. Kuca na tvoja vrata svaki put kada te zove da se trgneš iz svoje osrednjosti, da se oslobodiš svojih ovisnosti, da se odrekneš svojih zarobljenosti, svojih grijeha. Sve je to zov. Isus bi želio pohoditi svakoga od nas. Međutim, Isus ne želi ući na silu. Želi da mu iznutra otvoriš vrata. Isus dolazi kroz zatvorena vrata. To je poruka i za nas. Ima nade. I onda kada želimo sebi oduzeti tu nadu, kada mislimo da nema izlaza, kada se zatvaramo u svoju muku, kada mislimo da smo i Bogu dosadili svojom nevoljom: ima nade. Isus zna za našu najdublju čežnju. To je čežnja za istinskim životom. To je čežnja za onim i onakvim životom koji nas nikada neće razočarati. Upravo to nam nudi Isus. Upravo to nam daje njegovo uskrsnuće. Smijemo i mi zamoliti Isusa da, i onda kada nemamo snage otvoriti mu vrata, ipak dođe i uđe u naše tajne kroz z a t v o r e n a v r a t a . Ta d a ć e s v e b i t i d o b r o .

BJELOVAR

Uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: „Mir vama!“ To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. (Iv 20, 19-20)

Izdaje: Franjevački samostan i Župa sv. Antuna Padovanskoga Bjelovar, Mihanovićeva 6 tel: 043/243-407; fax: 043/241-113 e. -mail: [email protected] Odgovara: fra Josip Vrbanec, župnik www.zupa-svetoga-antuna-bj.hr Tisak: Tiskara Kalisto

KALENDAR – MISNE NAKANE

Pon 9. 4. - Uskrsni ponedjeljak7 - + Čedo i ob. Perić9 - na nakanu10.30 - + Milka i Jela Grgić18 - + Stevica i + ob. Biličić i Kuzmić

Uto 10. 4. Sv. Ezekijel7 - + ob. Oskuroš, Paranos i Bučetinćan18 - + Imbro i ob. Makoš i + ob. Šimun, Šmit i Rebić

Sri 11. 4. Sv. Stanislav 7 - + Nikola, Mara, Jelena, Stipan i Nikica Tomić18 - + Kornelije Martinović

Čet 12. 4. Sv. Julije7 - + Ivan i Ankica Dumić18 - + Katica i Stjepan Prebježić

Pet 13. 4. Sv. Martin I p. 7 - + Marta i Nikola Sarić18 - + Katarina i Ivan Remenar, Kata i Mato Caktaš + Katarina, Petar i Julijana Vencl

Sub 14. 4. Sv. Valerijan7 - + ob. Eri18 - na nakanu

Ned 15. 4. – 2. Uskrsna - Bijela7 - + Antun, Roza, Martina i Eva Đurkija 9 - + Manda i ob. Murgić, + Kata i Štijef Benko i ob. Tunbri i

Štork10.30 - Pro Populo 18 - + Vinko Đođo

Pon 16. 4. Sv. Bernardica S.7 - na nakanu18 - + Petar Čurić

Uto 17. 4. Sv. Rudolf7 - + za zdravlje jedne osobe18 - + Ivan Kolonić

Sri 18. 4. Sv. Eleuterije7 - + Alfonoz i Milka Krpan i svi iz ob. Krpan18 - + Milan Odorčić i + Stjepan, Rozalija i Ivan Matučec

Čet 19. 4. Sv. Konrad7 - + ob. Šajfar, Đurković, Škvorc i Rekijaš 18 - + Katica i Ignac Fertalj

Pet 20. 4. Sv. Marcijan 7 - + ob. Margetić 18 - + Ljubica i Franjo i + ob. Lukčić

Sub 21. 4. Sv. Anzelmo7 - + za ozdravljenje18 - + ob. Kiternaš

Ned 22. 4. – 3. Uskrsna 7 - + Dragica Maričić9 - + Božidar Lukač i + Marija Furulan 10.30 - Pro Populo 18 - + Pero i Jelka Drviš i + ob. Henčić

KUMOVI NA KRŠTENJU I POTVRDI

U pripravi za sakramente Krštenja i Potvrde(Krizme) često je potrebno razjasniti pitanje kumova. Zapravo treba znati, koja je dužnost kumova i prema tome tko može kumovati. Već od prvih kršćanskih vremena kumovi su bili kršćani koji su pred Crkvom jamčili za novokrštenika i pomagali njegovo uključivanje u život zajednice vjernika.

Taj smisao kumstva ostaje trajno u životu Crkve kroz povijest. Tako npr. kod Krštenja djeteta kumovi zajedno s roditeljima predstavljaju dijete i preuzimaju dužnost pratiti ga kasnije u životu, pridonoseći njegovu rastu i odgoju u katoličkoj vjeri. Isto tako, kod sakramenta Potvrde, zadaća je kuma ili kume, da pomaže kumčetu – potvrđeniku, da sve založenije živi svoju vjeru u snazi Duha Svetoga. Da bi netko mogao biti kum (ili kuma), a to traži i Crkveni zakonik, treba imati slijedeće uvjete: treba da je navršio barem 16 godina, da je katolik koji je već primio sakramente Euharistije i Potvrde i koji živi kršćanskim životom te da nije kažnjen nekom crkvenom kaznom. Tu se podrazumijeva da su kumovi crkveno vjenčani, ako su u braku. Iz toga slijedi da samo civilno vjenčani supruzi i oni koji su bili crkveno vjenčani a zatim civilno rastavljeni, te civilno vjenčani s drugom osobom ne mogu biti kumovi. Dakle, u izboru kumova potrebno je imati ispravnu vjerničku svijest o smislu, značenju i kršćanskoj odgovornosti vršenja dužnosti kumova.

ŽUPNE OBAVIJESTI

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

ź Pobožnost 13 utoraka u čast sv. Antunu Padovanskom u utorak, 10. travnja predvodi i propovijeda vlč. Božo Belinić, župnik u župi sv. Martin pod Okićem.

ź U utorak, 17. travnja pobožnost 13 utoraka predvodi i propovijeda fra Tomislav Božiček, gvardijan i župnik u Kloštar Ivaniću.