Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

Raspored misnih slavlja i liturgijski

kalendar: od 9. do 15. V. 2016.

Pon.

9.

V.

Izaija, Herma

19,00 +Jure Ujdur KRVAVAC

Uto.

10.

V.

Bl. Ivan Merz

19,00 +Marin Jovica KRVAVAC

Sri.

11.

V.

Mamerto

8,00 KRVAVAC

Čet.

12.

V.

Sv. Leopold Bogdan Mandić

19,00 +Ana Ćopo KULA NORINSKA

Pet,

13.

V.

GOSPA FATIMSKA

18,30-krunica 19,00-procesija i sv. Misa MOMIĆI

Sub.

14. V.

Sv. Matija, ap.

8,00

Ad. Int. KRVAVAC

Ned.

15.

V.

PEDESETNICA-DUHOVI

8,30 Jutarnja sv. Misa /+Dragica i Ante

Nikolić/ MOMIĆI

10,00 Župna Sveta Misa BAGALOVIĆ

19,00 Večernja sv. Misa /+Ante i Draga Vučković/ KULA NORINSKA

Nedjelja Presvetog sakramenta-

15.05. 2016. Bratimi u službi: 1.Dražen Vučković Antin; 2.Željko Vučković p. Luke; 3.Nediljko Zloić p. Ivana; 4.Ante Barbir p. Miljenka

Majka Hrvata tuguje i plače..

Rekli su nam da će za koji dan sve biti riješeno. Sve će biti gotovo, sve završeno. Sve, baš sve, bit će gotovo u trenutku skončanja. A kad sve bude gotovo, vi koji ste nas raspeli, pobrinut ćete se da nam se ukloni ime i spomen, i zabranit ćete svaki zapis i bilo kakvi natpis! Zasut ćete jame i pustit da zarastu u korov, a usta preživjelih zatvorit ćete prijetnjama. Ali, zar možete zabraniti majčine suze, zar ćete ugasiti širom otvorene oči naše djece i doista ukinuti svako pitanje o istini? Zar možete iščupati srca prijateljima? Pa i kad sve pokušate ostat će neki, nepoznati, koji će pripovijedati, makar samo šaptom. Sinut će zraka nad jamama u tamnim šumama, niknut će ljiljan na humcima razasutim livadama i ruža će svoj miris poslati vjetrom za svjedočanstvo. Ali vama, vama je gotovo, jer vas je vaš Gospodar zatvorio u zamku zla, uhvatio vas je u klopku prokletstva. On neće moći spriječiti da vam se u dnu duše, u mračnim noćima, javi glas koji optužuje i zbori: bolje bi vam bilo da se ni rodili niste!A mi, s kojima ste završili, iz ove šutnje preklinjemo: Skrušite se pred Bogom ne bi li vam se smilovao, i dopustio da vas zagovaramo pred licem

njegovim!

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

SEDMA VAZMENA 8. svibnja 2016.

NEDJELJNO EVANĐELJE Iv 17,20-26

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus podiže

oči k nebu i pomoli se: »Oče sveti, ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.

Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.« Riječ Gospodnja.

Isusova velikosvećenička

molitva završava se otvorenim pogledom u budućnost. Isus ne moli samo za svoje učenike okupljene s njime na posljednjoj večeri, nego i za

sve one koji će na njihovu riječ povjerovati u njega. To znači da se u zajedništvo s Isusom dolazi preko vjere u riječ svjedočanstva njegovih učenika, i da se sadržaj Isusove molitve odnosi na sve ljude koji će se ubuduće – kroz čitavu povijest – uključivati u zajednicu njegovih učenika.

Ta molitva u svojoj srži satkana je od niza glagola koji se stalno ponavljaju:vjerovati, upoznati, gledati, ljubiti, biti jedno. I svi ti glagoli stoje u molitvenom obliku. Isus ne izjavljuje nego moli da učenici uzvjeruju, da ga upoznaju, da gledaju njegovu slavu, da budu jedno, da u njima bude ljubav. Imajući na umu da Isus sve te riječi izgovara na posljednjoj večeri, to jest neposredno prije svoje muke, kad će se učenici razbježati, i prije uskrsnuća kad će ih ponovno okupiti i obnoviti, onda je jasno da nijedan od spomenutih glagola u trenutku molitve još nije ostvaren. Vjera učenika još uvijek je slaba. Oni još nisu potpuno upoznali Isusa. Nisu ga još vidjeli usrksloga i još ne gledaju njegovu slavu. Njihova ljubav još nije potpuna i još uvijek nisu postali savršeno jedno kao što su on i Otac jedno.

Sve to oni tek trebaju postati, i Isus zato moli. Smisao Isusove molitve, i smisao svake molitve sastoji se u upravo u tome: u hodu prema savršenom zajedništvu u Božjoj ljubavi. Stoga je nama, koji svoje kršćansko učeništvo temeljimo na riječima

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

svjedočanstva njegovih prvih učenika, Isusova molitva za njih velika je utjeha i snažan poticaj. Naime, budući da je po samom Isusovom nalogu (ovo činite meni na spomen!) upravo posljednja večera postala model okupljanja kršćanske zajednice, onda nam je utješno što se taj čin zajedništva Isusa i njegovih učenika ne događa tek poslije nego i prije velikog otajstva Isusove muke smrti i uskrsnuća – to jest u času dok učenici još sve ne razumiju i dok su još uvijek izloženi napasti da svoga Učitelja ostave. Slično kao što u knjizi Izlaska Bog ne čeka svoj narod u obećanoj zemlji, nego ga On sam izvodi iz egipatskog ropstva i s njime je već na putu kroz pustinju, tako je i s Božjom prisutnošću s ljudima u Isusu Kristu. Kako na početku tako i sada.

Kao što su bili nesavršeni učenici koji su sjedili s Isusom za stolom posljednje večere, takvi smo se i mi koji se danas okupljamo na euharistijsko slavlje. Naša je vjera slaba. Naša spoznaja Boga nepotpuna. U nama ne vlada savršena ljubav i jedinstvo.

Međutim, ta naša nesavšenost ne dokida ni vrijednost naše molitve ni našeg okupljanja u Isusovo ime. Dolazeći u crkvu mi se predstavljamo pred Bogom i jedni pred drugima onakvima kakvi jesmo, ali i onakvima kakvi bi htjeli biti. Grešni smo, ali se kajemo. Naša je spoznaja o Bogu nejasna, ali ga tražimo.

Među nama ne vlada savršena ljubav, ali se ipak okupljamo da budemo zajedno, da slušamo istu riječ

Božju i da jedemo s istoga stola. Pa ako je sve to i nesavršeno, to ne znači da je i neiskreno. Naša je molitva istinita onoliko koliko je sjedinjena s Isusovom. I mi molimo da uzvjerujemo, da ga upoznamo, da budemo gdje je on, da budemo jedno, da ljubav njegova bude u nama…Stoga, ako se u zajednicu njegovih učenika uključujemo s vjerom i nakanom da doista budemo to što molimo, onda to barem

djelomično već i jesmo. /fra Domagoj R/

Za koga je Sveti Leopold 'lešina'

U Lukinu Evanđelju čitamo: "Ovaj je, evo, postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!" Namisli mnogih srdaca razotkrile su se prigodom dolaska svetoga Leopolda Bogdana Mandića u Zagreb. Dok su tisuće vjernika, kažu više od 100 tisuća, čekale u redovima kako bi izrekli molitvu pred likom svetoga Leopolda, oni drugi su uzeli pera u ruke i počeli sricati sramotne tekstove.

Tako je najprije na portalu, koji nosi ime po knjižici u koju se upisuju studentske ocjene, osvanuo stravično intoniran, uvrjedljiv i ogavan tekst. Tu se piše o svecu kao lešini, kao mesu, kao hodajućemu cirkusu kojega se voza kako bi, kako pišu, zaluđeni vjernici došli vidjeti. Je li u takvim člancima riječ o novinarskoj neobjektivnosti? Ne. Je li u ovako pogrdnim člancima novinara riječ o vrijeđanju drugačijih mišljenja? Ne. Je li

Župa Karmelske Gospe Bagalović liturgijsko-pastoralni listić

takav članak novinara neukusan? Ne. Pa što je onda takav napis? To je sotonizam! Razotkrile su se namisli onih koji rigaju na sveto i u zahvaćenosti zlom riču kao lavovi koga da proždru. Ne pišem ovo uopće nepromišljeno. Znam da su tvrdnje preoštre. Volio bih i ja da su blaže. No, ako sam obećao pisati istinu, onda ona mora biti izrečena bez obzira na konotacije i tumačenja. Pisati o svecu na način kako su pisali, čisti je plod sotonizma. Zlo ne može trpjeti i šutjeti kada je sveto u blizini. Za egzorcizma – istjerivanje sotone iz opsjednute osobe – događa se sličan scenarij. Kada pred osobu stavite svetu stvar, osobito posvećenu hostiju, svetu vodu ili križ, ta osoba, a zapravo sotona u njoj, počinje dizati takav glas da postaje nepodnošljivo. To postaje rika, pljuvanje i riganje na sveto. Kada nema svetoga, ta se osoba prividno primiri.

To se upravo zbilo prigodom dolaska svetačkih ostataka Leopolda Bogdana Mandića. Zlo u ljudima nije moglo šutjeti. Zato su se udružena pera, po nadahnuću zla, okomila na vjernike, na sveca, na Crkvu, na biskupe, na dobro koje se zbiva. Zbilja su se razotkrile namisli mnogih. Tako jedan kolumnist piše: „Količina popustljivosti koju imamo prema Katoličkoj crkvi je nevjerojatna i zapravo očaravajuća.“ Što je to čudno u ovoj tvrdnji pa je donosim kao citat? Naime, razvidno je da sebi netko uzima pravo da nekomu nešto daje ili uskraćuje. Pisac iznosi tezu da se Katoličkoj crkvi popušta. Kao da su oni, ta manjina koja širi mrak, vlasnici svega pa oni nekomu nešto daju ili uzimaju. Da. Na žalost, tako je. Glasna manjina sebi uzima pravo monopola na državu, na javna mišljenja, na procese u društvu, na podjelu proračunskoga novca, na mjesta klanjanja i molitvi. Oni su „bogovi“, a Bog kojemu se

preko svetoga Leopolda vjernici mole mora nestati i biti ismijan. Stoga, za korijenite promjene u našemu društvu trebamo svece. U svaki grad bismo trebali donijeti likove svetaca kako bi iz tamnih grobova smrti izišli mrzitelji svega što je vjersko, sveto, Duhom nadahnjujuće. Nakon svega viđenog tri tvrdnje zasigurno možemo izreći. Prva je ta da su vjernici žedni svetosti i uzora. Druga je da postoje pripadnici zla koji zaziru na spomen svetoga. I treća je ta da bi sveti Leopold sve koji su se izrugivali s njegovim tijelom i životom primio u svoju ispovjedaonicu i očinski zagrlio.

Vjernici su s dubokim dojmovima i sa suzama ispratili tijelo svoga sveca u Padovu. A ispraćaj za sveca priredili su i „oni drugi“ pa jedan od tih sinova tame piše: „Crkva je odvratna zločinačka organizacija i stoljećima izvor svih zala na ovim prostorima. Najveća greška i propust Tita je što tu bandu nije uništio do temelja i zauvijek!“ I sada se možda pitate tko proizvodi podjele u društvu. On njih smo dobili još jednu podjelu. Do sada smo imali crvene i crne, lijeve i desne. Od sada imamo vjernike i sotoniste. Bog je rekao: budite jedno. A sotona sije razdor. A gore smo vidjeli tko je tko./Fra Mario Knezović/

Ako bježite od mraka, Isus je svjetlo. Ako trpite od vreline vrućice, Isus je osvježenje. Ako želite da vam rane budu ozdravljene, on je liječnik. Ako vas pritišću grijesi, on je pomirnica. Ako ste gladni, On je hrana. Ako ste potrebni pomoći, On je snaga. Ako se bojite smrti, On je život. Ako žudite za nebom, On je Put. (Sv. Ambrozije)