308 309

Svakidaπnjica hrvatskog seljaπtva 19. i veÊeg dijela20. stoljeÊa nije bila ruæiËasta: o tome svjedoËi etnoloπka idruga literatura te osobno iskustvo terenskih istraæivaËa injihovih kazivaËa � seljaka. Mnogi etnografski zapisi izrije-kom svjedoËe o neprestanoj borbi za preæivljavanje, o siro-maπtvu koje je prevladavalo nad bogatstvom. U svakidaπ-njici pojedinca (seljaka), gotovo u svakom trenutku, pre-vladavale su duænosti i radne obveze, a stalan zahtjev pri-lagodbi zadanim obrascima ponaπanja ostavljao je vrloograniËen prostor u iskazivanju osobnosti i upravljanju vlasti-tom sudbinom. Bilo je, naravno, veÊih razlika unutar istogsela ili kraja, a joπ viπe meu razliËitim hrvatskim podruËjima.

Ipak, etnografski zapisi obiluju i podacima o mnogimiskoracima iz svakidaπnjice, o sveËanim trenucima u æivotupojedinca, obitelji i seoskih zajednica, osobito u proslav-ljanju blagdana koji se ponavljaju svake godine i u obilje-æavanju najvaænijih trenutaka u Ëovjekovu æivotu. Mnogiopisi takvih prigoda svjedoËe i o rastroπnosti i obilju, o po-tiskivanju strogosti i popuπtanju stega, o prepuπtanju razo-

Narodni obiËaji

nodi i uæicima. Takvi su npr. neki zapisi o pokladnim obiËa-jima te opisi bogatih svadbi koje su viπednevnim trajanjem,velikim brojem sudionika, bogatstvom opreme i darova, obi-ljem hrane i piÊa, meu ostalim, iskazivale i veliku gospo-darsku snagu i istaknut druπtveni poloæaj pojedinih obitelji.

Nasuprot radnoj svakidaπnjici, dakle, stoji blagdanskiæivot sela i sveËanosti vezane uz vaæne dogaaje u æivotupojedinca i njegove obitelji u kojima viπe ili manje sudjelujei Ëitava seoska zajednica. Sve te prigode prate i odgovarajuÊiobiËaji. ObiËaj je jedan od temeljnih pojmova starije hrvat-ske etnografije, iako se ona nije osobito trudila definiratiga i znanstveno utemeljiti. Prevladavalo je shvaÊanje obi-Ëaja kao neupitnog, sveobuhvatnog i gotovo nepromjen-ljivog Ëimbenika seljaËkog naËina æivota koji ima vaænostnepisana zakona.

Bogata graa o obiËajima svjedoËi ipak i o kulturnojmijeni, jer je nastajala u dugom razdoblju, a zapisivaËe iistraæivaËe osobno je iskustvo poticalo na uoËavanje prom-jena. Iz zapisa se moæe iπËitati i slojevitost obiËaja i njegovi

Zorica Vitez

334 Poklade: didi i druge maπkare,Gljev kraj Sinja, 1999.

335 Pavenka - vijenac ispleten uoËi svadbe,

Brinje, Lika

310

mnogostruki aspekti, a u odreenoj je mjeri moguÊe graui naknadno interpretirati na naËine koje preferira suvre-mena znanost.

U hrvatskoj etnologiji nalazimo nekoliko razliËitihklasifikacija obiËaja, a preteæe podjela u tri glavne skupine:æivotni ili obiteljski, godiπnji ili kalendarski, radni ili gospo-darski. Æivotni ili obiteljski obiËaji vezani su uz istaknutedogaaje u Ëovjekovu æivotu: roenje djeteta i odreenetrenutke tijekom njegova odrastanja, vaænije dogaaje uæivotu seoske mladeæi (npr. novaËenje i odlazak mladiÊa uvojsku), sklapanje braka, smrt i pogreb. Godiπnji obiËajiobiljeæavaju blagdane koji se ponavljaju svake godine, a uHrvata su najveÊim dijelom, u vremenu o kojem je ovdjerijeË, povezani s istaknutim blagdanima katoliËkog kalen-dara. Podaci o radnim ili gospodarskim obiËajima preteæitose odnose na poËetak ili dovrπetak vaænih poljodjelskih idrugih poslova (npr. oranja, sjetve, æetve, gradnje kuÊe).NajveÊim je dijelom rijeË o vjerovanjima i magijskim pos-tupcima vezanima uz te poslove, o kojima se govori u pog-lavlju o predodæbama o æivotu i svijetu. BuduÊi da je nekeod njih potrebno obaviti u jednome mahu, za njih je potrebanveÊi broj radnika od radno sposobnih Ëlanova obitelji, pa suzato nastali tradicijski oblici meusobne pomoÊi, odnosnosolidarnog pomaganja na razini susjedstva i seoske zajednice.Kod nekih od njih naglaπen je druπtveni aspekt, pa je o njimarijeË u Ëlanku o oblicima seoske druπtvenosti.

Gotovo nerazdvojna prepletanja dogaaju se u opi-sima obiËajnih postupaka i onih zamisli koje ih pokreÊu iuzrokuju, a koje se u naπoj etnografiji najËeπÊe nazivajuvjerovanjima. Pridodaju li se tome joπ predodæbe, postupcii verbalni oblici koji pripadaju podruËju magije, razvidnoje koliko je teπko razvrstati i opisati te sloæene pojave te ih,izbjegavajuÊi preklapanja i ponavljanja, podastrijeti πiro-kom krugu Ëitatelja. Neminovno se, kao i u veÊem dijelugrae kojom raspolaæemo, takav opis mora uopÊiti, svestina model koji obuhvaÊa najËeπÊe i najraπirenije znaËajkeonoga πto se opisuje, primjerice zajedniËke i posebne pos-tupke u prigodi sklapanja braka ili proslavljanja boæiÊnihblagdana u Hrvata.

336 Æena s kolijevkom,Marina, Dalmacija

337 Pomagalo za uËenje hodanja,Slavonija

311

zabranama i raznim magijskim postupcima tijekom svadbe,u trudnoÊi i pri poroaju nastojali sve usmjeriti na dobro,u svakidaπnjem je æivotu trudnica malogdje imala drukËijitretman negoli ostale æene. Radila je uobiËajene poslove,pa i one najteæe, u kojima ju je znao zateÊi i sam poroaj.Velika je bila smrtnost novoroenËadi i rodilja, pa nije Ëud-no πto su se mnoge za porod spremale kao za smrt: ispovje-dile se i priËestile, pripremile odjeÊu za ukop i svijeÊu. Zabi-ljeæeno je da je za trudnicu jednako bilo opasno i razdobljeprije poroaja.

Æene su raale stojeÊi, kleËeÊi, ËuËeÊi, sjedeÊi izmeudvaju stolaca ili leæeÊi, veÊinom uz pomoÊ tome vjeπte sta-rije suseljanke, ali i same; izmeu trudova su hodale, po-magale trudovima puhanjem u neπto (boca, zavoj) i povla-Ëenjem neËega (npr. konopa ili lanaca stojeÊi uz ognjiπte),pile vruÊe napitke i stavljale vruÊe obloge. Za vrijeme ra-anja, i kasnije, veÊinom su bile izdvojene od ukuÊana, uposebnoj prostoriji ili pak zajedniËkoj zaklonjene razastrtomtkaninom koja je ponajprije πtitila od iracionalnih opas-nosti. Rjee je poroaju prisustvovao i djetetov otac, a tamo

Od roenja do smrti

Roenje i odrastanje

Raanje i odgoj djece u seoskom je okruæju bilo glav-nom svrhom braËnog i obiteljskog æivota. U odgoju djecesudjelovala je, a negdje i bila odluËnija obitelj negoli samamajka, posebice u obiteljskim zajednicama, odnosno zadru-gama. SudeÊi prema etnografskim zapisima, vjerovalo seda roditelji mogu utjecati na djetetov æivot i prije njegovaroenja, a da je raspoloæenje braËnoga para, osobito muæa,uz druge okolnosti u trenucima zaËeÊa, odluËujuÊe za spol iosobine djeteta. ©to se majke tiËe, odluËujuÊe je bilo njezinovladanje u trudnoÊi koje je uvjetovano mnoπtvom zabranai manjim brojem preporuka. Zabiljeæeno je mnogo toga πtose trudnici brani ili ne preporuËuje ako æeli zaπtititi sebe isvoje dijete, osigurati lagan poroaj zdrava i lijepa djeteta.Svuda je poznato da se trudnica mora Ëuvati od uroka imraka, da ne smije jesti odreenu hranu, a ako poæeli hranuili piÊe koje konzumira tko drugi, ne smije joj se uskratiti.Ruæno i neugodno πto vidi, pa i njuhom osjeti, moæe u dje-teta uzrokovati loπe osobine, pa i tjelesnu manu. S drugestrane, i sama je trudnica “opasna” za okolinu, pa npr. nesmije prijeÊi ispred volova koji oru i sl. Iako su preporukama,

312 313

gdje jest, zabiljeæeni su i odreeni postupci kojima je nasto-jao æeni olakπati poroaj, iako se iz naπe perspektive Ëini da suneki od tih postupaka rodilji viπe odmagali negoli pomagali.

U Loboru u Hrvatskom zagorju æena koja pomaæerodilji mora odmah nakon poroaja pohvaliti novoroenËe,zaæeljeti mu dobro:

Dober Ëovek bo, bogataπ bo, sega imel bo, daj muBog grehe oproπËejne, duπne zveliπËejne.

Na osobit se naËin postupa s posteljicom i pupko-vinom. PupËana vrpca, nakon πto se neËim sveæe na mjestunajbliæem djeËjem trbuhu, presijeËe se noæiÊem, πkaramaili nekom neobiËnom oπtricom (npr. srpom). Kad djetetuotpadne preostali, svezani dio pupkovine, spremi se i Ëuvadok ono ne poraste ili krene u πkolu; prema spretnosti prirazmrsivanju pupkovine sudi se o djetetovim sposob-nostima. Posteljica se obiËno osobito briæljivo zakopa. Akoje dijete roeno u posteljici, pripisuju mu se osobite, pa inadnaravne osobine: negdje dræe da Êe biti pametno isretno, a drugdje da Êe postati vjeπtica ili neko drugo nad-naravno biÊe. I toj posteljici pripisivali su osobita svojstva,pa su je znali i Ëuvati (jer πtiti od metka i sliËno). Na viπeje mjesta zapisano da je djeliÊ te posteljice potrebno novo-roenËetu zaπiti na odjeÊu pod pazuho i time mu osiguratisreÊu i vrline.

Uz novoroenËe su stavljali razne predmete s nam-jerom da ga πtite (npr. srp, rog) ili utjeËu na njegovu buduÊ-nost i izbor zanimanja (npr. neko orue, knjigu, vreteno).

Rodilju nakon poroaja posjeÊuju roakinje i drugeæene, donoseÊi hranu i piÊe, razgovaraju s njom o poroajui djetetu, podsjeÊaju je na daljnje zabrane i preporuke kojihse mora dræati. Negdje je kuma nosila rodilji juhu i drugojelo viπe dana nakon poroaja. Dijete su krstili na sam danroenja, ili dan-dva poslije njega. Ako je bilo slabo, uËinilisu to πto prije, ne samo kao dobri katolici nego i zbog proπi-rena vjerovanja da se umrlo nekrπteno dijete pretvara unadnaravno biÊe. ObiËno se djeËaku uzimao kum, a dje-vojËici kuma, ili su kumovi bili braËni par. Na krπtenje jerijetko odlazio kum, obiËno je iπla kuma u pratnji jedneæene, nerijetko upravo one koja je pomagala pri poroaju.

Ta je æena nosila dijete u crkvu, kuma iz crkve, a dijete jeobiËno bilo u zipki.

Djetetovo roenje proslavlja se u skladu s moguÊnos-tima, preteæito u krugu obitelji i uz obvezatnu nazoËnost kumai/ili kume, na dan krπtenja, ali se ËeπÊe slavi prve ili drugenedjelje nakon djetetova krπtenja. Uz ukuÊane nazoËna je iπira rodbina, kumovi i babica. U toj prigodi sve æene, a kumaobvezno, donose dar u jelu i piÊu. Vrlo je rasprostranjen idugo odræan obiËaj da kuma taj dar donese na glavi, u koπariili bez nje, pokriven ili zamotan u stolnjak ili ukrasni ruËnik.Taj su dar zvali pogaËa, po vrsti okrugla kruha ili kolaËa kojije bio sastavni dio darivanog (bolji kruh, kolaËi, meso, vino);naziv je u mnogim mjestima ostao i nakon πto se sadræaj darapromijenio. Darivanje djeteta od kume ili kuma ranije nijebilo obvezno ili se svodilo na darivanje prvom djeËjomkoπuljicom, obiËno jednakom za djevojËicu i djeËaka, irupËiÊem; taj dar s vremenom se svuda mijenjao i postajaosve bogatiji (odjeÊa, novac, zlatni nakit), kao πto se proπirioi obiËaj da djetetu svaki posjetitelj pod uzglavlje ili u odjeÊu(povoj) stavi neπto novca. Roenje djeteta, osobito djeËaka,ponegdje se proslavljalo gotovo kao pir.

338 U posjetu rodilji i novoroenËetu,Luka, Pokuplje, 1923.

314

Dræalo se da je rodilja “neËista” Ëetrdeset dana nakonporoaja, da je tada osobito izloæena svim zlim utjecajima,ali i da sama moæe uzrokovati neko zlo. Zato joj je biloograniËeno kretanje, a nakon toga vremena “Ëistila” se po-sebnim obredom u crkvi i zatim se vraÊala uobiËajenomnaËinu æivota seoske æene i majke.

Kumovi su darivali svoju kumËad za prvu godiπnjicuæivota, obiËno koπuljicom, πto se proslavljalo, a nakon togakumovi viπe nisu imali obveze prema kumËadi sve do nji-hove udaje, odnosno æenidbe.

U prvim godinama djetetova æivota najvaæniji suobiËaji vezani uz njegovo zdravlje, rast (osobito kose), prvekorake, prve zube i poËetak govora. Na kraju prve godineæivota, ili kasnije, djetetu se uzimao poseban kum ili kumada mu prvi put odreæe malo kose, redovito uz izricanje nekeformule za dobrobit djeteta i njegovo napredovanje i uzdruge, tradicijom utvrene, postupke. Odrezana se kosaspremala (ili stavljala na πljivu, rodno drvo), kum je darivaodijete, ukuÊani kuma, a prigoda se proslavljala veÊom ilimanjom gozbom. Ako je dijete bilo bolesno, ovo, πiπano

339 DjeËak u haljinici - rubinici,Sikirevci, Slavonija, 1912.

340 Djeca iz Sikirevaca,Slavonija, 1916.

315

kumstvo imalo je posebnu ulogu, odnosno oËekivalo se daÊe utjecati na poboljπanje zdravlja. Zabiljeæeni su brojni,preteæito na magiji temeljeni, postupci lijeËenja djeËjihbolesti i tegoba, ali i narodni lijekovi. Ako dijete dugo neprohoda, takoer se traæila pomoÊ u iracionalnom i magij-skom (npr. takvo je dijete trebalo triput prekoraËiti pros-jaËki πtap). Razvoj govora poticao se raznim postupcima,od magijskih (daju mu piti iz zvona, nad glavom mu razdvojedva pri peËenju slijepljena kruha) do praktiËnih, kao πtosu svojevrsne govorne vjeæbe, igre glasovima, rijeËima, pjes-micama. Kad djetetu ispadne prvi zub, mora ga se nekamobaciti, na tavan ili preko glave, uz odreenu izreku kojomse traæi bolji (æeljezni), a tom se prigodom dijete i dariva.

Odreene faze odrastanja obiljeæavale su se ponekimvidljivim znakom, promjenom odjeÊe ili frizure, promjenomobveza u obitelji, odnosno preuzimanjem odreenih poslova(kao πto su npr. pastirski), πto je donosilo veÊe promjene uæivot mladog Ëovjeka i njegovo sudjelovanje u æivotu i obi-Ëajima razliËitih dobnih i spolnih skupina. Tako su prim-jerice, u odreenoj dobi djevojËice i djeËaci sudjelovali uproljetnim obiËajima kao πto su jurjevski i ivanjski, a neπtoodraslije djevojËice u duhovskim. Za Duhove se odræavalakrizma i stjecala joπ jedna kuma, odnosno kum. U æivotuseoskih mladiÊa vaæan je bio dan novaËenja (regrutacije) idan odlaska u vojsku. Sposobnost za vojsku doæivljavala sekao sposobnost za æivot i ulazak u druπtvo odraslih, a nespo-sobnost je donosila sramotu i porugu i onda kad je spasavalamladiÊa od odlaska u rat. MladiÊi koje su proglasili sposob-nima kitili su se osobitim rupcima i buËno proslavljali. Pros-lave uoËi odlaska na novaËenje kao i na odsluæenje vojnogroka nastajale su i narastale tijekom vremena, a obiËno jetu bio i neki sadræaj vezan uz djevojke (u Dalmaciji su mla-diÊi po noÊi djevojkama Ëupali cvijeÊe ili uzimali lonËanicei odnosili ih na neko drugo mjesto kako bi pokazali svojuspretnost i zanimanje za odreenu djevojku). Prije odlaskau vojsku bio je obiËaj da mladiÊ posjeti roake, prijatelje isusjede, od njih se oprosti, a obiËno i dobije neπto novcana dar.

341 Krizmanske kume,Gornja Bistra, Hrvatsko zagorje, oko 1940.

316 317

Udaja i æenidba

Sklapanje braka osobito je vaæan trenutak u æivotupojedinca i zajednice, preduvjet za stjecanje i odgoj potom-stva, za nastavak æivota samog. Uspjeπnost toga koraka nas-toji se osigurati svim poznatim sredstvima: poπtivanjemobiËajnog i obrednog, ljudskog i nadnaravnog. Oko tog sedogaaja okupljaju svi napori i moguÊnosti obitelji udavaËei æenika i svih koji sudjeluju. Prigoda je to da se oæivotvorestari obiËaji, vjerovanja i norme nepisanog i pisanog prava,prigoda za goπÊenje i veselje, glazbu i ples. Zato i opisi svad-benih obiËaja sadræe najraznovrsniju etnografsku i folklornugrau, regionalno vrlo razliËitu, koja u mnogim poje-dinostima � u poeziji npr. � predstavlja najviπe domete naπefolklorne umjetnosti. Vidljiva je i odreena sklonost da sepri sklapanju braka prednost daje starijim tradicijama i dase u svakom pogledu pokuπa ostvariti najviπe i najbolje, i uæivotnoj praksi, i u zapisima. Predodæba o svadbi kao osobi-tom i reprezentativnom druπtvenom i folklornom dogaajuurodila je bogatstvom grae o svadbenim obiËajima, ali iprevlaπÊu idealnotipskih opisa nad podacima o pojedi-naËnim izvedbama, odnosno o konkretnim svadbama, oodstupanjima i variranjima zamiπljenog i æeljenog modela.Zbog toga na osnovi te grae nije moguÊe pratiti promjenetijekom gotovo cijelog stoljeÊa njezina nastajanja, kao πtoi nije moguÊe procijeniti kako se stvarno udavalo i æenilo uodreenom kraju i u odreenom vremenu, πto je prevla-davalo, koji je bio odnos æeljenog i ostvarenog. S premaloinformacija raspolaæemo i o ekonomskom aspektu svadbe.

U etnografskim zapisima kojima raspolaæemo, uzopise seoskih svadbi u kojima je sve bilo najbolje i sveganajviπe πto moæe biti, i u materijalnom pogledu i u poπti-vanju cjelovitog ceremonijala, u manjoj su mjeri zabiljeæenai odstupanja od optimalnog, moguÊnosti izostavljanja ireduciranja obiËajnih pojedinosti i trajanja svadbe, brojasudionika, koliËine darivanja i ËaπÊenja. I da su svi bili dostaimuÊni da prirede bogatu svadbu, razliËite okolnosti nemi-novno su donosile manje ili veÊe razliËitosti, odstupanja

342 ZaruËnici,Slakovci, Slavonija, 1937.

343 Mladenci,Slakovci, Slavonija, 1937.

318

ili prilagodbe. Uz razliËitosti koje su nastajale izmeumodela i ostvarenja, uvijek su i svuda postojale i razliËitemoguÊnosti: brak se mogao sklopiti na viπe naËina, koje jeseoska zajednica priznavala, iako ih je razliËito vrednovala.Na vrhu ili poËetku toga niza stoji najpoæeljniji Ëin skla-panja braka � idealna svadba, a zatim se niæu njezini re-ducirani oblici koji zavrπavaju moguÊnoπÊu da braËni parjednostavno zapoËne zajedniËki braËni æivot uz tek neki tra-dicijski Ëin i uz obveznu promjenu odjeÊe i oglavlja kojavidljivo iskazuje prelazak iz djevojaËkog u staleæ udanih æena.

U seoskom se okruæju brak mogao zasnovati i nadruge priznate naËine: razliËitim vrstama tzv. otmica æene:fingiranom otmicom, tj. obostrano dogovorenom, zatimdjelomice dogovorenom (πto najËeπÊe znaËi da je djevojËinaobitelj nije oËekivala, a mladi par i obitelj æenika bili su udogovoru), pa i pravom otmicom djevojke. Fingirana idogovorena otmica jedva da se mogu nazivati otmicama,jer se njima najËeπÊe pribjegavalo s namjerom da se izbjegnuzahtjevne svadbene procedure, odnosno troπak, a svi susudionici bili u dogovoru. Takve vrste otmica zapravo sutakoer reducirani oblici svadbe, jer se u skraÊenu postupkudolaska po udavaËu i njezina prevoenja u æenikovu kuÊu� πto je temeljno dogaanje svake svadbe � obvezatno obav-ljaju pojedine simboliËne radnje svojstvene svadbi (prim-jerice, pucanje pri odvoenju mladenke i dolasku mlado-æenji, bacanje jabuke preko krova i drugi postupci pri do-lasku æenikovoj kuÊi, promjena odjeÊe kao vidljiva znakanovoga braËnoga stanja).

Pretpostavlja se da je otmica djevojke bila gotovopravilo u davnoj proπlosti Slavena. U nas je bila dobro poz-nata u dinarskim krajevima, u zaleu Jadrana, a u pojedi-naËnim sluËajevima potvrena je joπ sredinom 20. stoljeÊa.

Meu nisko vrednovanim oblicima zasnivanja brakanalazi se i jedini postupak u kojemu izostaje dolazak poudavaËu, jer ona u izabranikovu kuÊu dolazi sama. Razlogje takvu postupku πto se netko od zainteresiranih (iz udava-Ëine ili æenikove obitelji, pa i sam æenik) opirao æenidbi ilije otezao sklapanje braka; takvom je Ëinu najËeπÊe pret-hodila prijebraËna veza koja je kompromitirala djevojku.

Takav poËetak braËnog æivota udavaËi je donosio loπ tretmanu braku, a njezin nepovoljan poloæaj izraæen je stihovima:

Teπko travi (zemlji) kuda vojska proe,i nevjesti (divojki) koja sama doe.Treba imati na umu da je rijeË o tradicijskim naËi-

nima zasnivanja braka (svadba, razliËite vrste otmica), ada se zakonski Ëin � crkveno i/ili graansko vjenËanje �razliËito u njih uklapao, ovisno o kraju i vremenu, ali i opojedinaËnim odlukama (prije ili nakon svadbe, na razli-Ëitim mjestima u njezinu tijeku, kraÊe ili dulje vrijemenakon prividne ili prave otmice). Neki opisi svadbe poka-zuju kako se zakonski Ëin nacjepljuje na tradicijski, jer seobavlja viπe dana prije svadbe kao neka formalnost, a nakonnjega udavaËa i æenik odlaze svaki svojoj kuÊi iπËekujuÊisvadbu. Crkveno se vjenËanje iskazuje kao uljez u obiËajnui obrednu cjelinu i kad je ono ukljuËeno u proceduru svadbe,ali na njega mladenci dolaze zasebno i nakon njega se raz-dvajaju ili odlazak i povratak s vjenËanja ne prati propisanoponaπanje, nego se u tom trenutku prekida svadbeni cere-monijal i opet nastavlja nakon povratka s vjenËanja.

Kad braËni æivot zapoËinje bez svadbe, toboænjomotmicom i drukËije, zakonski Ëin kasni za poËetkom braËnogæivota, pokatkad i viπe godina, a najmanje toliko dok seobitelji “pomire”, stvarno ili formalno. UËestalost nevjen-Ëanih brakova u vremenu izmeu dvaju svjetskih ratova udalmatinskoj unutraπnjosti i u Lici navela je neke pravnike,a zatim i etnologe, na tumaËenja nevjenËanog razdobljakao vremena braËnog iskuπavanja, pokusnog braka. Sedam-desetih godina istraæivanja su u istim podruËjima potvrdilapostojanje nevjenËanih brakova zasnovanih nekim od tra-dicijskih naËina, ali, zasigurno, bez pokusne namjere.Seoska ih je zajednica tretirala kao punovaæne brakove,oËekujuÊi da Êe naknadno uslijediti i zakonski Ëin. U proπ-losti, a i u naπe vrijeme, bilo je i zlouporaba istodobnogpostojanja dviju vrsta pravila, tradicijskih i zakonskih,nepisanih i pisanih: zapoËinjuÊi braËni æivot tradicijskimËinom pojedinci su ga, u sluËaju nezadovoljstva i drugihrazloga, raskidali pozivajuÊi se na njegovu nezakonitost.Osim odreenog razdoblja koji par provodi nevjenËan, niπta

319

drugo ne potvruje postojanje pokusnog braka kaotradicijske braËne ustanove u Hrvata.

Brojni opisi svadbenih obiËaja u Hrvata pokazujuda su oni regionalno vrlo razliËiti i gotovo svuda sloæeni,sastavljeni od viπe glavnih skupina obiËaja, poËevπi od oda-biranja braËnog para, preko prijesvadbenih sastanaka pred-stavnika udavaËine i æenikove obitelji (na kojima se ispitujespremnost obiju strana za sklapanje braka i utvruju uvjeti,procedura i sudionici svadbe) i na kraju same svadbe teposlijesvadbenih obiËaja. VeÊi ili manji broj prijesvadbenihdogaanja, trajanje same svadbe i poslijesvadbeni obiËajizbivaju se u kraÊem ili duljem razdoblju, od nekoliko danado nekoliko tjedana, mjeseci pa i godina. Najviπe na du-gotrajnost postupka od prvog dogovora do posljednjeg Ëinapri sklapanju braka utjeËe razdoblje zaruka koje je u nekimkrajevima i vremenima znalo potrajati i viπe godina. Vrloje razliËito i trajanje same svadbe (od jednog, tri do petdana, tjedan pa i viπe), ovisno o regionalnim i lokalnimrazlikama te o okolnostima svakoga pojedinog sluËaja. Po-jedine faze i postupci mogu se spajati i/ili izostavljati, re-ducirajuÊi tako optimalnu tradicijsku proceduru sklapanjabraka na vremenski, ali i sadræajno vrlo razliËite postupke.

Pronalaæenje braËnog para

Iako se najviπe udavalo i æenilo unutar istog sela iliæupe, rjee izdaljega, ipak je Ëesto trebalo potraæiti odgo-varajuÊu djevojku, pobliæe se propitati o osobinama udavaËeili prilikama u æenikovoj kuÊi, a zatim i o izgledima da braË-na ponuda bude prihvaÊena. O udaji i æenidbi mladih odlu-Ëivali su stariji Ëlanovi obitelji (roditelji, starjeπina zadruge/proπirene obitelji), nastojeÊi dovesti radinu, zdravu i bogatusnahu, odnosno udati kÊer u kuÊu u kojoj Êe s njom dobropostupati i gdje neÊe oskudijevati. Mladi se Ëesto nisu poz-navali, a oËekivalo se da Êe bez pogovora prihvatiti odlukustarijih. MladiÊ se æenio kad je obitelj trebala dodatnu radnusilu ili kad se ukazala osobito dobra prilika, poæeljnaudavaËa. Pazilo se da se najprije udaju i æene starije sestre ibraÊa, i strahovalo da djevojka ne propusti priliku i ne

prijee najpoæeljniju dob, ili da ne prijeËi prilike mlaimsestrama. Ovisno o kraju i vremenu, dogaale su se prom-jene i poveÊavala se moguÊnost da mladi sudjeluju u izborubraËnog para; najvaænije promjene u tom pogledu nastalesu nestankom obiteljskih zadruga, a uæa obitelj, odnosnoroditelji i ranije su nastojali pomiriti interese obitelji imladog para.

Pravila ponaπanja i organizacija æivota i rada u seoskimsredinama ograniËavale su prigode za susrete mladih, pa imoguÊnosti da stariji pobliæe upoznaju osobine potencijalnesnahe. Osobito je to bio sluËaj u raπtrkanim zaseocima kojisu u proπlosti vrlo ograniËeno meusobno komunicirali.Prigode da se javno pokaæe za udaju i æenidbu dorasla seoskamladeæ svodile su se na seoske proslave, sajmove, odlazak ucrkvu i ples ispred crkve nakon mise, zajedniËke poslove uzdruæenje, plesne zabave. U nekim su krajevima postojali iosobiti datumi, odnosno prigode kad se moglo vidjeti i oda-brati djevojku (npr. djevojaËki sajam u Vrlici).

U traæenju dobrog para pomagale su i tome viËneosobe, obiËno starije æene, kao braËni posrednici; ponegdjese uspjeπno posredovanje nagraivalo.

Odbijanje braËne ponude u seoskim je zajednicamadonosilo porugu i poniæenje; zbog straha od neuspjeha svojusu misiju prosci obavljali u okrilju mraka, naveËer ili ujutrorano. NeobiËno je bilo vaæno diskretno i neformalno obavitiprvo propitivanje i dogovore. Ta je zadaÊa pripadala æenamaposrednicama ili æenama iz æenikove obitelji, Ëesto njegovojmajci, a rjee muπkom Ëlanu obitelji. Pravoj je proπnji pret-hodilo propitivanje ili toboæe sluËajni posjet, a samo po-negdje i osobiti prijesvadbeni sastanak koji ima tradicijomustaljen oblik i sadræaj.

320 321

Proπnja

Proπnja je prijesvadbeni Ëin koji se malokad izos-tavlja. Obavlja se i tada kad je brak veÊ dogovoren i objeobitelji o svemu suglasne, ponekad samo radi poπtivanjaobiËaja i tradicijske forme. U prosce ide momkov otac ilidrugi stariji bliæi roak, rjee sam momak, a s njima znabiti i jedan osobito vjeπt govornik. Njihovi pregovori s uda-vaËinim roditeljima razlikuju se od kraja do kraja, a Ëestose obavljaju prema ustaljenu obrascu, u frazama i dijalozimakoji se, isti ili sliËni, javljaju i u svadbi. Prosci se pred-stavljaju kao lovci ili putnici, traæe neku izgubljenu æivotinjuËiji trag vodi u tu kuÊu i sliËno. Sa sobom donose piÊe,hranu i darove, prihvaÊanje ili neprihvaÊanje kojih moæebiti znak prihvaÊanja ili odbijanja proπnje.

Iz mnogih opisa vidljiva je i vaæna uloga æena priproπnji, osobito uloga æenikove i udavaËine majke; nerijetkoone obavljaju sve prethodne dogovore i obiËajne radnjeda bi, kad je sigurno da Êe proπnja biti prihvaÊena, muπkarcipreuzeli odluËujuÊu ulogu i potvrdili dogovoreno.

Zaruke

Zaruke su najËeπÊe zaseban Ëin, a samo im ime kazujebitan simboliËan sadræaj: primanjem za ruke mladiÊ idjevojka iskazuju odluku da zasnuju brak. Taj je Ëin poznatsvim Slavenima, sliËnog naziva i istoga simboliËnog zna-Ëenja, a moguÊe je da je prije prihvaÊanja krπÊanstva tobio glavni obred sklapanja braka.

Joπ dva Ëina sliËne su obredne vaænosti i velikestarine: okretanje djevojke (u smjeru kretanja sunca) i prste-novanje djevojke, a zbivaju se Ëesto na zarukama, ali i udrugim trenucima prijesvadbenih obiËaja. Prstenovanje jepoznato gotovo svuda i u svim vremenima, a u nekim sekrajevima izdvojilo kao zaseban obred. Zanimljiv je zapisiz Poljica u Dalmaciji u kojem se spominje prstenovanje(kao starija tradicija) i okretanje djevojke.

U nikin selin povlaËi se joπ stari obiËaj prstenovanja.Stol je nasrid kuÊe, a na njemu prsten, britva, ogledalo, oËenaπi(krunica). Pristupi divojka do stola, otac mladoæenje uzme jeza ruku, okrene tri puta naoposun, stavlja prsten, Ëinizlamenovanje (znak kriæa) i govori: U ime oca...

U nekim se hrvatskim krajevima Ëin okretanja do-gaa i u drugim trenucima svadbe, s izmijenjenim ili zabo-ravljenim prvotnim znaËenjem i vaænoπÊu, ponegdje kaopuka formalnost.

Etnolozi dræe da Ëin okretanja udavaËe iskazuje patro-nat nad njom onoga koji Ëin obavlja ili onoga koga onzastupa, mladenca ili njegove obitelji, a upuÊuju i na moguÊ-nost da je takav svadbeni Ëin postojao i u starih Slavena.

Pri zarukama uz gotovo obligatnu jabuku, novac iprsten, djevojka prima i druge darove: uporabne i ukrasnetekstilne predmete, nakit, a Ëesto i osobita jela, odnosnokolaËe. Djevojka neËim uzvrati mladencu, pa i njegovojpratnji, a i oni njoj daruju joπ poneπto; gotovo redovitoobostrano se razmjenjuje piÊe.

344 Predsvadbeni darovi udavaËi,Konavle

322

Izmeu zaruka i svadbe

U mnogim krajevima postoje i dodatni prijesvadbeniposjeti meu obiteljima buduÊega braËnog para, odnosnoposjeti zaruËnika zaruËnici. U bogatijim krajevima ti suposjeti u neka doba bili osobito brojni, a darivanja obilata:kad se tome doda troπak i vrijeme utroπeno na svadbu, nijeËudno πto je ta rastroπnost doπla na udar javne kritike.Nastojalo se ograniËiti vrijeme trajanja i troπenje na seos-kim svadbama (dubrovaËka je vlada joπ 1235. posebnimzakonom zabranila neke svadbene obiËaje i ograniËila piro-vanje na jedan dan).

Izmeu zavrπenih zaruka i svadbe bilo je joπ nekolikosastanaka i prateÊih obiËaja, regionalno razliËitih. Jedan jeod njih ugovor kojemu samo ime govori da se na tom sas-tanku neπto ugovara, a to je najËeπÊe ugovaranje o vjen-Ëanju, uglavljivanje obveza obiju strana o darovima,ËaπÊenju, svadbenoj proceduri pa i sudionicima na svadbi.Vaæan je dio ugovora i cjenkanje o novcu koji svekar dajemladenki za nabavu njezine opreme. Ugovor je, kao i sviprijesvadbeni sastanci, u mladenkinoj kuÊi, a i tom se pri-godom razmjenjuju darovi uz ËaπÊenje.

Nekoliko prijesvadbenih obiËaja ne nalazimo svagdjegdje æive Hrvati, nego su regionalnog znaËaja. To je pletenjevijenca, udavaËin posjet rodbine i skupljanje darova, tesveËani prijenos udavaËina ruha i opreme. Ovo posljednjeËeπÊe je dio same svadbe; vaæno je da, bez obzira na to kadse obavlja, osim prigode da se javno vidi i komentira djevo-jaËka sprema, ovaj Ëin prate razliËiti obiËajni i magijskipostupci.

ObiËaj da isproπena djevojka posjeti svu rodbinu,bliæu i dalju, pitajuÊi za njihovo miπljenje o njezinoj udaji(iako je obiËno sve veÊ dogovoreno) zabiljeæen je u sjever-noj Hrvatskoj: uz naziv iti po pitajnu ima i druge znaËajkeustaljene tradicije. Zanimljivo je da je u Poljicama u Dal-maciji istu obvezu imao i æenik, ali se veÊ poËetkom stoljeÊazanemarila.

Pletenje vijenca ili viπe njih, kao posljednji prije-svadbeni obiËaj uoËi samog vjenËanja, zabiljeæen je u

Mladenka, 345

Konavli,iz albuma N. ArsenoviÊa, oko 1860.

323

nekoliko hrvatskih krajeva, i to meusobno udaljenih, sjedne strane u Lici i u Hrvatskom primorju, a s druge uSlavoniji i Podravini. Dogaa se u udavaËinu domu i imaznaËaj oproπtaja djevojke od vrπnjakinja odnosno djevo-jaËkog æivota. Vijenac se plete za mladenku, za neke odsvatova i, negdje, za svatovski barjak. ObiËno se unaprijedpriredi sve potrebno, a to je prije svega biljka odnosno viπenjih: obvezna je odreena vrsta zimzelena, zatim rutvica iruæmarin. Uz ostale obiËajne pojedinosti valja spomenuti ipjesme koje se tom prigodom pjevaju.

U Lici se vijenac plete od biljke zvane pavenka, aplete ga dobra pjevaËica uz pjesmu:

Lipa Mare vinac plela,Oj divojko, oj jabuko, oj! (pripjev iza svakog stiha!)Od pavenke zelenike,K sebi svoje druge zvala:Doite mi, druge moje,Pomoz’te mi vinac plesti,Sutra Êu vam odlaziti,U tuicu u daljinu,Tuu majku majkom zvati,Svoju moram ostavljati,Tueg rodu rodom zvati,Svoga moram ostavljati,Tuu sestru sekom zvati,Svoju moram ostavljati,Tueg brata bracom zvati,Svoga moram ostavljati.Osim vijenca, uoËi svadbe pripremaju se i svadbene

kitice, preteæno od ruæmarina (koje su negdje i pozlaÊivali);te kitice namijenjene su svatovima koji ih moraju baremsimboliËno otkupiti novcem. Za svatove se priprema i zas-tava, svatovski barjak, naËinjen od πarenih rubaca i vrpci,s jabukom ili naranËom, kitom zelenila ili cvijeÊa na vrhu,ponegdje i s objeπenim svatovskim kolaËem.

Meu prijesvadbene obiËaje moæe se uvrstiti i po-zivanje na svadbu, bar ondje gdje se ono dogaa viπe danaprije, a eventualno ponavlja i dan uoËi svadbe. PozivaË jemuπkarac, napose opremljen: s kiticom za πeπirom ili drug-

346 Mladenka,Vukovina, Turopolje,iz albuma N. ArsenoviÊa, oko 1860.

324

dje, s prebaËenim ukrasnim ruËnikom, πtapom, obveznomposudom s piÊem koje nudi pozivanima. Ponegdje su i dvapozivaËa, jedan poziva mladenkine, a drugi mladenËevegoste. Pri pozivanju izgovaraju ustaljene formule, kraÊe ilidulje, meu kojima ima i πaljivih tekstova poput ovogagovora iz Meimurja:

Falen bodi Jezuπ Kristuπ. Draga moja rodbina, pri menise nekaj novoga pripetilo. Æeni se moj sin. Preprajli (pripravili)smo se za gosti. Zaklali smo prasca, ki vaæe s ocom i kocom trimetr (300 kg); janoga vola kakti mola (moljca): janoga pefcakakti vrapca. Za naπe gosti bo sega dosti; tak kaj bote meli kajzabosti. To vam bode Ëudaj dela, de bo tuljku jela. Vi to dobroznate, da mi to ne mremo sami naprajti, zato bi vas prosil, akobote tak dobri, ka se toga dneva (kaæe datum) k nam potrudite,ka nam pomorete. Falen bodi Jezuπ Kristuπ.

Svatovi i svadba

Svatovi su glavni sudionici svadbe, oni s posebnimduænostima i nazivima. Uz njih u svadbi sudjeluju i drugi:prije svega ukuÊani udavaËe i æenika, rodbina i gosti koje uraznim krajevima razliËito nazivaju.

Broj, duænosti, kao i nazivi svatovskih duænosnikalokalno su vrlo razliËiti. Ipak je oËigledno da je svuda temeljsvatovske svite Ëinilo troje, petero ili sedmero osoba, meukojima moæe biti i mladoæenja i jedna æena � udavaËinapratilja i zaπtitnica, a njima se zatim pridruæuje i mladenka.S vremenom i blagostanjem rasla je i sklonost poveÊanjubroja svatovskih duænosnika, udvostruËavanjem postojeÊihuloga ili pridodavanjem novih. Gotovo uvijek postojala supravila o najmanjem broju svatova i viπe moguÊnosti zanjihovo poveÊanje, ponegdje toËno utvrena alternativa sveÊim i manjim brojem obligatnih sudionika.

VeÊina istaknutih svatovskih duænosti povjerava seËlanovima obitelji i πire rodbine, ako se meu njima mogunaÊi podobne osobe. Na Ëelu je svatova ugledan muπkarac,sposoban da vodi sva svadbena zbivanja, stariji od ostalihsvatova, zato najËeπÊe zvan stari svat, star/j/eπina. Drugi po

Mladenka, 347

OrebiÊ, Peljeπac,iz albuma N. ArsenoviÊa, oko 1860.

325

vaænosti je kum, i to onaj s mladenËeve strane (debeli kum,prvi kum); gdje postoji i kum s udavaËine strane, pa iprikumak, oni su manje vaæni svatovi. Uz mladenku, kaopratilac i zaπtitnik, obvezno se nalazi d/j/ever i mlaa æena.Gotovo uvijek jedan svat predvodi svatovsku povorku izato se zove prvi, prvi/je/nac, ali i vojvoda, dolibaπa, kapitan,deËi (vodeÊi!), odnosno poklojniË (jer se svima poklanjaodnosno pozdravlja). »esto se uloga predvodnika ujedinjujes ulogom zastavnika ili bar/i/jaktara ili su to dvije osobeodnosno dva svata. Poseban je svat zaduæen da svatove raz-veseljava, pa je Ëesto i na smijeπan naËin opremljen. Po-sebne uloge s odgovarajuÊim imenima imaju i drugi sva-tovski duænosnici: koji nose mladenkino ruho, jelo i piÊe,najavljuju dolazak svatova i drugo. U nazivima, kao iduænostima svatova u Hrvata vlada velika raznolikost, paje o tome vrlo teπko uopÊeno govoriti.

Zahtjevnu ulogu svatovskog veseljaka znao je u viπesvadbi ponijeti isti Ëovjek, a sliËno je bilo i sa svatom koji,iako obiËno nije domaÊin ni Ëlan obitelji, govori uimeukuÊana i mladenaca. Obje uloge traæe dobre govornike ipoznavatelje svatovske tradicije, pa su se zato te duænostipovjeravale veÊ okuπanim osobama.

Nije ovdje sluËajno rijeË o svadbenim “ulogama”:mnogi su etnolozi i folkloristi upozorili na dramski aspektsvadbenih obiËaja, bilo da su isticali pojedine dijelove ilisu cjelinu svadbenih dogaanja promatrali kao svojevrsnupredstavu. U tom je smislu etnolog Milovan Gavazzi poseb-no upozorio na zbor koji u nekim krajevima prati svadbenazbivanja, a Ëiju su ulogu zapazili i drugi europski folkloristii usporedili ga sa zborom u klasiËnoj grËkoj drami. Osobituulogu u svadbi imaju i seoski muzikanti, u starije vrijemeseljaci s osobitim darom koji im je omoguÊavao dodatnuzaradu ili bar hranu i piÊe, a kasnije poluprofesionalci, pa iprofesionalci. Uz svirku, oni su i predvodili odreena svad-bena zbivanja i izvodili πaljive scene, svadbene “komedije”.

U nekim je krajevima bilo uobiËajeno tituliranjesvatova izrazima koji upuÊuju na drugu druπtvenu skupinu,na staleæ kojemu ti ljudi inaËe ne pripadaju. To je raπireno

348 Mladenka,Novi Vinodolski, Hrvatsko primorje,iz albuma N. ArsenoviÊa, oko 1860.

326

oslovljavanje svatova kao “gospode” (“gospoda svatovi”).Prema nekim tumaËenjima, tu je rijeË o namjernom imiti-ranju ponaπanja viπega staleæa, ugledanju na negdaπnjuvlastelu. Privremeni prelazak u viπi rang ili u drugi staleæ,takoer na verbalnom planu, potvruje se i u obiËaju da semlada i mladoæenja za trajanja svadbene procedure nazivajukapetanicom i kapetanom. Ova vrsta “napredovanja” u znakuvojniËke hijerarhije vjerojatno nije tek sluËajno vezana zapodruËja s vojniËkom tradicijom. Ta ista tradicija nazire sei u drugoj pojedinosti, u mladenËevoj odjeÊi u kojoj barjedan dio mora biti po uzoru na vojniËko odijelo, i to neono suvremeno, nego dio vojniËke odore iz starijeg vremena(kabanica, uske hlaËe). Istoj skupini pojava vjerojatnopripadaju poredak i kretanje svadbene povorke u kojoj nekinaziru oblik vojne formacije; s time je moæda u vezi i in-zistiranje u nekim krajevima da svatovi jaπu na konjima

bez obzira na udaljenost, a moæda i specifiËan naËin izra-æavanja radosti i obiljeæavanje odreenih faza svadbeneprocedure pucanjem iz vatrenog oruæja (uz druge, osobitomagijske svrhe).

Posebnost svadbene odjeÊe mladenaca, osobito mla-denke, etnolozi su tumaËili raznim magijskim svrhama Ëijaje preteæita namjera bila da zaπtite i odbiju zle utjecaje (spomoÊu πarenila i posebice crvene boje, prekrivanjem mla-denke kabanicom, zakrivanjem lica). U mladenkinu vijen-cu ili kruni koncentriran je najveÊi dio simboliËnih i magij-skih poruka i znaËenja: po njemu se mladenku poznaje, alion je i πtiti te iskazuje njezin prijelazni status izmeu djevo-jaπtva i staleæa udanih æena. Mladenkin vijenac ili kruna ustarije je vrijeme bio domaÊe izradbe, sastavljen od pravogili umjetnog cvijeÊa, stakalaca, trepetljika i drugih ukrasa,ponajviπe πaren s prevagom crvene boje, s ovjeπenim ukras-

Svadbena povorka,

349

Konavli,iz albuma N. ArsenoviÊa, oko 1860.

327

nim vrpcama. U sjevernozapadnoj Hrvatskoj mladenkinase kruna sastojala od uobiËajenoga djevojaËkog oglavljakoje se dodatno ukraπuje πarenim kiticama, staklenim bo-bama i πarenim brokatnim vrpcama koje padaju niz lea iramena. Kupovni vijenci i bijela boja proπirili su se podutjecajem gradske mode, u razliËito vrijeme u razliËitimkrajevima. Ponegdje je i mladenac imao svadbeni vjenËiÊpriËvrπÊen na πeπiru, a ËeπÊe je to bila za πeπir zataknutakitica ili drugi ukras (npr. Ëapljino perje).

Svadba poËinje na dan koji se u odreenoj sredini dræisretnim (najËeπÊe to je srijeda, a nikada utorak i petak), i tookupljanjem svatova u mladenËevoj kuÊi i njihovim polaskompo mladenku. U primorskom podruËju svadbena se povorkakreÊe pjeπice, u nizinskom je poæeljno da se vozi na kolima, a ugorskom da svatovi jaπu na konjima; ovisno o okolnostimai duljini puta, dolaze u obzir i odstupanja i kombinacije.

Svadbena procedura preteæno se, uz moguÊnost nekihvarijanti, zbiva na ovaj naËin:1. okupljanje mladenkinih svatova u njezinu, a

mladenËevih u njegovu domu;2. odlazak mladenËevih svatova po mladenku

(preuzimanje mladenke, ËaπÊenje, darivanje,blagoslov i oproπtaj mladenke od roditelja);

3. vjenËanje (ako nije obavljeno prije ili Êe uslijeditikasnije).Nakon vjenËanja:

a) odlazak svih svatova u mladenËev dom;b) povratak svih svatova u mladenkin dom;4. svadba u mladenca (primanje mladenke u novi dom,

ËaπÊenje, darivanje, skidanje vijenca, polijeganjemladenaca, obiËaji prvog braËnog jutra);

5. pohod mladenkinih roditelja i rodbine njezinu novom

350 Svadbena povorkau Æupi dubrovaËkoj,iz albuma P. F. Martecchinija, 1890.

328

domu i pohod mladenke ili obaju mladenaca mladenkinuroditeljskom domu.

Okupljanje svatova u mladenke i u mladenca umnogoËemu se razlikuje. U mladenke je najznaËajnijenjezino opremanje, ponegdje obredno, u druπtvu vrπnja-kinja, a pod nadzorom starijih æena, s nizom magijskihpostupaka. U mladenca je teæiπte na ceremonijalnom okup-ljanju najvaænijih svatova (npr. sviraËi odlaze po naj-uglednije svatove i dovode ih u mladenËev dom) i na ispra-Êaju mladenca i svatova na odgovoran pothvat kakav jeodlazak po mladenku, a najËeπÊe zatim i na vjenËanje. I ovdjese sve poduzima da bi se osigurao sretan zavrπetak, od dobreopreme svatova do krπÊanske molitve i pripomoÊi magije.

Odlazak po mladenku uvijek ukljuËuje osobito vaæan

trenutak kad se udavaËa pojavljuje pred svatovima i oni jepreuzimlju od ukuÊana i primaju sebi. To svadbeno zbivanjenajËeπÊe se odvija pred vratima mladenkina doma, na naËinsliËan onome kad dolaze prosci: svadbena se povorka morazaustaviti pred zatvorenim vratima, razvija se πaljiva pre-pirka i pogaanje izmeu predvodnika obiju strana, dok,napokon, predvodnik ukuÊana ne popusti i ne naredi da seizvede mladenka (srna, ptica, janje, zvjere). Nerijetko tadaizlazi laæna mlada: izvode se i svatovima nude smijeπnopreruπene starije æene. Osim izgleda toboænje mladenke,nazoËne nasmijavaju i primjedbe koje padaju na njezinraËun; zabavljaËki aspekt ove svadbene radnje potisnuo jeu pozadinu njezinu prvotno magijsku svrhu. Ta se scenaponavlja tri puta (magiËna brojka tri!) dok ne izvedu pravu

351 Svatovi,Gruda, Konavli, oko 1898.

329

mladenku. Izvodi je brat ili drugi bliski roak koji traæi damu pridoπli svatovi za to plate.

SliËnu scenu pred mladenkinim vratima opisao je J.W. Valvasor u Istri u 17. stoljeÊu. Potkraj 19. stoljeÊa uLici je to izgledalo ovako:

� Kum pozdravlja: “Faljen Isus i Marija!” “Uvike”odgovara im domaÊin i pita ih: “©to vi, ljudi, traæite? Ako stepoπteni primit Êemo vas.” Kum kaæe da su izgubili ovËicu i da je

traæe. “»ekajte malo”, kaæe im domaÊin, “kod nas je vaπaovËica, pokazat Êemo vam je.” Na te rijeËi iz kuÊe im izvodestaru æenu, ruænu i namaπkaranu. “Je li morda ovo vaπa ovËicakoju traæite?” “To nije naπa, takovu mi ne trebamo”, kaæekum. Drugi put izvode drugu æenu, malo bolje obuÊenu i pitaju:“Je li ovo vaπa ovËica?” “Ni to nije ona prava. Naπa je lipπa,mi naπu ovËicu poznamo, pustite nas da je meu ovcamaizaberemo”, kaæe djever. Tek tada mladu izvodi njezin brat ili

352 Svatovi,Poljica gornja, Dalmacija, oko 1900.

330

ujak. “To smo mi traæili, to je naπa lipa ovËica, mi je poznamo”,kaæe kum. “Kad je tako lipa, dobro Êete platiti”, kaæe njezinbrat. Zatim pita: “Tko se prima ovog Ëeljadeta?” Mladoæenjastane pred svatove i kaæe: “Bog pa ja.”

U nekim hrvatskim krajevima ove i druge dijelovesvadbenih obiËaja prati pjesma koja ponegdje iscrpno slijedii komentira zbivanje. Pjeva jedan ili viπe odreenih svatovaili tu ulogu ima veÊ spomenuti æenski zbor. Poznate su i

353 Svatovi,Jaskansko prigorje, oko 1900.

354 Mladenci,Varoπ, okolica Slavonskog Broda, Slavonija, 1913.

331

332

kombinacije kada naizmjence pjevaju pojedinci i zbor, sinstrumentalnom pratnjom ili bez nje, kao i smjenjivanjegovorenih i pjevanih izvedbi te, napokon, izvedbe kojeukljuËuju govor (monologe i dijaloge) te pojedinaËno izborno pjevanje. Valja naglasiti da je tu rijeË o pjesmama iprozi kojima se najavljuju svadbene radnje, komentirajudogaanja, potiËu pojedini svatovi na odreene postupke,koji na taj naËin prate tijek svadbene procedure.

U slavonskom selu Otoku, kao i drugdje, postojalasu dva æenska zbora: jedan u mladoæenje, a drugi u mladenke.U mladenke njezine prijateljice, a u mladenca djevojke izsusjedstva pjesmom su doËekivale i ispraÊale svatove. Uodreenim su trenucima pjevale pleπuÊi u kolu, a za pjesmui ples traæile novËani dar. PrateÊi i potiËuÊi dogaanja,pjevaËice, primjerice, opominju svatove kad je vrijeme dakrenu iz mladenËeva doma po mladenku:

Otpremaj se, mladi vojno!Oj divojko, mala momo. (ponavlja se iza svakog retka)Divojka je daleko,Priko gore zelene,Priko vode laane.Svaki trenutak svadbe u Konavlima u Dalmaciji

prate neobiËno bogati i kitnjasti govori, poËasnice i nazdra-vice, molitve prije jela, blagoslov mladenaca te obilje pje-sama koje pjevaju odreeni svatovi u odreenom Ëasu, anajviπe djevojaËki zbor. Zbor najavljuje dolazak svatova podjevojku pjesmama poput ove kojoj su inaËice poznate idrugdje:

Povila se zlatna æica vr’om iz mora,Uvila se prvijencu oko barjaka.Povila se zlatna æica vr’om iz mora,Uvila se starom svatu oko pojasa.Povila se zlatna æica vr’om iz mora,Uvila se kum vjenËanom oko kalpaka.Povila se zlatna æica vr’om iz mora,Uvila se dvim everma oko puπaka.U trenutku preuzimanja udavaËe dogaaju se i veÊ

opisane obredne radnje: mladenku okreÊu, simboliËnoudare, zaogrnu muπkom kabanicom, a na kraju odreeneosobe izgovaraju tradicijske formule primopredaje mla-denke. U trenutku dolaska svatova, u sjevernim hrvatskimkrajevima i u Istri mladenka nastoji skriveno od mladencapogledati ga na osobit naËin, kroz prozor, prsten ili savijeneuzde, oËekujuÊi da Êe joj to osigurati njegovu vjernost.Pridoπle svatove mladenkine drugarice i mlae roakinjezakite pripremljenim kiticama, a negdje i svadbenimruËnicima (osobito u Slavoniji).

Nakon πto je svatovima konaËno dopuπten ulazak ukuÊu, poËinje manje ili viπe bogata gozba, praÊena svad-benim govorima, zdravicama, pjevanjem, svirkom pa iplesom, izvoenjem πaljivih scena namijenjenih zabavi, alii praktiËnijim svrhama � kao πto je prikupljanje novca zakuharice ili sviraËe, sve ovisno o lokalnim obiËajima, vjeπ-tini sudionika i moguÊnostima obitelji.

Prema tradiciji, mladenci se, osobito mladenka, mo-raju dræati pasivno u svadbenom veselju, ponegdje i ne jedu,barem ne zajedno s drugima. VeÊ je reËeno da ovaj dio svad-be moæe prekinuti odlazak na vjenËanje, nakon kojega sesvatovi u nekim krajevima viπe i ne vraÊaju u mladenkin

Mladenci, 355

Baranjsko Petrovo Selo, 1938.

333

334

dom. Postoje znatne razlike u tome koliko se svatovi zadr-æavaju u mladenke i koji se sve obiËaji i obredi obavljajutamo, a koji u mladenca, odnosno koji se dogaaju u objemakuÊama. Darivanje na svadbi uobiËajeno je i u mladenke iu mladenca. U mladenke su darovi ponajprije namijenjenimladenki, pa i njezinim ukuÊanima. U mladenca je darova-teljica mladenka, a darovi su namijenjeni mladencu injegovima. NajveÊim se dijelom daruju tekstilne rukotvo-rine i drugi uporabni predmeti, nakit pa i novac, a najras-prostranjeniji dar simboliËnoga znaËenja jest jabuka. Dari-vanje je negdje jednostavno, a drugdje vrlo ceremonijalnoi dugotrajno. Tako, primjerice, opisi pirovanja u mladenkeiz Konavala biljeæe vrlo razveden ceremonijal, brojne du-gaËke kitnjaste zdravice i druge obredne govore, dijaloge iformule i, na kraju, blagoslov i oproπtaj prije odlaska mla-denaca. Drugdje je darivanje praÊeno πaljivim komentarima(osobito u Slavoniji).

Nakon darivanja slijedi oproπtaj i blagoslov prijekonaËna mladenkina odlaska iz roditeljskog doma. Razum-ljivo je da je to trenutak snaænih emocija koje se potiskujuobrednim formulama, govorima i tradicijom propisanimpostupcima. Zanimljivo je da se delikatni trenuci opraπtanjaËesto odvijaju dvojako: pravo je opraπtanje potisnuto upozadinu svadbenom procedurom, jer uime mladenkedirljive rijeËi govori odreeni svat. Tako u Meimurju, kaddoe Ëas da svatovi nakon pira u mladenke pou kmladenËevoj kuÊi, predvodnik svatova najprije u svoje imenajavljuje polazak, a zatim govori u mladenkino ime:

Dragi japek, vi jeste z menom fnogo trpeli, dok stemene od moje male mladosti ovak zdravo i veselo othranili idenes ovomo mladenco vu roke dali. Ako sam vam se da kajzamerele, oprostete me i reËete : “Idi, Ëerka, idi, sreËnoga tipota Bog dej”.

Pri blagoslovu osobitu ulogu ima obredno ispijanjevina, a u nekim krajevima za to postoji i poseban vrËiÊ ilipehar koji æene Ëuvaju kao uspomenu i osobitu vrijednost.Ostatak vina prolijevaju preko ramena (πto se tumaËiærtvom), a pri obredu mladenci stoje ili kleËe na posebnojprostirci ili naramku sijena.

Svat - Ëauπ, 356

Donja Bebrina, Slavonija, 1999.

335

Kad svatovi s mladenkom odlaze iz njezina doma, obiË-no se odnosi i njezina oprema, ali to se moæe uËiniti i u dru-gom trenutku, odnosno i prije i nakon svadbe, uz mnoge ilokalno razliËite obiËajne odnosno magijske radnje. U Dal-maciji, osobito u juænoj, poznat je obiËaj regionalnoga znaËaja:otkup πkrinje odnosno bacanje novca na nevjestino ruho,praÊeno osobitim postupcima, pjevanjem pa i plesanjem.

Na putu od mladenkina doma povorku znaju zausta-viti seoski mladiÊi, osobito ako se djevojka udaje u drugoselo, ili svatove zaustavljaju prijatelji i nude ih jelom ipiÊem. Netko od svatova takoer nosi piÊe, pa i jelo (po-negdje osobitu vrstu peciva), da bi usput nudili njime pro-matraËe, suseljane i prijatelje. U jadranskom podruËju sva-tove na putu, osobito mladenku, ali i mladenca, posipljuzrnjem æita, kruhom, slasticama, πeÊerom, u novije dobabombonima.

Pjevanje na svadbi prvotno se strogo vezivalo uzobred, znalo se tko i kada poËinje pjevanje i πto se pjeva.Neke od zabiljeæenih i donedavno saËuvanih svatovskihpjesama vrlo su stare. Jednu od njih joπ u 17. stoljeÊuspominje zagrebaËki biskup Petar PetretiÊ: u okviru tadaπ-njeg nastojanja da “pogane” tekstove zamijene naboænima,on upuÊuje da tekst pjesme o “Devici Mariji” narod moæepjevati na poznati napjev pjesme koja poËinje stihom“Poseal sam baæulek...”. Taj napjev, zapisan u crkvenojpjesmarici “Cithara octochorda” (prvo izdanje 1701.),odgovara i danas poznatoj pjesmi s poËetnim stihovima“Sejala sam baæulek” (baæulek = bosiljak). Franjo KuhaËzabiljeæio je tu pjesmu i u gradiπÊanskih Hrvata koji æive uAustriji, πto znaËi da je bila poznata u dalekim vremenimanjihova iseljenja, u 16. ili 17. stoljeÊu. U Podravini, u oko-lici Koprivnice, ovu su pjesmu pjevali u mladenke kada nastol doe peËenka; iza svake kitice pjeva se stalan pripjev,a zatim muzikaπi instrumentalno izvode istu melodiju, dokse svi svatovi i gosti, s iznimkom mladenaca, ne izljube.Tada nastavljaju s drugom kiticom.

Osobito odlazak svatova iz djevojËina doma u mno-gim krajevima prati pjevanje vrlo lijepih prigodnih pjesama.

357 Kum,Donja Bebrina, Slavonija, 1999.

336

Temna nam je noËkaNa zemljicu pala,Sem ftiËkom slaviËkomÆeljni pokoj dala.Sem drugem devojkamSvetla meseËina,Samo mene toænojMegla pred oËima.Vezda nam dohajaTa dvanajsta vura,Da se Ëerka z majkom

358 Svatovi,Bizek, Zagreb, 1938.

Rezdruæiti mora.Tiraj, koËiπ, konje,Si katani svoje,Ka nam nabo milaPote spoznavala,Pote spoznavala,K majki othajala,K majki othajala,Glase reznaπala.Hodi, mila, hodiPak nam dobra bodi

Vu naπem ti krajuDobro i predobro.Vu naπem ti krajuTri puta na leto,Tri puta na letoPπenico æenjejo.Vu naπem ti krajuPeneze ne broje,Nego ti je milaZ mericami mere.Hodi, mila, z nami,

337

Hodi, draga, z nami.Pazi, mila, pazi,Koga brala bodeπ,Ka ti ne bodejoPloti preskakaËe,Ploti preskakaËe,Zvezdice brojaËe,GanËec blazinica,Pocek vanjkuπnica,Melinek na glavi,Drvocep na pleËi. (Meimurje)

VeËeraj mi, Jano, za majkinim stolom,Za majkinim stolom, pod zelenim vencem;

359 Svatovi,Bijenik, Zagreb, 1942.

A zutra mi budeπ za dragoga stolom,Za dragoga stolom pod belom peËicom. (Podravina)

Cvalo cviÊe modro i zeleno,sve od mora do Jurjeva dvora,brale su ga Jurjevice mlade,nabrale ga nidra i rukavepa ga nosu pri brajnove konjei daju in vode iz gustirne:“Jite, pijte, konji naπeg brajne,sutra van je dugo putovanje,oba van je tri gore zelene,tri zelene, a tri jasenovei tri dana priko polja ravna,a Ëetiri priko mora slana,za ulisti u dvore od cviÊa,u ti dvora kula pozlaÊena!” (Dalmacija)

338

360 Mladenka,Sibinj, Slavonija, 1996.

Zdravice i govore na svadbama uz odreene svatoveizvode i drugi dobri govornici i improvizatori: nevjeπt govor-nik koji je duæan nekome uzvratiti zdravicu ili æeli nekomenazdraviti zaduæit Êe vjeπtijega da to uËini u njegovo ime.Postoje brojni zapisi svadbenih zdravica, vrlo razliËitih odkraja do kraja, od kraÊih, ustaljenih formula do razvedenihi vrlo opπirnih primjera govorniπtva (zapis jedne zdraviceiz Konavala u Dalmaciji obuhvaÊa tri tiskane stranice!).Evo jedne kraÊe zdravice:

Zdrav, debeli kume! Pomoga ti Bog i nebeski dvor. Rodilati pπenica bilica i vinova lozica; telile ti se nejake kravice, mnoæile tise bile ovËice! Na pragu te maja doËekala, na rukama sinkepridræala! Na polju ti rod rodio, u kuÊi ti se blagoslov ugnjizdio!Zdrav, brate sa svom druæinom! (Ravni kotari, Dalmacija)

Za svadbenu su gozbu gotovo svuda tradicijom pro-pisani broj, vrste i redoslijed jela, a neka jela imaju osobituulogu u svadbi. Njihovo posluæenje obiljeæuje odreenu fazusvadbene procedure i moæe ga pratiti odgovarajuÊa radnja,pjesma ili govor. Gotovo je uvijek u svadbi obvezno peËenomeso, peËenka: svinjska, ovËja ili purja. Obrednog je zna-Ëaja osobiti svadbeni kruh, odnosno kolaË i davanjemladencima odreene vrste kaπe.

Svadba u mladenca nastavlja se raznovrsnim obi-Ëajima pri udavaËinu dolasku u novi dom. Tu opet vaænuulogu ima zbor pjevaËica koje Ëesto pleπu u kolu, pjesmomtraæe da im se nakratko pojedini svatovi pridruæe i da darujukolo. Mladenki pri dolasku pruæe da pridræi malo muπkodijete. U pojedinostima vrlo razliËiti obiËaji s djetetommogu uslijediti tek nakon mladenkina ulaska u novi dom;primajuÊi dijete (negdje poæeljno muπko!) mladenka moæeimitirati dojenje, poljubiti dijete, a obvezatno ga neËimdaruje: kolaËem, jabukom (samom ili s utaknutim novcem)ili drugim voÊem, rupcem. Etnolozi istiËu da je obiËaj vrlostar i raπiren, osobito u slavenskih naroda.

U nekim krajevima, posebice u dinarskim, prijeulaska u kuÊu mladenka baca na krov ili preko kuÊe jabukuili kolaË. Negdje u kuÊu mora uÊi preko osobite prostirke,platna ili Êilima. UlazeÊi u kuÊu, mladenka treba da uËininiz simboliËnih i magijskih radnji, osobito u vezi s pragom

339

i ognjiπtem. KuÊni prag, kao sjediπte predaka, morala je naposeban naËin prijeÊi, poljubiti ga ili izbjeÊi doticaj s njime.Kad se mladenka prima u novi dom, vaænu ulogu igrasvekrva � ona doËekuje mladence nekim piÊem ili hranom(medom, πeÊerom, mlijekom, solju). NajËeπÊe mladenkamora uÊi u kuÊu noseÊi kruh ili kruh i vino, a u kuÊi moraobaviti odreene radnje oko kuÊnog ognjiπta kao kultnogmjesta; kad je ognjiπte bilo u sredini kuÊe, mladenka ga jeobilazila, ljubila i darivala, poticala vatru. Æarenje vatreprate i magijske formule poput ove iz Slavonije:

Kobile se ædrijebile, krave telile, ovce jarile, krmaËeprasile, pure, guske i kokoπke legle!

Nakon ulasku u kuÊu, mladenka treba poËeti obav-ljati neke kuÊne poslove (npr. mesti, okretati ærvanj, presti,a svatovi joj namjerno smetaju) ili barem prihvaÊa odre-ene predmete kao πto je preslica, vreteno ili metla te seupoznaje s gospodarstvom: obilazi gospodarske zgrade istoku. U odreenom trenutku i u mladenca je obvezno dari-vanje, ali sada mladenka, odnosno njezina rodbina, darivamladenca i njegove. Mladenka daruje dijelove odjeÊe,rupce, ruËnike ili stolnjake. Darovani joj uzvraÊaju uzdar-jem, obiËno u novcu. Darivanjem upravlja odreeni svat,a Ëesto ga prate i posebne pjesme.

U Slavoniji, kao i u Hrvata u susjednom Podunavlju(©okaca i Bunjevaca) postoji poseban svadbeni obiËaj,odnosno odgovarajuÊi rekvizit: svadbena grana, svatovskagrana. RijeË je o vrπiki stabla koja ima Ëetiri ogranka, even-tualno i peti u sredini, a koja se nakiti na poseban naËin.Na vrhove ogranka nataknu se pozlaÊene jabuke, ograncise poveæu vrpcama na kojima su nanizane sjemenke, kokiceod kukuruza, suhe πljive, πipci, raznobojni komadiÊi vunenetkanine i drugo. Grana je utaknuta u drveni kriæ ili u svad-beni kolaË, tako da moæe stajati na stolu. Ona se predajemladencu ili prodaje, odnosno izazivaju se odreeni istak-nuti svatovi da je otkupe novcem koji zatim pripadnemladenki. Svatovska grana u drugim je hrvatskim krajevimanepoznata, ali je poznata drugim slavenskim narodima.

U ovom dijelu svadbe mladence odvode i polijeæu upripremljenu prostoriju: obiËno odlaze u pratnji nekoga od

361 Mladenka,Delnice, Gorski Kotar, 1996.

340

svatova koji se brine o obiËajem odreenim radnjama pritom Ëinu (npr. kum prostire postelju, sveæe ili na neki druginaËin pribliæi mladence i drugo). Ostali svatovi u tomtrenutku ili prave osobitu buku ili je pak obiËaj da to proeu tiπini. Kad se nakon toga mladenka ponovno pojavi meusvatovima, dolazi u promijenjenoj odjeÊi, ili bar s promi-jenjenim oglavljem. U svim hrvatskim krajevima postojeveÊe razlike izmeu djevojaka i udanih æena u odijevanju iosobito pokrivalu glave ili naËinu Ëeπljanja (od osnovnerazlike da djevojke Ëesto ne nose nikakvo pokrivalo, a udanestavljaju osobite kapice, rupce i sloæenija oglavlja). Prom-jena odjeÊe i oglavlja (frizure i onoga πto nosi na glavi)vidljiv je vanjski znak novoga statusa; po njemu lokalnookruæje prepoznaje da je nastupilo novo, braËno stanje.

Skidanje vijenca, odnosno promjena oglavlja u nekimje krajevima poseban dio svadbenog obiËaja, izvode ga uzodgovarajuÊi ceremonijal i uz posebnu pjesmu. U gradiπ-Êanskih Hrvata zapisan je sloæen i dirljiv prizor tancanja venca,opraπtanja mladenke od njezina djevojaËkog vijenca.

U Hrvatskom zagorju skidanje vijenca prati pjesma:Joj, joj venËec moj,dugo sam te prosila,malo sam te nosila,joj, joj venËec moj.Zabiljeæeno je da se vijenac negdje skida na neobiËan

naËin, s pomoÊu vilice ili sablje.Rasprostranjen je obiËaj da prije kraja svadbe mla-

denka u pratnji odreenih svatova odlazi do izvora ili zdencai uzima vodu, a izvor, odnosno zdenac, dariva (jabukom,kruhom, sirom). Tom vodom polijeva svatovima ruke, od-nosno daje im da se umiju i obriπu ruËnikom, a oni jojzauzvrat u vodu bace novac.

Kraju pirovanja u mladenca pridruæuje se mladenkinanajbliæa rodbina. Po njih odlazi mladenac sam ili u pratnji,pred njih izlazi mladenka u odjeÊi udane æene, u mla-denËevoj kuÊi primaju ih uz odreeni ceremonijal, a istoih tako i ispraÊaju. Posjetitelji obvezno donose jelo i piÊe,a trenutak njihova dolaska i obiËajne pojedinosti lokalnose razlikuju.

Trajanje svadbe varira od kraja do kraja, a etnolozidræe da je u povoljnim prilikama najËeπÊe trajala tri dana.Znatne su promjene u tom pogledu, kao i u drugome, nastaletijekom vremena. Kraj svadbe objavljuje neki svat poseb-nom izrekom ili se ponudi odreeno jelo kao znak zarastanak, a zabiljeæen je i jedan galantni oblik otpremanjasvatova: mladenac svatove i goste daruje kolaËem, πto jeznak da je svadbi doπao kraj.

Neko vrijeme nakon svadbe obiËaj je da mladenci,u pratnji mladenËevih roditelja ili bez njih, ili sama mla-denka s joπ nekim, sveËano prvi put posjete mladenkineroditelje. Taj posjet mladenkinu domu moæe biti veÊ prvogaili drugoga dana nakon svadbe, a Ëesto je u prvu subotu ilinedjelju te osam ili petnaest dana nakon vjenËanja.

Mladenkinim roditeljima ili svim ukuÊanima posje-titelji donesu darove, najËeπÊe piÊe ili jelo (npr. slatkurakiju, kolaË, peËenicu).

341

Smrt i pokop

Suvremena etnoloπka i antropoloπka istraæivanjafenomena smrti i ljudskog odnosa prema njoj nerijetkoistiËu otuenost i nespremnost danaπnjeg Ëovjeka utrenucima susreta sa smrÊu, izolaciju umiruÊih u zdrav-stvenim ustanovama, smrt kao tabu-temu modernoga druπ-tva i kulture. Nasuprot tome, Ëesto se istiËe kako je smrt useljaËkom druπtvu i kulturi joπ u nedavnoj proπlosti bilasastavnicom æivota i kako je Ëovjek umirao ljudskije i dosto-janstvenije. U etnoloπkoj literaturi doista nalazimo opiseposljednjih dana Ëovjeka koji je svjestan svojega stanja,kojemu se ne taji istina i koji uz pomoÊ obitelji svodi svojeraËune sa æivotom, opraπta se od obitelji i prijatelja, miri sonima s kojima je bio u zavadi, rasporeuje svoju ostavπtinu(zabiljeæeno je i da od posjetitelja prima poruke koje ÊeisporuËiti njihovim pokojnicima). Jasno je da ta dva modelasuprotstavljaju uopÊene krajnosti i da tako delikatno pitanjene treba generalizirati niti idealizirati. »injenica jest da je

362 Pokop djeteta,Ravni kotari, Dalmacija

odrastanje u viπegeneracijskoj obitelji i neprekidan uvid ucjelokupni tijek Ëovjekova æivota te izravni doticaj s priro-dom, biljnim i æivotinjskim svijetom, drukËije oblikovaopojedinca. I neke vrednote i temeljne postavke toga druπtvabile su drukËije. NaËelno je seljaËko druπtvo pozitivno vred-novalo starost, samo iznimno izdvajalo je bolesne i stare, aimalo je i odreene ustanove svojevrsne druπtvene skrbi.Tako je, primjerice, jedna od uloga bratovπtina (udrugesvjetovnjaka vezane uz crkvu) bila briga za udovice, stare,bolesne i siromaπne, πto je podrazumijevalo i nazoËnost uzbolesnika i samrtnika, pomaganje i sudjelovanje u sprovodui poduπjima, a gotovo u svim krajevima zabiljeæene su isliËne meusobne obveze u okviru susjedstva: svaka kuÊa ususjedstvu sudjelovala je novËanim prilogom za troπkove,a po jedan Ëlan obvezno je dolazio na sprovod.

I u pitanjima smrti seljaËki je svjetonazor laviraoizmeu krπÊanskih i nekrπÊanskih, posebice prijekrπÊanskih

342

predodæbi. Nastojao je smrt uËiniti predvidivom prepozna-juÊi je u mnoπtvu predznaka, a traæio je i moguÊnosti da jojse suprotstavi isto tako velikim brojem magijskih, obrednih,ali i praktiËnih postupaka. Glasanje ili pojava odreenihæivotinja tumaËili su se kao neposredni predznaci smrti, asmrt je mogao najaviti i san. Tijekom godine o smrti segatalo u odreene dane, npr. na BoæiÊ i SvijeÊnicu premakretanju dima s blagoslovljene svijeÊe, za Ivanje premakitici bilja i cvijeÊa. Vjerovalo se da jedna smrt moæe pred-vidjeti drugu, odnosno da odreeni znaci uz prvi smrtnisluËaj istoj zajednici mogu najaviti joπ jedan gubitak (npr.

pokojnikove otvorene oËi, πkripanje nosila). Rijedak je izanimljiv zapis iz sela Otoka u Slavoniji koji kazuje kako,Ëim netko umre, æene ispeku neparan broj kruhova zvanihdebelke, a kad umrloga iznesu iz kuÊe, jedan stave na stol;ovaj postupak i neparan broj hljebova treba zaπtititi da us-koro, ili iste godine, smrt ponovno ne pohodi tu kuÊu.

ZnaËenje tradicionalnoga seljaËkog odnosa premasmrti iskazuju i podaci o pripremanju i Ëuvanju odjeÊe iostaloga za ukop (svijeÊa, osobiti prekrivaË za umrloga,ukrasni ruËnici koje u sprovodu nose na kriæevima i crkve-nim barjacima). U sluËaju dugotrajnog i teπkog umiranja,

363 Grobovi Ëlanova bratovπtine,Srednje Selo, otok ©olta, 1995.

343

osim pomoÊi sveÊenika, utjecali su se i drugim sredstvima ipostupcima, u æelji za ozdravljenjem (zavjeti) ili olakπa-vanjem agonije (npr. iznoπenje umiruÊeg djeteta u polje zamjeseËine, stavljanje odreenih predmeta pod postelju iliuzglavlje umiruÊeg, izgovaranje odreenih formula, kupanjeteπkog bolesnika u kupki s odreenim biljem). Kad je smrtsasvim blizu, umiruÊem su u ruke stavljali upaljenu svijeÊu,pomaæuÊi mu da je dræi. Kad smrt nastupi, otvarali su prozor(da duπa izae) i odmah ga zatim zatvarali (da ne ulazi svjet-lo koje moæe loπe djelovati na pokojnika), zastirali su zrcalotkaninom ili ga okretali naopako, zaustavljali sat, gasili vat-

ru na ognjiπtu, puπtali stoku iz πtale (ponegdje u trenutkukretanja sprovoda).

Umrloga operu i obuku susjedi ili dalji roaci (istogaspola) te poloæe na leæaj, πkrinju ili odar (uËinjen od dasakapoloæenih na nosaËe ili stolce, prekriven platnom). Pokoj-nika obilaze roaci i suseljani, mole uz njega i Ëuvaju ga dokasno u noÊ, pa i neprekidno do sprovoda. Uz umrloga sezajedniËki moli, a u veËernjim satima ponegdje æene pletuvijence za pokop, a muπkarci krate vrijeme razgovorom,kartanjem pa i pjesmom. U kuÊi se ne kuha, pa ukuÊanimahranu donose roakinje i susjede. Mrtvoga su u sprovodu

364 Stariji naËin ukraπavanja groba,Lobor, Hrvatsko zagorje, 1972.

365 Nadgrobni vijenac domaÊe izradbe ,Lobor, Hrvatsko zagorje, 1972.

344

nosili na improviziranim ili osobitim nosilima koja su bilau vlasniπtvu crkve ili seoske zajednice. Prije negoli πto jepostalo obvezno pokapanje u lijesu, umrle su ukapali umo-tane u platno; u nekim se krajevima lijes uveo ranije negoliu drugima. U Dalmaciji su npr. postojale zajedniËke grob-nice, vlasniπtvo seoske zajednice ili bratovπtine. Selo jeimalo viπe takvih grobnica, a izmeu dvaju ukopa u jednugrobnicu morao je proÊi odreen broj godina. Tako se Ëla-novi jedne obitelji nisu pokapali u istu grobnicu, a potrebaza obiteljskom grobnicom i nije postojala. U nekoj vrstiprijelaznog vremena u selu je, obiËno u vlasniπtvu crkve,postojao samo jedan lijes koji je sluæio za prijenos umrlihod kuÊe do groba.

S umrlim su ukapali i poneki njemu drag predmet(osobito s djetetom), ali su potvreni i drukËiji primjeripoputbine (novac, svijeÊa), znaËenje kojih je u vezi s drev-nim predodæbama o putu na drugi svijet.

U najsjevernijim hrvatskim krajevima i u gradiπÊan-skih Hrvata prije kretanja sprovoda od pokojnikove kuÊeodvijao se i poseban oproπtaj pokojnika od obitelji, rodbinei suseljana; tekst oproπtaja prema tradicijskom modeluobiËno je sastavljao crkveni kantor, odnosno uËitelj iizvodio ga pjevajuÊi na takoer ustaljeni napjev, obraÊajuÊise tugujuÊima u prvom licu, kao da govori sam pokojnik.

Pri kretanju pogrebne povorke nakon vjerskog ob-reda uslijedile bi i radnje drukËije vrste: otvaraju se prozori

366 Spomen-obiljeæje ærtvi prometne nesreÊe,Dicmo, Dalmacija, 1970.

345

i vrata, otkrivaju zrcala, prolijeva voda za pokojnikom,prevrÊu stolci na kojima je stajao lijes.

U mnogim krajevima, Ëim nastupi smrt, okupljenaæenska rodbina poËinje glasno naricati za pokojnikom: rijeËje o tradicijskim obrascima oplakivanja pokojnika, uz rit-miËki i melodijski uobliËene tekstove koji izraæavaju æalostonih koji ostaju, nabrajaju vrline pokojnika, mole ga daprenese poruke drugim pokojnicima i drugo. Neki zapisitekstova naricanja pokazuju kako ono slijedi i opisuje svazbivanja u kuÊi u kojoj leæi mrtvac. Ovo oplakivanje vrloje potresno u trenucima kad se umrli odnosi iz kuÊe, u spro-vodu i osobito za vrijeme ukopa. Ponegdje su naricale æenekoje nisu pripadale obitelji, nego su, kao tome vjeπte,pozvane pa i nagraene za trud.

Ovisno o tradiciji pojedinoga kraja i udaljenosti odgroblja, pokojnici su se nosili ili vozili na kolima, a zabi-ljeæen je i arhaiËan naËin voæenja istaknutih pokojnika nasaonicama s volovskom zapregom i u ljetno doba.

Ponegdje nije bio obiËaj da pokojnika do grobljaispraÊa najbliæa rodbina, nego su oni ostajali kod kuÊe(Dalmacija); tako se drugdje postupalo samo u sluËaju smrtiprvoroenoga djeteta (Slavonija). Sprovod mladiÊa ilidjevojke barem je u neËemu podsjeÊao na svadbeni obred,bilo da je dio sudionika bio sastavljen, odjeven ili zakiÊenkao sudionici svadbene povorke, a pokojnik ili pokojnicatakoer djelomice ili potpuno opremljeni kao mladenac,odnosno mladenka (mladenËeva kitica, mladenkin vije-nac). U sprovodu djevojke, mladiÊa pa i djeteta negdje sunosili krunu, odnosno vijenac od ruæmarina ili drugog bilja,a prevladavala je bijela boja (lijes, odjeÊa, cvijeÊe). Nakonzavrπena ukopa vaæno je bilo obredno umivanje, obveznopranje ruku usput na nekom potoku ili zdencu, ili nakonpovratka u kuÊu umrloga, gdje je slijedio i obrok za one kojisu nosili umrloga, kriæeve ili barjake, pripremili raku i drugo.

Taj obrok u veÊini je hrvatskih krajeva imao znaËaji oblik strukturirane tradicije, utemeljene na vrlo starimpredodæbama i vjerovanjima, iskazane u odreenom brojui vrstama jela (neparan broj, negdje devet, posluæivanih tripo tri), izmjenjivanju blagovanja, molitvi i napitnica te

postojanju voditelja obreda (muπkarac koji u sprovodu nosiraspelo, a pri obroku je glavni govornik).

Smrt je oduvijek Ëovjeka znala zateÊi nenadano, iz-van kuÊe, stjecajem nekih tragiËnih okolnosti, a Ëovjek jena poseban naËin reagirao na takvu smrt: oznaËio je mjestoljudske pogibije postavljanjem kriæa ili spomenika, snatpisom ili bez njega, ili jednostavno uspravio oveÊi kameni izdubio u njemu kriæ. O obiljeæavanju mjesta smrti ne svje-doËe samo oËuvani spomenici nego i brojne predaje.

Briga i sjeÊanje na pokojnike iskazivala se gotovona sve veÊe blagdane, a neki su upravo njima posveÊeni:Duπni dan i Svi sveti. Tada su se ureivali grobovi, palilena njima svijeÊe, a i u kuÊi se, posebice pri blagovanju iobrednim postupcima obraÊalo i pokojnicima, πto svjesnoi izriËito, πto sadræajima kojima je zaboravljen smisao (npr.ostavljanje hrane i piÊa za pokojnike).

Obitelj je nakon smrti svojega Ëlana odreeno vri-jeme, ponajviπe ovisno o stupnju srodstva, iskazivala svojeæaljenje vidljivim znacima u odijevanju i ponaπanju:izostavljanjem ukrasa i æivih boja, prevladavanjem grubljihmaterijala i tamnih boja te odricanjem od veselja i zabave.Boje su æalosti bijela i crna. Bijelo, kao stari znak æalosti,donosi prevagu platna, osobito u panonskim krajevima, tetamnih ili upravo crnih dijelova na osnovnoj bijeloj odjeÊi(rubac, pregaËa). S vremenom, crno je prevladavalo kaoboja smrti. Oglavlje je i u sluËaju smrti djelovalo kao znak:skidanjem πeπira tamo gdje su ga muπkarci obvezno nosili usvakoj drugoj prilici, prekrivanjem inaËe otkrivene djevo-jaËke glave, te osobitim naËinima vezanja i odrjeπivanjarupca, posebice u sprovodu.

346

Blagdani tradicijskog kalendara

Æivot seljaka tekao je u izmjenjivanju radne svaki-daπnjice, osobitih i sveËanih prigoda u æivotu pojedinihobitelji te blagdana cijele seoske zajednice. Tradicijski jekalendar obuhvaÊao blagdane koji se ponavljaju svake go-dine, za koje je veÊ reËeno da su u Hrvata najveÊim dijelom,u vremenu o kojemu govorimo, povezani s istaknutim blag-danima katoliËkog kalendara. Blagdani katoliËkog kalendaraisti su u svim katoliËkim zajednicama, iako neki od njih imajulokalnu veÊu ili manju vaænost: npr. odreeni svetac pros-lavlja se sveËanije ako je zaπtitnik nekog mjesta. Joπ su veÊe,etnoloπki i folkloristiËki relevantnije razlike u onim sadræa-jima koje tim blagdanima nisu odredila vjera i Crkva negoprijekrπÊanske predodæbe, vjerovanja, obredi i obiËaji. Zatoi u tome smislu ovdje govorimo o tradicijskom kalendaru.

Tradicijski kalendar ne poËinje prvim danom sijeË-nja, nego taj datum ukljuËuje u cjelinu boæiÊno - novogo-diπnjih blagdana; godinu dana rasporeuje u manje i veÊecjeline i pojedinaËne datume, obiljeæene odreenim tradici-jama, koje se lokalno razlikuju. Ipak, prije svega, tradicijskije kalendar vezan uz slijed godiπnjih doba i agrarnu godinu,jer je takva razdioba vremena u æivotu seljaka bila najvaænija.

RijeË je o blagdanima kao danima koji se razlikujuod seoske radne svakidaπnjice, na naËin kako i hrvatskijezik suprotstavlja blagdan i svagdan. Od zapisa o obiËajimakojima iz toga vremena raspolaæemo tu pripadaju tzv. go-diπnji ili kalendarski obiËaji.

Prikazi godiπnjih obiËaja veÊinom poËinju od jesen-skog kruga obiËaja, uz konstataciju da su oni folklornosiromaπni, ali su neka vrsta uvoda u najbogatiji skup obiËajaoko BoæiÊa i Nove godine. NajznaËajniji su meu jesen-skima obiËaji oko Svih svetih i Duπnog dana, kad se ureujui posjeÊuju grobovi, a zabiljeæeno je i da se pokojnicimaostavljala hrana ili piÊe, na groblju ili kod kuÊe na stolunakon veËere. U crkvenoj godini katolika ti jesenski danirelativno su kasno odabrani kao dani posveÊeni sjeÊanjuna pokojnike, a u starijoj hrvatskoj tradiciji πtovanje pokoj-nika sastavnica je drugih obiËajnih cjelina i datuma (npr.

boæiÊnih). U tradicijskom je smislu dan Svih svetih vaænijikao posljednji pastirski blagdan u godini koji su pastirislavili na polju, uz hranu i piÊe koje su dobili na dar.

U povodu shvaÊanja da moπt sazrijeva na Martinjeili na dan svetoga Martina (11. studenoga) u malogradskim,a poslije i seoskim sredinama sjeverne Hrvatske na taj sedan odræavaju πaljive ceremonije “krπtenja moπta”. Blag-danski znaËaj iskazuje se i obilnijim goπÊenjem, i topeËenom guskom.

PrijeboæiÊno razdoblje poËinje danima sv. Barbare(4. prosinca) i sv. Lucije (13. prosinca), uz koje je vezanogatanje, proricanje, pa i darivanje.

367 Panj badnjak(crtala Zdenka SertiÊ)

347

BoæiÊ i Nova godina

Vrijeme od kraja studenoga do polovice sijeËnjaobuhvaÊa niz blagdana i uz njih vezanih obiËaja, obreda,vjerovanja; svi zajedno Ëine cjelinu, s BoæiÊem kao srediπ-njim vjerskim i tradicijskim blagdanom. Taj sklop obiËajaprimjer je prepletanja raznorodnih tradicija, od elemenatastare slavenske religije i mitologije, preko onih iz antike,do krπÊanstva, odnosno katoliËanstva. Znanost je posebiceupozorila na proces kristijanizacije prijekrπÊanskog ili“poganskog”, pokazujuÊi da kristijanizacija nije dokinulanekrπÊanske obiËaje u boæiÊnom sklopu, iako ne raspo-laæemo dokazima o njihovu neprekinutom trajanju, nitisvakome pojedinome moæemo toËno odrediti izvor.

Hrvatski boæiÊni obiËaji, uz sve odlike krπÊanskog,odnosno katoliËkog proslavljanja toga velikog blagdana,saËuvali su i sadræaje prijekrπÊanskog podrijetla, usredo-toËene na zimski solsticij i na poËetak nove godine.UoËljivo je da su u Hrvata isti ili sliËni obiËaji negdje vezaniuz Badnjak i BoæiÊ, a drugdje uz Novu godinu ili se istepojedinosti ponavljaju na oba blagdana. Etnolozi dræe dasu preklapanja boæiÊnih i novogodiπnjih obiËaja posljedicamijenjanja kalendara, odnosno pomicanja datuma Novegodine. U vrijeme kad su Hrvati prihvatili krπÊanstvo, danIsusova roenja i prvi dan nove godine slavljeni su zajedno,25. prosinca; na novi datum premjestili su svoje drevnenovogodiπnje obrede (koje su prije toga slavili poËetkommjeseca oæujka). Kasnije je poËetak godine vraÊen na 1.sijeËnja, kako je to bilo u rimskim vremenima. Narod jeponekad slijedio promjene kalendara pomiËuÊi i svojeobiËaje, a kadπto je ustrajao na starim nadnevcima. Zatonalazimo velike sliËnosti u saËuvanim tradicijama urazdoblju od kasne jeseni do proljeÊa.

Tragovi prepletanja boæiÊnoga i novogodiπnjeg oËuvanisu u jeziku i obiËajima. Tako se npr. Nova godina zove maliBoæiÊ, a u Ëestitkama i govornim, odnosno obrednim izrekamaπto se izriËu na Badnjak ili BoæiÊ spominje se mlado l/j/eto :

� Hvaljen Isus na ovo mlado leto!(Stupnik kraj Zagreba)

368 Badnjak(crtala Zdenka SertiÊ)

369 BoæiÊne jaslice - betlehem,©emnica Donja, Hrvatsko zagorje, 1945.

348

Osebujnost hrvatskog Badnjaka, odnosno BoæiÊaprelijepe su puËke boæiÊne pjesme; jedna od njih, “Narodi/l/ nam se kralj nebeski”, u pripjevu kaæe: “Na tom mladoml/j/etu, svega obilja...”

BoæiÊne obiËaje karakterizira kiÊenje zelenilom i dru-gim ukrasima, unoπenje slame i priprema boæiÊnoga stola,paljenje panja badnjaka, izricanje Ëestitki i govornih for-mula za dobrobit i napredak kuÊanstva i ukuÊana te posjetboæiÊnog Ëestitara (polaznik). Brojne i raznolike boæiÊne obi-Ëaje ipak povezuju odreeni sadræaji Ëiju su ulogu i podrijetloetnolozi pokuπali protumaËiti. Tako se, primjerice, dræi daneki od njih pripadaju kultu predaka: stavljanje svijeÊe (jed-

ne, dvije, tri ili jedne trostruke) na stol na Badnju veËer (posvijeÊi se gata o prirodu iduÊe godine, a po dimu pri njezinugaπenju o smrti ukuÊana); od nekih jela, kao πto je grah,riba, kaπa, orasi i med � poneπto se ostavlja na stolu nakonobroka; zatim prostiranje slame, pa i paljenje panja badnjaka.

Panj badnjak, jedan ili viπe njih, Ëesto tri panja ilideblje grane, usijeku se u πumi i ceremonijalno dopreme ukuÊu, uz osobit pozdrav ili dijalog pri ulasku:

Faljen Isus! Vazda Isus i Marija! Dobro vam doπao Badnji dan i poroenje Isusovo! I s tobom zajedno! (okolica Vrgorca i Imotskog)

370 BoæiÊni ukras,Oroslavje, Hrvatsko zagorje, 1972.

349

Zapaljeni panj badnjak domaÊin posipa æitom ili nanjega stavlja jelo i polijeva uljem i vinom i usto izgovaraobredne izreke. Udara ga tako da vrcaju iskre, πto se tumaËiæeljom da se u iduÊoj godini izazove toliko blagostanje ko-liko gusto iskre lete. Ugarci i ostaci odnose se u polja ivrtove, stavljaju u sjemensko æito, na pËelinjake i u torove,s vjerovanjem u njihovu plodonosnu i zaπtitnu moÊ.

Rezultati etnoloπkih istraæivanja o podrijetlu obiËajapaljenja panja i obiËaja s njim u vezi nisu jedinstveni nitikonaËni. Rasprave upuÊuju na moguÊnost da je paljenjepanja usvojeno tek nakon dolaska Slavena na jugoistokEurope. Neki tumaËe da je ta vatra namijenjena jaËanjusunca koje je u te dane najslabije. Paljenje badnjaka dugose opiralo kritici i pritiscima zbog njegova “poganstva”, azatim se postupno napustilo prelaskom s otvorenog ognjiπtana πtednjak.

Na veÊ spomenutu novogodiπnjem karakteru boæiÊ-nih obiËaja i pokuπaju da se magijskim postupcima utjeËena prirast i priplod u dolazeÊoj godini temelje se tumaËenjai drugih boæiÊnih tradicija, kao πto su osobiti boæiÊni hlje-bovi (ukraπeni likovima od tijesta), zatim postavljanje naboæiÊni stol posude s raznim vrstama æitarica, sjemenaka iplodova, te kuhanje kaπe od sliËnih sastojaka. Ista se pre-dodæba navodno krije i u postupcima osobitog Ëestitara kojidolazi u kuÊu rano na BoæiÊ, mora biti muπko, Ëvrsto sjediti(da bi tako i kokoπi sjedile na jajima), jesti i piti te æaritiiskre s badnjaka (poticati vatru i izazivati iskrenje zapaljenogpanja), za πto sve bude nagraen jelom, piÊem, æitom.

OpÊe je poznato boæiÊno kiÊenje doma svjeæim gran-Ëicama razliËita bilja; ovisno o kraju, bile su to granËicecrnogorice, zimzelena, brπljana, boæikovine, javora, kadulje,rute, masline. Na sjeverozapadu je dugo odræano kiÊenjezajedniËke prostorije zelenilom i drugim ukrasima. ObiËnosu kitili kut sobe gdje se nalaze slike svetaca i drugi predmetipuËke poboænosti ili su Ëinili vrlo raskoπan ukras priËvrπÊeno stropnu gredu iznad stola, sastavljen od grana crnogoricei zakiÊen jabukama, orasima obojenima zlatnom bojom,cvijeÊem i girlandama od raznobojnog papira i drugim.Brπljanu, boæikovini i grani crnogorice s vremenom se

pridruæilo ili ih istisnulo Ëitavo stablo jele ili smreke �europsko boæiÊno drvce preuzeto iz grada. I kiÊenje zele-nilom suzbijalo se kao pogansko i nekrπÊansko.

Kao ukras, ali i kao svjedok davnih magijskih ikultnih namjena, tu je i boæiÊno æito, posijano najËeπÊe nadan sv. Barbare ili sv. Lucije, ukraπeno vrpcom, Ëesto upravohrvatskom trobojnicom, a negdje i s utaknutom svijeÊom.SvijeÊa i njezino svjetlo takoer je jedan od znakova Bad-njaka i BoæiÊa; ako su tri (ili jedna trostruka), personificirajuSveto Trojstvo, a ako su dvije, onda se jedna pali za æive, adruga za mrtve.

SveËani trenuci poËinju u predveËerje Badnjaka,nakon πto je sve u kuÊi pripremljeno. U krajevima i vre-menima kad je paljenje panja bilo æivo bio je to srediπnji inajsveËaniji dio Badnje veËeri. U sjevernom dijelu Hrvat-ske to je trenutak kad pred okupljene ukuÊane domaÊin ilidrugi muπkarac donosi naramak slame (i sijena), upaljenusvijeÊu i osobit boæiÊni kruh. On pozdravlja i izriËe dobreæelje uobiËajenom izrekom:

Faljen budi Jezuπ Kristuπ! Na tom mladom letu zdravi,veseli, kak jeni jeleni. Daj vam Bog æerebiË, teliË, prasiË, puriË,raciË, gosiË, picekov, mira i boæega blagoslova. (Hlebine uPodravini)

Negdje je morao sjesti na slamu, jesti i piti ponuenkruh i vino te zajedno s ukuÊanima oponaπati kvocanjekokoπi i pijukanje piliÊa, u æelji da utjeËu na njihovo mno-æenje i zadræavanje u blizini kuÊe. Slama se rasprostirala poËitavoj prostoriji, ili stavljala samo pod stol i malo na stol;na njoj su djeca spavala te noÊi, a ponekad i svi ukuÊani.Slijedi postavljanje boæiÊnoga stola koje je poËinjalo stav-ljanjem rukoveti slame i sijena, i to unakrst. Zrnje æitatakoer se na stol stavljalo u znaku kriæa, a iznad toga stol-njak. Na stolu je i osobit boæiÊni kruh, zatim posuda s raznimvrstama æita, u nju ili u kruh utaknuta je svijeÊa ili viπe njih,a na stolu ili pod njega stavljali su i razno orue i pribor.

VeËera na Badnjak uvijek je posna, ili barem ne-mrsna, popraÊena molitvom, u znaku pripreme za odlazakna misu, polnoÊnu ili ranu jutarnju. Nakon povratka s miseprva je briga upuÊena domaÊim æivotinjama (s novijim

350

tumaËenjem da je Isus roen u njihovoj blizini); uz hranublagu upuÊeni su i razni magijski Ëini.

Na BoæiÊ ujutro u kuÊu dolazi veÊ spomenuti Ëestitarkoji mora sjesti, izgovoriti uobiËajenu Ëestitku, proæariti vat-ru, a za to dobije dar. Taj Ëestitar negdje dolazi joπ na dansv. Barbare ili na Badnjak; u slavonskom selu Retkovcidolazi oba ta dana, postupa na isti naËin, a na Badnjakbude obilnije nadaren (kobasicom, kolaËem, suhim siromi voÊem). »im stupi u kuÊu, on mora sjesti, æene ga posipljuæitnim, kukuruznim i lanenim sjemenom, da bi sve to dobrorodilo. Zauzvrat Ëestita ukuÊanima:

»estit vam bijo Badnjak, Adam i Eva! Æivi i zdravi ido godine bili!

a oni mu uzvraÊaju: Æiv i zdrav i ti bijo!

Zatim posjetitelj proæari vatru novim æaraËem izgo-varajuÊi:

Deca vam se rodila, krave telile, kobile ædrebile, kr-maËe prasile, Ëele puπtale, njive rodile, kvoËke, guske, patke ipure legle, ko πta ve iskre frcae!

Na BoæiÊ se ljudi veÊinom zadræavaju u svojim ku-Êama i okupljaju na boæiÊnom doruËku i ruËku. Mnogi zapisiistiËu da su i najsiromaπniji nastojali obilno jesti na BoæiÊ,makar su time iscrpili sve svoje moguÊnosti. Gdje je to ikakobilo moguÊe, neizostavno je bilo peËenje na boæiÊnom stolu,bravlje ili svinjsko, odnosno purje; ono ne upozorava samona stvarno bogatstvo boæiÊnoga stola nego i na odreenusimboliku i svojstva tih æivotinja, koja se dovode u vezu snapretkom i plodnoπÊu. Naravno, tu su i slastice, suho voÊe,vino i druga piÊa.

U viπe je krajeva, kao stariji obiËaj, zabiljeæeno dari-vanje vode (zdenca) novcem, jabukom, kolaËima ili zapa-ljenom svijeÊom te ukraπavanje bunara zelenilom. Nasjeveru Hrvatske, u Podravini rano na BoæiÊ jedan je muπka-rac iz kuÊe bacio u bunar kolaË, jabuku i sol uz rijeËi:

Ladna voda, ja ti dajem dara, a ti meni sreÊicu i zdravja.Darivanje ljudi odavno je vezano uz boæiÊno i novo-

godiπnje vrijeme: kao starije � prije svega darivanje obred-nih Ëestitara, i novije � darivanje djece, posebice za blagdan

sv. Nikole i sv. Lucije. O BoæiÊu se meusobno darujudjevojke i mladiÊi, kao znak sklonosti pa i æenidbenih nam-jera, prije svega jabukom, orasima, ljeπnjacima, bademima,suhim smokvama i naranËama, Ëesto na osobit naËin sklad-no udeπenim.

Od drugog dana boæiÊnih blagdana, dana sv. Stje-pana, mladi su imali viπe prilike za susrete, jer tada poËinjezimski druπtveni æivot sela, posebice zabave s plesom. TreÊegdana BoæiÊa ili poslije, negdje tek za Sveta tri kralja, iz kuÊese iznosi slama da bi se vezala oko voÊaka ili stavila u koko-πinjac, svinjac, vrt, na polje, s vjerom u njezinu plodonosnui zaπtitnu moÊ. I mrvice s boæiÊnoga stola ne smiju se bacitibilo kamo, nego se spale ili Ëuvaju, da bi, kao blagoslovljenei moÊne, posluæile u trenucima nevolje.

Nakon BoæiÊa, ponegdje u duljem razdoblju, skupineËestitara obilazile su kuÊe, pjevajuÊi osobite pjesme i za-uzvrat dobivajuÊi darove. Ophod, ophodari i pjesme naj-ËeπÊe se nazivaju izvedenicama od rijeËi koleda. Po nekimtumaËenjima podrijetlo ophoda i njegova naziva ima izvoru antiËkom folkloru (kalende = prvi dan u mjesecu u starihRimljana), a drugi ga povezuju s imenom slavenske boæiceplodnosti. Zanimljivo je da se istim imenom nazivaju i ob-redne vatre, takoer vaæne za ovo razdoblje i njegove obiËajei obrede, ali i za druga godiπnja doba. Raspravu oko nazivai podrijetla ne smatraju svi podjednako vaænom; vaænijimse Ëini upozoriti na to da su svi indoeuropski narodi poz-navali obredne ophode oko zimskog solsticija te da suboæiÊni (i novogodiπnji) ophodi samo nastavili tradicijuprijekrπÊanskih, zadræavπi u sebi i ostatke prijaπnjih kultova.Ovaj ophod, posebice njegove pjesme, regionalno su vrlorazliËiti; njihovi zapisi i poneki joπ æivi oblici svjedoËe opripadnosti razliËitim glazbenim tradicijama. Ophodi zaSveta tri kralja, odnosno trikraljevske kolede, nastale sutek u XVI. stoljeÊu kao aËki obiËaj.

Vrlo su poznate i joπ oËuvane dubrovaËke koledskepjesme. Svuda gdje ti ophodari postoje, od ukuÊana oËekujudar, zahvaljuju im pjesmom ili ih kude ako ih ovi ne saslu-πaju i ne daruju.

351

371 BoæiÊni ukras na zdencu,Oroslavje, Hrvatsko zagorje, 1972.

352

Na jadranskom podruËju zabiljeæen je joπ jedan osobitobiËaj u razdoblju izmeu BoæiÊa i Sveta tri kralja, a to jebiranje “kralja” ili “kneza”: izabran od svojih sumjeπtana iobiljeæen vladarskim insignijama (krunom ili osobitimπtapom), ponegdje okruæen i izabranom pratnjom, on jeodreeno vrijeme, nekoliko dana ili Ëak cijelu godinu,odluËivao o nekim mjesnim pitanjima. Biti izabran “kra-ljem” ili “knezom” bila je velika Ëast, ali je duænost dapoËaste svoje sumjeπtane znala ozbiljno ugroziti imovinskostanje odabranih. To je, navodno, bio jedan od razloga na-puπtanja tog obiËaja.

372 BoæiÊni ukras u πtali,Oroslavje, Hrvatsko zagorje, 1972.

373 BoæiÊni stol,Oroslavje, Hrvatsko zagorje, 1972.

374 BoæiÊni kruhÆumberak

Unoπenje slame na Badnjak, 375

Oroslavje, Hrvatsko zagorje, 1972.

353

354 355

Poklade

Poklade i pokladni obiËaji vrijeme su prije poËetkakorizme, ponegdje poËinju veÊ poslije Sveta tri kralja, akulminiraju u tri dana � nedjelju, ponedjeljak i osobito upokladni utorak � prije »iste srijede ili Pepelnice, kojomzavrπavaju. Glavna pokladna zbivanja nisu svake godine uisto vrijeme, a cjelokupno pokladno razdoblje razliËito traje(od stalnog datuma Sveta Tri Kralja do pomiËnog Pepel-nice). Osim vremenskog uklapanja u krπÊanske kalendare,poklade nemaju drugih dodirnih toËaka s krπÊanstvom, πtoznaËi da se one oslanjaju na starija, prijekrπÊanska naslijeaiz podruËja magije, religije i mitologije. Zato ne zaËuujeπto je KatoliËka crkva, kao i svjetovna vlast, suzbijala pok-ladne obiËaje i joπ viπe karnevalski duh koji se suprotstavljasvakom autoritetu.

Poklade ili karneval na prelasku su iz zime u proljeÊe.Vaænost toga prijelaznog razdoblja za agrarnu godinu izamisao da Ëovjek moæe odreenim postupcima utjecati naprirodu za svoju dobrobit, polaziπta su etnoloπkih tumaËenjadrevnog smisla i funkcija pokladnih obiËaja. Prema timtumaËenjima, odluËujuÊa je bila uloga zaπtitne (apotro-pejske) magije i magije za plodnost koja se nazire izamnoπtva regionalno i lokalno razliËitih pokladnih postu-paka i likova. Pitanja podrijetla i prvotnog ili negdaπnjegznaËenja poklada nisu, naravno, jedino vaæna, iako im jepovijesno usmjerena etnologija poklanjala najviπe pozor-nosti. Naπa novija etnoloπka i folkloristiËka istraæivanjanastoje poklade promatrati kao proces koji traje stoljeÊimau razliËitim druπtvenim sredinama; u tom, dugom vremenuustrajavaju odreeni likovi, postupci i simboli, ali oni usvakom vremenu ne znaËe isto. Suvremeni istraæivaËi imajuuvid u danaπnja pokladna dogaanja, raspolaæu relativnooskudnim etnografskim zapisima od sredine 19. stoljeÊa ipovijesnim dokumentima (koji nisu dosta poznati). U ne-kim se pitanjima oslanjaju na druga europska istraæivanjaiste teme (teorijski okvir, posebice teorije o podrijetlu kojenalaze izvore i uporiπta karnevala u razliËitim antiËkim iposebice rimskim kultovima i sveËanostima). Usporedba

376 Drvena maska,TurËiπÊe, Meimurje

377 Maska konja,Gornja Bistra, Hrvatsko zagorje, 1972.

356

sadaπnjega stanja i nedaleke proπlosti karnevala upuÊujena veÊe promjene, prije svega na slabljenje magijskih fun-kcija koje su, sudeÊi po starijoj literaturi, prevladavale useoskim pokladama. No, kritika starije grae i njezinihinterpretacija ocjenjuje da one ne odgovaraju stvarnomstanju, nego da su odraz slabosti istraæivaËa i njihove kon-cepcije, tj. zanemarivanja svega πto se smatralo unosom izgrada i πto je “kvarilo” lik Êudorednih seljaka (pokladnaneumjerenost, raspojasanost, nepoπtivanje svjetovne icrkvene vlasti). Iz istih razloga na prvom se mjestu isticalazaπtitna magija, a ne magija za plodnost (opsceni prizori).Ta kritika zamjera i nedostatak podataka o gradskim kar-nevalima u kojima je, od magijske, vaænija komponentadruπtvene kritike.

U svjetlu svojih teorija suvremeni su hrvatski istra-æivaËi analizirali i dio starije grae. Dva su tipa karnevala,nazvana prema rimskim sveËanostima: luperkalijski (svoj-stven ruralnim stoËarskim krajevima i bliæi magiji plod-nosti) i saturnalijski (ËeπÊi u urbanim sredinama i sklonijidruπtvenoj kritici). Vaæan je dio pokladnih likova i pos-tupaka iz starijih etnoloπkih zapisa naπao svoje mjesto utim analitiËkim kategorijama. Tako je kao luperkalijske lakoprepoznati maskirane skupine muπkaraca u kostimima odæivotinjskih koæa, s privezanim zvonima. Iako se razlikujuu pojedinostima, osobito u maskiranju glave (koæne i drvenemaske, æivotinjski rogovi), te pokladne likove povezuje injihovo ponaπanje: brzo i agresivno kretanje u skupini, po-negdje u posebnu ritmu, stvaranje buke zvonima i drugiminstrumentima (rogovima, klepetaljkama), vitlanje πtapo-vima i toljagama, plaπenje promatraËa.

U maskiranoj skupini ili odvojeno od nje nalaze sedva karakteristiËna i vrlo rasprostranjena pokladna lika,djed/did i baba. ObuËeni su u staru i otrcanu odjeÊu, jedanod njih ima zvono ili batinu, obiËno i vreÊicu s pepelomkojim posipa promatraËe, posebice æene. Ovaj par obveznoizvodi opscene scene, imitira spolni Ëin, a djed za tu svrhuzna imati i osobiti rekvizit u obliku falusa.

U opisanom nije teπko prepoznati tragove zaπtitnemagije (odbijanje i zastraπivanje zlih sila) i magije za plod-

Maska Ëaplje, 378

Podturen, Meimurje

357

nost, bez obzira na to πto ti postupci znaËe sudionicima tihdogaanja. I u opisima gradskih, odnosno malogradskihpoklada lako se prepoznaje tzv. saturnalijski tip karnevalakoji je u osudi karnevalske lutke, u drugim maskiranim liko-vima i zbivanjima te u pokladnim publikacijama obra-Ëunavao s dogaajima protekle godine, posebice komen-tirajuÊi druπtveni i politiËki æivot. Pogubljenju lutke (spa-ljivanje, utapanje, vjeπanje) prethode dramske scene u ko-jima sudjeluju tuæitelj, sudac, branitelj i tugujuÊa rodbinaoptuæenog. ZajedniËki sadræaj takvih karnevala redovno sui povorke maskiranih skupina koje uprizoruju neki sadræaj,Ëesto na kolima, te pojedinci koji kostimom i maskom iska-zuju svoju maπtu. I meu ovima se pojavljuju prizori i poje-dine maske veÊe starine i tradicije, kao πto su maske konjaili deve s goniËem, svatovska ili pogrebna povorka.

Maskirane skupine πto predstavljaju svatove vrlo suËest prizor u gradskim i seoskim pokladama. U dosluhu sazaboravljenom magijom plodnosti, pokladni svatovi zao-kupljaju pozornost komikom izvrnutih uloga (siÊuπan mla-doæenja, a muπkobanjasta, krupna i Ëesto trudna mladenka;oboje muπkarci) i golicaju seksualnim aluzijama u ponaπanjui govoru. U seoskim pokladama odavno defiliraju likovi izdrugih etniËkih, druπtvenih i profesionalnih skupina (Romi,graani, vojnici, obrtnici, sveÊenici, fratri, biskupi) te maskesmrti, anela i vragova. VeÊinu tih likova susreÊemo i ugradskim karnevalima. Danas je teπko prosuivati, a jedvada je i vaæno, o tome gdje je rijeË o utjecaju i preuzimanju, aπto je na objema stranama moglo nastati neovisno. NaËelopreruπavanja sigurno je odavno svuda isto: biti tko drugi.Za to je pokatkad dovoljno izvrnuti naopako vlastito odijeloili uzeti odjeÊu suprotnoga spola, prekriti lice i izmijeniti glas.

No, odreeni sadræaji seljaËkih poklada pripadajusamo njima, a tima su etnolozi opravdano posveÊivali veÊupaænju. To su npr. veÊ spomenute maskirane skupine oprem-ljene materijalima i rekvizitima seoskog podrijetla (æivo-tinjske koæe i rogovi, zvonca, trube od kore i æivotinjskihrogova), sliËno opremljeni likovi djeda i babe, prizori s ora-Êim i drugim poljodjelskim spravama i radnjama. Skupina“oraËa” s oraÊom spravom, eventualno i branom, pojavljuje

379 Mladenci u pokladnoj svadbi,

Lobor, Hrvatsko zagorje, 1975.

358 359

se na Pepelnicu, po seoskim ulicama i dvoriπtima mjestimicezaore brazdu, a skupljaju i darove (jaja, slaninu, vino). Uskupini zna biti i sijaË i goniË koji tjera u jaram upregnutesudionike. Ovaj prizor, opisan u nedalekoj proπlosti kaopokladna πala, dovodi se u vezu, u nas i drugdje, s poznatimoranjem brazde oko sela ili njegovih dijelova zbog zaπtiteod bolesti i zaraze. Zanimljivo je da su Ëesto, u drugih na-roda, ali i u nas, protagonistice bile æene (npr. u Slavoniji).U Slavoniji je zabiljeæeno i vrlo aktivno sudjelovanje æenau svima drugim pokladnim zbivanjima, za razliku od drugdjena selu prevladavajuÊe ili iskljuËive uloge muπkaraca. Oso-bitost su seoskih poklada i neki regionalno ograniËenisadræaji: osobiti pokladni posjetitelj, Ëiju ulogu i ponaπanjeseljaci tumaËe kao postupak za dobro peradi, noπenja jaja ileæenja (npr. kod Dugog Sela blizu Zagreba rano na Pepel-nicu u kuÊu dolazi djevojËica i πuteÊi sjedi, a domaÊica joju krilo stavi novca ili jaja). Na krajnjem sjeverozapaduHrvatske o pokladama su iπli ophodari koji pjevaju i pleπu zabolji rast lana, repe i zelja, poskakujuÊi visoko koliko æele danaraste lan i πireÊi noge kolika bi trebala narasti repa.

Maskirane skupine koje su posjeÊivale seoske do-move ukuÊani su Ëastili jelom i piÊem. Pojedini Ëlanovimaskiranih skupina prikupljali su i nosili darove. U unutraπ-njoj Dalmaciji maskirane su skupine imale vou koji jenosio sablju i na nju nabadao veÊe komade darovanogasuhoga mesa. Pred kuÊama su pjevali traæeÊi dar i zahva-ljujuÊi na njemu:

Evo kuÊe i odæaka,dobre æene i Ëovika.Ovde Êe nas darovati,didu bradu namazati. (...)

Hvala tebi, domaÊine,πto si didu darivaoi sablju mu namazao. (Otok kraj Sinja)Meu ostatke magijskog i specifiËno seoskog sigurno

se ubrajaju i razliËiti postupci s voÊkama da bi bolje rodile(stresanje stabala, pucanje u njih), simboliËno zapoËinjanjevaænih poslova kako bi te godine bili uspjeπni (u vrtu i u

380 Poklade: didi i baba,Grab, okolica Sinja, 1966.

360

381 Spaljivanje pokladne lutke,Lobor, Hrvatsko zagorje, 1975.

382 Poklade: zvonËari,

okolica Kastva, 1993.

vinogradu, priprema sjemena), postupci za zaπtitu æivadi istoke (da ih ne odnese lisica ili kobac, protiv ujeda zmije).

Poklade kao vrijeme zabave svuda potvruju i podacio pokladnim plesovima koje je organizirala seoska mladeæ,osiguravajuÊi odgovarajuÊe prostorije i sviraËe. »esto seistiËe da su o pokladama zaplesali i stari i djeca, a meustarijim zapisima ima i onih koji biljeæe kako su tada znalizaplesati i sveÊenici i fratri. Obilje pa i neumjerenost u jelu,primanje i uzvraÊanje posjeta, druæenje i plesne zabave �znaËajke su koje poklade iskazuju kao izrazito blagdanskedane u æivotu sela.

361

362

Uskrs

Nakon poklada, u korizmenoj ozbiljnosti i odricanju,poËinje priprema za joπ jedan veliki katoliËki blagdan, zadan Isusova uskrsnuÊa. S motriπta etnologa, opet se pokazujeisprepletenost katoliËkih crkvenih obreda s narodnim tradi-cijama drugog podrijetla. Kao i u vezi s BoæiÊem, moædaipak u manjoj mjeri, opet se naziru prijekrπÊanski obiËaji iobredi vezani uz proljetno buenje prirode i negdaπnje pros-lavljanje poËetka nove godine. U vrijeme korizme svudase nastojalo poπtivati nemrs, izostaviti mesna i masna jela.SveopÊe ËiπÊenje poËinje od kuÊe i okuÊnice, u lugu se pereposue, Ëiste se pomagala s ognjiπta, osobito lanci i verige(u Dalmaciji ih djeca na »istu srijedu vuku po kamenimgomilama). Tek poneka folklorna pojedinost u etnografskimzapisima razbija strogost i ozbiljnost korizmenog ozraËja;takva je npr. πaljiva pjesmica iz Dalmacije, ali i ona na svojnaËin svjedoËi o poπtivanju vjerskih propisa:

Korizma,Kupus pogrizla,Ulje polokala,Muku pozobala.(muka = braπno)

383 Noπenje blagoslovljene vatre (goruÊa guba)i vode na Veliku subotu,Lobor, Hrvatsko zagorje, 1974.

384 Gradnja uskrsnoga krijesa,KuljevËica, Hrvatsko zagorje, 1930.

363

364

Ni uskrπnji obiËaji nisu svuda u Hrvata jednaki, aliimaju mnogo zajedniËkog. Neki su ograniËeni na odreenopodruËje, a drugi se javljaju na viπe strana s razlikama upojedinostima. Uskrπnji obiËaji poËinju s Cvjetnicom. Ucrkvi blagoslovljenu granËicu (masline, drijenka, vrbe,rakite, palme) kod kuÊe Êe zataknuti za stropnu gredu,raspelo ili sliku sveca, da im uz blagoslov donese i zaπtituod groma (za nevremena njezin Êe djeliÊ posluæiti u raz-liËitim magijskim Ëinima). Blagoslovljenu granËicu seljaciÊe odnijeti i na polje, k blagu, pËelama.

Vjerovanje u osobitu moÊ vode, cvijeÊa i zeleniladolazi do izraæaja i u djevojaËkom obiËaju kiÊenja zdenca unoÊi uoËi Cvjetnice (u Slavoniji i u obilasku viπe bunara)

te umivanja u vodi s cvijeÊem na Cvjetnicu radi zdravlja iljepote lica, ali i na Veliku subotu kad zazvone zvona (akosu u tom trenutku u crkvi, djevojke nastoje doÊi do bla-goslovljene vode). U Velikom tjednu priprema se sve zanastupajuÊe blagdane: ureuje se kuÊa i okuÊnica, pripremahrana i odijelo (za Uskrs se prelazilo na laganiju odjeÊu inastojalo priskrbiti bar neπto novo), boje i ukraπavaju uskr-sna jaja. Od Velikog Ëetvrtka, kad se zaveæu crkvena zvona,pa do njihova razvezivanja i ponovne uporabe na Velikusubotu, umjesto zvonima mjeπtani se na molitvu i u crkvupozivaju razliËitim napravama koje proizvode buku. U crkvije obiËno jedna veÊa naprava za to, ali je po selima to omi-ljen djeËji uskrsni zadatak: uz πkrebetanje, na odreenim

365

mjestima oni uzvikuju i ustaljen poziv. Djeci se pripovijedakako su zvona odletjela u Rim, Svetom ocu na blagoslov.U Velikom je tjednu πiroko rasprostranjeno i udaranje pru-tovima po crkvenim klupama, a negdje mladiÊi πibajudjevojke i odrasliju djecu. Na Veliki petak svuda se strogopostilo, a ponegdje i pilo vino (bilo radi podsjeÊanja naIsusovu krv bilo radi vjerovanja da Êe tako ojaËati svoju).U puËkom crkvenom pjevanju na taj dan (pjevanje Muke)na mnogim su mjestima oËuvani vrlo stari i lokalno razliËitinapjevi. Na otoku Hvaru do naπih je dana oËuvana proce-sija, ophod za kriæem, u noÊi izmeu Ëetvrtka i petka, ukojoj sudjeluju Ëlanovi bratovπtina iz πest sela. Post, odnos-no nemrs, zavrπava sveËanim blagoslovom jela u crkvi injegovim blagovanjem u obiteljskom krugu na Uskrs. I tajcrkveni blagoslov ima svoj folklorni dodatak: djevojke imlae æene s blagoslovljenim jelom trËe svojim kuÊama dabi cijele godine bilo dosta jela u njihovoj kuÊi ili da bi se tegodine udale. Meu ostalim jelom i piÊem koje se nosi nablagoslov obvezna su i osobita uskrπnja peciva, bolji kruhili kolaË, razliËito oblikovani i nazivani.

Crkveni blagoslov vatre u uskrπnjoj noÊi, simboluskrslog Krista � “svjetla svijeta”, takoer je imao svojefolklorne komentare: s vjerovanjem da Êe osigurati sreÊu, sblagoslovljenog ognja ispred crkve kuÊi su odnosili ugarkei æivu vatru (s pomoÊu pripaljene gube i drukËije), njomeobnovili kuÊnu vatru koju su negdje nastojali oËuvatineugaπenu sve do sljedeÊeg Uskrsa. U sjeverozapadnojHrvatskoj u uskrsnoj su se noÊi palile i vatre drukËijeg pod-rijetla, uskrsni kresovi. Srodne drugim proljetnim kresovima,dakle prijekrπÊanskog podrijetla, ove uskrsne vatre poznatesu i gradiπÊanskim Hrvatima; nije sigurno jesu li ih poznavalijoπ u staroj domovini ili su ih prihvatili u novoj. »ini se daje u sjeverozapadnoj Hrvatskoj paljenje vatri za Uskrsuvedeno pod utjecajem srednjoeuropskoga kulturnog kruga.

Joπ jedna osobitost uskrsne noÊi u kajkavskoj Hrvat-skoj jest ophod mlaih muπkaraca s raspelom i bubnjemkoji su pjevali stare uskrsne pjesme i prikupljali darove(njihova pjesma”Kristuπ je gore stal” zapisana je u Pavlin-skoj pjesmarici joπ 1644.).

Jedna od najpoznatijih uskrsnih tradicija, u nas, kaoi diljem Europe, bojenje i ukraπavanje jaja, nesporno jeprijekrπÊanskog podrijetla. Etnolozi istiËu da je u svih Sla-vena jednaka u ornamentici i u tehnici ukraπavanja (nano-πenje crteæa voskom na ljusku i bojenje prirodnim bojama).O starini te tradicije svjedoËe i arheoloπki nalazi. Simbolikanovog æivota, zametak kojega jaje doista i nosi u sebi, pri-pomogla je skladnom uklapanju ove tradicije u krπÊanskeuskrsne obiËaje. Uskrsno jaje moæe se darovati kao izrazsklonosti i prijateljstva, a s njima se i na razliËite naËineigraju djeca i mladeæ u uskrsno vrijeme. Uskrsna se jajarazmjenjuju i imaju osobitu ulogu pri Ëinu sklapanja po-sestrimstva (Meimurje, Podravina).

Na uskrsni ponedjeljak, nakon dugog vremena odri-canja od zabave i plesa, opet poËinje druπtveni æivot. Poz-nata su i osobita uskrsna kola i na sjeveru i u jadranskomdijelu Hrvatske.

385 Gradnja uskrsnoga krijesa,Lobor, Hrvatsko zagorje, 1974.

386 Uskrsni krijes - vuzmenka,KraπiÊ, okolica Jastrebarskog, 1992.

366

Ophod na Jurjevo, 387

IvanovËani, okolica Bjelovara, 1928.

Jurjevo

IduÊi vaæniji proljetni blagdan jest Jurjevo, blagdansv. Jurja (danas 23., a nekada 24. travnja). U tradicijskomsmislu to je ponajprije stoËarski blagdan: pastiri su togadana sveËano izgonili blago na paπu (Ëesto upravo prvi putnakon zime), dobivali su hrane i piÊa da se poËaste napasiπtima, ovjenËavali su biljnim i cvjetnim vijencima sto-ku, a pri povratku bacili bi te vijence na krov zgrade u kojojje boravila stoka; ovi postupci trebali su πtititi stoku tijekomcijele godine od demonskih sila, osobito vjeπtica (da kravamane oduzimlju mlijeko). U oËisne i obrambene svrhe pregonilisu stoku preko zapaljene vatre ili ugaraka. Na Jurjevo suizvodili konje na livade, prireivali utrke i odvodili ih predcrkvu na blagoslov. Na Jurjevo se, kao i druge proljetneblagdane, za zdravlje i ljepotu preporuËivalo umivanje uvodi s cvijeÊem ili u pjenuπavoj vodi s mlinskog kola.

Jurjevski ophodi, ograniËeni na dio sjeverne Hrvat-ske, odræavali su se uoËi Jurjeva ili rano ujutro na samoJurjevo. Ophodari, nekad odrasli muπkarci, a kasnije djeËacipa i djevojËice, obilazili su seoske kuÊe, pjevali ili recitiralijurjaπku pjesmu, dobivali dar (jaja, meso, predivo, novac),zahvaljivali na njemu ili kudili ukuÊane ako ih nisu sasluπalii darivali. Nosili su svjeæe prolistale granËice i po jednuostavljali u svakoj kuÊi; zelenoj jurjevskoj granËici pripi-sivala se plodonosna moÊ. Ponegdje je meu njima bio iπutljiv sudionik, skriven ispod koπa spletenog od zelenihgranËica (zeleni Juraj) koji je u odreenim trenucima poska-kivao, plesao. SliËni likovi postoje i drugdje u europskomfolkloru, a o njihovu postanku, kao i o naπem zelenom Jurju,postoje razliËita tumaËenja.

Evo dijela jedne jurjaπke pjesama iz Turopolja:Preπel je, preπel,Pisani Vuzem,Doπel je, doπel,Juraj zeleni,Iz zelene gore,U to ravno polje.Darujte ga, darujte,

367

368

Jurja zelenoga!Dajte Juri mesa,Da vam ne bedesa,Dajte Juri soli,Da vam Boga moli!Darujte ga, darujte,Jurja zelenoga!Jurjevski krijes i ostali proljetni kresovi vjerojatno

su anticipacija posljednjeg po redu i najpoznatijeg, ivanj-skog krijesa. Veæu ih ista vjerovanja i postupci (skakanje iprelaæenje preko ognja kao preventiva protiv bolesti) i sli-Ëne pjesme. TraæeÊi smisao jurjevskih obiËaja, etnolozi istiËunavijeπtanje proljeÊa, odbijanje zlih sila i magiju za rodnostbilja i stoke. IstraæivaËi jurjevskih tradicija dræe da je utjecajcrkve doveo do stapanja folklorne predodæbe o zelenomJurju s predodæbom o krπÊanskom sv. Jurju. U nas su zabi-ljeæene mnoge predaje i pjesme o sv. Jurju i o njegovoj borbisa zmajem.

Sv. Filip i Jakov

Prvi dan svibnja, blagdan sv. Filipa i Jakova, karak-terizira ukraπavanje zelenilom, postavljanje ureπenih stabaladjevojkama i vienim ljudima u selu i podizanje visokaoguljenog stabla, s ostavljenim zelenim vrhom i ukrasimana njemu. Na vrhu stabla objesili bi i nagradu, a mladiÊi bije pokuπavali skinuti. U Slavoniji i u Srijemu postojali suna taj dan djevojaËki i djeËji ophodi u kojima su nosilizelene grane ukraπene tekstilnim rukotvorinama, osobitovezenim ruËnicima. UoËljive sliËnosti s jurjevskim opho-dom potiËu na joπ jednu usporedbu: u Hrvata koji stoljeÊimaæive u talijanskoj pokrajini Molise davno je zabiljeæen prvo-svibanjski ophod s maskiranim likom od zelenila i slame, spjevanjem dijaloπke pjesme u kojoj prvoj Ëetvorici pjevaËaodgovara zbor. Po nekim svojim obiljeæjima ophodi nablagdan sv. Filipa i Jakova, ali i spasovski ophod i drugiproljetni ophodi srodni su i s ophodima u vrijeme velikesuπe, s nadom da Êe izazvati kiπu.

FilipovËice, jakobovËice,Drvce zeleno, jajce πareno. (iza svakog stiha)

Filip i Jakob goru lomio,Goru lomio, Boga molio,Da nam Bog da, da kiπa pade,Da kiπa pade, da trava raste,Da trava raste, da paun pase. (okolica Vinkovaca)

369

388 Ophod na Spasovo: kriæari iz Klakara,slavonska Posavina

Spasovo

Joπ jedan proljetni blagdan koji je posebice nami-jenjen pastirima, a obiljeæava ga i ophod djevojËica i djeËakakoji nose kriæ ukraπen cvijeÊem i pjevaju pjesme obraÊajuÊise ukuÊanima te skupljaju darove. Zabiljeæen u Slavoniji (ineπto drukËiji u dijelu Dalmacije) i on pokazuje mnogesliËnosti s ostalim proljetnim ophodima, osobito u pjesma-ma kojima su dijelovi gotovo istovjetni. U spasovskim suophodima istraæivaËi pronaπli tragove ranijih pastirskihsvetkovina, ali i negdaπnjih crkvenih procesija kojima seslavilo UzaπaπÊe Gospodinovo; te procesije crkva je napus-tila, a narod ih na svoj naËin odræao u spasovskim ophodima.

370 371

389 Ophod na Duhove: ljelje

iz Gorjana, Slavonija

390 Duhovi: kraljica

iz okolice Vinkovaca

Duhovi

O blagdanu Duhova folklorno su najvaæniji ophodikraljica i kraljeva, poznati u sjeveroistoËnom dijelu Hrvat-ske, u Slavoniji i Srijemu te u Hrvata u Podunavlju. Uophodu sudjeluju djevojke odjevene u sveËane noπnje, naglavama imaju bogato ukraπene muπke πeπire ili neke vrstekruna, a u rukama nose sablje, prave ili drvene, takoerukraπene vrpcama ili s nabodenom jabukom, limunom ilinaranËom. Jedna meu njima zove se kraljica ili kralj (ta jeznala biti i odjevena u muπko), ponegdje je jedna bila bar-jaktar i nosila πaren barjak, a bilo je i drugih naroËitih osoba,odnosno uloga meu njima (mladenka, djever). Uz ove idei druga skupina sudionica ophoda, bez karakteristiËnihrekvizita prvih: djevojke sveËano odjevene, negdje s kopre-nom prekrivenim licima, bile su samo pjevaËice, odnosnopjesmom su pratile preteæno plesnu izvedbu glavnih sudi-onica ophoda. Glavne sudionice drugdje se dijele u dvaskupa, kraljeve i kraljice; kraljevi imaju spomenute πeπire, ajedna ili dvije sudionice i neke su vrste predvodnice. Ple-saËice i pjevaËice prate skupljaËi darova (negdje imaju iosobita imena) te sviraË na gajdama, odnosno tamburaπi unovije vrijeme.

372

»itava skupina obilazi selom, zaustavlja se pred poje-dinim kuÊama, odnosno u njihovim dvoriπtima i tamoizvodi igru sa sabljama, pleπe i pjeva osobite pjesme, s joπnekim obiËajnim pojedinostima i obveznim darivanjem.Pjesme kraljica u mnogome su sliËne drugim ophodarskim,posebice u zahvali ili pokudi u vezi s darom i u prilagodbiteksta ukuÊanima; razliËite su pred kuÊama u kojima jedjevojka za udaju ili momak za æenidbu. Meu najstarijimzapisima pjesama kraljica nalaze se i ovi namijenjeni do-maÊinu kuÊe:

U dvorim ovimLado! (iza svakog stiha)

Naπeg domaÊinaJelini voloviKaloper jarmoviRuæmarin palicePπenica æutica.Kralju, svitli kralju,Divan barjaktaru!Okreni, pokloniPoklon domaÊinu.Pjesma prati i komentira i veÊ spomenuti ples sa sab-

ljama, odnosno potiËe i opisuje plesne figure. Ples sa sab-ljama izmjenjuje se s plesanjem kola uz pratnju svirke.

Ivanje

Proljetni blagdani i prateÊi obiËaji kulminiraju uprvom vaænom ljetnom blagdanu, Ivanju ili Ivanj-danu,danu roenja sv. Ivana Krstitelja (24. lipnja). Bogat fol-klorni sadræaj taj blagdan duguje poklapanju s vremenomljetnog solsticija, najduljeg dana i poËetka ponovnog slab-ljenja sunca. NajznaËajnije je svakako paljenje vatri, ivanj-skog krijesa, okupljanje oko njega, pjevanje i plesanje i,osobito, preskakanje ognja. Ne samo da je paljenje ivanjskihvatri zajedniËko svim Hrvatima i svim Slavenima nego jeto drevna i zajedniËka tradicija gotovo svih europskih na-roda. Te se vatre tumaËe kao simbol sunca ili kao pomoÊsuncu, a s tim je u vezi i njihova oËisna i apotropejska snaga.MoÊ vatre zadræavaju i njezini ugarci: preko njih zato pre-gone stoku, odnose ih u polje, Ëuvaju za kasniju magijskuuporabu.

Oko ivanjske vatre pjevale su se ivanjske pjesme iplesalo kolo.

U literaturi 17. i 18. stoljeÊa uz opise ivanjskih vatriu Hrvatskoj spominju se i pjesme i njihov karakteristiËnipripjev lado.

Ivanje je i glavni datum ophoda djevojaka � ladarica,iako one u svoj obilazak kreÊu i znatno ranije. Ime su dobilepo pripjevu lado koji je Ëest i u njihovim pjesmama.Tajophod ograniËen je na dio sjeverne Hrvatske. Zanimljivoje da je taj ophod postojao i u gradu Zagrebu sredinom 18.stoljeÊa. U ophodu sudjeluju djevojËice, obiËno ih je paranbroj (Ëetiri, osam, ali i viπe), a uz uobiËajeno djevojaËkooglavlje, Ëesto na glavi nose i vijence od cvijeÊa. Prati ihdjeËak ili viπe njih; najavljuju njihov dolazak, Ëuvaju ih inose dobivene darove. Pred pojedinim kuÊama djevojËicepjevaju stojeÊi mirno ili izvode jednostavno kolo; na mjestugdje ukuÊani oËekuju da Êe djevojËice pjevati nastru impaprati, cvijeÊa (ivanËica) ili stelje, i to u obliku kruga.

373

391 Ivanje: ladarice

iz okolice Jastrebarskog, 1934.

OvjenËavanje mladeæi cvijeÊem, klasjem ili zele-nilom, bacanje vijenaca ili cvijeÊa na krov ili zaticanje zastrehu, kiÊenje stoke, paljenje vatri te spomenuti ophodpovezuje proljetne obiËaje s Ivanjem. Ivanjska biljka osobitemagiËne snage jest paprat, a uz veÊ spomenutu uloguivanËica u opremi djevojaka koje izvode ophod to ivanjskocvijeÊe rabi se i za gatanja i proricanja.

U folklorno siromaπnom ljetnom razdoblju povre-meno se ponavlja poneπto od veÊ opisanog; npr. paljenjevatri na dan sv. Petra, sv. Vida i sv. Ilije.