Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

Raspored misnih slavlja i liturgijski

kalendar od 21 do 27. 11. 2016.

Pon.

21.

XI.

Gospa od zdravlja

8,00 +Jurka Šprlje BAGALOVIĆ

Uto.

22.

XI.

Sv. Cecilija

17,00 +Josip Šetka MOMIĆI

Sri.

23.

XI.

Sv. Klement, papa

8,00 Ad. Int. KRVAVAC

Čet.

24.

XI.

Sv. Andrija Dung-Lac

17,00 +Baldo i Mara Jerković KRVAVAC

Pet,

25.

XI.

Sv. Katarina

17,0

0

+Jozo Ujdur KRVAVAC

Sub.

26.

XI.

svagdan

8,00 +Jela i Ivan Rakić KRVAVAC

Ned.

27.

XI.

PRVA DOŠAŠĆA

8,30

10,00

18,00

Jutarnja sv. misa /+Vesna Pavlović/

MOMIĆI ŽUPNA SV. MISA

BAGALOVIĆ

Večernja sv. Misa /+Manda Medak/

KULA NORINSKA

*Ispovijed: pola sata prije sv. misa

Ženidbeni navještaj u župi prebivališta *Goran Puljić sin Petra i Angele r. Jurković (župa sv. Franje-Čapljina) i Ivana Nikolić, kći Damira i Marine r. Šunjić (Matijevići-Bagalović). Vjenčanje će biti u subotu 26. 11. 2016. u župnoj crkvi na Bagaloviću s početkom u 17,00 sati. *Nikola Ćendo sin Ivana i Tanje r. Ujdur (Metković Sv. Nikola-Bagalović) i Anda Vuljan kći Nenada i Jadranke r. Dragović (Metković–Sv.

Nikola). Vjenčanje će biti 26. 11. 2016. u župi sv. Nikole biskupa u Metkoviću. *Ako netko zna za kakvu ženidbenu zapreku dužan je u savjesti javiti u župni ured. Mladencima želimo Božji blagoslov.

Savršeno srce

Jednoga dana jedan mladić stajao je u središtu grada razmišljajući kako on ima najljepše srce u cijelome onom kraju. Prošla je velika povorka ljudi i svi su oni priznali kako je njegovo srce savršeno. Nije bilo crtice niti zareza na njemu. Mladić je bio veoma ponosan i još se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem. Iznenada, ispred povorke pojavio se jedan stari čovjek i rekao: “Tvoje srce nije ni približno lijepo kao moje?” Povorka i mladić pogledali su u starčevo srce. Udaralo je istina snažno, ali je bilo prepuno ožiljaka Na njemu je bilo mjesta gdje su komadići bili otkinuti i onih koji su srasli sa srcem, ali nisu potpuno pristajali i bilo je mnoštvo oštećenih završetaka na tim komadićima. Kad su bolje pogledali utvrdili su da zapravo dosta komadića nedostaje. Ljudi iz povorke počeli su mrmljati među sobom “kako može reći da mu je srce ljepše od mladićeva snažnog i lijepo oblikovanog srca?” Mladić je pogledao u starčevo srce i nasmijao se vidjevši njegovo stanje. “Mora da se šališ”, rekao je starcu, “usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno, a tvoje je prepuno ožiljaka.” “Da”, rekao je starac, “tvoje srce izgleda savršeno, ali ne može se niti uspoređivati s mojim. Pogledaj ove ožiljke! Svaki od njih predstavlja osobu kojoj sam dao dio svoje ljubavi. Često mi osoba uzvrati dijelom svoga srca, ali budući da dijelovi nisu jednaki, imam nekih grubih završetaka. Ponekad dam dijelove srca, ali mi osobe ne vrate svoj komadić srca. To su ovi prazni dijelovi. Ožiljci su bolni, otvoreni su, podsjećajući me na ljubav koju sam dao a nije uzvraćena. Dijeljenje ljubavi je rizik. Ipak ljudi se jednog dana mogu vratiti i popuniti prazne prostore na koje čekam, zato se taj rizik isplati.” Mladić je samo pognuo glavu i pridružio se povorci koja se divila starčevu savršenom srcu.

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

ISUS KRIST-KRALJ SVEGA STVORENOGA-20. 11. 2016.

NEDJELJNO EVANĐELJE Lk 23, 35-43 Čitanje svetog Evanđelja po Luki U ono vrijeme: Podrugivali se Isusu glavari s narodom: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!« Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!« A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.« Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđi-vao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« -Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!« Riječ Gospodnja

Slavimo blagdan Krista Kralja

svega stvorenoga. Evanđelje što smo ga slušali prikazuje našeg kršćanskog Kralja na križu. Izgledalo je da je taj čovjek, Isus iz Nazareta, izgubio sve što se može izgubiti. Naviještao je Kraljevstvo Božje, činio dobro, okupio učenike. I sada, osim one nekolicine koji se mogu nabrojati ni na prste jedne ruke, svi mu leđa okrenuše. Odrekli su ga se pripadnici njegova naroda; okupatori Rimljani

ga prezreli. Čak su se u velikoj zlobi naslađivali njegovim mukama i rugali se onom lijepom što je učinio.. Vikali su mu da siđe s križa, da učini neko čudo, da se osveti svojim neprijateljima...da bude poput Njih…da pogazi Istinu koju je propovijedao, da pogazi Oca nebeskog… No On se zlu ne suprostavlja zlom, nego dobrotom i ljubavlju…umiranjem! Slušajući ovo evanđelje možemo se uvjeriti kako se svijet nije mnogo promijenio. Ono što ljude ushićuje bila je vlast, čast, snaga, ugled, položaj, bogatstvo, sila i sjaj zemaljski…

Sve se to događa i pred našim očima i to iz dana u dan?! Vidimo patnju, nepravdu, bolest i smrt. I onda, u svojoj površnosti držimo sretnim one koji su u ovome svijetu i u ovome društvu uspješni, bogati, slavni i utjecajni, koji su na raznim položajima; koji su se obogatili na nepošten način, vidimo one koji se bave nečasnim poslovima u politici, u gospodarstvu, u svakodnevnom životu…. Želimo im biti što bliže ne bi li se i mi ogrijali na suncu prolazne slave zemaljske i tako se okoristili. U svemu tom sljepilu ne zamjećujemo veličinu i uzvišenost onih koji s pouzdanjem u Boga nose svoj križ nastojeći u jednostavnosti i skromnosti srca praštati svojim protivnicima te ljubiti iskreno Boga i svoje bližnje…koji žele načinom života biti što bliže Isusu Kristu u kojem su iskusili svoga Spasitelja i Otkupitelja! I gle iznenađenja! Od svih onih koji su bili uz križ i oko križa, od svih Isusovih prijatelja i neprijatelja, samo je onaj razbojnik prepoznajući Isusovu veličinu i na glas ispovjedio vjeru u Njega. To su one oči koje, Božjom milošću vide i dalje, i dublje, i bolje …sve do vječnosti. Oči koje su prepoznale: Isus je pravi Sin Božji od vječnosti u određenom povijesnom trenutku utjelovio se, postao je čovjekom. U svojoj božanskoj osobi povezao je ljudsku i božansku narav. U sebi je pomirio nebo i

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

zemlju. Svoje je djelo spasenja izvršio, na nama ne baš razumljiv način. Ostao je poslušan do smrti, smrti na križu… i tako zatvorio pukotinu koja je razdvajala Boga i čovjeka.

Isus Krist je nama u svemu jednak osim u grijehu. On nas je svojom poslušnošću Ocu izbavio od zla, oslobodio od ropstva grijehu i trajne smrti. Još više kako je on u sebi svojom smrću i uskrsnućem pomirio nebo i zemlju, ljudsko i božansko, tako i nas, mene i tebe uzdiže u svoju nebesku slavu…to je naše dostojanstvo, to je naša radost, to je naša nada, to je vječnost koja stoji pred nama. Bog je čovjeka stvorio kao svoga prijatelja, a evo milošću i spasenjem Isusa Krista i snagom njegova križa i uskrsnuća, mi postajemo dionicima njegove nebeske proslave, dionicima njegove božanske naravi, mi u potpunosti uživamo u blagodatima njegova kraljevstva koje već započinje ovdje na zemlji, a ostvaruje se u potpunosti u vječnosti…jesmo li toga svjesni, koliko često na to mislimo i o svom dostojanstvu i izabranju razmišljamo…ja sam ljubljeno dijete Božje, gledaj što Bog za mene čini u Isusu Kristu…ili se možda zabavljamo matematikom i statistikom zemaljskih kraljevstva ne bili se dočepali kakvog zemaljskog okrajka…!?!!! I što nam je činiti? Jednostavno, slijediti ga…želimo li biti dionici njegove kraljevske slave, trebamo hoditi njegovim putem., živjeti po Njegovoj Istini koja je jedina sposobna čovjeku otvoriti oči i preporoditi ga…a to se zove put obraćenja i to je onda put koji nas vodi onom kraljevstvu koje će vječno trajati u nebesima....i to je put koji traje cijeli život… Ipak, priznat ćemo da su naša ljudska razmišljanja često prizemljena čak i kod nas kršćana: zar i mi potajno ne žudimo za snagom, za slavom, za položajima, za spektaklima, za onim izvanjskim sjajem, za debelim novčanicima… koji bi nam trebali donijeti ono što nam nedostaje: sreću i blagostanje. I jesmo li u dubini duše sretniji i zadovoljniji…. Je li naše društvo, je li ovaj

svijet bolji i pravedniji…Ne čini li nam se da što sve manje unosimo postavke Kristova kraljevstva u ovaj svijet, da je ovaj svijet sve nesretniji, bolesniji… Svi naši pothvati i sva naša planiranja, osobna i društvena..ako ne budu prožeti bitnim elementima Kristova kraljevstva, istinom i ljubavlju, ako ne budu prožeti Bogom, unaprijed su osuđena na neuspjeh i propast…onda gradimo kulu babilonsku koja je određena za propast…jer je djelo: samo ruku čovječjih…

A kako hoditi njegovim putem…kako graditi Njegovo Kraljevstvo:? Najprije sredstvima Njegove milosti i to počni od vlastita srca: Njegovom Riječju i Njegovim sakramentima: euharistija, ispovijed…molitva…na taj se način u srcu u kojem je izvor zla čistimo njegovom milošću od grijeha o stvaramo prostor za njegovo Kraljevstvo…nasuprot našim zemaljskim umišljajima sreće!

I učimo se: Isus je bio poslušan svome Ocu sve do smrti na križu! Isus je u potpunosti ljubio svakog čovjeka i svoga nebeskog Oca. Isus je praštao i cariniku i bludnici, pa čak je i već spomenutom razbojniku obećao dioništvo u svom kraljevstvu. Zato, nećemo se smatrati ni nesretnim ni izgubljenim, pogode li nas ove ili one nevolje i nedaće, dogodili nam se da nas nepravedno optužuju, da nam okreću leđa naši najbliži; da nas na križ razapinju; da se zlonamjerno izvrću naše dobrohotne riječi i djela iz ljubavi učinjena. Jer nije nam važan ljudski sud i mišljenje, niti mjesto u ljudskoj povijesti. U jednostavnosti i skromnosti srca želimo biti slični Kristu i njega slijediti, čineći dobro. Sve ostalo pred Kristom gubi vrijednost.

U Očenašu molimo….Dođi kraljevstvo tvoje. Molimo Gospodina da upravo mi vjernici svojim životom pridonesemo da Božje kraljevstvo zavlada već danas, u našoj župi, u našoj domovini, da bi se moglo u svom savršenstvu ostvariti u vječnosti…a to će se uistinu dogoditi tek

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

onda kad se u dubini vlastite osobnosti otvorimo Njegovoj milosti koju nam ponajprije daruje u sv. misi; u blagovanju Presvete Euharistije…a mi tako često bježimo od njegove spasonosne snage koja nam se daruje,…bježimo od Istine koja jedina spašava… misleći da možemo svojim snagama…bježimo od ispovijedi…bježimo od pričesti…jer nemamo povjerenja u njegovu snagu liječenja i ozdravljenja…još uvijek Mu ne vjerujemo…iako kažemo da smo Njegovi….Neka danas po ovom slavlju i susretu s Njime u našim srcima poraste želja za Njegovim, kraljevstvom, koje je kako veli današnja molitva Crkve: kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira. Tako bilo. Amen!

ZNAMO DA JE KRIST KRALJ SVEGA SVIJETA, MOLIMO GA DA NAS OSLOBODI IZ

ROPSTVA ZLA Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?', stavlja pred nas pitanje apostol Pavao (Rim 8,35). Ako gledamo otvoreno i istinito složit ćemo se s Pavlom da nema te sile kojoj bi to moglo uspjeti. Dakako uz pretpostavku da se Kristova ljubav nastanila u nama i da smo na nju odgovorili, tj. da je ona i u nama zapalila ljubav. Budući da Kristova ljubav nikad ne dolazi u pitanje, znači da dalje sve uglavnom ovisi o našoj ljubavi. Ako smo se u tome našli manjkavi, Crkva nas danas opet poziva, potiče i hrabri da se u toj presudnoj vrijednosti obnovimo. Kao što su izraelska plemena mogla kralju Davidu reći: „Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa“, i mi možemo doći pred Isusa s istim riječima predanja i staviti se pod njegovo vodstvo. On je uzeo naše tijelo da nama bude u svemu jednak – osim u grijehu, a onda smo i mi prihvatili njegovu ponudu: „Uzmite i jedite… uzmite i pijte… Tko jede tijelo Sina čovječjega ostaje u meni i ja u njemu“ (Iv 6,56). Tako doista imamo neupitan temelj reći: Mi smo Krist – Krist to

smo mi. Nemamo nikakvog razloga da to ne bude tako, da nas bilo što rastavi o Njega, da se dademo pod bilo čije vodstvo. Ipak, postoji i ta druga mogućnost i mnogi je nažalost koriste. Ali taj izbor ovisi jedino o nama, nešto tako nemojmo si dopustiti. Razumljivo da tome puno pridonosi svaki poticaj izvana, podrška koju čovjek ima od okoline. Neka to ponajprije bude upozorenje nama da nas nikakav negativni poticaj ne odvuče, a onda neka nas to učini budnima i postojanima da mi svima oko sebe budemo pozitivni poticaj i potpora. Tu se radi, doduše, o slobodi – slobodni smo izabrati što nas je volja, ali se još više radi o ispravnom, dobrom izboru. Neka nam sloboda ne bude zamka. Pa izaberimo danas ispravno, dobro, život. Izaberimo i opet Krista za Kralja. On uistinu jest Kralj svega svijeta, Kralj svemira, svega stvorenoga, ali hoće li biti i moj Kralj – pitanje je moga izbora. Sada ga upoznajemo kao Kralja na križu, u situaciji kad mu se mnogi i rugaju. Upoznajemo ga i u današnjem društvu koje ga najviše jednostavno ignorira, omalovažava, vadi ga iz svojih korijena, ne smatra ga uopće osobom kojoj bi trebalo dati pr(a)vo mjesto u našem životu i našem društvu ako želimo dobro sebi i svojima. Ali znamo da upravo o tom izboru sada ovisi hoćemo li se onda u vječnosti, kad se On pokaže u svoj svojoj slavi, prepoznati i biti prihvaćeni kao njegovi. To je način kako već sada osiguravamo dioništvo u baštini svetih u svjetlosti za svu vječnost - što je naša potreba ispred i iznad svega.

Svemogući vječni Bože, svome ljubljenom Sinu dao si svu vlast na nebu i na zemlji i postavio ga glavarom cijelom svijetu. Molimo, oslobodi sva stvorenja iz ropstva zla da tebi jedinome služe i tebe bez kraja slave.